Nevladine organizacije koje su podržale kandidaturu Duška Vukovića za člana Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ocjenjuju da je jučerašnja odluka Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore politički motivisana i pravno neutemeljena, ali i jasan izraz namjere vladajuće većine da partijski zarobi medijski sektor uz cijenu da ugrozi i evropski put Crne Gore.
Administrativni odbor je, prihvatajući nezakonite razloge radne grupe za provjeru validnosti dokumentacije ovlaštenih predlagača, koju čine poslanici vladajuće većine Duško Stijepović, Vasilije Čarapić i Bogdan Božović, odbio prijedlog za imenovanje nespornih kandidata iz CANU i NVO u oblasti medija. Izgovor da se ne može utvrditi da su upravljački organi predlagača donijeli odluku o kandidaturi je besmislen, jer su svi akti uredno potpisani od strane ovlašćenih lica u tim subjektima.
Dodatno, obrazac za podnošenje kandidature ne sadrži mogućnost navođenja upravljačkog organa koji je donio odluku, već se traže osnovni podaci: naziv NVO, ime kandidata, njegova biografija i radno iskustvo, kao i potpis ovlašćenog lica. Štoviše, ni Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama niti Javni poziv ne predviđaju dostavljanje posebnih odluka skupštine ili drugog upravljačkog organa NVO kao dijela tražene dokumentacije. U statutima svih predlagačkih NVO jasno je definisano da su ovlašćena lica, uključujući direktore, nadležna za potpisivanje akata u okviru svakodnevnog poslovanja NVO. Administrativni odbor ima obavezu da tačno navede u svakom pojedinačnom aktu što nedostaje ako je to utemeljeno u zakonu, što nije učinjeno. Dakle, dokumentacija je bila potpuna i u skladu sa pravilima koje je propisao upravo Administrativni odbor.
Sebičnu političku motivaciju vladajuće većine u Odboru potvrđuje i činjenica da je ista procedura, sa identičnim obrascem, sprovedena i prilikom imenovanja članova Savjeta Gradske RTV Podgorica. Ništa tada nije bilo sporno poslaniku i odborniku Vasiliju Čarapiću, koji je sad akter ove opstrukcije.
Suština je jasna – kandidati sa integritetom koje predlažu relevantne organizacije civilnog društva i koji ispunjavaju zakonom propisane uslove, treba da se eliminišu iz postupka zbog političke nepodobnosti, čak i ako to uključuje gaženje zakonskih normi.
Ovaj politički perfomans Administrativnog odbora nastavak je pravnog nasilja koje je započeo predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, kada je bez obrazloženja poništio prethodni Javni poziv za imenovanje članova Savjeta Agencije. Sve to treba uvezati sa najavama parlamentarne većine o izmjenama medijskih zakona, kojima bi se, pod izgovorom „poboljšanja“, išlo u pravcu “ozakonjenja” partijske kontrole nad RTCG i Agencijom za AVM usluge.
Podsjećamo da je usvajanje Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama bio jedan od uslova za dobijanje pozitivnog IBAR-a, kao i za privremeno zatvaranje Poglavlja 10 – Informaciono društvo i mediji. Drugo završno mjerilo u Poglavlju 10 odnosi se na funkcionalan i nezavisan rad regulatornog tijela za elektronske medije, odnosno Agencije za AVM usluge. Opstrukcije vladajuće većine da se imenuju kredibilni predstavnici civilnog društva u Savjet Agencije, ozbiljan su i svjestan rizik za ponovno otvaranje ovog poglavlja jer se ovim dovodi u pitanje, za početak, funkcionalnost Agencije.
Očigledan je cilj da se suzi prostor za djelovanje nezavisnih regulatornih tijela i obesmisli uloga civilnog društva u procesu demokratizacije medijskog sistema. Stoga, očekujemo da se oko ovog jasno odredi Vlada Crne Gore, a posebno Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo evropskih poslova i Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO, ovo pitanje ćemo komunicirati i sa relevatnim međunarodnim akterima.
Goran Đurović, Media centar
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore (IMCG)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)
Mila Radulović, Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore
Mustafa Canka, NVO „Ul Info“
Zdravko Janjušević, Bjelopoljski demokratski centar
Željko Đukić, NVO Multimedijal Montenegro
Nataša Nelević, NOVA – Centar za feminističku kulturu
Azra Hrapović, NVO Đakomo Adriatic
Boris Nedović, NVU Centar sjevera
Radomir Petrić, NVU Sua Sponta Bar
Nevladine organizacije - Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG), Akcija za ljudska prava (HRA), Institut za medije Crne Gore (IMCG), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore, Sindikat medija Crne Gore smatraju jučerašnju odluku Administrativnog odbra sramnom i politički motivisanom sa namjerom da se zaustavi imenovanje nepodobnih kandidata za članove Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge.
Administrativni odbor je prihvatio navodne argumente radne grupe za provjeru validnosti podnijete dokumentacije (koju su sačinjavali poslanici Duško Stjepović, Vasilije Čarapić i Bogdan Božović) ovlaštenih predlagača, da nisu mogli jasno da utvrde da li su upravljački organi NVO, u skladu sa zakonom, donijeli odluku o imenovanju Dragoljuba Vukovića za člana Savjeta Agencije za AVM sluge.
Podjsećamo poslanike i javnost da Obrazac za podnošenje predloga za imenovanje člana Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, kojeg je upravo propisao Administrativni odbor, nigdje ne sadrži mogućnost da se saopšti naziv upravljačkog organa koji je unutar NVO donio odluku o imenovanju kandidata za člana Savjeta Agencije za AVM usluge.
U Aktu o imenovanju, kako je to propisao Adminstrativni odbor, traži se da se navede naziv NVO, radno iskustvo kandidata, biografija kandidata, ime i prezime predlagača i svojeručni potpis. Dakle, u samom Aktu o imenovanju koje je upravo propisao Administrativni odbor nije ni ostavljena mogućnost da se navede više podataka o tome koji je organ donio odluku o imenovanju.
Sa druge strane poslanici većine u Administrativnom odboru su namjerno zanemarali činjenicu da se u Javnom pozivu kao i samom Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama, u članu 149, ne navodi da se u sklopu dokumentacije od strane ovlaštenih predlagača dostavlja odluka skupštine ili drugog upravljačkog organa NVO kojom je imenovan kandidat za člana Savjeta Agencije za AVM usluge.
U statutima svih NVO je propisano da su ovlaštena lica (u koja spadaju i direktori NVO) zadužena za obavljanje dnevnog poslovanja i sprovođenje odluka drugih organa.
Obrasci ovlaštenih predlagača za članove Savjeta Agencije za AVM usluge, koji su se dostavljali i do sada, nikada nisu problematizovani od strane poslanika.
Da se radi o smišljenoj i protivzakonitoj odluci koja je samo uvod u ostvarivanje političke namjere skupštinske većine o izmjeni medijskih zakona, najboje govori činjenica da je poslanik PES-a Vasilije Čarapić iznio stav o neophodnoj izmjeni medijskih zakona, dok je predsjednica Administartivnog odbora Jelena Nedović pročitala inicijativu grupe NVO za izmjenu medijskih zakona kako bi valda potvrdila opravdanost izmjene medijskih zakona.
Isti postupak, sa identičnim formularom za imenovanje kandidata, sproveden je nedavno i za članove Savjeta Gradske RTV Podgorica. Tada ništa u proceduri nije smetalo poslaniku i odborniku Čarapiću. Identična normativna rješenja koja su sada propisana u Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama, sadržana su u važećoj, novoj, Odluci od osnivanju RTV Podgorica. Poslanik i odbornik Čarapić nije tada smatrao da su normativan rješenja neprimjenjiva kako to izjavljuje danas.
Promijenile su se samo okolnosti i suština je da kandidat za člana Savjeta Agencije za AVM usluge sada nije po volji skupštinske većine jer je kredibilan predstavnik NVO koje su spunile eoma zahtijevne kriterijume propisane Zakonom.
Čitav ovaj performans započet je prije nekoliko mjeseci kada je Andrija Mandić, predsjednik Skupštine, bez bilo kakvog smislenog objašnjenja poništio Javni poziv za imenovanje članova saveta Agencije za AVM usluge. Pravno nasilje se nastavlja današnjom odlukom Administrativnog odbora.
Direktna posljedica ovakvog djelovanja Skupštine je da Savjet Agencije danas ima samo tri od pet članova, a što znači da svi moraju biti na svim sjednicama i jednoglasno odlučivati da bi Agencija mogla da funkcioniše.
Namjera poslanika skupštinske većine je poslednjom odlukom Administrativnog odbora ogoljena i jasno je da nas čekaju izmjene medijskih zakona sa namjerom da se zadrži politički uticaj nad RTCG i pojača politički pritisak na Agenciju za audiovizuelne medijske usluge.
Goran Đurović, Media centar
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG)
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore (IMCG)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Mila Radulović, Udruženje profesionalnih novinara Crne Gore
Radomir Kračković, Sindikat medija Crne Gore
Investitori iz Srbije, Rusije i Turske prednjačili su u Crnoj Gori lani. Profili zemalja iz kojih se najviše ulaže nije usklađen sa evroatlantskim ciljevima Crne Gore. Strani investitori nezadovoljni ambijentom i uslovima za ulaganja, Vlada bez strategije
Predrag Nikolić/Đurđa Radulović
Tokom prošle godine vodeći strani investitori u Crnu Goru bile su Srbija, Rusija i Turska, čija ulaganja zbirno čine više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija (SDI) u 2024. Iz ove tri zemlje uloženo je oko 318 miliona od ukupno 889 miliona SDI. Ulaganja iz zemalja Evropske unije (EU) znatno su manja, i iznose svega 250,5 miliona.
„Dubina procesa integracija nije se odražavala na promjenu profila investitora, pa na vrhu liste ne dominiraju zemlje EU. To je statistika iza koje se krije mnogo prostora za istraživanja“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, redovna profesorka Ekonomskog fakulteta, nekadašnja ministarka za evropske integracije.
Trend ulaganja iz zemalja van zapadnog bloka nastavljen je i nakon obnove nezavisnosti, 2006. i deklarisana priključenja u EU i NATO za ključne prioritete. Od tada do danas, u Crnu Goru se slilo preko 14,6 milijardi direktnih stranih investicija (SDI). Od toga je 10 zemalja uložilo najviše, oko devet milijardi, a među njima su samo četiri članice i EU i NATO (EU), uz Turski koja je dio NATO saveza.
SDI po zemljama porijekla, tabela načinjena na osnovu podataka CBCG
Među prvih deset stranih ulagača od zemalja EU našle su se Italija, Austrija, Kipar i Njemačka, čije ukupno ulaganje iznosi nešto preko tri milijarde.
Prvo mjesto po SDI zauzima Rusija, sa preko dvije milijarde, koja je svake godine od nezavisnosti bila među prvih pet ulagača. Za njom slijede Švajcarska, Italija i Srbija, od kojih je iz svake uloženo nešto preko milijardu. U prvih deset su i Turska, kao i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Azerbejdžan, svaka sa preko pola milijarde ulaganja.
Ukupna ulaganja zemalja EU od 2006. do danas čini manje od polovine ukupnog SDI, tj. 6,1 milijardi.
Iz kabineta premijera Milojka Spajića kažu za CIN-CG da su neki od najznačajnijih projekata u Crnoj Gori realizovale kompanije iz EU, kao što je podmorski energetski kabl između Crne Gore i Italije, koji je realizovala italijanska kompanija Terna, te da veliki broj predstavništava stranih kompanija sa sjedištem u Srbiji indirektno investiraju u Crnu Goru.
Nadalje, tvrde da se, shodno putu ka EU, u budućnosti očekuje veći priliv investicija iz država zapadne Evrope.
,,Uslijed globalnih dešavanja tokom posljednjih nekoliko godina, zabilježen je pad interesovanja investitora iz Rusije, paralelno sa porastom interesovanja investitora iz EU i drugih država, te se ne možemo saglasiti sa konstatacijom da u Crnu Goru ne ulažu razvijene države EU”, tvrde iz kabineta.
