Pripadnici zajednice često primorani da sami objašnjavaju zdravstvenim radnicima kako da im pomognu...

Đurđa RADULOVIĆ

Tranziciju u ženski pol započela sam uz injekcije lijeka Neofolina - hormonske terapije za trans žene, koju sam dobila u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). Na taj način pokrila sam prva dva mjeseca tranzicije, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Iskra Đurišić, mlada trans žena i aktivistkinja zaposlena u NVO Spektra.

Iako joj je država isprva omogućila pristup odgovarajućoj hormonskoj supstituciji, tvrdi da nakon dva mjeseca terapija više nije bila dostupna.

“Doktor koji me je pratio rekao je da ne brinem, da će terapija stići, ali to se nije desilo”, kaže Đurišić.

Nakon toga započinje njena borba za pristup hormonskoj terapiji.

“Na svoju ruku prešla sam na tablete i tako funkcionisala dvije i po godine, uz stalne prekide, jer ih je bilo potrebno nabavljati iz inostranstva, često na crnom tržištu. Osim toga, bila sam nezaposlena, a moja majka nije uvijek mogla da izdvoji novac za terapiju. U jednom trenutku, nabavka je postala finansijski neizdrživa”, kaže Đurišić.

U međuvremenu su u KCCG postale dostupne ampule, jer je Ministarstvo zdravlja sistemski riješilo problem nedostatka hormonske terapije i uvrstilo ljekove na obaveznu listu za nabavku. Do ovoga je došlo nakon osam godina napora civilnog sektora da se ovo pitanje riješi.

“Kontinuirana primjena hormonske terapije je neizostavan dio rodno afirmativne zdravstvene njege, a za to je neophodna redovna aplikacija i dostupnost ovih lijekova. Sporadično i nesistematsko pribavljanje hormonske terapije osim što ne ispunjava potrebe transrodnih osoba za afirmacijom roda, može imati brojne štetne posljedice po zdravlje transrodne osobe”, kaže za CIN-CG Tea Dakić, psihijatrica i jedina članica Svjetskog udruženja profesionalaca za zdravlje transrodnih osoba u Crnoj Gori.

Međutim, uprkos dostupnoj terapiji za trans žene i muškarce, ostaju brojni izazovi, jer je zdravstvena zaštita transrodnih osoba mnogo složenija od same primjene hormona i obuhvata više grana medicine, objašnjavaju sagovornici CIN-CG.

“Neki ljekovi i medicinski tretmani ne smiju se koristiti uz hormonsku terapiju, ali dešavalo se da nam ih prepišu, a da nas pritom ni ne pitaju da li koristimo terapiju. Takođe, često nailazimo na čuđenje kada, na primjer, trans muškarac ode na pregled dojki ili kada trans žene zbog terapije posjećuju kardiologa”, kaže Đurišić.

Navodi i da se suočavaju sa “nepristojnim pitanjima”, poput: “Jesi li se operisala dolje”?

“Najčešće smo mi ti koji doktorima objašnjavamo šta nam treba, veze između hormonsketerapije i pojedinih ljekova, intervencija”, kaže Đurišić.

U crnogorskom društvu, a tako je uglavnom i globalno, ne postoji dovoljno informacija o zdravstvenim aspektima transrondosti, objašnjava za CIN-CG endokrinolog Aleksandar Đogo.

“Polnost nije uvijek jasno definisana, ona nema samo primarne i sekundarne seksualne karakteristike. Moglo bi se reći da je polnost nekada fluidan identitet, a princip prilagođavanja rodnog identiteta u endokrinološkoj nauci pretpostavlja hormonsku supstituciju koja se odnosi na pol koji osoba osjeća kao svoj”, objašnjava Đogo.

Zbog toga je važno da transrodne osobe koje koriste hormone vrše periodične provjere zdravstvenog stanja, pri čemu se ističu uloga urologa, ginekologa, endokrinologa, kaže Đogo.

Za sada je u Crnoj Gori moguće izvršiti samo neke medicinske intervencije afirmacije pola. Osim hormonske terapije, tu je i uklanjanje grudi za trans muškarce, dok urološke i genitalne operacije nijesu moguće. Zbog toga Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZOCG) pokriva troškove ovih operacija u Srbiji.

“Do sada su se tri crnogorska građanina operisala u Srbiji na taj način”, kazali su iz FZOCG za CIN-CG.

NEPRIJATAN SUSRET SA LJEKARIMA

“Doktori koji su me liječili govorili su mi da mi čine uslugu jer niko drugi ‘to ne bi radio’; dobijao sam neetičan i štetan tretman; komentarisali su moje genitalije i pravili grimase na iste; obraćali su mi se u pogrešnom rodu; urađen mi je tip operacije koji je suprotan od onoga što smo dogovorili prije operacije, uz izgovor da ‘mi je tako bolje’”, navodi se u publikaciji Društvo jednakih ili ipak ne iz 2023. godine, čiji je izdavač Spektra.

Za potrebe ove publikacije sprovedeno je istraživanje o socioekonomskom položaju transrodnih, interpolnih i rodno varijantnih (TIRV) osoba u Crnoj Gori. Oko 90 odsto ispitanika i ispitanica ocijenilo je dostupnost zdravstvene zaštite najnižim ocjenama, odnosno kao “lošu” i “veoma lošu”. Niko od ispitanika nije dao visoke ocjene. Paradoksalno je što su gotovo svi ispitanici bili korisnici zdravstvenog osiguranja, neki državnog, a pojedini privatnog, navodi se u istraživanju. Gotovo pedeset odsto ispitanika/ca susrelo se s diskriminacijom u zdravstvenom sistemu, navodi se u publikaciji.

“To znači da postoje sistemske prepreke kojima se negiraju potrebe TIRV osoba, iako većina ispitanih ima pristup uslugama iz sistema zdravstvene zaštite”, navodi se.

“U domu zdravlja, izabrana ljekarka mi je rekla da imam poremećene hormone i da zato mislim da nisam muško”, jedan je od odgovora u ovom istraživanju.

Drugom ispitaniku ili ispitanici izabrani doktor je, nakon što je izrazio/la želju da uđe u proces tranzicije, kazao “da ne izgleda trans”.

U jednom slučaju, koji se takođe navodi u publikaciji, ljekar je otvoreno odbio da izda uput za specijalistu kada je osoba poželjela da započne proces tranzicije.

Rezultati drugog istraživanja iz 2022. godine, sprovedenog za potrebe publikacije koju je takođe objavila Spektra, pod nazivom Osnaživanje transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih (TIRV) žrtava nasilja, takođe su poražavajući. Čak 75 ispitanika/ca smatra da bi im, kao transrodnoj, interpolnoj ili rodno varijantnoj osobi, bilo neprijatno da se obrate za pomoć zdravstvenim službama, navodi se u ovoj publikaciji.

Obrazlažući razloge za osjećaj neprijatnosti u odnosu na zdravstvene službe, većina ispitanika opisuje svoja i tuđa prethodna negativna iskustva sa ovim institucijama i njihovim osobljem. Takođe, izražavaju strah od autovanja, diskriminacije, nepovjerenje u poštovanje medicinske tajne, utisak da su zdravstveni radnici i radnice nedovoljno senzibilisani za potrebe i prava TIRV osoba, te da LGBT osobe generalno ne tretiraju na poštujući način, navodi se u istraživanju.

Manje od polovine ispitanika/ca ovog istraživanja, njih oko 43 odsto, prijavilo je da su ih medicinski radnici tretirali sa poštovanjem, dok je oko 31 odsto navelo da su bili tretirani bez poštovanja od strane zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, da su ih oslovljavali pogrešnim imenom ili pogrešnim zamjenicama. Oko 6,3 odsto je izjavilo da su ih medicinski radnici maltretirali, odbili da im pruže pomoć i potpuno zanemarili njihov rodni identitet. Čak polovina ispitanika/ca smatra da medicinski radnici nemaju dovoljno znanja o zdravlju transrodnih osoba.

LJEKARI NEDOVOLJNO INFORMISANI

Većina profesionalaca u oblasti zdravlja ne posjeduje adekvatne vještine neophodne za komunikaciju i rad sa transrodnim osobama, kaže za CIN-CG Dakić.

“Iako ljekari i ljekarke prolaze kroz niz godina edukacije o svim pitanjima ljudskog tijela i uma, ipak se temama o širokom spektru rodnih identiteta nedovoljno posvećuju, a tokom školovanja uglavnom dobijaju neadekvatno i nepotpuno obrazovanje o zdravstvenoj zaštiti transrodnih i rodno različitih osoba”, kaže Dakić.

Svjetsko udruženje profesionalaca za zdravlje transrodnih osoba, čija je Dakić članica, krovna je organizacija koja kreira i izdaje Standarde zdravstvene njege transrodnih i rodno različitih osoba, koji predstavljaju najpouzdaniji vodič dobre prakse u radu sa transrodnim osobama. Ovi standardi podržavaju ljudska prava transrodnih osoba i medicinsku praksu zasnovanu na dokazima, objašnjava Dakić.

Ljekari u Crnoj Gori uglavnom osjećaju nelagodu i nevješti su u praćenju ovih pacijenata, iako zapravo, kao endokrinolozi, posjeduju sva neophodna znanja, objašnjava Dakić.

“Hormonski tretman, koji je ključan za transrodne osobe, ne razlikuje se značajno od bilo koje druge hormonske terapije i praćenja njenih efekata s medicinske strane”, kaže Dakić.

Sa druge strane, hirurški tretmani u rodno afirmativnom smislu ipak iziskuju dodatnu edukaciju, kao i značajnu praksu u ovoj oblasti, kako bi transrodnim osobama omogućili najbolje zdravstvene ishode u skladu s njihovim potrebama.

Većina pacijenata iz Crne Gore se za potrebe genitalne hirurgije upućuje u Srbiju, u Beograd, gdje rade neki od najvećih svjetskih stručnjaka u ovoj oblasti, iako, recimo, druge oblasti zdravstvene zaštite transrodnih osoba nisu ni tamo tako dobro pokrivene, objašnjava Dakić.

U Crnoj Gori ne postoje zvanične smjernice za zdravstvenu zaštitu transrodnih osoba. NVO Spektra je izdala publikaciju Rod, pol i zdravlje: Smjernice za zdravstvene radnike za afirmativno postupanje sa transrodnim i interpolnim osobama još 2019. godine.

KRŠE SE OSNOVNA PRAVA

“Najveći zdravstveni rizici za transrodne osobe u Crnoj Gori su prije svega oni koje nosi sredina, a ne striktno medicinski. Zdravlje je neodvojivo od društvenog konteksta”, objašnjava Dakić.

Zbog brojnih predrasuda, hostilne društvene sredine, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, stigmatizacije, marginalizacije i posljedica takozvanog manjinskog stresa, transrodne, odnosno rodno inkongruentne osobe, mogu se naći u povišenom riziku od anksioznosti, depresije, suicidalnosti i drugih psihijatrijskih simptoma, navodi Dakić.

Kako ističe, ovi simptomi nijesu karakteristični za transrodnost ili rodnu različitost samu po sebi, već su posljedica tretmana društva prema ovim osobama.

“Vjerovatno bi svaki čovjek u sličnoj situaciji osjećao slične posljedice po zdravlje. Tek kada se eliminišu stigma i diskriminacija, omogućićemo bolje zdravstvene ishode za transrodne osobe”, kaže Dakić.

Nadalje, problem je što još nije donesen Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji bi adekvatno podržao osnovna ljudska prava transrodnih osoba, navodi Dakić.

“Aktuelna pravna praksa o promjeni oznake pola u dokumentima za transrodne i rodno različite osobe podrazumijeva obavljanje medicinskih procedura takozvane kompletne tranzicije, odnosno potpunog prilagođavanja pola rodnom identitetu, što podrazumijeva i sterilizaciju”.

Svjetska medicinska asocijacija (WMA), čija je Crna Gora punopravna članica, smatra da bez obzira na rod, ni jedna osoba ne smije biti podvrgnuta prinudnoj sterilizaciji, što uključuje i sterilizaciju kao preduslov za promjenu oznake pola u zvaničnim dokumentima.

I prema načelima Ujedinjenih nacija, ovakvi oblici prinudne sterilizacije predstavljaju kršenje osnovnih ljudskih prava: na zdravlje, privatnost, kao i na zaštitu od mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, objašnjava Dakić.

“Sramota je da Crna Gora i dalje podržava ovakve prakse, koje su beskrajno štetne po zdravlje transrodnih osoba. Neophodno je da se Zakon što prije donese, kako bi se ukinuo krajnje nehuman tretman osoba čiji rodni identitet i pol, pripisan na rođenju, nisu usklađeni”, ističe Dakić.

