Carstvo životinja u Crnoj Gori za koje ne postoji zakonska dozvola za držanje ili stavljanje u promet: afričke ostrugaste kornjače, crvenogrli barbet, žako i amazonski papagaj, azijska plava ptica, roze kakadu, crveni kengur, valabi kengur, noj, kraljevski burmanski i mrežasti piton, meksička mliječna zmija, albino boa constrictor, lav, lame, majmun makako... 

Tijana LEKIĆ

„Čuješ li ih?“ — pitao je Predrag Bajović, stand-up komičar, novinarku Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u februaru 2024. godine, dok su se vozili autobusom na liniji Podgorica–Tirana. U autobusu, punom mladih turista, zvuk motora pratio je neobičan „pjev“ nepoznatih ptica. Zvuk je dolazio iz – toaleta.

Peđa je bezuspješno pokušavao da otvori vrata. Bila su zaključana tokom cijelog putovanja. Na graničnim prelazima niko nije kontrolisao sadržaj toaleta, niti obraćao pažnju na zvuke koji su dopirali iz njega. Po dolasku u Tiranu, ptice su i dalje bile zatvorene unutra, ispraćajući putnike svojim cvrkutom.

Iz Uprave carina (UC) su za CIN-CG naveli da su 1. maja 2025. godine, na graničnom prelazu Božaj, prilikom kontrole autobusa crnogorskih registarskih oznaka, spriječili pokušaj krijumčarenja 85 životinja – 78 ptica različitih vrsta i osam kunića. Autobus je saobraćao na relaciji Kotor–Drač.

Izrečena je rekordna novčana kazna od 5.000 eura za firmu u čijem je vlasništvu autobus i 500 eura za odgovorno lice. Prema informacijama UC-a, životinje nijesu bile iz posebno zaštićenih ili divljih vrsta, te se prema važećem zakonodavstvu Crne Gore ne preduzima krivično gonjenje.

„Prilikom otkrivanja carinskog prekršaja, obaviještena je veterinarska inspekcija, koja je izašla na lice mjesta. Nakon sprovođenja propisanih radnji od strane ovlašćenih carinskih službenika, izvršena je primopredaja oduzete robe. Ptice i kunići su, u skladu sa zakonom, predati veterinarskoj inspekciji na čuvanje i trenutno se nalaze u karantinu do okončanja postupka“, navode iz UC-a za CIN-CG.

Ipak, s obzirom na to da Crna Gora još uvijek nije uspostavila državno prihvatilište za životinje, ostaje nejasno gdje se tačno ove životinje trenutno nalaze.

Iz Veterinarske inspekcije nisu odgovorili na pitanja CIN-CG do objave ovog teksta, kao što nisu odgovorili ni Agenciji za zaštitu životne sredine (EPA).

„Agencija je 5. maja informisana da je 1. maja na graničnom prelazu Božaj zaplijenjen određeni broj ptica i kunića. Koje vrste su u pitanju, od koga su oduzete, te gdje su smještene – nije nam poznato. Prije dva dana smo službenim putem urgirali kod nadležnih organa da nas informišu o sprovedenom postupku i preduzetim radnjama, međutim, odgovor još uvijek nijesmo dobili“, navode iz Agencije za CIN-CG.

Prema saznanjima CIN-CG, u Crnoj Gori postoje najmanje četiri lokacije koje su bile predmet kontrole ekološke inspekcije od 2020. do kraja 2023. godine, na kojima je zatečeno više neprijavljenih životinjskih vrsta.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP), kao i iz EPA, ističu da je nepostojanje državnog prihvatilišta ključna prepreka u borbi protiv nelegalnog držanja i transporta životinja. Pored toga, iz CZIP-a navode da loša zakonska rješenja, nizak nivo detekcije i blaga kaznena politika ukazuju na to da se država, uprkos svom ekološkom opredjeljenju, ovom vrstom kriminala ne bavi na ozbiljan način.

Krijumčari sve češće švercuju i kućne ljubimce

Iz Uprave policije (UP) su za CIN-CG naveli da je 25. januara 2024. godine, na graničnom prelazu Dobrakovo, u jednom autobusu pronađeno 150 papagaja i 50 hrčaka. Životinje su tada oduzete, ali bez specifikacije o lokaciji na kojoj su smještene.

Iako Crna Gora ne prepoznaje krijumčarenje kućnih ljubimaca, odnosno domaćih životinja, kao krivično djelo, u posljednjem izvještaju EUROPOL-a o organizovanom kriminalu u Evropskoj uniji, objavljenom u martu 2025. godine, ističe se da se ova vrsta krijumčarenja značajno povećava.

„Krijumčarenje divljih vrsta ostaje problem zbog stalne potražnje u Evropskoj uniji i širom svijeta. Međutim, krijumčari sve češće trguju vrstama koje nijesu na listi zaštićenih prema Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES lista), kako bi izbjegli pažnju nadležnih organa“, navodi se u izvještaju EUROPOL-a.

CITES konvencija predstavlja međunarodni sporazum kojim se štite određene vrste od nelegalne trgovine, a koji je Crna Gora potpisala 2006. godine, s ciljem očuvanja biodiverziteta na planeti.

Nelegalna trgovina divljim životinjama danas spada među najprofitabilnije oblike organizovanog kriminala, a njena vrijednost na globalnom nivou procjenjuje se na čak 23 milijarde dolara godišnje.

Afričke kornjače vrijedne 120.000 eura, a kazna uslovna

Službenici Sektora granične policije registrovali su, od početka 2022. do kraja 2023. godine, dva slučaja krijumčarenja životinja, oba u blizini granice između Crne Gore i Srbije.

Prvi slučaj zabilježen je u januaru 2022. godine, u mjestu Konatari kod Bijelog Polja, kada je policija zatekla crnogorskog državljanina koji je lokalnim putem, izbjegavajući carinski nadzor, pokušao da prokrijumčari divlje životinje iz Srbije u Crnu Goru, s namjerom da ih preda stranim državljanima. Predmet krijumčarenja bile su dvije afričke ostrugaste kornjače (Centrochelys sulcata) i ptica vrste crvenogrli barbet (Psilopogon mystacophanos). Kornjače, koje se nalaze na CITES listi zaštićenih vrsta, procijenjene su na crnom tržištu na oko 120.000 eura, dok je ptica živopisnog perja, porijeklom iz Azije, klasifikovana kao gotovo ugrožena vrsta.

Kornjače su privremeno smještene u Prirodnjački muzej u Podgorici, dok ptica barbet, nažalost, nije preživjela.

„Protiv jednog lica podnijeta je krivična prijava za iznošenje i unošenje zaštićenog prirodnog dobra, posebno zaštićenih životinja, kao i za trgovinu njima“, saopšteno je iz Uprave policije za CIN-CG. Osumnjičeni crnogorski državljanin bio je jedini krivično gonjen, a Osnovni sud u Bijelom Polju izrekao mu je uslovnu kaznu.

Drugi slučaj krijumčarenja dogodio se 2023. godine, u međunarodnom vozu na izlazu iz Crne Gore, kada su policijski službenici pronašli šest plastičnih bidona sakrivenih u fabričkoj šupljini vagona. U njima su se nalazile tamnosmeđe školjke zaštićene vrste — prstaci (Lithophaga lithophaga). Zbog sve veće komercijalne potražnje u kulinarstvu, ova vrsta je podložna prekomjernom izlovu. Zakonska zaštita smatra se ključnom mjerom za sprječavanje njenog nestanka s morskih dna Crne Gore. Vađenje prstaca, osim toga, uništava morske stijene u kojima oni žive, što dodatno ugrožava čitav morski ekosistem.

Međutim, budući da u tom slučaju nije utvrđen vlasnik pronađenih školjki, niko nije odgovarao.

Divlje životinje pod udarom krijumčara, sankcije pretežno simbolične

Od početka novembra 2022. do kraja novembra 2023. godine, Uprava carina zabilježila je dva slučaja krijumčarenja životinja.

Prvi slučaj registrovan je u Carinskoj ispostavi Bar, kada je spriječen nelegalni prenos tri divlje svinje (Sus scrofa). Divlje svinje se mogu loviti u toku lovne sezone, ali takozvani ,,trofeji" se ne mogu prenositi u druge zemlje bez posebne dozvole. U ovom slučaju izrečena je prekršajna kazna od 200 eura, od čega je plaćeno 134 eura.

Drugi slučaj zabilježen je na graničnom prelazu Debeli Brijeg, gdje su carinski službenici u gepeku automobila pronašli pet sivih sokola (Falco peregrinus). Riječ je o zaštićenoj vrsti ptica u Crnoj Gori, poznatoj kao najbrža životinja na svijetu, jer u padu može dostići brzinu do 300 kilometara na sat. Nažalost, jedan soko nije preživio transport. Izrečena je novčana kazna od 500 eura, od koje je plaćeno 334 eura.

U posljednje četiri godine podneseno 15 prijava za nelegalno držanje životinja

Iz zapisnika ekološke inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, proizlazi da su u periodu od početka 2020. do kraja 2023. godine zabilježene brojne nepravilnosti u vezi s držanjem životinja u Crnoj Gori. Među njima su egzotične i zaštićene vrste koje su se nalazile na različitim lokacijama u zemlji, bez potvrde o porijeklu.

Tokom ljetnjih mjeseci, naročito na primorju, zabilježeni su slučajevi u kojima su pojedinci koristili životinje za fotografisanje u komercijalne svrhe, bez potrebnih dozvola za njihovo držanje ili promet. U jednom od takvih slučajeva, tokom kontrole u julu 2023. godine, inspektori su zatekli osobu koja je na šetalištu u Budvi koristila sovu kukuviju kako bi zarađivala novac. Osoba je izjavila: „Ja ne koristim ptice u komercijalne svrhe, ja ih koristim da širim emociju.“ Ta granica između emocije i zarade čini osnovu na kojoj počiva praksa ovakve vrste korišćenja životinja. Ipak, u takvim slučajevima, životinjama se, prema navodima inspekcije, često slome krila kako bi ih spriječili da pobjegnu. Ekološka inspekcija izrekla je prekršajnu kaznu od 165 eura.

U četiri kontrole koje je ekološka inspekcija sprovela od 2020. do kraja 2023. godine, potvrđeno je prisustvo većeg broja neprijavljenih životinja. U dva slučaja radilo se o privatnim licima koja drže životinje za svoje potrebe, dok su u druga dva kontrole bile usmjerene na firme koje upravljaju zoološkim vrtovima.

Ljubitelj ptica iz Budve

Jedan od slučajeva koje je ekološka inspekcija zaprimila odnosi se na rezidenta Budve. Tokom inspekcije sprovedene 2021. godine, po inicijativi Uprave policije, zatečeno je da na njegovom posjedu boravi 44 koze, tri psa i čak 688 ptica različitih vrsta. Većina ptica bila je klasifikovana kao domaće vrste (patke, guske, ćurke i slično), za koje nije potrebna posebna dozvola za držanje i uzgoj. Ipak, među njima su se nalazile i vrste koje nijesu autohtone i koje su od posebne vrijednosti.

Nakon što je ekološka inspekcija utvrdila da su ptice smještene u adekvatnim uslovima – u skladu sa Pravilnikom o uslovima držanja i uzgoja divljih vrsta životinja i Zakonom o zaštiti prirode – što je potvrdila i jedna veterinarska ambulanta, vlasnik je podnio zvaničan zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine za dobijanje dozvole za držanje sljedećih vrsta: afrički kraljevski čvorak (Lamprotornis), ara (Ara ararauna), roze kakadu (Eolophus roseicapilla), žako papagaj (Psittacus erithacus), amazonski papagaj (Amazona auropalliata), brda mina (Gracula religiosa), grimizni toucanet (Aulacorhynchus), fazan (Phasianus colchicus), noj (Struthio camelus), anteatrska ćaskica (Myrmecocichia), azijska plava ptica (Irena puella).

Kako bi izdala dozvolu za držanje tih ptica, Agencija je tražila dostavljanje tačnog dokaza o njihovom porijeklu. Međutim, to nije bilo moguće za sve navedene vrste.

„Ptice sam nabavio kupujući ovdje, a najveći dio iz inostranstva“, izjavio je vlasnik. Zbog nedostatka dokumentacije, pokrenut je prekršajni postupak u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, a u narednom periodu Sud za prekršaje u Budvi izrekao mu je novčanu kaznu od 250 eura.

Medvjed u kavezu

Drugi predmet kontrole ekološke inspekcije u februaru 2022. godine odnosio se na privatnog držaoca životinja iz Berana. Tada je inspekcija evidentirala prisustvo 287 životinja, iz ukupno 41 različite vrste.

Na imanju su inspektori zatekli, između ostalih, medvjeda (Ursus arctos Linnaeus), vuka (Canis lupus), veliku sovu ušaru (Bubo bubo), sivog ždrala (Grus grus), jelene lopatare (Dama dama), lame, patagonijsku maru (Dolichotis patagonum) i druge vrste.

„Na dan kontrole, subjekat nadzora izjavljuje da nema dozvolu Agencije, ali da je još 2019. godine podnio zahtjev za legalizaciju držanja divljih i zaštićenih vrsta životinja“, navodi se u zapisniku ekološke inspekcije.

Vlasnik je tada izjavio da ne posjeduje carinsku dokumentaciju o uvozu, jer u trenutku kada je nabavio životinje iz Srbije, dozvola za uvoz navodno nije bila potrebna, s obzirom na to da su Crna Gora i Srbija tada činile državnu zajednicu.

Međutim, u zapisniku inspekcije ne pominje se u kakvim su uslovima tada zatečene životinje. Iz Suda za prekršaje u Bijelom Polju potvrđeno je da protiv ovog lica nije vođen prekršajni postupak.

Tokom nedavne posjete imanju, saradnica CIN-CG nezvanično je potvrdila da se na licu mjesta i dalje nalazi medvjed, smješten u izuzetno skučenom kavezu.

Zoološki vrtovi bez dozvola: Nedostatak saradnje među nadležnim institucijama

U blizini Podgorice nalaze se dva zoološka vrta. Jedini koji se od 2023. godine nalazi u registru zooloških vrtova Uprave za veterinu, fitosanitarne poslove i bezbjednost hrane (Uprava za veterinu), vodi Miljan Miličković. Ipak, nijedan zoološki vrt u Crnoj Gori trenutno ne posjeduje dozvolu Agencije EPA.

Ovo ukazuje na izostanak efikasne koordinacije među nadležnim institucijama. Naime, u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine, za držanje životinja u zoološkim vrtovima, akvarijumima, terarijumima, bazenima ili kavezima, neophodna je isključivo dozvola EPA-e.

„Svjesni smo da veterinarsko-sanitarne uslove za držanje divljih životinja u zoološkim vrtovima propisuje i Zakon o dobrobiti životinja, a ispunjenost tih uslova utvrđuje Uprava za veterinu, rješenjem, uz prethodno izdatu saglasnost uprave nadležne za zaštitu prirode“, navode iz Agencije.

Novinarka CIN-CG nedavno je posjetila ova dva zoološka vrta. U jednom se ulaznica naplaćuje pet eura, dok drugi naplaćuje tri. Osim toga, na tim lokacijama se organizuju proslave rođendana i svadbi.

Dok se čeka dozvola, trgovina cvjeta

Oba zoološka vrta u blizini Podgorice bila su predmet nadzora ekološke inspekcije tokom 2022. i 2023. godine.

Tokom kontrole iz 2022. u jednom od njih, inspektori su zatekli brojne životinjske vrste, među kojima: kraljevskog pitona (Python regius), meksičku mliječnu zmiju (Lampropeltis triangulum annulata), burmanskog pitona i mrežastog pitona (Python reticulatus), roze kakadua, papagaja rozelu (Platycercus eximius), aru, albino boa constrictor-a i crvenog kengura (Osphranter rufus).

„Po izjavi vlasnika, za životinje koje je prijavio Agenciji, a koje nijesu obuhvaćene dozvolom, nije podnosio zahtjev jer na imanju još nijesu stvoreni adekvatni uslovi da bi zadovoljio propisane kriterijume za izdavanje dozvole“, navedeno je u zapisniku ekološke inspekcije.

Što se tiče porijekla životinja, vlasnik je izjavio da su mu neke poklonjene od privatnih držalaca ili građana, dok je druge nabavio kupovinom, nakon čega su mu predane na zbrinjavanje.

Protiv njega je u toku jedan prekršajni postupak pred Sudom za prekršaje u Podgorici.

U drugom zoološkom vrtu, tokom kontrole 2023. godine, utvrđeno je prisustvo više životinjskih vrsta bez odgovarajuće dozvole, uključujući jelene (Cervidae), lisice (Vulpes vulpes), sove (Strigiformes), orla mišara (Buteo buteo), majmune (Macaca mulatta) i kengure valabi (Notamacropus).

Međutim, prema informacijama koje je CIN-CG dobio od Suda za prekršaje u Podgorici, protiv ove firme i njenog vlasnika nije pokrenut nikakav postupak.

Ključni problem – nedostatak državnog prihvatilišta

Prema zapažanjima ekološke inspekcije i terenskim posjetama novinara CIN-CG, iste vrste divljih i zaštićenih životinja često se pojavljuju na različitim lokacijama u Crnoj Gori, što ukazuje na postojanje crnog tržišta unutar zemlje.

Nažalost, životinje su žrtve nelegalnog držanja, koje je najčešće motivisano profitom. Često stradaju tokom ilegalnog transporta kroz države, a ta živa bića — koja bi po svojoj prirodi trebala slobodno da se kreću — zatvaraju se u tijesne kaveze, i to bez da su ikada počinila bilo kakvo ,,krivično djelo”.

Međutim, dok Crna Gora ne dobije državno prihvatilište za životinje, ne postoji ni osnovna infrastruktura koja bi omogućila ozbiljnu borbu protiv nelegalnog držanja, transporta i trgovine životinjama.

„Donošenjem novog Zakona o zaštiti prirode, koji se očekuje uskoro, stvoriće se preduslovi za rješavanje ovog problema“, navode iz Agencije za zaštitu životne sredine.

Kako ističu, novi zakon uspostaviće jasne smjernice za izgradnju državnog prihvatilišta. Agencija je već obezbijedila parcelu od 10.000 kvadratnih metara i kompletnu projektnu dokumentaciju prema evropskim standardima za izgradnju prihvatilišta.

„Uz pomoć Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera i Ekofonda, obezbijeđena su sredstva za izgradnju prihvatilišta, čiji se početak izgradnje očekuje sredinom tekuće godine, nakon sprovedenih procedura“, dodaju iz EPA.

Podsjećamo, uspostavljanje državnog prihvatilišta za životinje obaveza je iz Poglavlja 27 u okviru pristupnih pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom.

Poznat je slučaj lava Nikole, koji je početkom 2022. godine pronađen u Budvi. Lav, za kojeg nikada nije utvrđeno kako je prešao granicu, bio je najprije zatvoren u Skloništu za napuštene i izgubljene životinje u Podgorici, potom u prostoru upravne zgrade Regionalnog vodovoda, sve dok nisu stigli stručnjaci iz Holandije. Zahvaljujući trudu pojedinaca, lav Nikola danas trči prostranstvima rezervata u Africi. Međutim, to je izolovan slučaj — većina životinja ne dočeka takav sretan ishod.

Država krši domaće i međunarodne standarde jer smješta maloljetnike u Spuž, ali i krši dječja prava smještajući žrtve i počinioce krivičnih djela u okviru ustanove ,,Ljubović”. U Spužu se trenutno nalazi pet maloljetnika, a CIN–CG donosi priču o maloletnjici koja je zatvoru provela osam mjeseci 

Anđela KORAĆ

,,Nijesi ti dijete, ti si zatvorenica, govorio mi je načelnik u zatvoru. Poželjela sam da nestanem“, počinje ispovijest za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) L. (ime poznato redakciji), koja je kao djevojčica od 16 godina završila u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu. „Tokom boravka u zatvoru, saznajem  da tamo ne smijem biti“, priča sada punoljetna djevojka, koja je tražila da ostane anonimna.

Dok je bila maloljetna, suprotno svim domaćim i međunarodnim propisima, provela je više od osam mjeseci u Spužu, boraveći u istim prostorijama sa punoljetnim ženama, koje su počinile teška krivična djela. Tamo je bila zbog nekoliko grama marihuane.

