Ljekar Nikolić pred Osnovnim sudom u Podgorici, gdje ga zastupa kancelarija Ane Đukanović, traži od KCCG i Fonda za zdravstveno osiguranje da mu solidarno isplate dodatnih 200 hiljada eura, četiri puta toliko trebalo je već da inkasira na osnovu ugovora iz 2009. i ranijih sudskih presuda

Predrag Nikolić/Andrea Perišić

U Osnovnom sudu u Podgorici u toku je proces koji ljekar Aleksandar Nikolić vodi protiv Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZOCG) zbog navodnog neispunjavanja obaveza iz ugovora potpisanog davne 2009. godine.

Nikolić je već dobio u ranijim postupcima obeštećenje, iako mnogi svjedoci sumnjaju da je ugovor sa njim, koji je dugo godina bio tajan, bio sumnjiv jer je, između ostalog, pored plate, predviđao da Nikolić za svaku operaciju koja se izvrši u Centru za kardiohirurgiju dobije 500 eura. I to bilo da on operiše, ili neko drugi. Ova klauzula iz ugovora više puta je tokom sudskog postupka problematizovana. Bilo je i tvrdnji da Nikolić, u vrijeme kada je sa njim dogovoren posao u KCCG-u, nije imao neophodnu licencu za kardiohiruga.

Doktora Nikolića u maratonskim sporovima zastupa kancelarija Ane Đukanović (sestra bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića).

Ljekar je po ovom osnovu ugovora i presuda do sada već trebalo da primi preko 800 hiljada eura. U postupku koji je u toku, Nikolić traži da mu KCCG i FZOCG solidarno isplate još 200 hiljada eura.

Godine 2009, sa tadašnjim čelnicima zdravstva - ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem, direktorom FZOCG Ramom Bralićem i direktoricom KCCG Oliverom Miljanović Nikolić je potpisao Ugovor 626, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid i koji otvara mnoge dileme.

CIN-CG je pokušao da stupi u kontakt sa doktorom Nikolićem, međutim on do objavljivanja ovog teksta nije odgovorio na pitanja.

Na brojna pitanja nijesu odgovorili ni Radunović, Bralić i Miljanović.

Nikolić je preuzeo Centar za kardiohirurgiju 2008, nakon što je smijenjen prvi direktor ovog centra, doktor Srđan Pavićević, a tu su radili i hirurzi Aleksandar Mugoša i Aleksandar Radović.

Tajni ugovor

Centar za kardiohirurgiju u KCCG-u osnovan je 2003. godine, ali pet godina nakon toga zdravstvene vlasti, nezadovoljne podužim listama čekanja i malim brojem urađenih operacija, odlučuju da angažuju hirurga Nikolića, iz Srbije.

Nikolić je sredinom avgusta 2008. izabran na mjesto ljekara supspecijaliste odsjeka za kardiohirurgiju na neodređeno vrijeme, a početkom sljedećeg mjeseca imenovan je za direktora Centra za kardiohirurgiju.

U isto vrijeme Nikolić radi i u Specijalnoj bolnici Filip Vtori u Skoplju, što niko u KCCG-u ne dovodi u pitanje. Zbog toga što je njegova porodica živjela u Srbiji menadžment KCCG-a, pored visoke plate, odobrava mu i isplatu novčane naknade za odvojeni život.

Nikolić je, prema Ugovoru 626, imao obavezu i da edukuje, uvede evropske protokole, kao i sve kardiohirurške operativne tehnike, da ažurira liste čekanja, kao i da organizuje i realizuje 300 kardiohirurških operacija na godišnjem nivou.

Ugovor za koji je javnost saznala tek pet godina kasnije, 2014. godine, izazvao je veliku buru među Nikolićevim kolegama u KCCG-u, ali i javnosti, a o njemu se raspravljalo i u Skupštini Crne Gore.

Na aktuelnom suđenju u Osnovnom sudu u Podgorici iz sudskih spisa se vidi da su tri bivša direktora KCCG-a tvrdila da za ugovor sa Nikolićem jedno vrijeme nijesu znali.

Bivši direktor KCCG Milan Mijović, koji je tu funkciju obavljao od juna 2011. do aprila 2015, na suđenju je izjavio da pomenuti ugovor nije postojao u arhivi ove institucije, kao i da je za njega saznao krajem 2011, kada mu je dostavljena kopija od strane tadašnjeg direktora FZOCG Kenana Hrapovića.

“Konsultovao sam se sa našim pravnicima i advokatima da u konkretnom slučaju dr Nikolić ne može biti isplaćen dva puta po istom osnovu”, kazao je Mijović na suđenju podvlačeći činjenicu da je Nikolić imao i platu i dodatan novac po operaciji.

Slično je izjavio i direktor KCCG-a, koji je na toj funkciji bio od aprila 2015. do decembra 2016. Ranko Lazović. Lazović je naveo i da mu “nije poznato da je Nikolić u skladu sa navedenim ugovorom organizovao neke seminare ili da je obučavao kadar KCCG-a”.

Lazovićeva nasljednica, Zorica Kovačević, koja je bila na čelu KCCG-a od kraja 2016. do avgusta 2018, na sudu je rekla da prvi put čuje za sporni ugovor.

“Nikolića sam zatekla u KCCG-u i on je obavljao poslove tri mjeseca za vrijeme mog mandata, dao je otkaz i koristio je pravo na godišnji odmor. Zatekla sam loše međuljudske odnose na kardiohirurgiji”, kazala je Kovačević na sudu.

Ona je istakla i da je na nju vršen pritisak nakon Nikolićevog odlaska i sudskih odluka u vezi sa njegovim naknadama za prethodni period.

“Kako objasniti drugim ljekarima koji rade u operacionoj sali ove odluke suda i naknade koje su pripale doktoru Nikoliću”, navela je Kovačević.

Neobične sudske odluke

Po dolasku na čelo KCCG-a Mijović prestaje da isplaćuje Nikoliću nadoknadu od 500 eura po svakoj operaciji koja se uradi u Centru. Nikolić zato tuži KCCG, FZOCG i državu i dobija spor 2012. Tada je Osnovni sud u Podgorici, tačnije sudija Danilo Jegdić, usvojio dio tužbenog zahtjeva Nikolića i dosudio mu 234.433 eura koje je trebalo da mu isplate KCCG i FZOCG, po osnovu izvršenih operacija - Nikolićevih i drugih ljekara u Centru. Ovaj sud je kao neosnovanu odbio tužbu protiv države. I tada je Nikolića zastupala kancelarija Ane Đukanović.

Ovaj sud je utvrdio i da je u u periodu od 1. jula 2011. do 1. septembra 2012. na Nikolićevom odjeljenju izvršena 441 kardiohirurška intervencija za koju mu nije plaćena ugovorena naknada. Iz KCCG-a su osporili tužbu, navodeći da ove intervencije jesu izvršene, ali da Nikoliću ne pripada naknada za sve operacije, već samo za one koje je lično obavio, a njih je bilo 201.

Viši sud u Podgorici, odnosno tadašnji predsjednik vijeća Branimir Femić i članice Radojka Nikolić i Natalija Filipović, u februaru 2013. ukinuo je presudu Osnovnog suda i vratio je na ponovno suđenje.

“Spornom odredbom predmetnog ugovora nije na potpun i jasan način regulisana obaveza tuženih u pogledu izvedenih operacija”, navodi se u ovoj presudi.

Sudija Jegdić u julu 2013. ponovo donosi istovjetnu odluku, uz obrazloženje da nije važno da li je operacije izvršio on ili neko drugi.

Viši sud u Podgorici, sutkinja Ranka Vuković, predsjednica vijeća i članice Verica Sekulić i Snežana Aleksić, u oktobru 2013. potvrdio je ovu presudu Osnovnog suda.

KCCG u svojoj žalbi na tu odluku navodi da je Nikolić bio zaposlen u toj instituciji, te da mu je u opisu posla bilo da radi operacije i da je sud pogrešno cijenio da mu treba isplaćivati dodatno i po 500 eura po operaciji. Iz KCCG-u su još tvrdili da Nikolić nije ispunio svoje obaveze po ugovoru i nije dostavio ažurirane liste čekanja pacijenata.

Vrhovni sud Crne Gore, u vijeću sastavljenom od predsjednika Radoja Orovića, članica Vesne Begović, Dušanke Radović, Dragice Milačić i člana Gavrila Čabarkape, odbija početkom aprila 2012. kao neosnovanu reviziju koju je tražila nova uprava KCCG. Taj sud je zaključio da su predmetnim ugovorom stranke imale namjeru da doktoru Nikoliću pripada ugovorena suma za sve operacije, bez obzira da li ih je lično izvršio ili ne, jer se ugovorena suma nije odnosila samo na operacije nego i na ostale ugovorene obaveze.

Samardžić odbacila krivičnu prijavu protiv Radunovića, Bralića i Miljanović

Poslanica u Skupštini Crne Gore, pokojna Jelisava Kalezić, na osnovu svojih saznanja, dostavila je 2014. i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv Radunovića, Bralića i Miljanović koji su sa Nikolićem potpisali Ugovor 626 zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, koju je tadašnja specijalna tužiteljka Mira Samardžić odbila.

Zanimljivo je da Samardžić, u obrazloženju Rješenja o odbacivanju ove krivične prijave iz 2015, a u koje je CIN-CG imao uvid, navodi da Ugovor 626 nije zaključen u skladu sa Zakonom o radu i podzakonskim aktima, ali da “prijavljena lica (Radunović, Bralić i Miljanović) nijesu postupala umišljajno, odnosno da predmetni ugovor nijesu zaključili kako bi drugom nanijeli štetu ili teže povrijedili prava drugog, niti da bilo kom licu pribave imovinsku korist”.

Samardžić čak zaključuje da se iz dokumentacije Ministarstva zdravlja, KCCG-a i FZOCG-a utvrđuje da je zaključenjem ovog ugovora država Crna Gora ostvarila uštedu najmanje na ime troškova upućivanja pacijenata u kardio centre van države.

Ugovor “važi” i kad je istekao

Nikolić je nastavio da na sudu dobija.

Osnovni sud u Podgorici, odnosno sudija Aleksandar Stanojević, sredinom oktobra 2015. donio je odluku kojom su KCCG i FZOCG dužni da solidarno na ime naknada neisplaćenih za usluge iz Ugovora 626 Nikoliću isplate za period od 1. septembra 2012. do 4. marta 2013. godine - 43 500 eura i oko 7.500 po osnovu kamate.

Iako je Ugovor 626, na osnovu kojeg je sud dosudio Nikoliću novac, važio četiri godine i istekao je 4. marta 2013, Osnovni sud u Podgorici presuđuje da mu se i za period od 4. marta 2013. do 27. februara 2015. plati iznos od 183.000 eura i oko 15.000 po osnovu kamate.