Evropska komisija upozorila je Crnu Goru u poslednjem izvještaju iz 2024. godine, da što prije usvoji Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

“Evropski sud za ljudska prava je više puta zaključio da uslovljavanje priznavanja rodnog identiteta transrodnih osoba sterilizacijom ili tretmanom koji dovodi do sterilnosti predstavlja kršenje njihovog prava na poštovanje privatnog života prema Članu osam iz Evropske konvencije za ljudska prava i prava na fizički integritet prema Članu tri iste konvencije”, upozorili su iz Akcije za ljudska prava (HRA) krajem prošle godine, u saopštenju za medije povodom stopiranja usvajanja ovog Zakona.

MEDICINSKI TIM PRUŽA PODRŠKU, ODLUKA O TRANZICIJI LIČNA

Stručni razgovor između transrodne osobe i profesionalca u oblasti mentalnog zdravlja je veoma važan korak kako bi se na najbolji način donijela odluka o podršci koja je osobi potrebna, baš kao i za sve druge pacijente, objašnjava Dakić.

“Važno je naglastiti da nema opšteg procesa procjene koji će odgovarati svakoj osobi ili situaciji, ističe ONA.

“Većina transrodnih osoba će zahtijevati samo kratku procjenu, i lako pristupiti daljim procedurama, bilo da su one hormonske i hirurške, po modelu informisanog pristanka, kakav se koristi i u drugim oblastima medicine”, kaže Dakić.

Osobe koje imaju kompleksniju prezentaciju slučaja ili manje uobičajene zahtjeve po pravilu iziskuju detaljniju procjenu i uključivanje multidisciplinarnog tima, objašnjava Dakić.

“Međutim, uopšteno gledano, za većinu transrodnih osoba nije neophodna niti psihološka eksploracija, niti psihoterapija. To se ne zahtijeva ni od drugih pacijenata kada ih upućujemo na planirane intervencije”, kaže Dakić.

Svakako, konačna odluka o rodno afirmativnim tretmanima je ekskluzivno pravo izbora transrodne osobe, baš kao i bilo koja druga odluka koja se tiče njihovog zdravlja i tijela.

Na koje vrste medicinskih afirmativnih tretmana će se transrodna osoba odlučiti stvar je ličnih želja, toga kako se ona osjeća, objašnjava Đurišić.

“Neko želi hormone, neko samo operacije, neko i jedno i drugo, a neko ništa od toga. Nažalost, ljudi koji ne žele ništa od toga, i ne ‘prolaze’ dovoljno ni kao muškarci ni kao žene, imaju jako surov tretman od strane društva”, objašnjava ona.

“Spektra i organizacije sa kojima sarađujemo često organizuju obuke za ljekare, posebno se to odnosti na psihologe i psihijatre, ali i za ostatak zdravstvenog kadra. Smatram da zdravstveni sistem treba biti informisan o transrodnim osobama, na koji način raditi sa njima, jer ipak je u pitanju zdravlje. Napredak je vidljiv u odnosu na prethodne godine svakako, ali može i mora još mnogo na tome da se radi”, kaže Đurišić.

MALTA, ZEMLJA ZA PRIMJER

Istraživanja pokazuju da je Malta, već punu deceniju, zemlja sa najvišim standardima zdravstvene njege i ljudskih prava transrodnih osoba na svijetu, ističe Dakić.

“Malta je bila prva država u Evropi koja je uključila rodni identitet u svoj ustav, kao osnov zaštite, i prva država koja je zabranila takozvanu konverzivnu terapiju, odnosno pseudonaučne pokušaje da se promijene nečiji rodni identitet ili seksualna orijentacija. Zakonodavstvo Malte, u smislu zaštite prava transrodnih osoba, predstavlja model kojem i druge zemlje treba da teže. Nedavno su predložili i kompletno pokrivanje troškova svih rodno afirmativnih procedura, uključujući i hirurške, u okviru osnovnog paketa zdravstvenog osiguranja, odnosno bez dodatnih troškova za pacijente”, naglašava Dakić.

Mnogi zakoni i podzakonski akti nijesu usklađeni sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, koji je usvojen 2020. godine. Od kada je Zakon stupio na snagu do sada je sklopljeno preko 100 partrerstava lica istog pola. Iako je jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na usvajanje djece, LGBTIQ+ osobe i dalje ne mogu usvojiti djecu

 Kristina Radović

,,Ja bih prva usvojila dijete, ali nije da imam neki razlog da vjerujem da je to moguće”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Staša Baštrica direktorica organizacije Queer Montenegro.

Nepostojanje prava na usvajanje djece za istopolne parove predstavlja jedno od ključnih ograničenja aktuelnog Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u Crnoj Gori (Zakon), koji je usvojen u julu 2020. godine.

,,Ovo ograničenje odražava društvene predrasude i ukazuje na to da LGBTIQ+ zajednica još uvijek nije u potpunosti prihvaćena kao ravnopravni dio društva. Pravo na usvajanje djece nije samo pitanje zakonske regulative već i ljudskih prava, jer bi svaki par i svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju, trebalo da ima pravo na usvajanje”, objašnjava za CIN-CG Danijel Kalezić, član radne grupe koja je radila na izradi nacrta zakona.

U Crnoj Gori je sklopljeno preko sto istopolnih partnerstava od 2021, kada je Zakon stupio na snagu. 

U Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori za period 2024-2028 (Strategija) navodi se da istopolni parovi nemaju pravo na usvajanje djece ili pristup određenim socijalnim beneficijama. Takođe, Zakon ne prepoznaje pravo na zajedničko roditeljstvo, što dodatno otežava život istopolnim parovima koji žele zasnovati porodicu. 

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP) najavljuju da će na sastancima radnih grupa biti riječi i o ovom pitanju.  

„Imajući u vidu da se ubrzo očekuje utvrđivanje Predloga zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja od strane Vlade Crne Gore kao i utvrđivanje Predloga zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, biće potrebna harmonizacija brojnih zakonskih rješenja, što će biti prilika da se na sastancima radnih grupa razmotri i ovo pitanje“, kažu za CIN-CG iz tog resora.

U Portugalu, Španiji, Austriji, Belgiji, Estoji i u još 18 evropskih država moguće je legalno podnijeti zahtjev za zajedničko usvajanje djece. Dok je trans roditeljstvo priznato samo u Belgiji, Finskoj, Islandu, Malti, Sloveniji i Švedskoj.

Parterstvo, a ne brak

Iako je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola bio značajan napredak za Crnu Goru, terminološka razlika ostavlja i dalje prostor za nejednakost, jer odnosi dvoje ljudi u istopolnoj zajednici ni u nazivu ni u pravima nisu definisane kao brak.

Ovaj Zakon koristi termin partnerstvo umjesto brak, a razlog za to je u pravnom okviru, objašnjava Kalezić. „Brak je u Crnoj Gori ustavom definisan kao zajednica muškarca i žene, što onemogućava definisanje prava zajednica istog pola na taj način. Ovo je uslovilo da se, nakon dobijanja mišljenja Ustavnog suda, prava istopolnih parova regulišu se posebnim zakonom koji, uzimajući u obzir obim prava kao i Ustavna ograničenja, nije ni mogao biti nazvan brakom, te je uzeta terminologija koja se u svijetu već koristi u odnosu.”

Iako Zakon prepoznaje istopolne zajednice, značajna ograničenja ostaju. I u Strategiji se navodi da brojni drugi zakoni i podzakonski akti nijesu usklađeni s ovim zakonom, što značajno otežava njegovu punu primjenu i stvara prepreke u ostvarivanju prava. Ovo dovodi do situacije u kojoj LGBTIQ+ osobe ne mogu u potpunosti uživati prava koja im pripadaju, što je neprihvatljivo u modernom društvu koje teži jednakosti i poštovanju ljudskih prava.

Baštrica upozorava da se ograničenja u poređenju sa heteroseksualnim parovima ogledaju u ostvarivanju prava na državljanstvo, nasljeđivanje, zdravstvenu zaštitu, i još mnogih drugih prava. 

Ovaj Zakon pruža osnovu za ravnopravnost, omogućavajući prava poput zajedničke imovine, nasljeđivanja i zdravstvene zaštite za partnere u istopolnim zajednicama. To pomaže u smanjenju diskriminacije i omogućava veći osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti u društvu.

Implementacija Zakona u praksi često nailazi na prepreke zbog velikog broja povezanih zakona koji i dalje nisu usklađeni sa ovim. Problem je i nedovoljna informisanost javnih institucija o ovom pravu, kao i društvene predrasude, što otežava ostvarivanje prava, objašnjava za CIN-CG Kalezić.

Kaže da je diskriminatorna sama činjenica da pojedina prava uopšte nijesu dio ovog Zakona. Pored prava na usvajanje djece, tu je i pravo na prepoznavanje neformalnih životnih partnerstava koja se odnose na zajednički život dvije osobe istog pola u dužem trajanju u slučaju kada nisu sklopili životno partnerstvo, što recimo sadrži zakon u Hrvatskoj. Naši zakonodavci nisu imali sluha da se to uključi u tekst zakona prilikom njegove pripreme. 

Roditeljstvo u istopolnim zajednicama i dalje izaziva brojne otpore konzervativnih struja.

Prema studijama faktori koji utiču na razvoj djeteta bilo u homoseksualnim bilo u heteroseksualnim porodicama jeste kvalitet odnosa roditelj/dijete, odnos između partnera/ki, kao i ekonomski uslovi vezani za ishrane, zdrave sredine, obrazovanja.

„Svi ovi faktori svakako zavise od sredinskih faktora, te tako odnos roditelj/dijete zavisi i od toga da li oba roditelja imaju legalno priznato roditeljstvo, da li je sredina podržavajuća, da li vlada odsustvo predrasuda i stigmi. Ako je prisutna bilo koja negativna stavka, svi prethodno gore pomenuti simptomi psihološki bi se i na djecu odrazili i narušili njihov kvalitetan rast i razvoj“, kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.

Stereotipi prema LGBTIQ+ i dalje duboko ukorijenjeni

Nevladine organizacije Queer Montenegro, Juventas i Asocijacija Spektra, koje se bore za prava LGBTIQ+ osoba, uputile su Vladi Crne Gore, još prije tri godine, inicijativu za obezbjeđivanje uslova za primjenu Zakona. 

U Inicijativi upućenoj bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću navodi se da je neophodno da Vlada obezbijedi usklađivanje 27 zakona i 14 podzakonskih akata sa ovim Zakonom, kako bi stvorila uslove za njegovu primjenu.

Međutim, sve je ostalo samo na papiru. „Nemamo informaciju da je bilo šta urađeno, odnosno nije ništa urađeno“, kaže Baštrica.

U Strategiji piše da su stereotipi prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori  duboko ukorijenjeni i često se temelje na neznanju i nedostatku informacija. Najčešći stereotipi uključuju percepciju da LGBTIQ+ osobe predstavljaju prijetnju tradicionalnim porodičnim vrijednostima ili da su njihove seksualne orijentacije i rodni identiteti izbor, a ne prirodni dio njihovog identiteta. 

„Da bismo kao društvo prihvatali različitosti kao datosti a ne kao ograničavajuće okolnosti, u smislu da sam sistem ne procjenjuje sposobnost staranja pojedinaca/ki nad djecom po osnovu seksualne orijentacije i pola oba partnera, smatram da je neophodno da se intezivno radi na edukaciji kako opšte javnosti, a prije svega predstavnica i predstavnika institucija koje se bave ovim pitanjima“, kaže Baštrica.

Dodatno unaprjeđenje Zakona, uključujući eliminaciju postojećih ograničenja i kontinuiranu edukaciju društva, ključni su koraci ka postizanju pune ravnopravnosti za LGBTIQ+ osobe u Crnoj Gori.

Stereotipi su često podržani religijskim i kulturnim normama koje promovišu heteronormativnost i stigmatizuju bilo kakvo odstupanje od ove norme. Takvi negativni stavovi značajno utiču na svakodnevni život LGBTIQ+ osoba, dovodeći do socijalne isključenosti, negativnog uticaja na psihičko zdravlje i opšte zdravlje i blagostanje, nezadovoljstva životom LGBTIQ+ osoba i verbalnog ili fizičkog nasilja prema njima, navodi se u Strategiji.

Predrasude prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori manifestuju se na različite načine, uključujući diskriminaciju u oblastima poput zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite 

Narušavanje poštovanja LGBTIQ+ prava u Crnoj Gori može se vidjeti i na Duginoj mapi, koja prikazuje status pravne zaštite LGBTQ+ osoba širom Evrope. Crna Gora je 2022. bila na osmom mjestu i imala 63 odsto bodova, 2023. godine pala je na 12. mjesto. Trenutno je na 20. mjestu sa 48 odsto bodova u Evropi.