Prije nego je smještena u UIKS, kratko je bila u Centru za djecu i mlade Ljubović. Tamo je dospjela zbog sitne krađe. Osim teškog djetinjstva, majci koja je zanemarivala i ocu koji je tukao, ni nadležne institucije nijesu se potrudile da ovoj djevojci pruže utjehu.

„I sad se zimi desi da me uhvati isti onaj osjećaj, da me ledi isti onaj vjetar, da osjetim isti onaj miris, kao u domu ,Ljubović', u koji sam prvi put došla sa 15 godina. Kad su me smjestili u dom, osjećala sam se užasno, kao da ću da umrem. Mislila sam da neću moći da izdržim, cijeli svijet mi se srušio“, priča ona.

U Ljuboviću je prvo bila nešto malo manje od pola godine. Nije ni sanjala da će se vjetrova i mirisa koji su je progonili, kasnije sjećati sa nostalgijom.

Iz dokumentacije u koju je CIN-CG imao uvid, vidi se da joj je izrečena vaspitna mjera upućivanje u ustanovu zavodskog tipa, ali je sud odlučio da iz Ljubovića, u kome je boravila do tada, tu kaznu izdržava u „specijalizovanom odjeljenju“ UIKS-a. 

Međutim, takvo odjeljenje u Spužu ne postoji, već samo Odjeljenje za maloljetnike, ali ona čak ni tamo nije smještena. Sud ipak ocjenjuje da će joj boravak u zatvoru pružiti zaštitu i pomoć, te pravilan razvoj s ciljem da ne ponavlja krivična djela. Odluku je donijelo Vijeće kojim je predsjedavao sudija Radomir Ivanović, članovi Vladimir Novović i Miljana Pavlićević 

Iz Višeg suda nije odgovoreno na pitanja CIN-CG zašto su dozvolili kršenje propisa i međunarodnih standarda i koliko se često ovakve situacije dešavaju. Ni iz UIKS-a nije odgovoreno na ista pitanja.

Nakon osmomjesečnog boravka u zatvoru, sud joj mijenja kaznu u boravak u Ljuboviću, gdje je ostala do punoljetstva. U odluci suda se pojašnjava da kako je tada bila jedina ženska maloljetna štićenica u zatvoru, kaznu nije mogla izvršavati u odjeljenju za maloljetnike, jer su se tamo nalazili isključivo maloljetnici muškog pola. „Ne bi bilo od koristi da joj se izrekne neka druga vaspitna mjera koja je po svom karakteru blaža po istu“, ocijenio je Viši sud u Podgorici. Ovu odluku potpisuje Vijeće u kome je pored Ivanovića i Pavlićević, bio i sudija Miroslav Bašović. 

Ombudsman je, u mišljenju, utvrdio da je L. bila nezakonito u UIKS-u, te da je jedina djevojčica u istoriji crnogorske penologije koja je bez sudske odluke držana zatvorena duže od osam mjeseci.

„Upućivanjem u zatvor zapravo se preinačava vaspitna mjera u kaznu zatvora. Sudovi izriču vaspitnu mjeru za koju unaprijed znaju da se nema gdje izvršiti, te da Crna Gora nema čak ni odjeljenje za maloljetna lica ženskog pola“, naglašava Ombudsman.

Ona je tužila državu, ali je sutkinja Osnovnog suda Vesna Banjević, početkom prošle godine, odbila zahtjev za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. U prvostepenoj presudi, u koju je CIN-CG imao uvid, sutkinja navodi da se njen osmomjesečni boravak u UIKS-u, u odjeljenju za žene, ne može smatrati neosnovanim lišenjem slobode, imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji ustanova za izvršenje vaspitne mjere zavodskog tipa.

Sutkinja se čak poziva na Konvenciju o pravima djeteta UN, u kojoj se ističe da dijete ne smije biti držano u pritvoru ili zatvoru nezakonito, te da to može biti primijenjeno kao posljednja moguća mjera i u najkraćem mogućem vremenskom periodu. Međutim, zaključuje da se prema njoj postupalo u skladu sa Konvencijom.

U sličnom slučaju, nekoliko mjeseci kasnije, sudija istog suda Dragan Babović prihvata zahtjev za naknadu štete dječaku, sa potpuno suprotnim obrazloženjem, da UIKS nije nadležan za izvršenje vaspitnih mjera, već ustanova u kojoj se izvršavaju kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, te da je dječak nezakonito sproveden u zatvorsku ustanovu na izvršenje vaspitne mjere. Dječak je u zatvoru proveo čak 21 mjesec!

Obje presude su na provjeri u Višem sudu u Podgorici.  

Trenutno pet maloljetnika u zatvoru

Iako se u mnogim međunarodnim i domaćim izvještajima upozorava da maloljetnici ne bi uopšte smjeli biti u Kazneno popravnom domu u Spužu, u toj ustanovi se trenutno nalazi pet maloljetnika. 

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) i Ministarstva pravde (MP) su za CIN-CG potvrdili da se u Odjeljenju za maloljetnike nalazi četvoro maloljetnika sa izrečenom vaspitnom mjerom i jedno koje je osuđeno na maloljetnički zatvor zbog teže krađe i ubistva. Prema informacijama iz UIKS-a, ostalih četvoro su u zatvoru zbog prevare, falsifikovanja i zloupotrebe kreditnih kartica i kartica za bezgotovinsko plaćanje, neovlašćenog pristupa računarskom sistemu, ugrožavanja sigurnosti, više krađa, nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i obljube sa djetetom.

Više stručnjaka, ali i nadležnih, je za CIN-CG potvrdilo da ovo nije u skladu sa međunarodnim standardima, te da bi za maloljetnike u sukobu sa zakonom morala da postoji posebna ustanova. 

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da su prepoznali problem. ,,Način na koji se sada sprovodi vaspitna mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa faktički izjednačava maloljetnički zatvor sa ovom mjerom”, kažu iz Ministarstva pravde. Dodaju da obezbjeđivanje uslova za ustanovu zavodskog tipa zahtijeva koordinaciju različitih institucija. 

Šta rade na rješavanju ovog problema i na koji način, iz Ministarstva pravde nijesmo dobili odgovore, kao ni objašnjenje zašto se niko ne bavi ovim ozbiljnim kršenjima dječjih prava.

Ni iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG, pa ni da li se radi na obezbjeđivanju posebne ustanove za smještaj maloljetnika u sukobu sa zakonom.

Kapaciteti Istražnog zatvora uključuju osobe starije od 18 godina sa različitom kriminalnom prošlošću, pa je maloljetnik u zatvoru potencijalna žrtva različitih oblika maltretiranja i izložen je različitim kriminalnim uticajima, što ostavlja štetne posljedice po razvoj njegove ličnosti, ističe za CIN-CG načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore Dijana Popović-Gavranović.

 „Iskustveno - mjesec dana u pritvoru učini da maloljetnik o sebi počinje da razmišlja kao o osuđeniku i govori jezikom osuđenika, podstaknut je na negativnu popularnost i idenifikaciju sa (punoljetnim) učiniocima krivičnih djela, stvorio je kontakte sa punoljetnim pritvorenim licima, koji se nastavljaju i nakon izlaska iz pritvora, što je sve nedopustivo“, ocjenjuje Popović-Gavranović.

Praksa ukazuje da nema adekvatnih kapaciteta za izvršenje vaspitnih mjera, naročito kada su u pitanju ustanove zavodskog tipa, koje u Crnoj Gori ne postoje, ističu za CIN-CG i iz kancelarije Ombudsmana. 

„Sudovi, svjesni ovog problema, često izriču vaspitne mjere koje ne mogu biti realizovane, čime se krše međunarodni standardi i u najmanju ruku zanemaruje najbolji interes djece”, naglašavaju iz kancelarije.

Da Crna Gora treba da prestane sa smještanjem maloljetnika kojima su izrečene vaspitne mjere u zatvor, upozorava i Komitet UN protiv torture.

U  izvještaju Mjere i sankcije prema maloljetnim učioniocima krivičnih djela, iz 2022, koji je izradio Centar za građansko obrazovanje (CGO), se takođe ističe da nadležni moraju obezbijediti da izvršavanje sankcije upućivanja u ustanovu zavodskog tipa bude izmješteno iz Kazneno popravnog doma u Spužu.  

,,Kako bi maloljetnici kojima je izrečena ova vrsta sankcije istu izvršavali u ustanovi zavodskog tipa shodno zakonu i međunarodnim standardima, a ne u zatvoru, kako je to sada praksa. Način na koji se sada sprovodi vaspitna mjera upućivanja u ustanovu zavodskog tipa faktički izjednačava maloljetnički zatvor sa ovom sankcijom, iako ih zakon jasno definiše različito”, piše u izvještaju. 

Odvojiti žrtve od počinalaca krivičnih djela

Ombudsman ističe i da smještanje maloljetnika, koji su počinili teža krivična djela u Centar za djecu i mlade „Ljubović“ može biti sporan, jer takva ustanova nije osmišljena kao zavodska, a nema ni adekvatne resurse, niti potrebnu podršku za takve maloljetnike. 

„Odvajanje maloljetnika koji su počinili teža krivična djela od ostalih smatra se važnim, jer može doći do negativnog uticaja na mlađe i manje problematične maloljetnike“, navode iz kancelarije Ombudsmana.

Centar za djecu i mlade ,,Ljubović” je ustanova koja je predviđena da pruža podršku djeci od 14 do 18 godina, koja su počinila krivično djelo i kojoj je sud izrekao vaspitnu mjeru nezavodskog tipa. Mogu se slati i djeca sa problemima u ponašanju, pa i mlađa od 14 godina. U okviru „Ljubovića“, od marta prošle godine otvoreno je i Sklonište za djecu i mlade žrtve trgovine ljudima. Sklonište je namijenjeno za smještaj žrtava prisilnih brakova, trgovine ljudima, uključujući djecu, koja su zatečena u prosjačenju. Kapacitet skloništa je 10 korisnika.

,,Ovo sklonište je privremenog karaktera do pronalaska adekvatne lokacije za uspostavljanja skloništa koje bi bilo trajno rješenje”, piše u Strategiji razvoja sistema socijalne i dječje zaštite od 2024. do 2028. godine.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG napominje da Crna Gora krši međunarodne standarde, jer različite grupe ranjive djece – poput one s problemima u ponašanju i one koja su žrtve nasilja i eksploatacije – moraju biti fizički odvojene.

„UNICEF poziva Vladu da pronađe trajno rješenje koje bi bilo u skladu s međunarodnim standardima, vodeći računa o obaveznom razdvajanju žrtava i počinilaca krivičnih djela“, naglašava Servadei.

Ombudsman dodaje i da je obilaskom „Ljubovića“, u februaru ove godine, primijetio da značajan broj maloljetnika u toj ustanovi koristi usluge psihijatra i terapiju.

Pojašnjava da uključivanje maloljetnika sa psihičkim problemima u ustanove za odrasle na liječenje ne samo da je neprihvatljivo po Zakonu, već može dodatno pogoršati situaciju i usložiti rehabilitacijski proces. „Takođe, smještanje maloljetnika sa ovim izazovima u Centar za djecu i mlade 'Ljubović' je jednako opasno i neadekvatno, te predstavlja kršenje garantovanih prava djece“, objašnjava Ombudsman.

Oni ističu da ova ustanova otvorenog tipa smješta različite kategorije djece, te da ne može u potpunosti ispuniti specifične potrebe onih s težim psihičkim ili socijalnim problemima. 

„Raznoliki profili djece unutar iste ustanove mogu dovesti do konflikata i otežati individualizaciju potrebne podrške”, pojašnjavaju iz kancelarije Ombudsmana.

Napominje da se ni resursi Dnevnog boravka za djecu sa problemima u ponašanju ne koriste dovoljno, s obzirom da su zatekli samo jednog maloljetnika koji je koristio te usluge.

„Licenca je predviđena za deset maloljetnika“, ističe Ombudsman. Primjećuju i nedostatak stručnog kadra-psiholozi,specijalni pedagozi...

Više sagovornika CIN-CG koji su boravili u Ljuboviću, tvrde da su tamo bila i djeca koja nijesu počinila krivično djelo, te da su djeca koja su trebala biti u „Dječijem domu Mladost“ boravili u „Ljuboviću“.

Bili su veoma maštoviti prilikom bježanja iz Ljubovića: ,,Ako imaš dva kreveta u sobi, imaš dvije posteljine, spojiš ih, rešetke su metalne, mogu lako da se odvoje, onda se provučeš kroz rešetke i kada stigneš do pola skočiš”, priča jedna od sagovornica CIN-CG.

U Strategiji deinstitucionalizacije od 2025. do 2028. kao problem u radu ove ustanove prepoznato je da boravak smještaja koji odredi Centar za socijalni rad (CZSR) nije vremenski ograničen, da djeca mlađa od 15 godina ne bi trebala da borave u ustanovi, da treba odvojiti djecu i mlade i da „Ljubović“ nema plan transformacije.

„Za razliku od djece i mladih koji su smješteni po osnovu sudske odluke i koji ostaju u ustanovi ograničen vremenski period (najduže dvije godine), boravak ostalih korisnika/korisnica mnogo je duži, često do punoljetstva“, ističe se u Strategiji.

Naglašava se i potreba da se korisnici koji se smještaju po odluci suda, a koji su počinili teška krivična djela izdvoje u posebnu ustanovu u nadležnosti Ministarstva pravde.

Dodaju i da zabrinjava činjenica da ne postoji specijalizovana ustanova shodno Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u postupanju u krivičnom postupku. U Zakonu piše da maloljetniku ometenom u psihičkom razvoju ili s psihičkim poremećajima koji je učinio krivično djelo sud može, umjesto mjere upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa ili ustanovu zavodskog tipa, izreći mjeru upućivanja u specijalizovanu ustanovu u kojoj se može obezbijediti liječenje i osposobljavanje maloljetnika. 

„Zakon je na snazi od 2011. godine, a još uvijek ne postoje uslovi za sprovođenje mjere koja je njime predviđena, iako je evidentna velika potreba za njom“, ističe se u Strategiji.

Iz Ljubovića ni nakon višemjesečnog čekanja nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG o radu te Ustanove.

Sve više  nasilja

U izvještajima sudske i tužilačke organizacije se posljednjih godina konstatuje da maloljetnici izvrše najviše krivičnih djela nasilja.

U izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za prošlu godinu se konstatuje da raste broj prijavljenih maloljetnika od 2021. godine. ,,U 2024 je prijavljeno 497 maloljetnika, u 2023. godini 451 maloljetnik, u 2022. godini 410 maloljetnika, u 2021. godini 229 maloljetnika”, piše u izvještaju TS.

Popović-Gavranović za CIN-CG potvrđuje da se posljednjih nekoliko godina uočava blagi trend rasta krivičnih djela sa elementima nasilja. To potvrđuje i izvještaj TS za prošlu godinu u koje piše da značajno prevladavaju krivična djela sa elementima nasilja (47) u odnosu na krivična djela sa elementima krađe, kojih je bilo samo tri. I tokom 2023, u  izvještaju TS, takođe piše da su maloljetnici izvršili najviše krivičnih  djela nasilja, četiri puta više nego krađa.

Iz izvještaja se vidi da je maloljetnički kriminalitet blago rastao u ukupnom kriminalitetu, u posljednjih nekoliko godina, osim 2021. kada ga je bilo duplo manje, vjerovatno zbog epidemije KOVID.

U posljednjih pet godina, od ukupnog broja predmeta prema maloljetnicima, najmanje ih je riješeno 2023. 

Popović Gavranović za CIN-CG objašnjava da krivični postupak protiv maloljetnika treba da se vodi sa minimumom neprijatnosti – bez nehumanog ili ponižavajućeg postupanja, a hapšenje, zadržavanje, pritvor i zatvaranje maloljetnih lica se primjenjuje samo kao posljednja moguća mjera.

,,Pritvor se ne smije koristiti kao sredstvo kažnjavanja maloljetnika, treba da se primjenjuje samo u izuzetnim slučajevima i u minimalnom trajanju, u cilju obezbjeđenja nesmetanog sprovođenja krivičnog postupka i pravovremenog vraćanja maloljetnika u porodično i školsko okruženje i intergacije u društvu kaže“, ističe Popović Gavranović.

Zatvor samo kao krajnja mjera

Ona pojašnjava da sud može izreći i kaznu maloljetničkog zatvora samo kao krajnju mjeru u najtežim slučajevima. Ističe, da šta god da je maloljetnik uradio, ne smije se zaboraviti je on dijete koje još nema navršenih 18 godina, da se postupak vodi prema maloljetnim licima čiji razvoj nije završen, da su oni socijalno, emocionalno, intelektualno i moralno nezreli.

„Ako se intervencija kod maloljetnika zasniva samo na kažnjavanju, bez resocijalizacije i reintegracije, društvo im šalje poruku da ih je napustilo i odustalo od njih, što je prilično siguran put za povratak u zatvor“, napominje  Popović Gavranović.

Ombudsman dodaje da bi ,,pristup koji bi bio više orijentisan na rehabilitaciju i podršku mogao bi smanjiti stope recidiva i poboljšati reintegraciju u društvo“.

Vaspitne mjere i kaznu maloljetničkog zatvora izriče sudija za maloljetnike. Vaspitne mjere su upućivanje u ustanovu zavodskog, nezavodskog tipa i specijalizovanu ustanovu. U Izvještaju TS za 2023. godinu piše da je te godine sud izrekao vaspitnu mjeru prema 174 maloljetnika, a prema tri maloljetnika kaznu zatvora.Broj vaspitnih mjera je neznatno porastao tokom prošle godine,  kada je prema Izvještaju TS izrečeno 182 vaspitne mjere.

Osim što naša država nema kapaciteta za sprovođenje ovih mjera, specijalizovanu ustanovu nemaju ni zemlje okruženja. 

Iz UNICEF-a ističu da je u većini zemalja EU fokus na prevenciji i ranoj pomoći djeci u sukobu sa zakonom, kroz alternativne mjere umjesto kažnjavanja zatvorom i psihološku pomoć u okviru sistema maloljetničkog pravosuđa. „Takvi programi prevencije obuhvataju obrazovnu podršku, porodično savjetovanje i inicijative u zajednici koje se bave osnovnim uzrocima problematičnog ponašanja među djecom. Cilj da djeca preuzmu odgovornost za svoje postupke i isprave nastalu štetu, umjesto da se suočavaju sa strogim kaznama”, navodi Servadei.

Zaključuje da su zemlje koje primjenjuju ove metode otkrile da na taj način smanjuju stigmatizaciju, sprečavaju djecu da budu pod uticajem kriminalnog ponašanja i pomažu im da se ponovo uključe u društvo.

Djevojka s početka priče danas radi i sama se bori kroz život, bez pomoći institucija.

,,Problematičnoj djeci bih poručila da ih razumijem i da ne treba da prave probleme. Ja sam tada mislila da mi policija ne može ništa, mislila sam da sam svemoćna. Danas sam svjesna svojih grešaka, ali svoje greške nijesam platila, ja sam ih preplatila“, zaključuje ona.

Djeca ispod 14 godina ne odgovaraju

Ombudsman ističe da je Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku u nekim segmentima neprimjenljiv, upravo zbog nepostojanja različitih servisa podrške.

Ministarstvo pravde je za CIN-CG navelo da će mijenjati Zakon postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku. 

,,Posljednjim izmjenama, koje su upućene Evropskoj komisiji na mišljenje poseban akcenat je stavljen na jačanju procesnih garancija za djecu koja su osumnjičena ili optužena u krivičnom postupku”, naveli su iz MP.

Dodaju da se intenzivira uloga Centara za socijalni rad, a propisuje se i obezbjeđivanje obuke za sve profesionalce koji dolaze u kontakt sa maloljetnicima u okviru krivičnopravnog sistema. ,,Propisuju se i norme koje uređuju poseban način saslušanja djeteta mlađeg od 14 godina, koje će obaviti stručno lice iz stručne službe u posebnoj prostoriji opremljenoj tehničkim uređajima za audiovizuelno snimanje, i u kom slučaju će se ispitivanje sprovesti bez prisustva tužioca, sudije, stranaka u prostorijama gdje se dijete nalazi”, rekli su iz MP.

