Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi istraživanje o lažnim diplomama u zdravstvenom sistemu. Pomozite nam da dođemo do svih relevatnih informacija vezano za posljedice koja ova štetna pojava ostavlja po cjelokupno društvo i državu.
Upitnik je anoniman i namijenjen je medicinskom osoblju u privatnom i javnom sektoru zdravstvenog sistema Crne Gore. Ukoliko neko ima saznanja o ovoj temi i želi da ih podijeli može da nam se obrati i na mejl: redakcijacincg@gmail.com. CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi.
Iako veliki broj anketiranih tvrdi da je dao mito zaposlenima u zdravstvu, u posljednjih deset godina nema nijedne sudske odluke o korupciji u zdravstvenom sistemu
Maja Boričić
Trećina građana je medicinskom osoblju dala mito za zdravstvene usluge koje su besplatne, a oko 60 odsto njih kažu da su dali mito u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). To su rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), sprovedenog tokom aprila.
Međutim, u posljednjih deset godina, nije donesena nijedna presuda za davanje ili primanje mita, u kojoj je okrivljen član medicinskog osoblja.
Prema podacima dobijenim slobodnim pristupom informacijama, nijedna presuda se ne odnosi na korupciju u zdravstvenom sistemu Crne Gore.
Podmićivanje u pružanju zdravstvenih usluga je samo jedan vid korupcije u zdravstvenom sistemu, ali svakako najvidljiviji građanima. Međutim, institucijama i pravosuđu izgleda da je ova pojava praktično nevidljiva.
Nedostatak presuda za primanje i davanje mita u zdravstvenom sistemu Crne Gore je zabrinjavajući, a posebno ukoliko je izostanak takvih presuda sistematski, onda ukazuje na prećutno odobravanje takve prakse, ističu za CIN-CG iz Centra za monitoring i istraživanje (CEMI).
Prema istraživanju CIN-CG, nema ni krivičnih postupaka koji se vode za primanje i davanje mita, a da su osumnjičeni ili okrivljeni doktori ili članovi medicinskog osoblja.
Iz Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici su za CIN-CG rekli da je bio formiran jedan predmet protiv doktora zbog krivičnog djela primanje mita, koji je ustupljen Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u tom gradu, u oktobru prošle godine. U ODT-u kažu da je ta krivična prijava odbačena.
U Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju su rekli da nijesu imali takvih predmeta u radu.
Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od 2 do 15 godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.
Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.
“Napori u ovoj oblasti prvenstveno bi trebalo da budu usmjereni na one sektore koji su najranjiviji na korupciju, za koju je potrebna solidna procjena rizika i posvećena akcija”, piše u izvještaju EK.
Šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju Nemanja Stankov naglašava da podaci iz istraživanja javnog mnjenja godinama ukazuju da je zdravstveni sektor najkoruptivniji sektor u državi.
“Ovakva situacija je u najmanju ruku zabrinjavajuća, jer koruptivne prakse mogu u potpunosti urušiti zdravstveni sistem, doprinijeti neravnomjernoj raspodjeli zdravstvenih resursa, i u krajnjoj liniji onemogućiti pristup zdravstvenoj zaštiti onima kojima je najpotrebnija”, ocjenjuje Stankov.
Dva doktora odbila da uzmu mito
Prema podacima iz upitnika CIN-CG sprovedenog putem elektronske ankete na 662 ispitanika, novac se najviše davao za operacije, specijalistima, koji prema posljednjim podacima Ministarstva finansija imaju najveće zarade u našoj zemlji - od 3.000 do 4.000 eura.
“To je toliko rasprostranjeno, da doktori mito među sobom zovu običajno pravo”, “Mi njima darove, oni nama termin za operacije, to tako ide”, “Niko ne traži direktno, ali zato direktno uzmu”, “Kad se plati može preko reda”...
Ovo su samo neki od stotina komentara anketiranih kojima objašnjavaju zašto crnogorski građani daju novac ili poklone za zdravstvene usluge, koje ne bi trebalo plaćati.
Od građana koji su odgovorili na upitnik CIN-CG, od 9. do 17. aprila ove godine, trećina, tačnije njih 220, je odgovorilo da je dalo novac ili skupocjeni poklon, ili oboje.
“Niko mi nije tražio, novac se podrazumijeva, inače će vas tretirati kao smeće”, tvrdi jedan ispitanik.
“Prilikom oba porođaja, dala sam novac doktorima i babicama, jer su mi svi rekli da to mora tako”, kaže se u jednom odgovoru.
Samo dvoje anketiranih je reklo da je doktor odbio da uzme novac ili poklon.
Međutim, prema upitniku koji je sproveo CIN-CG, samo jedan odsto anketiranih građana je prijavilo da im je neko tražio mito, a svi su rekli da se ništa nije desilo nakon prijave.
Stankov navodi da dio problema korupcije u zdravstvu jesu i sami pacijenti. Dodaje da istraživanje CeMI-ja iz marta 2023. pokazuje da bi 19,1 odsto građana bilo spremno da ponudi mito ukoliko bi im to omogućilo bolju zdravstvenu zaštitu.
“Iz tog razloga, neophodno je kontinuirano i intenzivno sprovođenje medijske kampanje o borbi protiv koruptivnog djelovanja i pravima pacijenata”, ističe Stankov.
Ovi podaci CEMI-ja poklapaju se i sa upitnikom CIN-CG, u kome takođe oko 19 odsto građana misli da je u redu dati novac ili skupocjeni poklon za zdravstvenu uslugu koja se ne plaća.
Međutim, većina je onih koji misle da su primorani na to. Samo oko 10 odsto onih koji su dali novac ili poklon, misle da je u redu to učiniti.
“Nije u redu, jer su plaćeni za to, ali narod svjestan da ako ne ponese pare ili poklon može umrijeti pored njih”, jedan je od komentara građana.
Gotovo 30 odsto onih koji misle da nije u redu dati novac ili skupocjeni poklon, to je ipak učinilo: “Pojedini ljekari zakažu operaciju za neki datum, a ako ne donesete pare, odlažu operaciju dok ne date pare”.
Interesantno je da je dosta onih koji misle da ako daju novac nakon završene zdravstvene usluge, da to nije mito. Jedan od učesnika ankete koji je novac dao u privatnoj klinici, kaže da se jedino privatno može blagovremeno dobiti usluga koja se inače ne plaća:
“Naravno kod istog doktora koji radi u KCCG, ali tamo nema termina po šest mjeseci! To je legalizovana korupcija”.
Strateški dokumenti ne prepoznaju korupciju u zdravstvu
U Strategiji razvoja zdravstva od 2023. do 2027, koja ima 105 strana, korupcija se pominje u samo jednoj rečenici, i to da je potrebno “adresirati problem korupcije u sektoru zdravstva kroz uvođenje većeg nivoa transparentnosti u radu i implementaciju mjera za borbu protiv korupcije”.
U Nacrtu strategije za borbu protiv korupcije 2024. do 2028. se ističe da je zdravstvo jedna od oblasti sa posebnim rizikom za nastanak korupcije, međutim, gotovo da nema nikakvih konkretnih rješenja kako se boriti sa ovom počašću u zdravstvenom sistemu. Napominje se i da istraživanja percepcije javnog mnjenja govore da je zdravstvo u vrhu kada govorimo o oblastima u kojima je korupcija najzastupljenija.
U ovim dokumentima nema ni riječi o opasnostima od davanja mita medicinskom osoblju. Jedini cilj koji se pominje u Nacrtu strategije u vezi sa borbom protiv korupcije u zdravstvenom sistemu je uspostavljanje digitalizovanog sistema koji objedinjuje poslovne procese zdravstvenog sistema i to sa planom da do 2028. bude završeno samo pola posla.
U CEMI-ju ističu da do značajnog napretka nije došlo i zbog čestih izmjena na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu zdravlja i Kliničkom centru Crne Gore, a iz strateških dokumenata koja bi trebalo da adresiraju taj problem stiče se utisak da je korupcija u zdravstvu potisnuta u drugi plan.
Stankov navodi i da to pokazuje nespremnost državnih institucija da se problemom korupcije u zdravstvu pozabave na ozbiljan i sistematičan način.
“Ukoliko je zdravstveni sektor identifikovan kao jedan od najranjivijih, onda je potpuno nerazumljivo da u toku četvorogodišnjeg perioda nije planirana implementacija rješenja za ovaj gorući problem u Crnoj Gori”, ocjenjuje šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CEMI-ju.
Stankov dodaje da jedino što se može zaključiti je da korupcija u zdravstvu ne predstavlja veliki problem za crnogorske institucije ili da nemaju jasnu viziju kako ograničiti, a onda i iskorijeniti takve prakse:
“Oba zaključka su pogubna za budućnost zdravstvenog sistema Crne Gore”.
Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da u posljednjih nekoliko godina nije bilo prijava na sumnju na korupciju u zdravstvu.
Oni su, kako kažu, svjesni nespremnosti da se korupcija prijavi nadležnim organima, te nepovjerenju u one koji treba da postupe po prijavi.
Iz Ministarstva dodaju da će raditi na podizanju svijesti o pravima pacijenata, te o štetnosti koju događaji kao što je korupcija nanose funkcionisanju čitavog sistema i države:
“Posebno na edukaciji i podizanju svijesti građana o štetnosti davanja i primanja mita, potencijalnim zakonskim posljedicama, potrebe da se identifikuju i prijave nadležnim organima”.
U Ministarstvu tvrde da će se realizacijom svih ciljeva Strategije razvoja zdravstva uslovi za mogućnost pojave korupcije svesti na najmanju moguću mjeru. Ono što je identifikovano kao prvi prioritet, dodaju, jesu liste čekanja “jer je obezbjeđivanje dostupne zdravstvene usluge jedno od glavnih načina da se potencijalna sumnja nakorupciju svede na najmanju moguću mjeru”.
Planiraju i različite kampanje kojima će se zalagati za nultu toleranciju na korupciju u zdravstvu, ali će razmisliti, kažu, i o izradi posebne Strategije za borbu protiv korupcije u zdravstvu.
U Procjeni rizika korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore za period od 2020. do 2022, koju je izradio CEMI, kažu da je preduslov za borbu protiv korupcije na svim nivoima zdravstvenog sektora, snažna politička volja, kao i sistematičniji i ozbiljniji pristup zdravstvenih vlasti u identifikovanju problema korupcije i definisanju i sprovođenju antikorupcijskih mjera u ovoj oblasti.
I istraživanja javnog mnjenja, kažu u CEMI-ju, pokazala su da je godinama došlo do povećanja percepcije korupcije u zdravstvu.
“Zabrinjava i podatak da je 86 odsto ispitanika izjavilo da su oni ili članovi njihove porodice platili uslugu, najčešće su novac dali hirurzima, ginekolozima, babicama, medicinskim sestrama i tehničarima, laborantima, radiolozima, anesteziolozima ili sužbenicima i zdravstvenoj ustanovi, kao i izabranom ljekaru”, ističe se u studiji CEMI-ja.
Stankov zaključuje da su neke od ključnih preporuka uvođenje mehanizama za redovnu evaluaciju kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga, koje bi mogli poslužiti za identifikovanje koruptivnih pojava u zdravstvenom sektoru. Neophodno je, ocjenjuje on, i uspostavljanje sistema periodičnog izvještavanja o sprovođenju antikorupcionih mjera u zdravstvu:
“U normativnom smislu, potrebno je doraditi pravnu regulativu, i stvoriti pravni osnov za precizno i sistematično postupanje u obrađivanju pritužbi pacijenata”.
Stankov dodaje da se na aplikaciji www.zazdravijezdravstvo.me građani mogu informisati o pravima pacijenata, ali i prijaviti nepravilnosti ovoj nevladinoj organizaciji.
Ljekari praktično nedodirljivi
Da su doktori i medicinsko osoblje u Crnoj Gori nedodirljivi, govori i podatak da u posljednjih deset godina, ima samo nekoliko pravosnažnih presuda i za nesavjesno liječenje pacijenata. Na sajtu sudova mogu se naći samo tri pravosnažne presude - jedna uslovna, jedna oslobađajuća i jedna odbijajuća presuda. Jedina osuđujuća presuda i to uslovna potvrđena je 2019. godine, kada je medicinska sestra osuđena za zamjenu beba u KCCG. Njoj se sudilo za nesavjestan rad u službi, za šta je predviđena novčana kazna ili zatvor do tri godine.
Gotovo deset godina traje suđenje zbog infekcije beba iz 2014. godine, od kojih je jedna preminula. Okrivljeni su bivši ljekari bolnice u Bijelom Polju. Više od decenije traje i suđenje doktorima za smrt Ivane Šoć 2011. godine.
Korupcija u zdravstvu urušava sistem, koji je ionako ranjiv radi brojnih izazova. Institucije od Vlade do pravosuđa očito su nijeme na masovne zloupotrebe koje pogađaju sve građane, ali najviše one koji su najranjiviji, stare i siromašne, koji nekad čekaju mjesecima samo da bi došli do ljekara. Zato bi nadležni morali konačno da počnu da rade na iskorjenjivanju ovog “običajnog prava”.
Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Đurđa Radulović, jedna je od četiri dobitnika Nagrade za etičko novinarstvo, čiji je pokrovitelj organizacija Article 19, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, u okviru kampanje ,,CheckItFirst“.
Cilj kampanje je da se na nivou Zapadnog Balkana unaprijedi medijska pismenost i izvještavanje po najvišim novinarskim standardima.
Radulović je nagrađena za tekst "Ravnopravnosti nema dok tradicija krvavih čaršava opstaje“, objavljen u martu 2023. Tekst istražuje nasilne procedure pregleda nevinosti i himenoplastike koje ljekari u privatnim klinikama Crne Gore praktikuju, iako predstavljaju prekršaje ljudskih prava, fizičko povređivanje i poniženje žena.