Burzanović upozorava na to da ne mali broj LGBTIQ+ osoba, iz straha da ne budu prepoznati, javno izloženi verbalnom i fizičkom nasilju, ulažu velike svakodnevne napore da prikriju bilo koji znak, tj. pripadnost populaciji. 

Razna istraživanja pokazuju da ove osobe češće imaju istoriju samopovrjeđivanja, zatim izraženiji osjećaj usamljenosti, demoralizacije, stida, somatskih simptoma i manjak povjerenja u sebe, objašnjava ona za CIN-CG.

LGBTIQ+ prava se najčešće koriste kao sredstvo političkih pregovora

Politička volja za unaprjeđenje prava LGBTIQ+ zajednice često je ograničena, jer se prava ove zajednice često koriste kao sredstvo političkih pregovora, a ne kao prioritet. Ovo otežava donošenje novih zakona ili izmjenu postojećih kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost naglašava Kalezić.

,,Borba za ravnopravnost LGBTIQ+ zajednice u Crnoj Gori suočava se s brojnim izazovima, koji su rezultat kombinacije društvenih predrasuda, nedovoljne institucionalne podrške i političkih prepreka. Jedan od najvećih izazova je ukorijenjena homofobija i transfobija u društvu, koje se manifestuju kroz diskriminaciju, verbalno i fizičko nasilje, te marginalizaciju LGBTIQ+ osoba“, objašnjava za CIN-CG Baštrica.

Najveći izazovi uključuju političku i institucionalnu nestabilnost koja usporava usklađivanje zakona podzakonskih akata sa Zakonom. Zatim, duboko ukorijenjene predrasude i nedostatak podrške zajednici, nasilje u porodici i vršnjačko nasilje, kao i neadekvatna primjena postojećih zakona kada je u pitanju sankcionisanje počinitelja nasilja prema LGBTIQ+ osobama. 

Queer Montenegro se trudi da društvenu klimu, okruženje i prihvatanje LGBTIQ+ osoba podstakne kroz edukativne aktivnosti, kampanje, lobiranje za zakonodavne promjene i podršku zajednici kroz razne programe i događaje. Najistaknutiji događaj je Montenegro Prajd, koji se od 2013. godine održava u Podgorici, a koji predstavlja platformu za izraz nezadovoljstva zajednice, kao i mehanizam za veću vidljivost LGBTIQ+ osoba, kaže Baštrica.

Dugina mapa pokazuje da je kategorija „porodica“, koja se bavi priznavanjem i zaštitom porodičnih prava LGBTIQ+ osoba, uz razmatranje zakona o jednakosti u braku, registrovanim partnerstvima, usvajanju i trans roditeljstvu, u Crnoj Gori i dalje u zoni alarmantna, ima samo 11 odsto bodova. 

Uticaj okoline može biti veoma važan u nekim situacijama i dovesti čak i do suicida. „Vođenjem računa o neverbalnoj komunikaciji, tonalitetu glasa i gestikulaciji, njihovim željama za porodicu, dugoročno veoma iscrpljuje osobu i može je učiniti nesigurnom, povučenom i anksioznom u socijalnim kontaktima, kao i depresivnom“ kaže psihološkinja.

Negativne percepcije utiču na povišen nivo stresa, sniženo samopoštovanje, samoprezir i autodestruktivnost, jer konstantan napor da se prikrije identitet, a samim tim i dalja nezadovoljstva zbog nemogućnosti usvajanja djece dovodi do narušenog mentalnog zdravlja. 

„Njihove potrebe za porodicom ne mogu biti ispunjenje, osjećaju se nepotpuno, nezadovoljno, potišteno i manje vrijedno. Vjerujući da su manje vrijedni, da ne pripadaju porodici i onim koje vole, vjerujući da su drugačiji, nažalost krajnji put bez povratka jeste suicid, kao jedno od rešenja“ objašnjava psihološkinja Burzanović.

Evropska komisija je u izvještaju za 2024. godinu ocijenila da su najranjivije grupe u društvu, uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom, LGBTIQ+ osobe, kao i to da su i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. 

Region i prava LGBTIQ+ osoba

Većina zemalja regiona - Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Albanija nijesu još usvojile zakone koji se odnose na životno partnerstvo lica istog pola.

U Hrvatskoj je 2014. usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog spola, koji je omogućio pravno priznanje istopolnih zajednica, pružajući gotovo sva prava kao i brak.

Zanimljiv je slučaj iz 2021. godine kada je Upravni sud Hrvatske presudio u korist istopolnih partnera, da mogu ravnopravno pristupiti postupku usvajanja djece i pritom se ne smiju diskriminisati prema polnoj orijentaciji. Na ovu odluku suda žalilo se Ministarstvo porodice. Kasnije, Visoki upravni sud je ipak presudio u korist istopolnih partnera i omogućio im usvajanje.

,,Naša priča s usvajanjem počela je 2016. godine, kada smo odbijeni od sistema jer smo istopolni par u životnom partnerstvu. Sudska odiseja trajala je šest godina. Naših šest godina nije ništa naspram šest godina života djece koju smo već tada mogli usvojiti”, izavili su Ivo Šegota i Mladen Kožić, a prenose hrvatski mediji.

Ova presuda ima dalekosežne posljedice za prava LGBTIQ+ osoba i istopolnih parova u Hrvatskoj,  budući da su njome životni partneri izjednačeni po pravima kao i bračni drugovi. Sud je odbio argumentaciju Ministarstva kojom istopolni parovi ne bi smjeli pristupiti procjeni za usvojitelje zbog cilja zaštite interesa djeteta.

U Sloveniji je 2017. godine usvojen zakon koji omogućava osobama istog pola da sklope zakonsko partnerstvo slične prirode kao brak. Ovaj zakon omogućava partnerima ista prava kao i bračnim parovima, uključujući prava u vezi sa nasljedstvom, porezima i socijalnim pravima. Slovenački Ustavni sud je 2022. presudio da zakonske regulative, prema kojima samo osobe različitog pola mogu da sklope bračnu zajednicu i usvajaju djecu, nijesu ustavne. 

Iz Ustavnog suda su kazali kako to ne znači da će istopolni partneri ubuduće imati apsolutno pravo na usvajanje djece, već da će im se omogućiti da budu uvršteni na listu kandidata za usvajanje, dok će odabir najprimjerenijih kandidata i dalje biti u nadležnosti centara za socijalni rad.

Nakon osmogodišnjeg rada Zakon je spreman za usvajanje. Ali, i pored deklarativne podrške, premijer Milojko Spajić ga još nije uvrstio u dnevni red Vlade, po tvrdnji Asocijacije Spektra zbog naloga predsjednika Skupštine Andrije Mandića

Predrag Nikolić/Maja Boričić

I pored obećanja, Vlada nije sredinom decembra na dnevni red stavila prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Zakon je nakon osmogodišnjeg rada u potpunosti spreman. Očekivalo se da bude usvojen do kraja prošle godine u Skupštini Crne Gore.

Zakon je, između ostalog, trebalo da omogući transrodnim osobama da legalno promijene oznaku pola i jedinstveni matični broj u dokumentima bez potrebe za operacijom i sterilizacijom, koja je trenutno preduslov za to.

"Ova praksa nehumanog postupanja predstavlja direktno kršenje prava transrodnih osoba, te je uz to što je nehumana i ponižavajuća", naglašava se i u Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ, koja je usvojena u junu prošle godine.

Usvajanje Zakona je i obaveza prema Vladinom programu za pristupanja EU 2024-2027. Prema tom dokumentu, ovaj propis trebalo je da bude usvojen do kraja 2024.

Skupština je završila sa redovnim radom 31. decembra, a prvo proljećno zasijedanje održava se početkom marta naredne godine. Dakle, izvjesno je da Zakon neće biti usvojen u rokovima koji su bili predviđeni.

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da je neshvatljivo zbog čega Vlada odbija da uvrsti Zakon na dnevni red. Elizabeta Mrnjavčević iz HRA podsjeća da je poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić na konferenciji Spektre izjavio da će Zakon biti razmatran na sjednici Vlade sredinom decembra, što se nije desilo. Na Zakonu se radilo punih osam godina, uz uvažavanje sugestija svih relevatnih aktera, pa je apsurdno obrazloženje generalnog sekretara Vlade Dragoljuba Nikolića da je premijer Milojko Spajić tražio dodatne konsultacije, kaže Mrnjavčević.

"Ako je razlog politička trgovina i pritisci, podsjećamo Vladu da ljudska prava ne smiju biti predmet političkih kalkulacija, jer su ona temelj osnovnih sloboda. Vlada ima obavezu da osigura poštovanje ljudskih prava, bez obzira na političke pritiske i interese", naglašava Mrnjavčević.

Iz Asocijacije Spektra su kazali da zahtijevaju od premijera Spajića prestanak prakse političke trgovine kad su ljudska prava u pitanju. Dodaju i da im nije jasno da je cijela parlamentarna većina talac retrogradnih politika kojima ne smije da se suprotstavi, dok međunarodnim partnerima i Crnoj Gori prodaje priču o ljudskim pravima i demokratiji, radeći upravo suprotno od toga. Sličnih je stavova i Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Iz Spektre dodaju da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevantnih tijela Ujedinjenih nacija (UN), niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Evropska komisija (EK) je u svom dopisu Vladi od 13. decembra 2024. godine izrazila pozitivno mišljenje na prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. U posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru se navodi da su najugroženije grupe u društvu, uključujući i LGBTIQ osobe i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i napadima iz mržnje.

"Potrebno je uložiti više napora da se u potpunosti obezbijedi pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno za ranjive grupe", ističe se u izvještaju EK.

Vlada obećavala, pa stopirala usvajanje Zakona

"Zakon je stopiran s vrha od samog premijera Spajića, po nalogu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, prema nezvaničnim informacijama koje imamo, a koje su, ako su istinite, zastrašujuće", navodi se u saopštenju Asocijacije Spektra.

Početkom decembra na panelu Lično je političko, data je jasna politička podrška ovom Zakonu. Na ovom događaju poslanici/e Pokreta Evropa sad, Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD) i Građanskog pokreta URA izrazili su nedvosmislenu podršku Zakonu, te pozvali Vladu da hitno utvrdi prijedlog i pošalje ga Skupštini Crne Gore na izglasavanje.

Kada je Zakon o istopolnom partnerstvu bio u parlamentu 2020. godine, Bošnjačka stranka, albanske koalicije, Hrvatska građanska inicijativa i tadašnji Demokratski front odbili su da ga podrže, navodeći da bi podrio "tradicionalne vrijednosti".

Iza Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja stalo je 48 organizacija civilnog društva i aktivista/kinja Crne Gore, mladi u Omladinskom parlamentu Crne Gore, kao i 137 organizacija i aktivista/kinja regiona, preko 100 cijenjenih akademika/kinja, 18 evropskih parlamentaraca, te najveće evropske organizacije poput TGEU, ILGA Europe, IGLYO i ERA, koje imaju preko 900 organizacija članica. Dodatno, svi međunarodni izvještaji, poput izvještaja Evropske komisije, CPT, US State department izvještaj i CEDAW sa žaljenjem konstatuju da pravo na samoodređenje još nije moguće u Crnoj Gori, te pozivaju na njegovo usvajanje.

CIN-CG je poslao svim šefovima poslaničkih klubova i sekretarima pitanje da li očekuju da će se glasanje o ovom Zakonu naći na dnevnom redu do kraja ove godine, te da li će poslanici njihove stranke glasati za njega. Dobili smo samo odgovor PR službe potpredsjednika Skupštine Nikole Camaja:

"Stav o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je u formi nacrta saopštićemo na plenumu, kada taj predlog dođe na dnevni red".

Prekinuti ponižavajuću praksu prinudne sterilizacije

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) uslovljava osobe koji žele da promijene oznaku pola u dokumentima da prođu kroz sterilizaciju, iako ovaj preduslov nije propisan zakonom. Novi Zakon bi uklonio taj nehumani preduslov i omogućio ljudima da slobodno odlučuju o sopstvenom identitetu. Na pitanja koje je CIN-CG poslao MUP-u u vezi ove prakse odgovore nijesmo dobili.

Pravo na samoodređenje rodnog identiteta prihvata većina članica Savjeta Evrope, njih 37. Praksa Evropskog suda za ljudska prava navodi da prisilna sterilizacija krši pravo na privatnost.

Novi Zakon predviđa da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za promjenu oznake zabranjeno tražiti obavljanje medicinskih pregleda ili dokaze o obavljenim medicinskim pregledima i intervencijama. Usvajanjem Zakona bila bi omogućena promjena registrovanog rodnog identiteta, bez podvrgavanja operaciji promjene pola i sterilizaciji.

Usvajanje zakona bila bi još jedna prekretnica u borbi za ljudska prava u Crnoj Gori, nakon što je 2020. postala prva balkanska država izvan Evropske unije koja je legalizovala istopolna partnerstva.