Sagovornici CIN-CG su saglasni da ne treba spuštati granicu krivične odgovornosti za maloljetnike, odnosno da djeca ispod 14 godina ne treba da krivično odgovaraju.

Popović-Gavranović navodi da postoje stavovi da tu granicu treba spustiti na 12 godina, ali smatra da oni nijesu stručni, utemeljeni, ni u skladu sa standardima.

„Neurološka istraživanja mozga koja se vrše posljednih 30 godina ukazuju da se ljudski mozak razvija do 26. godine. Stoga se ne možemo ni u kom slučaju zalagati za smanjenje dobne granice krivične odgovornosti“, zaključuje ona.

Preporuka UN komiteta o pravima djeteta je, podsjeća ona, da se granica krivične odgovornosti čak poveća na 16 godina.

Broj beskućnika se ne zna ni na državnom ni na lokalnim nivoima. U Podgorici prihvatilište bilo otvoreno pa zatvoreno, a sada se planira novo. I dok država sporo i neadekvatno pomaže, vjerske zajednice hrane ljude bez doma

Milena RADONJIĆ

,,Kod Poliklinike spavam, a iz kafića pored mi nekad skuvaju kafu, pa produžim do centra grada da vidim ima li kakvog posla'', priča za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Podgoričanin Milan Radević, koji je zbog porodičnih problema ostao da živi i snalazi se na ulicama Glavnog grada.

Kako je kazao na ulici je više od 10 godina i pomažu mu uglavnom ljudi koji su spremni da odvoje nešto novca, od čega kupi sebi hranu. 

„Ima dana da ne jedem, ali što je tu je“, priča Radević koji ispred marketa kojeg boravi često zna da odvoji nešto hrane i za pse koji mu priđu. Sa table humanosti, kako kaže, ne uzma jer vjeruje da je hrana koju tu ostavljaju pokvarena.

Državnim institucijama se nije obraćao za pomoć koja mu je, priznaje, potrebna. „Lična karta mi je propala, moram da vadim novu, bez nje ne mogu ništa. A ja, bogami, nemam za to'', kazao je Radević.

Broj onih koji, kao Radević, žive na ulici se ne zna jer ih država još uvijek ne registruje, dok iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije tvrde da trenutno ne postoji masovna pojava beskućništva.

Prihvatilište zatvorili a sada planiraju novo  

Ni u Sekretarijatu za socijalno staranje Glavnog grada ne posjeduju evidencije o broju beskućnika, kazali su za CIN-CG. Objasnili su da Sekretarijat nije nadležan za to. 

Ipak, ,,Na osnovu nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad, Sekretarijat trenutno pruža podršku za sedam beskućnika u Glavnom gradu i oni imaju obezbijeđen smještaj. Pomoć se odobrava na period od devet mjeseci i može se produžiti na osnovu nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad”, naveli su.

Iz Sekretarijata su nam kazali i da je budžetom Glavnog grada za 2025. godinu predviđeno 10.000 eura za pomoć beskućnicima.

,,Pored novčane pomaći od 100 eura mjesečno, beskućnici imaju pravo na besplatan obrok u Narodnoj kuhinji i jednokratne novčane pomoći, koje takođe obezbjeđuje Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada”.

Iz Sekretarijata napominju da je socijalni servis Prihvatilište za beskućnike, dvogodišnji pilot projekat, okončan u martu 2019. godine, zbog nedovoljnog broja beskućnika u Glavnom gradu.

„Protokol o saradnji u oblasti zbrinjavanja beskućnika potpisali su 27.04.2017. godine  – Sekretarijat za rad, mlade i socijalno staranje Glavnog grada Podgorica, Crveni krst Crne Gore, Centar za socijalni rad Podgorica, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, JZU Dom zdravlja Podgorica i Uprava policije. Osim toga, partneri na projektu bili su i Uprava za imovinu i Zavod za hitnu medicinsku pomoć. Imajući u vidu da je za ovaj servis, za vrijeme njegovog trajanja,  utrošeno više od 100.000 eura, potpisnici Protokola su se saglasili da je pilot projekat, iako dobro osmišljen i sa ozbiljnim pristupom problemu beskućništva, u takvom obliku neodrživ“, pojasnili su.

Projekat je, kako je istaknuto na sajtu Glavnog grada, finansijski bio neodrživ: ,,Osim toga, korisnici su imali pravo da u Prihvatilištu borave najduže do devet mjeseci, ali imajući u vidu broj korisnika, nijedan od njih nakon tog perioda nije naputio Prihvatilišta, kako zbog procjene da kada postoji prostor za njih, ipak je bolje da ostanu tu, tako i zbog činjenice da su pomenuta lica odbila bilo koji drugi vid institucionalizacije, za koji su takođe ispunjavali uslove, čime je njihovim stavom doveden u pitanje i sami koncept Projekta”.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije potvrđuju da registar beskućnika ne postoji, te dodaju da trenutno ne postoji masovna pojava beskućništva, već su, kako kažu, prisutni pojedinačni slučajevi koji se uglavnom odnose na najranjivije kategorije stanovništva.

Iz tog ministarstva, međutim, priznaju da potoji potreba za unapređenjem mjera u ovoj oblasti, ako se uzmu u obzir promjene u strukturi stanovništva.

Kazali su i kako, u skladu sa strateškim dokumentima, imaju u planu otvaranje skloništa za beskućnike na teritoriji Glavnog grada, ali nisu precizirali kada.

„U Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije oformljena je Direkciji za zaštitu ranjivih grupa u kojoj se vrše poslovi koji se odnose na ... zaštitu beskućnika i lica u potrebi za socijalnim stanovanjem“, dodali su.

Potreban održiv model socijalne uključenosti beskućnika 

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) smatraju da zatvaranje skloništa nije bilo nužno i da je umjesto toga trebalo pronaći povoljnije rješenje za smještaj ako je trošak bio problem za Opštinu Podgorica.

,,Beskućnici pomoć mogu i treba da potraže u Centru za socijalni rad u svom gradu i službenici su dužni da im obezbjede urgentno zbrinjavanje. Međutim, i dalje ne postoji podzakonski akt koji precizno uređuje način njihovog zbrinjavanja, dostupne usluge i procedure”, kazala je socijalna radnica u Akciji za ljudska prava Martina Markolović.

Zbog toga, dodala je, ni zaposleni u centrima nemaju jasno definisane smjernice kako da postupaju, što u praksi često dovodi do nesnalaženja i otežava pružanje adekvatne podrške.

,,Umjesto da se usmjeravamo na eventualne zloupotrebe, važno je graditi sistem koji nudi sigurnost, ali i ohrabruje pojedince da prepoznaju i iskoriste prilike za novi početak. Kroz osnaživanje, individualni pristup i praćenje njihovog napretka, možemo zajedno stvarati okruženje koje vraća dostojanstvo i nadu onima kojima je najpotrebnija”, istakla je Markolović.

Na pitanje da li  Crna Gora ima kapaciteta u pogledu socijalnih radnika koji bi mogli da odgovore na ovaj zadatak, Markolović navodi da naša država trenutno ne raspolaže dovoljnim brojem socijalnih radnika da bi se u prihvatilištima sprovodio sistematski rad na reintegraciji beskućnika, kao što je to praksa u mnogim zemljama EU.

Zaposleni u centrima za socijalni rad su, dodaje, preopterećeni redovnim obavezama – od slučajeva porodičnog nasilja, preko starateljstva, do sistema dječje zaštite. 

,,Ipak, moguće je razviti kapacitete kroz ciljane mjere, kao što su angažovanje dodatnog kadra, makar putem projektnih timova ili kroz partnerstvo s nevladinim sektorom; specijalizovane obuke za rad s beskućnicima, koje uključuju poznavanje procedura za lične dokumente, ostvarivanje prava i pružanje psihosocijalne podrške; pokretanje pilot-programa mobilnih timova koji bi djelovali u zajednici, a ne isključivo iz institucija. Dakle, iako sadašnji sistem nema pune kapacitete, uz jasnu strategiju i odgovarajuću podršku, moguće je razviti održiv model socijalne uključenosti beskućnika u kojem socijalni radnici igraju ključnu ulogu – po uzoru na dobre prakse iz EU”, objašnjava Markolović.

Crna Gora, ističe, i dalje ne ispunjava osnovne međunarodne obaveze u oblasti ekonomskih i socijalnih prava. Pa tako nemamo ni osnovne podatke, uprkos tome što je Komitet UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava još 2014. godine preporučio prikupljanje preciznih podataka o osobama koje ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe, uključujući pravo na adekvatno stanovanje. ,,I dalje ne postoje zvanični podaci o broju beskućnika, niti o onima koji žive u neadekvatnim, prenatrpanim i infrastrukturno neuslovnim uslovima. Preporuka o povećanju socijalnih davanja takođe je ostala neispunjena, a iznosi materijalne pomoći ne obezbjeđuju ni minimum za dostojanstven život. Uprkos preporuci UN Komiteta, skloništa za beskućnike nema ni u jednom gradu u Crnoj Gori’’, naglašava Markolović.

Za pomoć u crkvu i džamiju

Dok država ne odluči ima li dovoljno beskućnika i kako će im pomoći, adresa na koju se oni upućuju za pomoć jesu vjerske ustanove.

Da je tako potvrdili su nam iz Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, katoličke crkve na Koniku i Skender Čauševe džamije u podgoričkom naselju Stara Varoš. Iz ovih ustanova nisu sa sigurnošću mogli da potvrde da broj beskućnika raste, jer im, kako kažu, ljudi svakodnevno dolaze godinama unazad i traže osnovnu pomoć.

Koordinator dobrotvornog fonda Mitropolije crnogorsko–primorske ,,Čovjekoljublje" Milivoje Radonjić rekao je za CIN-CG da se svakodnevno javlja veliki broj ljudi za pomoć, od kojih je veliki broj beskućnika kojima pomažu pružanjem obroka, razgovorom i novčanim donacijama kada procijene da im je to zaista neophodno.

,,Zabrinjavajuć je podatak koji govori da već imamo tri koljena, odnosno treću generaciju na narodnoj kuhinji. Imamo porodicu gdje su otac i majka, sad već baba i đed, dolazili u narodnu kuhinju, njihova djeca i sad djeca, odnosno unučad prve generacije koja se hranila kod nas“.

„Potrebiti“, kako ih naziva Radonjić, iza sebe imaju neku istoriju koja ih je dovela u situaciju beskućništva na koju iz crkve ne mogu previše da utiču, jer je odvojena od države i državnih nadležnosti.

Pored domaćih državljana, kod hrama se mogu sresti i državljani Rusije koji su došli u nadi da dobiju određenu pomoć

Radonjić pojašnjava da iz „Čovjekoljublja“ daju bonove za market, u koji kasnije provjere šta je kupljeno da bi utvrdili ko zloupotrebljava pomoć i fokusirali se na one koji su se zaista našli u kategoriji beskućnika.

Više od pružanja obroka i odjeće ne mogu ponuditi ni u katoličkoj crkvi na Koniku, potvrdio nam je zaposleni u toj vjerskoj ustanovi Marjan Camaj.

„Ne dajemo novac, jer ne znamo na koji način bi bio zloupotrijebljen, ali pomognemo koliko možemo“, kazao je, dodajući da uslova za prihvatilište nemaju.

Jedan njemački državljanin koji se našao na teritoriji Crne Gore, izgubljen, bez ličnih dokumenata i mjesta za prenoćište, prema riječima Camaja, na kraju se ipak morao obratiti njemačkoj ambasadi za pomoć, jer u crkvi više od davanja obroka i razumijevanja za trenutnu situaciju nisu mogli da učine ništa.

Glavni imam za Podgoricu i Nikšić Džemo Radžematović je u razgovoru za CIN-CG kazao da je veliki broj beskućnika koji im se javlja, naročito petkom kada se klanja džuma.

„Bilo je njih iz Maroka koji su dolazili po pomoć u našu džamiju jer ih razumijem i govorim arapskim jezikom“ , navodi Radžematović, te dodaje da prepoznaje potrebu za osnivanjem narodne kuhinje u sklopu Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Umiru nezbrinuti

Ljiljana Vujović iz organizacije Žene Bara navodi da oko 14 ljudi svakodnevno dolazi kod njih po hranu i pomoć, te dodaje da u Baru ima porodica koje žive na ulici ili u napuštenim objektima.

Lokalne institucije, tvrdi Vujović, negiraju broj beskućnika koji iz organizacija civilnog društva registruju, a posebno je, dodaje problematično to što veliki broj njih ima mentalne probleme.

„Nedavno su nam dva beskućnika preminula. Jedan je živio u napuštenom objektu u polju, a drugi u naselju Kambodža prema Dobrim vodama“, kazala je Vujović, te istakla da bi svaki grad u Crnoj Gori trebao da ima prihvatilište za beskućnike koje bi, smatra ona, često bilo posjećeno.

Sabina Talović iz Centra „Bona fide“ u Pljevljima kazala nam je da je i u tom gradu skoro preminuo jedan beskućnik, kojem nisu bili u mogućnosti da pomognu ni iz organizacija civilnog društva niti iz lokalnih i državnih institucija.

„Papirološki nije bio beskućnik i nije bilo osnova da mu se pomogne, iako zbog porodične situacije nije imao pristup kući ili bilo kojem objektu gdje je mogao da prenoći“, dodala je.

U jednom su sagovornici saglasni – broj beskućnika je teško evidentirati, a ni država odgovor na to pitanje još uvijek nema, dok zemlje iz regiona, poput Srbije i Hrvatske, bilježe podatke o broju onih koji su pogođeni najtežim oblikom siromaštva.

Hrvatsko Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike raspolaže podacima o beskućnicima koje prikuplja putem Centara za socijalnu skrb. Prema izvještaju tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih Hrvatske za 2021., ukupno je registrovano 424 beskućnika u toj zemlji. Podaci nevladinih organizacija u Hrvatskoj govore da je znatno veći broj beskućnika.

Slična situacija je i u Srbiji, gdje poslednji zvanični podaci datiraju iz 2011., kada ih je ta država prvi put prebrojala u sklopu popisa stanovništva. Predstavnici nevladinih i humanitarnih organizacija iz Beograda i Novog Sada, ipak, upozoravaju da ne postoji odgovarajuća metodologija o procjeni broja beskućnika.

Beskućnike u zemljama EU spremaju za povratak u zajednicu

Crnogorski državljanin koji radi u prihvatilištu za beskućnike u manjem gradu u Nizozemskoj ispričao je za CIN-CG da je misija takvih ustanova da „detoksiraju“ ljude i omoguće im povaratak u zajednicu.

Prihvatilište u kom je on zapošljen otvara se naveče od 18 časova do ujutro u 10 sati.

,,Beskućnici tu mogu da prenoće, da izađu vani u 10 ujutru i, u zavisnosti od toga šta  žele, priključe se aktivnostima organizovanm na drugim mjestima u gradu'', kazao je.

Postoji i dio prihvatnog centra koji je dostupan 24 sata, ali je, kako kaže, cilj osposobljavanje beskućnika, te motivisanje da napušte sklonište i steknu navike koje će im pomoći da se integrišu u zajdnicu.

„Korisnici prihvatnog centra moraju prihvatiti da rade ili da se priključe aktivnostima koje su im obezbijeđene u toku dana“, istakao je.

U noćnom prihvatilištu im je, dodaje, obezbijeđena hrana, smještaj i tuširanje.

Sagovornik CIN-a objašnjava da država finansijski pomaže opštinama u ovim projektima. „Nisu direktno državne ustanove te koje pružaju pomoć, već nevladine organizacije koje, u skladu sa zakonom mogu da posluju“, dodao je.

Sa beskućnicima se, kako kaže, razgovara da bi se njihova situacija razumjela, te da bi im se pomoglo. 

„Provjerava se u kakvom su odnosu sa porodicom, prijateljima, opipavaju se njihove želje i potrebe“.

Na pitanje kako osoba dobija status beskućnika, sagovornik objašnjava da nema nekih posebnih uslova za pružanje prve pomoći, jer su razlozi za dolazak u to stanje brojni.

„Kada čovjek zatraži smještaj i pomoć, ne provjeravamo razloge već smo tu da pomognemo“.

Često su, prema njegovim riječima, dugovi dovodili ljude u situaciju beskućništva.

„Pokušamo da pomognemo i u tom smislu. Projekat budget coach podrazumijeva finansijsko savjetovanje ljudi koji su se našli u toj situaciji, te organizovanje aktivnosti i poslova kojim bi stekli navike i zaradili novac“, objasnio je.

Kada odigraju ulogu socijalnog radnika i procijene da su korisnici spremni za samostalno izdržavanje, objašnjava radnik prihvatilišta, oni napuštaju sklonište.

Mnogi od njih se, kako kaže, nažalost ponovo vrate.

Ističe da ima onih koji su se, ipak, vratili „normalnom“ načinu života.

„Među beskućnicima je dosta zavisnika i sa njima se posebno radi. Takođe, opština sama obezbjeđuje aktivnosti kojima se beskućnici okupiraju, a učešće u tim aktivnostima je na dobrovoljnoj bazi“, dodaje.

Međutim, kako kaže, na neki način se od njih očekuje da ispunjavaju te aktvnosti da bi ostvarili pravo na pomoć.

„Da li je to skupljanje papirića i flaša po ulici, ili aktivnosti kao npr. obrada drveta i slično, za koje na kraju i dobiju nagradu, a što ih postiče da stiču nove navike“.

Sagovornik je istakao da rad u prihvatilištu može da bude rizičan te da je agresija često prisutna, naročito u noćnom prihvatilištu. Ono što ga je motivisalo da se ipak bavi tim poslom jeste potreba da se ljudima pomogne, jer su razlozi za dolazak u situaciju beskućništva razni.

Prema izvještaju Evropske federacije nacionalnih organizacija koje rade sa beskućnicima (FEANTSA), objavljenom u oktobru prošle godine, u Evropi je 2023. godine bilo preko milion (1.287.000) beskućnika. 

U izvještaju se navodi da se tokom posljednje decenije, u zemljama kao što su Francuska i Njemačka, broj beskućnika  više nego udvostručio.

Porast beskućništva je posebno primjetan u Velikoj Britaniji i Francuskoj, pri čemu ove dvije zemlje imaju najvišu, odnosno drugu najveću stopu beskućništva u Evropi. 

U EU, Francuska ima najveću stopu beskućništva na 10.000 ljudi, 30,7, a slijede Češka (28,4), Njemačka (25,8) i Irska (25,3), prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Prema analizi CIN-CG za 2024. godinu, nekoliko sudija ima više sati pripravnosti, nego što bilo moguće, iz Sudskog  savjeta tvrde da se radi o “tehničkoj omašci”, a za ovu svrhu isplaćeno preko pola miliona eura

Maja Boričić

Za pripravnosti i dežurstva u crnogorskim sudovima je, samo za prošlu godinu, dato oko 730.000 eura, od čega je tri četvrtine dato za pripravnosti- 530.000 eura. Nekoliko sudija je tokom 2024.godine imalo više sati pripravnosti, nego što taj mjesec ima ukupno sati, kad se oduzme radno vrijeme.

To su informacije do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) došao analizirajući dokumentaciju dobijenu slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta (SS).

Pripravnost u sudovima obuhvata period van radnog vremena, kada sudije krivičari određeni za to mogu očekivati da se vrate na posao, u hitnim situacijama. Za ovo su plaćeni dodatno i znatno im može povećati primanja.

Predsjednici sudova prave raspored koliko će ko biti pripravan svakog mjeseca, a isplate za tu radnu obavezu odobrava Sudski savjet (SS). Ne postoji pravilnik po kojima se vrši organizacija pripravnosti u sudovima, pa je ovo ostavljeno na volju predsjednicima sudova.

Predsjednica Osnovnog suda u Plavu Mirjana Knežević, u septembru 2024, bila je pripravna 554 sata, prema rješenju SS, a taj mjesec je imao za to moguća svega 552 sata. Ona nije odgovorila na pitanja CIN-CG, kako je do ove računice došlo. 

Knežević je inače svakog mjeseca prethodne godine bila “pripravna” preko 500 sati, a u tom sudu prošle godine nije bilo nijedno dežurstvo. Osim nje, svakog mjeseca je u plavskom sudu bio pripravan makar još jedan sudija.