Nagrađene su još tri priče sa Kosova, iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Sa Kosova je nagrađena priča ,,Izgubići sve ako objavi snimke“, novinara Aulone Kadriu i Dardana Hotija Kosovo 2.0. koja govori o problemu zloupotrebe intimnih snimaka. Iz Srbije su nagrađene novinarke/r Centra za istraživačko novinarstrvo Srbije (CINS) Ivana Milosavljević, Teodora Ćurčić i Vladimir Kostić za priču ,,CINS u kol centru SNS-a: Agencija za hostese, kupovina glasova i miloni u kešu“, koja je razotkrila mrežu kupovine glasova Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića. U BiH je nagrađen novinar Deutche Wele, Dragan Maksimović za tekst o ekološkim posljedicama eksploatacije uglja.
Article19 je međunarodna organizacija za ljudska prava, osnovana 1987, koja se bavi slobodom izražavanja i informisanja širom svijeta.
Firma Branimira Martinovića izrasla u Đukanovićevo vrijeme u glavnog farmaceutskog distributera u decenijama za nama ostvarila promet od više stotina miliona, ali i dalje drži potpuni monopol i čini bespredmetnim tendere u ovoj oblasti
Predrag NIKOLIĆ
Na osnovnoj, doplatnoj i listi ljekova sa posebnim režimom, koje idu na teret Republičkog fonda za zdravstvo (FZO), nalazi se 906 brendiranih medikamenata. Za 92 odsto ovih ljekova zastupnik ili ovlašćeni distributer je Glosarij, Branimira Martinovića, sa firmama kćerkama Glosarij CD i Medica! Kompanija Farmerga, koja je u vlasništvu njemačke grupacije Fenix, zastupnik je za 7,5 odsto ljekova, dok ostatak od 0,5 odsto otpada na par manjih crnogorskih farmaceutskih kompanija.
“To faktički znači da je za 92 odsto ovih ljekova koji se pojavljuju na tenderima u sistemu javnih nabavki unaprijed poznat dobavljač jer je on ovlašćeni zatupnik i distributer, tj. u ovom slučaju kompanija Glosarij sa firmama kćerkama. Isto se odnosi na kompaniju Farmerga i ostale koji učestvuju u prometu. Ovakvo stanje pokazuje svu besmislenost organizovanja javnih tendera jer je na svakom unaprijed poznat pobjednik”, piše u oktobru prošle godine Goran Marinović, donedavni direktor Montefarma, institucijama i predlaže izmjenu takve prakse u sklopu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojom bi ova državna kompanija ili FZO preuzeli makar dio poslova oko nabavke ljekova.
Umjesto reakcije Vlade i plana za prekid višedecenijskog monopola privatne kompanije na tržištu ljekova koje stalno raste i premašuje 100 miliona eura, uslijedila je Marinovićeva smjena. Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun, iz Pokreta Evropa sad (PES), zaprijetio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Marinovića, zbog navodnih zloupotreba.
Marinović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da je njegovo razrješenje politički motivisano. Tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) opozicija je optuživala firmu Glosarij za privilegovanu poziciju, tvrdila je i da je ova kompanija jedna od najznačajnijih pokrovitelja stranke Mila Đukanovića.
Nakon smjene vlasti 2020, predsjednik Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević tvrdio je da Milojko Spajić dok je bio ministar finansija u 42. Vladi sklopio nelegalan posao sa ovom firmom, a kasnije i da je ona jedan od finansijera izborne kampanje PES-a.
Prije nego što se povukao, na početku izborne trke za predsjednika države, Spajić je u februaru 2023. predizbornu kampanju počeo iz Gradske kafane na Cetinju, koja je u vlasništvu Martinovića.
DOMINACIJA
Glosarij nakon promjene vlasti nije samo zadržao monopol koji je imao za vrijeme DPS-a, već su profiti i skočili, pa je ova firma dvije godine zaredom 2021. i 2022. dobila priznanje za najveću rastuću kompaniju.
Glosarij je u posljednje tri godine imao poslovne prihode veće od trećine milijarde eura, tačnije 340 miliona (2021 - 99.895.446, 2022 - 112.776.871, 2021 - 128.268.040), sa neto dobiti koja je svake godine iznosila preko pet miliona eura - za tri posljednje godine preko 16 miliona eura.
CIN-CG je došao do dokumentacije koja govori o sistemski ozakonjenom monopolu.
Budžet Montefarma za nabavku ljekova u prošloj godini bio je 99,1 milion eura. Udio Glosarija u tom budžetu je bio 83,15 odsto. Nakon rebalansa budžet je povećan na 115,4 miliona eura, a Glosariju je ukupno otišlo 71,38 odsto novca. Ukupno 82,4 miliona eura. Većinski udio ova je kompanija imala i u prethodne dvije godine.
“Pretpostavlja se da učesnik na tržištu ima dominantan položaj na tržištu proizvoda (roba ili usluga) ako je njegov udio na relevantnom tržištu veći od 50 odsto”, navodi se u članu 14 Zakona o zaštiti konkurencije.
Dalje se navodi da se “pretpostavlja da dva ili više učesnika na tržištu imaju dominantan položaj na tržištu roba i usluga ako između njih ne postoji značajna konkurencija i ako je njihov ukupni udio na relevantnom tržištu veći od 60 odsto (kolektivna dominacija)”.
Prema praksi i propisima Evropske unije ovakvi monopoli, posebno u osjetljivoj oblasti nabavke ljekova, veoma su opasni i nezamislivi, jer su prijetnja javnim finansijama i zdravstvenom sistemu. Međutim, crnogorske vlasti, pa ni Agencija za zaštitu konkurencije, nijesu imali adekvatnu reakciju na ovaj problem. Prema informacijama CIN-CG, strani stručnjaci, predstavnici Svjetske banke i drugih relevantnih institucija, upozoravali su na ovaj monopol i opasnosti koje on nosi kako zbog moguće korupcije, tako i zbog nepostojanja prave konkurencije.
Ali, iako je Glosariju i samodozvoljena apsolutna dominacija i monopol na tržištu ljekova, to nije bilo dovoljno, pa sa dvije povezane firme, Glosarij CD i Medica, ostvaruje, kako Zakon kaže, i kolektivnu dominaciju. Glosarij CD je tokom prošle godine iz budžeta za nabavku ljekova prihodovao 13,6 miliona eura, a Medica 6,4 miliona, zajedno sa Glosarijem ukupno 102,5 miliona. Ukupno u ove tri firme prošle godine je otišlo 88,8 odsto budžeta. Pretprošle godine 76,68 odsto, a 2021. 76,30 odsto ukupnog budžeta za ljekove.
Firma Farmerga prošle godine je učestvovala sa 17,29 odsto u novcu iz budžeta, sa 19,9 miliona eura, 2022. 17,17 odsto - 13,1 milion eura, 2021. sa 14,6 miliona, procenat učešća u ukupnom budžetu je bio 18,67 odsto.
Svekupuno, privatne kompanije su tokom prošle godine povukle 106 odsto novca iz opšteg budžeta za nabavku ljekova. Statistika je prebacila 100 odsto, zbog rebalansa budžeta.
MONTEFARM NE UVOZI, OSIM KAD JE HITNO
Državne firme Montefarm u ovim milionskim transakcijama nema.
”Montefarm nije uvezao nijedan lijek posljednjih sedam, osam godina. Sem veoma rijetko preko hitnih nabavki, kada ljekovi nedostaju, i za to odobrenje da Ministarstvo zdravlja”, kaže za CIN-CG Goran Marinović.
“Ovo je ključni momenat da se sa zakonskim rješenjima koja su vrlo jednostavna sa ovakvom praksom raskrsti, spriječi bespotrebno rasipanje sredstava i, u krajnjem, pune privatni džepovi pojedinaca. Dok se ovo ne riješi, potpuno je nebitno ko će organizovati proces javnih nabavki jer je pobjednik svih tendera unaprijed poznat”, navodi Marinović u pismu institucijama koji je uputio u oktobru prošle godine.
Marinović predlaže da se promjenom zakona omogući Montefarmu kao državnoj kompaniji da direktno nabavlja ljekove od proizvođača. U tom slučaju, država bi mogla za sebe da uzme sve rabate ili skrivene rabate koje proizvođači daju distributerima, što predstavlja u prosjeku 30 odsto prometa. Precizira da bi na taj način ušteda u nabavci ljekova koji se nalaze na listama bila između 28 i 30 miliona eura godišnje.
U ovom dokumentu navodi se da sadašnje crnogorsko farmaceutsko tržište karakterišu osobine koje nijesu poznate ni u regionu, niti u Evropi, te da su one produkt decenijske privatizacije države.
Sve je počelo prije tri decenije kada je 1991. Skupština osnovala državnu ustanovu Montefarm, sa ciljem da vrši snabdijevanje stanovništva i zdravstvenih ustanova ljekovima i ostalim sredstvima za liječenje.
Godinu kasnije, na Cetinju se osniva prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori - Glosarij. Desetine firmi za trgovinu ljekovima tokom devedesetih su propale, ali ne i Glosarij, on je u novom milenijumu sve bolje poslovao.
Počeci stvaranja monopolske pozicije datiraju s kraja devedesetih.
“Svi ministri zdravstva i direktori Fonda zdravstva primaju mjesečno korupcionašku nadoknadu u kešu od farmaceutske mafije. Tu praksu je uveo Ramo Bralić iz SDP-a sa Acom Đukanovićem”, saopštio je više puta Medojević: “Zato treba svu imovinu ministara zdravstva i Fonda od 1998. koju ne mogu da opravdaju svojim regularnim prihodima konfiskovati!”.
Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.
Posao se širio, pa je Martinović 2012. osnovao i firmu Glosarij CD.
U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta.
Znatan dio ove cifre dobio je Glosarij, dok je na čelu Montefarma bio Budimir Stanišić. Nakon što je završio sa direktorskim mandatom, početkom 2017. bivši direktor Montefarma Stanišić kupuje polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. Drugu polovinu kupuje sin vlasnika Glosarija Goran Martinović, koji napušta ovu kompaniju početkom 2018. i danas radi u Glosariju.
Potreba za ljekovima stalno raste, o tome svjedoči i budžet Montefarma koji je 2012. bio 36,99 miliona, da bi 2016. porastao na 49,43 miliona. Glosarij je 2014. za ljekove dobio 31,6 miliona iz Montefarmovog budžeta, koji je iznosio 42,5 miliona. Zvanični podaci govore da se od 2018. do 2022. farmaceutska potrošnja u Crnoj Gori gotovo udvostručila - sa 61,4 miliona na 119,4 miliona eura. To je rast od u prosjeku 18 odsto godišnje, dok je broj propisanih recepata rastao u prosjeku za pet odsto godišnje - sa pet na 6,2 miliona.
ŠTA SU PRIČALI RADUNOVIĆ, ČIRGIĆ, HRAPOVIĆ
Problemi u tenderima za nabavku ljekova potencirani su i za vrijeme DPS vladavine. Tako je 2012, tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović poručio tadašnjem ministru finansija Miloradu Katniću da će, ukoliko Zakon o javnim nabavkama ne bude hitno izmijenjen, zbog komplikovanih i dugih procedura crnogorsko tržište da zahvati nestašica ljekova većih razmjera.
“Raspisan je tender za nabavku insulina, ali je zbog žalbe za 57 dana odložena nabavka ovog lijeka koji ‘čuva’ zdravlje dijabetičarima. Pitam se ko ima pravo da ugrozi živote 35.000 dijabetičara u Crnoj Gori i to samo zato jer tako kažu procedure koje nemaju veze sa životom”, kazao je tada Radunović.
On je tada naglasio da je “neko ko sjedi u nekim kancelarijama koje su daleko od života, stavio u istu ravan nabavku građevinskog materijala, cementa ili opeke sa nabavkom ljekova”.
Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu mogle su se čuti i 2017. Fond za zdravstvo je od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu bio Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. Istakli su i da se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu. Naveli su i primjere pojedinih ljekova čija je cijena za dvije godine povećana i do 97 odsto.
Kada je krajem 2018. izbila afera o visokim cijenama ljekova koje su od tri do pet puta skuplji nego u Srbiji, reagovalo je i Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu tada bio Kenan Hrapović. Iz Ministarstva zdravlja su upozorili veledrogerije i nosioce dozvola za promet ljekova u Crnoj Gori da će u slučaju nastavka postojanja dvostrukih cijena, kao i neprimjereno visokih cijena medikamenata biti prinuđeno da o istom obavijesti nadležne organe za zaštitu konkurencije - Ministarstvo ekonomije i Agenciju za zaštitu konkurencije. Od prijave nije bilo ništa, a u to vrijeme iz Atlas grupe su tvrdili da je Hrapovićev prethodnik Budimir Šegrt, koga je Milo Đukanović nametnuo kao direktora bolnice u Meljinama, preko veledrogerije Glosarij i Montefarma zaduživao tu bolnicu i izvlačio pare.
Prije par godina Medojević je u Skupštini izjavio da nadležni ne hapse vlasnika Glosarija zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je krajem 2021. otkrila da je Katnić u julu 2009. za 67.800 eura kupio stan od 54 metra kvadratna u podgoričkoj Ulici Vasa Raičkovića. Svega četiri mjeseca nakon toga, Katnić je taj stan prodao kompaniji Glosarij za 96.000 eura. Katnić je povećanje vrijednosti stana od blizu 30 hiljada eura, koja se desila u svega nekoliko mjeseci, pravdao ulaganjima u rekonstrukciju. MANS je tvrdio da je riječ o korupciji kroz poklon.
Kada je počela pandemija, za četiri mjeseca Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) uplaćeno je preko osam miliona eura donacija za borbu protiv korona virusa. NKT je od doniranog novca potrošio 1,7 miliona. Najviše novca iz ovog fonda uplaćeno je firmi Glosarij - 537.837 eura. Opozicija i javnost su se pitali kako to da je humanista Hajriz Brčvak poklonio respiratore koji su prema fakturama, koje je objavio javnosti, koštali 4.700 i 5.000 dolara, dok je Glosarij respiratore kupovao i državi prodavao za 19.000 eura.