Međutim, podaci iz prošle godine, koje smo naveli na osnovu statistike Centralne banke Crne Gore (CBCG), demantuju te tvrdnje, jer su Srbija, Rusija i Turska i dalje vodeći strani direktni investitori.
Iz poreskih rajeva dolazi mnogo novca
U prvih 20 najvećih investitora u Crnu Goru od nezavisnosti su i poreski rajevi – Djevičanska Ostrva sa 184 miliona i Panama sa 173 miliona. A kada se na te cifre dodaju prihodi i sa nekih drugih sličnih adresa (Barbados, Bahami, Belize, Džerzi, Mauricijus, Sejšeli, Gibraltar, Bahrein, Kajmanska Ostrva, Maršalska Ostrva...) oni prelaze 600 miliona eura. Samo to je više nego što je u Crnu Goru od nezavisnosti uložila recimo Njemačka, koja je jedna od najvećih investitora iz EU. Ulaganja iz netransparentnih zona su zapravo daleko veća, jer ovdje nijesu uračunate of-šor kompanije koje dolaze sa Kipra, Velike Britanije, Holandije ili nekih drugih zemalja, jer nijesu dostupni podaci koliko je ulaganja sa ovih destinacija došlo iz of-šor firmi, a koliko od kompanija sa transparentnom vlasničkom strukturom.
,,To ulaganje preko of-šor kompanija može da ukazuje na skrivanje vlasnika kapitala ili porijekla kapitala. Takođe i domaći kapital može osnovati firmu u zemljama koje važe za poreski raj, a potom, osnovati firmu u Crnoj Gori koja će se potom oporezivati po nižoj stopi u matičnoj kompaniji. U ovim slučajevima, od presudne je važnosti nadzor Poreske uprave'', kaže za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar.
Nadzora za orgomni kapital koji je ulazio u Crnu Goru uglavnom nije bilo. Investicije skrivenih vlasnika više su uticale na enormno bogaćenje pojedinaca nego na dobrobit društva i građana. Investiranje preko of-šor kompanija su koristili često i crnogorski građani, koji su i tako skrivali tragove sumnjivo stečenog kapitala i legalizovali ga u zemlji.
Globalnu istragu o of-šor finansijskim poslovima pod nazivom Pandora papiri vodio je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja. Baza procurjelih podataka sadrži skoro 12 miliona dokumenata koja su prikupljena iz registara zemalja Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname, Belizea, Kipra, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura, Velike Britanije, Švajcarske i tako dalje.
Ova afera iz 2021. još uvijek nije dobila pravosudni epilog u Crnoj Gori. U Panama papirima se pominju bivšu premijer i predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo koji su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.
Ne ulaže se u razvoj zemlje
Nije samo problem odakle novac dolazi. Gordana Đurović ističe da, ni po strukturi, investicije ne ukazuju na aktivno ulaganje u realni sektor, a time i razvoj zemlje, što predstavlja izazov, jer se Crna Gora od nezavisnosti gotovo u potpunosti oslanjala na rast i razvoj od SDI. ,,Neto priliv SDI bio je prosječno oko 14 odsto BDP-a godišnje, što govori o modelu razvoja zasnovanom pretežno na privlačenju SDI, dok izostaje izvozna orijentacija, posebno u robnom izvozu'', objašnjava za CIN-CG profesorica Đurović.
Međutim, iako se od nezavisnosti SDI bliži cifri od 15 milijardi, od čega su neto SDI gotovo 10 milijardi, ta su sredstva nedovoljno korištena za razvoj, objašnjava Đurović.
Struktura SDI, tabela sačinjena na osnovu podataka CBCG
Struktura investicija od nezavisnosti pokazuje da je najviše novca otišlo u nekretnine, 32,9 odsto, ulaganje u realni sektor je iznosilo je 31,6 odsto, dok je 30,6 odsto SDI otišlo u interkompanijski dug, odnosno pozajmljivanje novca lokalnim kompanijama od strane matičnih firmi iz inostranstva, što predstavlja ulaganja koje ne povećavaju osnovni kapital.
Zarija Pejović objašnjava da učešće interkompanijskog duga u SDI u iznosu od 30,6 odsto, što upućuje na to da matične firme, umjesto da vrše dokapitalizaciju kćerki firmi u Crnoj Gori radije ih kreditiraju i na taj način kroz rashode za kamatne stope umanjuju oporezivu dobit, a time smanjuju i poresku obavezu prema Crnoj Gori na dobit pravnih lica.
Ulaganja u nekretnine prelaze polovinu ukupnog SDI u 2023. i 2024. što je zabrinjavajući trend, s obzirom da Crna Gora ne diverzifikuje privredni sektor i ne podstiče izvoz, kažu sagovornici CIN-CG. ,,Iz Srbije stižu zdravija ulaganja, jer dio novca ide u realni sektor - dakle podstiče se razvoj zemlje, dok novac iz Rusije uglavnom ide u nekretnine, što zamrzava razvoj“, navodi Đurović.
,,Efekat investicija u nekretnine na priveredni rast izražava se u uvećanju potrošnje. Ovo dovodi do rasta cijena nekretnina, što opet otežava domaćem stanovništvu kupovinu nekretnina i za osnovne, egzistencijalne potrebe“, kaže Pejović.
Iz kabineta premijera međutim tvrde da investicije u nekretnine mogu donijeti korist društvu. ,,One ne predstavljaju nužno i negativan uticaj na ekonomiju, posebno kroz rast građevinskog sektora, povećanje turističkih, poslovnih, stambenih kapaciteta i rast potrošnje povezan sa kupovinom nekretnina, što su generalno investicije sa bržim povratom u odnosu na investicije u realni sektor.” Kako navode, ovakva ulaganja doprinose zapošljavanju, jačanju pratećih djelatnosti i povećanju budžetskih prihoda kroz poreze i takse. ,,Takođe, potrebno je istaći da je ova vrsta ulaganja, dominantno kroz program ekonomskog državljanstva, podstakla ubrzani razvoj sjevernih opština, posebno opštine Kolašin”, naglašavaju za CIN-CG iz kabineta premijera.
Međutim, prema upozorenjima više stručnjaka, arhitekata i prostornih planera projekat ubrzane urbanizacije Kolašina doveo je do devastacije ovog grada i okoline, a jedan od razloga bio je upravo institut ekonomskog državljanstva. Ubrzana urbanizacija, dovela je i do devastacije drugih vrijednih prostora u zemlji.
Ulaganje u kompanije manje nego tokom kovid krize 2020.
Posljednje dvije godine SDI je značajno opao, nakon uspona 2021. i 2022, a naročito je izražen pad ulaganja u kompanije i banke. I prošle i 2023. godine ulaganje u domaće kompanije bilo je manje nego u godini kovid krize- 2020. kada je iznosilo 123 miliona. Ukoliko se na to doda inflacija u odnosu na 2020. podaci su zaista zabrinjavajući. Tako je 2020. ulaganje iznosilo 123,8 miliona, godinu kasnije značajno više 215 miliona, a i u 2022. je zabilježen rast od 219, 4 miliona, da bi u 2023. došlo do ogromnog pada – iz inostranstva uloženo je svega 95,2 miliona. Lani se stanje malo poravilo, ali bilo je svega 113,9 miliona ulaganja u kompanije, što je gotovo duplo manje nego u 2023. godini.
I dok se ulaganje u kompanije značajno smanjilo, analiza podataka CBCG pokazije da ulaganje u nekretnine nije opalo - posljednje tri godine kretalo se u prosjeku oko 450 miliona godišnje.
Struktura SDI 2020.- 2024, podaci CBCG
,,Analiza priliva SDI u Crnoj Gori pokazuje trend smanjenja u posljednjem periodu, uz promjene u samoj strukturi investicija. Naime, dolazi do opadanja investicija u kompanije i banke, dok se porast dešava u sektoru nekretnina. Ovaj signal se odražava na slabljenje investicione atraktivnosti Crne Gore, na koju je uticala i politička nestabilnost u zemlji”, navodi se u Bijeloj knjizi Savjeta crnogorskih stranih investitora iz 2024.
Trend rasta ulaganja bio je naročit u postpandemijskom periodu i nakon agresije Rusije na Ukrajinu. U prvoj godini invazije 2021, SDI je porastao i približio se cifri od milijardu. Naredne, 2022. godine ta brojka je bila preko milijardu. Međutim 2023. i 2024. SDI je iznosio manje od 900 miliona.
„Crnoj Gori treba više ulaganja u kompanije a manje u nekretnine, jer samo takva ulaganja imaju održiv i mjerljiv efekat na razvoj lokalnih zajednica i zemlju u cjelini“, ističe Đurović.
Prema podacima iz više različitih izvora, stranih državljana koji su privremeno pronašli dom u Crnoj Gori ima oko 100.000. Međutim, važno je napomenuti da povećana potrošnja i dolazak stranih državljana nijesu pokrenuli značajne investicije u realnom sektoru, kao ni otvaranje novih radnih mjesta, ističu sagovornici CIN-CG.
Istraživanje BIRN-a iz 2023. pokazalo je da 64 odsto od gotovo šest hiljada kompanija koje su u Crnoj Gori otvorili ruski državljani nakon invazije na Ukrajinu, ima samo jednog zaposlenog, a preko 20 odsto nema registrovanih radnika osim osnivača. Budžet Crne Gore je od ovih kompanija tokom prve godine agresije Rusije na Ukrainu imao prihod od svega 4,8 miliona eura, pokazalo je ovo istraživanje BIRN-a.
Vlada bez strateške vizije
Iz Spajićevog kabineta kažu za CIN-CG da je prioritet Vlade da usmjeri ulaganja investitora, naročito stranih, u realni sektor crnogorske privrede. Međutim, prema riječima Đurović percepcija investicione zajednice je da je Crna Gora kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, država gdje sigurnost za privatnu imovinu i ulaganja nije dovoljno snažna. Državi ne ide u prilog ni manjak kontrole stranih investitora, nedostatak brzog reagovanja u slučaju lošeg poslovanja i kršenja ugovora, kršenje rokova realizacije investicija i tako dalje, dodaje ona.
,,U više navrata, istakli smo da su potencijali Crne Gore za strana ulaganja, a time i razvoj i diverzifikaciju ekonomije, neupitni i značajni. Međutim, za njihovu potpunu valorizaciju, neophodno je osigurati predvidivi i transparentni poslovni ambijent. Poštovanje i jačanje principa vladavine prava je nužno kako bi se osigurao predvidivi i stimulišući poslovni ambijent'', istakli su za CIN-CG iz Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori. Oni navode da godinama ukazuju na to, ali da se indeksi ne popravljaju.
Iz Vlade pak za CIN-CG ističu Crna Gora aktivno preduzima korake za jačanje ekonomske stabilnosti, otvaranja novih radnih mesta i povećanja konkurentnosti. Kako kažu rade na rješavanju izazova u tom procesu, a to su dostupnost kvalifikovane radne snage, razvoj infrastrukture, rješavanje pitanja zaštite životne sredine i restutucije zbog kojih su, kako navode, neke investicije u realnom sektoru stopirane. Kako navode, rade na unapređenju zakonodavnog okvira ne bi li se stvorila povoljnija investiciona klima.
Međutim, Svjet stranih investitora u Crnoj Gori smatra da suštinski problemi ostaju, uprkos, prividnom napretku u periodu nakon pandemije, kako se ističe u njihovoj publikaciji Bijela knjiga za 2024. ,,Reformski koraci koje preduzima Vlada Crne Gore nedovoljni su i neadekvatni za suočavanje sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju održivost crnogorske ekonomije”, navodi se u publikaciji. Ističe se da je rast BDP-a kojim se Vlada hvali, baziran na rasta plata i penzija, a ne na povećanju produktivnosti iz proizvodnje i investicija, što ne doprinosi dugoročnom razvoju. Stabilizacija javnih finansija je takođe posljedica potrošnje stranaca, a ne stvarnih strukturnih reformi. Navodi se i da je povećanje minimalnih plata upitne održivosti - jer se ne oslanja na rast realnog sektora.