Predsjednik suda u Rožajama Mirsad Mujević, u februaru prošle godine, prema rješenju SS, bio pripravan 575 sati i dežurao sat vremena. Bio je angažovan za ove poslove preko pedeset sati više, od mogućih 528 sati. Sudski savjet je donio dva rješenja za tog sudiju u tom mjesecu. U prvom mu je odobrio sve ove sate, a u drugom rješenju, došlo je do promjene, pa je konstatovano da je bio pripravan 522 sata i da je imao šest sati dežurstva, što je maksimalan broj sati za ove poslove za februar 2024. 

Mujević je, u razgovoru za CIN-CG, rekao da se radi o grešci SS, da je u februaru bio pripravan 522 sata, a da je u martu imao 575 sati pripravnosti.

Ovaj sudija je, za razliku od svoje koleginice iz Plava, ipak svakog mjeseca imao određene sate dežurstva, a i radio je većinu prošle godine kao jedini sudija u tom sudu.

I bivšem predsjedniku suda na Cetinju Branislavu Lekoviću, odnedavno sudiji Višeg suda, je u maju prošle godine, odobreno 622 sata pripravnosti i dva sata dežurstva, a taj mjesec imao je ukupno 608 sati. 

Leković, u razgovoru za CIN-CG objašnjava da radi o nenamjernoj grešci računovodstva suda na Cetinju. 

“Računovodstvu suda sam dostavio raspored pripravnosti/dežurstva od 30.04.2024.godine, sa naznačenim periodom pripravnosti počev od 01.05 do 31.05.2024.godine“, pojašnjava on.

Greškom je, navodi sudija Leković,  računovodstvo suda obračunalo i posljednji dan aprila.

„Navedeno je ukazano računovodstvu suda radi korekcije obračuna”, naveo je sudija Leković za CIN-CG.

On je gotovo svakog mjeseca bio pripravan sve vrijeme, a pored njega je pripravno bilo još po troje, četvoro sudija po više stotina sati.

Prema imovinskim kartonima, njih troje je, tokom prošle godine, prijavljivalo mjesečnu platu od oko 2500 eura.

Iz Sudskog savjeta za CIN-CG tvrde da se u ova tri slučaja “očigledno radi o tehničkoj omašci u pisanju brojeva prilikom izrade velikog broja rješenja koja se izrađuju svakog mjeseca, te da ti primjeri predstavljaju rijetke izuzetke, a ne pravilo”. 

“Sekretarijat Sudskog savjeta će odmah pristupiti provjeri navedenih podataka i ispravljanju navedenih tehničkih grešaka, kao i otklanjanju svih eventualnih posljedica ukoliko su nastale”, navode iz SS.    

U Apelacionom sudu po 1000 sati pripravnosti mjesečno, nijedno dežurstvo

Interesantno je i da je u Apelacionom sudu, koji je žalbeni sud, svaki mjesec pripravno bilo po četiri ili pet sudija po više stotina sati, a nijesu imali nijedno dežurstvo. Tako je Apelacioni sud svakog mjeseca imao preko 1000 sati pripravnosti, osim u septembru, kada je bilo nešto manje- 896, a nijedan sat dežurstva, nijednog mjeseca u godini. 

U Osnovnom sudu u Kotoru takođe svakog mjeseca je pripravno bilo po desetak sudija i to po više stotina sati, a takođe nemaju nijedno dežurstvo.

I u većini ostalih sudova, bez obzira na veličinu suda, svakog mjeseca pripravno je bilo po više sudija po više stotina sati, neki i po cijeli mjesec, a da nije bilo dežurstava ili je bilo samo nekoliko desetina sati dežurstava. Predsjednici sudova u Baru, Bijelom Polju, Herceg Novom, Beranama i Nikšiću su gotovo svakog mjeseca bili pripravni cijeli mjesec, dok je, pored njih, bilo pripravno po više stotina sati i više drugih sudija tih sudova. U Višem sudu u Bijelom Polju je svakog mjeseca, više sudija bilo pripravno sve sate u tom mjesecu. 

Prekršajni sudovi, Osnovni i Viši sud u Podgorici nijesu imali sudije koji su bili pripravni cijeli mjesec, a ovo su sudovi koji imaju najviše predmeta u radu, a i najviše dežurstava tokom godine. 

Vrhovni sud jedini nije imao pripravnosti svakog mjeseca tokom prošle godine. Pripravnosti su prijavljivane u januaru, julu, avgustu i novembru, kada je pripravno bilo po više sudija,doduše nešto manje sati nego u ostalim sudovima,ali ni oni nijesu imali nijedno dežurstvo tokom prošle godine.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG tvrde da oni nijesu nadležni da govore o pripravnostima sudija u drugim sudovima, ali da se u praksi tog suda pripravnost određuje sudijama i službenicima koji postupaju u Krivičnom odjeljenju, radi postupanja u pritvorskim predmetima, koji su hitne prirode, u toku trajanja praznika, kao i godišnjeg odmora. 

“Sudije Vrhovnog suda su tokom prethodnih praznika ostvarile od 32 do 64 sata pripravnosti”, navode iz Vrhovnog suda, koji je krajem prošle godine dobio novu predsjednicu Valentinu Pavličić.

Krajem prošle godine dolazi do vidljivog smanjenja sati pripravnosti, pa tako u Osnovnom sudu u Herceg Novom po prvi put, u novembru i decembru, nije pripravno troje sudija sve sate u mjesecu, a i u većini ostalih sudova se smanjuje broj sati pripravnosti pojedinih sudija.

Postavlja se pitanje da li sudije zloupotrebljavaju ovo pravo, obzirom da ne postoje

jasna pravila po kojima se određuju ove pripravnosti, ali i eventualne manipulacije

u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno.

“Odgovor na ta pitanja treba da da pravosudna inspekcija Ministarstva pravde, koja je nadležna da vrši inspekcijski nadzor nad primjenom Sudskog poslovnika u dijelu sudske uprave”, ističe za CIN-CG direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.

Ona pojašnjava da u sudsku upravu spada unutrašnji raspored poslova u sudu, za koji je nadležan predsjednik suda. 

“Prema Zakonu o sudovima, inspekcijski nadzor sprovodi ministar pravde u skladu sa godišnjim planom nadzora i povodom pritužbi i predstavki građana koje se odnose na poslove sudske uprave”, navodi Gorjanc Prelević.

Po Sudskom poslovniku, "predsjednik suda raspoređuje sudiju za istragu i službenike i namještenike koji će biti u pripravnosti da dođu u sud i određuje pripravnost i drugih sudija, službenika i namještenika radi vršenja poslova koji ne trpe odlaganje”.  

Direktorka HRA naglašava da nije propisano šta se smatra “poslovima koji ne trpe odlaganje”, ali u praksi su to poslovi sudije za istragu u krivičnom postupku i ostalih sudija vezani za razmatranje žalbi u tom postupku.
Ministar pravde, podsjeća, može da odredi i vanredni inspekcijski nadzor, na predlog predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika neposredno višeg suda ili predsjednika Sudskog savjeta. 

“ Takva potreba, da pripravnost traje non-stop, treba da bude dokumentovana, u sudu se bilježe dodatni sati, postoji pisani trag o svemu, postoje zapisnici o vijećanju i sl, tako da pravosudna inspekcija može da provjeri da li je bilo osnova za sve te pripravnosti”, zaključuje direktorka HRA.

Iz Ministarstva pravde (MP) nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li kontrolišu rad sudova u pogledu rasporeda pripravnosti sudija, da li postoji mogućnost manipulacije u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno bez preciznih smjernica, te da li rade analize o tome kako trenutni sistem pripravnosti utiče na efikasnost sudova i pravnu sigurnost građana.

Više izvora iz pravosuđa su za CIN-CG potvrdili da su pojedine sudije ove pripravnosti očigledno vidjele kao izvor dodatnih prihoda, odnosno da prime i po platu više mjesečno, a da suštinski ne rade ništa.

Iznos koji će biti isplaćen za pripravnost obračunava se u zavisnosti od staža, koeficijenta, minulog rada, a recimo sudiji osnovnog suda, koji ima 24 godine radnog staža, 379 sati pripravnosti je oko 700 eura. Što znači da sudije koje su redom prijavljivale po preko 500 sati pripravnosti mjesečno su zaista mogli da uzmu gotovo duplu platu.

Sudski savjet sada radi smjernice, ali tvrdi da nema zloupotreba

Iz SS tvrde da se ne radi o zloupotrebama ili neefikasnosti, ali ipak trenutno rade na izradi smjernica.

“Sudski savjet aktivno radi na izradi Smjernica za sačinjavanje mjesečnog rasporeda pripravnosti i evidencije rada dužeg od punog radnog vremena, čije se usvajanje i objavljivanje očekuje u veoma kratkom predstojećem periodu”, ističu iz SS.  

Oni pojašnjavaju da je mjesečni raspored pripravnosti u nadležnosti predsjednika suda, a ne SS.

“Predsjednici sudova su odgovorni za pravilan i pravovremen rad suda i dužni su da na pravilan i zakonit način to učine. U prethodnom periodu je bilo sumnji da se to u određenom broju sudova radi nezakonito, ali je nakon što je SDT preispitalo takve sumnje došlo do odbačaja krivičnih prijava koje su bile podnijete, jer je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti”, ističe se u odgovoru SS.

Međutim, ove krivične prijave se, prema saznanjima CIN-CG, odnose samo na Osnovni sud u Podgorici. Sudije parničari, koji inače primaju platu oko 1300 eura, podnijeli su krivične prijave sumnjajući u nezakonitosti, ali je tužilaštvo utvrdilo da je u tom sudu sve u redu.

Iz SS ocjenjuju da je jasno zašto situacije u kojoj pojedine sudije manjih sudova, samim tim što su jedine sudije u tom sudu imaju pripravnost tokom čitavog mjeseca, ili pripravnost dijele sa jednim ili dvoje kolega, može stvoriti percepciju neujednačenosti.

“Međutim, to nije posljedica bilo čije želje da pojedinci ostvare dodatnu finansijsku korist, već datost aktuelnog trenutka u organizacionoj mreži crnogorskih sudova i generalne nezainteresovanosti pravnika za sudijske funkcije, posebno one u manjim mjestima u Crnoj Gori”, naglašavaju iz SS.

CIN-CG je ranije pisao da su sudije posljednjih godina uzele milione eura na funkcionerske naknade i tužbe koje su podnosili, između ostalog, i za neisplaćene pripravnosti, a nedavno im je obećano i uvećanje zarade za 30 odsto.

Kristina Radović/Antonija Janevska

"My main motivation for going to study abroad was the desire for change, in the sense that I wanted to experience living somewhere abroad in my twenties," says one of the Montenegrin students currently studying in Slovenia.

The emigration of young people is not just a problem for a society in Montenegro, but also elsewhere in the region. There are many students from other Balkan countries with a similar story.

Kristijan is from North Macedonia and he is studying mechanical engineering in Ljubljana. His decision to study abroad was based on the fact that the mechanical engineering university in Ljubljana is among the best in the field in Eastern Europe, but also the most cost-efficient one.

He lives with a few roommates because he cannot get a place in student dormitories. “A typical day for me starts with going to classes,” Kristijan explains. “In between, we usually have two breaks. Afterward, we have auditory exercises or laboratory exercises. The auditory ones are really similar to the classes we attend, but they focus on tasks and math and physics problems. The laboratory exercises are different depending on the subject, but we are always divided into smaller groups of people, usually four to eight. This is when we work on projects, receive grades, and gain practical knowledge of the theoretical concepts we've studied. At the end of the day, I revise in the library and participate in sports programs offered by the university.”

Most of the young Balkan citizens decide to leave their countries due to poor social, living, and economic standards and conditions. In Montenegro, one fifth of the youth expressed desire to leave, shows the 2024 Youth Study from Southeast Europe by the "Friedrich Ebert" Foundation.

"Young people are continuously leaving Montenegro. The causes of such phenomena should be sought in the unstable economic and political environment, which provides fertile ground for the continuation of non-European practices, such as party-based and nepotistic employment, corruption, lawlessness, captured media, and insufficient support for youth, or merely declarative support that does not reflect the genuine attitude of decision-makers," says David Vukićević, president of the Network for Youth Activism of Montenegro (MOACG).

For young people from the Western Balkans, the United States (US) are one of the most desirable destinations to move to. But many of their visa applications are being rejected. In 2024, more than third of the American visa applications in Kosovo, Montenegro and Albania were unsuccessful. In Macedonia, the rejection rate was 28 percent.

Some decide to stay in Europe like 

Josif is a 21-year-old Macedonian studying Computer Science at the University of Bristol. His typical day consists of attending classes and consultations with professors about grades and innovative projects. The classes are taught through presentations and practical work, and his study materials are in electronic form or can be found in the library.

“Even though I enjoy being here, I feel a deeper connection to my home country and the people there. Even here, I hang out with Macedonians,” says Josif. He got the opportunity to study abroad due to a scholarship offered by the Ministry of Education. 

The scholarship requires the student to be accepted at one of the top 100 ranked universities on the Shanghai List, the Academic Ranking of World Universities evaluated by the number of scientific papers published in international journals and the number of Nobel Prize winners. Although none of the North Macedonia’s universities have been included in the Shanghai List in the past few years, the country’s Ministry provides the scholarships for those on the Shanghai List that covers most of the students’ expenses. After graduating, a student must return and work in their home country for a few years. 

Josif says the only reason he would return to North Macedonia is because of his family and friends; career-wise, he says that the opportunities abroad are much more appealing. Since he will return to North Macedonia after learning everything he can at the University of Bristol, he hopes that the knowledge and experience he gains in the UK will be awarded with a sufficient salary at home.

In the past decade, an increasing number of Macedonian students have sought educational opportunities beyond the country’s borders. Faced with challenges in meeting their academic aspirations, many are drawn to institutions abroad, where they anticipate more advanced curricula, cutting-edge facilities, and greater professional prospects. This trend, however, reflects deeper, systemic issues within North Macedonia’s higher education system, and as the number of students leaving continues to rise, it raises profound questions about the capacity of the country’s academic institutions to retain young talent and foster an environment conducive to innovation and progress.

According to a Westminster Foundation for Democracy study, North Macedonia invests between 116 and 433 million euros annually in educating and training young people who then leave the country. In the past 30 years, there has been a 10% reduction in the nation’s population as a result ofbecause of the significant emigration of highly skilled students. And it seems unlikely that this number will stop growing.

No jobs for young people

Although there is no official statistic on how many Montenegrins live abroad, data from the Society of Statisticians and Demographers show that on the census date in 2023, around a third of Montenegrin citizens, or 213,478 people, were living abroad.

"Although data was collected for 44,017 people in the census, this accounts for only 20 percent of the estimated diaspora, while 80 percent, or 169,461 people, were not included because at the time of the census, they did not have a household member present in Montenegro who could

provide information on their behalf," says Gordana Radojević from the DSDCG.

The population census currently represents the only source of data on young people studying abroad. According to the latest census, 8,230 citizens of Montenegro reside abroad for educational purposes, of which 43 percent, or 3,607 people, are studying in Serbia.

David Vukićević from MOACG thinks that the data clearly indicates that Montenegro lacks an adequate pro-natalist policy, but also that “young people continue to seek their happiness beyond the borders of their homeland. " 

The conditions and quality of upbringing and life, success during the educational process and the prerequisites for achieving it, opportunities for improvement, employment, advancement, and economic independence are key determinants that shape the attitudes of young people, explains Vukićević.

"Entering the labor market is somewhat easier for young people due to the deficit of the appropriate workforce and the rise in minimum net wages. However, as a consequence of the daily increase in prices, this effect is fading, although still present,, since adequate job performance needs to be provided in line with current wages, for which the educational process has not prepared those who are just entering the labor market. I acknowledge the continuous efforts of the Ministry of Education, Science, and Innovation and the Ministry of Sports and Youth in improving the position of young people, but without adequate support from the Ministry of Finance and the Government of Montenegro, it is difficult to achieve tangible results," he says.

However, Ddata from the World Bank shows that in the last decade alone, more than 2.5 million people have left the Western Balkans in search of better living conditions in Western Europe, indicating that this is a regional trend rather than an issue present in just one country. 

IT and engineering studies amongst the most desired

One of the key issues of migration in the region is the departure of highly educated young people, experts in fields such as IT, engineering, medicine, and other crucial sectors commonly known as STEM (science, technology, engineering and medicine).

While North Macedonia has a deep cultural history that is reflected in its art, music, and literature, the arts programs in the country are struggling to offer students appealing opportunities, and students eager to pursue a career in such a field have gone looking for their education abroad. While the STEM programs are often viewed as more profitable and more important, the arts and studying such a program are often seen as a luxury rather than a necessity.

She says that the nature of the job she is studying for often requires international cooperation and experience, and in the USA, there are many more options for networking, film festivals, productions, publications, and opportunities. However, she wants to do the same at home.

“I have always wanted to contribute in one way or another to the development of Macedonian culture and art and its promotion around the world,” she explains. “I would still like to be active in North Macedonia and the Balkans through certain engagements in the field of film and photography.”

Digitalized universities

The students studying abroad and interviewed for this article shared different experiences compared to students getting degrees in North Macedonia, where necessities such as digital books are still a foreign concept at the universities.

In 2023 a study by the Forum for Educational Change and European Endowment for Democracy found that the digitalization in the public universities is severely underdeveloped. 

„Despite the increasing use of technology in education worldwide, many public universities in North Macedonia still rely on traditional teaching and learning methods. This includes the use of physical textbooks and lectures, the use of paper indexes (despite the fact that there is an online grading system), in-person semester registration and physical consultations, rather than using online resources.“

The research findings show that there is a significant digitalization gap in state universities and that significant efforts are needed to improve the infrastructure, resources, and training needed to support digitalization in these institutions. It also points out the percentage of the budget allocated to digitalization in state universities in North Macedonia remains relatively low.

The Macedonian Statistics Office does not keep numbers on how many of the citizens study abroad. The only thing they can tell us is that there are currently 400 students under their scholarсhip studying at the top 100 universities in the world. 

Not only young people are leaving their homeland. In Montenegro, unlike in the second half of the last century, when the country was mainly leaving lower-skilled labor, in recent decades, many of those leaving are highly educated.

"Unfortunately, the Ministry of Internal Affairs does not have accurate data on the number of emigrated citizens or the reasons for their departure, as those leaving Montenegro do not deregister their residence in order to retain certain rights in Montenegro, which makes it difficult to assess the overall scope of migration. Therefore, systematic monitoring of migration is the first and most important step, especially considering that, according to research on youth, we have a stable 50 percent of young people who wish to leave Montenegro," says demographer Miroslav Doderović. 

The continuous emigration from Montenegro, mostly of younger residents, is also confirmed by the official data from the State Statistics Bureau (Monstat), according to which Montenegro had 615,035 inhabitants in the 1991 census, and 32 years later, in 2023, only a few thousand more – 623,633, including over 90,000 foreign nationals.

One of the top immigration destinations is Germany where officially there are 10,413 citizens of Montenegro.

Why leave

Key measures that can influence the factors driving and pulling migration include increasing the efficiency of active labor market programs, with an emphasis on integrating long-term unemployed individuals and young people.

"Long-term unemployment is one of the key challenges in Montenegro. Despite positive trends in the labor market, long-term unemployment represents a high percentage of 72 percent in 2023, compared to total unemployment. The long-term unemployment rate was almost 12 percent in 2019. The largest group among the long-term unemployed are those seeking employment for the first time, mostly recent graduates," explains Doderović.

As the main reason for leaving Montenegro, the majority cited the economy, while half of the surveyed Montenegrin citizens says they moved abroad for family reasons, and some for educational purposes.

"The largest number of registered Montenegrin citizens are working, studying, or residing in Germany, with a total of 10,413. The largest number of registered individuals working or studying abroad comes from Podgorica, with 6,384 people," says Monstat.

"For a more comprehensive understanding of the migration issue, particularly the structure of the population leaving Montenegro, detailed research is needed so that policymakers and decision- makers can more clearly target key problems and propose programs to retain and attract the 

population," says Doderović.

The emigration of young people from the Balkans, especially from Montenegro and North Macedonia, poses a serious challenge to the future of these countries. While young people are leaving in search of better education, job opportunities, and a higher quality of life, this trend has long-term consequences on the development of the region. Although there are numerous initiatives aimed at halting this trend, such as improving the education system, better working conditions, and creating new opportunities for young people, it is clear that only through joint efforts at the regional and international levels can we create conditions in which young people can stay and contribute to the further development of their countries..