FOND PRED KOLAPSOM, POZIVI NOVOVIĆU I IDEJA ABAZOVIĆA
Nakon pandemije i promjene vlasti iz Fond za zdravstveno osiguranje su obavijestili da je zdravstveni sistem pred kolapsom. Ispostavilo se da FZO duguje oko 45 miliona veledrogerijama i dobavljačima koji isporučuju ljekove Montefarmu, od čega čak 75 odsto ili skoro 30 miliona samo jednom privrednom subjektu - Glosariju, saopštio je tadašnji direktor Fonda Dragoslav Šćekić. Krajem 2021. Šćekić je pozvao tužilaštvo da ispita ko je i kako doveo zdravstveni sistem u podređen i kontrolisan položaj. Ukazao je da Montefarm ne može vršiti uvoz, već sve ljekove mora da kupuje od veledrogerije Glosarij, koja je po tom osnovu fakturisala 114 miliona eura u prethodne dvije godine.
Šćekić 2022. postaje ministar zdravlja, a Pokret Evropa sad ga optužuje za brojne propuste u zdravstvu. Iz Montefarma u septembru 2022. odgovaraju na prozivke PES-a koje su upućene njima i ministru, uz optužbe bivših ministara Spajića i Jakova Milatovića.
“Nedospjeli dugovi u 2021. godini, a koji su dospijevali krajem te godine prema dobavljaču Glosarij u iznosu od 15 miliona eura, na vaše insistiranje jednostavno su putem faktoringa prenešeni u 2022. godinu uz čvrsto obećanje da će ta sredstva biti planirana budžetom za 2022. godinu. Naravno, ništa od vašeg obećanja’’, naveli su iz Montefarma.
U isto vrijeme, Medojević je pozvao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića da ispita posao iz 2021. između tadašnjeg ministra finansija Spajića i firme Glosarij, u kome je država dala garancije i preko cesije platila 17 miliona.
U martu prošle godine na sjednici Vlade tadašnji ministar zdravlja Dragoslav Šćekić kazao je da je potrebno stati na put farmaceutskoj mafiji. Tada je premijer Dritan Abazović izjavio da bi Montefarm trebalo da pokrene ideju početka pravljenja fabrike koja bi proizvodila ljekove u Crnoj Gori.
“Montefarm je ciljano u Crnoj Gori postao Glovo za ljekove. On je samo jedan distributivni centar. Umjesto da proizvodi ljekove, Montefarm je sveo sve da bude mjesto gdje razni ljekovi dolaze i onda se transportnim vozilima voze prema apotekama. Možda je to bila vizija prošle vlasti. Odgovorno tvrdim da Montefarm može da počne da radi proizvodnju ljekova, makar onih široke potrošnje”, istakao je Abazović.
ZAUSTAVLJENI PLANOVI ZA FABRIKU LJEKOVA
Marinović za CIN-CG kaže da su napravili predelaborat za fabriku. Po elaboratu nijesu trebali da se zadužuju jer su mogli da gradnju finansiraju placem od 6.300 kvadrata koji Montefarm ima pored Atlas kapital centra. Prema planu, procjenjuje se da bi ljekovi proizvedeni u novoj fabrici zauzeli oko 40 odsto tržišnog udjela, s mogućnošću povećanjau zavisnosti od zahtjeva domaćeg i izvoznog tržišta. Marinović navodi da je planirano 400 zaposlenih, te da bi u prvoj godinu profit bio pet miliona, a u petoj 25 miliona. Pored tržišnog efekta, u sklopu fabrike otvorile bi se i nedostajuće laboratorije, a fabrika bi imala veliki značaj za stvaranje rezervi ljekova koje Crna Gora sada nema.
U Planu razvoja iz okobra prošle godine navodi se da je prioritet da Crna Gora napravi bar jednu fabriku esencijalnih ljekova. Kao jedna od bitnih stavki navodi se i da je Crna Gora jedina u okruženju koja nema svoju galensku laboratoriju (proizvodnja jednostavnih ljekova malih serija) i prijeko je potrebno da se što prije formira.
“Prema planu nova galenska laboratorija u okviru Montefarma proizvodila bi od 180 do 200 galenskih ljekova - preparata na površini od oko 700-900 kvadrata i sredstva potrebna za njeno formiranje iznosila bi između 880 hiljada i milion eura”. Realizacija je stala prošle jeseni u Ministarstvu finansija.
Godinu dana od javnog iniciranja ovog projekta sve je po starom. Glosarij je za posljednje tri godine i tri mjeseca ove dobio 226 tendera. U strukturi kupaca dominira Montefarm sa 94 odsto, slijedi KCCG sa tri odsto, Institut za javno zdravlje i ostali sa po jedan odsto.
VEZA V.D. DIREKTORA MONTEFARMA I GLOSARIJA
Posao se širi, pa Martinovići imaju i jednu od najvećih privatnih apoteka Tea Medica, a vlasnik Glosarija Martinović ima 33 odsto udjela u zdravstvenoj ustanovi Moj lab, koja ima tri poliklinike u Podgorici, Ulcinju i Budvi, i laboratorije u 10 crnogorskih gradova. Suvlasnici sa istim udjelom u Moj labu su Dragan Bokan, vlasnik Volija, i nekadašnji direktor KCCG, hirurg Milan Mijović.
Ministar zdravlja Vojislav Šimun iz PES-a optužio je nedavno u Skupštini Marinovića da su u vrijeme njegovog mandata rasli neki lobiji, uz tvrdnju da on sam niti je dio, niti planira da bude dio farmaceutskog lobija.
“Jedna veledrogerija imala je 2021. godine udio u budžetu od 83,8 odsto, naredne godine 106,4 odsto, a 2023. imala je 90 odsto, a druga kompanija 18 iz prostog razloga što je prodavala jedan mnogo skuplji lijek”, istakao je Šimun.
Najavio je i da će sve predati tužilaštvu.
Nakon Marinovićeve smjene, za v.d. direktora Montefarma imenovan je Aleksandar Bogavac. U njegovoj biografiji piše da je radio kao referent prodaje i medicinski predstavnik u firmi Farmegra, te da je obavljao funkciju supervizora marketinga i prodaje u firmi Alkaloid u Podgorici.
Inače, autorizovani distributer skopske fabrike Alkaloid za Crnu Goru je Glosarij.
Vladimir Martinović je vlasnik četiri firme - Glosarij, Glosarij CD, Keywork Estate i Monte resort. On najveći poslovni prihod ostvaruje preko Glosarija - tokom prošle godine 128 miliona eura, a dobit je bila 5,6 miliona.
Prihod preko Glosarij CD 2023. je bio 14,7 miliona, a neto rezultat 3,1 milion.
Keywork Estate, u kojoj je Martinović takođe stoprocentni vlasnik, imala je u prošloj godini prihod od 411 hiljadu, a dobit od 191.964 eura.
Monte resort u posljednje tri godine imao je prihod od 200 hiljada, s tim da je dobit sa 6.000 iz 2021, pretprošle i prošle godine bila 94.000.
Preko firme Glosarij, Martinović je vlasnik 10 odsto The Badger MNE, a firma posljednje tri godine nije imala poslovnih prihoda, prošle je bila u gubitku od 22 hiljade eura.
Do septembra 2022, Martinović je bio vlasnik i Gradske Cetinje, sada su vlasnici Jovan Martinović i Marko Martinović. Poslovni prihod od 1,3 miliona ostvarila je tokom 2023, uz dobit od 77 hiljada eura.
Martinović je bio suvlasnik i izvršni direktor firme Evergreen koja je od kraja 2005. u blokadi. Iznos blokade 629 eura. Do sredine 2016. Martinović je bio vlasnik 50 odsto udjela u firmi Terra Properties d.o.o. Beograd, koja je u blokadi od oktobra 2018, sa dugom od 152 hiljade eura. Do 2014. bio je suvlasnik u porodičnom preduzeću Monte vila Kotor koje je u likvidaciji.
U Glosariju M i Glosariju PH, koji su takođe u likvidaciji, Martinović je bio indirektni vlasnik. Suvlasnik je bio i u obrisanom preduzeću Sensilab.
Do maja 2008. bio je suvlasnik Baypharm, čiji je zastupnik do 2013. bio Oleg Obradović, nekadašnji predsjednik Odbora Prve banke braće Đukanović i jedan od glavnih aktera afere Telekom. U ovom preduzeću stečajni postupak je uveden krajem 2022. Poreski dug iznosi 352 hiljade eura.
Martinovićevi sinovi vlasnici su jedne od najvećih apoteka u Crnoj Gori Tea Medica, koja je prošle godine imala poslovni prihod od 21 milion eura, i dobit od 972 hiljade.
Sa po trećinu udjela Martinović, Dragan Bokan i Milan Mijović vlasnici su zdravstvene ustanove Moj lab. Profit u ovoj firmi je sa 2,8 miliona 2021, u 2022. pao na 50 hiljada, da bi u prošloj godini bio u minusu od 462 hiljade.
Pored zdravstva, navedenu trojicu povezuje i košarka. Mijović je bivši ljekar Košarkaškog kluba Budućnost i košarkaške reprezentacije Crne Gore. Bokan je na čelu uprave, a Martinović član Uprave Budućnost Volija.
Da podsjetimo da je dugogodišnji predsjednik Košarkaškog saveza bio Milo Đukanović.
.
The Environmental Protection Agency approved the Environmental Impact Assessment Report for Tehnoput, which relies on data up to seven years old. Meanwhile, companies actively damaging the Cijevna and Morača rivers continue operations without valid water permits
Predrag NIKOLIĆ/Andrea PERIŠIĆ
The residents of Donja Cijevna and Mahala are exposed to constant noise and air pollution caused by asphalt, sand particles, and various harmful substances. Some live fifty meters away from as many as three asphalt production plants.
All of this is happening on the banks of the Cijevna River, which is primarily protected by law and designated a natural monument. Along with the Morača River, it feeds the endangered Bolje Sestre water source, listed by UNESCO as one of the world's 150 most essential karst springs. Directly across from the asphalt plants, on the opposite riverbank, lie extensive Plantaže vineyards and fields of medicinal herbs and sandy everlasting, all of which are also at risk from harmful airborne particles.
Along the riverbank, several companies operate bases equipped with complete machinery, crushers, and rolling stock, including Putevi, Bemax, Genex, and Tehnoput. The latter recently obtained approval from the Environmental Protection Agency (EPA) for its Environmental Impact Assessment and work permit. According to research by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), however, the assessment relies on data up to seven years old, much of which is irrelevant to the specific location.
In response to CIN-CG, the EPA emphasized that its approval of the Environmental Impact Assessment is just one of many documents Tehnoput requires to carry out its operations. They also noted that if the approval had been denied, the Agency could have faced a lawsuit and potential compensation claims from the company. "We could find no legal grounds to withhold consent for the assessment," the Agency stated.
Saša Aćimić's Tehnoput company has operated concrete production and gravel extraction activities on state-owned land. Since 2012, it has failed to obtain a building permit for its facilities. In January 2023, the construction inspection and the police sealed Tehnoput's asphalt base on the Cijevna River. However, the seal was quickly removed, and illegal activities resumed. The prosecution intervened, leading to Aćimić's arrest, but he was soon released to face the charges in court.
When the Montenegro Petrol plant was demolished in February 2023, residents and the public hoped it marked the end of gravel theft and restoring order to the area. However, the recent issuance of environmental approval for Tehnoput suggests that the situation is not moving in that direction.
Saša Bošković, a resident of Donja Cijevna, told CIN-CG, "We thought the issue was resolved, but it was all a farce. The bases never stopped operating, from six in the morning until four in the afternoon. The Putevi base was a primitive operation, but a new one was installed a year and a half ago and began functioning without a water permit or proper authorization. Gravel theft continues, and now it's carried out by those with political backing or strong family connections..."
The dramatic decline in the yield of the Bolje Sestre spring most clearly illustrates the devastating impact of illegal gravel extraction. In 2010, when it was selected as the primary source for supplying the Montenegrin coast, its output was 2,600 liters per second. By 2020, however, this had plummeted to nearly eight times less, just 334 liters per second. In 2021 and 2022, the yield further decreased to 265 liters per second. However, following some state interventions, the yield saw a notable recovery in 2023, rising to 677 liters per second, an increase of two and a half times.
The Regional Waterworks—Montenegrin Coast (Vodovod) explained to CIN-CG that efforts to halt the illegal extraction of gravel and sand until early 2023 had not produced the desired results, with the yield continuously decreasing. They reported that the Morača riverbed in the II sanitary protection zone had been lowered below the permitted 10 meters above sea level, with some areas dropping even below three meters.
Despite this, the Waterworks remain hopeful that the additional water supply contracted from the Bolje Sestre spring will meet the demands for the upcoming summer tourist season. "The construction of the sand foundation is expected to increase the spring's yield by an additional 50 to 70 liters per second. Moreover, the ongoing construction of a water purification filter plant aims to provide an extra 100 liters per second," the Waterworks Agency stated.
Not a Single Company Holds Water Permits
All residents interviewed by CIN-CG claim that none of the companies managing the asphalt plants have received water permits from the Water Administration, which confirmed this.
"We have not issued water permits for the asphalt plants on Cijevna. Under the Water Law, investors are not required to obtain a water permit before receiving the Environmental Impact Assessment approval. However, the law is clear: a use permit cannot be granted for any facility or structure without a prior water permit," the Administration stated.
The Agency emphasizes that this issue has been blown out of proportion, as the companies cannot legally operate without a water permit. Despite this, all these companies continue to operate smoothly, even though they lack the necessary water licenses.
According to the Water Law, an asphalt plant is considered a facility that could significantly impact water pollution and must meet strict criteria to obtain a water permit. These criteria include methods of operation, remediation measures, assessments of impacts on aquatic life and surrounding springs, records of extracted materials, and many other conditions.
This raises the question of how these companies can continue operating without impediment and receive approval from state institutions, even though in February 2023, the Government of Montenegro adopted a decision to urgently implement land remediation measures in the Bolje Sestre water source catchment area, along the Morača and Cijevna rivers, due to an ecological disaster. The Government also tasked the Ministry of Ecology, Spatial Planning, and Urbanism (MPPUDI) and the Environmental Protection Agency (EPA) with removing and demolishing buildings in this area.
CIN-CG sent inquiries to the Ministry of Spatial Planning, Urbanism, and State Property (MPPUDI) asking how many facilities for the exploitation of gravel currently operate in the Morača and Cijevna areas, whether they are active, and why the facility operated by Montenegro Petrol has not been removed. Despite a lengthy wait, no answers were provided when this report was published.