Bijela knjiga navodi i da je: ,,ekonomija bez strateške vizije, zavisna od potrošnje; alarmantan deficit u trgovinskoj razmjeni od 14 odsto, odnosno manjak izvoza, inflacija koja je bila iznad prosjeka EU 2022. i 2023 koja je otežala opstanak malih i srednjih preduzeća, naročito u nerazvijenim regionima, te problem pretrpanog javnog sektora koji je najveći poslodavac u zemlji, manjak diversifikacije djelatnosti i preveliko oslanjanje ekonomije na turizam.“
U Bijeloj knjizi nalaze se i preporuke za hitno djelovanje: razvoj poljoprivrede, prerađivačke industrije, tehnoloških sektora, smanjenje prekomjernog zapošljavanja u javnom sektoru, pružanje podrške malim i srednjim preduzećima, naročito u manje razvijenim regionima kao što je sjever i kreiranje povoljnog ambijenta za produktivne SDI.
Ako bi se nešto od ovog ispunilo i struktura SDI bila bi značajno povoljnija za realni sektor i cjelokupne ekonomske prilike u zemlji.
- Jedan od ključnih instrumenata SAD – crne liste, postale su svakodnevna pojava na Balkanu.
- Spiskovi takozvanih ciljanih ličnosti sa Balkana su prilično dugi i na njima se mogu „sresti“ mrtvi.
- Stavljanje na crnu listu obično ima samo politički i nesadržajni uticaj na pojedince i kompanije.
- Pooštravanje sankcija ponekad prati i zatvaranje bankovnih računa sankcionisanih fizičkih i pravnih lica.
- Balkan sa radoznalošću iščekuje crne liste, ali onda nastupa razočarenje kada se shvati da – „svako čudo traje samo tri dana“.
Jedan od ključnih instrumenata Sjedinjenih Američkih Država, lista nepoželjnih osoba, poznata kao „crna lista“, postala je svakodnevna pojava na Balkanu. Na meti poznate američke „disciplinske mjere” su političari, biznismeni i tajkuni. Ali da li je to donijelo rezultate - to je drugo pitanje.
Za više od dvije decenije, više desetina političara i biznismena, predstavnika pravosuđa iz Makedonije, samostalno ili „u paketu” sa porodicama, iznenada se našlo na američkoj crnoj listi. Većini njih je zabranjen ulazak u Sjedinjene Države. Najnovija ažurirana lista iz Stejt departmenta uključuje Artana Grubija i njegovu užu porodicu i sudiju Envera Bedžetija. Njima je zabranjen ulazak u SAD, a Vašington je najavio moguće dodatne sankcije. Bivši potpredsjednik vlade i visoki političar u stranci DUI, zajedno sa sadašnjim sudijom Apelacionog suda Enverom Bedžetijem, optuženi su za korupciju putem podmićivanja u sudskim postupcima vezanim za krivičnu osudu bivšeg moćnika za vrijeme vlade Nikole Gruevskog, Saša Mijalkova, koji se takođe nalazi na crnoj listi SAD-a.
foto: Printscreen Youtube
Krajnji cilj sankcija nije kažnjavanje, već podsticanje pozitivnih promjena u ponašanju, navodi se u saopštenju američkog Ministarstva finansija iz aprila 2022. godine, kada je na listu sankcija Sjedinjenih država dodat bivši predsjednik zajedničke države Srbije i Crne Gore i bivši potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), sada odbegli, Svetozar Marović. Ova izjava možda najbolje pokazuje da stavljanje na crne liste najčešće ima samo politički, a ne suštinski uticaj na pojedince i kompanije.
Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) stavila je nekoliko crnogorskih državljana na svoju listu sankcija u proteklih deset godina, zbog ozbiljnih optužbi za korupciju, organizovani kriminal i zlonamjerni ruski uticaj, ali niko od njih nije pretrpio značajnije posljedice.
A u Bosni i Hercegovini, samo u posljednjih 10 godina, više od 60 osoba stavljeno je na listu sankcija američkog Ministarstva finansija zbog nepoštovanja Dejtonskog sporazuma, podrivanja državnih institucija, kriminala i korupcije, te ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu. Većina njih su visoki zvaničnici i nalaze se u Republici Srpskoj. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dva puta je bio na američkoj crnoj listi. Prvi put je sankcionisan u januaru 2017. Godine, zbog ometanja implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. U tadašnjoj odluci OFAC-a navodi se da je američkim vlastima dozvoljeno da blokiraju Dodikov pristup bilo kojoj njegovoj imovini ili imovini pod jurisdikcijom SAD. Takođe, ovom odlukom američkim pojedincima je zabranjeno da s njom obavljaju transakcije.
Čak i u Albaniji, većina pojedinaca na američkoj crnoj listi su „visoko profilisani“ i obično političari. Reč je o Aćifu Rakipiju, bivšem poslaniku, Iliju Ndrokiju, vlasniku Ora TV, kao i o lideru demokratske opozicije, Sali Berishi, umešanom u korupciju 2021. godine.
Ali šta se dešava nakon stavljanja na crnu listu? Šta se dešava sa tim ljudima i da li snose posljedice? U Centralnoj banci Crne Gore (CBCG), koja je nadležna za nadzor nad primjenom Zakona o restriktivnim mjerama, kažu da nema građana Crne Gore pod restriktivnim mjerama, koje su finansijske institucije u Crnoj Gori dužne da poštuju.
"Sankcione liste Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD služe finansijskim institucijama van SAD za dodatne kontrole u vidu praćenja rizika lica sa kojima stupaju ili imaju uspostavljene poslovne odnose. Takođe, na osnovu procjene, preduzimaju mjere i radnje prema njima, u skladu sa internom politikom", kaže jedan od direktora sektora banke Nikola Bašanović.
Spiskovi takozvanih ciljanih lica sa Balkana su prilično dugački i na njima se mogu "sresti" mrtve osobe. U Crnoj Gori se na američkoj „crnoj listi“ trenutno nalaze pokojni Branislav Mićunović, odbjegli Svetozar Marović, Miodrag Daka Davidović, Sergej Kokorev i njegova kompanija International Business Corporation Bar, te kompanije Nasera Keljmendija i njegove porodice u Crnoj Gori – kompanija Donata i hotel Kasa Grande u Ulcinju. Sankcije uključuju zamrzavanje njihove imovine u Americi ili imovine i kompanija koje kontrolišu ljudi bliski njima u toj zemlji. Marović je na spisak dodat 2022. godine, a Mićunović i Davidović 2023. godine, dok su ostali od ranije na ovoj listi. Koliko crna lista utiče na njihove živote najbolje govori podatak da Marovićev advokat Zdravko Begović i ne zna da je njegov klijent na listi. On je u razgovoru sa novinarom naveo da on i Marović o ovome i ne razgovaraju.
Prije skoro deceniju, Marović je postigao dogovor sa tužilaštvom i priznao optužbe za korupciju kao gradonačelnik Budve.Osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora i trebao je da plati oko milion evra, ali je prije izdržavanja kazne pobjegao u Srbiju. Tada je dobio srpsko državljanstvo, a vlasti u Srbiji godinama ignorišu zahtjeve Crne Gore da ga izruče na izdržavanje kazne, koja zastarijeva u oktobru sljedeće godine.
Prali su novac decenijama i niko ih nije „vidio”
Ministarstvo finansija SAD saopštilo je u novembru 2023. da je Miodrag „Daka“ Davidović na listi, jer je „decenijama prao novac za kriminalne sindikate, stvarajući kriminalnu imperiju zasnovanu na švercu cigareta, nafte i oružja u Crnu Goru“. On je, dodaje se, umiješan i u skandal koji je doveo do hapšenja generalnog sekretara Vlade Severne Makedonije Dragija Raškovskog.
Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore nije odgovorilo na pitanje da li je pokrenut postupak protiv Miodraga Dake Davidovića ili Sergeja Kokoreva i, ako jeste, u kojoj su fazi i za koja krivična djela se terete.
Davidović takođe nije odgovorio na pitanja da li je stavljanje na crnu listu SAD uticalo na njegov život i poslovanje. Da Davidović nije snosio nikakve posljedice zbog sankcija, svjedoči i njegovo nesmetano učešće na tenderu za kupovinu željezare u Nikšiću.
Branislav "Brano" Mićunović stavljen je na crnu listu 2023. godine, optužen da je "decenijama bio jedna od vodećih ličnosti organizovanog kriminala u Crnoj Gori". Bio je suvlasnik i vlasnik više kompanija koje se bave kockarskim i građevinskim poslovima u Crnoj Gori. Preminuo je u aprilu prošle godine, ali je i dalje na američkoj listi. Crnogorske "Vijesti" su pisale da je imovina njegove kompanije "Zeta film" udvostručena od 2022. godine.
Naser Keljmendi, njegova porodica i njihove kompanije stavljeni su na crnu listu 2015. Ministarstvo finansija SAD je naknadno saopštilo da je Keljmendi poznat kao narko bos i da je više od 35 godina bio umiješan u kriminalne aktivnosti na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope.
U saopštenju iz 2015. se objašnjava da njegova organizacija vodi mrežu za distribuciju droge koja se proteže od Avganistana do Turske i Evrope, uglavnom za prodaju heroina, ali i za šverc kokaina i ekstazija. Američka odluka je uključila i Keljmendijevo četvoro dece - Besnika, Elvisa, Donatu i Liridona "zbog podrške njegovim aktivnostima trgovine drogom ili delovanja u njegovo ime".
Ipak, na spisku sankcija Srbiji su i neki Crnogorci. Među njima je i brat Radovana Karadžića, Luka Karadžić.
U Makedoniji, pored bivšeg zamenika premijera Artana Grubija i sudije Envera Bedžetija, na crnoj listi su i bivša specijalna javna tužiteljka Katica Janeva i gradonačelnik skopske opštine Karpoš Stevče Jakimovski. Janeva je iza rešetaka dobila vijest da je na crnoj listi Stejt departmenta i da joj je zabranjen ulazak u SAD. Kada je u pitanju bivša specijalna tužiteljka, istaknuto je da postoje vjerodostojne informacije da je tražila i primala mito da bi uticala na tužilaštvo. Osim Janeve, na američkoj crnoj listi nalazi se i njena uža porodica. Gradonačelniku je, međutim, objašnjeno da je umiješan u korupciju. Ali to nije ugrozilo njegovu političku karijeru i on trenutno služi svoj četvrti mandat kao gradonačelnik jedne od ključnih skopskih opština, Karpoš.
Još jedan bivši potpredsednik vlade i poslovni tajkun –Kočo Anđušev, nalazi se na crnoj listi u Makedoniji, gdje ga „prate” supruga i dvoje djece. Razlog je, kako navode Sjedinjene Američke Države, njegova umešanost u korupciju dok je bio na vladinoj funkciji. Anđušev je 2021. godine imenovan za počasnog konzula Malte, ali nakon što su ga SAD stavile na crnu listu, tamošnje Ministarstvo spoljnih poslova mu je oduzelo ovu titulu. To su jedine posljedice koje je osjetio na svojim leđima.
Na pitanje da li su američke crne liste efikasne ili samo neka vrsta poruke lokalnim vlastima, prema riječima direktora Makedonskog centra za međunarodnu saradnju (MCMS) Aleksandra Kržalovskog, riječ je o kombinaciji „pomalo i jednog i drugog“, ali ocjenjuje da crne liste u Sjevernoj Makedoniji nemaju nikakav poseban efekat.
„Kako kažu iz same ambasade, ovo je pokazatelj njihovog istraživanja i kontrole slučajeva i uputstvo ili preporuka lokalnim pravosudnim organima da postupaju i kontrolišu počinioce takvih djela“, kaže on. Problem je, dodaje Kržalovski, što se to obično dešava nakon završetka političkih funkcija, a ne dok se te stvari rade.
„Onda je kasno, prođu godine dok se neke od tih stvari ne kontrolišu i od svega toga nema efekta“, smatra on.
Ofanziva protiv Dodika
U Bosni i Hercegovini se, međutim, stezao obruč čak i za saradnike Milorada Dodika. Nikoli Špiriću, visokom funkcioneru Dodikove stranke, izrečene su sankcije zbog umiješanosti u korupciju. Pored njega, istom odlukom sankcionisani su i njegova supruga, sin i ćerka. Godine 2020. sankcije su uvedene i Amiru Zukiću, tadašnjem funkcioneru SDA (Stranke demokratske akcije), takođe zbog umiješanosti u korupciju.