Antonija Janevska/Kristina Radović

„Moja glavna motivacija da odem na studije u inostranstvo bila je želja za promjenom, željela sam da doživim kako je to živjeti negdje u inostranstvu dok sam još u dvadesetim“, kaže studentkinja iz Crne Gore koja trenutno studira u Sloveniji.

Odlazak mladih nije samo problem crnogorskog društva, već i drgih država regiona. Mnogi studenti iz drugih balkanskih zemalja imaju slične priče.

Kristijan je iz Sjeverne Makedonije i studira mašinstvo u Ljubljani. Na odluku da studira u inostranstvu uticala je činjenica da je Mašinski fakultet u Ljubljani jedan od najboljih u svojoj oblasti u Istočnoj Evropi, ali i jedan od najpovoljnijih po troškovima.

Živi sa nekoliko cimera jer nije uspio da dobije mjesto u studentskom domu. „Tipičan dan za mene počinje odlaskom na predavanja“, objašnjava Kristijan. „Između predavanja imamo obično dvije pauze. Nakon toga imamo auditorne ili laboratorijske vježbe. Auditorne vježbe su veoma slične predavanjima, ali su više usmjerene na rješavanje zadataka i problema iz matematike i fizike. Laboratorijske vježbe se razlikuju u zavisnosti od predmeta, ali se uvijek dijelimo u manje grupe, obično od četiri do osam ljudi. Tada radimo na projektima, dobijamo ocjene i stičemo praktična znanja zasnovana na teorijskim konceptima koje smo učili. Na kraju dana, učim u biblioteci i učestvujem u sportskim programima koje organizuje fakultet.“

Većina mladih sa Balkana odlučuje se na odlazak iz svojih zemalja zbog loših društvenih, životnih i ekonomskih uslova. U Crnoj Gori, petina mladih je izrazila želju da ode iz zemlje, pokazuje Istraživanje o mladima u Jugoistočnoj Evropi za 2024. godinu koje je sprovela Fondacija „Fridrih Ebert“.

„Mladi ljudi neprekidno napuštaju Crnu Goru. Uzroci tog fenomena leže u nestabilnom ekonomskom i političkom okruženju koje pruža plodno tlo za nastavak neevropskih praksi, kao što su partijsko i nepotističko zapošljavanje, korupcija, bezakonje, zarobljeni mediji i nedovoljna podrška mladima – ili podrška koja postoji samo deklarativno, bez stvarne volje donosilaca odluka“, kaže David Vukićević, predsednik Mreže omladinskog aktivizma Crne Gore (MOACG).

Za mlade iz Zapadnog Balkana, Sjedinjene Američke Države (SAD) su jedna od najpoželjnijih destinacija za preseljenje. Međutim, mnogi njihovi zahtjevi za vizu bivaju odbijeni. U 2024. godini, više od trećine američkih viza zatraženih u Kosovu, Crnoj Gori i Albaniji bilo je odbijeno. U Makedoniji, stopa odbijanja bila je 28 odsto.

Neki ipak odluče da ostanu u Evropi

Josif ima 21 godinu i iz Sjeverne je Makedonije. Studira računarstvo na Univerzitetu u Bristolu. Njegov tipičan dan sastoji se od pohađanja predavanja i konsultacija sa profesorima u vezi sa ocjenama i inovativnim projektima. Predavanja se drže putem prezentacija i praktičnog rada, a materijali za učenje su u elektronskom obliku ili dostupni u biblioteci.

„Iako uživam što sam ovdje, osjećam dublju povezanost sa svojom zemljom i ljudima tamo. Čak i ovdje se najviše družim sa Makedoncima“, kaže Josif. Priliku da studira u inostranstvu dobio je zahvaljujući stipendiji koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete.

Stipendija zahtijeva da student bude primljen na jedan od 100 najbolje rangiranih univerziteta na Šangajskoj listi – listi akademskog rangiranja svjetskih univerziteta, koja se temelji na broju naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima i broju dobitnika Nobelove nagrade. Iako se nijedan univerzitet iz Sjeverne Makedonije posljednjih godina nije našao na Šangajskoj listi, Ministarstvo pruža stipendije za one koji su na toj listi i pokriva većinu troškova studiranja. Nakon diplomiranja, student je u obavezi da se vrati i radi u svojoj zemlji nekoliko godina.

Josif kaže da bi se u Sjevernu Makedoniju vratio jedino zbog porodice i prijatelja; kada je reč o karijeri, smatra da su prilike u inostranstvu znatno primamljivije. Pošto će se, nakon što nauči sve što može na Univerzitetu u Bristolu, ipak vratiti kući, nada se da će znanje i iskustvo stečeno u Velikoj Britaniji biti nagrađeni odgovarajućom platom u domovini.

U posljednjih deset godina sve veći broj makedonskih studenata traži obrazovne prilike van granica svoje zemlje. Suočeni s izazovima u ostvarivanju svojih akademskih ciljeva, mnogi su privučeni institucijama u inostranstvu, gdje očekuju naprednije nastavne planove, savremene resurse i bolje profesionalne mogućnosti. Ovaj trend, međutim, odražava dublje, sistemske probleme u visokom obrazovanju Sjeverne Makedonije, a kako broj studenata koji odlaze nastavlja da raste, postavlja se ozbiljno pitanje sposobnosti domaćih akademskih institucija da zadrže mlade talente i stvore okruženje koje podstiče inovacije i napredak.

Prema istraživanju Fondacije za demokratiju Vestminster, Sjeverna Makedonija godišnje ulaže između 116 i 433 miliona eura u obrazovanje i obuku mladih ljudi koji zatim napuštaju zemlju. U posljednjih 30 godina, zbog značajnog iseljavanja visokoobrazovanih studenata, broj stanovnika se smanjio za 10 odsto. I čini se da taj trend neće skoro stati.

Nema poslova za mlade

Iako ne postoji zvanična statistika o broju Crnogoraca koji žive u inostranstvu, podaci Društva statističara i demografa pokazuju da je na dan popisa 2023. godine oko trećine crnogorskih građana, odnosno 213.478 ljudi, živjelo u inostranstvu.

„Iako su podaci prikupljeni za 44.017 osoba tokom popisa, to predstavlja samo 20 odsto procijenjene dijaspore, dok 80 odsto, odnosno 169.461 osoba, nije bilo obuhvaćeno jer u trenutku popisa nisu imali člana domaćinstva prisutnog u Crnoj Gori koji bi mogao da pruži informacije u njihovo ime“, kaže Gordana Radojević iz DSDCG-a.

Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji studiraju u inostranstvu. Prema poslednjem popisu, 8.230 crnogorskih građana boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega 43 odsto, odnosno 3.607 ljudi, studira u Srbiji.

David Vukićević iz MOACG smatra da podaci jasno ukazuju na to da Crna Gora nema adekvatnu pronatalitetnu politiku, ali i da „mladi i dalje traže svoju sreću van granica domovine.“

Uslovi i kvalitet odrastanja i života, uspjeh tokom obrazovnog procesa i preduslovi za njegovo ostvarenje, mogućnosti za usavršavanje, zapošljavanje, napredovanje i ekonomsku samostalnost ključni su faktori koji oblikuju stavove mladih, objašnjava Vukićević.

„Ulazak mladih na tržište rada je donekle olakšan zbog manjka odgovarajuće radne snage i rasta minimalnih neto zarada. Međutim, zbog konstantnog rasta cijena, taj efekat se postepeno smanjuje, iako je i dalje prisutan. Istovremeno, od radnika se očekuje učinak koji odgovara trenutnom nivou zarada, ali obrazovni sistem nije adekvatno pripremio one koji tek ulaze na tržište rada za takve uslove. Priznajem kontinuirane napore Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i Ministarstva sporta i mladih u unaprjeđenju položaja mladih, ali bez adekvatne podrške Ministarstva finansija i Vlade Crne Gore, teško je postići konkretne rezultate“, kaže on.

Podaci Svjetske banke pokazuju da je samo u posljednjoj deceniji više od 2,5 miliona ljudi napustilo Zapadni Balkan u potrazi za boljim uslovima života u Zapadnoj Evropi, što ukazuje na to da je riječ o regionalnom trendu, a ne problemu prisutnom samo u jednoj zemlji.

IT i inženjerske studije među najpoželjnijima

Jedno od ključnih pitanja migracija u regionu jeste odlazak visokoobrazovanih mladih ljudi, stručnjaka iz oblasti kao što su informacione tehnologije, inženjerstvo, medicina i druge ključne oblasti koje se zajednički označavaju kao STEM – nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika.

Dok Sjeverna Makedonija ima bogatu kulturnu istoriju koja se ogleda u umjetnosti, muzici i književnosti, umetnički programi u zemlji se suočavaju sa teškoćama da studentima ponude privlačne prilike, pa su mnogi koji žele karijeru u tim oblastima potražili obrazovanje u inostranstvu. Dok se STEM programi često smatraju isplativijim i važnijim, umjetnost i studije u toj oblasti se često posmatraju kao luksuz, a ne kao potreba.

Ivana, koja studira na Itaca koledžu, kaže da priroda posla za koji se obrazuje često zahtijeva međunarodnu saradnju i iskustvo, a da u SAD postoji mnogo više mogućnosti za umrežavanje, filmske festivale, produkciju, objavljivanje i prilike uopšte. Ipak, želi isto to da radi i kod kuće.

„Oduvijek sam željela da na neki način doprinesem razvoju makedonske kulture i umjetnosti i njenoj promociji u svijetu“, objašnjava. „I dalje bih voljela da budem aktivna u Sjevernoj Makedoniji i na Balkanu kroz određene angažmane u oblasti filma i fotografije.“

Digitalizovani univerziteti

Studenti koji studiraju u inostranstvu i koji su intervjuisani za ovaj članak podijelili su iskustva koja se značajno razlikuju od onih koje imaju studenti koji studiraju u Sjevernoj Makedoniji, gdje su osnovne stvari poput digitalnih udžbenika još uvijek stran pojam na univerzitetima.

Studija koju su 2023. godine sproveli Forum za obrazovne promjene i Evropski fond za demokratiju pokazala je da je digitalizacija na državnim univerzitetima ozbiljno nedovoljno razvijena.

„Uprkos sve većoj upotrebi tehnologije u obrazovanju širom svijeta, mnogi državni univerziteti u Sjevernoj Makedoniji i dalje se oslanjaju na tradicionalne metode predavanja i učenja. To uključuje korišćenje fizičkih udžbenika i predavanja uživo, upotrebu papirnih indeksa (iako postoji sistem za ocjenjivanje putem interneta), fizičku prijavu semestra i konsultacije licem u lice, umjesto korišćenja online resursa.“

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji značajan jaz u digitalizaciji na državnim univerzitetima i da su potrebni ozbiljni napori kako bi se poboljšala infrastruktura, resursi i obuke potrebne za podršku digitalizaciji u tim institucijama. Takođe se navodi da je procenat budžeta koji se izdvaja za digitalizaciju na državnim univerzitetima u Sjevernoj Makedoniji i dalje relativno nizak.

Državni zavod za statistiku Sjeverne Makedonije ne vodi evidenciju o broju građana koji studiraju u inostranstvu. Jedino što mogu da potvrde jeste da se trenutno 400 studenata sa državnim stipendijama školuje na 100 najprestižnijih univerziteta u svijetu.

Nisu samo mladi ti koji napuštaju domovinu. U Crnoj Gori, za razliku od druge polovine prošlog vijeka kada su zemlju uglavnom napuštali niskokvalifikovani radnici, u posljednjim decenijama zemlju napušta veliki broj visokoobrazovanih ljudi.

„Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih građana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji napuštaju Crnu Goru najčešće ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u zemlji. To znatno otežava procjenu ukupnog obima migracija. Stoga je sistematsko praćenje migracija prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanjima o mladima, imamo 50 odsto mladih koji žele da napuste Crnu Goru,“ kaže demograf Miroslav Doderović.

Neprekidno iseljavanje iz Crne Gore, pretežno mlađe populacije, potvrđuju i zvanični podaci Zavoda za statistiku (Monstat), prema kojima je Crna Gora imala 615.035 stanovnika prema popisu iz 1991. godine, dok je 32 godine kasnije, 2023. godine, imala svega nekoliko hiljada više – 623.633 stanovnika, uključujući više od 90.000 stranih državljana.

Jedna od najčešćih destinacija za iseljavanje je Njemačka, gdje trenutno zvanično živi 10.413 crnogorskih državljana.

Zašto odlaze

Ključne mjere koje mogu uticati na faktore koji podstiču i privlače migracije uključuju povećanje efikasnosti aktivnih programa tržišta rada, s naglaskom na uključivanje dugoročno nezaposlenih osoba i mladih.

„Dugoročna nezaposlenost je jedan od ključnih izazova u Crnoj Gori. Uprkos pozitivnim trendovima na tržištu rada, dugoročno nezaposleni činili su visokih 72 odsto ukupne nezaposlenosti u 2023. godini. Stopa dugoročne nezaposlenosti je 2019. iznosila skoro 12 odsto. Najveću grupu među dugoročno nezaposlenima čine oni koji prvi put traže posao, uglavnom svježi diplomci,“ objašnjava Doderović.

Kao glavni razlog za napuštanje Crne Gore, većina navodi ekonomsku situaciju, dok polovina ispitanih crnogorskih građana kaže da se u inostranstvo preselila iz porodičnih razloga, a neki i zbog obrazovanja.

„Najveći broj registrovanih crnogorskih građana radi, studira ili boravi u Njemačkoj – ukupno 10.413. Najviše registrovanih građana koji rade ili studiraju u inostranstvu dolazi iz Podgorice – njih 6.384,“ navodi Monstat.

„Za sveobuhvatnije razumijevanje problema migracija, posebno strukture stanovništva koje napušta Crnu Goru, potrebna su detaljna istraživanja, kako bi donosioci odluka mogli jasnije da prepoznaju ključne probleme i predlože programe za zadržavanje i privlačenje stanovništva,“ kaže Doderović.

Iseljavanje mladih sa Balkana, naročito iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije, predstavlja ozbiljan izazov za budućnost ovih zemalja. Dok mladi odlaze u potrazi za boljim obrazovanjem, poslovnim prilikama i kvalitetnijim životom, ovaj trend ima dugoročne posljedice po razvoj regiona. Iako postoje brojne inicijative koje pokušavaju da zaustave ovaj trend – kao što su unaprjeđenje obrazovnog sistema, bolji uslovi rada i stvaranje novih prilika za mlade – jasno je da samo zajedničkim naporima na regionalnom i međunarodnom nivou možemo stvoriti uslove u kojima će mladi ostajati i doprinositi daljem razvoju svojih zemalja.

 “Najoštrije osuđujemo brutalan, mizogin i kukavički napad na aktivistkinju Vanju Ćalović Marković, koji je plasiran preko stranice “Narodna sloga”, a koja je u međuvremenu uklonjena sa društvenih mreža. Ovakvi napadi nijesu samo udar na jednu osobu, već poruka svima koji se usude da kritikuju odluke vlasti – posebno ako su žene.

 Predstavnici vlasti ne mogu birati kad im sloboda govora i borba protiv korupcije odgovaraju, a kad ćute dok se aktivistkinje targetiraju i pokušavaju zastrašiti.

 Napadi na žene u javnom prostoru su napadi na samu mogućnost kritičkog, slobodnog društva i vode autokratiji i ugrožavanju ljudskih prava svih gradjana, te ne smiju ostati bez adekvatnog odgovora institucija koje su dužne da sprovode zakon i da čuvaju demokratske principe u našem društvu.

Maja Raičević, Centar za ženska prava / Women's Rights Center

Azra Vuković, Green Home

Milos Vuković, Fidelity consulting

Zenepa Lika, MSJA - Dr. Martin Schneider-Jacoby Association

Jovan Ulićević,Spektra

Tea Gorjanc Prelevic, Akcija za ljudska prava - Human Rights Action

Boško Milović , NVU Optimisti

Andrijana Mićanović, Crnogorsko Društvo Ekologa/Montenegrin Ecologists Society

Sonja Dragović, KANA/ko ako ne arhitekt

Mustafa Canka, Portal Ul-info

Aleksandar Dragićević, aktivista

Miodrag Vujović, Organizacija KOD

Mladen Ivanović, reditelj i građanski aktivista

Tatjana Rajić, Aleksandra Kapetanović, Expeditio

Dušan Pajović, aktivista i kolumnista

Nataša Kovačević, CEE Bankwatch Network

Sladjana Kavaric, Žuta kornjača/Normalizuj

Marko Vukčević, Spektra

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje - CGO

Marko Begović, univ. profesor

Jovana Janjusevic, Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore

Ana Jaredić, Centar za ženska prava

Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore - AYDM

Ana Dedivanović, STANA

Jovan Samardžić, advokat

Milena Popović Samardžić, epidemiolog

Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća

Anita Stjepčević, Centar za ženska prava

Kristina Mihailović, Roditelji.me

Ivana Vujovic, Juventas

Biljana Zeković, SOS Podgorica

Vuk Vujisić, aktivista

Milka Tadic, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore

Ivana Čogurić Rašović, Ecopatriotizam

Sonja Milačić, Centar za ženska prava

Jelena Marojević Galić, Parks Dinarides

Blažo Crvenica, Biciklo.me

Jelena Colakovic,Juventas

Jovan Bojovic, Juventas

Fana Delija, Centar Za Romske Inicijative

Marija Radovic, Juventas

Marija Mijović, Juventas

Aleksandra Vujačić, Juventas

Andrijana Radulović, Juventas

Ranko Dacić, LINK - Crnogorska mreža za smanjenje štete

Marko Dragićević, Crnogorska mreža za smanjenje štete "Link"

Stefan Đukanović, Juventas

Marija Ružić Stajović, Juventas

Tanja Markuš, Centar za ženska prava

Nezakonit prijem maloljetnika se nastavlja; bolnica je pretrpana licima upućenim od strane suda i osobama bez porodične i stambene sigurnosti. Nasilje među pacijentima je učestalo, kreveta je manje nego bolesnika, a kadra nedovoljno.

Tijana Lekić

U vrijeme pandemije COVID-19, Luka (pravo ime poznato redakciji), tada 25-godišnjak, prolazio je kroz težak životni period. 

„Imam neku vrstu predispozicije za mračne misli i jedno vrijeme koristio sam prekomjerno psihoaktivne supstance. Iako sam bio kod raznih psihijatara, nisu mi mogli pomoći. Tek nakon raznih događaja sam jasno shvatio da su tadašnje štetne navike, kao i mračne misli bile simptom drugih dubljih procesa“, kazao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).   

Izolacija, sve komplikovaniji odnosi sa ljudima i pogoršano mentalno stanje doveli su do toga da pokuša samoubistvo. Nakon toga prvo je smješten u Klinički centar Crne Gore (KCCG), a odatle je upućen u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti (SBP Dobrota).

„Kada sam stigao u Dobrotu, dežurna doktorka se žalila da nema mjesta za mene. Međutim, ubrzo je našla rješenje, otpustili su jednog pacijenta kako bi mene smjestili.“

Direktor SBP Dobrota, dr. Aleksandar Mačić, uskoro će steći uslove za penziju, nakon 38 godina predanog rada u zdravstvu. Tokom svoje karijere, sedam godina proveo je u hitnoj službi, 15 godina u Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja u Kotoru, a 16 godina radio je kao psihijatar i obavljao rukovodeće funkcije u SBP u Dobrota. 

Njegov nasljednik neće imati lak zadatak. SBP Dobrota je jedina ustanova zatvorenog tipa te vrste u Crnoj Gori, otvorena još 1953. godine. Prosječna popunjenost bolnice često je veća od njenih kapaciteta. Mačić je za CIN-CG rekao da bolnica, iako raspolaže sa 233 kreveta, trenutno ima 243 pacijenta, uz dodatnih 20 koji dolaze vikendom.

Neki spavaju na dušecima na podu. Kompleks nije ograđen, nema liftova, a zgrade su povezane samo stepenicama. Tehničari su preopterećeni, osoblja je nedovoljno.