Aleksandar Perović, the director of the NGO Ozon, points out to CIN-CG that the real issue lies in systemic dysfunction. "If, for example, one permit is missing—either a water permit or an environmental permit—this signals a lack of intersectoral cooperation and raises concerns about potential corruption and incompetence. It is inconceivable that institutions responsible for environmental and water protection cannot agree," he believes.
The EPA has stated that it will work to address this non-cooperation. CIN-CG has learned that, by the end of the month, at the Agency's initiative, a meeting will be held with representatives from the Water Administration, the Regional Water Supply (Montenegrin Coast), and the Municipality of Zeta. The goal of the meeting is for these institutions to come together to find a solution to the issue of asphalt plants.
Currently, the spatial plans in force classify the area where these plants are located as an industrial zone. If someone were to propose a nuclear power plant there, it would even be possible. Therefore, according to the Environmental Protection Agency, the only viable solution is to impose a moratorium on construction until new spatial plans are adopted that would redefine the purpose of the land.
Everything problematic is concentrated in the Zeta area. We face serious environmental issues—KAP, red mud, gravel extraction, asphalt plants, and sewage collectors. The current spatial plans even allow for the establishment of smelters, ironworks, refineries, and the storage of flammable waste. I'm concerned that a complex and troubling situation lies ahead. The spatial plan needs to be revised to reflect the local community's needs better," Tatjana Torbica, a resident near the asphalt plants, said in an interview with CIN-CG.
Tehnoput Report Based on Irrelevant Data
Several noteworthy points emerge in the recently approved Elaboration of the Tehnoput, which the EPA approved at the end of last month.
The section discussing the current air quality state explicitly states that measurements were not taken at the project site. The report notes, "Air quality measurements at the project location were not conducted, as the site is situated near KAP." Instead, the earlier results of these measurements, as far back as 2017, are listed.
Similarly, soil quality data were not collected at the project location. Instead, the data dates back to March 2019 and pertains to a nearby site.
More recent data on environmental quality comes from the Morača River, specifically for the monitoring profile located downstream of the Cijevna River mouth. These measurements were sourced from the Ecological Yearbook III-21 of the Institute for Hydrometeorology and Seismology of Montenegro for 2021.
It is striking that the EPA approved the study in which, under the section titled "Population," the following statement appears: "In the vicinity of the site, specifically in the southwestern and southern parts, there are the settlements of Cijevna (61 inhabitants), Srpska (868 inhabitants), Balijače-Mahala (1,354 inhabitants), and Mitrovići (299 inhabitants)." Despite this, the study concludes that there will be no impact on the local population, stating: "There are no residential buildings in the immediate vicinity, and its exploitation will not have an impact on the local population... Normal operation of the asphalt base will not negatively affect people's health."
In response, the residents of Donje Cijevna and Mahala have filed a complaint against the Tehnoput Elaboration recently submitted to the EPA, to which CIN-CG had access. The locals argue that this statement is so inaccurate that it raises questions about whether the authors even understand the planned work's location and nature. As the complaint states, "The report contains a list of measures that can be taken to protect soil, water, air..., however,...nowhere is it precisely stated which of these measures the investor will undertake in his work and in what way."
Furthermore, Ozon emphasizes that environmental compliance requires consistent air, soil, and water quality monitoring, with regular reports submitted to the relevant authorities. Perović notes, "Practice shows that this is not being done."
Unseen Consequences: The Overlooked Health Impact of Dense Asphalt Plants Amidst Agricultural Lands
Donja Cijevna and Mahala residents are increasingly alarmed that no comprehensive analysis has ever been conducted to assess the impact of multiple asphalt plants concentrated in such a small area on human health.
Notably, in 2022, the Protector of Property and Legal Interests of Montenegro addressed a letter to the Environmental Protection Agency (EPA), urging the Agency to evaluate the cumulative environmental impact of all three asphalt plants—something residents have been demanding for years, but without success.
The EPA, led by Milan Gazdić, replied to the Protector that the Law on Liability for Environmental Damage does not recognize claims that companies managing asphalt bases have polluted the environment. Instead of conducting new assessments, the Agency referred to existing findings from the Environmental Inspection and the Center for Ecotoxicological Testing (CETI), citing previously approved Environmental Impact Assessment studies for the facilities.
Despite this, residents have persistently submitted evidence indicating that the asphalt plants do not comply with environmental standards. "We face constant air and water pollution, unbearable noise, and serious health risks due to the plants operating without regulated working hours," Torbica warned.
She also highlighted the ongoing environmental degradation of the surrounding land and the direct discharge of wastewater into the Cijevna River. "On top of that, large mounds of waste material are scattered across the area, and when the wind picks up, it blows that dust right into our homes," she added.
Residents have repeatedly pointed out inaccuracies in the Environmental Impact Assessment. One of their letters to municipal authorities, seen by CIN-CG, challenges claims that there is no agricultural land near the asphalt plants. "On the eastern side, there are vineyards owned by Plantaže, and the potential harm to these crops has never been investigated. On the other side of the riverbank, near the railway, there is a privately-owned wheat farm, along with extensive fields of aromatic plants," the letter notes.
CIN-CG verified these claims through on-site visits and also contacted Plantaže.
The company stated: "Although no negative impact has been officially recorded in the micro-locations nearest the asphalt plants, we continue to monitor the situation closely as part of our regular field activities."
Residents had hoped all the plants would be shut down. "Two are already in operation, and now a third one, which has been here for 10 years without permits, approvals, or environmental studies, is about to start. We raised these issues with the previous Government, and now with the new one, but no one has responded," Bošković said.
Locals Lose Trust in Environmental Agency
Torbica points out that they have not received any response from the institutions about the damage so far. She is particularly disappointed in the work of the Environmental Protection Agency. "We addressed them; we even had a verbal promise from Milan Gazdić. He said that he would provide us with an assessment of the damage caused by the operation of the asphalt bases a couple of years ago, and we never received an answer," she says.
After obtaining approval for the construction of another base at Cijevna, the EPA, the Regional Waterworks - Montenegrin Coast, and the Water Administration followed a fight over who was to blame for the permit being issued in the first place.
In September of last year, the Regional Waterworks decisively announced that it was impossible to issue a consent to the Tehnoput Elaboration due to the protection of the Bolje Sestre water source. The EPA states that the Water Administration noted in its statement that the plot of the asphalt base is not located in the sanitary protection zone of the water source and that the base is about six kilometers away from it as the crow flies. The Water Administration states that the plot where the base is located is not covered by the second sanitary protection zone, nor by this source's proposed third protection zone.
Interestingly, however, this Administration has not determined the boundaries of this area's wider protection zone since 2008.
Torbica thinks the regional water supply had to hire an accredited institution that would make a realistic assessment of the wider sanitary protection zones. "Someone, by accident, left this area out of the wider zone of sanitary protection, from the third zone," she says.
The Regional Water Supply previously explained why asphalt bases cannot be in sanitary protection zones. "Considering that the operation of the base causes the release of chemicals into the air during production, including many toxic air pollutants such as arsenic, benzene, formaldehyde, cadmium, phenol and hexane, it is unacceptable and unfair to pollute the Morača River in this way and thus endanger the Bolje Sestre water source"
Gazdić has stated on several occasions that investors are obliged to observe measures to prevent or eliminate harmful effects.
"We cannot rely on the fact that the protection measures proposed in the studies will be taken, because this has not been the case until now either." Bemax, for example, discharges wastewater that is the product of washing their machines directly into Cijevna. If we know that the worst chemicals are used for this, and that it all goes into our rivers and Lake Skadar, what are we talking about then?" Bošković asks.
It is no wonder that the citizens do not trust that they will work according to the law. The Agency itself announced in November 2023 that the companies Montenegro petrol, Bemax, Cijevna Komerc, and Beton Montenegro did not comply with the legal obligation and did not submit the approval of a proposal for remedial measures due to the damage done in the bed of the Morača river.
By the way, the Law on Liability for Environmental Damage foresees a misdemeanor fine of two to forty thousand euros for a legal entity that does not prepare and submit a proposal for remedial measures within the time limit set by the decision.
CIN-CG previously wrote that out of 25 criminal proceedings initiated due to the illegal exploitation of gravel in the last five years, only five were completed. Two were rejected, and in three, the perpetrators received symbolic punishments—two fines of 1,700 euros and 800 euros, and one suspended sentence.
Montenegro petrol, on the other hand, has been stealing gravel on state land for decades. It has initiated proceedings against the state before the Commercial Court and is seeking compensation of four million euros!
Bošković points out that their struggle and ignoring the institutions has been going on for 10 years and announces that they will go on protesting if they do not receive an answer.
Asphalt Bases in the Region Are Located at a Distance from Populated Areas
Many asphalt plants in Montenegro are located far from densely populated areas. Examples include Teko Mining Vinča in Grocka, SremPut in Ruma, HidroKop in Banja Luka, Bjelovar Road, Zagreb Road, and Novi Pazar Road.
In certain countries, ecological asphalt associations prioritize the sustainable use of recycled asphalt, commonly referred to as "green asphalt." This includes the production of low-temperature asphalt, which emits fewer harmful substances.
The European Commission (EC) has warned for years that the asphalt industry is one of the most significant energy and raw materials consumers, contributing significantly to greenhouse gas emissions. Their proposed solution is the development of new technologies that integrate waste and recycled materials into the asphalt production process. This would enhance sustainability, reduce the carbon footprint, and minimize environmental impact. One such project, supported by the EC in Spain in 2014, presented the concept of eco-asphalt, which combines green binders, recycled aggregates from construction waste, and regenerated asphalt.
Although these eco-friendly practices have been implemented in Europe for years, they remain distant from Montenegro. Despite being intended as temporary, asphalt plants often stay in one location for decades. Donje Cijevna and Mahala residents express their frustration, stating they have no other place to call home. "Asphalt plants are mobile and can be relocated to more suitable areas, considering their destructive environmental impact," they say. With bitterness, they recall how, when they sought assistance from authorities, they were told that a similar plant was in the center of Berlin.
Many Companies Operate Illegally, Yet Police Fail to Respond
The Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) gained access to a report titled "Information on the Status of Inspection Procedures for Engineering Facilities – Asphalt Bases, Concrete Bases, and Crushing Plants," prepared by the Directorate for Inspection Supervision of the Ministry of Ecology, Spatial Planning, and Urbanism at the end of January 2023.
This document outlines the results of inspections, decisions to rectify violations, demolitions, prohibitions, and requests to initiate misdemeanor proceedings against companies responsible for environmental damage in the Cijevna and Morača regions.
Regarding the Tehnoput facility in Cijevna, the Ministry decided in 2023 to halt construction, and the site was sealed. Despite 14 inspections and four decisions to rectify violations, the company continued its operations. Recently, the Urban and Construction Inspection issued another decision prohibiting construction, but it remains uncertain whether this will stop their activities, as previous decisions have had no effect.
Three demolition orders were issued for Bemax's asphalt base due to construction contrary to approved plans, and the legalization process was halted. Despite 13 inspections and the issuance of decisions to correct violations, Bemax continues to operate at the site.
Cijevna Komerc received a demolition order for two concrete bases built without proper permits, and inspections found violations related to selling unapproved concrete. In this case, the Environmental Inspection conducted 11 inspections, issued four decisions requiring the elimination of irregularities, and submitted two requests to initiate misdemeanor proceedings. The Market Inspection found that records related to the purchase and sale of bulk goods were not made available during the inspection, which constitutes a violation of the Law on Internal Trade. Furthermore, as was the case with Bemax, it was determined that concrete had been placed on the market without verified proof of usability. Yet, the company remains active in Cijevna.
Putevi had one asphalt base removed and a temporary facility installed. The company was subject to the most inspections (20) and numerous orders for violation corrections, but it continues operations at the location.
In Morača, Čelebić was prohibited from using a building not registered in the real estate cadastre. The company also violated internal trade laws. The Environmental Inspection conducted five inspections and issued three orders to rectify identified irregularities. The Market Inspection also recorded a violation of the Law on Internal Trade, as records of bulk goods transactions were not available at the time of inspection, mirroring previous cases. Additionally, it was found that the company was placing concrete on the market without verified usability through a statement of properties. Significant activity by Čelebić continues at the Morača site.
Montenegro Petrol is the only company whose facility was demolished because it was built in violation of the applicable planning documents and without the necessary permits. The Environmental Inspection carried out 19 inspections, issued six orders to eliminate irregularities, and submitted four requests to initiate misdemeanor proceedings. The Market Inspection found violations of both the Law on Internal Trade and the Law on Construction Products, for the same reasons previously identified in the case of Čelebić.
Despite these violations, all companies continue to operate without interruption. This is supported by information obtained by CIN-CG, which indicates that representatives of the competent environmental and water protection authorities in Montenegro recently visited the area, accompanied by foreign embassy officials, to demonstrate how gravel is being illegally extracted. During the visit, one embassy representative asked: "Why don't we call the police?"
“Ubij, zakolji...”, “Nož, žica Podgorica”, skandiranja su koja se mogu čuti na stadionima i ispred njih. Sankcija za ovakve izlive mržnje nema, pa se nacionalističko navijanje nastavlja
Predrag NIKOLIĆ
Nacionalističke uvrede na račun Albanaca postale su sastavni dio navijanja na fudbalskim derbijima između podgoričke Budućnosti i Dečića iz Tuzi. Posljednju utakmicu ova dva tima, koja je održana početkom aprila, prekinuli su navijači Budućnosti - “varvari”.
“Varvarima” je zabranjeno da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. Kažnjavanje klubova zbog uvreda na nacionalnoj osnovi je novijeg datuma.
Uvrede i govor mržnje uslijedile su nakon naglog uspona Dečića koji posljednjih godina igra sve zapaženiju ulogu u crnogorskom fudbalu, a ove se bori za titulu. Prvi put su pogrdna skandiranja na račun Albanaca sa tribine “varvara” mogla da se čuju još tokom finala Kupa Crne Gore 2021. godine.
Budućnost je ove sezone već kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola “varvari” vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.
Pravilnik FSCG je jasan pri ponovljenom prekršaju - koji se odnosi na uvrede navijača “gestom ili pisanim transparentom” na račun protivničkog igrača, kluba, saveza, fudbalskog funkcionera ili gledalaca - izriče se kazna oduzimanja devet bodova. Pri trećem prekršaju, klub se izbacuje u niži takmičarski rang.