Direktor Spektre Jovan Ulićević za CIN-CG pojašnjava da se ovim zakonom uređuje jedna pravna praznina, koja je do sada rezultirala praksom prinudne sterilizacije kao preduslova za promjenu oznake pola u dokumentima, kako bi osoba imala lična dokumenta koja odgovaraju njenom rodnom identitetu i ličnom opisu.

"Dakle, Crna Gora je jedna od svega nekoliko evropskih zemalja koje i dalje imaju ovu praksu. Takva praksa je zaostavština najgorih, nacističkih režima, koje evropske zemlje u potonjih nekoliko decenija ubrzano napuštaju", naglašava direktor Spektre.

Ulićević se nada da će se i Crna Gora pridružiti onim rješenjima koja poštuju ljudska prava.

"U praksi ovo znači da osobe više neće biti u problemu kad pokazuju ličnu kartu u pošti recimo, prilikom pristupa različitim zdravstvenim uslugama, ili npr. prilikom prelaska granice jer nemaju dokumenta koja odgovaraju njihovom identitetu", objašnjava Ulićević.

Psihološkinja Ida Marković, koja i sama prolazi kroz proces tranzicije iz muškog pola u ženski, za CIN-CG podsjeća da je pravo na samoodređenje jedno od osnovnih ljudskih prava:

"Svaki pojedinac treba da živi u skladu sa svojim osjećajem identiteta, bez straha od diskriminacije i stigmatizacije''.

Pravo ne može koristiti osoba u braku, nije dostupno maloljetnicima...

Ulićević ističe i da nijesu mali kompromisi na koje su pristali da bi ovaj Zakon bio donijet.

"Imamo ograničenje da osoba ne može biti u braku kako bi pristupila ovom pravu, čime se krši njeno pravo na privatan i porodični život. Ovo znači da svako ko je u braku će morati da se razvede da bi pristupio ovom pravu", naveo je on.

Dodaje i da će zakon važiti samo za crnogorske državljane, što je regresivnije rješenje ovog tipa u drugim zemljama Evrope, koja dozvoljavaju bar rezidentima uz državljane, da mogu pristupiti pravu.

"Ovo znači da mnogi ljudi koji danas recimo bježe od rata, i koji možda nikad više neće moći da dođu u svoje matične zemlje da pristupe svom pravu, neće moći ni kod nas", pojašnjava Ulićević.

Nacrtom zakona koji je predstavljen u februaru prošle godine pravo na promjenu pola imale su osobe starije od 15 godina. Taj predlog je naišao na oštre reakcije vjerskih poglavara, pa se starosna granica podigla na 18 godina.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je sredinom marta prošle godine na RTCG izjavio da se zbog promjene pola "događaju neizlječive traume, kao i da dolazi vrlo često do samoubistava".

Kritikama zakona se pridružio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić:

"Država treba da pomogne liječenju djece, umjesto da plaća operacije promjene pola".

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su saopštili da je podizanje starosne granice mjera kompromisa, kojom bi se omogućilo usvajanje zakona.

"Ovo je bio najteži kompromis jer upravo takav ide na štetu mladih koji su najranjiviji u društvu. Naše inicijalno rješenje se vodilo najboljim interesom đeteta", dodaje Ulićević.

Zakon ne poštuje, ističe on, ni prezumpciju nevinosti, pa ovom pravu ne mogu pristupiti ni osobe koje su u krivičnom postupku, a iz njega su takođe isključeni i oni na izdržavanju zatvorske kazne.

"Kao što se vidi, dosta je kompromisa od kojih svaki uključuje kršenje ljudskih prava, a koje smo pravili sa ciljem da obezbijedimo pravo na samoodređenje dostupnim", pojašnjava Ulićević.

Dodaje da nijesu baš najzadovoljniji ovim rješenjem, ali da im je najvažnije bilo da se izbore za pravo na samoodređenje, koje će biti podložno unapređenju.

Psihološkinja Marković ocjenjuje da je društvo svakako milosrdnije prema muškarcima, tu je svega par zabrana koje značajno otežavaju život muškarcima, ali ih i toliko društveno i identitetski oblikuju, da je nekad teško razlikovati mušku poziciju od patrijarhalnih i muških narativa koji veličaju mušku moć i potiskuju i zabranjuju emocionalnost i nježnost istog. Tako, kaže ona, snaga bez obzira što je imenica ženskog roda u patrijarhalnom diskursu pripada muškarcu.

"Ono što je snaga za muškarca, trpljenje je za ženu. Seksualizacija i mizoginija toliko postaju vidljive i neprepoznatljive kad dovoljno dugo hodaš u ženskim cipelama", govori ona iz perspektive nekog ko je bio i u ulozi drugog pola.

Govoreći o odnosu njenih pacijenata nakon što je promijenila pol, Marković ističe da nije izgubila nijednog klijenta, te da je dobila i neke nove.

"Odnos je taj koji spaja, liječi, transformiše i gradi ljubav, prijateljstvo, savezništvo, ali i povjerenje, sigurnost i lojalnost, a ne to kojeg smo roda, pola, nacije ili vjere'', navodi iskustvo iz svoje psihološke prakse Marković.

Evropske statistike pokazuju kako se LGBT osobe više javljaju za pomoć stručnjacima za mentalno zdravlje od ostatka heterosekualne populacije. Ova statistika je u tijesnoj vezi sa povećanim stopama depresije i anksioznosti u LGBT populaciji koja se uglavnom pripisuje negativnoj društvenoj klimi, diskriminaciji, institucionalnoj homofobiji.

"Statistike o mentalnom zdravlju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, međutim, imajući u vidu dominantno negativan stav prema LGBT zajednici, sve snažnije antirodne narative i zloupotrebu ljudskih prava u političkim i ideoliškim igrama unutar društava u tranziciji (krizi), u medijima prisutan govor mržnje, može se opravdano pretpostaviti da su pripadnici LGBT populacije izloženi značajno višem nivou diskriminacije i stresa, pa samim tim i mentalno zdravlje ovih ljudi biva otežano'', kaže psihološkinja Marković.

Zapošljavanje nemoguće, obrazovanje otežano, prijetnje i napadi stalni

Podatak iz istraživanja 2018. govori da je više od polovine trans tinejdžera pokušalo da izvrši samoubistvo bar jednom u životu.

Neki od razloga kriju se i u tome što istraživanja pokazuju da je zapošljavanje transrodnim osobama skoro nemoguće, obrazovanje otežano, a prijetnje i napadi su stalni.

Istraživanje Asocijacije Spektra: "Osnaživanje transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih (TIRV) žrtava nasilja", iz novembra 2022, ukazuje na zabrinjavajuće lošu sliku kvaliteta života TIRV osoba u Crnoj Gori.

Poražavajući podatak je da su, prema ovom istraživanju, počinioci najozbiljnijih incidenata i nasilja najčešće članovi porodice/domaćinstva (31,3 odsto) ili neko drugi koga poznaju (18,8 odsto), dok su u 12,5 odsto slučajeva to komšije ili neko iz škole, sa fakulteta ili univerziteta…

"Primarne porodice su za većinu izvor trauma, i mjesto doživljenog i preživljenog zlostavljanja i nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog", ističe se u istraživanju.

Naglašava se i da među počiniocima ovih najozbiljnijih iskustava fizičkog/seksualnog nasilja nema ženskih počinilaca.

"Sigurna mjesta nisu ni kuća ni škola, ali ni javni prostori, nasilje je sveprisutno, ne kažnjava se, a i ne prijavljuje", piše u izvještaju.

Početkom prošle godine predstavljena je i publikacija Asocijacije Spektra: "Društvo jednakih ili ipak ne". Ovo istraživanje o socio-ekonomskom nasilju nad TIRV zajednicom u Crnoj Gori popunilo je 38 ispitanica i ispitanika.

"Tražim posao, ali je moju porodicu strah zbog toga kako izgledam da će me tući i maltretirati'', kaže jedan/na od ispitanika/ca. "Živim sa roditeljima, zavisim od njih, a imam 32 godine, živim u sramoti", ističe drugi/a.

"Čim sam stavila gazdi do znanja da sam član LGBTIQ+ zajednice kirija mi je povećana za 40 odsto"...

Više svjedočenja govori o neprimjerenom obraćanju predstavnika institucija.

"Bukvalno najviše diskriminacije doživim na šalteru, od države u stvari. Kad god bih predao dokumenta, vazda bi me neki jad našao", kaže jedan/na od ispitanika/ca.

Ne prijavljuju nasilje iz straha, iako prijave, nema adekvatne zaštite

Istraživanje Spektre je pokazalo da je gotovo dvije trećine učesnika/ca u istraživanju navelo da su u posljednjih pet godina bili fizički/seksualno napadnuti ili im je prijećeno nasiljem kod kuće ili na drugom mjestu.

Slučaj posljednjeg incidenta fizičkog/seksualnog nasilja nije policiji prijavilo tri četvrtine ispitanika/ca, a najčešći razlozi su utisak da nisu mislili da će se nešto promijeniti ili da nisu mislili da mogu bilo šta da učine.

Kada se radi o povjerenju u tužilaštvo i sudstvo, jednoglasni su u negativnoj ocjeni ovih institucija.

"Nepovjerenje u ove ustanove takođe je dodatni faktor obeshrabrivanja TIRV osoba u prijavljivanju nasilja", ocjenjuje se.

Većina TIRV osoba koje su nasilje prijavljivale, ostale su bez adekvatne zaštite, uz dodatnu viktimizaciju, dodaje se u istraživanju.

Marković koja je pretrpjela i prijavila brojne verbalne, pa i fizičke napade, za CIN-CG kaže da ne vjeruje da će se oni procesuirati:

"Smatram da bi bilo značajno da nasilnici odgovaraju za ono šta su uradili, ali nisam optimistična. Sve više ovakvih slučajeva bez epiloga nam šalje sve eksplicitniju poruku da je nasilje nekažnjivo i da je 'okej' da uzimamo pravdu u svoje ruke, što je pogrešno i opasno uvjerenje'', ističe Marković.

I Ulićević za CIN-CG kaže da kazna za nasilje treba da bude pravična, adekvatna i odvraćajuća.

"U našoj sudskoj praksi nemamo zadovoljenje nijednog od ovih principa. Kazne su blage, i dalje su procesi najviše iscrpljujući za žrtve, a dehumanizujući tretman žrtava je izuzetno zastupljen. Ovo djeluje odvraćajuće na one koji prijavljuju nasilje, pa su sve više demotivisani da prolaze kroz mučne procese u okviru kojih neće dobiti pravdu", ocjenjuje on.

Kao prioritetne probleme ove zajednice većina ispitanika identifikuje donošenje zakona o rodnom identitetu i bolju primjenu zakona o zabrani diskriminacije, potrebu da se smanji diskriminacija, nasilje i zlostavljanje u školama, te bolju primjenu zakona kada se radi o zločinima iz mržnje.

Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju

Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju kao uslov za prepoznavanje roda. Pored Crne Gore, taj uslov imaju Bosna i Hercegovina, Češka, Finska, Kosovo, Letonija, Srbija i Turska.

Modele pravnog prepoznavanja roda na bazi samoodređena usvojilo je devet država u Evropi - Danska, Irska, Malta, Norveška, Belgija, Luksemburg, Portugalija, Island i Švajcarska. Samoodređenje znači da nije potrebno uključiti treću stranu, kao što su sudije, prsiholog, psihijatar, medicinski stručnjak ili roditelj, niti je potrebno dostaviti bilo kakav medicinski ili drugi dokaz.

Media centar, u sklopu projekta „Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava“, koji se realizuje u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), uz podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave, raspisuje:

Javni poziv za obuku novinara/ki u oblasti istraživačkog novinarstva 

Na ovaj poziv mogu se javiti novinari/ke iz Crne Gore koji su zaposleni, ali i oni koji rade kao frilenseri, novinari/ke sa iskustvom, a i oni koji tek počinju. 

Obuka će se odvijati u dvije faze.  Prvo kroz organizovanje dvodnevnog treninga 7. I 8. februara 2025.  koji će voditi iskusni treneri. Nakon sprovedene obuke biće izabrano deset polaznika koji će nastaviti rad na istraživačkim pričama, uz mentorsku podršku  stručnjaka i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Ovaj dio obuke trajaće sedam mjeseci. Polaznici će tokom ovog perioda dobijati odgovarajuću mjesečnu naknadu, a njihove priče biće objavljene na sajtu CIN-CG-a i u drugim zainteresovanim  medijima.  