Pola godine kasnije, u januaru 2022, počela je „ofanziva“ američkih sankcija protiv Dodika, njegove porodice i „Dodikove mreže podrške“. Dodiku su 5. januara 2022. produžene sankcije „zbog koruptivnih aktivnosti i prijetnji stabilnosti Bosne i Hercegovine“. Osim Dodika, sankcije su uvedene i Alternativnoj televiziji iz Banjaluke, čiji se vlasnički udjeli vezuju za Milorada Dodika, tačnije, pod njegovom kontrolom. U odluci o sankcijama je navedeno da su blokirana sva imovina i prava na imovinu koja se nalazi u Sjedinjenim Državama.
Istog dana, od Stejt departmenta su sankcionisani i Dodikov tadašnji savjetnik i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija, kao i njegova supruga Tijana i predsjednik stranke PDA (Pokret za demokratsku akciju) Mirsad Kukić (sada pokojni). Tegeltia je navodno koristio svoj položaj za dobijanje beneficija u zamjenu za miješanje u sudski proces i manipulaciju imenovanjima na pravosudne funkcije i zapošljavanjem na drugim javnim pozicijama.
U aprilu 2022. na američku crnu listu stavljeni su i Asim Sarajlić, visoki funkcioner stranke SDA i tadašnji poslanik, i Gordana Tadić, bivša glavna tužiteljka Tužilaštva BiH, kao i članovi njihovih porodica. Obrazloženje je da korupcijom i kriminalom ugrožavaju stabilnost regiona. U junu te godine, tadašnji predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara i tadašnji ministar zdravlja Republike Srpske Alen Šeranić stavljeni su na listu sankcija zbog „podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i demokratskih institucija Bosne i Hercegovine“.
U septembru 2022. godine, tadašnja državna tužiteljka Bosne i Hercegovine Dijana Kajmaković dodata je na spisak sankcija zbog „nastavka podrivanja demokratije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini“. U obrazloženju se navodi da je ona "eklatantan primjer korumpiranog državnog tužioca u Bosni i Hercegovini, povezanog sa kriminalnim organizacijama".
Čini se da je Bosna i Hercegovina na vrhu balkanske liste sankcionisanih od strane SAD, a na njoj se nalazi i nekoliko desetina premijera i ministara, poput premijera Fadila Novalića, članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, premijera i ministara iz Republike Srpske, koji se navode kao Dodikovi saradnici, šefovi obavještajnih službi itd.
Posljednje u nizu sankcija, praktično u posljednjim danima Bajdenovog mandata kao predsjednika SAD, najavljene su u januaru ove godine i usmjerene su na zvaničnike Republike Srpske poput ministra unutrašnjih poslova Siniše Karana, Džerarda Selmana, predsjednika Ustavnog suda i drugih, a sve zbog „antidejtonskog ponašanja, korupcije ili drugih radnji koje destabilizuju ili ugrožavaju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine“.
Treba napomenuti da je pooštravanje sankcija na osnovu izvršne naredbe predsjednika SAD prošle godine u Bosni i Hercegovini bilo praćeno zatvaranjem bankovnih računa sankcionisanih fizičkih i pravnih lica.
Sali Beriša ljut na Soroša
Kako prenose naši medijski saradnici iz Albanije, ukupan broj ljudi na američkoj crnoj listi je 22. Zanimljivo, svi oni, uključujući i one koji su bili dio aktivnog političkog života u vrijeme proglašenja sankcija, nastavili su nesmetano da obavljaju svoje funkcije. Čak i oni koji su kasnije bili optuženi i osuđeni od strane suda, kao što su javni tužilac Adriatik Lala i gradonačelnik Drača Vanđuš Dako, suočili su se sa posljedicama, ne zbog toga što su ih SAD stavile na crnu listu, već za potpuno različite slučajeve, koji se odnose na njihov javni položaj ili njihovo bogatstvo.
Jedan od ilustrativnih primjera je primjer sa Salijem Berišom. Lulzim Baša, tadašnji predsjednik Demokratske partije, odlučio je da izbaci Berišu iz poslaničke grupe te stranke, jer je bio na crnoj listi SAD. To je izazvalo unutrašnji sukob i podjele u stranci, ali je posle tri godine ponovo ujedinjena i Beriša se ove godine kandiduje za poslanika kao predsjednik Demokratske stranke.
Beriša je tada okrivio Soroša za odluku SAD.
"Moje proglašenje kao 'persona non grata' je djelo Soroša da pomogne vladi Edija Rame, najkorumpiranijoj u Evropi, da nanese štetu albanskoj opoziciji i okalja njeno 30-godišnje nasleđe," izjavio je on.
Ali, mišljenje van Berišine orbite ne prihvata njegove argumente.
„Vjerujem da je crna lista imala efekte. Možda izgledaju nemjerljivi, ali su vidljivi. Na primjer, u slučaju gospodina Beriše – političari njegovog kalibra, oni koji su vodili državu kao premijeri ili predsjednici, provode pola vremena razmišljajući o svom političkom nasleđu. Završetak karijere na crnoj listi je mrlja koju niko ne želi na njihovoj političkoj biografiji," kaže Afrim Krasnići, izvršni direktor Instituta za političke studije u Albaniji - nevladine organizacije koja prati korupciju u institucijama.
Zbog crne liste, Tom Doši, bivši predsjednik Socijaldemokratske partije Albanije, takođe je napravio pauzu od politike, ali se poslije četiri godine vratio i ušao u trku za parlamentarne izbore u maju ove godine.
Ali u isto vrijeme u Albaniji postoje i optužbe za stavljanje pojedinaca na crnu listu. Takav je slučaj generalnog tužioca Adriatika Lale, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, nakon čega je pobjegao, ali ga je Interpol uhapsio u Rimu i izručio albanskim vlastima, kao i slučaj bivšeg gradonačelnika Drača Vanđuša Dakoa, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, ali je pošteđen zbog proceduralnih grešaka i trenutno se nalazi u kućnom pritvoru.
Eugen Beci, bivši tužilac za teške zločine u Albaniji, kaže da crna lista ima uticaj i nije samo simbolična, već i praktična, jer orjentiše birače i često služi kao veoma efikasan alat za rješavanje pitanja sa kojima lokalne institucije za sprovođenje zakona nijesu u stanju da se izbore.
"Ali da bi se pokrenula krivična istraga, potrebni su mnogo sadržajniji dokazi od prostog mišljenja ili stava strane države. Međutim, to svakako može poslužiti kao značajan razlog za fokusiranje pravnih mehanizama, kako bi se omogućilo otvaranje krivičnog postupka", naglasio je Beci.
U Makedoniji je američka crna lista postala dio političke i pravne debate u zemlji o tome da li ona može biti osnova za preduzimanje mjera države. Zatraženo je ograničavanje ekonomskih i političkih aktivnosti sankcionisanih lica. Na primjer, zabrana pojedincima da se kandiduju za javne funkcije ili zabrana sporazuma sa državom, kao npr. učešće na tenderima, za pravna lica. Međutim, nova vlast smatra da u sistemu postoje kvalitetne procedure za procesuiranje ovakvih krivičnih dela.
Na ovoj liniji je i naš sagovornik, advokat Zvonko Davidović.
"Naš pravni okvir je dovoljan. Problem je što ne sprovodimo zakone. On predviđa zatvorske kazne i konfiskaciju imovine, ali je problem što izvršna vlast usmjerava sav rad pravosuđa i zakonodavne vlasti. Američke crne liste nemaju nikakvog uticaja, ti ljudi koji su na crnim listama nastavljaju da rade, žive, ostvaruju i uvećavaju svoje bogatstvo, a veliki broj njih aktivno učestvuje u odlučivanju", smatra Davidović.
Takav je slučaj i sa makedonskim biznismenom Kočom Anđuševom. Naime, prošlog oktobra se pojavio na javnom događaju kod ministra prosvjete, gdje je govorio o tome kakvi su kadrovi potrebni državi.
Tužilaštvo tvrdi da vodi postupke protiv svih koji su na crnim listama. Ali sudskog epiloga nema.
„Protiv Koče Anđuševa je pokrenut postupak, ali izmjenama Krivičnog zakonika mnogi slučajevi koje smo vodili su propali. Uradićemo šta možemo, ali je teško doći do dokaza“, rekao je nedavno glavni državni tužilac Makedonije Ljupčo Kocevski.
Slično je i sa drugim funkcionerom, Ramizom Merkom, predsjednikom opštine Struga, koji se zajedno sa porodicom nalazi na crnoj listi. Podstaknut crnom listom, protiv njega je u toku devet postupaka za razna krivična djela, ali on je i dalje gradonačelnik, dok je njegov sin Genc Merko, koji je takođe na američkoj crnoj listi, ranije dobio dozvolu za otvaranje Medicinskog fakulteta na kome je njegova stranka DUI bila koalicioni partner, ali je sadašnja vlast tu dozvolu ukinula.
Na spisku su i premijer od 2006-2016 Nikola Gruevski i njegov rođak, tada šef tajne službe Sašo Mijalkov sa porodicama. Ali, osim što je Gruevski morao da pobjegne i da je u azilu u Mađarskoj da bi izbjegao domaću pravdu, nema značajnih posledica ni za jednog ni za drugog, a Mijalkov nije ni odgovarao po lokalnom zakonu za teška krivična djela, jer je poslije odsluženja dijela zatvorske kazne postao slobodan građanin „zahvaljujući” izmjenama Krivičnog zakonika u Makedoniji, koje su uništile pravni sistem.
Crna lista nije „ocrnila” biznismene Jordana Kamčeva i njegovu porodicu, kao ni njegovog poslovnog partnera Sergeja Samsonenka, jer su oni i danas na poslovnoj sceni nakon što su zatvorskim kaznama i konfiskacijom imovine „otplatili” dugove makedonskom pravosudnom sistemu. Zanimljivo je da je Kamčev stavljen na crnu listu nakon što je pravosudni sistem završio s njim. Ruski tajkun sa makedonskim državljanstvom Samsonenko nastavio je da gradi svoj hotel u centru Skoplja kao da se ništa nije dogodilo.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je istragu i protiv nekoliko osoba sa američke crne liste. Kako su rekli, predmeti u procesu formirani su odmah nakon što su pojedinci i zvaničnici stavljeni na crnu listu američke vlade. Međutim, nisu otkrili ko su ti ljudi. Slične izjave iz ove pravosudne institucije stizale su i ranije, tačnije tokom 2023. i 2022. godine, ali konkretnog epiloga nije bilo.
Međutim, ranije ili istovremeno su pokrenute istrage protiv pojedinih lica koja su stavljena na crnu listu za korupciju i zloupotrebu službenog položaja, što je, kao i u slučaju bivšeg premijera Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, rezultiralo optužnicama i osudama. Među njima je i Milorad Dodik.
Neki od pojedinaca koji su navedeni na crnoj listi pristali su da govore o svojim iskustvima. Milovan Bjelica, bivši načelnik opštine Sokolac i jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDP), izjavio je za bosanskohercegovački medij „Fokus” da se nalazi na američkoj crnoj listi od 2003. godine. Te godine je smijenjen sa dužnosti gradonačelnika tadašnjeg srpskog grada Sarajeva, pod optužbom da je pomagao haškom odbjeglom optuženiku Radovanu Karadžiću.
"Bio sam među prvima na crnoj listi i Amerike i EU. Tada se govorilo da će mjere ostati na snazi dok Karadžić ne bude uhapšen i izručen Haškom tribunalu. Karadžić je 2008. godine uhapšen, a njegovim hapšenjem su prestali razlozi za sankcije protiv mene", kaže Bjelica.
On kaže da je uklonjen sa crne liste EU tek 2011. i sugeriše da vjeruje da se to odnosi i na crnu listu SAD.