Dan nakon odluke Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore da kazni Budućnost sa 10.000 eura, kao i sa četiri utakmice bez podrške svojih navijača, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj.
“Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, što je i tendencija same UEFA kroz kampanju Say No To Racism, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.
On je poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala - UEFA i FIFA.
UEFA kažnjavala zbog rasizma
UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.
Zbog rasizma, FSCG kažnjen je i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila “majmunske krike”.
Dok su pravila u Evropi jasna, sportski novinar Aleksandar Radović za CIN-CG kaže da je pitanje šta državni organi i sistem u cjelini radi po pitanju govora mržnje.
“Nisam upoznat da su pojedinac ili pojedinci na bilo koji način kažnjeni zbog uvreda na nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi tokom fudbalskih utakmica, a nije prvi put da se takva skandiranja čuju na utakmicama između Budućnosti i Dečića. Koliko znam, ni najblaža kazna kao što je zabrana ulaska na stadione ili sportske objekte nije izrečena, da ne govorimo o novčanim, ili zatvorskim”.
Navijačko nacionalističko divljanje prisutno je i u nižim ligama. Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023, nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.
Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput “ubij, zakolji, da Š***** ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.
Fudbalski savez je u izjašnjenju dostavljenom Zaštitniku ukazao da je za slučajeve pojavljivanja vjerske, rasne, polne i bilo koje druge diskriminacije na tribinama ili u dvoranama nadležna Disciplinska komisija FSCG, koja je donijela odluku o pokretanju postupka protiv FK Grbalj.
OFK Grbalj je u izjašnjenju naveo da su utakmicu organizovali u skladu sa propozicijama takmičenja usvojenim od strane FSCG, te da su angažovali osam pripadnika ovlašćene agencije za obezbjeđenje i da je, u skladu sa obavezama koje se tiču javnih okupljanja, klub blagovremeno obavijestio Upravu policije, čijih pripadnika na stadionu nije bilo. Ukazali su da OFK Grbalj nema organizovanu navijačku grupu, već da prisutni gledaoci pojedinačno reaguju na zbivanja na terenu, te konstatovali da je pri kraju susreta došlo do huliganskih ispada grupice maloljetnih gledalaca, koje nijesu mogli spriječiti i čije skandiranje najoštrije osuđuju.
Klub ćuti, uticaj navijača veliki
Reakcije klubova su uglavnom nemušte ili izostaju.
Radović napominje da se ta praksa ponovila i nakon posljednjeg incidenta.
“Budućnost se nije ogradila ili osudila skandiranja na posljednjoj utakmici protiv Dečića, što, vjerujem, više govori o tome da navijačke strukture imaju jak uticaj na čelnike kluba, a ne o tome da čelnici kluba podržavaju ili ohrabruju takvo ponašanje”, kaže Radović.
Prošlog maja, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”, što referiše na povike mržnje navijačkih grupa iz Srbije i BiH koje veličaju genocid u Srebrenici.
Odmah nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe “vojvode” i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.
Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi i svi neophodni podaci, ali je “tužilaštvo ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva. Naprotiv, zaključeno je da su “u radnjama više lica sadržani elementi prekršaja iz Zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama”.
Fudbalski savez Crne Gore je osudio “skandalozne i apsolutno neprihvatljive poruke” navijača iz Nikšića, te pokrenuo disciplinski postupak protiv FK Sutjeska zbog nedoličnog ponašanja njihovih simpatizera. Oglasili su se i navijači Sutjeske, demantirajući da njihovo skandiranje “ima veze sa genocidima i prozivanjem manjinskih naroda”.
Stanje u ovoj zapuštenoj oblasti pokušao je da promijeni Marko Begović, koji je u septembru 2021. izabran na čelo Uprave za sport.
“Po stupanju na dužnost, inicirao više analiza, a rezultati su potvrdili da je sistem sporta u Crnoj Gori prilično zapušten. Imajući u vidu lokalnu nespremnost, bilo je neophodno uspostaviti strateško partnerstvo sa Savjetom Evrope i Evropskom komisijom. Sa prvim je rezultiralo omogućavanjem Crnoj Gori razvoj zajedničkog projekta na temu suzbijanja govora mržnje, koji se nastavio i nakon moje ostavke aprila, 2022. godine”, kaže za CIN-CG Begović, koji je sada univerzitetski profesor u Norveškoj.
On kaže da je, dok je bio na čelu Uprave, od Evropske komisije zatražio finansijsku podršku i mogućnost da Crna Gora učestvuje u različitim projektima.
“No, intenzivirana međunarodna aktivnost nije pratila nužne reformske zahvate, koji priznajem, jesu neprijatni ali su ljekoviti. Nespremnost i nedovoljna stručnost predstavnika javnih vlasti i sportskih organizacija, pored brojnih zloupotreba javnih finansija, posljednično su erodirali integritet sporta, pa su tako nasilje i diskriminacija u sportu svakodnevica. Kako Ministarstvo sporta i Ministarstvo unutrašnjih poslova nijesu uradili domaći zadatak, Crna Gora još nije pristupila temeljnim konvencijama Savjeta Evropa koje tretiraju ovu oblast, tj. nije uspostavljen odgovarajući institucionalni aranžman za sistemski odgovor protiv negativnih pojava u sportu”.
Primjera iz sudske prakse u kojima je sankcionisan govor mržnje u sportu nema. Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: “Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS - Belgrade - hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice za prekršaj iz čl. 19 Zakona o javnom redu i miru, jer nije dokazano ko je konkretnog dana i vremena bio oštećen predmetnom radnjom, a “oštećeni ne može biti neodređeni i neidentifikovani broj građana, koji moguće nijesu ni bili upoznati sa postojanjem spornog natpisa”. Zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka okrivljenima se ne stavlja na teret da su vrijeđali konkretno određena lica - već da su vrijeđali građane Crne Gore po osnovu nacionalne pripadnosti i etničkog porijekla. Interesantno je obrazloženje suda koji smatra da nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.
“U Crnoj Gori žive i građani koji u pogledu nacionalne pripadnosti i etničkog porijekla nijesu Crnogorci i Srbi na koje se odnosi sporni natpis, pa ti građani ovo ne bi ni doživjeli kao vrijeđanje, dok, sa druge strane, predmetnim natpisom je mogla biti izvršena radnja prekršaja i prema nekom licu koje nije građanin Crne Gore, već i one osobe van CG koje se osjećaju kao Crnogorci ili Srbi”, navodi se u obrazloženju.
Kazne i edukacija
Za razliku od Crne Gore, u Hrvatskoj se ovakvi ispadi sankcionišu. Navijači FK Dinamo iz Zagreba - “Bad Blue Boys” su se 11.6.2020. godine po dogovoru okupili na zagrebačkoj Kustošiji i mahali bakljama, skandirali: “Ubij Srbina”, noseći transparent: “J***t ćemo srpske žene i djecu”. Opštinski kazneni sud u Zagrebu je u februaru 2021. godine proglasio krivim pet navijača uzrasta od 20 do 22 godine za javno podsticanje na mržnju i nasilje. Četvorica su osuđeni na po šest mjeseci zatvora uslovno, a u kaznu im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru s rokom provjeravanja od dvije godine. Jedan je osuđen na pet mjeseci zatvora, ali mu je kazna zamijenjena društvenokorisnim radom u trajanju od 450 sati. Obavezani su da plate i 500 kuna sudskih troškova. Okrivljeni su priznali krivicu i pokajali se.
“U svijetu je, recimo, edukacija mladih ljudi koji su na bilo koji način vezani za fudbal, i sport uopšte, važna za sprečavanju ovakvih incidenata. Kod nas takva vrsta prevencije jednostavno ne postoji, mada bi zbog našeg mentaliteta i podjelama po raznim osnovama, možda bila i uzaludna. I zakašnjela”, ističe Radović.
Svojevremenu zakašnjelost u Velikoj Britaniji su uspjeli da riješe rigoroznim kaznama, tako da im stadioni sada nemaju ni ograde između terena i navijača.
Kod nas i dalje ostaje da roditelji dobro razmisle hoće li djecu povesti na stadion i umjesto fer-pleja i sportskog takmičenja izložiti ih gledanju nasilja i izliva nacionalne i druge verbalne mržnje.
Druga epizoda podkasta Istražuj.me Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sa sudijom i piscem iz Beograda, Miodragom Majićem, u kojoj je više riječi o njegovim knjigama i vezama sa Crnom Gorom i Skadarskim jezerom.
Istražuj.me je podcast u kome će CIN-CG nastojati da osvijetli neke od ključnih procesa u društvu.
Prvu epizodu pogledajte na linku:
Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu firme Tehnoput na koji je saglasnost dala Agencija za zaštitu životne sredine temelji se na podacima starim čak sedam godina. Nijedna od firmi koje uništavaju Cijevnu i Moraču nema vodnu dozvolu, ali nesmetano rade
Predrag NIKOLIĆ/Andrea PERIŠIĆ
Izloženi buci i vazduhu koji se miješa sa česticama asfalta i pijeska i raznim drugim štetnim materijama – žive mještani i mještanke naselja Donja Cijevna i Mahala, od kojih neki imaju kuće svega pedesetak metara od čak tri postrojenja za proizvodnju asfalta.
Sve je to na obali Cijevne, rijeke koja je većim dijelom zakonski zaštićena, ima status spomenika prirode i koja zajedno sa Moračom napaja ugroženo vodoizvorište Bolje sestre, koje se inače nalazi na UNESCO-voj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta na svijetu. Nasuprot asfaltnih baza, na drugoj obali rijeke, nepregledni su zasadi Plantaža, kao i ljekovitog bilja, smilja koji su takođe ugroženi zbog štetnih čestica.
Uz obalu rijeke nekoliko preduzeća ima baze sa kompletnom mehanizacijom, drobilicama i voznim parkom - Putevi, Bemax i Genex, kao i firma Tehnoput. Posljednja je nedavno od Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) dobila saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu i dozvolu za rad. Taj elaborat, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), temelji se na podacima starim čak sedam godina, od kojih se mnogi ne odnose baš na tu lokaciju.
Iz EPA za CIN-CG ističu da je njihova saglasnost na Elaborat samo jedan u nizu dokumenata koji je potreban firmi Tehnoput da obavlja svoje radove i da bi, da im ga nijesu odobrili, mogli da rizikuju tužbu i plaćanje odštete toj firmi. ,,Nijesmo mogli da pronađemo nijedan zakonski osnov da im ne izdamo saglasnost na Elaborat“, navode iz Agencije.
Kompanija Tehnoput Saše Aćimića svoju djelatnost proizvodnje betona i eksploatacije šljunka obavljala je na državnom zemljištu. Od 2012. pokušali su da za svoje objekte dobiju građevinsku dozvolu i u tome nijesu uspjeli. U januaru 2023. građevinska inspekcija i policija zapečatili su asfaltnu bazu Tehnoputa na Cijevni. Međutim, pečat je ubrzo skinut i nastavljeno je sa nelegalnim aktivnostima. Reagovalo je tužilaštvo i Aćimić je uhapšen, ali je ubrzo pušten da se brani sa slobode.
Kada je u februara 2023. srušeno postrojenje druge kompanije Montenegro Petrola, mještani i javnost su se ponadali da je na vidiku kraj krađe šljunka i da se uvodi red u ovu oblast.
Međutim, nedavno izdavanje ekološke saglasnosti Tehnoputu je potvrda da se baš i ne ide u tom pravcu.
,,Ponadali smo se da je stvar riješena. Ali sve je bila farsa. Nikada baze nijesu prestale da rade – od šest ujutru do četiri popodne. Baza ‘Puteva’ je bila primitivna baza, a onda su postavili novu, prije godinu i po dana i počela je da radi, bez vodne dozvole i ostalog. Krađa šljunka nije zaustavljena, a sada taj posao rade oni sa političkom podrškom ili dobrim familijarnim konekcijama…”, kaže za CIN-CG mještanin Donje Cijevne Saša Bošković.
Koliko je pogubna ilegalna eksploatacija šljunka najbolje pokazuje podatak da je izdašnost Boljih sestara 2010, kada su izabrane za izvor sa kojeg će se napajati crnogorsko primorje, bila 2.600 litara u sekundi, a 2020. gotovo osam puta manje – 334 litra u sekundi. U 2021. i 2022. godini izdašnost je bila 265. Ipak, nakon određenih aktivnosti države, 2023. izdašnost je uvećana za dva i po puta i bila je 677 litara u sekundi.
Iz Regionalnog vodovoda – Crnogorsko primorje (Vodovod) za CIN-CG objašnjavaju da aktivnosti na zaustavljanju nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska do početka 2023. godine nijesu davale očekivane rezultate i da je izdašnost u kontinuitetu padala. Dno korita rijeke Morače u II zoni sanitarne zaštite spuštalo se, navode, ispod dozvoljenih 10 metara nadmorske visine, a na nekim mjestima je spušteno čak ispod tri metra.
Nadaju se da će dodatne količine koje su već ugovorene uz zahvaćenu vodu iz izvorišta Bolje sestre biti dovoljne za ovu ljetnju turističku sezonu. ,,Izgradnjom pješčane ustave očekuje se obezbjeđenje povećanja izdašnosti vodoizvorišta za dodatnih 50 do 70 litara u sekundi. U toku su aktivnosti za izgradnju filterskog postrojenja za prečišćavanje vode koje treba da obezbijedi dodatnih 100 litara u sekundi“, navode iz Vodovoda.
Audio izjava: Saša Bošković
Nijedna od firmi nema vodne dozvole
Svi mještani sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da nijedna od firmi koje upravljaju asfaltnim bazama nema vodne dozvole koje izdaje Uprava za vode.
CIN-CG-u su te navode potvrdili i iz Uprave za vode.
,,Nijesmo izdali nijednu vodnu dozvolu za postrojenja - asfaltne baze na Cijevni. Za sprovođenje propisanih mjera i obaveza sa stanovišta upravljanja vodama, Zakon o vodama ne prepoznaje obavezu investitora da prije dobijanja saglasnosti na Elaborat o procjeni uticaja naživotnu sredinu mora prethodno pribaviti vodnu dozvolu. Međutim, taj zakon je izričit - za korišćenje objekata i postrojenja upotrebna dozvola ne može se izdati bez prethodno pribavljene vodne dozvole“, navode iz Uprave.