Prijave sa biografijom (CV) kandidata/kinja i motivaciono pismo slati najkasnije do 28.1.2025. na Media centar e-mail: media@mediacentar.me

Za deset godina, samo pet kućnih zatvora zbog pranja novca u Crnoj Gori i to zahvaljujući nagodbama sa tužilaštvom. Rezultata nema, jer nedostaje znanja i političke volje

Maja Boričić

Pet kućnih zatvora, jedna uslovna osuda, gašenje dvije firme, jedna odbijena optužba zbog zastare, dva odustajanja tužioca prije završetka suđenja i jedna oslobađajuća odluka-rezultati su crnogorskog pravosuđa u borbi protiv pranja novca, u posljednjih deset godina.

To su podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Osim toga, u jedina dva slučaja u kojima je crnogorsko pravosuđe vodilo postupak zbog optužbi za pranje velike količine novca, prije više od decenije, porodice Kalić i Šarić su oslobođeni optužbi, a država im je isplatila milionske odštete.

Stručnjaci i civilni sektor ističu da ne čudi što Crna Gora nema značajnije rezultate u borbi protiv pranja novca, jer su to veoma kompleksni postupci, za koje nema ni političke volje, ni odgovarajućeg zakonskog okvira, ali ni kadra koji ima dovoljno znanja za vođenje istraga.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za CIN-CG naglašava da je Crna Gora decenijama destinacija gdje se uglavnom nesmetano pere novac, jer vladavina prava ne predstavlja ozbiljniju prepreku za organizovani kriminal. “Sve ono što smo vidjeli iz SKY prepiski potvrdilo je sumnje u infiltriranost organizovanog kriminala na onim mjestima od kojih se očekivalo da budu ključni nosioci, ne samo borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već prije svega prijeko potrebnih reformi u sektoru pravosuđa i policije”, ocjenjuje Milovac.

On podsjeća da još nemamo odgovore ni na pitanja koji se odnose na poznate predmete u kojima se sumnjiči bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, kao što su  "prvi million", "Pandora papiri", pa ni za gotovo četiri miliona dolara porodice Svetozara Marovića na jednom od švajcarskih računa.

Profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović za CIN-CG naglašava da ovakvo stanje nije isključivo vezano za rezultate rada pravosuđa u Crnoj Gori, nego su slične tendencije prisutne u cijelom regionu.

“Ako se naša pravosuđa budu i dalje strogo pridržavala tradicionalnih, konzervativnih, često restriktivnih tumačenja, bojim se da još dugo nećemo imati adekvatne rezultate u borbi sa ovim veoma opasnim fenomenom, koji ugrožava ne samo državu, institucije i ekonomiju, nego i svakog građanina”, ocjenjuje profesor.     

Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da „oprani novac“ u svijetu čini između dva i pet odsto globalnog BDP-a, te da bi to značilo da se na Zapadnom Balkanu godišnje “opere” između 1,8 i 4,6 milijardi eura.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2024. ističe se da je potrebno povećati efikasnost tužilaštva i sudstva u slučajevima teškog i organizovanog kriminala, posebno pranja novca.

Ističe se da su kapaciteti za borbu protiv pranja novca ograničeni i da nedostaje slučajeva samostalnog pranja novca.

“Riješiti problem dugotrajnosti suđenja i čestih odlaganja u slučajevima organizovanog kriminala, obezbijediti primjenu ključnih pravnih pojmova kao što su samostalno pranje novca i kvalitet dokaza od strane sudova i tužilaštva”, piše u posljednjem izvještaju EK.

Da broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca nije u skladu sa procjenama o rizicima za mogućnost pranja novca u Crnoj Gori, upozoravaju i iz Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival).

U posljednjem izvještaju Komiteta iz 2023. preporučuje se nadležnima u našoj zemlji da efikasnije procesuiraju slučajeve samostalnog i pranja novca preko povezanih lica, kao i pranja novca od stranih prihoda od kriminala, te da pojačaju fokus na pranje novca povezano s visokorizičnim krivičnim djelima (kao što su trgovina drogom, korupcija na visokom nivou, organizovani kriminal i zloupotreba pravnih subjekata). Manival takođe poziva na primjenu efikasnih, proporcionalnih i odvraćajućih krivičnih sankcija.

“Okvir treba ojačati u slučaju visokorizičnih nefinansijskih sektora, naročito kockarnica, advokata, notara i pružalaca usluga za preduzeća”, piše u izvještaju Manivala.

I dok međunarodni partneri upozoravaju na loše rezultate u borbi protiv pranja novca u Crnoj Gori, jedine osuđujuće presude sa simboličnim kaznama, u posljednjih deset godina, izrečene su samo u slučajevima koji su završeni sporazumnim priznanjem krivice.

Kućni zatvori, uslovna, zastara, odustajanje tužioca

Specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici je u ovih deset godina presudilo devet puta za krivično djelo pranje novca.

Krivičnim Zakonikom (KZ) predviđena je kazna od šest mjeseci do 12 godina u zavisnosti od težine kd i iznosa novca koji je “opran”.

Izmjenom KZ iz 2017. propisano je da za postojanje tog krivičnog djela nije neophodno da postoji osuđujuća presuda za krivično djelo iz koga je taj novac potekao. Međutim, očigledno je da ove izmjene još nijesu proizvele pozitivan efekat.

Javnosti poznat slučaj navodnog pranja novca, u kojem je, između ostalih, i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević bio jedan od optuženih, kao šef kriminalne organizacije, završen je odustajanjem tužioca od većine optužbi, pa i za pranje novca. U odluci koja je postala pravosnažna ove godine, sud je za pranje novca oslobodio i one za koje tužilac ranije nije odustao od gonjenja. Medojević i biznismen iz BIH Momir Nikolić su se teretili da su organizovali desetočlanu kriminalnu grupu da pere novac za izbornu kampanju tokom 2016.godine.

Odbijena je i optužba za pranje novca višestrukog povratnika Velija Hota, 2016. godine zbog zastare. Hot je bio optužen da je još 2004. kupio dva poslovna prostora u Baru od novca, koji je zaradio prodajom narkotika. U ovom slučaju Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je tek 2014.podiglo optužnicu za produženo krivično djelo pranje novca, a Viši sud u tom gradu se godinu kasnije oglasio nenadležnim i predmet dostavio Višem sudu u Podgorici. Specijalno tužilaštvo je 2016. izmijenilo optužnicu, a podgorički Viši sud odlučio da je optužba zastarjela još 2014.

“Ako je poslije izvršenja krivičnog djela zakon izmijenjen jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za učinioca”, piše u obrazloženju presude.

Nagodbom sa tužiocem Sead Ferizi, ranije osuđivan za prodaju narkotika, osuđen je 2019. na tri mjeseca kućnog zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura, zato što je novac koji je stekao prodajom kokaina koristio za uređenje kuće i kupovinu namještaja. Oduzeto mu je i 20.000 eura.

Iste godine na pet mjeseci kućnog zatvora i da plati 3.000 eura, osuđen je Franc Bayer za pranje novca i utaju poreza. Sa tužilaštvom se dogovorio i da njegova firma plati 75.000 eura novčane kazne, te Poreskoj upravi nešto malo manje od 90.000 eura.

Povratnik Davor Perović se nagodio 2020. da provede šest mjeseci u kućnom pritvoru i plati 3.000 eura za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranja novca i utaje poreza, a njegovo preduzeće je uslovno kažnjeno, odnosno da neće platiti kaznu od 80.000 eura,ukoliko u sljedeće tri godine ne počini novo krivično djelo. Oduzeto mu je nešto preko 12.000 eura pribavljenih utajom poreza i doprinosa.

Za pranje novca i produženo krivično djelo prevare, ranije osuđivani Tomo Čađenović je nagodbom iz 2021. osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora i 2.000 eura novčane kazne, dok je njegov saučesnik Slobodan Čađenović kažnjen uslovno i sa 1.000 eura novčane kazne za ista krivična djela. Iako su prevarno od različitih firmi uzeli nešto malo manje od 300.000 eura, prema presudi, tužilaštvo i sud im nijesu oduzeli ni centa.

Nagodbom, iste godine, Ljiljana Dragičević je za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranju novca putem pomaganja i utaju poreza i doprinosa osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora i 4.000 eura novčane kazne. Ona je osuđena za pomaganje okrivljenom Dušku Kneževiću, u postupku koji se vodi zbog pranja novca i utaju poreza u predmetu “E-komerc”.

Dva pravna lica “PM Holding” i “Paradise Properties” kažnjena su 2023. gašenjem, još jednom nagodbom sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici tih firmi nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika. Međutim, ovo je jedini primjer gdje je oduzet veći broj nekretnina u Perastu, Morinju, Baru, Podgorici, Herceg Novom…

Istraživanje tokova novca i međunarodna saradnja ključna

Milovac za CIN-CG ističe da, nažalost, ni nakon oslobađanja hipoteke višedecenijskog režima DPS-a, ne svjedočimo značajnijim pomacima. “Dio reformi koji je započet i dalje je zarobljen prije svega individualnim interesima političkih partija,” ocjenjuje direktor Istraživačkog centra MANS-a. 

On kaže da tužilaštvo nedovoljno stavlja fokus na ono što može značajno oslabiti organizovani kriminal. “Tužilaštvo je bilo primorano pod pritiskom prije svega političkih elita, da inicira određene postupke koji možda nisu bili pripremljeni do kraja, na način da fokus bude na istraživanju tokova novca i kako je novac završio u nekretninama, kompanijma, luksuznim automobilima i slično”, pojašnjava Milovac.

Za takve vrste postupaka, dodaje on, je potreban ogroman rad i mnogo više znanja nego što trenutno možemo da vidimo da postoji, prije svega u tužilaštvu i policiji.

On smatra i da je naivno vjerovati da dobar dio tog “kapitala” nije iznijet iz Crne Gore i legalizovan kroz investicije na drugim lokacijama. “MANS je do sada više puta ukazivao na potrebu snažnijeg povezivanja sa odgovarajućim službama drugih zemalja,” ističe Milovac.

I professor Mujanović ističe da je krivično djelo pranja novca dosta kompleksno, pa prilikom istrage i cijelog postupka zahtijeva specijalizovana znanja i iskustva policije, tužilaštva i suda, te vrlo blisku i efikasnu međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju između različitih aktera iz javnog i privatnog sektora.

Posebno je složeno pitanje dokazivanja kriminalnog porijekla novca i namjere legalizacije tog novca, ističe Mujanović. “Većina država čak predviđa krivičnu odgovornost i za nehatno pranje novca uz blaže sankcionisanje. Naši zakoni u ovoj oblasti su usklađeni sa međunarodnim standardima, ali i dalje je vrlo upitna njihova implementacija u praksi”, ističe Mujanović.     

Primarno treba ispravno shvatiti šta je sve pranje novca, naglašava profesor, te nakon toga prilagoditi sudsku praksu aktuelnim trendovima pranja novca i prihvatiti sve relevantne međunarodne standarde.

“A koji u suštini idu ka ‘relaksaciji’ dokaznih standarda i prihvatanja doktrine da se svijest i namjera učinitelja mogu izvoditi iz svakog konkretnog slučaja”, pojašnjava on.

Policija i tužilaštvo, dodaje Milovac, nemaju ni osnovnih tehničkih uslova za rad kada su u pitanju finansijske istrage za pranje novca.

Ukoliko želimo rezultate, ističe Milovac, ono što moramo imati je i funkcionalan i ažuriran registar stvarnih vlasnika kompanija. “Pristup ostalim bazama podataka i njihova međusobna nepovezanost i dalje nešto što radi u korist kreiranja idealnog ambijenta za pranje novca”, ističe Milovac.

Neophodna je, dodaje i suštinska kadrovska reforma Uprave za sprečavanje pranja novca i odjeljenja za finansijske istrage Uprave policije. “Jer za sada ne vidimo da postoji dovoljno profesionalne hrabrosti na tim adresama da se država ozbiljno zaštiti od uticaja organizovanog kriminala na sistem, kroz pranje novca”, navodi on.

Osim toga, dodaju sagovornici CIN-CG, neophodna je i kontinuirana obuka i saradnja sa ekspertima iz ove oblasti kako bi uspostavili sistem koji više neće biti tolerantan prema toj vrsti kriminala. 

Pranje novca olakšava i nedovoljna stručnost inspekcija

U strateškim dokumentima kao najvažniji sektori koji su u riziku od pranja novca se izdvajaju banke, sektor nekretnina i priređivača igara na sreću.

U više dokumenata govori se i o visokom stepenu opasnosti od pranja novca preko notara i advokata. U Nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, ističe se i problem efikasnog nadzora nad advokatima i notarima.

“Visok rizik od pranja novca prepoznat i kod kategorije priređivača igara na sreću. I tu je evidentno neefikasno zakonsko rješenje u pogledu nadzora, i odsustvo sistema prijavljivanja sumnjivih transakcija, iako se radi o segmentu koji ima izuzetno visok udio prometa gotovog novca, i izuzetno visoke godišnje obrte. Kao posebna ranjivost prepoznata je od internet priređivanja igara na sreću. Takođe ne postoje mehanizmi kojima bi se spriječilo da pravosnažno osuđena lica i njihovi saradnici budu vlasnici ili da upravljaju kazinima”, ističe se u tom Vladinom dokumentu iz 2021.godine.

U Vladinoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) se ističe da tzv. perači novca ciljano biraju države u tranziciji, zato što državni aparat u takvim zemljama u fokusu ima podizanje ekonomskog standarda, smanjenje siromaštva, dok se manje pažnje poklanja snaženju sistema prevencije pranja novca i finansiranja terorizma.

Olakšavajuću okolnost u sprovođenju aktivnosti pranja novca predstavlja nedovoljna stručnost tužilačkih organa, lica koja se bave inspekcijskim nadzorom i slaba međunarodna razmjena podataka, naglašava se u dokumentu SOCTA.

Veliki izazov u postupanju u predmetima pranja novca, dodaje se, predstavlja međunarodna saradnja koja je sa nekim državama slaba i nedovoljna, posebno kada su u pitanju transakcije sa ofšor destinacija. “To se uglavnom odnosi na države sa kojih novac dolazi i prema kojima ide: Hong Kong, Singapur, Maršalska ostrva, Mauricijus i druge”, piše u dokumentu.

Dodaje se da je pranje novca putem građevinskih djelatnosti i poslova sa nekretninama i dalje visokorizična oblast, jer relativno lako može apsorbovati velike količine kapitala.

Objašnjeno je i na koji način funkcionišu kriminalne grupe(OKG) kada žele da “operu” novac, pa se ističe da je na globalnom planu zadržan trend da OKG sve više koriste usluge drugih organizacija koje su osnovane kao legalni privredni subjekti, koji služe kao provajderi za pranje novca.

“Članovi kriminalnih grupa najčešće novac stečen kriminalnim aktivnostima ulažu u investicione objekte, sportske klubove, kladionice, kockarnice, kupovinu nekretnina, turizam i ugostiteljske objekte, taksi i rent a car udruženja, privredna društva koja se bave reciklažom sekundarnih sirovina, kupovinu skupocjenih automobile i slično”, piše u dokumentu.

Državljani zemalja Istočne Evrope i Turske koji borave na području Crne Gore, napominje se u dokumentu SOCTA, dovode se u vezu sa sprovođenjem aktivnosti pranja novca posredstvom međusobno povezanih pravnih lica registrovanih na teritoriji Crne Gore u čijim vlasničkim i upravljačkim strukturama imaju učešće, a koje uglavnom posluju u oblastima konsaltinga, finansijskog poslovanja i poreskog upravljanja, izgradnje i trgovine nekretninama i trgovine motornim vozilima.

Samostalno procesuirati pranje novca

U Izvještaju o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu od jula 2021. do marta 2024, koji je izradila Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) se

primjećuje da se većina praćenih predmeta sa optužbama za pranje novca u Crnoj Gori procesuira istovremeno sa predikatnim krivičnim djelom.

“Tužioci su tokom konsultacija potvrdili da ne procesuiraju samostalna krivična djela pranja novca, jer im je bilo potrebno da znaju tačno kojim krivičnim djelom je ostvarena dobit”, pojašnjava se u izvještaju.

Međutim, prema relevantnim međunarodnim standardima, posebno preporukama Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF) i Varšavskoj konvenciji, prethodna ili istovremena osuđujuća presuda za predikatno krivično djelo ne bi trebalo da bude preduslov za osuđujuću presudu za pranje novca.

“Dakle, da bi se dokazalo da imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu krivičnim djelom, tužiocima nije potrebno da precizno utvrde koje krivično djelo je poslužilo kao izvor sticanja imovine”, zaključuje se u Izvještaju.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva za CIN-CG kažu da nastoje da unaprijede postupanje u ovim predmetima. “Upravo zbog toga je u procesu analiza organizacionih okvira, kako bi se obezbijedila funkcionalnija organizaciona struktura, a samim tim i bolji rezultati u procesuiranju krivičnih djela pranja novca”, kažu iz tužilaštva, na čijem je čelu Milorad Marković.

Planiraju i dodatne edukacije državnih tužilaca u ovoj oblasti za narednu godinu.

“Potreba za edukacijom proizilazi i iz činjenice da je izmjenama Zakona sužena nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva, nakon čega su predmeti koji se odnose na pranje novca u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, napominju iz VDT.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su, krajem oktobra ove godine, izradili smjernice za upravljanje predmetima teškog i organizovanog kriminala, kako bi sudijama pomogli u pripremi i vođenju predmeta.

Vrhovni sud će kod Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu inicirati kažu i dodatnu edukaciju sudija koji postupaju u predmetima procesuiranim za krivična djela pranje novca.

Iz Višeg suda su za CIN-CG naveli da je trenutno u toku 18 suđenja u kojima je jedno od krivičnih djela za koje se terete okrivljeni i pranje novca, od čega su tri predmeta vezana samo za to krivično djelo. Nedavno je i bivši visoki policijski funkcioner Duško Koprivica uhapšen pod sumnjom da je sa suprugom, sinom i zetom oprao više od million eura od 2019.godine. Ovi postupci će pokazati da li je naše pravosuđe konačno spremno da se uhvati u koštac sa ovim ozbiljnim krivičnim djelom ili će se nastaviti sa dosadašnjom praksom.

Stručanjaci upozoravaju da javni penzoni sistem može da doživi kolaps, ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, kao što je je povećana starosna granica odlaska u penziju. Kreatori reformi nijesu vodili računa o činjenici da je u ukupnom broju stanovnika u Crnoj Gori drastično povećano učešće starijih od 65 godina, što dodatno ugrožava penzioni sistem

Kristina Radović/Predrag Nikolić

Za samo deset mjeseci ove godine, nakon Vladinih reformi, deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) je preko 25 odsto ili 156,45 miliona eura. Ovo je drastično uvećanje, jer je u cijeloj prošloj godini bio svega 36,7 miliona.

I u ranijem periodu Fondu PIO nedostajalo je neuporedivo manje novca, u odnosu na deset mjeseci ove godine. U 2019. deficit je bio 96 miliona, 2020. godine 102 miliona. Međutim, nakon smjene vlasti, krajem 2020. deficit počinje da pada. Tako je za vrijeme vlada premijera Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića deficit iznosio: 2021. godine 95 miliona, u 2022. godini 86 miliona, da bi u posljednjoj godini 43. Vlade bio više nego duplo manji. To su podaci Fonda PIO do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ovogodišnji deficit će još rasti jer nijesu stigli na naplatu učinci reforme Evropa sad 2 Vlade premijera Milojka Spajića, kojom su po sistemu „paf, paf“, bez dublje analize znatno umanjeni doprinosi za Fond PIO. Taj program je stupio na snagu tek u oktobru ove godine.

Od januara do oktobra 2024. Fond PIO je imao ukupne rashode u iznosu od 607,41 miliona eura. Za preko 125 hiljada penzionera uplaćeno je 603,98 miliona eura. Fond je, u istom periodu, imao prihode od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 450,96 miliona eura, što je samo 74,24 odsto ukupnih izdataka.

Veći deficit tokom ove godine je posljedica reformi, kažu za CIN-CG iz Fonda: „Ovakav podatak je u Fondu očekivan i posljedica je izmjena i dopuna Zakona o PIO, koji se primjenjuje od 1.1.2024. godine, a zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura i isplate razlike svim penzionerima čija se penzija u momentu primjene ovog propisa kretala u intervalu od ranijeg do tada važećeg iznosa najniže penzije od 450 eura“.

Iz Fonda nijesu za CIN-CG mogli dati procjenu konačnog manjka u ovoj godini. Kao razlog navode da je u oktobru počela primjena Vladinog programa Evrope sad 2, koji je obuhvatio i izmjene i dopune Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju. Novim Zakonom je smanjena stopa doprinosa za zaposlene, koji je išao u Fond PIO, sa 15 odsto na 10 odsto, a ukinuta je i stopa od 5,5 odsto na teret poslodavca.

Vlada je svjesno išla u povećanje deficita. Naime, u Fiskalnoj strategiji do 2027. stoji da će za isplatu penzija u 2025. trebati 777 miliona eura, odnosno deficit Fonda PIO se povećava sa sadašnjih 167 miliona na 383 miliona eura. Taj trend će se, piše, nastaviti i u 2026, kada će, prema proračunima, deficit iznositi 391 milion, a u 2027. - 406,5 miliona.

U Analizi Fiskalne strategije Crne Gore za period 2024–2027. godine, koju je uradio KabinetPredsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića navodi se da planirane reforme nose rizik da suštinski promijene strukturu penzionog sistema u Crnoj Gori gdje bi penzija, umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija.

Upozorenja nije imao ko da čuje

I prije ove reforme, kojom se drastično smanjuju doprinosi za PIO, stručnjaci su upozoravali da bi sve moglo negativno da utiče na javne finasije i ugrozi stabilnos penzionog fonda, koji je jedan od važnih stubova ekonomskog sistema zemlje.

Prije uvođenja Evropa sad 2, na poziv predsjednika Milatovića, ekonomski eksperti Nikola Altiparmakov iz Srbije, Mitja Čok iz Slovenije, i Predrag Bejaković iz Hrvatske prezentovali su iskustva iz svojih zemalja i upozorili da bismanjenje doprinosa moglo ugroziti javni penzioni sistem.

„Postoji opasnost da se javni penzijski sistem posve uruši'', kaže za CIN-CG doktor Bejković, nezavisni ekonomski analitičar. On smatra da se nepovoljno stanje može riješiti većim doprinosima ili nadomještanjem razlike iz budžeta na teret drugih budžetskih stavki: ,,Ni jedno ni drugo nije poželjno. Stoga penzijski sistem sve teže obavlja osnovni zadatak: smanjenje rizika starosti, invalidnosti i smrti. Zato su njegove promjene, pa i ozbiljne reforme, postale nužnost koja se više ne može odlagati“.

Jedan od ključnih načina da se sačuva penzijski sistem je podizanje zakonske starosti, pogotovo efektivne starosti za odlazak u penziju, smatra Bejaković uz napomenu da su ti uslovi u cijelom regionu niski. Kako je to nepopularna mjera kojoj se građani protive, Bejaković smatra da se to može postići matematičkim proračunima prijevremenih penzionisanja ili povećanjem penzija za duži ostanak na poslu.

U Crnoj Gori, podaci popisa stanovništva, pokazuju da se broj penzionera povećava, a time je sve veći pritisak na Fond PIO.

„U odnosu na 1971. u 2011. godini broj penzionera je gotovo upetostručen. Ukupni broj penzionera u istom periodu je povećan sa oko 32 hiljade na preko 103 hiljade. Što znači da je svaki šesti stanovnik 2011. godine bio penzioner, a sada je to svaki peti građanin”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović. Trenutno je 125.939 korisnika penzije, starosne, invalidske, porodične i 3.622 korisnika ostalih prava, kao što su tuđa pomoć i njega, tjelesno oštećenje, naknada invalidima rada i dodatak na spomenicu.

Doderović objašnjava da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće sada gotovo dva i po puta veće, čak 16,8 odsto.

Ekonomske posljedice demografskog starenja

Doderović smatra da sve veći broj penzionera može izazvati opterećenje za državni budžet, voditi socijalnim tenzijama, pa i političkim sukobima aktivnog stanovništva i penzionera.

„Najznačajniji izazov je demografski trend starenja stanovništva zbog produženja životnog vijeka i istovremeno negativnog nataliteta. Povećava se udio osoba starijih od 65 godina, koji u pojedinim zemljama iznosi i više od četvrtine ukupnog stanovništva“, objašnjava Bejaković.

To za posljedicu ima smanjenje radno aktivnih osoba koje finansiraju penzije sve većeg broja penzionera. Tako se produbljuje nepovoljan odnos između uplaćenih doprinosa i potreba za isplatom postojećih penzija.

I u mišljenju savjetnika Predsjednika Crne Gore za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju o Fiskalnoj strategiji, Mladena Grgića piše da je zabrinjavajuće to što se nanosi značajna šteta Fondu PIO za, kako se čini, skromne i kratkoročne benefite.

„Čak i sama Fiskalna strategija predviđa usporavanje ekonomskog rasta nakon 2025. godine, dok je investicioni zamah nedovoljan u poređenju sa potrebama za dostizanje razvijenih ekonomija. Ovaj projekat očigledno nije rezultat pažljive i detaljne analize, već se čini kao ad hoc rješenje koje tek djelimično opravdava snažna, ali nerealna predizborna obećanja” navodi se u mišljenju.

Odnos penzionera i zaposlenih

Zanimljivo je analizirati kako se broj penzionera i broj zaposlenih mijenjao godinama. Analiza pokazuje da se broj penzionera iz godine u godinu povećavao.