„Nakon što sam pokušao da se ubijem, bio sam u takozvanoj sedmici, odnosno odjeljenju 7M, muškom odjeljenju za akutne psihoze.“

Zatvorska pravila među pacijentima: ćutnja iz straha

Luka je u bolnici proveo oko dvije nedjelje, a izašao je na sopstvenu inicijativu jer su, kako kaže, na odjeljenju za akutne psihoze uslovi užasni. Opisuje da se odjeljenje nalazi uz dugački hodnik sa sobama sa obje strane. Svaka soba ima po šest kreveta, podijeljenih pregradnim zidom, što ne pruža ni minimum privatnosti – sve je to, kaže, više ličilo na zatvor nego na bolnicu.

U samo dvije nedjelje boravka u SBP Dobrota, Luka je doživio niz trauma koje i danas nosi sa sobom. Nekoliko dana nakon prijema, svjedočio je smrti pacijenta koji se ugušio pored njega.

„Taj čovjek je imao zdravstvene probleme, tih dana sam bio svjedok dva njegova napada gušenja, spasili su ga drugi pacijenti jer zbog ogromnog obima posla često tehničari ne uspijevaju da reaguju na vrijeme.“

Kada se dogodio treći napad, niko nije stigao.

„Dan danas osjećam grižu savjest jer nisam uspio da pomognem tom čovjeku.“

Iz bolnice nisu htjeli da potvrde, niti komentarišu ovaj slučaj.

Međutim, Luka ističe da to nije jedina trauma koju nosi iz SBP Dobrota.

„Začuđujuće je da su u istom prostoru bili smješteni auto-agresivni slučajevi, kakav sam ja tada bio, sa onima koji su bili agresivni prema drugima.“

Ubrzo nakon smrtnog slučaja, desio se i fizički napad među pacijentima. Jedan njegov cimer je „krizirao“ za cigaretama, dok je drugi spavao i pored njega je bila kutija duvana.

„Kada je prvi krenuo da uzme cigaretu, drugi se probudio i fizički napao ovoga koji je pokušao da dođe do duvana, optužujuži ga za krađu.“

Nasilje i zlostavljanje se nastavilo i narednih dana. „Nije pametno prijaviti nasilno ponašanje jer sa tom osobom provodiš 24 sata dnevno,“ kaže naš sagovornik.

Iako bi SBP Dobrota trebalo da pomogne i osobama sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, kao i onima koji žele da se liječe samoinicijativno, u praksi to često nije moguće. Bolnica trpi ogroman pritisak zbog preopterećenosti sudskim i socijalnim pacijentima, a nezakonite hospitalizacije maloljetnika i dalje se nastavljaju, uprkos zakonskim ograničenjima. Sve to dovodi ovu ustanovu na ivicu funkcionisanja – i zakonski i ljudski.

Sudski pacijenti iscrpljuju SBP Dobrota

SBP Dobrota se suočava s neriješenim problemima pravnog i socijalnog sistema. Sudsko odjeljenje formirano je 2006. godine odlukom Vlade Crne Gore kao privremeno rješenje za smiještaj tkz. sudskih ili forenzičkih pacijenata kojima je sud izrekao mjeru obaveznog pshijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i obavezno liječenje bolesti zavisnosti. 

Iako forenzičko odjeljenje u SBP Dobrota raspolaže sa 21 krevetom, trenutno se u bolnici nalazi 98 sudskih pacijenata.

Direktor Mačić je objasnio da su sudski pacijenti raspoređeni na forenzičko, akutno i odjeljenje za bolesti zavisnosti.

„Ovi pacijenti se stoga smještaju i po drugim odjeljenjima, što predstavlja određene sigurnosne rizike. Na primjer, na odjeljenju za akutne psihoze hospitalizovani su i pacijenti s izrečenim sudskim mjerama, kao i pacijenti s problemima zavisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci“, upozorava Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman).

Ombudsman dodaje da ovakva miješana patologija predstavlja značajan izazov za kliničku praksu i ispunjenje zahtjeva za liječenje.

„Različite terapijske potrebe, bezbjednosni rizici, kompleksnost interakcije među pacijentima, izazovi za osoblje… Ovakvo okruženje zahtijeva individualizovan pristup svakom pacijentu, ali i adekvatnu organizaciju odjeljenja i resursa. Balansiranje različitih terapijskih prioriteta može dovesti do konflikata u tretmanu i organizaciji resursa“, ukazuje Ombudsman.

Terapija između dušeka i slobodnog vikenda

Luka, sa početka priče, nakon nekoliko godina se vratio u SBP Dobrota kako bi pokušao da pomogne prijatelju.

„Relativno skoro sam bio tamo sa jednim prijateljem kako bih mu pokušao pomoći, ali situacija je bila slična kao i ranije. Na odjeljenje za bolesti zavisnosti, gdje je on namjeravao da ide, nisu mogli da ga prime jer postoji lista čekanja, a ni u odjeljenju za akutne psihoze takođe nije bilo mjesta...“

Tokom posjete CIN-CG-a krajem februara, na odjeljenju za bolesti zavisnosti, koje raspolaže sa 21 krevetom, nalazilo se 18 sudskih pacijenata, plus još sedam koji dolaze samo vikendom. Iako je ovo odjeljenje namijenjeno i za osobe koje se samoinicijativno odvikavaju, oni moraju čekati. Trenutno je na listi čekanja 16 osoba, a prvi zahtjev podnijet je još 8. novembra 2024. godine.

Takođe, na odjeljenju za akutnu psihozu, koje raspolaže sa 37 kreveta, tada se nalazilo 40 sudskih pacijenata, plus 12 koji dolaze vikendom.

Direktor bonice je objasnio da zbog preopterećenosti sudskim pacijentima, u doba naše posjete je 10 ljudi spavalo na dušecima na podu.

Zbog popunjenosti ustanove uspostavljen je sistem liječenja vikendom za sudske pacijente, što znači da se pacijenti smjenjuju – neki su slobodni određenim danima, dok drugi dolaze na liječenje.

„Pošto nemamo gdje da smjestimo sudske pacijente, dešava se da, ako su bolje, idu kući i dolaze samo vikendom. Međutim, to stvara dodatne probleme“, ističe Mačić. Napominje i da je sudske pacijente teško izmjestiti iz bolnice, jer sudovi često oklijevaju sa ukidanjem mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

„Plaćamo sve defekte pravnog sistema. Kada je liječenje pri kraju ili već završeno, ne možemo ih otpustiti dok sud ne da saglasnost. A to traje nekad i do godinu dana. Trenutno, najstariji zahtjev poslat je prije tri mjeseca. Dok čekamo odobrenje, broj sudskih pacijenata samo raste“, ističe on. 

Iz Ministarstva Zdravlja (MZ) kažu za CIN-CG da se porast ove grupe pacijenata evidentira u gotovo svim zemljama Evrope.

„Završetak izgradnje zatvorske bolnice (SZU) u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) značajno će doprinijeti rasterećenju bolnice u Dobroti. U ovom kontekstu, ubrzanje procedure otpusta pacijenata, u slučajevima preinačenja mjera bezbjednosti, bilo bi korisno. Međutim, ovo je pitanje u nadležnosti sudova koji su te mjere izrekli“, zaključuju iz MZ.

Nesuđena Specijalna bolnica u okviru UIKS-a

Najavljena davne 2011. godine, a u preporukama Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja (CPT) na njoj se insistira od 2013, Specijalna zdravstvena ustanova (SZU) u okviru UIKS-a, i dalje nije počela sa radom, uprkos obećanjima.

Iz Ministarstva pravde (MP) su odgovorili za CIN-CG da je glavni projekat za izgradnju SZU izrađen 2020. godine, a 7. marta 2023. godine ozvaničen je početak izgradnje četiri nova objekta u kompleksu UIKS-a, uključujući specijalnu zdravstvenu ustanovu, multifunkcionalni objekat, otvoreni zatvor i prijavnicu.

„Izgradnja SZU je dostigla 65 odsto realizacije“, kažu iz resora ministra pravde Bojana Božovića.

Ministarstvo pravde (MP) naglašava da će SZU biti objekat zatvorenog tipa za izvršenje mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obavezno liječenje zavisnika od psihoaktivnih supstanci i alkohola, kao i liječenje lica sa akutnim psihičkim oboljenjima ili zdravstvenim problemima koji zahtijevaju stacionarno bolničko liječenje. Ova bolnica bi trebalo da rastereti kapacitete u SBP u Dobroti, poboljša uslove liječenja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, te uvaži preporuke relevantnih komiteta Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope u pogledu primjene standarda i dobre prakse u uslovima zatvora.

Međutim, kada će započeti sa radom i ko će raditi u ustanovi, još uvijek nije definisano.

„Zaključkom od 19. decembra 2024. godine, Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo zdravlja da, nakon završetka izgradnje SZU, obezbijedi kadar odgovarajućeg profila i kvalifikacija potrebnih za funkcionalnost ove zdravstvene ustanove“, ističu iz MP.

Takođe, formirana je radna grupa koja radi na procjeni i sistematizovanju radnih mjesta za potrebe SZU, uz podršku eksperata Savjeta Evrope.

Socijalni pacijenti i njihov status u bolnici

Prema riječima direktora Mačića, trenutno oko jedne trećine pacijenata, odnosno oko 70 ljudi, nastavlja hospitalizaciju u Dobroti ne zbog dodatne potrebe za liječenjem, već zbog toga što nemaju riješeno stambeno pitanje ili srodnike koji mogu da im pruže podršku.

Luka sa početka priče navodi da, kada je bio u SBP Dobrota, nije mu bilo jasno zašto se u tu ustanovu nalazio čovjek koji je bio nepokretan i ukupno lošeg zdravlja.

„Mi smo bili u istoj sobi. Za njega su spremali specijalnu hranu koju su stavljali u blender, jer nije imao zube, ali pošto su tehničari imali dosta posla, on je morao da čeka dok nađu vremena. Zbog toga sam mu pomagao da se hrani kako bi mogao da jede topli obrok. Nije bio opasan, nije mi bilo jasno zašto je uopšte tamo.“

Ombudsman godinama ukazuje na problem socijalnih pacijenata u bolnici.

„Pojedini pacijenti borave u bolnici, a da za to više nema medicinskih indikacija. Zaštitnik ljudskih prava ponavlja da je važno sistemski raditi na rješavanju problema socijalnih pacijenata i pronaći adekvatna rješenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Ombudsman.

Na osnovu Zakona o zaštiti prava mentalno oboljelih lica, kada mentalno oboljelo lice treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ono zbog svog mentalnog stanja, materijalnih i porodičnih prilika, nije sposobno da se brine o sebi, premješta se u ustanovu socijalne zaštite.

„Problem pacijenata u socijalnoj potrebi zahtijeva koordinirano djelovanje više servisa u društvu, sinhronizaciju rada zdravstvenih i socijalnih službi. Tokom aktuelnog perioda ulažu se konstantni napori da se pronađe adekvatno rješenje primjenjivo u našem društvu“, zaključuju iz Ministarstva zdravlja.

Eksponenacijalni rast broja maloljetnih pacijenata 

Iako SBP Dobrota nema kadrovske i institucionalne kapacitete propisane Zakonom o zaštiti mentalno oboljenih lica za hospitalizaciju maloljetnika, njihov broj nezakonito raste. 

Direktor Mačić izjavio je za CIN-CG da je u 2022. godine hospitalizovan jedan maloljetnik, 2023. godine osam, dok je 2024. godine taj broj skočio na 16.

„U SBP Dbrota i dalje se dešavaju situacije hospitalizacije maloljetnika. Tokom obilazaka u 2024. godini zatekli smo maloljetnike na odjeljenju za akutne psihoze“, ističe Ombudsman.

Hospitalizacija se odvija na akutnim odjeljenjima, najčešće nakon intervencije Hitne medicinske pomoći i dolaska u pratnji roditelja. 

 „Hospitalizacija maloljetnika u praksi je složen proces koji zahtijeva poseban pristup zbog njihovog uzrasta i osjetljivosti situacije. Odjeljenje nije prilagođeno za boravak maloljetnika, nema poseban ulaz, prostor i opremu koja bi zadovoljila standard“, navodi Ombudsman. 

Iz MZ tvrde da su hospitalizacije bile isključivo hitne i kratkoročne, dok se ne organizuje adekvatno liječenje u nadležnim ustanovama.

Da bi se preduprijedio ovaj problem, u septembru 2024. godine svečano je otvorena nova Klinika za psihijatriju „Dušan Kosović“ u Podgorici, uz prisustvo direktora KCCG Aleksandra Radovića, ministra zdravlja Vojislava Šimuna i premijera Vlade Crne Gore Milojka Spajića. Radović je tada izijavio:  

 „Prvi put omogućavamo i bolničko liječenje maloljetnika, što je presudno za njihovu adekvatnu brigu“. 

Međutim, sedam mjeseci kasnije, to odjeljenje nije počelo sa radom. 

Treba ukljućiti opšte psihijatre u preglede adolescenata 

Iz KCCG za CIN-CG navode da odjeljenje za liječenje maloljetnika još nije počelo sa radom zbog nedostatka dječijh psihijatra. 

„Nakon intenzivnog rada menadžmenta KCCG i Klinike za psihijatriju, u situaciji deficita kadra u ovoj oblasti, finalizuju se i sve aktivnosti za rad ovog odjeljenja u punom kapacitetu“.

Oni ističu da su u kontatku sa dječijim i adolescentnim psihijatrima iz Srbije koji pomažu u organizaciji rada.

Dječija psihijatrica Milica Pejović-Milovančević koja radi u Institut mentalnog zdravlja u Srbiji, kaže za CIN-CG da se opšti psihijatri uključuju u preglede maloljetnika.

„Broj dječijih psihijatara je veoma mali na odnosnu na potrebe. Tako da u ustanovama gdje su hospitalizovana djeca i mladi, a koje u svom sastavu imaju adultnu psihijatriju, dežurstva se organizuju tako da mogu da dežuraju i adultni i dječiji psihijatri“, ističe Pejović-Milovančević.

Šta je bio prioritet

Dječija psihijatrica iz Srbije, kao i direktor SBP Dobrota, smatraju da bi iz bezbjednosnih razloga bilo bolje imati odjeljenje zatvorenog tipa. Takođe vjeruju da je dovoljno pet kreveta za situacije hitnih stanja – akutne psihoze, akutna suicidialnost itd.

„Hospitalizacije se dešavaju u najmanjem broju slučajeva, ali one zahtjevaju brzu rekaciju. Oni koji nisu opasni za sebe i za druge mogu da stignu u inostranstvo, dok je prioritet u Crnoj Gori rješiti hitne slučaje“. 

Odjeljenje za maloljetnike u podgoričkoj Klinici za psihijatriju trenutno ima 12 kreveta, ali je cijela zgrada koncipirana kao objekat otvorenog tipa, sa ciljem deinstitucionalizacije. 

„Neophodno je i zatvoreno odjeljenje. Dolaze kod nas jer nisu mogli opstati u porodičnom okruženju i bilo je potrebno da budu u zatvorenom. Prvo se moraju zaštiti od sebe, a zatim i od drugih“, ističe Mačić.

Nakon što se riješi problem kadra i odjeljenje za maloljetnike počne sa radom, postoji rizik da se nastavi praksa upućivanja najtežih slučajeva u SBP Dobrota. 

Zanemarivanje potreba u oblasti psihijatrije stvara plodno tlo za nasilje

Ombudsman je istakao za CIN-CG da je tokom 2024. godine postupao u četiri predmeta koja se odnose na SBP Dobrota. On je, između ostalog, kritikovao odnos uprave SBP Dobrota prema uvjerljivim navodima o zlostavljanju. 

„Ova kritika temelji se na činjenici da zlostavljanje nije bilo blagovremeno prijavljeno nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu, niti je efikasno interno istraženo. Takođe, nije donesen jasan zaključak o tome da li se prijavljeno zlostavljanje dogodilo, i ako jeste, koje mjere su preduzete u vezi s tim“ kaže Ombudsman.

Ombudsman ukazuje i na činjenicu da nije odgovoreno na njegove zahtjeve za izjašnjenje, uprkos tome što je više puta urgirao. Takođe, predstavnicima Zaštitnika nije bilo omogućeno da neposredno izuzmu spise predmeta.

„Zbog ovih propusta, mišljenje je upućeno Ministarstvu zdravlja, kao resornom ministarstvu zaduženom za nadzor nad radom bolnice, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru“. 

Iako Crna Gora ima dugu istoriju kada je riječ o psihijatrijskim ustanovama – još 1902. knjaz Nikola je podigao prvu bolnicu za ovu vrstu zdravstvenih problema, nadomak Danilovgrada – i dalje smo daleko od sistema koji poštuje osnovna ljudska prava i dostojanstvo pacijenata.

Rješenja nijesu moguća bez koordinisanog djelovanja više državnih aktera – i bez promjene političke volje.

Umjesto da liječi, sistem često otežava proces oporavka. Kao u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda, i iza zidova ove bolnice briga ponekad prestaje da bude podrška. 

O tome svjedoči i Lukina priča, nakon pokušaja samoubistva napustio je bolnicu poslije svega petnaest dana, duboko potresen onim što je tamo doživio. Pomoć je pronašao kasnije, kroz grupnu terapiju i u zajednici među ljudima koji su, poput njega, prošli kroz ista bolna iskustva.

Prostorno-urbanistički plan (PUP) Podgorica trebao je da bude usvojen do Nove godine, ali do toga još uvijek nije došlo. I pored toga što je javna rasprava ukinuta, na Plan je stiglo 468 primjerdbi. Najviše polemike izazvao je naknadno dodati projekat Velje brdo i ucrtani vjerski objekti

Predrag Nikolić/Kristina Radović

Vlada je zbog gromoglasno najavljenog projekta Velje brdo, koje reklamira kao ostvarenje ,,crnogorskog sna'', zanemarila javu i brojna  strateška dokumenta i planove.

Postojeća Strategija regionalnog razvoja naglašava potrebu za ravnomjernim razvojem svih dijelova zemlje, uz poseban fokus na područja koja zaostaju. Nacrt Prostornog plana Crne Gore  do 2040. (PPCG), koji je pred usvajanjem, jasno naglašava da treba ograniči stambenu izgradnju van naselja na već formirana građevinska područja, bez novih stambrenih zona.

„Čitava ova priča o Veljem brdu, iz stručnog ugla, zvuči kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Ne mogu da pričam o tome koliko će stanova na Veljem brdu da bude ili ne bude i treba li više, kada mi ne znamo ni ekonomsku, ni demografsku, ni ekološku, ni prostornu stranu te priče”, kaže Sonja Dragović iz nevladine organizacije (NVO) KANA ko ako ne arhitekt.

Podaci posljednjeg popisa stanovništva i domaćinstva pokazuju da stanovništvo masovno odlazi sa sjevera države. A novi projekat u Podgorici, kako stručnjaci upozoravaju, može samo doprinijeti još većem pražnjenju sjevera.

Projekat Velje brdo je uvršten u Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Glavnog grada, koji još nije usvojen.

Predsjednik Strukovne komore arhitekata Crne Gore (SKACG) Novica Mitrović objašnjava da se izmjene plana rade samo za gradnju nekog manjeg objekta, kao što je škola i bolnica, ali nikako za jedan cijeli novi grad, takav plan bi morao da se radi ispočetka.

„Planirana infrastruktura je loše riješena, a zabrinjavajuće je i to što član Savjeta za reviziju saobraćaja sugeriše usklađivanje višeg plana s nižim, iako Zakon o planiranju prostora nalaže suprotno i preporučuje rješenje kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG). Ove izmjene su već jasno definisane u odluci o izmjenama PUP-a Glavnog grada“, kaže on za CIN-CG.

Od objave javne rasprave o izmjenama PUP-a krajem novembra 2024. godine, u kojoj je predložen projekat Velje brdo, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i drugi iz civilnog sektora više puta su izrazili zabrinutost i ukazali na nepravilnosti u procesu usvajanja dokumenta. Otkrili su da predloženi proces nije u skladu sa zakonom, da nema utemeljenje u planu višeg reda, da krši Ustav Crne Gore, te da su tokom procesa javne rasprave ignorisani principi transparentnosti i učešća građana, kaže Ksenija Medenica, programska direktorica CZIP-a.