Iz Agencije ističu da je ovaj problem od početka predimenzioniran, jer bez vodne dozvole, ova firma ne može zakonski da radi. Međutim, sve ove firme i dalje nesmetano rade, iako nemaju vodnu dozvolu.
Prema Zakonu o vodama, asfaltna baza je objekat koji bi mogao imati značajan uticaj na zagađenje voda i zbog toga za dobijanje vodne saglasnosti na te objekte važe strogi kriterijumi. Neki od njih odnose se na način eksploatacije, mjere sanacija, procjene uticaja na živi svijet u vodi i okolna izvorišta, evidenciju izvađenih količina materijala, kao i brojne druge uslove.
Postavlja se pitanje kako je moguće da ova preduzeća i dalje nesmetano rade i dobijaju zeleno svijetlo od državnih institucija kada je u februaru 2023. Vlada Crne Gore usvojila ,,Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojasa uz rijeke Moraču i Cijevnu sa elementima ekološke katastrofe” i zadužila tadašnje Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i EPA da hitno uklone i sruše objekte koji se nalaze u ovom prostoru.
CIN-CG se obratio Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) sa pitanjima koliko je trenutno objekata za ekspolataciju sljunka na Morači i Cijevni, da li rade i zašto nijesu uklonjeni kao postrojenje firme Montenegro petrol. I pored dužeg čekanja, do objavljivanja ovog istraživanja nijesmo dobili odgovore.
Najveći je problem, ističe za CIN-CG direktor NVO Ozon Aleksandar Perović, obesmišljavanje sistema. ,,Ako se, recimo, vodna dozvola i ekološka saglasnost kose, odnosno jedne ima, a druge ne, to ukazuje na izostanak međusektorske saradnje i otvara prostor za preispitivanje koruptivnih momenata, kao i nedostatak stručnosti. Nemoguće je da se institucije koje se bave zaštitom životne sredine, konkretno voda, ne slažu“, smatra on.
Iz EPA najvljuju da će pokušati da okončaju nesaradnju. CIN-CG saznaje da će, do kraja mjeseca, na inicijativu Agencije biti održan sastanak sa predstavnicima Uprave za vode, Regionalnog Vodovoda – Crnogorsko primorje i Opštine Zeta, koja tek treba da se razgraniči sa Glavnim gradom, kako bi se predstavnici svih ovih institucija dogovorili oko rješenja za problem asfaltnih baza.
Prostorni planovi koji su na snazi mjesto na kom se nalaze sve ove baze tretiraju kao industrijsku zonu. Tu je praktično zakonski moguće sagraditi i nuklearnu elektranu, ako bi neko došao na tu ideju. Zbog toga je, smatraju iz Agencije za zaštitu životne sredine, jedino održivo rješenje moratorijum na gradnju. Dok se ne donesu novi prostorni planovi kojima će se izmijeniti namjena ovog prostora.
,,Na području Zete je smješteno sve što ne valja, imamo ozbiljne ekološke probleme – KAP, crveni mulj, eksploataciju šljunka, asfaltne baze, kolektor… Prostorna rješenja predviđaju mogućnost investitorima da otvore topionice, željezare, rafinerije, da skladište zapaljivi otpad. Plašim se da nas tek očekuje jedna složena priča. Prostorni plan treba da se mijenja prema potrebi građana”, kaže za CIN-CG Tatjana Torbica koja živi u blizini asfaltnih baza.
Elaborat Tehnoputa temelji se na nerelevantnim podacima
U Elaboratu Tehnoputa koji je krajem prošlog mjeseca odobrila EPA nailazimo na zanimljive podatke.
U segmentu koji tretira postojeće stanje oko kvaliteta vazduha priznaje se da mjerenja nijesu vršena na lokaciji projekta: ,,Mjerenja kvaliteta vazduha na lokaciji projekta nijesu rađena s obzirom na to da se lokacija projekta nalazi u blizini KAP-a“. Umjesto toga, navode se raniji rezultati ovih mjerenja, čak iz 2017. godine, na mjernom mjestu kod Ambulante KAP-a.
Ni podaci o kvalitetu zemljišta nijesu urađeni na lokaciji projekta. Jesu, kako se tvrdi, na obližnjoj, i datiraju iz marta 2019.
Audio izjava: Tatjana Torbica
Nešto noviji podaci su oni o kvalitetu rijeke Morače za mjerni profil ispod ušća Cijevne i preuzeti su iz Ekološkog godišnjaka III-21 Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore za 2021. godinu.
Bode u oči da EPA daje saglasnost na elaborat u kojem u odjeljku ,,Stanovništvo“ u jednom dijelu piše: ,,U blizini lokacije, odnosno jugozapadnom i južnom dijelu, nalaze se naselja Cijevna (61 stanovnik), Srpska (868 stanovnik), Balijače-Mahala (1354 stanovnik) i Mitrovići (299 stanovnik)“, a da se ipak nekako zaključuje da uticaja na stanovništvo neće biti: „U neposrednoj blizini nema stambenih objekata, te njegova eksploatacija neće imati uticaja na lokalno stanovništvo... U toku normalnog rada asfaltne baze nema negativnih uticaja na zdravlje ljudi“.
Ova konstatacija, navode mještani Donje Cijevne i Mahale u žalbi na Elaborat Tehnoputa koju su nedavno podnijeli EPA, a u koju je CIN-CG imao uvid, ,,toliko je netačna da je samo ona dovoljna da se donosilac zapita da li uopšte zna gdje je planirana izgradnja baze”. ,,Elaborat sadrži popis mjera koje se mogu preduzeti za zaštitu zemljišta, vode, vazduha..., međutim,… nigdje nije precizno navedeno šta će od tih mjera investitor zaista i preduzimati u svom radu i na koji način”, navode još mještani u žalbi.
Ekološka suglasnost, objašnjavaju u Ozonu, podrazumijeva niz mjera monitoringa kvaliteta vazduha, zemljišta i vode, koje bi trebalo da budu redovno dostavljane nadležnim institucija. ,,Praksa pokazuje da se to ne radi“, navodi Perović.
Niko se nije bavio uticajem na zdravlje ljudi tolikog broja asfaltnih baza na tako malom prostoru gdje su i poljoprivredna zemljišta
Mještane Donje Cijevne i Mahale posebno brine činjenica da se analizom uticaja na zdravlje ljudi tolikog broja asfaltnih baza na tako malom prostoru zapravo niko do sada nije bavio.
Zanimljivo je da se 2022. Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore (Zaštitnik) dopisom obratio Agenciji za zaštitu životne sredine sa zahtjevom da ta agencija izvrši procjenu kumulativnog uticaja sve tri asfaltne baze na prirodu, što godinama traže i mještani, ali bezuspješno.
Iz Agencije, na čijem je čelu Milan Gazdić, Zaštitniku je odgovoreno da navodi da su preduzeća koja rukovode asfaltnim bazama zagadila životnu sredinu nijesu prepoznati Zakonom o odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Umjesto da se izvrše nove analize, iz EPA su se pozvali na nalaze Ekološke inspekcije i Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), kao i na činjenicu da su ove firme već dobile saglasnost na elaborate procjene uticaja na životnu sredinu.
Mještani se godinama obraćaju institucijama i dostavljaju podatke koji ukazuju na to da asfaltne baze ne rade po ekološkim standardima. ,,Posljedice su konstantno zagađenje vazduha, vode, nesnosna buka, ugrožavanje zdravlja usljed neograničenog radnog vremena postrojenja“, upozorava Torbica.
Ona opominje i da se dešava devastacija priobalnog zemljišta i ispuštanje otpadnih voda u rijeku Cijevnu. ,,Tu je i problem ogromnih nasipa deponovanog materijala koji pod uticajem vjetra završavaju u naše domove“, navodi Torbica. Zatražila je obustavu rada postrojenja do usklađivanja tehnologije proizvodnje sa evropskim standardima.
Stanovnici Donje Cijevne i Mahale su više puta ukazivali i na netačne podatke i u Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu Puteva. ,,Nije istina da poljoprivredna zemljišta u blizini asfaltnih baza nijesu prisutna, jer se sa istočne strane nalaze vinogradi Plantaža, a štetni uticaj na zasade još niko nije ispitao. Takođe, uz prugu sa druge strane obale, takođe na maloj udaljenosti, nalazi se privatni posjed zasada pšenice, kao i velika područja zasada aromatičnog bilja”, piše u jednom od dopisa mještana Glavnom gradu u koji je CIN-CG imao uvid.
CIN-CG je sve ove navode mještana potvrdio izlaskom na teren. Obratili smo se i Plantažama.
,,Iako do sada nije utvrđen negativni uticaj na mikrolokalitetima koji su najbliži lokacijama pomenutih asfaltnih baza, u okviru redovnih aktivnosti i svakodnevnim obilascima, kompanija kontinuirano prati stanje na terenu“, navode iz ove kompanije.
Mještani su očekivali da se uklone sve baze. ,,Dvije već rade i sada će i treća, koja je tu već 10 godina postojala i to bez ikakvih dozvola, saglasnosti i elaborata. Objasnili smo i prošloj vlasti o čemu je riječ, a sada i svima u novoj Vladi i niko nam ništa nije odgovorio”, kaže još Bošković.
Mještani ne vjeruju Agenciji
Torbica ističe da do sada nemaju nijedan odgovor institucija o šteti. Posebno je razočarana u rad Agencije za zaštitu životne sredine. ,,Obratili smo im se, čak smo imali i usmeno obećanje Milana Gazdića. Rekao je da će nam dostaviti procjenu štete od rada asfaltnih baza još prije par godina i nijesmo nikada dobili odgovor“, kaže ona.
Nakon dobijanja saglasnosti za gradnju još jedne baze na Cijevni, usljedilo je prepucavanje EPA, Regionalnog vodovoda - Crnogorsko primorje i Uprave za vode oko toga ko je kriv što je dozvola uopšte izdata.
Iz Regionalnog vodovoda su još u septembru prošle godine decidno saopštili da nije moguće izdati saglasnost na Elaborat Tehnoputa zbog zaštite vodoizvorišta Bolje Sestre. Iz EPA navode da je Uprava za vode u izjašnjenju konstatovala da se parcela asfaltne baze ne nalazi u zoni sanitarne zaštite vodoizvorišta i da je baza od njega udaljena oko šest kilometara vazdušnom linijom. Iz Uprave za vode navode da parcela gdje se nalazi baza nije obuhvaćena drugom zonom sanitarne zaštite, a ni predloženoj trećom zonom zaštite ovog izvorišta.
Zanimljivo je, međutim, da ova Uprava od 2008. nije utvrdila granice šire zone zaštite ovog područja.
Torbica smatra da je Regionalni vodovod morao da angažuje akreditovanu ustanovu koja bi napravila realnu procjenu koje su to šire zone sanitarne zaštite. ,,Neko je, da li slučajno, izostavio ovu oblast iz šire zone sanitarne zaštite, iz treće zone”, navodi ona.
Iz Regionalnog vodovoda ranije su objasnili i zašto asfaltne baze ne mogu biti u zonama sanitarne zaštite. ,,Uzimajući u obzir da rad baze prouzrokuje ispuštanje hemikalija u vazduh tokom proizvodnje, uključujući mnoge toksične zagađivače vazduha kao što su arsen, benzen, formaldehid, kadmijum, fenol i heksan, neprihvatljivo je i nepravedno da se na taj način zagađuje rijeka Morača i sam tim ugrožava se vodoizvorište Bolje sestre”.
Gazdić je u više navrata izjavio da su investitori dužni da poštuju mjere za sprječavanje ili otklanjanje štetnih uticaja.
,,Mi se ne možemo osloniti na to da će mjere zaštite predložene elaboratima biti preduzete, jer to ni do sada nije bio slučaj. Bemax, recimo, ispušta otpadne vode koje su proizvod pranja njihovih mašina direktno u Cijevnu. Ako znamo da se za to koriste najgore hemikalije, a da sve to ide u naše rijeke, pa onda i u Skadarsko jezero – o čemu mi onda pričamo”, pita se Bošković.
Nije čudo da građani nemaju povjerenja da će se raditi po zakonu, jer je i sama AZŽS u novembru 2023. saopštila da kompanije Montenegro petrol, Bemax, Cijevna Komerc i Beton Montenegro nijesu ispoštovale zakonsku obavezu i toj agenciji nijesu na saglasnost dostavile predlog mjera sanacije zbog štete učinjene u koritu rijeke Morače.
Zakon o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, inače, predviđa prekršajnu novčanu kaznu od dvije do 40 hiljada eura za pravno lice koje u roku koji je određen rješenjem ne sačini i ne dostavi predlog mjera sanacije.
CIN-CG je ranije pisao o tome da je od 25 krivičnih postupaka koji su pokrenuti zbog nelegalne eksploatacije šljunka u posljednjih pet godina samo pet završeno. Dva su odbačena, a u tri su počinioci dobili simbolične kazne - dvije novčane od 1.700 i 800 eura i jednu uslovnu osudu.
Montenegro petrol, s druge strane, koji je decenijama na državnom zemljištu krao šljunak pred Privrednim sudom pokrenuo je postupak protiv države od koje traži obeštećenje od četiri miliona eura!
Bošković ističe da njihova borba i ignorisanje institucija traju 10 godina i najavljuje da će, ako i dalje ne budu dobijali odgovor, krenuti u proteste.
Audio izjava: Tatjana Torbica
U regionu asfaltne baze daleko od naseljenih mjesta
U najbližem okruženju Crne Gore mnoge asfaltne baze nijesu u blizini gusto naseljenih mjesta. Primjeri su Teko Mining Vinča u Grockoj, SremPut u Rumi, HidroKop u Banja Luci, Ceste Bjelovar, Zagrebačke ceste, Novi Pazar Put i druge.
U pojedinim zemljama postoje čak i ekološka asfaltska društva, a njihov prioritet je zelena upotreba recikliranog starog asfalta, odnosno zelena asfaltska industrija - proizvodnja niskotemperaturnog asfalta pri čemu je manja i količina štetnih emisija.
Iz Evropske komisije (EK) godinama upozoravaju da je industrija asfalta jedan od najvećih potrošača energije i sirovina i enormno doprinosi emisiji gasova staklene bašte. Oni rješenje vide u razvijanju novih tehnologija za integraciju otpada i recikliranih materijala u ciklus proizvodnje asfaltnih mješavina, jer bi se tako poboljšala održivost, smanjio karbonski otisak i poguban uticaj na životnu sredinu. U jednom od projekata u Španiji, koji je podržala EK još 2014, čak je predstavljen i koncept eko-asfalta koji kombinuje zelena veziva, reciklažne agregate koji su nastali iz građevinskog otpada i regenerisani asfalt.
Sve ove zelene ideje, iako se u Evropi već godinama sprovode u djelo, još su mnogo daleko od Crne Gore.
Iako bi asfaltne baze trebalo da budu privremenog karaktera, u praksi one na jednoj lokaciji funkcionišu decenijama. Mještani Donje Cijevne i Mahale ističu da drugi dom nemaju, kao ni živote. ,,Asfaltne baze su mobilne i mogu se premjestiti na drugu, adekvatniju lokaciju s obzirom na njihov poguban uticaj na okruženje. Mi nijesmo”, kažu. Uz gorčinu objašnjavaju da kada su se jednom prilikom obratili inspekciji na rad jedne od baza, odgovoreno im je da takva ista postoji i u centru Berlina.
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u „Informaciju o statusu inspekcijskih postupaka inženjerskih objekata – postrojenja: asfaltnih baza, betonskih baza i drobiličnih postrojenja” koju je sačinio Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma krajem januara 2023.
Taj dokument pokazuje sve kontrole, rješenja za otklanjanje nepravilnosti, o rušenju ili zabrani građena, kao i sve zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka protiv firmi koje devastiraju Cijevnu i Moraču.
Kada je riječ o postrojenjima na Cijevni, u slučaju firme Tehnoput Ministarstvo je 2023. donijelo rješenje o zabrani građenja njihovog objekta i objekat je zapečaćen. Ekološka inspekcija izvršila je 14 kontrola, donijeta su četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti, a podnijeta dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Prije nekoliko dana je i Urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine donijela Rješenje o zabrani građenja asfaltne baze ove firme. Kakve će to rezultate imati, ostaje da se vidi, jer ni prethodna ovakva i slična rješenja nijesu spriječila Tehnoput da nastavi sa radom.
Za asfaltnu bazu Bemaksa donijeta su tri rješenja o rušenju djelova objekta koji su izgrađeni suprotno revidiranom glavnom projektu i građevinskoj dozvoli. Donijeto je i rješenje o prekidu postupka legalizacije. Ekološka inspekcija izvršila je 13 kontrola, donijeta su četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti, a podnijet je jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Tržišna inspekcija je čak utvrdila da je na tržište stavljen beton za koji nije dokazana upotrebljivost izjavom o svojstvima, što je suprotno Zakonu o građevinskim proizvodima. Ali Bemax i dalje radi na ovoj lokaciji.
Cijevnoj Komerc donijeto je rješenje o rušenju, jer su dvije betonske baze i ostali objekti izgrađeni suprotno važećim planskim dokumentima i bez odgovarajućeg odobrenja. Ekološka inspekcija je u ovom slučaju sprovela 11 kontrola, četiri rješenja za otklanjanje nepravilnosti i dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Tržišna inspekcija je ustanovila da joj evidencija o nabavci i prodaji robe na veliko nije dostupna u toku kontrole, što predstavlja kršenje Zakona o unutrašnjoj trgovini. Takođe je, kao i u slučaju Bemaxa, utvrđeno da je na tržište stavljen beton za koji nije dokazana upotrebljivost. I ova firma je danas aktivna na Cijevni.
Firmi Putevi jedna je asfaltna baza uklonjena i postavljen je privremeni objekat. U njenom slučaju ekološka inspekcija obavila je najviše kontrola - njih 20, a donijela je i pet rješenja za otklanjanje nepravilnosti i četiri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Ni Putevi nijesu prestali sa aktivnostima na ovoj lokaciji.
Na Morači, firmi Čelebić donijeto je rješenje o zabrani upotrebe objekta, jer nije upisan u katastar nepokretnosti shodno Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Ekološka inspekcija izvršila je pet kontrola i donijela tri rješenja za otklanjanje nepravilnosti. Tržišna inspekcija je konstatovala i kršenje Zakona o unutrašnjoj trgovini, jer ni u ovom slučaju evidencija o nabavci i prodaji robe na veliko nije dostupna u momentu kontrole. Isto je utvrđeno da je firma na tržište stavljala beton za koji nije dokazana upotrebljivost izjavom o svojstvima. Čelebić na Morači i dalje ima velike aktivnosti.
Jedino je Montenegro Petrolu srušeno postrojenja izgrađena suprotno važećem planskom dokumentu i mimo odobrenja. Ekološka inspekcija obavila je 19 kontrola, donijela šest rješenja za otklanjanje nepravilnosti i podnijela četiri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupk. Tržišna inspekcija je utvrdila da su kršeni Zakon o unutrašnjoj trgovini i Zakon o građevinskim proizvodima – iz istih razloga kao i u slučaju Čelebića.
Da sve ove firme nesmetano rade, potvrđuje i saznanje CIN-CG-a da su nedavno ovo područje posjetili predstavnici nadležnih institucija koje se bave zaštitom životne sredine i vodama u Crnoj Gori zajedno sa predstavnicima stranih ambasada kojima su pokazivali kako se ilegalno eksploatiše šljunak. Jedan od službenika iz ambasade je upitao – a zbog čega ne zovnemo policiju?
Ukoliko vlasti ne pripreme temeljan projekat za zaustavljanje odliva stanovništva, Crna Gora bi za 25 godina mogla izgubiti i do sto hiljada stanovnika, što bi značajno oslabilo ljudski potencijal države. Ulazak u Evropsku uniju mogao bi dodatno pospješiti iseljavanja, pa bi ova cifra mogla biti i veća
Kristina Radović/Andrea Perišić
U Crnoj Gori se dešavaju ozbiljne demografske promjene, a država ne čini gotovo ništa da se uhvati u koštac sa izazovima. Nezvanični podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazuju da je u deceniji, od 2011. do 2021. godine, državu naselilo nešto preko 66 hiljada mahom stranaca, a da je iz nje otišlo preko 70 hiljada crnogorskih državljana. Koliko ih još u inostranstvu stalno živi, a da odavde nijesu odjavili prebivalište, ne zna se, jer zvanične statistike nema. Podaci do kojih smo došli od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) pokazuju da se nakon 2021. broj stranaca u državi značajno povećao i da ih je trenutno više od 90 hiljada.
“Napustio sam Crnu Goru u potrazi za boljim životom. Već skoro pet godina sam u Americi”, kaže za CIN-CG momak koji je u SAD otišao preko Work and Travel programa.
Tamo je “na crnom”, a život u toj zemlji, navodi on, drastično se razlikuje od života u Crnoj Gori.
“Svi se bore samo da što više zarade”, kratko kaže.
Najveća briga mu je da se ne razboli, jer je jednom imao problem sa zubima i samo za preglede i liječenje je dao hiljade i hiljade dolara. Tako je sve što je uštedio, teško radeći, morao da da ljekarima.
On je samo jedan od mnogih koji su otišli iz Crne Gore i koji se možda više nikada neće vratiti.
Migracije su kompleksna društvena pojava, objašnjava za CIN-CG demograf Miroslav Doderović. Uzroci mogu biti ekonomski, socijalni, politički i demografski, kao i ekološki i klimatski. Ekonomski faktori odnose se na potragu za boljim radnim prilikama, većim zaradama ili stabilnošću, dok socijalni faktori obuhvataju traženje boljeg kvaliteta života, obrazovanja ili zdravstvenih usluga. Politički uzroci mahom se odnose na ratna dešavanja, autoritarne režime ili kršenja ljudskih prava. Iz Crne Gore se zbog svih ovih razloga odlazilo.
U istraživanju Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Društva statističara i demografa Crne Gore (DSDCG) iz 2023. godine “Dok čekamo odgovorniju vlast: Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stanovništva” navodi se da neke zvanične procjene pokazuju da se smanjenje broja stanovnika (depopulacija države) nastavilo i u 2022, kada je zabilježena i najveća razlika u broju doseljenih i odseljenih u posljednjih 20 godina. Te se godine broj stanovnika smanjio za 1.998 osoba ili za približno isti procenat kao i u periodu pandemije, ali ne zbog povećanog mortaliteta, već zbog većeg odliva stanovništva. U toj godini je i prirodni priraštaj bio negativan u 17 od 25 opština.
Prema preliminarnim rezultatima Popisa stanovništva u 2023. godini u Crnoj Gori živi 633.158 stanovnika. Ako se oduzme broj stranaca, onda je broj državljana oko 545 hiljada stanovnika. Ova cifra najbolje govori o tome koliko je ljudi otišlo od popisa iz 2011, kada je u Crnoj Gori bilo oko 620 hiljada stanovnika, a stranaca svega nekoliko hiljada.
Crna Gora bi za 25 godina mogla da ima oko 540 hiljada stanovnika
Ukoliko se država ozbiljnije ne upusti u rješavanje problema odliva stanovništva, mogla bi za 25 godina imati 78 hiljada stanovnika manje nego na Popisu 2011. godine, objašnjava Doderović.
“To približno odgovara broju stanovnika iz 1971. godine”, upozorava on.
Iz demografske perspektive, navodi on, trend odliva stanovništva sa područja koje obiluje prirodnim i privrednim resursima uzrokuje razne negativne promjene na tržištu radne snage, dolazi do nestajanja pojedinih privrednih djelatnosti, manjka stručnjaka, smanjenja investicija, gašenja ili premještanja preduzeća i javnih ustanova, pritisaka na penzioni, zdravstveni i sistem socijalne zaštite jer je sve manje radnika koji finansiraju ove fondove, pada blagostanja i veće nejednakosti...
Crna Gora, ističe za CIN-CG sociološkinja Biljana Radović Fuštić, već decenijama ima visoku stopu emigracije, ali i visoku stopu unutrašnjih migracija, što takođe predstavlja ozbiljan problem.
“Iz Bijelog Polja sam se preselila u Podgoricu prije šest godina, jer sam htjela da nastavim školovanje, a tamo nije bilo fakulteta koji sam htjela da upišem”, kaže za CIN-CG mlada studentkinja.
Taj grad nije perspektivna sredina za mlade i mnogi njeni prijatelji su takođe otišli, što u inostranstvo, što u druge gradove u Crnoj Gori, jer nijesu mogli da nađu nikakav posao.
“Bila sam nezadovoljna i nesrećna. Magla u zimskom periodu, u kombinaciji sa dokolicom i par ulica u kojima je sve isto učinili su da odem čim mi se pružila prilika”, navodi naša sagovornica.
Prema podacima Monstata koje je CIN-CG analizirao, u gotovo deceniji, od 2014. do 2022. godine, samo iz Bijelog Polja se odselilo skoro četiri hiljade ljudi više nego što se doselilo. Iz Nikšića oko tri hiljade ljudi, Cetinja oko hiljadu, iz Berana i Pljevalja po oko dvije hiljade, iz Andrijevice oko 500, Rožaja oko 1.300, a Mojkovca - oko 800 ljudi. Interesantno je, na primjer, da su se i iz Šavnika stanovnici mahom mnogo više odseljavali sve do 2021, a da se onda, u 2022, baš kada su u tom gradu održani lokalni izbori, odjednom naselilo 300 ljudi više nego što je otišlo.
Ne može se znati sa sigurnošću kuda su svi ovi ljudi tačno otišli. Neki od njih vjerovatno u inostranstvo, a neki u druge gradove u Crnoj Gori. Zanimljivo je da se za osam godina u Budvu doselilo oko 2.300, a u Podgoricu skoro 10 hiljada ljudi više nego što je otišlo. U tim seobama učestvuju i stranci i naši građani.
Mnogi od njih su sigurno radna snaga koja fali Crnoj Gori, a koju traže poslodavci iz inostranstva.
Trenutno fali oko 25 hiljada radnika
CIN-CG-u su iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) kazali da su i kod nas i u inostranstvu deficitarna zanimanja inženjeri i IT specijalisti, metalski radnici i električari, hotelsko i restoransko osoblje, doktori medicine, medicinske sestre, domaćice, njegovatelji za starije osobe, radnici iz oblasti mehatronike, tehnike automatizacije, stručnjaci za sanitarnu tehniku i tehniku grijanja i klimatizacija, vodoinstalateri, elektrotehničari...
U ovom trenutku, ističe Doderović, crnogorskoj ekonomiji fali oko 25 hiljada radnika, naročito iz oblasti turizma, građevinarstva i poljoprivrede.
Crna Gora nema dovoljno ni medicinskog osoblja. Tako, prema nekim ranijim istraživanjima Instituta za javno zdravlje (IJZCG), fali oko 150 ljekara, ali nema preciznih podataka koliko ih je u proteklim godinama napustilo javno zdravstvo, a ni koliko ih je došlo ovdje da rade.
Radović Fuštić ističe da se postavlja pitanje o tome šta je Crna Gora uradila da zaštiti svoje stanovništvo.
“Svjedoci smo da je visoka stopa imigracije sa istoka, što zbog ratnih sukoba, što zbog investicionih projekata, dovela naše državljane u nezavidan položaj. To je naročito vidljivo kada je u pitanju tržište nekretnina na primorju”, ističe ona.
U istraživanju Monstata “Projekcije stanovništva Crne Gore do 2060. godine sa strukturnom analizom stanovništva Crne Gore” iz 2014. predviđa se da u bi naredne dvije dekade, odnosno do 2041. godine, bilo nastavljeno povećavanje broja doseljenih u primorski i centralni region, kao i odlazak stanovništva iz sjevernog dijela države.