Godine 1971. bilo je 84.766 radnika u Crnoj Gori prema Statističkom godišnjaku Jugoslavije, dok je penzionera bilo 32.836.

Ukoliko analiziramo samo period od 2009. godine do oktobra 2024, vidjećemo kako ide ovaj trend. Tako je 2009. bilo zaposlenih skoro 170 hiljada, a penzionera nešto preko 97 hiljada, da bi u ovoj godini odnos bilo – zaposlenih oko 257 hiljada, a penzionera oko 116 hiljada.

Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao podsjećaju na činjenicu da je trenutno u Crnoj Gori skoro 100 hiljada stranaca i da ne znamo koliko je tačno njih u ovom broju radnika.

Do povećanja broja korisnika Fonda PIO u ovoj godini došlo je i zbog ponovnog uspostavljanja prava na penziju majkama sa troje i više djece. Neke od njih su od januara do juna 2024. godine ponovo prešle na korištćenje prava penzijskog i invalidskog osiguranja zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura, ukupno 2.488 korisnica za period.

„Očekivano je u Crnoj Gori da su stariji pretežno slabijeg materijalnog stanja s većim zdravstvenim problemima, usamljeniji, nepokretniji i slično. Iako nismo sigurni, s obzirom, na ekonomsku krizu i demografske promjene u kojoj mjeri su mladi, nezaposleni u povlaštenijem položaju u odnosu na starije. Nezaposlenost, neriješeno stambeno pitanje, nemogućnost zadovoljavanja različitih potreba su veliki problem omladine, koja nažalost, živi na račun ostarelih roditelja” objašnjava Doderović.

U Hrvatskoj, na primjer na 100 penzionera je 1,31 lice koje plaća penzijski doprinos. Veliki udio starijih lica u ukupnom stanovništvu znači i velika izdvajanja za penzijske rashode, kaže Bejaković.

Pored starijih s niskim penzijama u Crnoj Gori poseban problem su stariji ljudi bez penzija, oni predstavljaju posebno ranjivu i socijalno ugroženu kategoriju stanovništva. Njihov rizik od siromaštva se uvećava u odnosu na one s redovnim primanjima bez obzira koliki je iznos.

Sve više starih, a sve manje mladih

Socioekonomska dešavanja prethodne tri decenije negativno su odrazila na demografski potencijal Crne Gore, ali najviše sjevernog regiona, koji je godinama izložen depopulaciji po dva osnova, mali prirodni priraštaj i veliko iseljavanje.

„Najviša vrijednost stope ukupnog fertiliteta je zabilježena 1951. godine, 4,6 djeteta po ženi, dok stopa ukupnog fertiliteta danas iznosi 1,8, što znači da nije obezbijeđena ni jednostavna reprodukcija stanovništva”, kaže Doderović.

Smanjeno rađanje dovelo je do smanjenja broja djece predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Škole su postale poluprazne u najvećem dijelu države. Takođe, ne smijemo zaboraviti ni veoma važan aspekt, emigracija van države, jer se na taj način direktno ostaje bez najvrednijeg resursa svake države, mladih ljudi.

Zanimljivo je da na sjeveru imamo i najstariju i najmlađu opštinu u Crnoj Gori, Plužine sa prosječnom starosti od 47,3 godine i opštinu Rožaje sa prosječnom starosti od 35,8 godina. Popisni podaci pokazuju i da je prosječna starost stanovnika Crne Gore porasla na 39,7 godina.

Dakle, za nešto više od pola vijeka, prosječna starost stanovništva značajno je porasla, jer je 1971. bila oko 28 godina.

„Negativan migracioni saldo i negativne vrijednosti prirodnog priraštaja dovele su do toga da je devet opština u Crnoj Gori u stadijumu najdublje demografske starosti, od kojih je osam na prostoru sjevernog regiona” kaže Doderović.

Povećanje obima staračkog, uglavnom ekonomski neaktivnog stanovništva u Crnoj Gori, neminovno prouzrokuje povećanje lične i javne potrošnje, prije svega u domenu izdvajanja sredstava za zdravstveno, socijalno i penzijsko osiguranje.

,,U većini zemalja ne postoji dovoljno mehanizama koje podstiču osiguranike na duži rad. Treba razmotriti zadržavanje radno sposobnih osoba koje bi još uvijek mogle ostati u svijetu rada. Penzijska reforma je jako složena: gubici su neposredni, jasni i tačno usmjereni na pojedine društvene grupe; koristi su nevidljive, dugoročne, raspršene i naravno, izazivaju protivljenje osiguranika, ali su nužne, ako se želi očuvati penzijski sistem“, objašnjava za CIN-CG Bejaković.

Ono što se odražava na problem starenja je što sve više starijih živi u gradovima u Crnoj Gori, a oni koji žive u selima, zbog migracije mladih, sve su stariji i usamljeniji. Kako je životni vijek žena duži od muškaraca onda se i navedeni problemi s godinama za žene produbljuju. Demografske promjene imaju uticaj na sve oblasti života, pogotovo su nepovoljne u siromašnim i nedovoljno razvijenim zemljama kao što je Crna Gora.

„Ono što je zabrinjavajuće kod nas je što se penzioneri smatraju 'teretom' o vratu države bez dovoljne svijesti da se problemi starosti ne mogu ignorisati” kaže Doderović.

Penzijska prava ne mogu se bitno povećati i građani moraju sami što više brinuti za svoju starost. „Nužno je sistemski raditi na uklanjanju podsticanja za ranije penzionisanje, jačati povezanost doprinosa i penzije, poboljšati preventivne mjere zaštite na radu kako bi se smanjio broj invalidskih penzionera, ali i odlučno razbijati predrasude o slabijoj produktivnosti starijih radnika te mjerama cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poboljšati njihove sposobnosti, znanja i stručnosti“, objašnjava Bejaković.

Predviđanja za budućnost ne daju razlog za optimizam. Prosječan životni vijek u Crnoj Gori iznosi oko 78 godina, dok je u razvijenim zemljama kao što su Japan, Italija, Španija dosegao 85 godina.

Studije Ujedinjenih nacija (UN), kažu da će do 2050. negativni demografski trendovi usloviti smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori od oko 8,2 odsto.

„Prema prognozama u 2050. godini u našoj zemlji živjelo bi 574.000 stanovnika, što približno odgovara populaciji s kraja 1970-ih godina. Ovaj podatak nas postavlja na 26. mjesto na listi država svijeta kod kojih se u navedenom periodu očekuje najveće procentualno smanjenje populacije” kaže demograf Doderović.

I u analizi Projekcije stanovništva Crne Gore do 2060. godine, koju je objavio Zavod za statistiku Crne Gore piše da bi se broj lica starijih od 65 godina više nego udvostručio do 2061. godine, sa 79 hiljade u 2011. na 176 hiljada u 2061. godini, što bi u prosjeku predstavljalo godišnje povećanje od po gotovo 2 hiljade lica.

Sada je pitanje kako u uslovima u kojima stanovništvo stari, a doprinosi za Fond PIO se smanjuju, očuvati javni penzioni sistem i obezbijediti da ljudi treće dobi ne budu socijalni slučajevi. Očito da o ovim pitanjima i trendovima kretori reformi Vlade Milojka Spajićanijesu vodili previše računa.

Direktori škola koji nijesu adekvatno reagovali na navode da jedan nastavnik seksualno uznemirava djecu u više škola u Malesiji, unaprijeđeni su i sada rade u institucijama koje bi trebalo da nadziru rad prosvjetnih radnika

Đurđa RADULOVIĆ

Nadležni već najmanje devet godina, od 2015, znaju za navode o seksualnom uznemiravanju djece od strane nastavnika K. (ime poznato redakciji) u školama u opštini Tuzi, čiji je slučaj tek nedavno uzelo u razmatranje Osnovno državno tužilaštvo Podgorice (ODT).

Međutim, tokom svih tih godina, ponašanje K. nije detaljno ispitivano, a on je nastavio da radi sa djecom.

ODT je tek prošle nedjelje, nakon navoda o seksualnom uznemiravanju učenice šestog razreda iz 2023, u manjoj školi u okolini Tuzi, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio tekst, počelo da ispituje ovaj slučaj.

Međutim, više izvora informisalo je CIN-CG da K. nije primljen u radni odnos u OŠ “Mahmut Lekić”, najvećoj u Tuzima, gdje je trebalo da bude angažovan još 2015. godine. Tada su roditelji učenika protestovali, navodeći da K. seksualno uznemirava učenice.

Iz ODT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati i sa navodnim ranijim nedozvoljenim radnjama ovog nastavnika.

U septembru 2015. godine, dnevnik “Dan” je objavio da su roditelji učenika iz OŠ “Mahmut Lekić” potpisali peticiju protiv jednog nastavnika, navodno zbog nedozvoljenih polnih radnji nad učenicima. Prema pisanju “Dana”, tadašnje Ministarstvo prosvjete, na čijem je čelu bio Predrag Bošković, i direktor OŠ “Mahmut Lekić”, Nikola Dukaj, tvrdili su da nema dokaza za te navode. Dukaj je tada za “Dan” kazao da su se “roditelji učenika i ranije žalili na tog nastavnika, ali da nije dokazan problem sa pedofilijom”. On je tada rekao da će tražiti od roditelja da dokažu tvrdnje o nastavniku. Iako se u “Danu” ne navodi ime nastavnika protiv kojeg su protestovali roditelji, prema više izvora CIN-CG radi se upravo o K.

CIN-CG nije uspio da dobije izjavu Dukaja povodom ovog slučaja.

Prema podacima MPNI, K. je bio zaposlen u OŠ “Mahmut Lekić” i 2012. kada je direktor takođe bio Dukaj, nakon čega 2013. prelazi na pola godine u tušku OŠ “Jedinstvo”. Od tada do 2021. K. nema u evidenciji Ministarstva. Kako navode izvori CIN-CG, ovog nastavnika škole u Malesiji jedno vrijeme nijesu htjele da prime u radni odnos zbog žalbi roditelja.

Iz MPNI su za CIN-CG kazali da Prosvjetna inspekcija nikada nije primila inicijativu za kontrolu ponašanja K. On nikad nije prijavljen ni Upravi policije, kazali su iz ovog organa za CIN-CG.

Prema podacima Ministarstva, K. se 2021. zaposlio u seoskoj školi u kojoj je tada direktor bio Leon Đuravčaj. Prošle, 2023. godine, osoblje te škole uputilo je dopise Đuravčaju i Ministarstvu prosvjete (MP) povodom seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda te škole, od strane K, što je CIN-CG nedavno objelodanio.

K. je napustio tu školu krajem školske 2023. i nastavio da radi u drugim obrazovnim institucijama. Početkom školske 2023/2024. zasnovao je radni odnos u školi u kojoj je njegov otac direktor, a potom i u tuškoj predškolskoj ustanovi gdje radi kao ICT koordinator.

Oba direktora koji su znali za slučaj došla do važnih mjesta u prosvjeti

Iako nijesu inicirali ispitivanje slučajeva neprimjerenog ponašanja nastavnika K. u školama kojima su rukovodili, direktori Dukaj i Đuravčaj su napredovali u poslu. Dukaj je u septembru 2024. imenovan za prosvjetnog inspektora u MPNI. Prosvjetna inspekcija je, između ostalog, zadužena za kontrolu rada nastavnog osoblja, a dužna je i da utvrđuje nepravilnosti u postupanju osoblja prema učenicima. Ova institucija je nedavno predložila razrješenje direktorice Gimnazije “Slobodan Škerović” Biljane Vučurović zbog neadekvatne reakcije u slučaju seksualnog uznemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora te ustanove Radomana Čečovića.

I Đuravčaj je napredovao, u septembru prošle godine imenovan je za prosvjetnog nadzornika Zavoda za školstvo Crne Gore (ZŠCG), institucije koja bi takođe trebalo da nadzire rad nastavnog osoblja i postupanje sa učenicima.

Iako je Đuravčaj na naše pitanje tvrdio da nije upoznat sa navodima o seksualnom uznemiravanju K., CIN-CG je, osim dopisa grupe nastavnika, imao uvid i u zabilješku iz školskog dnevnika, u kojoj se pominje da je nastavno osoblje na roditeljskom sastanku obavijestilo roditelje o problematičnom ponašanju K., te da su nakon sastanka ostali da sačekaju direktora škole i sa njime razgovaraju.

Imenovanje Dukaja u prosvjetnog inspektora pratilo je negodovanje, posebno Sindikata prosvjete Crne Gore. Iz Sindikata su u septembru 2023. upozorili da je u vrijeme direktorskog mandata u OŠ “Mahmut Lekić” u Tuzima, Dukaj “bio prepoznat po nepravilnostima u svom radu, kao i po lošoj atmosferi i međuljudskim odnosima”.