Kršenje planova, strategija i zakona, kao i neodržavanje javne rasprave, nije spriječilo Vladu da otvori sajt na kome se građani mogu prijaviti za kupovinu stanova. Do sada se prijavilo blizu 10.000 zainteresovanih.

Međutim, još nije usaglašeno koliko će biti tačno stanova, najprije su kazali da će biti 11.250 stanova, a nešto kasnije 20 hiljada. Planirani stanovi bi koštali oko 1000 eura po kvadratu, a površina bi bila 60 i 100 kvadrata. Procjenjuje se da bi projekat koštao tri i po milijarde eura!

Doskorašnji zamjenik gradonačelnice Glavnog grada, Luka Rakčević smatra da je ovaj projekat vođen političkim interesima, a ne strateškim urbanističkim promišljanjem.

„Sama činjenica da je premijeru ovakav megalomanski projekat pao na pamet svega par dana prije lokalnih izbora u Podgorici, a da je aktuelni ministar urbanizma lokaciju za novi grad, veličine Nikšića, odredio tako što je zažmurio i zamislio gdje bi to moglo da bude, kako je sam rekao, govori o ozbiljnosti pristupa i tananim temeljima čitavog projekta“ kaže on za CIN-CG.

Na sajtu Vlade piše, prvi stanovi bi trebali biti do kraja 2026. godine.

Iako, nije jasno kojim čarobnim štapićem, mogu da završe prve stanove za godinu dana, kada još nema ni plana, a nije raspisan ni konkurs za idejno rješenje. Ranije najave revidirao je Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, nedavnom najavom da je malo vjerovatno da će se prvi stanari useliti do sredine 2026. godine, već očekuje da bi to moglo da se dogodi krajem te godine ili tokom 2027.

CIN-CG je uputio dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i razvoja sjevera za sastanak, kako bi nam odgovorili na ovo i brojna pitanja u vezi novog projekta. Međutim, iz tog vladinog resora kažu da se neće oglašavati u vezi sa projektom Velje brdo, dok se PUP Podgorica ne usvoji.

Demografski rizik

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstva iz 2023. u Podgorici živi 180.186 stanovnika, a ima 64.140 domaćinstava i 88.431 stanova.

„Planska dokumentaciju u Podgorici omogućava 112.679 stanova, prema procjenama imamo više od 20 hiljada nelegalnih objekata, od kojih najveći broj nije predviđen planskim dokumentima, i da više od 50 odsto domaćinstava u Podgorici ima od tri do pet članova, jasno je da Podgorici u nije potrebna dodatna stambena gradnja, pogotovo ne u predviđenom obimu”, kaže za CIN-CG Mitrović.

Rakčević objašnjava da su hiljade praznih stanova van tržišta zbog loše poreske politike i nesređenog zakonodavstva.

Demografski podaci pokazuju da su samo tri crnogorska grada dobitnici tranzicije, Budva, Podgorica i Tivat, dok su svi ostali gradovi gubitnici.

U ove tri opštine broj stanovnika je, 2011. bio 191.577 ili skoro 31 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Do 2023. godine broj stanovnika se povećao za 31.616 ili 16 i po odsto na 223.194 stanovnika što je približno nešto preko 35 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, dok je u ostale 22 opštine živjelo skoro 65 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore.

„Onih što rade u Podgorici, a dolaze iz Cetinja, Bara, Budve, Nikšića, Danilovgrada, Kolašina ima preko 10 hiljada. Svi će pokušati da dobiju stanove na Veljem Brdu. Projekat može privući simpatije građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za Crnu Goru koja je izgubila demografsku ravnotežu”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore demograf Miroslav Doderović.

Na konstataciju da bi izgradnja novog naselja i popularne cijene stanova podstakle novi talas doseljava u Podgoricu, što bi negativno uticalo na regionalni razvoj, ali i na život u samoj Podgorici zbog prenaseljenosti, Saša Mujović Gradonačelnik Podgorice kaže da ni ovo nije prepreka koju nosi novo naselje.

„Ne možete se u Podgoricu doseliti da bi samo udisali naš vazduh. Morate imati zaposlenje, morate imati uslova da obezbijedite egzistenciju. Ako neko ima zaposlenje u Nikšiću, nisam siguran da će odustati od njega samo da bi živio na Veljem brdu“ kaže Mujović za CIN-CG.

Ekološki rizik

Dio Veljeg brda je 2019. godine postao sastavni dio Parka prirode Rijeka Zeta, jer povezuje i štiti rijeku i kompleks izvora na Marezi.

„Podgorica već sada ima problem sa zagađenjem vode. Prije 20 godina Mareza je bila neispravna za piće samo nakon ekstremnih kiša, dok se danas zamućenja javljaju i nakon manjih padavina. Umjesto da radimo na sanaciji, planira se razvoj koji će dodatno ugroziti ovo ključno vodoizvorište” kaže ekolog Vuk Iković za CIN-CG.

U Izmjenama i dopunama PUP-a piše da je za obezbjeđenje potrebnih količina vode za planirano naselje Velje brdo potrebno izgraditi sistem pumpnih stanica i distributivnog cjevovoda sa posotojećeg vodoizvorišta Mareza.

Trenutno posljedice ovog projekta na biodiverzitet i ekosistem područja, nisu sagledive jer se nikada nije desilo da u neposrednoj blizini parka prirode i u dijelu treće zone zaštićenog prirodnog dobra bude izgrađen kompletan novi grad za 40 hiljada stanovnika, upozoravaju iz CZIP-a.

Ovako veliko naselje dnevno bi proizvodilo oko 6.000 tona otpadnih voda, što bi imalo negativan uticaj na Moraču, objašnjava Iković.

Mujović je tražio da Glavni grad ima uticaj na dinamiku gradnje i strukturu izgrađanih objekata. „Želim izbjeći bilo kakvu situaciju da se izgrade zgrade, a da ne postoje prateći školski, zdravstveni i sportsko-rekreativni sadžaji. Samo na ovaj način izbjegavamo da novo naselje bude teret za već izgrađeni dio grada“.

Njegov predlog je prihvaćen na sastanku Koordinacionog tijela kojeg je formirala Vlada. Dobijene su i garancije da će biti izgrađena adekvatna putna infrastruktura do naselja, kao i da će kanalizacioni sistem biti priključen na novi sistem za prečišćavanje otpadnih voda, sekundarnu kanalizacionu mrežu Tološi, objašnjava Mujović.

U izmjenama i dopunama PUP-a piše da je glavna komponenta projekta izgradnja novog postrojenja za tretman otpadnih voda oko pet kilometara nizvodno od postojećeg i na drugoj, lijevoj obali rijeke Morače. Postojeće postrojenje će biti deaktivirano i srušeno, a na postojećem području Glavni grad planira da izvrši sanaciju, prethodno uklanjanje građevinskog materijala i građevinskog otpada, uklanjanje mulja, tretman zemljišta i uklanjanje opasnih materija i rekultivaciju zemljišta. Ovdje usporedba sa Botunom

Ekolozi s pravom sumjaju u ova idilična obećanja. „Možemo pretpostaviti da bi rijeka Zeta mogla pretrpjeti promjene u hidrološkim karakteristikama zbog povećane upotrebe vode, odvođenja površinskih voda i mogućeg ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda“ kaže Medenica.

Jeftini stanovi – politički poeni

Planirani sadržaji stanovanja su za prvenstveno mlade porodice odnosno tek zasnovane porodice koje će po povoljnim uslovima uz napor države ostvariti parvo na stan, piše u Izmjenama i dopunama PUP-a.

,,Velje brdo je primjer kako se urbanističko planiranje koristi za političke poene, a ne za dugoročno održiv razvoj grada. Projekat je donesen bez jasnih analiza nije istražen uticaj na izvorište Mareza, nema realnih procjena infrastrukturnih troškova, niti mogućnosti da grad i država to urade na adekvatan način i u planiranim rokovima, a prve procjene kažu da bi oni mogli biti višestruko veći od najavljenih” kaže Rakčević.

Po njegovom mišljenju ova ideja se forsira po političkoj liniji, bez obzira na posljedice, šta će rezultirati trošenjem ogromnog novca građana Crne Gore na izradu projektne dokumentacije i održavanje iluzije, tempirane u susret parlamentarnim i lokalnim izborima, od koje na kraju neće i ne može biti ništa.

„Ako je Vlada Crne Gore prije pet godina proglasila dio Veljeg brda parkom prirode, onda ta odluka mora biti sprovedena. Donijeti odluku o urbanizaciji tog područja bilo bi direktno kršenje propisa o zaštiti prirode. Zato ovaj projekat treba da ostane samo 3D simulacija – i ništa više“, zaključuje Iković.

Iz SKACG predlažu da se izrada izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada zaustavi, kao i da se odustane od ovog planskog dokumenta i da se nakon usvajanja novog Zakona o uređenju prostora u PPCG, u skladu sa novim zakonom započne izrada novog PUP-a lokalne samouprave, koji će biti uređen novom metodologijom i sa ciljevima koji odgovaraju isključivo zahtjevima i potrebama društva i javnog interesa.

„Nadam se da aktuelna Vlada neće priseći očajničkom potezu usvajanja ovakvog PUP-a, koji i pored Veljeg brda sadrži ogromne nedostatke i kojim bi se širom otvorila vrata trajnoj devastaciji našeg grada - od Gorice i Ljubovića, do dijela grada Preko Morače i novih stambenih kvartova”, kaže Rakčević.

Sa problemima koje su naveli stručnjaci Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović nije saglasan iako ih, kako kaže, razumije. „Tržište je regulator potreba. U Podgorici postoji konstantna potreba za novim stambenim prostorom. U periodu kada je gradska vlast bila u tehničkom mandatu, usporeno je izdavanje dozvola za komunalno opremanje, što je uticalo na porast cijena zakupnina stanova i novosagrađenih stanova. Prosto, novo se nije gradilo, a potrebe su rasle.“

Kršenje zakona, iluzije, tržište i potrebe, za sada sve liči da će Velje brdo ostati samo san. „Nemamo podataka, a sve što možemo da pogodimo ovako bez detaljnih mjerenja pokazuje da taj projekat nije moguć”, zaključuje Sonja Dragović.

Vjerski objekti

Između ostalog, na Veljem brdu je izmjenama PUP-a ucrtan i jedan vjerski objekat, površine 1.527 kvadrata, na državnim zemljištu površine 15.270 kvadrata. Pored njega Glavni grad će dobiti još 17 novih vjerskih objekata.

Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije…

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne. Tako je MCP zamolila da se u City kvartu, Big fashion (Deltu), Urbanističkim planom ,,ucrta jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafići, butici, apoteke i kladionice.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić - Bojović. Uoči lokalnih izbora 2022. godine Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta (DF) je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Iz SPC-a nijesu odgovorili CIN-CG koji su im sve predlozi usvojeni.

Ono što se za sada zna je da se na padini Veljeg brda u Tološima, predviđa gradnja crkven-manastirskog kompleksa sa objektima površine pet hiljada kvadrata.

Na Sadinama, na sadašnjem prostoru “Plantaža”, predviđa se buduće stambeno naselje i u njemu vjerski objekat koji se do sa nije nalazio u planskim dokumentima.

U Zagoriču, u Piperskoj ulici, planira se novi vjerski objekat na zemljištu od 5.469 kvadrata u svojini Vlade, koje je po važećem DUP-u planirano za centralne djelatnosti, odnosno za upravne zgrade, administraciju, poslovanje, usluge, zdravstvo, kancelariju mjesne zajednice... U istom naselju planiran je još jedan vjerski objekat u blizini OŠ “Branko Božović”, na zemljištu u vlasništvu dviju porodica za koje je u toku prenos na Mitropoliju crnogorsko primorsku.

Na Zlatici uz postojeći arheološki lokalitet starog manastira, predviđa se prostor za izgradnju novog vjerskog objekta.

U istom naselju, između stadiona FK Kom i HD Laković, na parceli od 9.273 kvadrata, data je mogućnost izgradnje vjerskog objekta površine oko hiljadu kvadrata.

Na Zabjelu u neposrednoj blizini OŠ “Vuk Karadžić” planirana je izgradnja vjerskog objekta na parceli od 2.230 kvadrata koja je u vlasništvu Glavnog grada.

Na novom gradskom groblju na Ćemovskom polju planirana je izgradnja vjerskog objekta - crkvene kapele od 150 kvadrata. Novi vjerski objekat predviđen je u blizini JU “Kakaricka gora”, na zemljištu u svojini Vlade Crne Gore, na obližnjem vrhu brda, kod sportskog terena. Na lokalitetu Cerovice u Piperima planirana je izgradnja crkve, parohijskog doma sa pratećim sadržajima.

U Staroj varoši u Ulici Spasa Nikolića predviđa se izgradnja vjerskog objekta. Kod crkve Svetog Đorđa, pod Goricom, planom se definiše izgradnja memorijalnog parka sa spomen kosturnicom i kriptom (kapelom) u kojoj bi se održavali vjerski obredi posvećeni postradalima u bombardovanjima Podgorice u Drugom svjetskom ratu i uredilo njihovo groblje.

Na Koniku, na lokacija kod Doma zdravļja, predlogom plana se potvrđuje ranije rješenje izgradnje vjerskog objekta koje je predviđe postojećim DUP-om “Konik - Sanacioni plan”.

Između Donje i Gornje Gorice, kod postojeće crkve, novi plan daje mogućnost izgradnje parohijskog doma, spratnosti prizemlje i jedan sprat. Izgradnja parohijskog doma predviđa se kod groblja u Donjim Kokotima, kao i kod postojeće crkve u Momišićima.

Na Medunu, u Kučima, predviđa se izgradnja manastirskog kompleksa sa pratećim sadržajima, objektima za obavljanje vjerskih obreda uz izgradnju pristupnog puta. Ovoj kompleks, kako se precizira, podijeljen u više funkcionalnih cjelina, gostinski, monaški, ekonomski dio, crkva, groblje,..., uz površine za poljoprivrednu djelatnost. Jedan dio ovog kompleksa je već nelegalno izgrađen, a planiran je na zemljištu koje je sada u vlasništvu Mitropolije, države i Glavnog grada.

,,Islamska zajednica je predložila nekoliko krucijalnih objekata koji su potrebni za normalan razvoj infrastrkture koji će pomoći u rješavanju deficita vjerskih i kulturo-obrazovnih sadržaja. U te objekte nismo uključuvali porušene ili trajno oduzete vakufe ili zadužbine poput medresa, džamija i grobalja, već smo stavili fokus samo na osnovne objekte bez kojih muslimani u Crnoj Gori ne mogu funkcionisati. Nismo "obilježavali teritoriju" niti smo planirali vjerske objekte gdje im nije mjesto i gdje nema muslimanskog življa'', kaže za CIN-CG podgorički imam Džemo Redžematović.

Predlozi Islamske zajednice nisu ispunjeni u mjeri u kojoj su postojali realni uslovi za njihovom realizacijom, kaže Redžematović. On dodaje da od 2012. čekaju na proširenje kapaciteta izgradnje islamskog centra na Koniku gdje je na 36 ari upisano samo 700 kvadrata za izgradnju vjerskog objekta. ,,Da uprostim, na skoro 30 ari površine možemo slobodno da pustimo ovce ili vežemo konje'', kaže Redžematović uz opasku - Toliko o korektnosti.

Izmjenama PUP-a, na pomenutoj lokaciji, na izlazu iz Podgorice prema Tuzima planirana je izgradnja islamskog centra sa pratećim sadržajima. To je lokacija preko puta Dekar pumpe. Ranije je ovu parcelu površine 30 hiljada kvadrata Vlada ustupila Islamskoj zajednici.

Predlog plana daje mogućnost izgradnje nove džamije na Koniku u Ulici braće Ribar. Postojećim DUP-om predviđen je objekat od 750 kvadrata, a novi predviđa 2.500 kvadrata.

,,Obzirom da PUP još nije usvojen, mi ne znamo zvanično šta je nama dozvoljeno ili ucrtano pa možemo da planiramo aktivnosti na tom planu, zato apelujemo da se Islamska zajednica konsultuje u svim narednim planiranjima i nacrtima planova kako bi mogli na transparentan način objasniti ljudima šta su naši prioriteti'', kaže Redžematović.

U posljednjih deset godina u Glavnom gradu, napravljena je jedna džamija. Radi se o Hadrovića džamiji koja je u Podgorici prva džamija sagrađena nakon Osmanagića džamije koja datira iz XVIII vijeka. ,,Dakle, skoro 300 godina je između njih dvije'', naglašava podgorički imam.

Ni Katolična crkva u Podgorici nije, posljednjih 10 godina, izgradila ni jedan objekat. Nacrt plana predviđa katoličku crkvu na Fundini, čija je izgradnja već počela bez važećeg plana. Iz ove crkve nam je nezvanično rečeno da su u pregovarima sa administracijom Glavnog grada oko jedne lokacije za gradnju.

Preko puta groblja Čepurci (prema Morači) u planu je izgradnja objekta površine 707 kvadrata za Jevanđeosku crkvu Riječ Božija, vjersku organizaciju koja postoji u Podgorici od 2001. godine.

Na pitanja o vjerskim objekitima iz Glavnog grada nam je odgovoreno da ,,poslove na izradi i donošenju PUP-a Glavnog grada Podgorica, vrši Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U toku je faza izrade nakon Javne rasprave, koja podrazumijeva odgovore Obrađivača na primjedbe sa Javne rasprave, odnosno postupanje po istima. Odgovori na konkretna pitanja se ne mogu dati u ovoj fazi''.

Konačan broj novoplaniranih vjerskih objekata biće poznat nakon pripreme Predloga plana odnosno nakon njegovog donošenja, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva.

​,,Tokom javne rasprave po Nacrtu plana, vjerske zajednice iskazale su interes za izgradnjom vjerskih objekata, dok su ostali korisnici prostora iskazali najmanji interes za ove objekte, ne računajući sporadični interes NVO, koje u svojim programima zastupaju njihove interese'', objasnili su.

​Dodali su i da ,,​što se, pak, tiče pitanja građenja vjerkih objekata odnosno iskazane potrebe za ovom vrstom objekata – upućujemo da se radi o pitanjima koja ne spadaju u domen politike planiranja prostora koja je u resornoj nadležnosti ovog ministarstva''.

Poslove Mohameda Alabara, kome premijer Milojko Spajić nudi kilometre državne obale, prate prema pisanjima inostranih medija  sumnje u korupciju i prevare

Đurđa Radulović/Milka Tadić Mijović

Mohamed Alabar nema namjeru da u projekat Velike plaže uloži 35 milijardi, kako tvrdi crnogorski premijer Milojko Spajić. „Konkretan iznos na koji se pozivate ne odgovara investiciji koju razmatramo“, ovako je Alabar odgovorio Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na pitanje kako je moguća ovolika investicija u Ulcinju. Moguće je, međutim, dodao je Alabar da suma od 35 milijadi odražava širi ekonomski uticaj projekta.

Ovaj čovjek je u Crnu Goru ušao na mala vrata - preko tendera za zakup plaža, da bi preko noći bio predstavljen kao investitor koji će, prema riječima premijera Milojka Spajića, na jugu naše zemlje uložiti između 20 do 30 milijardi, da bi na kraju ta suma narasla na nevjerovatnih 35 milijardi.

Nije poznato na osnovu čega je Spajić napravio proračun. Nikakav projekat nije javno dostupan, osim ako se ne računa maglovita elektronska animacija. Da bi moglo biti riječi o pretjerivanju, govori i podatak da ukupne strane direktne investicije u zemlji, od sticanja nezavisnosti 2006. do kraja 2024, iznose 14 milijardi eura, dok ulaganja u projekte Luštica Bay, Porto Montenegro i Portonovi do sada jedva dostižu dvije milijarde.

Kabinet premijera nije odgovarao na više pitanja CIN-CG povodom nedoumica oko ovog projekta.

„Moje zanimanje za Crnu Goru počelo je dok sam bio turista, posjetilac – privukla me njena prelijepa obala, bogata kultura i izuzetna arhitektura. Vjerujem da Crna Gora posjeduje izvanredan potencijal, i svaki projekat ovdje mora prije svega služiti zajednici – za ljude, od strane ljudi. Trenutno čekamo smjernice lokalnih vlasti, zajednice i Vlade, kako bismo bolje razumjeli njihove želje i način na koji možemo smisleno doprinijeti“, rekao je Alabar za CIN-CG.