Viši sud u Podgorici, odnosno vijeće koje su činili Magdalena Zečević, Vjera Šljivančanin i Radonja Radonjić, u aprilu 2016. potvrđuje presudu sudije Stanojević, osim u dijelu da se Nikoliću isplati i iznos za period poslije isteka ugovora. Ovaj sud je utvrdio i da nakon isteka Ugovora 626 nije zaključen novi ugovor, niti aneks ranijeg ugovora, pa je zbog toga prvostepeni sud donio pogrešan zaključak da je postojala prećutna saglasnost ugovornih strana za produženje predmetnog ugovora. Presudu je potvrdio i Vrhovni sud Crne Gore, predsjednik vijeća Radoje Orović i članice Vesna Begović, Dragica Milačić, Ranka Vuković i Nataša Božović, u oktobru 2016. godine.

Ustavni sud Crne Gore je 23. aprila 2018. ukinuo presudu Vrhovnog suda i vratio je ovom sudu na ponovni postupak. Obrazloženo je da je Nikoliću povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Taj sud, odnosno predsjednica vijeća Desanka Lopičić i članovi Milorad Gogić i Hamdija Šarkinović ponovo, početkom novembra 2020. usvajaju ustavnu žalbu i ukidaju presudu Vrhovnog suda i predmet se vraća na ponovni postupak.

Vrhovni sud, tačnije predsjednica vijeća Vesna Begović i članice Dušanka Radović, Ranka Vuković, Radojka Nikolić i Nataša Božović, krajem aprila 2021. usvaja reviziju i ukida presudu Višeg suda kojom je osporeno Nikolićevo potraživanje nakon isteka ugovora.

Viši sud, odnosno predsjednica vijeća Senka Danilović i članica Ognjana Boljević i član Radoje Radonjić, početkom septembra 2021. potvrđuje prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici u dijelu dosuđenih troškova Nikoliću nakon isteka ugovora.

Aktuelni proces

U procesu koji je sada pred podgoričkim Osnovnim sudom sudi Jelena Anđelić. U Nikolićevoj tužbi se navodi da je on, uz redovan ljekarski angažman, gotovo osam godina pružao usluge iz Ugovora 626 - od 4. marta 2009. do 1. marta 2017.

Precizirano je i da je “svoje poslove shodno Ugovoru 626 nastavljao da obavlja sve do 2017, a da su tuženi (KCCG i FZOCG) u cjelosti prihvatili izvršenje obaveza od strane tužioca”.

U tužbi se predlaže da sud donese odluku kojom se “KCCG i FZOCG obavezuju da po osnovu duga za neisplaćene naknade shodno Ugovoru 626 za period od 27. februara 2015. do 1. marta 2017. solidarno isplate iznos koji će biti preciziran nakon vještačenja”. Navedeno je da je vrijednost spora 200 hiljada eura.

Akcenat u tužbi je stavljen na odluku Ustavnog suda da su parnične stranke prećutno produžile trajanje ugovora i da doktor Nikolić ima legitimna očekivanja u pogledu isplate naknada.

Zastupnik FZOCG je izjavio da je zatečen tužbenim zahtjevom, jer je ugovor prestao da važi u martu 2013, dok je advokat KCCG istakao da je Nikolić kao kardiohirurg obavljao sve ove poslove bez licence za koju je aplicirao 2018, a dobio je tek 2021. u Srbiji.

U izjavi na sudu, Nikolić je kazao da je ugovor bio ispoštovan u prve tri godine, te da je na osnovu tog angažmana dobio i državljanstvo Crne Gore.

Kenan Hrapović je u svojstvu svjedoka u aktuelnom postupku pred Osnovnim sudom izjavio da je obaveza FZOCG bila da se dostave dokazi o izvršenim operacijama uz saglasnost direktora KCCG.

“I to je sve išlo tako dok Nikolić nije dostavio dokumentaciju o operacijama, ali bez saglasnosti direktora KCCG-a, što je bila obaveza po ugovoru. Tada se prestalo sa isplatama”, kazao je Hrapović, uz napomenu da misli da je tada direktor bio Milan Mijović.

Miodrag Radunović naveo je u svojoj izjavi da je Nikolić uradio 1.930 operacija na otvorenom srcu sa odličnim rezultatima. On se prisjetio da tada u razgovoru sa direktorom KCCG-a Mijovićem i direktorom FZOCG-a Hrapovićem nijesu mogli donijeti odluku i nijesu mogli potpisati aneks ugovora. Nakon ovoga Nikolić je prećutno nastavio da radi u KCCG.

Ministar zdravlja od marta 2015. do oktobra 2016. Budimir Šegrt na sudu je saopštio da se nakon isteka Ugovora 626 postavilo pitanje njegovog produženja.

“Inicijator produženja ugovora i predloga Vladi bio je bivši ministar Radunović, potpisnik ugovora iz 2009. Vlada je donijela zaključak, ali aneks ugovora nije potpisan od strane KCCG i FZOCG”, naveo je Šegrt.

On je izjavio i “da pretpostavljao da je Nikolić bio prvi edukator iz oblasti kardiohirurgije kolegama Aleksandru Mugoši i Aleksandru Radoviću”. Međutim, nešto kasnije je, kaže, utvrdio da ih Nikolić nije mogao obučavati “jer su već imali formalno pravnu potvrdu da su savladali znanja i vještine za samostalno obavljanje posla iz oblasti kardiohirurgije”.

Kardiohirurg Aleksandar Mugoša izjavio je da je ostao frapiran saznanjem da je Nikoliću do 2014. isplaćeno 554.054 eura i plus iznos od 247.959 eura po osnovu pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Podgorici.

“Nakon mukotrpnog učenja i rada shvatio sam da sam za svoj rad plaćan tri i po do četiri eura po satu, dok je Nikolić radio za iznos od 20 hiljada eura mjesečno, s tim da je on u Crnoj Gori bio prisutan samo devet radnih dana, pa ispada da mjesečno radio za 40 hiljada eura”, izjavio je on.

Kardiohirurg Aleksandar Radović, aktuelni direktor KCCG, je na sudu izjavio da mu Nikolić nije bio mentor, nit i da ga je ikad obučavao.

“Niti je mogao”.

On tvrdi da Nikolić u periodu od 2015. do 2017. nije imao specijalizaciju kardiohirurgije.

“Smatram ovaj slučaj jednim od najvećih kriminala u Crnoj Gori”, izjavio je kao svjedok u Osnovnom sudu u Podgorici početkom aprila ove godine kardiohirurg Srđan Pavićević, inače aktuelni potpredsjednik Vlade Crne Gore.

“Nikolić niti je obučavao mene, niti mi je bio mentor, niti je bio mentor mojim kolegama Mugoši i Radoviću samim tim što je Nikolić, po mojim saznanjima, postao kardiohirurg tek 2021. ili 2022. godine”, kazao je Pavićević.

Istakao je da u Centru za kardiohirurgiju Nikolić nije uveo prakse koje nijesu rađene i ranije.

“Niti je on radio operacije koje smo mi rutinski radili, kao što je bajpas operacija na kucajućem srcu. Nikolić je ugovor zaključio na veoma specifičan način koji ne poznaje pravna legislativa, jer po svim ugovorima zaposleni bi bio obavezan da bude prisutan 30 dana u mjesecu kao načelnik, a Nikolić je bio prisutan 10 dana, a odsutan 20 dana, jer je radio u Makedoniji. Dok je on radio u Makedoniji, a mi obavljamo operacije, njemu se za svaku tu operaciju inkasira 500 eura”, kazao je Pavićević.

Sljedeće ročište u ovom procesu zakazano je za početak jula 2024. godine.

Spor oko licence

Pitanje je da li je u vrijeme kada je sklopio ugovor sa KCCG dr Nikolić u formalnom smislu ispunjavao sve uslove za rad specijaliste kardiohirurga u toj instituciji, odnosno da li je on tada uopšte imao licencu za kardiohirurga.

U martu 2014. poslanica u Skupštini Crne Gore Jelisava Kalezić tadašnjem ministru zdravlja Miodragu Radunoviću postavila je poslaničko pitanje:

“Koja je institucija ili njen predstavnik inicirala sklapanje Ugovora 626, čiji ste ključni potpisnik? Na osnovu koje elaboracije je donesna odluka da se na način predviđen ovim ugovorom angažuje Nikolić, iako po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kao ni Pravilniku Ljekarske komore Crne Gore nije imao pravo na licencu supspecijalste kardiohirurgije?”.

Ni sam Nikolić ne navodi da je završio specijalizaciju iz kardiohirurgije. U njegovoj biografiji, koja je dostupna na sajtu Univerziteta Crne Gore (UCG), navodi se da je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu 1990, a da je u periodu od 1991. do 1995. specijalizovao opštu hirurgiju na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu u Novom Sadu. Magistarski i doktorski rad mu se odnose na teme iz kardiohirurgije.

Stručno se usavršavao u Ohaju u SAD-u u toku šest mjeseci tokom 1998, kao i 2000. u Milanu, i 2003. u Monaku, gdje je takođe proveo po pola godine.

Ljekarska komora Crne Gore (LJKCG) izdala je Nikoliću licencu za rad kao specijalisti opšte hirurgije-kardiovaskularne hirurgije, prvi put 2008. na godinu dana.

Licencu je potpisao tadašnji predsjednik LJKCG Đoko Jočić koji je, nakon što je u toku sudskog procesa izbila afera oko Nikolićeve licence, krajem 2013. objasnio da je prije Crne Gore Nikolić licencu dobio od Regionalne Lekarske komore Vojvodine i Ljekarske komore Makedonije.

“Tada je Ministarstvo zdravlja formiralo komisiju od eminentnih stručnjaka i donešena odluka da se njegova stručna usavršavanja mogu tretirati kao specijalizacija kardiohirurgije i da on dobije zvanje kardiohirurga”, rekao je Jočić.

Jočića je ubrzo demantovao sam ministar zdravlja Radunović, koji je, u martu 2014, odgovarajući na pitanje poslanice Kalezić, kazao da “Ministarstvo zdravlja nikada nije formiralo komisiju koja bi eventualno odlučivala o priznanju subspecijalizacije iz kardiologije Aleksandra Nikolića”.

Lekarska komora Srbije (LKS) izdala je Nikoliću 2009. licencu specijaliste opšte hirurgije na period od sedam godina. Licencu kao specijalisti opšte hirurgije - kardiohirurgije Regionalna Lekarska komora Vojvodine izdaje mu u decembru 2010.

U martu 2011. iz LKS su saopštili da je Lekarska komora Vojvodine izdala licencu Aleksandru Nikoliću bez odgovarajuće diplome supspecijalizacije kardiohirurgije. Navedeno je da nijedan medicinski fakultet u Srbiji nije izdao spornu diplomu i da je rješenje Regionalne Lekarske komore Vojvodine o ispunjenosti uslova za njeno izdavanje - nezakonito.

“LKS neće dozvoliti da bilo ko dobije licencu za stepen znanja koji ne poseduje, jer ljekar s takvom licencom može dovesti u opasnost pacijente liječeći ih neodgovarajućim metodama i načinima”, istakla je tada doktorica i tadašnja direktorka LKS Tatjana Radosavljević.