"Međutim, ostao sam na toj listi. Uskoro će se navršiti 22 godine kako sam na američkoj crnoj listi. Nikada nisam putovao u Sjedinjene Američke Države, ne posjedujem nikakvu imovinu, a ne poslujem sa američkim državljanima. U Bosni i Hercegovini nisam imao drugih prepreka da živim i radim bezbjedno. Početkom prošle godine, kada su pooštrene američke sankcije grupi oko Milorada Dodika, pooštrene su mjere u vezi sa bankarskim sistemom. Morali smo da zatvorimo račune. Dobrovoljno sam otišao u banku da ljudi ne trpe posljedice zbog mene, a dobrovoljno sam raskinuo ugovor da ne bih imao otvorene račune u banci“, priznaje Bjelica.
Ostali sankcionisani funkcioneri, poput Milorada Dodika, zadržali su svoje funkcije. Među njima su bivši predsjednik Bosne i Hercegovine Marinko Čavara, premijer Fadil Novalič, Željka Cvijanović, premijer, ministar zdravlja i predsjednik Skupštine Republike Srpske Radovan Višković, Alen Šeranić i Nenad Stevandić i drugi. Neki su kasnije smijenjeni nakon što im je istekao mandat ili kada su nove stranke došle na vlast i prešle na druge funkcije. Veliki broj sankcionisanih zvaničnika izjavio je tada da nije ni osjetio sankcije koje su im nametnute i da nemaju namjeru da putuju u SAD.
Samo tokom 2024. godine sankcije SAD protiv pojedinaca i kompanija sa crne liste su značajno porasle. Banke su počele sa zatvaranjem računa. Ugašeni su računi firmi Gorice Dodik, ćerke Milorada Dodika, kao i firmi njenog brata Igora. Ugašeni su i računi političke stranke SDP, ali i još nekoliko sankcionisanih lica, među kojima je i Marinko Čavara, koji je zatražio pomoć od institucija Bosne i Hercegovine, jer zbog zatvorenog računa nije mogao da primi platu. Prošle jeseni zatvorena su preduzeća povezana sa porodicom Dodik, a nakon što su vlasnici počeli da ih preregistruju ili kreiraju nove, sankcije su uvedene i novim firmama.
Predsjednik Transparency International za Bosnu i Hercegovinu Srđan Blagovčanin je na našoj platformi prokomentarisao da su ove sankcije imale veoma značajne efekte.
"Sankcije su jasno potvrdile ono na šta su upozoravali mediji i organizacije civilnog društva. Da zapravo imamo kriminalnu hobotnicu u državi, čiji je centar na čelu vlade. U stvari, godinama je situacija bila takva da tu hobotnicu nije procesuirao pravosudni sistem", kaže on.
Blagovčanin dodaje da su neki od ljudi koji su bili na crnoj listi u Bosni i Hercegovini bili onemogućeni da rade.
"Ova vrsta kriminalne hobotnice, ako je možemo tako nazvati, očigledno je imala velike implikacije. Njihovi bankovni računi su zatvoreni, a da nemaju pristup bankovnim računima, ne bi mogli legalno da rade", kaže on.
Znatiželja i razočaranje
U Finansijsko-obavještajnoj upravi (FIU) Crne Gore kažu da ako se neko nađe na crnoj listi, neće moći da otvori poslovni račun u crnogorskim poslovnim bankama.
„Međutim, ako to lice već radi u Crnoj Gori, onda će njegov rad uključivati mjere dubinskog skrininga“, kažu u Upravi.
Međutim, pravnik i profesor međunarodnog javnog prava Miloš Vukčević smatra da postoji i mogućnost ograničavanja poslovnih aktivnosti ovih lica.
U Crnoj Gori postoji dovoljno zakonskih osnova za preduzimanje određenih radnji, posebno sada kada je na snazi Zakon o restriktivnim mjerama, koji uključuje i nacionalne restriktivne mjere“, naglašava Vukčević.
Na pitanje zašto ljudi na crnoj listi nisu imali veće posljedice u Crnoj Gori, Vukčević kaže da na to treba da odgovaraju državni organi.
„Ali ako se analiziraju u formalno-pravnom aspektu, akti koje je donijela druga država ne podliježu zakonskoj primjeni kod nas u Zakonu o restriktivnim mjerama, jer se pozivaju na Rezoluciju UN i akte EU. Čak je i Centralna banka, koja je nadležna za praćenje finansijskih transakcija, reagovala da postojeći zakon ne daje dovoljan pravni osnov, ali ako država razmišlja u tom pravcu, zakon predviđa i mogućnost nacionalnih restriktivnih mjera“, naglasio je Vukčević.
Stiče se utisak da Balkan sa radoznalošću čeka crne liste, ali onda počinje razočarenje odnosom vlasti prema njima. Izreka koja najbolje odgovara temi crnih lista je: „Svako čudo traje tri dana“. Ili kako kaže naš sagovornik Nurko Pobrić, bivši sudija i profesor ustavnog prava u Bosni i Hercegovini, zabrinjavajuće je da oni koji su sankcionisani, poput Dodika, i dalje obavljaju važne javne funkcije u Bosni i Hercegovini.
„Katastrofalno je što ove sankcije nisu ohrabrile pravosuđe u Bosni i Hercegovini da se pozabavi korupcijom na visokom nivou, odnosno da u potpunosti ispita navode američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC)“, kaže on.
Sankcije SAD mogu imati ograničen uticaj na određene pojedince, posebno u zemljama sa ograničenim kapacitetom ili nespremnošću da ih sprovedu, ističe se u izvještaju pod naslovom „Koliko su efikasne sankcije na Zapadnom Balkanu?“, koju je u decembru prošle godine pripremila međunarodna organizacija Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.
„Vlasti kojima nedostaje jasna volja da se pozabave vezama organizovanog kriminala i politike potencijalno se suočavaju sa nedostatkom stručnosti o tome kako sankcije mogu uticati na odnos između kriminalnih aktera i najviših nivoa društva“, navodi se u izvještaju.
On dodaje da vlade rijetko osporavaju opravdanost sankcija i generalno priznaju da su svjesne navodnih djela sankcionisanih pojedinaca. „Međutim, nespremnost da se preduzme odlučna akcija ostaje uobičajen izazov“, kaže se u izvještaju.
Takođe se ocjenjuje da mnogi sankcionisani pojedinci na Zapadnom Balkanu imaju značajan uticaj i da vladajuće strukture nastavljaju da sarađuju sa sankcionisanim pojedincima ili subjektima, prikriveno ili otvoreno.
„Takvu praksu trebaju javno osuditi subjekti koji uvode sankcije, sa jasnim posledicama za one koji podrivaju sprovođenje sankcija“, navodi se u izveštaju.
U dokumentu se takođe ističe da bi EU trebalo da slijedi primjer SAD i Velike Britanije u uvođenju sankcija, jer EU igra ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu i mnogi pojedinci pod sankcijama posjeduju imovinu u državama članicama EU i često putuju u zemlje EU. „Stoga bi zabrana putovanja i druge sankcije od strane EU bile efikasnije od onih koje bi uvele Velika Britanija ili SAD. To bi takođe podstaklo političare da izbjegavaju ponašanje koje podriva demokratiju i destabilizuje region“, zaključuje se u izveštaju.
Prevedeno na „naš balkanski jezik“, crne liste se mogu sažeti i kao „psi laju, karavan ide dalje“, što je još jedan verbalni izum za talas korupcije i kriminala, koji koči napredak regiona.
Ovaj sadržaj je proizveo Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Maja Boričić (CIN Crna Gora), Jona Plumbi (Faktoje Albanija), Amil Dučić (Fokus Bosna i Hercegovina)
Snimatelji: Slaven Tomović, Damir Begović
Montaža: Fani Goševska Živković
Dobro došli u još jednu epizodu podkasta Istražuj.me. U ovoj epizodi razgovaramo sa Ivanom Vojinović, direktoricom Centra za klimatske promjene UDG. Ivana Vojinović je učestvovala u istraživanju CIN-CG-a o kvalitetu vazduha u Crnoj Gori. Ono je pokazalo jako loše rezultate posebno u sjevernoj regiji zemlje. Danas govorimo o tome koji su uzroci i posledice lošeg kvaliteta vazduha ali i o mnogim drugim ekološkim temama kao i obavezama Crne Gore kada je u pitanju Poglavlje 27.
Bivši sudija primljen u advokate dok je bio osuđen, disciplinski postupci zastarijevaju, netransparentna Komora, sumnje u primjenu odbrana po službenoj dužnosti i zloupotreba procesnih ovlašćenja, neki su od brojnih problema vezanih za ovu pravnu profesiju
Maja BORIČIĆ
Bivši sudija Milosav Zekić primljen je u Advokatsku komoru 2021.godine, iako je tada bio osuđen za ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lakih tjelesnih povreda.
Prema dokumentaciji, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Komora je 7. septembra 2021. primila Zekića u svoje članstvo, iako je tada još bila na snazi pravosnažna presuda, po kojoj je osuđen na pet mjeseci uslovne kazne zbog učestvovanja u tuči.
Prema Zakonu o advokaturi, pravo upisa u imenik advokata, između ostalog, ima lice koje nije osuđivano za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom.
Iz Advokatske komore Crne Gore (AKCG) za CIN-CG navode, međutim, da “svaka osuđivanost ne podrazumijeva i nedostojnost za bavljenje advokaturom”.
“Advokat Zekić upisan je u Imenik advokata za vrijeme mandata ranijeg Upravnog odbora, pa je pretpostavka da je taj Upravni odbor cijenio sve okolnosti i našao da nema smetnji da imenovani bude upisan u Imenik advokata Advokatske komore Crne Gore”, navodi predsjednik Komore Danilo Mićović.
Bivši predsjednik Komore Zdravko Begović kaže za CIN-CG da je takva odluka donijeta jer nije osuđen na kaznu zatvora preko šest mjeseci, te da ova dva krivična djela ne spadaju u ona koja ga, prema Statutu AKCG, čine nedostojnim za obavljanje advokatske profesije.
Međutim, u Zakonu o advokaturi i Statutu AKCG, se ne precizira koja krivična djela čine nekog nedostojnim za bavljenje tim poslom, pa očigledno Upravni odbor samovoljno odlučuje o tome.
Osnovni sud u Kotoru je u aprilu 2019.godine uslovno osudio Zekića za dva krivična djela-ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lake tjelesne povrede. Bivša sutkinja tog suda, sada sudija Ustavnog suda Momirka Tešić je, obrazlažući odluku, navela da nije našla ni olakšavajuće, ni otežavajuće okolnosti na strani okrivljenog sudije, pa ga je osudila uslovno na pet mjeseci zatvora, kaznu koja se neće izvršiti, ukoliko u dvije godine od pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo. Presuda je postala pravosnažna 11. septembra 2019. Zekić je rješenjem suda u Kotoru iz decembra 2022. rehabilitovan, odnosno izbrisana je kazna iz evidencije, ali ga je Komora primila u svoje članstvo gotovo godinu i po prije rehabilitacije.
Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čiji je branilac advokat Begović, je nedavno prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora, zbog ranijeg prikrivanja pred Sudskim savjetom da se protiv tadašnjeg sudije Zekića vodi krivični postupak. Tako je omogućila Zekiću da sam da ostavku na mjesto sudije Osnovnog suda u Rožajama, izbjegne razrješenje i vođenje disciplinskog postupka. Zekić je uzeo i funkcionersku naknadu, ali i otpremninu, i nastavio da radi kao advokat.
Odsustvo okrivljenih i branilaca odgađa postupke, sudije ne planiraju suđenja
U više izvještaja kao jedan od razloga neefikasnosti pravosudnog sistema pominje se i to što advokati u nekim slučajevima opstruiraju sudski proces, različitim metodama.
U Izvještaju o praćenju suđenja na zapadnom Balkanu koji je izradio OEBS, se ističe da, od septembra 2021. do marta 2024. godine, u svim predmetima koji su praćeni pred sudovima, u prosjeku je održano samo sedam ročišta na mjesečnom nivou, a da je jedan od glavnih razloga izostanka bilo i odsustvo advokata.
“Glavni razlozi za odlaganje bili su odsustvo okrivljenih na 152 ročišta, od kojih su 72 ročišta odložena zbog zdravstvenih razloga, odsustvo branilaca na 78 ročišta i odsustvo sudija na 51 ročištu”, piše u izvještaju.