“Nakon imenovanja za direktora u drugoj tuškoj ustanovi, OŠ ‘Đerđ Kastrioti Skenderbeg’, Dukaj je razriješen zbog zloupotrebe položaja direktora, što je potvrđeno i presudom Osnovnog suda iz aprila 2023”, naveli su tada iz Sindikata prosvjete.

U presudi u koju je CIN-CG imao uvid navodi se da je Dukaj zloupotrijebio položaj tako što je zaposlio nastavnicu na radno mjesto koje nije bilo slobodno i sistematizovano.

Vladina Komisija za žalbe je krajem 2023. Upravi za inspekcijske poslove naložila da ponovo odlučuje u ovom slučaju, pa je Dukaj, nakon procedure, imenovan tek u septembru ove godine.

Pitanje je sada kako će prosvjetne institucije u kojima su na ključnim pozicijama zaposleni i ljudi koji su ćutali nad ozbiljnim pritužbama u vezi sa K., vršiti kontrolu nastavnog osoblja.

Odluka Skupštine Crne Gore o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović nije donijeta u skladu sa Ustavom i zakonom, jer je već postojala odluka Ustavnog suda (US) iz juna mjeseca, da se ne obavještava Skupština da je sutkinja ispunila uslove za penziju, kaže u podkastu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Miodrag Iličković, član Sudskog savjeta i bivši sudija Ustavnog suda.

On, međutim, naglašava i da je odluka Ustavnog suda, iz juna ove godine, grubo kršenje Ustava, jer su u njenom donošenju učestvovale sudije koje su se morale izuzeti, „jer su odlučivali u ime države o sopstvenom pravu“. Tada su sudije Ustavnog suda većinom odlučile da za njih, za odlazak u penziju, važi Zakon o radu, koji bi sutkinji Đuranović, ali i sutkinji Desanki Lopičić i sudiji Budimiru Šćepanoviću omogućili da se penzionišu godinu kasnije. O samoj sebi je odlučivala i sutkinja Đuranović, kojoj je Skupština Crne Gore nedavno konstatovala prestanak funkcije, zbog ispunjenja uslova za penziju, radi čega je došlo do krize između vlasti i opozicije.

Iličković smatra da je Ustavni sud zatvorena i netransparentna institucija, a da je sve ovo što gledamo samo konglomerat nezakonitih i neustavnih ponašanja i predstavnika Skupštine i Ustavnog suda. Ako Crna Gora namjerava da izgradi nezavisno pravosuđe, koje „neće biti partijska batina, moraju sjesti sve tri grane vlasti i napraviti plan na koji način ćemo popraviti situaciju“, kaže bivši sudija Ustavnog suda.  

Podkast sa Miodragom Iličkovićem možete poslušati na ovom linku:

Trenutna procedura priznavanja roda u Crnoj Gori zahtijeva obaveznu sterilizaciju maloljetnih i punoljetnih osoba, što je u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava. Ovu dehumanizujuću praksu može promijeniti  Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, ali se na njegovo usvajanje još čeka

Milena RADONJIĆ

„Momenat u kom sam shvatio da sam slobodan roda koji mi se nametao, postao sam slobodan svih drugih okova, kaže za CIN NCG  transmuškarac i građanski aktivista Nikola Ilić.

“Osjećaš se kao da si korak bliže autentičnosti i svojoj suštini. Otvara se prostor za iskustva koja priželjkujemo, umjesto onih na koja smo primorani”, objašnjava Ilić i dodaje da „nakon prilagođavanja pola, u odrazu vidi sebe“.  Kaže da veoma raduje količina empatije koju ljudi umiju pokazati i prihvatiti transrodne osobe.

Transrodna zajednica, međutim, još čeka na Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, koji bi olakšao institucijama da ih jasnije vide, a koji je trenutno u formi Nacrta.

Iz Asocijacije Spektra za CIN-CG objašnjavaju da procedure trenutno definišu da je promjena oznake pola u dokumentima moguća nakon izvršene tranzicije, što Ministarstvo unutrašnjih poslova tumači tako što zahtjeva prinudnu sterilizaciju.

“Tranzicija može biti socijalna, hormonska ili medicinska. MUP ovu odredbu tumači tako što zahtijeva prinudnu sterilizaciju kako bi osoba imala pravo na promjenu oznake pola”, pojašnjava aktivista ove organizacijeAleksa Radonjić.

Radonjić kaže da je zbog toga važno usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je na čekanju, jer bi trenutnu “dehumanizujuću” praksu konačno izbacio iz upotrebe.

Akcija za ljudska prava (HRA) tu praku nazvala je okrutnom i u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava.

„Usvajanje ovog zakona omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da podnose medicinsku dokumentaciju ili dokaze o obavljenim medicinskim procedurama, kao što su operacije ili hormonske terapije“, kaže za CIN - CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Biljana Pejović.

Prema njenim riječima , ovaj Zakon predstavlja značajan korak ka unapređenju ljudskih prava u Crnoj Gori, između ostalog, jer smanjuje i administrativne barijere i nasilje u vezi sa promjenom integriteta.

Administrativne barijere

„Lična dokumenta nisu samo papir, imaju široku primjenu u svakodnevnom životu, poput prelaska granice, odlaska u poštu, banku, ili bilo koju drugu ustanovu ili instituciju. Kada sistem primorava trans osobe da prođu kroz proces gentialne rekonstrukcije kako bi uskladile dokumenta sa svojim identitetom, on zapravo primorava na autovanje svaki put kada dođe do upotrebe dokumenata. Identiteti trans osoba koje iz raznih razloga – ličnih, medicinskih ili drugih – ne žele ili ne mogu da prolaze kroz genitalnu rekonstrukciju nije ništa manje stvaran“, objašnjava Nikola Ilić.

On ističe  da sterilizacija kao preduslov za promjenu oznake pola u dokumentima predstavlja primoravanje onih koji ne žele da prolaze genitalnu rekonstrukciju da to učine ne bi li imali jednak tretman u društvu.

“Oni koji iz medicinskih ili drugih razloga nisu prošli kroz proces sterilizacije i promijenili oznaku pola u dokumentima, trpe svakodnevno nasilje kada se njihova dokumenta, izgled i rodni identitet preispituju. To se dešava svaki put kada pođete u neku instituciju, kada uđete u banku ili svratite do pošte da pokupite paket. Svaka situacija u kojoj morate da predate identifikacioni dokument, a takvih je mnogo, dovodi do preispitivanja, pogotovo kada se vaš izgled možda ne poklapa sa oznakom u dokumentima i onime što drugi "očekuju”, navode iz Spektre.

Aktivista Spektrea Marko Vukčević kaže za CIN- CG da novi Zakon očekuju na sjednici Vlade i u Parlamentu, te da su kompromisi morali biti napravljeni, kako bi samoodređenje ostalo princip koji je temelj ovog zakona.

Kompromis zarad samoodređenja

“Jedno od ograničenja novog Zakona je činjenica da osoba ne može biti ni u braku ni u životnom partnerstvu kako bi pristupila ovom pravu, što znači da će osobe koje jesu u ovim zajednicama morati da se razvedu kako bi pristupili pravu”, objašnjav Vukčević.

Posebno ih je, kako je naveo, pogodio kompromis da se podigne granica sa 15 na 18 godina. Smatraju da to nanosi nemjerljivu štetu mladima koji imaju podržavajuće roditelje i kojima bi život bio značajno kvalitetniji da mogu da pristupe ovom pravu.

“Ovaj kompromis suštinski znači da ostaje norma da djeca između 16 i 18 godine i dalje moraju prolaziti sterilizaciju kako bi pristupili ovom pravu, tako da argument da je kompromis napravljen zbog dobrobiti djece ne stoji”, ocijenjuje  Vukčević.

Ograničenje je, dodaje on, da pravu mogu pristupiti samo crnogorski državljani, što je, kako kaže, regresivnije od svih evropskih zemalja koje imaju ovakve zakone, a koje dozvoljavaju i rezidentima.

“Ovo je posebno problematično zbog velikog broja ljudi koji danas bježe od rata i koji ovo pravo nikad neće moći da ostvare u matičnim državama. Zakonsko rješenje ograničava i one koji su na izdržavanju krivične kazne ili dok traju pravne posljedice, pa ne možemo govoriti da je pravo na samoodređenje dostupno baš svima jednako uzevši u obzir ova sva ograničenja”, rekao je Vukčević.

Ipak, smatra on, veliki korak će se napraviti ako se zakon usvoji, kako na praktičnom nivou za živote svih ljudi koji i dalje moraju prolaziti sterilizaciju, tako i na vrijednosnom.

Biljana Pejović ističe da se obezbjeđivanjem prava na identifikuju u skladu sa osjećajem priznaje dostojanstvo i autonomija.

Pravo da budeš ono što jesi

„Promjena počinje osnovnim poštovanjem i razumijevanjem da niko ne traži više od prava da bude ono što jeste“, jasan je Nikola Ilić.

Društvo koje to omogućava je, kako kaže, društvo koje je bolje za sve, ne samo za trans zajednicu.

Ilić navodi da je želja da bude ono što jeste eliminisala sve opcije osim prilagođavanje pola, te dodaje da bi svaki drugi izbor koji bi napravio značio „gubljenje sopstva“.

„Volio bih da ljudi u Crnoj Gori shvate da trans osobe nijesu nešto što treba tolerisati već smo ljudi kao svi drugi, koji žele živjeti dostojanstveno, bez objašnjavanja i pravdanja svojih identiteta. Diskriminacija i nasilje su nešto što utiče na svaki aspekt naših života, ljudi moraju postati svjesni posljedica svojih djela“, kaže. Ilić naglašava da je važno da se njihove potrebe uzmu u obzir, da bi bez straha bili dio društva.

Dostupnost Neofolina obradovala trans zajednicu

Iz Spektre su krajem novembra ove godine saopštili da je, nakon osam godina, riješen problem nestašice hormonske terapije estradiol u injekcionom obliku.

“Prema zvaničnoj informaciji dobijenoj od strane Montefarma, na osnovu našeg zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, obaviješteni smo da se Neofolin nalazi na stanju, te da će biti i u buduće čime je ovaj problem sistemski riješen. Napominjemo da smo zajedno sa našim saveznicima iz civilnog sektora uložili osam godina aktivnog truda u rješavanje ovog problema”, kazali su oni.

Ilić kaže da je vijest o ponovnoj dostupnosti Neofolina veoma obradovala trans zajednicu, te da je on od životnog značaja za žene, naročito one trans.

Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, naglašava da je upravo pružanje pravne, medicnske i socijalne podrške osobama koje žele živjeti u skladu sa svojim rodnim identitetom ključno za osiguravanje njihove dobrobiti i integracije u društvo.

“Važno je naglasiti da prihvatanje novog zakona ne znači nužno odricanje od tradicionalnih vrijednosti, već predstavlja napredak ka izgradnji društva koje cijeni različitost i poštuje prava svih svojih građana i građanki”, zaključila je Pejović.

Rasprava o Zakonu na čekanju

Ono što brine transrodnu zajednicu jeste odlaganje rasprave o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku raspravu nije uvrstila u Dnevni red za sjednicu Vlade 19. decembra što su iz Spektre kritikovali.

„Podsjećamo da rad na ovom zakonu traje punih osam godina, da su zakonski tekst pažljivo razmatrali svi relevantni akteri i da su usvojene sugestije svih učesnika u procesu.  Nacrt je dobio pozitivnu ocjenu Evropske komisije, čime su se stekli uslovi da se nađe na Dnevnom redu Vlade Crne Gore“, saopštili su.

Ukzali su i da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevatnih tijela UN, niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.

„ Podsjećamo da je u nedavno usvojenom Privremenom izvještaju Evropske Unije o mjerilima za poglavlje 23, navedeno da se ono može zatvoriti tek kada Crna Gora "obezbijedi efikasnu primjenu i sprovođenje prava i sloboda utvrđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, njenim protokolima i praksom Evropskog suda za ljudska prava“, upozorili su iz te organizacije.

Direktorica Doma u Bijeloj, Marela Savić, naglasila je da u ovoj ustanovi borave djeca iz cijele zemlje, a razlozi njihovog smještaja su raznovrsni, uključujući lišenje roditeljskog staranja

Danijela Lasica

Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj trenutno je dom za 78 mališana.

Ipak, već godinama nijedno dijete iz ove ustanove nije usvojeno.

Većina djece ima smetnje u razvoju, a prema nezvaničnim informacijama, značajan dio su djeca romske populacije.

Ove činjenice ukazuju na ozbiljne prepreke u sistemu usvajanja u Crnoj Gori, koje dodatno pogoršava zakonska isključivost prema LGBTQ populaciji i samohranim roditeljima.