Crna Gora je i na pragu duboke demografske starosti, upozorava se još u istraživanju “Dok čekamo odgovorniju vlast: Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stanovništva”. Udio populacije do 14 godina (koje ima 17,9 odsto) skoro da je izjednačen sa populacijom od 65+ (16,5 odsto)... Za dvije decenije učešće populacije do 14 godina se smanjilo sa 21 odsto na 17,9 odsto, odnosno sa 128,2 hiljada na 110,2 hiljade, dok se u istom periodu, učešće populacije od 65+ povećalo sa 12 na 16 odsto, piše u ovoj studiji.
Stanovništvo sve starije, posebno na sjeveru
Starenje društva naročito je izraženo u opštinama na sjeveru, ističe za CIN-CG sociološkinja Radović Fuštić.
“Ukoliko se ekonomski razvoj ne rasporedi ravnomjerno na sve tri regije, samo će se produžiti trenutna situacija u kojoj starenje populacije stvara pritisak na socijalni sistem - penzioni fond, zdravstvenu zaštitu, socijalnu pomoć...”
Razvijanje politika koje podržavaju porodice podstiče i natalitet, navodi Radović Fuštić, a upravo raspoređivanje ekonomskog razvoja dovodi do poboljšanja ambijenta u kom će se mladi ljudi ranije odvajati od roditelja nego što je to slučaj sada, kada, prema raznim istraživanjima, najčešće to čine tek poslije 30. godine.
“Kategorija stanovništva od 80 i više godina dvostruko je veća u poređenju sa 2000. godinom u Crnoj Gori. Broj starijih osoba (65 i više godina) koje nijesu radno aktivne se značajno povećava u odnosu na radno aktivno stanovništvo (od 15 do 65 godina)”, ističe Doderović.
Prosječna starost u Crnoj Gori je oko 40 godina. Ipak, to je, kaže ovaj demograf, za pet godina niže od prosjeka Evropske unije (EU), gdje Italija i Njemačka imaju najstariju populaciju (48 i 46 godina). Najmlađu populaciju u poređenju sa evropskim prosjekom imaju države kandidati za EU - Turska (33) i Kosovo (30).
Neke države već se suočavaju sa ozbiljnim posljedicama koje dolaze sa sve starijim stanovništvom. Tako se nedavno u Japanu, koji ima jednu od najstarijih populacija na svijetu, nekoliko velikih japanskih proizvođača pelena odlučilo da prestane da proizvodi pelene za bebe i umjesto toga se fokusiralo na tržište za odrasle. Ta država, inače, već duže vrijeme sprovodi razne nacionalne programe čija je svrha da “privuku” mlađe stanovništvo. Neki od tih programa se odnose na stvaranje povoljnih prilika za rješavanje stambenog pitanja.
Japan, inače, nije jedini koji ima problema sa niskom stopom nataliteta. To je slučaj i u Kini, Singapuru, Tajvanu i Južnoj Koreji, koja ima najniži natalitet na svijetu.
Od 2018. broj Rusa se upetostručio, turskih državljana tri puta više
Broj imigranata se ubrzano povećava u Crnoj Gori. Ovaj trend je započeo još 2000-ih, a intenziviran je naročito 2022. godine, kada dolazi do značajnijeg priliva državljana Ukrajine i Rusije, zbog rata.
Podaci iz MUP-a do kojih je došao CIN-CG pokazuju da najviše stranih državljana, osim iz zemalja regiona, dolazi iz Rusije, Turske, Ukrajine, Njemačke, Kine, Kazahstana, Italije, Izraela, Francuske, Moldavije, Filipina, Bjelorusije, Azerbejdžana, Austrije, Australije, Velike Britanije i Švajcarske.
Od 2018. do 2024. godine broj ruskih državljana i državljanki u Crnoj Gori je gotovo pet puta veći. U 2018. bilo ih je 5.151, a trenutno ih je 24.775. Broj doseljenih iz Turske je utrostručen u istom periodu - u 2018. bilo ih je 3.629, a sada 10.859. Isto je i sa državljanima Filipina. U istom periodu broj doseljenih iz Kine se smanjio više od pet i po puta, na što je najviše uticao završetak radova na auto-putu, koji su gradili Kinezi.
Doderović ističe činjenicu da je šest i po hiljada djece stranaca upisano u crnogorske škole i vrtiće u školskoj 2023/24 godini.
Najveći broj migranata, odnosno njih 23 odsto, ima između 20 i 29 godina, navodi se još u istraživanju “Dok čekamo odgovorniju vlast: Zašto Crnoj Gori nije stalo do sopstvenog stanovništva”.
Ovi podaci bi trebalo da upozore državu, smatra Doderović, da povede mnogo više računa o ovom pitanju.
“Rusi napuštaju svoju državu zbog mobilizacije i političke nestabilnosti, stanovnici Turske zbog političkih i ekonomskih razloga, a u Crnoj Gori se otvara i veliki broj turskih kompanija. Jasno je da je sada gotovo jedna sedmina novog stanovništva iz inostranstva”, navodi on.
Stranci, prema riječima sociološkinje Radović Fuštić, mogu donijeti novi kapital, tehnološka znanja i preduzetničke vještine, a to je korisno za razvoj novih industrija i poslovnih sektora.
“Imigracija može dovesti do kulturnih promjena i obogaćivanja društva različitim perspektivama, običajima i jezicima”.
Ipak, ovi kulturološki procesi mogu izazvati i društvene tenzije, posebno ako postoji otpor prema promjenama ili strah od gubitka identiteta.
“Važno je razvijati empatiju prema strancima i omogućiti im nesmetan boravak u državi”, smatra ona i navodi primjer dobre prakse - u Švajcarskoj vlasti pružaju kontinuiranu podršku migrantima u prilagođavanju, naročito kada treba da se nasele u neki specifičan kanton.
Veliki upliv imigranata u Crnu Goru, često veoma bogatih, napravio je veliki jaz koji je najvidljiviji u južnoj i centralnoj regiji države. Zbog nerealnog podizanja cijena iznajmljivanja stanova i kuća, naši građani i građanke plaćaju ogromne stanarine, a o kupovini stana mnogi ne mogu ni da sanjaju.
Na Fejsbuku neko je oglasio stan za iznajmljivanje u Podgorici od nepunih 50 kvadrata po cijeni od 700 eura. Oglas je privukao mnogo komentara, većinom ogorčenih građana.
“Po ovome, čovjek treba da ima preko hiljadu eura platu da bi mogao da živi. Bolje da ste naznačili da izdajete samo bogatim Rusima i Ukrajincima”, piše u jednom komentaru.
Jedan od razloga povećane prodaje nekretnina strancima je i program ekonomskog državljanstva.
“U periodu inflacije u euro zoni, kao što je bila prošla i pretprošla godina, mnogi se odlučuju za kupovinu nekretnina kao jednog od sigurnijih načina da njihov novac neće izgubiti na vrijednosti. Kupovina nekretnina u Crnoj Gori je interesantna strancima kako radi života ovdje, tako i zbog investiranja. Pored blage mediteranske klime i prirodnih ljepota, cijene nekretnina u Crnoj Gori su i dalje niže nego u ostalim zemljama evropskog Mediterana. Primorje je uvijek bilo atraktivno, međutim posljednjih godina i drugi djelovi države - naročito Kolašin”, navodi Doderović.
Stranci privremeni boravak mogu dobiti po osnovu kupovine rezidencijalne nekretnine u Crnoj Gori. Porez na imovinu zavisi od opštine do opštine.
“Za privremeni boravak je, nakon izbijanja rata u Ukrajini, aplicirao veliki broj Ukrajinaca i Rusa, ali je i broj zapadnih Evropljana koji žele privremeni boravak u Crnoj Gori u konstantnom porastu, pogotovo u posljednje tri godine”, ističe još Doderović i napominje da Crna Gora mora imati jasnu politiku upravljanja ovakvim situacijama kako bi unaprijedila stanje javnih finansija.
Trenutno posluje 26 hiljada stranih firmi
Prema najnovijim podacima koje je Uprava za inspekcijske poslove dostavila CIN-CG-u u Crnoj Gori trenutno posluje 26 hiljada firmi koje su osnovali stranci. Najviše onih sa vlasničkom strukturom stranaca, gotovo više od četvrtine, registrovano je u Podgorici i Budvi.
Najveći broj kompanija osnovali su državljani Turske, Rusije, Srbije, Ukrajine, Njemačke… Otvaraju se različite firme koje se bave trgovinom na veliko i malo, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima, informisanjem i komunikacijama i IT, građevinarstvom, administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, uslugama smještaja i ishrane, popravkom motornih vozila i drugim.
Prema podacima demografa Doderovića, trenutno su najbrojnije firme koje se bave nespecijalizovanom trgovinom na veliko i ima ih oko 3.500, a potom konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem - njih ima oko 3.400. Firmi koje posluju u oblasti građevinarstva ima oko tri hiljade, a restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata oko 1.600. Kompjuterskim programiranjem bavi se preko 1.500 firmi.
Rast broja novih preduzeća čiji su osnivači strani državljani doveo je i do velikog broja zaposlenih koji nijesu građani Crne Gore. To, upozorava Doderović, može imati i pozitivne i negativne posljedice za ekonomiju.
“U strancima koji dolaze u Crnu Goru mora se tražiti razvojni kreativni potencijal, jer oni utiču na tržište radne snage, investicija i rast bruto domaćeg proizvoda. Niska poreska stopa odličan je povod za otvaranje firmi u Crnoj Gori”, navodi demograf.
Sociološkinja Radović Fuštić smatra da novim zakonskim rješenjima treba ukloniti sve administrativne barijere i stvoriti uslove da stranci svoja statusna pitanja, uključujući pitanje rada i zapošljavanja, rješavaju u objedinjenom postupku, kod jednog organa - specijalizovane državne agencije.
“Potrebno je raditi na tačnosti evidencija o strancima i izdatih isprava po svim statusima, neophodna je brža i efikasnija kontrola nadležnih inspekcijskih organa i direktan pristup evidencijama od nadležnih državnih organa”, ističe ona.
Treba, međutim, voditi računa o zaštiti sopstvene radne snage i sopstvenih preduzetnika, što rade sve ozbiljne države.
CIN-CG se obratio Vladi Crne Gore sa pitanjima na koji način se država bavi svim ovim demografskim promjenama, šta radi da spriječi veliki odliv stanovništva i kako se odnosi prema sve većem doseljavanju stranaca. Do objavljivanja ovog istraživanja, nijesmo dobili odgovore.
Uređene države sprovode niz mjera kojima rješavaju problem nedostatka radne snage unutar sopstvenog stanovništva, ali i one kojima privlače strance sa određenim vještinama i tako podstiču rast bruto društvenog proizvoda. Zemlje EU, na primjer, imaju razne vrste pravnih mogućnosti koje strancima dozvoljavaju da se tamo nastane i žive pristojno, poput Plave karte EU (radne i boravišne dozvole), kao i nekih drugih jedinstvenih dozvola. Isto tako, one brinu o svojim državljanima na koje imigracije neminovno utiču, tako što ulažu u obrazovanje, zdravstvo, preduzetništvo… Crna Gora o tome još ne razmišlja, niti ima nacionalnu strategiju koja bi se bavila pitanjem uticaja demografskih promjena na njen razvoj. Nema ni rasprave među ključnim akterima o ovom problemu koji, prije svega zbog odliva stanovništva, prijeti ozbiljno da ugrozi same temelje društva.
Sve je veći broj odbijenih američkih viza crnogorskim državljanima. Taj broj raste iz godine u godinu. Tako je u 2023. čak 43 odsto viza odbijeno u Ambasadi SAD u Podgorici. To se vidi iz zvaničnih podataka vlade Sjedinjenih Američkih Država. To je čak za deset procenata više nego u 2022.
Do ovako velikog broja odbijenih viza moglo bi da dođe zbog toga što sve veći broj crnogorskih državljana ostaje ilegalno u Americi, ali i zbog toga što Vlada Crne Gore nije riješila neke administrativne zahtjeve koje traže SAD. Nije samo problem u odbijenim vizama, već i u tome što se crnogorskim državljanima, i kad im se odobri ulazak u SAD, viza izdaje na znatno kraći period nego stanovnicima drugih zemalja u regionu. Tako se obično crnogorskim državljanima turistička viza najduže izdaje na tri godine, dok se recimo državljanima Srbije izdaje i na deset godina. Tako je i sa studentima. Crnogorski studenti, čiji fakulteti traju četitri godine, moraju svake dvije godine da apliciraju za vizu, dok u Srbiji obično dobijaju vizu za cijeli period studija.
Crna Gora, u poređenju sa zemljama regiona, ima najveći procenat odbijenih viza.
Hrvatska u 2023. ima najmanju stopu odbijenih, oko devet odsto. Srbija oko 16 i po odsto, a Bosna i Hercegovina oko 18 i po odsto. Sjeverna Makedonija oko 29 odsto, Kosovo oko 30 odsto, a Albanija 31 odsto.
Zanimljivo je da je ova stopa bila veća u Srbiji i Bosni i Hercegovini u 2022. godini - u Srbiji je bila oko 19 i po odsto, a u Bosni i Hercegovini oko 20 odsto.
Osim u Crnoj Gori, i na Kosovu, u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj su se stope odbijenih viza povećale od 2022.
Media centar u okviru projekta: ,,Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava“ koji sprovodi u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore raspisuje
JAVNI POZIV Za obuku novinara u oblasti istraživačkog novinarstva
Na ovaj poziv mogu se javiti novinari iz Crne Gore koji su zaposleni, ali i oni koji rade kao frilenseri, novinari sa iskustvom, a i oni koji tek počinju.
Obuka će se odvijati u dvije faze. Prvo kroz organizovanje dvodnevnog treninga koji će voditi iskusni treneri. Nakon sprovedene obuke biće izabrano deset polaznika koji će nastaviti rad na istraživačkim pričama, uz mentorsku podršku stručnjaka i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Ovaj dio obuke trajaće sedam mjeseci. Polaznici će tokom ovog perioda dobijati odgovarajuću mjesečnu naknadu, a njihove priče biće objavljene na sajtu CIN-CG i u drugim zainteresovanim medijima.
Prijave sa biografijom (CV) kandidata/kinja i motivaciono pismo slati najkasnije do 15.05.2024. na Media centar e-mail: media@mediacentar.me