Spajić namjerava da Alabaru bez naknade ustupi na korišćenje vrijedno državno zemljište za izgradnju, bez tendera i javne rasprave, zaobilazeći važeće prostorne planove, strategiju razvoja države, kao i principe očuvanja životne sredine i biodiverziteta tog jedinstvenog, još uvijek nedirnutog prostora.

Sve ovo, vladajuća većina, a moguće i dio opozicije, namjerava da legalizuje jednim potezom: Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji bi imao prednost nad domaćim zakonodavstvom, ali i nad obavezama koje je Crna Gora preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Zbog ovoga je već reagovala opozicija, neke partije u Vladi, lokalna vlast u Ulcinu, dio civilnog sektora, ali je i Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) najavila da će istražiti da li se krše pravila.

Osim 20 miliona kvadratnih metara Velike plaže, premijer je poslednjih dana pominjao da bi mogao ponuditi investitorima iz UAE i druge vrijedne lokacije, bisere poput Buljarice, Jaza i hercegnovskog dijela Luštice.  

Sumnje u prevare i sudski procesi

U kakvim je sve projektima biznismen Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE)?

Tačno je da je Mohamed Alabar, investitor iz UAE, osnivač firme Emaar Properties, koja je sagradila najvišu zgradu u svijetu, Burdž Khalifu u Dubaju, kao i najveći svjetski tržni centar, Dubai Mol. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 2,3 milijarde i na 20. je mjestu Forbsove liste najbogatijih Arpa.

Među najznačajnijim dioničarima Emaar Properties su vladar Dubaija – šeik Mohamed Al Maktum i državni fond ove zemlje – Investiciona korporacija Dubai. Alabar je i vlasnik kompanije Eagle Hills. Prema zvaničnom sajtu i riječima samog Alabara tokom njegovog javnog nastupa u Tivtu, 10. aprila, Eagle Hills posluje u 18 zemalja Azije, Afrike i Istočne Evrope.

Alabar je dugo bi i ekonomski savjetnik  Al Maktuma, što dodatno upućuje na njegovu bliskost sa kraljevskom porodicom Dubaia.

Iako naši zvaničnici najavljuju Alabara kao kredibilnog investitora, koji će doprinijeti razvoju Crne Gore, poslovi ovog biznismena širom svijeta, navode na zebnje. Beograd na vodi, projekat u Draču, više investicionih zahvata u Aziji – sve su to prema pisanju više medija pratili brojni problemi, kontroverze i sumnje u korupciju, ali i saslušanja i tužbe.

Prema pisanju više medija u Indiji uključujući The New Indian Express, Economic Times, Hindu i druge, u februaru 2025, u jednoj od indijskih država- Telangana, državni organi formirali su pravnu komisiju da bi se riješili brojni sporovi koji su se nizali tokom 20 godina poslovanja Emaara u toj indiskoj državi.

I na drugim lokacijama u Indiji, Emaar je imao problema u poslovanju.

U toj zemlji i dalje traju ispitivanja povodom slučaja koji je Centralni biro za istrage Indije pokrenuo još 2011. a tiče se poslovanja Emaara u indijskoj državi Andra Pradeš, gdje se sumnja u koruptivne poslove između Emaara i tadašnjih čelnika države. 

Policija je i na teritoriji Delhija, prema pisanju medija, uključujući Times of India i Bussines Standard India, ispitivala Alabara i to 2023. zbog sumnji da je njegova firma Emaar India prevarila kupce stanova u kompleksu „Palm Garden“. Prijavu je, kako se navodi, protiv Alabara i drugih uključenih u ove poslove podnijelo više kupca stanova. U prijavi, kako su pisali lokalni mediji, ističe se da je projekat pokrenut 2010, da je trebalo do bude završen 2015, što se nije desilo, pa su kupci pretrpjeli štetu. Alabara su optužili da je njegova kompanija prikupljala novac od kupaca i preusmjeravala ga u druge svrhe, što je dovelo do kašnjenja radova.

Mađarski portal 444.hu, koji je istraživao poslove ovog Arapina širom svijeta, prenio je nedavno da je kompanija Emaar, prije više od deceniju, počinila sporan posao u indijskom gradu Mohali, u državi Pundžab, prilikom relizacije projekta izgradnje 1670 vila. Navodno je Emaar prodavao zemlju u Indiji koja mu nije pripadala, da bi tako došli do novca za investicije. Prema izvještajima ovog medija, kupci više od 560 prodatih vila nijesu mogli da se usele, jer je zemljište bilo u vlasništvu drugih. Dejli post Indija je objavio 2011. informaciju o ovom događaju.

Alabar za CIN-CG potvrđuje da je Indiji „došlo do nekih sporova, ali je većina njih  u međuvremenu riješena“.

„U Indiji smo bili dio partnerstva koje, nažalost, nije ispunilo standarde kvaliteta  koji vjerujemo da naši kupci zaslužuju. Zbog toga smo donijeli odluku o prekidu partnerske saradnje, kako bismo zadržali nadzor nad razvojem projekta. Ta odluka jeste dovela do kašnjenja, ali je bila neophodna kako bismo osigurali da jedinice koje smo gradili budu isporučene na nivou izvrsnosti, koji naši kupci s pravom očekuju“, pojašnjava Alabar za CIN-CG.

I u Pakistanu je, prema pisanju mađarskog 444.hu, Alabarova kompanija trebalo da do 2013. izgradi luksuzne vile i stanove. I ovaj projekat prema navodima portala 444.hu obilježili su problemi, pa je 300 lokalnih investitora tužilo kompaniju, zahtijevajući povrat novca. „Nijesmo upoznati sa postojanjem sličnih slučajeva u Pakistanu“, kaže Alabar.

Luksuzni kompleks u Draču - kršenje rokova i tužbe zbog sumnji u korupciju

Nakon dužih pregovora, početkom 2023. Vlada Albanije potpisala je ugovor sa Alabarovom kompanijom Eagle Hills Real Estate Development da na mjestu strateški važne luke Drač, gradi luksuzni kompleks Durres Yachts & Marina. Ne samo da je Alabar dobio besplatno jednu od najvrijednijih lokacija u zemlji, već se Albanija obavezala da iz državne kase finansira premještanje luke i izgradnju nove, na drugoj lokaciji, navodi više lokalnih medija uključujući BIRN, Voxnews Albania i Tirana Times.

Selidba luke, prema nekim procjenama, mogla bi da košta Albaniju preko milijardu eura, a dok postane operativna proći će godine, što bi moglo da nanese dodatnu štetu albanskoj ekonomiji.

Izmještanje državne luke Drač, jedne od najvećih i najznačajnijih na Jadranskom moru, izazvalo je negodovanje predstavnika Evropske unije, koja je putem instrumenata pomoći i kredita uložila milione eura u ovaj objekat od neprocjenjivog transportnog i strateškog značaja, ne samo za Albaniju, već i za Evropu i NATO.

Alabar je zauzvrat Albancima obećao dvije i po milijarde investicija, izgradnju luksuznog turističkog centra sa marinom za jahte, hotelima, stanovima i uslužnim djelatnostima.

Kada ulazi u neku zemlju, Alabar obično sarađuje direktno sa prvim ljudima na vlasti. Tako Vlada Edija Rame nije samo dala veliki posao Eagle Hillsu, već se i premijer lično uključio u kampanju. Opozicija je kritikovala Ramu da je otvoreno reklamirao projekat i ubjeđivao one koji imaju novac da ulažu, da plaćaju unaprijed i faktički kreditiraju Alabara i one koji se iza njega navodno kriju. Država u cijelom projektu ima samo oko 33 odsto vlasništva, kako se navodi u lokalnim medijima.

Kao što bi se i ovdje moglo desiti, u Albaniji je Alabar došao po uhodanoj šemi - bez tendera, na osnovu međunarodnog ugovora između Albanije i UAE.

Predstavnici albanske opozicije dva puta su podnosili žalbe Ustavnom sudu, tražeći poništenje ugovora, koji je omogućio realizaciju projekta. Međutim, Ustavni sud je prvo 2023, a potom i u februaru 2025. odbio ove ustavne žalbe, uz obrazloženje da nema osnova za poništenje zakona o ugovoru Vlade Albanije sa Alabarovom kompanijom.

„Projekat marine u Draču – zajedničko ulaganje sa vladom Albanije – napreduje stabilno. Ključna infrastruktura, razvoj plaže i više objekata su u poodmakloj fazi, dok su ostali aktivno u izgradnji“, kaže Alabar za CIN-CG dematujući pisanja lokalnih medija da se krše ugovori i obmanjuju kupci stanova. „Sve tvrdnje o obmanjivanju kupaca ili kršenju ugovora potpuno su neosnovane“, ističe ovaj investitor.

Projekat u Albaniji funkcionište po principu minimalnih ulaganja i rizika za investitora, dok država, pored strateške lokacije koju faktički poklanja, preuzima dodatne troškove.

,,Nova luka koštaće Albance najmanje 1,5 milijardi eura, a ti euri ne dolaze iz Alabarovog profita, već iz naših džepova. Ramin plan je ekonomska i društvena sramota: sadašnju luku Drač, najvredniju imovinu u Albaniji, uzima njegov prijatelj, dok se nova luka gradi novcem od albanskih poreskih obveznika. Alabar će se dodatno obogatiti imovinom koju mu je poklonio Edi Rama, a ovaj će dobiti svoj dio…Jedino što će prosječan Albanac moći da uradi u zemlji koja je nekada bila vlasništvo svih, jeste da pojede sladoled i vidi izloge skupih prodavnica”, kazao je Eno Bozdo, član predsjedništva opozicione Demokratske partije, u julu 2024, nakon raspisivanja tendera za izgradnju nove državne luke.

Razrađena šema

Podaci poslovnih registara iz više zemalja pokazuju da kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Dubaiju, samo koristi ovo ime u drugim zemljama, u kojima formira posebne kompanije, pod sličnim imenom, koje rade nezavisno. Te kompanije ne koriste kapital iz Dubajia već prikupljaju novac na osnovu dobijenih povlastica u zemljama u kojima posluju – atraktivnog zemljišta, povoljnih kredita, novca od kupaca koji plaćaju unaprijed, često podstaknuti kampanjom lokalnih moćnika i vlasti. Dakle, to su kompanije bez kapitala i prethodne poslovne istorije, takozvane „shell companies“, koje sakupljaju kapital za projekte pomoću vlasti država u kojima grade.

Eagle Hills Montenegro takođe je bez istorije. U Centralni registar privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) upisana je 6. marta 2025, i odmah se sa vrtoglavom ponudom javila na tender Morkog dobra za zakup ulcinjskih plaža. Prema podacima CRPS-a vlasnik ove kompanija je firma Jaona Investments iz UAE. Zanimljivo, Jaona Investments je i vlasnik i Eagle Hills-a u Hrvatskoj, koji posjeduje hotele u toj zemlji.

Osnivač Eagle Hills Montenegro je prema podacima CRPS-a, Hisham Mohamed Ibrahim Soliman, koji je direktor i u Eagle Hills Properties u Srbiji, koja gradi kontroverzni projekat Beograd na vodi. Soliman rukovodi i Eagle Hills Real Estate Development SH.P.K u Albaniji, koja gradi Durres Yacht & Marina.

Član opozicije u Albaniji, Agron Shehaj, upozorio je da Eagle Hills registrovan u Albaniji nije u registru povezan sa istoimenom kompanijom iz Dubaija, te da ne posjeduje kapital, niti podatake o krajnjem vlasniku i, kako tvrdi, predstavlja tipičnu strukturu za pranje novca i korupciju. Postoje i sumnje da lokalni moćnici imaju skriveni udio u tim projektima.  

Crnogorski ekspert za investicije, koji je želio da ostane anoniman, objašnjava za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da zemljište koje je predato na 99 godina može poslužiti investitoru i kao hipoteka za kredite kojima će finansirati projekat. ,,Moja pretpostavka je da bi banke koje posluju u Crnoj Gori rado finansirale ovakav projekat iz depozita koji su trenutno veliki. Za projekat je potrebno vrlo malo kapitala samog investitora, i on će i bankama i investitoru biti isplativ, ali državi neće. “, objašnjava ovaj izvor CIN-CG.

Prema riječima ovog stručnjaka biznis model kojim se ulaže isključivo iz tuđeg novca je legitiman, i veoma povoljan za investitora. ,,Budala je onaj ko to dozvoli“, objašnjava on. Procjena ovog stručnjaka je da samo zemljište, od oko 20 miliona metara kvadrata Velike plaže, vrijedi milijarde. Ustupiti tako nešto, bez preciznog plana i tendera, samo po sebi je ogroman gubitak za državu.

Ovaj ekspert za CIN-CG kaže da su cinične Spajićeve tvrdnje da nema prodaje zemljišta, da ono ostaje u vlasništvu države. „Ovo je klasična manipulacija. Jednom kad se zgrada izrgadi, šta država može da radi sa zemljištem ispod te građevine i čije je ono?“

U Mađarskoj i Hrvatskoj otkazani projekti

Alabar je bio na putu da besplatno dođe do atraktivnih lokacija i u nekim zemaljama EU. Njegove projekte su protežirali predsjednik Mađarske Viktor Orban i pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Oba projekta, i u Budimpešti i u Zagrebu su ipak zaustavljena, jer su naišla na veliko protivljenje građana i opozicije kojima se nikako nije dopadala šema ustupanja vrijedne lokacije u bescjenje, na netransparentan način, bez tendera, za megalomanska cementiranja vrijednih dijelova ovih starih centralnoevropskih prijestonica.  

Projekat rekonstrukcije 85 hektara oko pruge u Budimpešti, pompezno je nazvan „Grand Budapest“. Predsjednik Orban ga je zvao i ,,Maksi Dubai“, najavljivao je i izgradnju najviše zgrade u Budimpešti. Stanovnicima tog dijela grada rečeno je da moraju hitno da se isele, ali im niko nije nudio pomoć oko selidbe, kako navodi Balkan Insight.

Plan je početkom 2025. i zvanično obustavljen, zbog više faktora, a najviše zahvaljujući otporu građana i opozicionom gradonačelniku Budimpešte Gergelju Karačonju. Alabar se na kraju povukao.

Za projekat “Zagreb City” trebalo je da se Alabarovoj kompaniji ustupi  110 hektara Zagrebačkog velesajma, Hipodroma i teren fudbalskog kluba Lokomotiva. Bilo je predviđeno da grad Zagreb ima manjinski udio u kompaniji sa Eagle Hillsom, registrovanoj u Hrvatskoj.

I pored brojnih protesta i negodovanja javnosti, od projekta se odustalo tek kada je Bandić preminuo, 2021.

Ipak, Alabar je prošle godine uspio da preuzme 100 odsto vlasništva nad hrvatskom kompanijom Sunce hoteli, koja ima 13 popularnih hotela brenda Bluesun Hotels & Resorts, ali i vlasništvo nad 50 odsto aerodroma na Braču.

Nacional je 2021, kada je Alabar počeo da preuzima ovu kompaniju, objavio da hrvatske banke ispituju porijeklo novca zbog pretpostavki da su transakcije pokušale da se obave preko računa firmi umiješanih u izgradnju  Beograda na vodi. To je budilo sumnje da je Alabar samo paravan za netransparentni srpski kapital koji se pere i u Hrvatskoj. Ove navode, međutim, CIN-CG nije uspio da potvrdi na hrvatskoj strani.

Sam Albar tvrdi da je i u ovom, kao i u svim drugim slučajevima njegova kompanija radila strogo po zakonu. „Kompanija Eagle Hills u potpunosti poštuje sve finansijske, pravne i regulatorne standarde u svakoj zemlji u kojoj posluje, i ta posvećenost nije predmet kompromisa. Navodi koji se spominju ne odražavaju stvarnost naših praksi ni naših vrijednosti“, izjavio je za CIN-CG.

 Beograd na vodi- državni kapital u bescijenje

,,Za izgradnju Beograda na vodi, država je poklonila 177 hektara najbolje građevinske lokacije na Balkanu, koja je 2014. vrijedila na tržištu od 5,3 milijarde do 8,8 milijardi, a do danas je kao manjinski akcionar od tog projekta, u vidu dividende dobila manje od 10 miliona eura“, kazao je tokom nedavnog gostovanja u emisiji Načisto, Televizije Vijesti, Milan Ćulibrk, urednik u magazinu Radar.

Ćulibrk je slikovito objasnio i koliku korist Srbija ima od „Vučićevog projekta veka“. Jedan stan u Beogradu na vodi 2023. prodat je za 2,6 miliona eura. „Dakle, država je dobila manje od četiri stana. To je slika nacionalne koristi. Svaki stanovnik Srbije je dobio po jedan i po euro“, kazao je Ćulibrk.

On je podsjetio da je u Srbiji u toku implementacija još jedne štetne odluke Aleksandra Vučića, kojom država ustupa dodatnih 320 hektara za drugi dio Beograda na vodi, u vrijednosti od 20 milijardi, koje će, kako tvrdi Ćulibrk, biti Vučićev poklon Alabarovoj kompaniji.

Koliko ugovori sa kompanijama iz UAE mogu biti upitni, pokazuje i činjenica da u slučaju Beograda na vodi zemljište ispod zgrade na kojoj se gradi ne pripada ni državi, pa čak ni stanarima, već kompaniji Beograd na vodi, u kojoj firma iza koje formalno stoje Arapi ima oko 68 odsto učešća, a Vlada Srbije svega oko 32 odsto.

Troškovi za građane Srbije, pored izgubljenog zemljišta, su ogromni: izmještanje željezničke i autobuske stanice, rušenje objekata u Savamali, gubitak hotela Bristol, planirano izmještanje sajma... Sve to da bi se ostvario privatni projekat od kojeg samo pojedinci imaju korist.

Alabar je nedavno potpisao ugovore i o grandioznim projektima u Rigi u Letoniji i izgradnji na dvije lokacije u Gruziji. U Rigi će mu biti ustupljena riva za projekat ,,Riga Waterfront”, dok će mu u gruzijskoj luci Batumi- biti ustupljena obala i prostor za izgradnju luksuzne marine, kao i 200 000 kvadratnih metara zelene površine u Tbilisiju.

Zvijezda skupa u Tivtu

Alabar je bio zvijezda skupa u Tivtu, 10. aprila. Izjavio je da će poštovati lokalnu zajednicu i njene želje, ukoliko bude gradio u Crnoj Gori. Obećao je i socijalne stanove, kao u Egiptu. ,,Zašto ne bismo stvari radili kako treba, zašto ne bismo slušali ljude, slušali zajednice i njihove potrebe”, zapitao se ovaj graditelj.

Međutim, u Beogradu nije slušao građane. U aprilu 2016. grupa muškaraca sa maskama nasilno je srušila objekte u Savamali i bila nasilna prema građanima koji su se protivili rušenju. Policija nije intervenisala. Alabar je nastavio gradnju, zapošljavajući nelegalnu radnu snagu iz Turske i Bangladeša, od kojih je nekoliko preminulo zbog loše zaštite na radu.

Arapske investitore u Beograd je, prema brojnim tvrdnjama, doveo bivši premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Upravo on je povezao Aleksandra Vučića sa Mohamedom Dahlanom, Palestincem koji je imao dobre veze sa investitorima i vladarima iz UAE.

Projekat koji sada protežira aktuelni crnogorski premijer, kao da je rađen po Đukanovićevim nacrtima. Počasni predsjednik DPS-a požurio je da pohvali saradnju sa UAE, ističući svoju bliskost sa kraljevskom porodicom. Ostaje da se vidi da li će njegova partija, DPS, imati snage da se u parlamentu distancira od plana vezanog za Veliku plažu.     

Problem nije samo u mogćoj devastaciji naših prirodnih resursa, na šta upozoravaju iz civilnog sektora, i netransparentnosti koja do sada prati projekat. U geostrateškom smislu, Crna Gora, kao država male teritorije, ne bi trebalo da ustupiti oko 12 kilometara obale na krajnjem jugu, jer bi time mogla postati previše zavisna i ranjiva od jednog investitora. Pored toga, Velika Plaža je, u komercijalnom smislu, veoma atraktivna lokacija i sigurno bi brojni investitori iz Evrope i regiona bili zainteresovani da grade na mnogo manjim parcelama na tom prostoru.