CIN-CG je za potrebe ovog teksta ponovo kontaktirao LKS i tražio informaciju da li je i kada Nikolić dobio licencu za specijalistu kardiohirurgije i na osnovu koje specijalizacije. Ni poslije dužeg čekanja, do objavljivanja ovog teksta odgovor nije stigao.

Nikolićeva akademska karijera

Aleksandar Nikolić je trenutno predavač na Medicinskom fakultetu na Univerzitetu Crne Gore (UCG) u Podgorici, čiji je dekan Miodrag Radunović, za vrijeme čijeg ministarskog mandata je Nikolić i angažovan, a koji je kod Vlade i inicirao da mu se ugovor koji mu predviđa 500 eura po operaciji produži.

Nikolić je izabran u akademsko zvanje docent u julu 2015. za vrijeme mandata rektorke UCG Radmile Vojvodić.

Rektor UCG Vladimir Božović u junu 2021. potpisao je odluku kojom se Nikolić bira u zvanje vanrednog profesora za hiruršku grupu kliničkih medicinskih predmeta i grupu predmeta uvoda u medicinu.

Na sajtu UCG može se vidjeti da Nikolić predaje sljedeće premete - medicinska etika, hirurgija sa traumatologijom, hirurgija, etika u sestrinstvu, istorija medicine, kliničke vještine, timski rad i komunikacija.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi novinarsko istraživanje na temu rodne ravnopravnosti u pogledu nasljeđivanja i imovine. Cilj istraživanja je da se pokuša otkriti koliko su žene u ovim oblastima ravnopravne sa muškarcima u Crnoj Gori.  

Upitnik je u potpunosti anoniman i namijenjen je ženama koje žele da podijele svoje iskustvo. Ukoliko neko hoće detaljnije da nam ispriča svoju priču, može da se obrati i na mejl: redakcijacincg@gmail.com.

CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi.

Bivša uprava Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice potpisala 2016. sumnjivi ugovor sa firmom Cijevna commerce biznismena Danila Petrovića o izgradnji Gradskog pozorišta. Iako je trebalo da bude završena prije skoro šest godina, zgrada još nije gotova, što zbog neadekvatnog projekta firme Ing Invest, što zbog problema sa izvođačem. Sadašnje gradske vlasti imaju problema da naplate štetu koja je pričinjena Podgorici.

Andrea Perišić/Kristina Radović

Firma Cijevna commerce, čiji je izvršni direktor Danilo Petrović, dužna je da Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice (Agencija) plati oko 200 hiljada eura zbog prekoračenja roka.

Zgrada je trebalo da bude u funkciji krajem 2018. Sve to se vidi iz ugovora koji je 2016. Agencija potpisala sa ovom firmom, a u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid.

U ugovoru koji je potpisao tadašnji direktor Agencije Srđan Raičević, navodi se da je vrijednost radova skoro četiri miliona eura. Iznos koji je zbog kašnjenja Petrovićeva firma trebalo da isplati Agenciji mogao je biti i veći, da u ugovoru ne piše da visina kazne zbog kašnjenja ne može preći pet odsto od ugovorene cijene radova.

Međutim, sve su prilike da Glavni grad neće uskoro vidjeti ni ovih 200 hiljada eura.

Gradnja zgrade Gradskog pozorišta započeta je u oktobru 2016. godine, a rok za završetak radova bio je dvije godine. Dakle, sa završetkom radova kasni se gotovo šest godina.

Iz Agencije za CIN-CG objašnjavaju da je glavni uzrok kašnjenja radova loš projekat, koji je 2014. Glavnom gradu poklonila građevinska firma Ing Invest iz Danilovgrada, čiji je izvršni direktor Ilija Radulović. Zbog toga, kako navode iz ovog lokalnog preduzeća, u pravnom smislu, izvođači radova mogu biti zaštićeni.

Pored ovog problema, firma Cijevna commerce, osnovana 2014. godine, je i u blokadi u iznosu od preko 17 miliona eura od 2020. godine. To se vidi iz baze podataka Poslovne mreže. A od 2019. nalazi se i na crnoj listi porezkih dužnika.

Danilo Petrović je, inače, poznat po tome što je dobijao brojne unosne poslove tokom tridesetogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista (DPS).

CIN-CG je kontaktirao Petrovića i firmu Cijevna commerce, ali do objavljivanja ovog teksta, odgovori nijesu stigli.

Srđan Raičević je za CIN-CG pojasnio da je Agencija 2015. raspisala dva javna poziva za izgradnju podgoričkog pozorišta. Na prvi poziv se niko nije odazvao, pa je donesena odluka o obustavljanju postupka. Na drugi je pristiglo pet ponuda - konzorcijuma Condor company, Televex, Nova energija i Indel inženjering, zajednička ponuda firmi Toškovići i Simess inženjering sa podizvođačima, ponuda Unipreda, konzorcijuma Cijevna commerce, Grijanje i Geonana i firme Bombeton. Međutim, na predlog Komisije za otvaranje i vrednovanje ponuda Agencije, donesena je odluka o obustavljanju postupka javne nabavke zato što nije dostavljena nijedna ispravna ponuda.

“Cijenili smo da nijedan od ponuđaća, uz formalno pravne nedostatke, nije svojim referencama dokazao da ima iskustva u izvođenju vrlo složenih i zahtjevnih radova u građevinskom smislu, jer je predmjerom radova, između ostalog, traženo izvođenje velikog broja karakterističnih radova kao što su: izgradnja scenske kule visine 20 metara, dvije scene za dvije dvorane sa gledalištem na dva nivoa, zahtjevne čelične konstrukcije i drugo”, navodi Raičević.

Raičević smatra da je Agencija dobro procijenila kada je donijela odluku o odbacivanju svih ponuda pošto nijedan od ponuđača, pa ni Cijevna commerce, nije imao dovoljno iskustva, niti referenci za ovaj posao.

Zbog takve odluke Agencije, žalbe su uložili konzorcijum Cijevna commerce i Toškovići i Simess inženjering.

”Državna komisija za kontrolu postupaka javnih nabavki je donijela rješenje kojim je usvojila žalbe i naložila Agenciji da u ponovnom postupku otkloni nepravilnosti i donese novu odluku. Tako je Agencija donijela rješenje o izboru najpovoljnije ponude i to ponuđača Cijevne commerce, na osnovu kriterijuma propisanog tada važećim Zakonom o javnim nabavakama - najniže ponuđene cijene radova”, kaže Raičević.

On potvrđuje i da je, pored izvođača, i projekat bio loš.

“Nakon zaključivanja ugovora, uveli smo izvođača u posao i odmah u startu se suočili sa brojnim nedostacima glavnog projekta, koji su otklanjani paralelno sa izvođenjem radova, zbog čega se i kasnilo. U međuvremenu smo, zbog zastarjelosti rješenja iz prvobitnog projekta, pristupili izradi novog projekta scenske tehnike. Sve je to rađeno po procedurama Zakona o javnim nabavkama koje iziskuju dosta vremena. Kako tada, tako i sada, mišljenja sam da, iz navedenih razloga, ni Cijevna commerce, kao ni ostali ponuđači, nijesu bili u mogućnosti da objekat izgrade u zadatim rokovima”, navodi Raičević.

Ing Invest ima istoriju lošeg poslovanja, u toku i ukidanje licence toj firmi

Interesantno da je Radulovićeva firma Ing invest 2015. izradila projekat za kompleks i kamp na Zlatici u Podgorici za potrebe Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i Posebne jedinice policije (PJP), sa čijom se izgradnjom takođe kasnilo nekoliko godina, zbog brojnih nedostataka projekta.

Kasnilo se i sa izgradnjom JU Dom starih Podgorica, koji je, iako je trebalo da bude otvoren 2020. godine, osposobljen tek krajem 2022. I za tu ustanovu je projekt izradio Ing Invest.

U Mišljenju zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (ombudsman) iz 2022. godine pominju se i problemi oko izgradnje Doma.

“Sa izgradnjom se kasnilo, osim zbog pandemije virusa COVID-19, i zato jer su se morali izvoditi dodatni radovi usljed problema sa projektnom dokumentacijom… Zbog toga što su radovi trajali duže od planiranog, odraslim osobama sa invaliditetom i starim osobama bilo onemogućeno ostvarivanje prava na usluge shodno Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti”, navodi se u ovom mišljenju.

Kako se može vidjeti na oficijalnom sajtu Ing Investa, Radulovićeva firma je i radila i na drugim značajnim projektima od javnog interesa - Naučno-tehnološkom parku, Klinici za mentalno zdravlje u Podgorici, Klinici za infektivne bolesti i dermatovenerologiju, kao i na velikim privatnim projektima kao što su hoteli Iberostar u Perastu i Slavija u Budvi, Lustica BayTownhouses, bungalovi u Nacionalnom parku (NP) Biogradska gora…

Firma Ing Invest je, i nekoliko godina nakon što je poklonila projekat za podgoričko pozorište, nastavila da bude darežljiva prema Glavnom gradu. Tako je 2018. darovala i idejno rješenje projekta uređenja obale Morače. Ova kompanija bila je široke ruke i prema Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), kojem je krajem 2022. donirala arhitektonsko idejno rješenje za potrebe dogradnje i nadogradnje stare zgrade Instituta za onkologiju.

CIN-CG se obratio Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MEPG) i pitao da li je nadležna inspekcija ikada preispitivala licencu odgovornog projektanta koju ima firma Ing Invest. Iz MEPG-a su odgovorili da je postupak za ukidanje licence ovoj firmi trenutno u toku, a da je zahtjev za ukidanje podnijela advokatska kancelarija Čvorović, Minić i Radulović iz Podgorice.

CIN-CG je ovim povodom kontaktirao Iliju Radulovića i firmu Ing Invest, ali do objavljivanja ovog teksta, odgovori nijesu stigli.

Gradonačelnik Podgorice u vrijeme kada je projekat za izgradnju pozorišta poklonjen Podgorici bio je Miomir Mugoša i on je tada tvrdio da će Glavni grad ovom donacijom Ing Investa uštedjeti oko 240 hiljada eura.

Ne samo da se nije uštedjelo, nego je do sada, zbog problematičnog projekta, kako tvrde upućeni, potrošeno znatno više nego što je planirano.

“Sa zgradom Gradskog pozorišta je, od starta, sve bilo pogrešno. Lokacija - koja je podrazumijevala rušenje kultnog Kina Kultura, loš glavni projekat - poklonjen od strane privatnog projektantskog biroa, čije izvođenje je koštalo mnogo više od planiranog i katastrofalan izvođač - koji je godinama kasnio sa rekonstrukcijom zgrade Doma Jugoslovenske narodne armije - JNA (Muzičkog centra) i Skupštine Glavnog grada. I na sve to dodajte nenaplativu garanciju Atlas banke, koja je danas u stečaju. Na sve te činjenice sam upozoravao i davne 2016. godine u gradskoj Skupštini, ali nažalost - to tadašnje i kasnije gradske vlasti nisu željele ni da čuju”, kaže za CIN-CG zamjenik gradonačelnice Glavnog grada Podgorice Luka Rakčević.