Napominje se da, pored nedostatka ljudskih i materijalnih resursa, uključujući i sudnice, nedovoljno proaktivni pristupi sudija doprinijeli su brojnim odlaganjima.“U najmanje dva predmeta, sudije su odložile ročište na zahtjev advokata, iako su procesne pretpostavke za održavanje ročišta bile ispunjene”, navodi se u dokumentu.
Viši sud u Podgorici, u kome se trenutno vodi više značajnih procesa protiv nekadašnjih čelnika pravosudnog sistema i policije je, u posljednje vrijeme, počeo češće da kažnjava advokate zbog nedolaska na zakazane pretrese. Međutim, iz tog suda nije odgovoreno na pitanje CIN-CG da li misle da advokati koče sudske postupke u tom sudu.
Advokat Veselin Radulović za CIN-CG kaže da procesne zloupotrebe pojedinih učesnika u postupku, među kojima su i advokati, jesu jedan od razloga zbog kojih je crnogorsko pravosuđe godinama neefikasno.
“Međutim, ključna odgovornost za to je na strani suda koji ne koristi dovoljno raspoložive mehanizme da te zloupotrebe onemogući”, ističe advokat.
Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, gdje je bilo više od 20 odlaganja to najbolje pokazuje, zato što su u najvećem broju slučajeva ta odlaganja bila neopravdana, naglašava Radulović.
“Ohrabruju mjere koje je nova sutkinja u tom predmetu Vesna Kovačević preduzela nakon što je zadužila predmet, ali istovremeno i potvrđuju da je sud dvije i po godine u tom predmetu bio nedopustivo pasivan i da je omogućavao zloupotrebe onima koji su procijenili da im je u interesu da postupak odugovlače”, ocijenio je Radulović.
Radi se o još jednom predmetu koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja, u kome je njen sin Miloš Medenica označen kao šef kriminalne grupe optužene, između ostalog, za šverc narkotika, cigareta i protivzakoniti uticaj na sudsku vlast.
Suđenje je nedavno, nakon gotovo dvije godine od pokušaja početka ovog procesa, počelo iznova, nakon što je promijenjena sutkinja, jer je prethodna koja je postupala na dužem bolovanju. U tom postupku je, u većini slučajeva, pretres odlagan zbog nedolaska okrivljenih, njihovih branilaca ili zahtjeva za izuzeće koje su podnosili sudu.
Pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka protiv advokata
U posljednjih pet godina, protiv nekoliko advokata pokrenuti su krivični postupci, prema informacijama dostupnim CIN-CG.
SDT je optužilo advokata Dimitrija Dapčevića iz Budve za stvaranje kriminalne organizacije i pranje oko 2,6 miliona eura za vođu tzv „kavačkog“ klana Radoja Zvicera. Početak suđenja, u Višem sudu u Podgorici, je prošlog mjeseca odgođen za 19.mart.
SDT je odbio naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, koji smo tražili da nam dostave sve pokrenute postupke protiv advokata, u posljednjih pet godina. Te informacije odbili su da dostave i Više i Osnovno tužilaštvo u Podgorici, ali i osnovna tužilaštva na Cetinju, u Rožajama i Kotoru, a u Pljevljima nijesu ni odgovorili na zahtjev. Ostala tužilaštva su dostavila tražene informacije, pa je ODT Nikšić pokrenulo dva postupka protiv advokata, dok su u Herceg Novom i Bijelom Polju pokrenuli po jedan krivični postupak protiv advokata. U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu nije bilo pokrenutih postupaka, ali ni u osnovnim tužilaštvima u Ulcinju, Beranama, Plavu i Baru.
Protiv jednog advokata iz Nikšića pokrenut je postupak za prevaru, zato što je u junu 2023. doveo u zabludu javnu izvršiteljku, dva puta se naplatio po istom osnovu i uzeo oko 7.000 eura. Njemu prijeti robija od jedne do osam godina.
Drugi advokat iz tog grada optužen je da je, od decembra 2018. do oktobra 2023. držao svog klijenta u zabludi da se pred Osnovnim sudom u tom gradu vodi postupak u kome ga zastupa, te da je pribavio 350 eura. Sudi mu se za zloupotrebu povjerenja za koje je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Iz Osnovnog suda u Nikšiću je za CIN-CG rečeno da su ta dva postupka u toku pred tim sudom.
Advokat iz Herceg Novog je optužen da je, u martu 2023, bez znanja klijentkinje prevarno uzeo sa njenog računa oko 15.000 eura. On je optužen za produženu zloupotrebu povjerenja i prijeti mu robija od jedne do osam godina. Predsjednica hercegnovskog Osnovnog suda Vesna Gazdić je za CIN-CG rekla da optužnica još nije potvrđena.
Osnovno državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je pokrenulo postupak za falsifikovanje isprave protiv advokata, koji je optužen da je, u junu prošle godine, upotrijebio lažno punomoćje, za šta je zaprijećena kazna do tri godine zatvora. Iz Osnovnog suda u Rožajama je CIN-CG odgovoreno da suđenje počinje 29.maja.
Disciplinski postupci tajna, kasni se sa usvajanjem Etičkog kodeksa
Iz Advokatske komore su odbili da nam dostave podatke o disciplinskim postupcima protiv advokata, navodeći da su ti podaci tajni.
Mićović objašnjava da se podaci o vođenju disciplinskih postupaka protiv advokata ne mogu davati bez saglasnosti onog protiv koga se postupak vodi. To piše i u Statutu AK, ali izgleda da niko ne planira da mijenja ovakve odredbe Statuta.
Na netransparentnost Komore, ukazuje i to što na njihovom sajtu nema podataka, nema izvještaja o radu, o disciplinskim postupcima, ni bilo kojeg dokumenta iz koga bi se moglo analizirati postupanje AKCG, što nije slučaj sa sajtovima drugih komora i pravnih udruženja, kao što su notari ili vještaci, gdje se mogu naći makar elementarni podaci o njihovom radu.
Strategija pravosuđa od 2024. do 2027. ističe da se nizak nivo povjerenja građana u pravosuđe, uključujući i advokate, obrazlaže manjkom integriteta usljed uticaja politike i korupcije, te da treba raditi na uspostavljanja efektivnih mehanizama odgovornosti.
“U slučaju Advokatske komore, ozbiljan problem predstavlja kašnjenje u usvajanju Etičkog kodeksa za advokate, ali i neefikasno vođenje disciplinskih postupaka koje nerijetko vodi nastupanju zastarjelosti”, prepoznaje se u strateškom dokumentu.
U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz prošle godine se naglašava “da ne postoji etički kodeks za advokate”.
Kao prioriteti Strategije su postavljeni hitno usvajanje Kodeksa profesionalne etike za advokate i efikasno vođenje disciplinskih postupaka.
Ova Komora i dalje koristi Kodeks profesionalne etike advokata, koji je usvojila AK Jugoslavije 1999.godine.
“Trenutno se radi na izmjenama i dopunama postojećeg Kodeksa, što zahtijeva određenu proceduru i vrijeme”, navodi predsjednik Komore.
Jednoj advokatici 140.000 eura za odbranu po službenoj dužnosti
Prema tvrdnjama više različitih izvora, neki advokati su privilegovani u dobijanju odbrana po službenoj dužnosti, međutim, CIN-CG nije došao do dokumenata, koji bi potvrdili ove sumnje. Ono do čega smo došli je da je nekoliko advokata dobilo neuporedivo više novca, od svih ostalih advokata, od Sudskog savjeta (SS) prošle godine.
Prema slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je dobio podatke da SS ubjedljivo najviše novca za odbranu po službenoj dužnosti trenutno duguje advokatici iz Podgorice Zorici Drašković - oko 140.000 eura u predmetu koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici za tzv “državni udar”.
Nakon advokatice Drašković, za odbranu po službenoj dužnosti, oko 47.000 eura, dobila je, od SS prošle godine, njena koleginica Aleksandra Rogošić, ali za četiri predmeta. Još nekoliko advokata uzelo je od 30.000 do 40.000 eura.
Da se dobro može zaraditi i od troškova u prekršajnim postupcima, govori to što je advokat Dragan Nikolić naplatio oko 70.000 eura troškova od sudova za prekršaje u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju, od čega je pola prinudno naplatio.
Ostalih oko 500 advokata, koji se nalaze na spisku isplata SS, dobilo je znatno manje novca, dok polovina upisanih u imenik Advokatske komore Crne Gore (AKCG) nije na tom spisku. U imenik AKCG upisano je oko 1000 advokata.
Na sajtu Višeg suda u Podgorici nije objavljeno nijedno rješenje o postavljenju advokata po službenoj dužnosti od 2019. godine, što ukazuje na nedovoljnu transparentnost, ali i sumnje u zloupotrebu. Ne objavljuje se ni tačan redosljed advokata koji je postavljen, odnosno ko je sljedeći na redu. Ranije su ovi podaci objavljivani na sajtu Suda.
Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto je to tako.
“Nažalost, godinama je uspostavljena praksa po kojoj jedan dio 'odabranih' advokata dobija ogroman novac iz državnog budžeta na ime odbrana po službenoj dužnosti, što ukazuje na ozbiljne sumnje da se radi o težim zloupotrebama kojima je odavno trebalo da se pozabavi SDT”, ističe za CIN-CG advokatRadulović.
Nemoguće je, ocjenjuje on, da jedan manji broj advokata po tom osnovu svake godine prihoduje desetine ili stotine hiljada eura iz državnog budžeta, a da se ne radi o zloupotrebi i nepoštovanju redosljeda sa liste advokata.
“Dakle, mislim da se radi o klasičnom primjeru protivpravnog iskorišćavanja službenog položaja radi pribavljanja imovinske koristi maloj grupi advokata, što čini bitne elemente bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Ta zloupotreba može imati i dodatno ozbiljne posljedice po funkcionisanje pravosuđa, jer se osnovano može postaviti pitanje i sumnja iz kojih motiva se određeni advokati privileguju i da li zauzvrat vraćaju uslugu sudijama i tužiocima koji im to omogućavaju”, naglašava advokat.
Činjenica da Viši sud pred kojim se vode najznačajniji krivični postupci ne objavljuje rješenja o postavljenju branilaca po službenoj dužnosti, ocjenjuje on, “doprinosi sumnjama da se radi o uhodanoj koruptivnoj šemi koja omogućava pribavljanje velike imovinske koristi pojedincima, ali istovremeno se ugrožavaju i zakonito funkcionisanje pravosuđa i pravo na odbranu okrivljenima koje privilegovani branioci brane”, ocijenio je advokat Radulović.
Tužilaštva su prošle godine dala oko 166.000 eura za odbrane po službenoj dužnosti 326 advokata, a svima je dat sličan iznos novca, najviše po nekoliko hiljada eura, prema uvidu u spisak isplata Tužilačkog savjeta (TS).
Nedavnim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, tužilac čini lakši disciplinski prekršaj, ako bez opravdanog razloga, postavi osumnjičenom branioca po službenoj dužnosti, suprotno redosljedu sa spiska Advokatske komore.
Sudski savjet, međutim, nema dostupne podatke koliko je precizno novca uzeto od sudova samo za odbrane po službenoj dužnosti tokom prošle godine, ali je krajem 2024. dugovao advokatima, po više osnova, gotovo milion eura.
Više od trećine ispitanih advokata misli da njihove kolege daju mito
U anketi HRA “Percepcija korupcije kod aktera u pravosuđu” oko pet odsto anketiranih tužilaca smatra da pojedini advokati daju mito sudijama i tužiocima. Istog je stava 9,5 odsto sudija, dok to mišljenje dijeli 15,2 odsto vještaka. Interesantno, u anketi se ubjedljivo najveći procenat advokata slože sa ovom konstatacijom, njih 36,7 odsto. Dakle, više od trećine ispitanih advokata smatra da njihove kolege daju mit sudijama i tužiocima.
Advokat Radulović ističe da ta percepcija pokazuje nedostatak povjerenja advokata u rad pojedinih kolega. “Istovremeno, to je i zabrinjavajući podatak, jer je pretpostavka da su advokati, po logici stvari i prirodi svog posla, dobro obaviješteni o problemima koji prate rad pravosuđa”, naglašava advokat.
Na anketu HRA je odgovarao 41 tužilac, 95 sudija,92 vještaka i 109 advokata, u period od jula do septembra 2024.