On ističe da je Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice već pristupila krpljenju brojnih rupa izazvanih lošom realizacijom još goreg glavnog projekta, kao i da su raspisani tenderi u vrijednosti od preko pola miliona eura za privođenje kraju radova izgradnje Gradskog pozorišta.

“Međutim, vjerujem da treba razmotriti i mogućnost raskida naslijeđenog ugovora sa kompanijom Cijevna commerce, koja je dosadašnjim činjenjem i brojnim propustima pokazala da je daleko od traženog nivoa, za objekat takvog značaja. Interes grada je da zgrada pozorišta bude otvorena što prije. To podrazumijeva i veliko rasterećenje zgrade Kulturno-informativnog centra Budo Tomović (KIC), koju takođe očekuje velika rekonstrukcija”, navodi Rakčević.

Garancija Atlas banke neupotrebljiva

U ugovoru o izgradnji Gradskog pozorišta navodi se i da je Cijevna commerce dužna da “dostavi garanciju za avansno plaćanje u iznosu ugovorenog avansa”. Garancija koju je Petrovićeva firma dostavila bila je garancija Atlas banke Duška Kneževića, koja je u stečaju od 2019. godine, pa tako sada Glavni grad, odnosno Agencija, imaju dodatne probleme da brzo naplate ono što im duguje ova firma.

Protiv Cijevne commerce krajem maja 2024. Investiciono-razvojni fond (IRF) je pokrenuo i spor pred Privrednim sudom, kako bi iz imovine ove firme naplatila kredite koji tom fondu nijesu vraćeni. Vrijednost spora je oko četiri miliona eura, a krediti su dati i drugim firmama u vlasništvu porodice Danila Petrovića - Cijevna Komerc i Montenegro Premier. Petrović je vlasnik i izvršni direktor i firme Cijevna Hotel Group, koja je u stečaju.

Pored toga što je veliki poreski dužnik, ovaj biznismen godinama je pobjeđivao na državnim i opštinskim tenderima, bavio se ilegalnom eksploatacijom šljunka, a poznat je i po bliskim vezama sa prethodnim režimom DPS-a.

Zanimljivo je da su se tadašnje podgoričke lokalne vlasti iz redova DPS-a ipak odlučile da Petroviću dodijele posao izgradnje pozorišta, iako je Cijevna Komerc već bila poznata po tome što je kasnila preko 10 godina sa izgradnjom zgrade Muzičkog centra Crne Gore i gotovo devet godina sa izgradnjom Skupštine Glavnog grada.

Ugovor o izgradnji zgrade Gradskog pozorišta u Podgorici, kako je CIN-CG mogao da utvrdi na osnovu dokumentacije po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI), više puta je produžavan, a potpisano je čak sedam aneksa - posljednji u junu 2021. godine, kada je gradonačelnik Podgorice bio Ivan Vuković, takođe iz redova DPS-a.

Ne samo da se nije razmišljalo o raskidu ugovora sa firmom koja očigledno nije poštovala ugovorene obaveze, već Agencija u junu 2020. godine odlučuje da postupi u skladu sa zahtjevom Petrovićeve firme Cijevna commerce da isplati i avans u iznosu od skoro 200 hiljada eura, kako bi se, kako je navedeno, ublažile finansijske posljedice koronavirusa.

“Odobrena sredstva iskoristiće se za nabavku i ugradnju potrebnog materijala i opreme i to: mašinskih instalacija, gipsanih radova, protivpožarnih vrata i liftova”, navodi se u petom aneksu.

CIN-CG je obišao radove na zgradi Gradskog pozorišta i uvjerio se da mnoge stvari koje su plaćene nijesu ugrađene. Tako, recimo, nema protivpožarnih vrata, koja je Agencija prije četiri godine platila 42 hiljade eura.

Tek će se utvrđivati da li milionski vrijedna oprema radi

U Glavnom projektu za zgradu podgoričkog pozorišta, koji je CIN-CG dobio od Agencije, bila je definisana izgradnja objekta sa centralnom dvoranom koja ima kapacitet od 150 mjesta i malom dvoranom kapaciteta od 100 mjesta.

“Imajući u vidu da se radi o objektu javne arhitekture veoma je važno da on bude rađen po odgovarajućim principima i standardima tehničke, vizuelne i funkcionalne potrebe pozorišta i njegovih korisnika”, piše u ovom projektu.

Ipak, očigledno je da se nije radilo po standardima.

Najveći dio radova na zgradi Gradskog pozorišta je gotov, ali kako se CIN-CG uvjerio na terenu, krov koji je prokišnjavao moraće ponovo da se radi, a gradiće se i nadstrešnica, koja je prvobitnim projektom zaboravljena. Zbog loše urađenog krova, mnoge prostorije u Gradskom pozorištu, na primjer jedan zid na velikoj sceni, kao i brojne kancelarije, bife, hodnici, oštećene su zbog vlage, pa će se to morati sanirati. I na maloj sceni se do skoro skupljala voda. Zanimljivo, slične problem sa krovom i prokišnjavanjem imao je i Muzički centar Crne Gore, koji je, kao što smo rekli, radio isto Petrović.

Radnici koje smo zatekli na terenu, a koje je angažovala Agencija, objasnili su i da se planira izmjena izgleda hola na ulazu u pozorište, koji je, prema riječima stručnjaka sa kojima su se oni konsultovali, loše osmišljen i urađen.

Takođe, ostali su i završni radovi - krečenje, postavljanje podova, pločica, sanitarija… Za sve to će trebati još i novca i vremena.

Pozorište je, prema onome što se može vidjeti na terenu, uprkos brojnim problemima, ipak opremljeno i nekim novim sistemima koji do sada u Crnoj Gori nijesu postojali, kao što su liftovi na samoj sceni, specijalno ozvučenje i rasvjeta…

Međutim, pitanje je da li će sva ta savremena i veoma skupa oprema, koja vrijedi milione, biti u funkciji, jer je davno nabavljena i ne koristi se, a radi se o jako osjetljivoj tehnici koja ako se ne održava može da propadne. Iz Agencije kažu da će se tek krajem ovog jula steći uslovi da se tehnika proba i da će tada tačno znati šta funkcioniše.

One koji će da koriste pozorište niko ništa nije pitao

Bivši generalni direktor podgoričkog Gradskog pozorišta Stevan Koprivica, koji je na toj funkciji bio od 2019. do aprila 2024. godine, za CIN-CG kaže da je u vrijeme njegovog mandata postojala komisija koju su činili tehnički i umjetnički direktor Gradskog pozorišta i tehnički direktor Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP), koja je trebalo da daje sugestije i primjedbe vezano za izgradnju pozorišta. Međutim, kaže, nijesu imali mogućnost odlučivanja.

“Komisija je mogla samo da daje sugestije i primjedbe na faze rada, a njih je bilo dosta, o čemu svjedoči i obimna dokumentacija”, navodi Koprivica i napominje da su sa Agencijom za izgradnju i razvoj Podgorice imali dobru saradnju.

Tvrdi, međutim, da je bilo problema između izvođača radova, odnosno firme Cijevna commerce i Agencije.

“Izvođač je vrlo rijetko imao sluha za mišljenja pozorišne komisije. Pozorište nije imalo ingerencije u donošenju odluka, niti ih sada, da ja znam, ima. Lista stručnih primjedbi pozorišne komisije je jedna podeblja fascikla, koja je u proteklom vremenu ostala samo na hartiji”, kaže Koprivica.

Gradsko pozorište Podgorice trenutno funkcioniše u okviru KIC-a. Od kada postoji, 73 godine, ovo pozorište nikada nije imalo prostorije u svom vlasništvu, već su se stalno selili.

Prvi put kamen-temeljac položen je u blizini stare zgrade Vlade Crne Gore, još u decembru 2000. godine, ali se od te lo­ka­ci­je br­zo od­u­sta­lo. Tu su kasnije smješteni poslovni objekti Upra­ve za ka­dro­ve.

Jedno vrijeme se razmišljalo i da se podgoričko pozorište smjesti u zgra­di u ko­joj se sa­da na­la­zi CNP. Na kraju su ipak tadašnje vlasti odlučile da 2011. sruše kultnu zgradu Kino Kulture, pa je na mjestu nekadašnjeg podgoričkog bioskopa, položen novi kamen temeljac za pozorište. Brojni stručnjaci i građani su se protivili rušenju starog kina, koje je bilo jedan od rijetkih simbola bivših vremena, pošto je najveći dio kulturnih spomenika nestao tokom bombardovanja Podgorice na kraju Drugog svjetskog rata.

Sadašnja v.d. direktorica Gradskog pozorišta Ivona Čović Jaćimović za CIN-CG ističe da jedino kada KIC nema svoj program, odnosno kada postoje slobodni termini, mogu da izvode predstave.

“To nam onemogućava profesionalne uslove za rad. Probe se sprovode uglavnom u sali za vjenčanja, koji je ujedno i naš jedini alternativni prostor. Međutim, u njemu ne mogu da se tehnički koncipiraju predstave”, navodi Čović Jaćimović.

Iz Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice navode da je realno očekivati kraj radova na Gradskom pozorištu do kraja 2024. godine.

U kom je interesu Glavnom gradu bilo da posao izgradnje podgoričkog Gradskog pozorišta ipak povjeri Danilu Petroviću, kao i da se oslanja na projekte firmi koje imaju loše rezultate, ostaje da se utvrdi. Do tada će ovi privilegovani biznismeni nastaviti da prolaze nekažnjeno.

Istorija Petrovićevog poslovanja:

Crnoj Gori duguje više od 30 miliona eura

Danilo Petrović je javnosti poznat kao privilegovani biznismen blizak bivšoj vlasti koju je činila Demokratska partija socijalista (DPS). Njegovim kompanijama su godinama dodjeljivani poslovi na najboljim lokacijama širom države.

Petrovićeve kompanije izvodile su radove u Porto Montenegru, kvartu Ljubović, Atlas capitalu, Gradskoj biblioteci u Podgorici, hotelima Premier i Rivijera, mostu Milenijum, na Plantažama 13. jul, Upravnoj zgradi JP Vodovod i kanalizacija Podgorica, južnoj tribini Gradskog stadiona u Podgorici, Vili Kumbor…

Petrović je uhapšen 2021. godine zbog sumnje da je nelegalno eksploatisao šljunak iz korita Morače i Cijevne i zbog protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta. Iste godine, Opština Budva pokrenula je dva sudska spora protiv Petrovićeve kompanije Cijevna Komerc, zbog imovine koju je Petrović uzeo od tog grada da bi gradio zgradu Akademije znanja, koja je, zbog brojnih nedostataka, godinama bez upotrebne dozvole.

Cijevna Komerc je, prema podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG) iz 2023. godine, bila šesta na listi najvećih dužnika u Crnoj Gori čiji su računi u blokadi. Ta firma državi duguje više od 15 miliona eura. Pored nje, još dvije Petrovićeve firme su takođe veliki dužnici - Cijevna Hotel Group, preko 10 miliona, i Cijevna commerce, preko osam miliona eura.

Imena Danila Petrovića i njegovog sina, Vasilija Petrovića, pojavila su se i u SKAJ prepisci Miloša Medenice, sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koji je, kao i njegova majka, uhapšen 2022, zbog sumnje da je počinio više krivičnih djela kao što su stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, davanje i primanje mita, protivzakoniti uticaj, stavljanje u promet droga, zloupotreba službenog položaja…

Uhapšen je i mlađi Petrović, zbog sumnje da je pripadnik kriminalne grupe koju je formirao Medenica.

Vesna Medenica, koja je godinama gospodarila crnogorskim pravosuđem, sumnjiči se, između ostalog, da je vršila nezakonit uticaj na sudije koje su donosile odluke u raznim sudskim procesima, pa i u nekim koji su se vodili protiv Cijevne Komerc.

Način na koji je autor teksta prezentovao pronevjere i razbojništva koja su se dogodila na štetu Pošte Crne Gore može uticati na povjerenje koje Pošta uživa kod svojih korisnika. Zbog ovoga, te zbog naših zaposlenih, želimo da naglasimo da naši korisnici, prilikom ovakvih incidenata, nikada nijesu oštećeni i da su sva novčana primanja uredno isplaćivana. Novčana sredstva kojima Pošta Crne Gore raspolaže su osigurana, poštovanje internih pravila i procedura je obavezno, svi zaposleni imaju ugovore, pa je takav slučaj bio i sa zaposlenim u Tivtu kojeg pominjete. Takođe, slučajevi pronevjere, krađe, razbojništava koji se dogode predmet su procesa pred nadležnim organima.
Ovdje je dobro naglasiti da je Pošta Crne Gore najrazuđeniji poslovni sistem u državi koji pruža, pored ostalih, i usluge platnog prometa. Prema našim saznanjima, pronevjere i krađe događale su se i drugim finansijskim institucijama. U krajnjem, bilo bi interesantno uraditi uporednu analizu sa drugim institucijama, svakako uzimajući u obzir broj pristupnih tačaka, broj zaposlenih i posebno uvažavajući mogućnost i rizik koji druge institucije nemaju - dostavu novčanih primanja na adresu.
Kako ste djelimično i naveli u tekstu, učinjeno je mnogo značajnih koraka u smislu povećanja bezbjednosti zaposlenih, objekata, pošiljaka i novca. U ovom smislu nas takođe i očekuju značajna unapređenja, ali želimo da još jednom naglasimo da povremene incidente, najčešće van prostora mogućnosti naše reakcije, nije najbolje prezentovati na način na koji ste Vi to učinili.
Ovo, svakako, prije svega zbog efekta koji naglašavanje ovog segmenta može imati kod građana.
Vjerujemo da smo jedinstveni u stavu da je poštanski sistem i njegov razvoj jedan od najvažnijih segmenata društva. Dakle, potrebno ga je podržati, istovremeno vodeći računa da ne bude ugrožen od želje za podrškom i ukazivanjem na greške.

Od 2021. do danas, registrovano je 11 krivičnih djela izvršenih na štetu Pošte Crne Gore, dok mnogi raniji teški prestupi još nijesu rasvijetljeni, što ukazuje na brojne propuste u vezi s bezbjednošću te institucije...

Kristina Radović

Aprilskog jutra ove godine, poštanski službenik je zadužio oko 14 hiljada eura koje je trebalo da podijeli građanimaTivta. Novac, međutim, do njih nikad nije stigao, kako je potvrdio jedan izvor. Službenik je otuđio tu sumu i pobjegao u inostranstvo, prema informacijama koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od jednog sagovornika koji je htio da ostane anoniman.

Iz Pošte Crne Gore priznaju da je u pošti u Tivtu u aprilu došlo do pronevjere novca.

“Prema rezultatima sprovedenih internih procedura i kontrola ovim povodom, postoji sumnja da je pronevjeru počinio jedan od naših zaposlenih”, ističu iz te institucije.

Kako nam je saopšteno, Pošta Crne Gore je slučaj prijavila nadležnim organima i predmet se istražuje.

Iz Pošte Crne Gore naglašavaju da događaj nije uticao na dinamiku isplate novčanih davanja građanima Tivta.

“Sve isplate koje se realizuju preko Pošte Crne Gore u aprilu su uredno izvršene”, ističu.

Ovo je tek jedan od slučajeva koji ukazuje na probleme u sistemu bezbjednosti u Pošti Crne Gore (PCG).

CIN-CG je došao do saznanja da poštar koji je otuđio novac nije bio u radnom odnosu. Ugovor mu je istekao nešto ranije, a novi nije potpisao, ali je nastavio da radi i zadužio pošiljke. Iz PCG, međutim, izbjegli su da odgovore na pitanje da li je ovom službeniku istekao ugovor.

“Ukoliko se desi pljačka, trošak najvećim dijelom snosi PCG. Najčešće se to dešava zbog loših ugovora i neprofesionalnog ponašanja obezbjeđenja. Naravno, i nedovoljne brige, kontrole i same pošte”, kaže za CIN-CG sagovornik koji se kao dugogodišnji radnik PCG dobro se razumije u pitanja bezbjednosti.

Od 2021. do danas na teritoriji Crne Gore registrovano je 11 krivičnih djela izvršenih na štetu PCG.

“Uglavnom se radilo o krađi i razbojništvu”, kažu iz Uprave policije (UP) Crne Gore.

Nadležnim državnim tužilaštvima, kako još navode iz UP, podnijete su dvije krivične prijave, po jedna u Podgorici i Pljevljima, protiv tri osobe, za tri krivična djela zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju.

“Ovim djelima PCG prouzrokovana je materijalna šteta u ukupnom iznosu od oko 18 hiljada eura”, navode još iz UP.

Unapređenje sistema bezbjednosti poštanskih usluga je predviđeno i Strategijom razvoja poštanske djelatnosti u Crnoj Gori za period od 2024. do 2028. godine (Strategija).

“Jedan od ciljeva Strategije je i podrška u sprovođenju sveobuhvatnih mjera za osiguranje sigurnosti pošiljaka, osiguranju zaštite od krađe i zaštite od terorizma”, navode za CIN-CG iz Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP).

Slične situacije dešavale su se i ranije prilikom dostavljanja pošiljki širom Crne Gore, a neki slučajevi nikada nijesu riješeni.

Javnosti je poznat slučaj iz 2015. godine, kada je poštar Rajko Jevrić iz Nikšića otuđio 18 i po hiljada eura. Jevrić je uzeo novac, koji je bio namijenjen za isplatu penzija i socijalnih davanja, a potom nestao. Kasnije je priznao krađu i kazao da je novac potrošio za isplatu dugova.

Prije nekoliko godina dogodila se pljačka vozila za transport sa smrtnim ishodom. Zbog lošeg ugovora osiguranja novca, koje je sklopilo prethodno rukovodstvo, PCG i dalje čeka na isplatu sredstava koja su opljačkana.

“Mislim da se radi o novcu u iznosu oko 600 hiljada eura”, rekao je anonimni izvor iz PCG.

Sličan slučaj se desio i krajem 2022. godine, kada je došlo do smrti poštara na terenu. Iz PCG su kasnije objavili da se radnik ubio i da je nosio skoro duplo više novca nego što je bilo dozvoljeno.

“U tom slučaju je došlo do propusta blagajnika i kontrolora koji su dozvolili da se iznese više novca nego što je dozvoljeno”, kaže jedan izvor.

“Poštari nose više novca nego što bi trebalo i ne razdužuju se regularno. To im omogućavaju nadležni - blagajnici, kontrolori, upravnici...”, objašnjava sagovornik CIN-CG i tvrdi da procedure u PCG nijesu uvijek na najvećem nivou.

“Po mom mišljenju, tu ima dosta propusta i problema, prouzrokovanih različitim uzrocima - neprofesionalno ponašanje, kašnjenje novčanih isporuka, ali i nepotizmom, sumnjivim diplomama, partijskim zapošljavanjem i tako dalje”, navodi on.

Zahtjevi radnika samo na papiru

Nakon smrtnog slučaja iz 2022. godine, radnici PCG su zahtijevali veću bezbjednost na terenu, da dobiju biber sprej za samoodbranu ili elektrošoker, da se poštari proglase službenim licima i da im se, zbog opasnosti na poslu i stalnog terenskog rada i rada subotom, obezbijedi beneficirani radni staž zbog opasnost kojoj su izloženi. Zahtijevali su i da se ne objavljuje iznos novca koji poštar nosi sa sobom, kako se na taj način potencijalnom napadaču ne bi dalo do znanja sa koliko novca raspolaže.

Tadašnji direktor PCG Dragan Tufegdžićbio je saglasan sa njihovim zahtjevima, ali nijedan nije realizovao, kaže za CIN-CG jedan sagovornik.

“Ja sam uputio, prošloj Vladi, odnosno nadležnom Ministarstvu pravde, dopis sa zahtjevom o zakonskim izmjenama, koje bi omogućile dodjeljivanje statusa službenog lica poštarima. Mišljenja sam da poštari nesumnjivo treba da dobiju taj status. Tada nismo dobili nikakav odgovor”, kaže za CIN-CG nekadašnji direktor PCG Dragan Tufegdžić.

Tufegdžić je u junu 2023. dao ostavku na tu poziciju.

Što se tiče sredstava fizičke zaštite, i to je pokrenuto, kaže Tufegdžić, ali koliko se sjeća, upotreba sredstava, kao što su biber sprej ili elektrošoker, je zakonski ograničena. Nije upoznat dokle se stiglo s tim.

Sagovornici CIN-CG kažu da je nadležnom ministarstvu poslata inicijativa za proglašenje poštara službenim licem, ali se ne zna šta je sa onom za beneficirani radni staž.

Iz PCG kažu da je inicijativa da se poštari proglase službenim licem obrazložena činjenicom da poštari, zbog prirode posla koji obavljaju, rukuju novčanim sredstvima i vrijednim pošiljkama koje dostavljaju na gradskim i prigradskim rejonima, te da imaju povećanu odgovornost i rizik po bezbjednost.

“PCG će ponoviti zahtjev Ministarstvu pravde da se poštari uvrste u lica koja imaju status službenih lica, jer na navedenu inicijativu iz decembra 2022. godine do danas nijesmo dobili odgovor”, navode u zvaničnom odgovoru za CIN-CG.

Podsjećaju da poštari nose GPS uređaj koji ima i SOS signal.

“Procijenjeno je da biber sprej, o kojem jeste bilo riječi, nije najbolje rješenje jer naše kolege u eventualnim kritičnim situacijama upućuje na akciju koja može dodatno komplikovati situaciju”, kažu iz PCG i navode da je Zakonom o zaštiti imovine i lica propisano da su obavezno štićeni objekti, pored ostalih, i objekti u kojima se vrši poštanska i telekomunikaciona djelatnost.