Većina ispitanih vidi i rizik od konflikta interesa zbog članstva advokata u Tužilačkom i Sudskom savjetu. Posljednjim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ograničen je broj advokata, na samo jendog u Tužilačkom savjetu.
U istraživanju HRA zanimljivo je da sudije i tužioci samo kod oko 19 odsto advokata prepoznaju visok nivo stručnosti u radu.
Preko 40 odsto advokata kazalo je da zna da neki advokati ne uplaćuju državi porez na prihode.
Radulović, međutim, ističe da je sistem oporezivanja advokata nepošten i diskriminatoran. On pojašnjava i da osnovica za obračunavanje i plaćanje raznih doprinosa iznosi čak 150 odsto prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori: “Ovakav način oprezivanja uveden je za advokate 2013. godine i osim toga što je neprimjeren i nepravičan teret za obveznike, on ne doprinosi boljoj poreskoj disciplini jer manji broj advokata je u stanju da takav teret redovno izmiruje”.
On zaključuje da su brojni problemi na koje je Advokatska komora više od 15 godina ćutala, a nekada i aktivno učestvovala u njihovom stvaranju.
“Dakle, jedan mali broj advokata koji pod sumnjivim okolnostima dobijaju ogroman novac iz državnog budžeta, koji opstruiraju rad pravosuđa i koje državni organi i Advokatska komora ne mogu ili neće da pozovu na bilo kakvu odgovornost, kreirao je ambijent u kome javnost cjelokupnu advokaturu percipira na negativan način i u kome su u drugi plan došli brojni problemi za funkcionisanje advokatske profesije”, zaključuje advokat Radulović.
Da javnost ne bi ovu profesiju percipirala na negativan način, bilo bi dobro da Komora za početak bude mnogo transparentnija, a advokati koji ne rade svoj posao profesionalno, konačno pozovu na odgovornost.
POŠTOVANI GRAĐANI I GRAĐANKE
NA OVOM MJESTU MOŽETE PUTEM QR KODA PREUZETI APLIKACIJU ZA PODNOŠENJE PRIGOVORA NA RAD MEDIJA.
KORISNICI KOJI KORISTE I-PHONE MOBILNI TELEFON MOGU KORISTITI QR KOD NA KOJEM JE OZNAKA KOMPANIJE APPLE, DOK KORISNICI DRUGIH TELEFONA MOGU PREUZETI APLIKACIJU PREKO DRUGOG QR KODA.
APLIKACIJE SE MOGU PREUZETI I SA APP STORE (U PRETRAZI SAMO UKUCATI: MEDIACENTAR I POJAVIĆE SE LOGO MEDIA CENTRA).
NA ISTI NAČIN SE MOŽE PRONAĆI APLIKACIJA I PUTEM GOOGLE PLAY (https://play.google.com/store/apps/details?id=media_centar.app&hl=sr) .
CILJ APLIKACIJE JE DA OLAKŠA SLANJE PRIGOVORA NA RAD MEDIJA U SLUČAJEVIMA KRŠENJA PROFESIONALNIH STANDARDA.
APLIKACIJA OMOGUĆAVA DOSTAVU VIDEO ILI AUDIO SNIMKA SADRŽAJA KOJI SMATRATE NEPROFESIONALNIM ILI DOSTAVLJANJE PRIGOVORA U FORMI TEKSTA.
UKOLIKO ŽELITE DA DOSTAVITE VIDEO ILI AUDIO SNIMAK SADRŽAJA, PRETHODNO GA MORATE SNIMITI MOBILNIM TELEFONOM A ONDA PUTEM APLIKACIJE DOSTAVITI MEDIJU, AGENCIJI ZA AUDIOVIZUELNE MEDIJSKE USLUGE (AAVMU) I/ILI MEDIA CENTRU.
U APLIKACIJI SE NALAZE SVI REGISTROVANI ELEKTRONSKI MEDIJI KAO I PORTALI. DOVOLJNO JE DA U APLIKACIJI ODABERETE MEDIJ ČIJI STE SADRŽAJ SNIMILI I POŠALJETE.
UZ SNIMAK NEPROFSIONALNOG SADRŽAJA POTREBNO JE DA OZNAČITE (KLIKOM) KOJI JE PROFESIONALNI SADRŽAJ, PO VAŠEM MIŠLJENJU, PREKRŠEN.
ZA POŠTOVANJE NEKIH PROFESIONALNIH STANDARDA (PRVA 4 STANDARDA U PONUDI) NIJE NADLEŽNA AGENCIJA ZA AVM USLUGE I NEMA MOGUĆNOST DA POSTUPA PO VAŠEM PRIGOVORU.
SVAKAKO SE SVI VAŠI PRIGOVORI MOGU DOSTAVITI AGENCIJI ZA AVM USLUGE I DOBIĆETE ODGOVOR SA JASNIM OBRAZLOŽENJEM PREDUZETIH MJERA.
UKOLIKO IMATE BILO KAKVIH PROBLEMA ILI PITANJA U VEZI SA KORIŠTENJEM APLIKACIJE, ILI VAM JE POTREBNA PODRŠKA, OBRATITE SE MEDIA CENTRU NA TELEFON +382 67 324 555.
Projekat ,,Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava“ sprovodi Media centar u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje iznešeni su stav Media centra i ni na koji način ne odražavaju stavove Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori ili Ministarstva javne uprave.
Najoštrije osuđujemo uvrede i prijetnje nasiljem koje je nepoznati muškarac uputio novinarki Radio televizije Crne Gore (RTCG), Duški Pejović, u nedjelju veče, 9. marta, ispred njenog stana u Podgorici, priopćeno je iz Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Sindikata medija Crne Gore (SMCG), Instituta za medije Crne Gore (IMCG), Media centra i Centra za ženska prava (CŽP).
"Ovo je napad na Duška Pejovića ne samo kao novinarku, ženu, već i kao aktivistkinju i borkinju za ljudska prava, čiji dugogodišnji rad prati kritičko izvještavanje o retrogradnim, antidemokratskim politikama, a koja je upravo zbog toga iu prošlosti bila izložena prijetnjama smrću i napadima u vidu medijskog linča. Ovakvi incidenti ugrožavaju slobodu izražavanja, sigurnosti novinara i novinarki, kao i demokratske vrijednosti na kojima bi trebalo počivati građansko društvo. Pozivamo policiju i pravosudne organe da u potpunosti istraže prijetnje novinarke Pejović, da je zaštita i primijene sve mehanizme kojima će spriječiti ugrožavanje njenih prava i garantovati njenu sigurnost, te joj omogućiti da sigurno i slobodno obavlja svoj posao i živi bez straha”, navodi se u zajedničkom priopćenju CIN-CG, SMCG, IMCG i CŽP.
Ugovorom o eksploataciji rude boksita sa privatnom nikšićkom kompanijom, koji je potpisao ministar Šahmanović, odobrena je i sječa 90.000 kubnih metara drvne mase, uključujući i zaštićenu vrstu - muniku. Uprava za šume isključena je iz procesa donošenja koncesionog akta i odluka, a protiv sječe šuma je i Ministarstvo poljoprivrede
Tijana LEKIĆ
Kompanija „Novi Boksiti“ Nikšić dobila je koncesiju za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju potencijalnih ležišta crvenih boksita u koncesionom bloku četiri, na teritoriji Opštine Nikšić. Pomenuti koncesioni blok se nalazi na području Kuta II koji pripada domenu planine Prekornici, koja je ujedno i dom najvećim zajednicama munike na Balkanu, posebne vrste bora koja je zaštićena zakonom.
Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava za šume) su naveli da u okviru koncesionog područja na kojem je planirana eksploatacija rude, čak 656 hektara su šume i šumsko zemljište. Pravo upravljanja nad tih 656 hektara ima Uprava na šume.
Na tom području nalazi se veliko šumsko bogatstvo, preko 90 hiljda kubnih metara vrijednih vrsta, od čega je čak 23 hiljade kubnih metara munike. „Polovina površine pripada zaštitnim šumama nad kojim se, shodno važećem Zakonu o šumama, ne može vršiti promjena namjene do čega bi moralo doći pri realizaciji predmetnog ugovora”, istakli su iz Uprave za šume za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ugovor o koncesiji potpisao je 17. oktobra 2024. godine ministar rudarstva, nafte i gasa Admir Šahmanović, nakon što je za to dobio ovlašćenje Vlade Crne Gore na sjednici 12. septembra 2024. godine.
,,Koncesioni ugovor ne prepoznaje prisustvo munike, koja je zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, iako ona čini čak 26 odsto ukupnog drvnog fonda u koncesionom području. Planirana sječa bi dodatno ugrozila ne samo muniku već i održivost cjelokupnog ekosistema ovog područja”, komentariše ovu koncesiju Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG.
Crveni boksit je ključna sirovina za proizvodnju aluminijuma. Njegova ekonomska i strateška važnost ogleda se u širokoj primjeni i velikoj potražnji na globalnom tržištu. Prema podacima Privredne komore Crne Gore, dokazane rezerve crvenog i bijelog boksita u našoj zemlji prelaze 40 miliona tona, što čini čak oko jedan odsto ukupnih svjetskih rezervi.
S druge strane, munika (pinus heldreichii) je vrsta bora koja raste isključivo na planinama Balkana, s izolovanim nalazištima na Apeninima. „Munika je reliktna vrsta, što znači da je preživjela ledeno doba. Njena staništa su od izuzetne ekološke važnosti i u Crnoj Gori su zaštićena još od 1976. godine“, kaže Mićanović.
Iz CDE-a objašnjavaju da su šume munike već decenijama pod izuzetno visokim pritiskom zbog masovnih šumskih požara i sječe, a da bi dodatni gubici ugrozili ne samo ovu vrstu, već i cjelokupni šumski ekosistem i opstanak vrsta koje zavise upravo od ovih šuma. ,,Šume munike zahtijevaju obnovu, a ne dodatno uništavanje već brutalno devastiranih šumskih područja“, upozorava Mićanović.
Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede isključeni iz procesa dodjele koncesije
Uprava za šume, koja je nadležna na tom području, bila je isključena iz procesa donošenja koncesionih akata i odluka o davanju koncesije. Njima je ostalo da tek po ugovorenom poslu upozore na moguće štete.
Pored Uprave i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPSV) uputilo je kritike na račun ove koncesije.
„S obzirom na to da se munika, kao endemska vrsta Balkanskog poluostrva, nalazi na Crvenoj listi ugroženih vrsta biljaka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN), napominjemo da su zabrane njene sječe ustanovljene u procesu usklađivanja našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije u predpristupnoj fazi i da smo ih već u obavezi primjenjivati“, istakli su u dopisu koji je ministar Vladimir Joković, u ime MPSV, proslijedio Ministarstvu rudarstva, nafte i gasa (MRNG) 31. januara 2025. godine, tri i po mjeseca nakon potpisivanja koncesije.
U dopisu koji je MPSV uputilo MRNG-u ističe se da Uprava za šume kao ni ovo Ministarstvo nisu bili konsultovani u procesu donošenja koncesionih akata i odluka o dodjeli koncesije.
„Kako Uprava za šume, kao upravljač predmetnog prostora, nije učestvovala u donošenju koncesionog akta, niti je uopšte bila obaviještena od strane nadležnog organa o namjeri zaključenja koncesionog ugovora za područje kojim upravlja, postavlja se pitanje legitimiteta predmetnog ugovora“, zaključuju iz Jokovićevog resora.
S druge strane, iz resora ministra Šahmanovića tvrde da je javna rasprava o Nacrtu koncesionog akta održana u periodu od 22. januara do 15. februara 2024. godine i da su sve nadležne institucije, uključujući i MPSV, bile uredno obaviještene.
Cijeli posao je pokrenulo Ministarstvo energetike i rudarstva, na čijem čelu je bio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, koje jeobavijestilo nadležne institucije o javnoj raspravi putem javnog poziva. Poziv je, između ostalog, dostavljen i e-mailom na adresu Kabineta MPSV-a. ,,Na pomenuti dopis MPSV nije dostavio nikakve primjedbe ni sugestije“, navode iz MRNG-a.