CIN-CG je pitao PCG koliko je bilo slučajeva krađe i pronevjere novca od 2021. do danas, ali od te institucije nije stigao konkretan odgovor. Umjesto toga, naveli su da je bilo nekoliko ovakvih slučajeva, ali da preciznije podatke ne mogu dati, jer su postupci pred nadležnim organima u toku.

“Publikovanje detalja u vezi s ovim slučajevima može ometati istrage i postupke koji su u toku, ali i povrijediti prava ličnosti naših zaposlenih ili bivših zaposlenih”, navode iz PCG za CIN-CG.

Nemaju trezor

Za razliku od drugih sličnih institucija u regionu, PCG ne posluje kao poštanska štedionica, pa nije obezbijeđena kao banka, kažu naši sagovornici i navode da poslovnice nemaju trezore, već samo kase, u kojima se ostavlja samo mala količina novca, dok se veći dio svakodnevno odvozi u banku. U te svrhe se angažuju privatne firme, preko tendera.

Svaka pošiljka je osigurana do određenog iznosa, pa tako u slučaju da se desi pljačka, dolazi do obeštećenja. Dešavalo se, međutim, da radnici po manjim filijalama nose novac koji prelazi cifre koje su osigurane. Poslije pobune dijela radnika, sa tom praksom se nedavno prestalo, kaže jedan od sagovornika iz PCG.

PCG dobila je negativno mišljenje revizorske kuće MV Konsalting na finansijske iskaze za 2023. godinu. To je treći put da dobija negativno mišljenje revizora, jer je to bio slučaj i u prethodne dvije godine.

PCG još nije objavila ovaj revizorski izvještaj, dok je, prema finansijskom izvještaju za 2022. ostvarila profit od 126 hiljada eura.

Prema Izvještaju o radu i finansijskom poslovanju za 2022. godinu, koji je objavljen u julu 2023. godine, PCG je obavila oko 35 miliona usluga, što je dva odsto više u odnosu na 2021.

Iz EKIP-a za CIN-CG navode da, prema podacima dobijenim od poštanskih operatora, sistem poštanske bezbjednosti koji se odnosi na objekte, zaposlene i poštanske pošiljke je u ovim privrednim subjektima usklađen i sa odredbama Zakona o zaštiti imovine i lica, koje se odnosi na organizovanje aktivnosti tehničke i fizičke zaštite.

Mnoga krivična djela još nerasvijetljena

Iz Uprave policije za CIN-CG navode da su, u posljednje tri godine, u južnoj regiji države izvršena četiri krivična djela na štetu PCG.

Tako je u Ulcinju 2022. godine podnijeta krivična prijava zbog teške krađe, a u Herceg Novom iste godine za razbojništvo. Tokom 2023. godine, u Baru i Herceg Novom podnijeta je po jedna krivična prijava za razbojništvo.

Na sjeveru registrovana su dva ovakva krivična djela, i to na teritoriji Plava - jedno krivično djelo (teška krađa) je rasvijetljeno i podnijeta je krivična prijava protiv izvršioca, dok je drugo djelo, takođe kvalifikovano kao teška krađa, i dalje u fazi istrage.

Iz UP su naveli i da su u selu Njegovuđa koje pripada Opštini Žabljak obijene poštanske prostorije i da je to krivično djelo kvalifikovano kao teška krađa u pokušaju. Još nije rasvijetljeno.

U Nikšiću je 2021. godine izvršeno krivično djelo razbojništvo koje je imalo smrtnu posljedicu. Podnijete su krivične prijave protiv sedam osoba i one su lišene slobode.

Mediji su tada pisali da je u oružanoj pljački teško ranjen Ljubiša Mrdak, radnik obezbjeđenja, koji je kasnije podlegao povredama. Četiri maskirane osobe sa automatskim oružjem kod službenog ulaza sačekale su vozilo sekjuritija u kojem se nalazila veća količina novca za penzije. Prema nezvaničnim informacijama, ukradeno je oko 400.000 eura.

“Takođe, u Nikšiću je izvršeno i krivično djelo razbojništvo u pokušaju na štetu PCG i još nije rasvijetljeno”, kažu još iz UP.

U Podgorici su tokom 2021. godine registrovana dva krivična djela razbojništva, od kojih je jedno rasvijetljeno i protiv izvršioca je podnijeta krivična prijava, dok je rad na drugom predmetu u toku.

Osnovno državno tužilaštvo je za CIN-CG istaklo da je u Podgorici 2021. godine podiglo optužnicu protiv jedne osobe koja je ukrala novac iz pošte.

“Maskiran i sa nožem u ruci ušao je u PCG, a zatim preskočio pult između prvog i drugog šaltera i počeo da otvara fioke na šalterima, zbog čega je oštećena radnica iz straha ustala, napravila par koraka unazad i sklonila se iza zida”, navodi se u optužnici koja je CIN-CG-u dostavljena po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Okrivljeni je potom otuđio preko 1.200 eura i pobjegao.

Službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, naveli su u odgovoru za CIN-CG da su postupali i po jednom zahtjevu, dobijenom od Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, koji se odnosio na prijavu protiv tri službenice PCG. Nakon preduzetih mjera i radnji, tom tužilaštvu dostavljena su prikupljena obavještenja sa dokumentacijom vezano za taj slučaj.

Torbe teške i do 20 kilograma

Poštanskim radnicima zbog prirode posla može biti ozbiljno ugroženo zdravlje. Uniforme bi poštarima trebalo da budu zamijenjene na svake dvije godine, ali ih oni, kako CIN-CG saznaje, nijesu dobili već nekoliko godina. Nemaju ni adekvatnu zaštitnu opremu za kišu.

Zakonom o poštanskim uslugama nije regulisana težina poštanske torbe. Ograničena je samo težina pojedinačne pošiljke na dva kilograma.

Poštanska torba može biti izuzetno teška, čak i do 20 kilograma. Većina poštara poslije izvjesnog vremena ima problema sa zdravljem zbog nje.

“Imam preko 40 godina, a u pošti radim 10 godina. Imam zakrivljenje kičme, a i rame mi je jedno spušteno baš zbog torbe”, kaže jedan od CIN-CG-ovih sagovornika.

“Nama su, pored težine, veliki problem i kabaste pošiljke sa interneta koje nijesu teške, ali ih nemamo gdje staviti na motor, pa rizikujemo da nam ih neko ukrade dok stoje u kesi na motoru, jer ne mogu stati u kofer”, navodi on.

Nabavku kofera čekaju već duže vrijeme, pa ih pola poštara i nema. Tender je tek raspisan.

Dostavnu mrežu PCG čini 307 poštara - dostavljača, koji svoju djelatnost obavljaju putem 47 dostavnih pošta, navodi se Izvještaju o radu ifinansijskom poslovanju za 2022. godinu. Izvještaj za 2023. još nije objavljen.

U Strategiji razvoja poštanske djelatnosti u Crnoj Gori za period od 2024. do 2028. godine navodi se da je Crna Gora u potpunosti usaglasila svoju regulativu u oblasti poštanske djelatnosti sa zakonodavstvom Evropske unije (EU).

Ali, kako kažu radnici sa kojima je CIN-CG razgovarao, Crna Gora još ne poštuje propisane regulative. Oni imaju primjedbe i na radno vrijeme. Direkcija i cijela upravna zgrada rade od ponedeljka do petka, a poštanske poslovnice od ponedeljka do subote. Ni u pojedinim državama regiona, koje su članice EU, Hrvatskoj i Sloveniji, pošte ne rade subotom.

Postoji nekoliko direktiva EU koje se odnose na poboljšavanje radnih uslova i prava radnika, uključujući smjernice koje se odnose na radno vrijeme, bezbjednost i zdravlje na radu, kao i prava na jednakost i nediskriminaciju.

EKIP je uočio povećan broj žalbi korisnika usluga poštanskih operatora u Crnoj Gori. One su se u najvećem broju odnosile na zadržavanje poštanskih pošiljaka zbog carinske procedure, produženje roka uručenja, uručenje odlaznih poštanskih pošiljaka u međunarodnom poštanskom saobraćaju, problema u procesu sortiranja, odnosno prerade, a zatim i problema u uručenju međunarodnih poštanskih pošiljaka poštanskog operatora PCG i slično.

U Crnoj Gori je, za deceniju, samo nekoliko saobraćajnih i graničnih policajaca i dva savjetnika u MUP-u osuđeno za primanje mita. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija, ili su pak te institucije onemogućene da rade. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost, kaže međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos

Maja Boričić

Viši sudovi gotovo deceniju nijesu donijeli nijednu osuđujuću presudu za primanje i davanje mita. Na nižim sudovima, od 2015. su izrečene tri osuđujuće presude - jedan kućni zatvor i dvije kazne od sedam i devet mjeseci zatvora. Što se tiče davanja mita, sve kazne su uslovne, ili par mjeseci zatvora.

Iako je korupcija, čiji je glavni oblik podmićivanje, rasprostranjena u dužem vremenskom periodu u mnogim oblastima, na šta godinama upozorava i Evropska komisija (EK), u gotovo svim, malobrojnim osuđujućim presudama, osuđeni za primanje mita su policajci, i to obično na nižim pozicijama. Sve kazne su ili ispod zakonskog minimuma ili blizu njega, sa drugačijom praksom u sličnim predmetima.

U presuđenim postupcima od 2014. godine, oduzeto je ukupno oko 11.000 eura, nekoliko vozačkih dozvola, svjedočanstava i telefona.

To je bilans rezultata pravosuđa u posljednjih deset godina, kada govorimo o krivičnim djelima primanja i davanja mita, prema informacijama koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama i pretragom odluka na sajtu sudova.

Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od dvije do petnaest godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.

Međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos za CIN-CG ističe da je situacija, kada govorimo o borbi protiv korupcije, u cjelini zabrinjavajuća.

“Uz veliki broj predmeta visoke korupcije, jednostavno bi moralo biti više presuda na svim stepenima. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija ili su pak te institucije onemogućene u svom radu. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost”.

Crna Gora deset godina nije imala ni Strategiju za borbu protiv korupcije. Taj dokument je nedavno usvojen, kao dio tzv. IBAR paketa. U Strategiji se konstatuje da bilans ostvarenih rezultata u vezi sa suđenjima i pravosnažnim presudama u slučajevima visoke korupcije gotovo da i ne postoji.

I dok se naši državnici hvale kako borba protiv korupcije značajno napreduje, u Crnoj Gori praktično nema epiloga nijedne veće “afere”, a pokrenuti slučajevi posljednjih godina protiv visokih predstavnika vlasti, pravosuđa ili policije ili još nijesu započeti pred sudom ili se nalaze na samom početku.

“Opštepoznate korupcionaške afere sa pričinjenom ogromnom štetom po budžet i građane Crne Gore nijesu procesuirane, niti su sankcionisane. Stoga su brojne strategije za borbu protiv korupcije, akcioni planovi i druga dokumenta iz te oblasti, samo mrtvo slovo na papiru”, ocjenjuje za CIN-CG advokatica Marija Radulović.

Apelacioni smanjuje kazne, ista kazna za osuđivanog i neosuđivanog

Sudeći po pravosnažnim presudama za primanje i davanje mita, crnogorsko pravosuđe se može “pohvaliti” sa nekoliko odluka protiv saobraćajnih i graničnih policajaca, dva savjetnika u MUP-i još desetak pojedinaca.

Dva saobraćajna policajca je Viši sud u Podgorici 2014. osudio na po dvije godine zatvora za primanje mita, a Apelacioni im je iste godine smanjio kaznu na po godinu zatvora.

“Pri činjenici da se ne radi o izuzetno opasnom ponašanju optuženih kako to pogrešno nalazi prvostepeni sud, već o ponašanju koje je neprimjereno službi u kojoj su zaposleni, te da su do izvršenja ovog krivičnog djela savjesno obavljali službu zbog čega su i nagrađivani, naprijed navedene olakšavajuće okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće”, piše u presudi koju su donijeli tadašnje sudije Apelacionog suda Milivoje Katnić, Milić Međedović i Seka Piletić.

Osuđeni su za produženo krivično djelo primanje mita, za koje je predviđena kazna zatvora od dvije do dvanaest godina, s tim da se za produženo krivično djelo kazna može povećati.

Dokazano je da su oni na putu Podgorica-Petrovac više puta uzeli mito u neutvrđenom iznosu od građana koji su vršili prekršaje u saobraćaju. Interesantno je i da je, u ovom postupku, istu kaznu dobio ranije osuđivani policajac, kao i drugi koji je bio neosuđivan.

Još jedan saobraćajni policajac je 2015. osuđen na dvije godine zatvora za produženo primanje mita, zato što je više puta na podgoričkim saobraćajnicama uzeo novac da ne prijavi i naplati prekršaje u saobraćaju. Četvorica optuženih za davanje mita policajcu, dobili su uslovne kazne.

Međutim, ovaj put sudije Apelacionog suda potvrđuju kaznu, sa potpuno suprotnim obrazloženjem, što govori o neujednačenoj sudskoj praksi za slična krivična djela.

“Činjenica da je optuženi bio aktivni pripadnik policije u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ukazuje na povećan stepen društvene opasnosti optuženog kao učinioca, te sobzirom na broj preduzetih radnji koje su ušle u sastav produženog krivičnog djela, a činjenica da je kao službenik MUP-a više puta nagrađivan, nije od uticaja da bi mu se izrekla blaža kazna od one na koju je osuđen”, piše u odluci sudija Zorana Smolovića, Dragiše Rakočevića i Milenke Žižić.

Jedan granični policajac osuđen je na šest mjeseci zatvora za primanje mita prije deset godina. On je kontrolišući državnu granicu tražio 300 eura od državljana Kosova da ih pusti da ilegalno pređu granicu ka Hrvatskoj.

U posljednjoj osuđujućoj presudi Višeg suda iz 2015. godine, dva savjetnika u MUP-a su osuđeni da su za novac završavali ostalim optuženima razne poslove u MUP-u. Savjetnica u MUP-u je dobila četiri i po godine zatvora, a njen kolega dvije godine i tri mjeseca. Optuženi za davanje mita su dobili kućne zatvore, ili po par mjeseci zatvora.

Kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu položaja

Još dvije osuđujuće presude, ali po optužbi osnovnog tužilaštva, donijete su tokom 2017. Osnovni sud u Rožajama je u novembru 2017. osudio na devet i sedam mjeseci zatvora dva carinika za produženo primanje mita, za koje je bila zaprijećena kazna od dvije do osam godina. Jedan je bio dodatno optužen i za zloupotrebu službenog položaja. Oni su osuđeni da su više puta omogućili ilegalan prevoz robe preko granice.

U okviru istih događaja, rukovodiocu bezbjedonosnog sektora u rožajskoj policiji je, u odvojenom postupku, dosuđen kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja. Iako mu je i Osnovni sud u Rožajama smanjio kaznu daleko ispod minimuma i izrekao sedam mjeseci zatvora, Viši sud u Bijelom Polju je smatrao da je i to previše i 2018. godine preinačio kaznu na kućni zatvor od šest mjeseci. Sudili su Milovan Spasović, Jadranka Ćulafić i Radoslav Konatar.

“Prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio raniji život optuženog, koji je bio neporočan, obavljajući posao policajca više od 30 godina, zašta je novčano nagrađivan…”, piše, između ostalog, u obrazloženju presude.

I u oslobađajućim presudama gotovo svi okrivljeni su policajci.

Vođa smjene carinske kontrole na graničnom prelazu Debeli brijeg oslobođen je u oktobru 2015. da je uzeo mito da bi propustio čovjeka koji je prevozio kante farbe bez tranzitne deklaracije.

Jedan policajac je oslobođen u oktobru 2019. godine, po optužbi ODT-a, za primanje mita. Bio je optužen da je uzeo 300 dolara od Amerikanca u vozu, da mu ne bi pisao prijavu što nije imao pasoš.

Tri granična policajca oslobođena su optužbi u februaru prošle godine da su sedam puta tokom 2019. propuštali ilegalno cigarete, kafu, alkohol i druge robe preko granice.

“Iz transkripata se nije moglo provjeriti da li glasovi snimljeni ambijentalnim mikrofonom pripadaju nekom od okrivljenih, jer u postupku sačinjavanja transkripta nije urađena identifikacija nespornog glasa za svakog od okrivljenih, a potom preko odgovarajućeg vještaka ispitano poklapanje tog glasa sa izgovorenim riječima snimljenim u kritičnim prilikama primjenom mjera tajnog nadzora”, piše u presudi.

Još jedna zanimljiva situacija desila se tokom 2018 godine. Prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici kojom je policajac oslobođen optužbi za primanje mita, nije ni doživjela ispitivanje pred višom sudskom instancom - Apelacionim sudom, jer je Vrhovno državno tužilaštvo odustalo od žalbe, koju je podnijelo Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Jedan carinski inspektor oslobođen je 2019. optužbi za primanje mita, jer nije bilo dokaza da je tražio mito od vlasnika jedne prodavnice.

Ali zato je čovjek koji je prijavio da je sutkinja Vrhovnog suda uzela novac za donošenje odluke u predmetu pred tim sudom, za lažno prijavljivanje sutkinje dobio 10 mjeseci zatvora, što je veća kazna nego svim osuđenima za primanje mita, u postupcima pred osnovnim sudovima.

Advokatica Radulović ističe da to što presuđena lica pripadaju nižem nivou državnih službenika, ukazuje da nema adekvatne borbe i procesuiranja korupcije na visokom nivou.

“Statistika koju u svom istraživanju prikazujete obrnuto je srazmjerna stvarnosti koju živimo u našem društvu, a koja je opet prepoznata i sa međunarodnih adresa, kada nas označavaju kao društvo sa široko rasprostranjenom korupcijom u državnom sistemu”, naglašava advokatica.

Radi se o sistemskom problemu, za čije rješavanje je potrebna stvarna volja i znanje, ocjenjuje Radulović.

“O tome ipak, sami moramo odlučiti, da li ćemo se ozbiljno i stvarno uhvatiti u koštac sa ovim problemom, ili ćemo nastaviti fingiranje borbe protiv korupcije”, zaključuje advokatica.

Fokus da bude na korupciji na najvišim funkcijama

Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.

“Crna Gora mora dodatno da poboljša rezultate istraga, krivičnog gonjenja, pravosnažnih presuda i konfiskacije imovine u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou”, piše u izvještaju.

U izvještaju Stejt Departmenta za 2023. se naglašava da je korupcija značajan problem u zemlji, a da vlada nije efikasno primjenjivala zakon koji predviđa krivično kažnjavanje slučajeva korupcije među zvaničnicima.

Prema evropskoj Konvenciji o borbi protiv korupcije, svaka država Evropske unije mora preduzeti potrebne mjere da bi kriminalizovala davanje i primanje mita od strane državnih službenika. Konvencijom je obuhvaćeno i učestvovanje u bilo kojem od ovih oblika korupcije i podsticanje na nju.

Grupa zemalja Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO) je u posljednjem izvještaju istakla da je Crna Gora zemlja sa najvećim procentom neimplementiranih preporuka u vezi sa sudijama (67 odsto neispunjeno).

Te mjere uključuju antikorupcijske mjere unutar pravosuđa - jačanje kontrola i nadzora nad imovinskim stanjem sudija, kao i uspostavljanje jasnih i efikasnih procedura za prijavu i istragu koruptivnih aktivnosti među sudijama, ali i efikasnost u procesuiranju slučajeva - mjere za ubrzanje sudskih postupaka, smanjenje zaostalih predmeta i povećanje efikasnosti rada sudova.

“Evaluacioni tim GRECO napominje da trenutno nije stavljen pravi fokus na rizike od korupcije sa kojima se naročito suočavaju lica na najvišim izvršnim funkcijama”, navodi se u mišljenju GRECO.

Prema izvještaju Indeksa percepcije korupcije (CPI) međunarodne organizacije Transparency International za 2023. Crna Gora ima 46 poena od 100, što je rast za jedan poen u odnosu na 2022. Naglašava se da su zemlje sa najnižim rezultatima u borbi protiv korupcije svakako i zemlje koje imaju veoma niske ocjene u funkcionisanju pravosuđa. Izvještaj ističe da se Crna Gora suočava sa sistemskim problemima korupcije, te da tome najviše doprinosi slab pravosudni sistem. Naglašava se potreba za jakim, nezavisnim i transparentnim pravosuđem, kako bi se efikasno borili protiv korupcije.

I dok međunarodne organizacije uporno upozoravaju Crnu Goru da borba protiv korupcije mora biti efikasnija, u Crnoj Gori su gotovo svi čelnici institucija koje su trebalo da se bave tim poslom, uhapšeni pod sumnjom u ozbiljne zloupotrebe službenog položaja. Jedna od poluga te borbe - Agencija za sprečavanje korupcije trenutno je bez šefa, jer je direktorica Jelena Perović nedavno uhapšena pod sumnjom da je zloupotrijebila službeni položaj.

Bivši šef Specijalnog tužilaštva Milivoje Katnić sumnjiči se za zloupotrebu položaja i ratne zločine.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tereti se, između ostalog, da je posredovala da se predmeti pred sudovima završavaju u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito…

Međutim, sudeći po tome kako su krenuli ovi procesi, opstrukciji i stalnim odlaganjima pretresa, čekaće se još dugo na pravdu i efikasnu borbu protiv korupcije na svim nivoima.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je 21. i 22. juna 2024. u Petrovcu održao obuku o istraživačkom novinarstvu koju su vodili iskusni i eminentni stručnjaci Vladan Mićunović, Branko Čečen i Milka Tadić Mijović. Oni su imali cilj da kroz teorijski i praktičan rad osposobe učesnike treninga za istraživačko novinarstvo za izvještavanje o ekonomskim i društvenim temama. Treneri su prilagodili obuku iskustvu i znanju učesnika, fokusirajući se na tehnike istraživačkog izvještavanja, nove medije, novinarsku etiku i druge važne teme.

Trening “Istraživačko novinarstvo: Izvori, provjera činjenica i tehnike” je dio projekta “Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava” koji sprovodi Media centar u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i CIN-CG-om. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi novinarsko istraživanje o brojnim medicinsko-estetskim zahvatima koji se u Crnoj Gori sprovode u specijalizovanim klinikama, salonima i drugim ustanovama koje nijesu tradicionalne bolnice. 

Cilj istraživanja je da se pokuša otkriti i spriječiti štetna praksa da nekvalifikovani kadar pruža ozbiljne medicinsko-estetske usluge, koje, ukoliko su rađene bez poštovanja procedura i standarda, mogu ozbiljno da ugroze zdravlje pacijenata. 

Upitnik je u potpunosti anoniman. 

Ukoliko neko želi detaljnije da podijeli svoje iskustvo, može da se obrati i na mejl: redakcijacincg@gmail.com.

CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi

O migracijama, dramatičnim demografskim promjenama u zemlji i kako sve to utiče na prilike i perspektivu Crne Gore govori profesor Filozofskog fakulteta UCG, demograf Miroslav Doderović u podkastu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Razgovor je na linku:

Od vremena koleginice Vesne Perović, pa do danas, nije se mnogo prominjenilo što se tiče uvreda na račun žena u politici, samo što sad imaju društvene mreže kao uvijek dostupan poligon za najprljavije igre i isijavanje mržnje, bez konsenkvenci

Predrag NIKOLIĆ

Nikako da se odmaknemo od prakse nasilja, nedavno se desio napad na bivšu ministarku Vesnu Bratić. Žene u politici se često brutalnije i vulgarnije napadaju od političara. Zašto je to tako?

Politika se, nažalost, u rigidnoj, tradicionalnoj Crnoj Gori još uvijek smatra muškim „atarom“, tako da ulazak žena u politiku, posebno onih samosvjesnih koje imaju jasne i nedvosmislene stavove kojima skreću pažnju javnosti, iritira muško ušuškano „krdo“ i dovodi do brutalnih i vulgarnih napada. I ovdje nije uopšte bitno kojem ideološkom spektru pripadate, važno je da ste uzdrmali i zatalasali tamo gdje muškarci žele da dominiraju, a to je tamo gdje postoji moć. Otud napadi i na koleginicu Vesnu Bratić i na koleginicu Draginju Vuksanović, koje su ideološki na dijametralno suprotnim političkim polovima. To su i pokušaji da se žene ne posmatraju kao misaona bića, već da se omalovaže i svedu na objekat, jer uglavnom se ne polemiše sa stavovima koje žene iznose, nego se komentariše njihova pojavnost, izgled, način odijevanja, gestikulacija, način izražavanja. Muškarci se plaše jakih i dominantnih žena, posebno u politici jer tu je koncentrisana moć. I vrlo su solidarni, bez obzira na partijsku obojenost, da treba istisnuti ili marginalizovati žene političarke. Deklarativno su im puna usta rodne ravnopravnosti, ali suštinski i iza kamera je potpuno druga priča, čast rijetkim pojedincima. 

Ali nadam se da će ovakve reakcije i ovi kukavički napadi izazvati kontraefekat i probuditi inat, a ne obeshrabriti žene da se bave politikom, mada mnoge idu linijom manjeg otpora i misle „Što će nam to“.

Bili ste prva potpredsjednica Skupštine Crne Gore, kakva su vaša iskustva što se tiče napada i govora mržnje i one rodno zasnovane u parlamentu i mimo njega. Vaša prethodnica ma mjestu predsjednice Skupštine Vesna Perović svojevremeno se suočavala sa brojnim uvredama.

Naravno da ni ja nijesam bila pošteđena uvreda i govora mržnje. Istina u samom parlamentu je manje toga, jer ta ogovaranja i ti udarci obično idu kukavički iza kulisa, jer teško se ko odvaži da baš javno pred kamerama, oči u oči, pokaže to svoje javnosti nepoželjno lice. Ali zato su društvene mreže i komentari na tekstove objavljene na portalima, pravi teren za podmukle, kukavičke napade, jer tamo je, nažalost, omogućeno da anonimno, skriveni iza lažnih profila isijavate mržnju, vrijeđate, podmećete, blatite, bez ikakvih konsekvenci. I tu se onda te kukavice junače. A to čitaju naše porodice i nije lako, i oni svi preživljavaju to. 

Nakon nekih mojih javno iznešenih stavova koji su se razlikovali od onih koje su od mene očekivale bivše koalicione kolege, vodila se vrlo prizemna i prljava kampanja protiv mene, upravo od njih, preko njihovih agresivnih pristalica i raznih plaćenih botova. Tako da sam imala priliku, da zato što imam svoj stav i što nijesam ničija marioneta, osjetim surovost i bezočnost napada onih koji su smatrali da treba da mislim njihovom glavom. Bilo je tu i ozbiljnijih prijetnji, no ja nisam tome davala veliki publicitet. Ali to vas sve ojača, i u stvari vidite koliko su neki ljudi koji se predstavljaju demokratama i glume vam prijatelje, suštinski neiskreni, jadni i bezvrijedni. Meni je važno da ja nikada nijesam pogazila svoje principe niti izašla iz programskih okvira i načela partije kojoj pripadam. U politici je mnogo lažnih predstava za javnost, ne mnogo, nego premnogo, to čak dominira.

Tako da od vremena koleginice Vesne Perović, pa do danas, nije se mnogo prominjenilo što se tiče uvreda, samo što sad imaju društvene mreže kao uvijek dostupan poligon za najprljavije igre i isijavanje mržnje, bez konsenkvenci. 

Aktivno ste učestvovali i bili angažovani u radu skupštinskog Ženskog kluba. Koliko je klub pomogao u smanjenju predrasuda i nasilja prema ženama u politici?

Jako sam ponosna što sam uspjela da realizujem ideju o osnivanju Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, i što je on utemeljen, sad i poslovnički, i nastavio da živi i u ovom sazivu a živjeće i budućim sazivima Skupštine Crne Gore. Moram priznati da smo kao Ženski klub tokom mandata mog, i moje koleginice Vesne Pavićević, kao kopredsjednica mnogo radile na suzbijanju govora mržnje i napada na žene iz javne sfere, jer napada je bilo baš previše, gotovo svakodnevno. Napisale smo na desetine saopštenja i reakcija na konkretne napade i štitile sve koleginice bez obzira slagale se ili ne sa njihovim javno izneseni stavovima. Nasilje nikad nije rješenje.

 

Ženski klub Skupštine Crne Gore kreirao je i Manifest protiv nasilja nad ženama u politici - dokument koji je produkt zajedničkog rada poslanica i članica Ženskog kluba Skupštine Crne Gore i alumnista Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI program) koji sprovodi Internacionalni republikanski institut (IRI) i apelovali da se društvene mreže, koje su upravo poprište verbalnih napada i uvreda, smatraju javnim prostorom i samim tim kriminalizuju napadi na tom terenu.

Takođe smo sa našim partnerima, Vestminsterskom fondacijom organizovale snažnu medijsku kampanju pod nazivom  „Šta bi ti na mom mjestu“ sa ciljem suzbijanja nasilja u online prostoru. Pokušali smo da kroz zamjenu uloga dočaramo kako bi se muškarci osjećali na našem mjestu da se njima neko se obraća i da ih targetira na način kojem smo mi kao žene u politici svakodnevno izložene.

Važno je, to uvijek ističem, da u ovakvim kampanjama i muške kolege koje imaju svijest o značaju rodne ravnopravnosti ne samo po žene, nego po ukupno društvo, uzmu učešća. Moram istaći da nam je tu mnogo pomogao kolega Boris Mugoša, koji je i pridruženi član Ženskog kluba. Ali ako hoćemo emancipaciju u njoj moraju učestvovati i muškarci.

Moram istaći da je i Evropska komisija prepoznala značaj postojanja i rada Ženskog kluba u prethodnom sazivu, pa su u dva poslednja izvještaja istakli nas kao pozitivan primjer kako se treba ugledati na nas i akcenat davati zajedništvu i stvarima koje nas spajaju, a ne razdvajaju.

 
Česta kritika ženama koje se bave politikom da usvoje način izažavanja i djelovanja svojih muških kolega. Da li je smatrate da je ova teza tačna?

Nažalost, surova istina je da mnoge žene koje dođu do nekih politički značajnih pozicija preuzimaju matricu ponašanja muških kolega, što nije dobro i što negdje deprimira i obeshrabruje, a baš sa tih pozicija treba slati poruke ohrabrenja da se žene aktivnije uključe u politiku kako bi nas bilo više na mjestima odlučivanja. Takođe, žene u politici se nerijetko ponašaju inferiorno u odnosu na muške kolege i povinuju se njihovim stavovima i onda kada se intimno ne slažu sa njima, posebno stavovima partijskih lidera i ne mogu da iskorače čak ni po pitanju rodne ravnopravnosti iz tih partijskih okova. A muškarci, uglavnom, žene u politici doživljavaju kao nužno zlo, nevoljno ispunjavanje obavezujućih kvota jer znaju da se neko od njih mora pomjeriti da bi to mjesto zauzela žena. Zato postoji toliki otpor.

Ali moramo biti realni i svjesni činjenice da u patrijarhalnoj crnogorskoj sredini mnoge žene nemaju senzibilitet za rodnu ravnopravnost i njima se dominacija muškaraca, posebno u politici podrazumijeva, čak i zamjeraju ženama koje se bave politikom. Ženska solidarnost često izostaje, čak i u ovom govoru mržnje, već se traži opravdanje, iako bi trebalo da imamo nultu toleranciju prema svakom obliku govora mržnje kome god da je upućen. Nažalost nije to tako. To je Crna Gora, istina stvari se mijenjaju polako ali emancipacija dolazi prilično sporo i treba nam još dosta vremena. 

Dugo ste u politici, da li primjećujete neki pomak na bolje što se tiče smanjenja govora mržnje, verbalnog, rodnog i ostalog nasilja među političarima?

Ono što primjećujem je da se više o tome priča, što znači da je problem prepoznat i samim tim je mnogo veća šansa da se dođe do rješenja. Mislim da se ta vrsta nasilja mora jače sankcionisati, ako mislimo da to zaustavimo a uporedo sa tim treba se raditi na edukaciji po ovom pitanju na svim nivoima jer obrazovanje je jedini način da se promijene učmale i ukorjenjene predrasude, jeste to duži put, ali jedino je tako moguće mijenjati svijest ljudi. Naravno da mediji u svemu ovome igraju vrlo važnu ulogu, pa samim tim i ovaj intervju smatram doprinosom u tom pravcu.