Iz MPSV-a nisu odgovorili na upit CIN-CG-a da li su dobili poziv i ako jesu zašto nijesu učestvovali u javnoj raspravi. Iz Uprave za šume, međutim, potvrdili su za CIN-CG da su o koncesionom ugovoru bili obaviješteni tek 14 dana nakon zaključenja posla.
Ministrastva različito o zakonitosti posla
MPSV i Uprava, zajedno sa osam ekoloških nevladinih organizacija, dovode u pitanje legitimitet koncesionog ugovora, ukazujući na niz proceduralnih propusta.
Jokovićevo ministarstvo u svom dopisu Šahmanovićevom resoru navodi da uočeni nedostaci u izradi plana davanja koncesija, koncesionog akta i odluke o dodjeli koncesije ograničavaju ostvarenje koncesionog prava u potpunosti.
S druge strane, iz MRNG-a tvrde da je cijeli proces sproveden u skladu sa zakonom. „Kako hronologija sprovedenih procedura pokazuje, tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva je postupak dodjele koncesije sprovelo u skladu sa zakonom, vodeći računa o zaštiti javnog interesa.“
Iz CDE-a upozoravaju da su neadekvatna zaštita i nedostatak transparentnosti u procesu odobravanja koncesija doveli do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa bez ikakve strategije održivosti: „Institucije moraju preduzeti odgovarajuće mjere i postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o šumama,“ kažu iz CDE za CIN-CG.
Pored upozorenja nadležnima da se zakon mora poštovati iz CDE su uputili urgenciju svim nadležnim institucijama. „Ako ne postupe u skladu sa zakonom, obratićemo se nadležnim inspekcijama. Ukoliko inspekcije ne reaguju, tražićemo odgovornost organa nadležnih za njihov rad“, poručuju iz CDE-a.
Netransparentna izmjena PUP-a
U julu 2024. godine, četiri mjeseca prije nego što je ministar Šahmanović potpisao koncesioni ugovor, stupila je na snagu odluka Vlade o izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Nikšić. Tom odlukom je u grafičkom dijelu predmetni lokalitet (KO Kuta II) definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje.
Uprava za šume tvrdi da je tek nakon zaključenja koncesionog ugovora dobila informaciju o promjeni namjene parcele kojom gazduje, a koja je uključena u koncesiono područje za eksploataciju mineralnih sirovina.
„Odsjek za uređivanje šuma Uprave do dana dostavljanja ugovora o koncesiji nije imao informaciju o promjeni namjene parcela kojima Uprava gazduje kao šumom i šumskim zemljištem, a koje su dio koncesione površine za korišćenje mineralnih sirovina“, navodi se u zahtjevu za instrukciju o postupanju koji je Uprava za šuma uputila Ministarstvu poljoprivrede 21. januara 2025. godine, pola godine nakon izmjene PUP-a.
Iz CDE-a izražavaju zabrinutost zbog izmjena PUP-a opštine Nikšić, ističući da je promjena namjene zaštitnih šuma kroz krčenje zabranjena članom 45 Zakona o šumama.
„Zabrinjavajuća činjenica u vezi s izmjenama PUP-a opštine Nikšić jeste da je odluci o koncesiji prethodila izmjena ovog plana. Prema novim izmjenama, predmetni lokalitet (KO Kuta II) je definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje, dok je ranije bio prepoznat kao šumska površina unutar gazdinske jedinice Župa-Štitovo, kojom upravlja Uprava za gazdovanje šumama i lovištima“, navodi Mićanović iz CDE-a.
Iz DOO “Novi Boksiti” su naglasili da se u neposredoj okolini predmetnog lokaliteta decenijama ekploatiše ruda crvenog boksita i da se tu nalaze četiri aktivna rudnika. ,,Predmetna lokacija na kojoj smo prema ugovoru sa Vladom Crne Gore dobili da radimo geološka istraživanja i eksploataciju ležišta crvenih boksita je tri puta u posljednjih dvadeset godina bila predmet koncesionog poziva,” rekli su za CIN-CG iz ove kompanije.
Prikaz lokacije Kuta II, koju je uradio CIN-CG na osnovu tehničkog elaborata firme Geo Friends, potvrđuje da se na malom dijelu tog lokaliteta obavlja eksploatacija boksita. Međutim, novim koncesionim ugovorom, legitimisanim PUP-om, predviđeno je širenje prostora rudnika i velika sječa uglavnom zaštićene šume.
U CDE-u ističu da isključenje Uprave za šume iz procesa izmjene PUP-a dodatno ukazuje na netransparentnost i nedostatak koordinacije u donošenju ovako važnih odluka. „Zbog toga zahtijevamo hitno preispitivanje usvojene odluke i obustavu svih daljih aktivnosti kako bi se spriječila brutalna devastacija zaštićenih šuma“, kažu iz CDE-a.
Umjesto ekološkog, cijenili areološki aspekt
Prema informacijama Uprave za šume, u koncesionom aktu se navodi da je tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva tražilo mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je utvrdila da na tom lokalitetu nema zakonom zaštićenih arheoloških nalazišta.
„Uvidom u dokumentaciju zaključeno je da se u blizini koncesionog područja nalazi kulturno dobro ‘Stari rudnik, Župa’, međutim, isto ne zahvata koncesiono područje i nalazi se na udaljenosti većoj od 500 metara“, saopštili su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG.
Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se geološka istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina ne mogu vršiti na područjima gdje se nalaze kulturna dobra, niti u njihovoj neposrednoj blizini, bez prethodne saglasnosti Uprave.
Međutim, dodatnu kontroverzu izaziva izostanak ekološkog aspekta u postupku donošenja odluke o koncesiji. Naime, iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da nisu nadležni za pitanje zaštite prirode, te upućuju na Agenciju za zaštitu životne sredine.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) su potvrdili za CIN-CG da procjena uticaja nije rađena. Međutim, shodno Zakonu o procjeni uticaja na životnu sredinu nosilac projekta je dužan da EPA-i podnese zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata.
„Koncesinar je dužan da na istražno-eksploatacionom prostoru 'Bloka br. 4', pri planiranju i sprovođenju investicionog zahvata, sprovode postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa zakonom“, piše u nacrtu Koncesionog akta koji je odradio tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva krajem 2023. godine.
S druge strane ,,Novi Boksiti” kažu za CIN-CG da prema informacijama kojima oni raspolažu, navedeni elaborat nije potreban za istražne radove koje trenutno rade u skladu sa projektom.
Iz Uprave za šume smatraju da je bilo neophodno izraditi procjenu uticaja na životnu sredinu prije zaključenja predmetnog ugovora.
,,Novi boksiti’’ pod istragom zbog obilježavanja koncesione površine
Sumnju da je posao utanačen i prije zvaničnog potpisivanja ugovora podgrijava i krivična prijava Uprave za šume. Naime, mjesec dana prije potpisivanja ugovora nikšićka područna jedinica Uprave za šume podnijela je krivičnu prijavu protiv NN lica, za koja je navedeno i da se sumnja da su zaposlena u privrednom društvu ,,Novi Boksiti”. ,,Prijava je podnesena zbog toga što su NN lica izvršila obilježavanje površine pod šumom i šumskim zemljištem (odjeljenja 81a i 125a, gazdinska jedinica „Župa-Štitovo“) u nadležnosti Uprave za Šume bez znanja i učešća iste”.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikšić su za CIN-CG odgovorili da je povodom ove prijave formiran predmet i da se preduzimaju sve zakonom propisane mjere i radnje kako bi se prikupile relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.
,,Nakon usmenih informacija da je protiv nas podnešena krivična prijava, mi smo zatražili i dobili zvanično informaciju od ODT u Nikšiću da protiv nas nije podnešena prijava. Ne razumijemo ni zašto bi bila podnešena. Mi smo potpisali ugovor o koncesiji sa Vladom Crne Gore, tj. Ministarstvom rudarstva, nafte i gasa.', naveli su za CIN-CG iz Novi Boksiti.
Nikšićko preduzeće Novi Boksiti je u većinskom vlasništvu Nenada Bajovića (80 odsto), a suvlasnik sa 20 odsto udjela je Ivan Ivanović. Bajović je vlasnik Autoprevoza Bajović, a Ivanović je vlasnik preduzeća Rapax.
Raskid ugovora ne donosi štetu državi
Dva mjeseca nakon zaključenog ugovora „Novi Boksiti“ upućuju zahtjev Upravi za šume za sastanak s ciljem sprovođenja procedura za sječu šume na površini nad kojom imaju koncesiono pravo. Uprava se, tvrde iz Novih Boksita, nije se odazivala na njihove uporne pozive.
Iz ove kompanije navode da su tek početkom ove godine saznali za postojanje munike na koncesionom području. ,,Naši inženjeri su nakon saznanja o navodnom postojanju munike utvrdili da se područje gdje se po mapama navodno nalazi munika, što ne znači da je ima i na terenu, zbog požara i ostalog, samo dijelom preklapa sa koncesionim područjem gdje se trenutno sprovode istraživanja,” naglašavaju iz DOO “Novi Boksiti”.
Oni dodaju da bi se, ukoliko se pronađe ruda odgovarajućeg kvaliteta koja je isplativa za eksploataciju na području gdje se utvrdi da ima munike, eventualno radila podzemna eksploatacija, što, oni smatraju, ne bi ugrozilo muniku.
Zbog brojnih nepoznanica koje prate ovaj slučaj iz resoraŠahmanovića navode da je članom 18 Ugovora o koncesiji propisano pod kojim uslovima koncedent, odnosno država, ima pravo da raskine ugovor: „Naglašavamo da je stavom pet istog člana propisano da u slučaju raskida ugovora definisanih ovim članom, koncesionar nema pravo na naknadu štete“, kažu za CIN-CG iz Šahmanovićevog ministarstva.
Simbol otpornosti
Munika, ili pinus heldreichii je vrsta koja raste na visokim nadmorskim visinama između 1.200 i 2.000 metara. Ovo drvo može da dostigne visinu od 20-30 metara i izdvaja se po tankim i zelenim iglicama, raspoređenim u parovima, kao i po svojim cilindričnim čunjevima, dugim oko 7-12 cm. Kora je sivo-smeđa i gruba, posebno na starijim primijercima.
Munika nije samo biljka koja preživljava u ekstremnim uslovima, već predstavlja i izvanredan primer prilagođavanja prirodi. Njena sposobnost da raste u visokim planinama, na stjenovitim terenima i u oštrim klimatskim uslovima, čini je simbolom otpornosti.
Iz Uprave za šume kazu da je šuma munika rasprostranjena u Crnoj Gori na površini od 10.541 hektara, što je dva odsto ukupnog šumskog bogatstva. Najviše je ima u opštini Nikšić (803.474 kubnih metara), zatim na području Danilovgrada, Kolašina, Podgorice i Andrijevice.
Munika je dugovjeka vrsta, koja može da živi stotinama godina. U 2019. godini stručnjaci su procijenili da u okolini Andrijevice postoji munika stara preko 1500 godina, nazvali su je Radmilo.
Ta dugotrajnost muniku čini dragocjenim biološkim resursom, jer njene šume koje su među najstarijima i najprirodnijima u Evropi, pružaju utočište jedinstvenoj planinskoj fauni i podržavaju biodiverzitet koji bi inače mogao biti ugrožen krčenjem šuma ili klimatskim promenama.
Njeno prisustvo je indikator zdravlja planinskog okruženja u kojem raste. Zbog svoje osjetljivosti na klimatske promene, njena distribucija i rast mogu pružiti precizne signale o uticaju promjena u životnoj sredini, čineći je referentnom tačkom za studije ekologije i zaštite. Zbog ovih razloga, munika nije samo biljka kojoj se treba diviti zbog njene ljepote i snage, već i važan element za očuvanje prirodnog okruženja.
Munika kao ugrožena vrsta drveća je zaštićena u Crnoj Gori Zakonom o zaštiti prirode, a na međunarodnom nivou Evropskom direktivom o staništima, Evropskom strategijom za biodiverzitet, Međunarodnom unijom za očuvanje prirode (IUCN) i Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CBD) i Bernskom konvencijom.
English
Facebook
Youtube
X (Twitter)
Instagram2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana