Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) je prilikom rada na tekstu ,,Seksualno uznemiravanje učenika od strane osoblja: dokaze obično guraju pod tepih“ poštovao sve profesionalne i etičke standarde. CIN-CG će i u daljem radu nastaviti da se bavi temama od velikog javnog interesa poput ove.

Poštovani,

U Gimnaziji „Slobodan Škerović“ postoji nulta tolerancija na bilo kakvo uznemiravanje učenika, uključujući i seksualno uznemiravanje. Škola osuđuje svako ponašanje pojedinaca koje nije u skladu s  etičkim kodeksom prosvjetnog radnika.
U navedenom slučaju Škola je reagovala u skladu sa zakonskim mogućnostima, a u daljem radu će nastaviti da štiti sva prava svojih učenika i osnažuje ih da svako kršenje njihovih prava prijave školi i roditeljima. Takođe se zalažemo za izmjenu zakonskih akata koji moraju da prate promjene u društvu i školskoj populaciji.
Na kraju, kao pedagoška ustanova s odgovornim pristupom prilikom rješavanja raznih situacija, u kojoj su učenici i njihov interes uvijek na prvom mjestu, skrećemo pažnju da ovakvi i slični događaji zahtijevaju izuzetan senzibilitet medija u pristupu i oslanjanje na istražne i sudske organe kako bismo svi zajedno doprinijeli pravednijem društvu.

Biljana Vučurović,
direktorica Gimnazije „Slobodan Škerović“

I kada uprave saznaju za problematično ponašanje, sankcije uglavnom izostaju

Đurđa Radulović

Kada je C. (pravo ime je poznato redakciji) počeo krajem 2020. da predaje kao profesor u Gimnaziji “Slobodan Škerović”, Nina (ime izmijenjeno zbog očuvanja identiteta) je bila oduševljena. Smatrala ga je idealnim profesorom.

“Bio je posvećen predmetu koji je predavao, umjetnički tip. Organizovao je veliki broj kreativnih aktivnosti”, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Nina, sada studentkinja.

Nina je bila u četvrtom razredu gimnazije, C. je odmah probao da razvije prisniji odnos sa njom.

“Iako smo imali grupni inboks odjeljenja za komunikaciju i dogovore o časovima, on je često samo meni slao poruke. Postala sam posrednik između odjeljenja i njega”, govori ova djevojka.

Dugo je smatrala da je profesorovo ponašanje sasvim u redu. Međutim, krajem te godine, nakon maturske večeri, C. se javio Nini da čestita maturu, ali tako što je prokomentarisao njen dekolte.

“Imaš divan dekolte, što je izuzetna preporuka…”, napisao je u poruci u koju je CIN-CG imao uvid.

Nakon što je Nina odgovorila da će se u životu voditi glavom, a ne dekolteom, komunikacija je prestala, ali samo do oktobra te godine.

Kad je Nina već počela da studira, C. se javio i ponudio da je izvede na kafu. Nakon što je odbila, uslijedila je salva seksualnih ponuda, komentara na račun njenog izgleda i tijela. Poruke su bile pune seksualne objektivizacije. Iako je Nina više puta stavila C. do znanja da ne želi takvu komunikaciju, nastavio je da je uznemirava u seriji od preko sto poruka u koje je CIN-CG imao uvid, u kojima joj je na eksplicitan način pisao o svojim seksualnim fantazijama, želji da ima seksualne odnose sa njom, itd. “Nisam ga blokirala, htjela sam da ispiše sve i da odmah pokažem poruke direktorici Gimnazije”, kaže Nina.

Prema izvorima CIN-CG, ona nije jedina koje je doživljavala neprijatnosti od C.

“Dolazile su djevojke koje su se žalile da ih odmjerava, da im je neprijatno na njegovim časovima, da nose dukserice da bi se sakrile od nepoželjnih odmjeravanja”, kazali su za CIN-CG iz jedne NVO organizacije koja se bavi mladima.

Primjer koji je naveden, po svemu sudeći, nije izolovan.

“Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje djece je, nažalost, mnogo češći problem nego što bismo željeli da priznamo”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković, koja radi sa djecom i mladima sa iskustvom seksualnog zlostavljanja.

Istraživanje CIN-CG pokazalo je da preko trećine ispitanih roditelja i članova nastavničnog osoblja smatra da djeca nijesu nužno bezbjedna od seksualnog uznemiravanja i/ili zlostavljanja od strane zaposlenih. Brojni razgovori CIN-CG sa stručnjacima koji rade sa djecom, kao i intervjui tinejdžera putem anonimnih upitnika, pokazali su da je seksualno uznemiravanje učenika/ca u određenoj mjeri prisutno u srednjim, ali i u osnovnim školama, a zaposleni koji se neprimjereno ponašaju rijetko budu sankcionisani.

Kažnjen po džepu, bez prijave nadležnim

Nina je sve poruke koje je dobila od C. proslijedila direktorici podgoričke Gimnazije, Biljani Vučurović. Iz prepiske u koju je CIN-CG imao uvid, Vučurović je čestitala Nini na hrabrosti, obavijestila je da su određene mjere preduzete, ali joj nikada nije saopštila koje. Vučurović je savjetovala Nini da prijavi C. nadležnim organima.

“Nijesam htjela da ulazim u tu proceduru, već sam očekivala da će škola zaštititi druge učenice od takve osobe”, kaže Nina.

Na upit CIN-CG o ovoj situaciji, Vučurović je kazala da je nakon što ju je Nina upoznala sa incidentom, kaznila profesora C. disciplinskom mjerom u iznosu smanjenja zarade za 30 odsto, u novembru 2021. Vučurovič je tražila izjašnjenje od C. koji je priznao sve, ističući da u trenutku neprimjerenih poruka, tada više Nina nije bila učenica u školi (prva poruka poslata je u junu,a maturanti su školovanje završili u maju).

C. je priznao da je “prešao granicu u odnosu prema Nini”, navela je Vučurović u odgovoru za CIN-CG. U odluci o disciplinskoj mjeri koju je Vučurović dostavila CIN-CG navodi se da C. “izražava duboko žaljenje” zbog neprijatnosti koju je priredio bivšoj učenici i direktorici. Smatra da se “preigrao sa riječima”.

“Dio pritužbe učenice koji se odnosi na njenu sumnju da na isti način komunicira sa drugim učenicama, profesor sa gnušanjem odbija”, navodi se u Odluci.

“Ni prije, ni poslije pomenute prijave, niko drugi nije prijavio sličan slučaj u vezi sa nastavnikom C. Kako se nemila scena dogodila među učenicima generacije koja je već završila školovanje, nije bilo moguće utvrditi činjenice ispitivanjem učenika”, kazala je Vučurović u odgovoru za CIN-CG.

C. i dalje radi u Gimnaziji “Slobodan Škerović, potvrdila je Vučurović.

CIN-CG je kontaktirao Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacije (MPNI) i osnovne i srednje škole za podatke o evidenciji o disciplinskim postupcima u tim školama. Od 166 osnovnih škola odgovorilo je svega oko 30, dok je od je od 59 srednjih škola odgovorilo samo 12.

Većina škola koje su odgovorile, nijesu vodile disciplinske postupke protiv osoblja u poslednjih godina, a i u slučajevima kada jesu, svega se nekoliko incidenata u osnovnim školama ticalo neprimjerenog ponašanja prema učenicima. Međutim, naglasili su iz ovih škola, to nikada nije uključivalo bilo kakvu vrstu seksualnog uznemiravanja. Treba istaći da su direktori nekih škola davali odgovore koje se odnose samo na trajanje njihovog mandata, što je u nekim slučajevima bio period manji od godinu dana.

Iz MPNI su kazali za CIN-CG da ne vode nikakvu vrstu evidenciju o disciplinskim postupcima u školama.

Tokom 2023. mediji su izvijestili o slučaju iz osnovne škole u Rožajama, gdje je postojala sumnja da je zaposleni u produženom trajanju seksualno zlostavljao učenika te škole. CIN-CG je pitao Osnovno državno tužilaštvo Rožaje o ovom slučaju, ali nijesu odgovorili.

Javnosti je poznat slučaj iz 2015. u OŠ “Mahmut Lekić” u Tuzima, u kojoj su roditelji protestovali zbog uposlenja učitelja koji je navodno pedofil, a zbog tih negodovanja je kasnije ostao bez posla. CIN-CG je pitao MPNI i OŠ “Mahmut Lekić” da li je pomenuti nastavnik krivično odgovarao, i da li je nastavio da radi u školskom sistemu. Nijesmo dobili odgovore na ova pitanja - iz Prosvjetne inspekcije MPNI su kazali da nijesu dobijali nikakvu inicijativu vezanu za ovaj slučaj, pa nijesu ni vršili nadzor, a iz OŠ “Mahmut Lekić” nijesu odgovorili.

I roditelji i osoblje znaju za incidente

CIN-CG je radi ovog istraživanja formirao tri anketna upitnika - za osoblje u školama, za roditelje i za učenike/ce.

Upitnik za osoblje distribuiran je preko izvora zaposlenih u školama. Od 30 isputanika/ca iz crnogorskih škola, preko 30 posto, njih 12, smatra da djeca nijesu bezbjedna od seksualnog uznemiravanja i seksualnog kontakta osoblja u školama, dok 18 smatra suprotno - da su djeca bezbjedna. Sedam od trideset ispitanika/ca zaposlenih u školama izjasnilo se da su im se učenici/e požalili/e da su doživjeli seksualno uznemiravanje, dok je četvoro ispitanika/ca lično primjetilo problematično ponašanje osoblja prema učenicima.

“Lice zaposleno kao nastavnik godinama ima bliske i neprimjerene kontakte sa učenicama, a teške neprimjerene opaske pravi sa dječacima”, navela je nastavnica jedne veće osnovne škole.

CIN-CG je uputio pitanja ovoj školi da li im je poznato problematično ponašanje nastavnika prema djeci, te da li su dobijali prijave o tome od učenika ili nastavnika, ali nijesmo dobili odgovor.

“Više učenica se žalilo na neumjesne komentare jednog od nastavnika. Nakon pritužbi učenica, nastavnik je dobio otkaz”, opisana je u upitniku situacija iz jedne srednje škole.

Zaposleni u većoj srednjoj školi u Podgorici naveo je da je primijetio da se nastavnik ponaša zavodnički prema učenicima, da komentariše i izgled, šminku, odjeću, itd.

CIN-CG je pitao i roditelje djece osnovnih i srednjih škola da podijele svoja zapažanja putem onlajn anonimnog upitnika. Od 40 ispitanih, i ovdje je više od tećine, njih 15, navelo da su im poznati slučajevi seksualnog uznemiravanja njihove i/ili druge djece u školi.

“Profesor redovno flertuje sa učenicima”, jedan je od odgovora roditelja koji se odnosi na situaciju u srednjoj školi.

“Profesor je dijelio neprimjerene komplimente učenici i slao poruke sa komplimentima”, navodi se u drugom odgovoru, takođe o profesoru iz jedne srednje škole.

U tri slučaja roditelji su naveli da je nastavnik nudio djetetu dobru ocjenu u zamjenu za seksualni kontakt, a od toga je jedan slučaj bio u osnovnoj školi. Pet ispitanika/ca je reklo da je zaposleni u školi inicirao fizički kontakt seksualne prirode sa djetetom. U deset slučajeva roditelji su prijavili da nastavnici odmjeravaju učenike/ce, u devet da komentarišu izgled na neprimjeren način, što su najčešći oblici seksualnog uznemiravanja učenika/ca.

Ipak, većina roditelja, njih 25, navela je da im nijesu poznati ovakvi slučajevi, i smatraju da su njihova djeca u školi u potpunosti, ili donekle bezbjedna.

Od 2017. do danas registrovana su četiri slučaja neprimjerenog ponašanja osoblja, odnosno zaposlenih u srednjim ili osnovnim školama prema učenicima, kazali su za CIN-CG iz Uprave policije (UP).

“U jednom slučaju je podnijeta krivična prijava protiv lica koje je zaduženo za održavanje inventara jedne osnovne škole zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljene polne radnje u produženom trajanju, dok su preostale tri prijave odbačene od strane tužilaštava zbog nedostatka dokaza”, kazali su iz UP.

“Prosvjetnoj inspekciji su od 2020. do danas dostavljane inicijative koje su se ticale ‘nasilja prema učenicima i verbalnih komentara neprimjerene prirode’, ali su bile rijetke, tj. radilo se o izolovanim slučajevima”, kazali su za CIN-CG iz MPNI.

Nijedan od ovih slučajeva nije se ticao seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja učenika, već su se odnosili na ponižavanje i vrijeđanje učenika/ca.

Slučajevi teško izlaze na svjetlost dana

CIN-CG je informisan da je u jednom malom mjestu u središnjem dijelu Crne Gore nastavnik, čije je ime poznato redakciji, navodno seksualno uznemiravao učenicu u devetom razredu osnovne škole, neprimjerenim komentarima i fizičkim kontaktom. Incidenti su se dešavali tokom školske 2022/2023. godine. Prema saznanju CIN-CG-a, ovaj profesor je premješten u drugu školu.

Razredni starješina ove učenice odbio je da komentariše slučaj za CIN-CG, navodeći da se “ne može znati šta se tu tačno desilo”, te da se sad “tačno ne sjeća” jer je “bilo prije par godina”, čime je potvrdio da mu je poznat ovaj događaj.

Nedavno imenovani direktor škole u kojoj se incident dogodio, kazao je da nije informisan o navedenoj situaciji.

CIN-CG se obratio i bivšem direktoru škole, koji je tu funkciju vršio 2023, kada su se ovi incidenti dešavali. Žestoko je reagovao na naša pitanja, negirajući sve i tvrdeći da će se raditi o kleveti, ako pomenemo ovaj slučaj. Inače, on je trenutno na visokoj funkciji u jednoj prosvetnoj instituciji.

Stručnjaci koji rade sa djecom i mladima kažu za CIN-CG da nedostatak evidencije o uznemiravanju i zlostavljanju ne znači da slučajeva nema. Učenici/e su našim izvorima koji pružaju psihološku podršku prijavljivali/e različite oblike seksualnog uznemiravanja, uključujući dodire, odmjeravanje, flert. Kako navode, čak su se žalili upravama škola na neke od nastavnika, ali sankcija nije bilo - a problematično ponašanje se nastavljalo.

Više izvora CIN-CG koji su potvrdili da ovakve situacije postoje, insistiralo je na anonimnosti zbog klauzule povjerenja koja postoji između njih i djece sa kojom rade.

I dok to uglavnom jesu izolovani incidenti, cijele generacije nekada mogu osjetiti posljedice.

“Više žena, danas u dvadesetim i tridesetim godinama, govorilo nam je o nastavniku fizičkog iz jednog primorskog grada, koji je seksualno uznemiravao i zlostavljao učenice, tako što im je tražio da mu pokažu veš kad su zbog ciklusa tražile poštedu. Tada ih je, navodno, vodio u posebnu prostoriju gdje su mu morale pokazivati veš da bi dokazale da im treba pošteda”, kazali su za CIN-CG iz jedne organizacije koja se bavi pružanjem pomoći žrtvama nasilja.

Ni osoblje u školama ne zna kome da prijavi incidente

Prosvjetni radnik iz jednog grada sa sjevera informisao je CIN-CG da su mu poznati slučajevi seksualnog uznemiravanja od strane nastavnika, pa čak i seksualnog iskorištavanja učenica starijih razreda jedne osnovne škole koji su se dešavali tokom posljednje decenije.

“To je javna tajna, pojedinac teško može da se izbori sa sistemom koji štiti takve profesore, zbog poslovnih veza, porodičnih i prijateljskih odnosa u manjim mjestima, itd.”, kaže za CIN-CG ovaj izvor.

“Učenice su mi se požalile na profesora da ih seksualno uznemirava. Uglavnom su to neprimjereni komentari, nekada i kao slučajni dodiri”, opisuje za CIN-CG situaciju u jednoj crnogorskoj srednjoj školi mlada nastavnica, koja je željela je da ostane anonimna.

“Učenice su se plašile da ga imenuju. Očekivale su osvetu ocjenama - predaje neki važan predmet. Osjetila sam se nemoćno da im pomognem. Nijesam znala kako, ni kome da se obratim, ali ni šta učenicama da kažem”, govori ona.

“Prvi impuls mi je bio da sve ispričam direktorici, ali šta dalje? Možda bih napravila problem tim djevojčicamai njihovim porodicama”, kaže.

Mjesto u kojem je radila je malo, konzervativna sredina.

“Tamo se takve stvari zataškavaju, a žrtve i njihove porodice se stide”, kaže sagovornica CIN-CG.

CIN-CG je uputio pitanje školama da li postoje protokoli u slučajevima kada dođe do seksualnog uzemiravanja ili nedozvoljenih polnih radnji prema djeci od strane osoblja, a više njih je odgovorilo da škole nemaju takve protokole, ali da učenici mogu prijaviti razrednom starješini, direktoru ili nekome iz uprave ovakve prestupe.

Veliki broj škola odgovorio je da prate Uputstvo školama MPNI za postupanje u slučajevima nasilja. Prvi koraci podrazumijevaju obavještavanje direktora i uprave škole. Međutim, dešava se da uprava neadekvatno reaguje, pokaže nezainteresovanost, ili štiti nastavnika, što pokazuju i slučajevi navedeni u ovom istraživanju.

Predatori zloupotrebljavaju ranjivi položaj djece

CIN-CG je preko stručnih saradnika koji rade sa mladima podijelio i upitnik za učenike srednjih škola. Od 12 djevojaka koje su popunile upitnik, uzrasta od 15 do 23 godine, više od polovine, njih sedam, su rekle da su doživjele neki oblik seksualnog uznemiravanja od strane nastavnika u srednjoj školi, dok su tri kazale da su primjetile da nastavnici odmjeravaju i flertuju sa drugim učenicama, od čega se jedan slučaj odnosio na osnovnu školu.

Šest djevojaka je navelo da su profesori sa njima inicirali kontakt, koji je bio drugačiji od tretiranja drugih učenica/ka: molbe da ostanu nakon časa, privatni mejlovi i poruke, davanje zaduženja koje ne spadaju u školske aktivnosti, previše komplimenata. Jedna djevojka je navela da je “imala potrebu da se krije” od nastavnika.

Nijedna od ovih djevojaka nije prijavila nastavnike, iako su sve navele da su informisane da je seksualno uznemiravanje krivično djelo kažnjivo zakonom. Tri djevojke su zaokružile da nijesu prijavile da ih je nastavnik seksualno uznemiravao, jer su tada smatrale da je to bio njegov način da im pokaže “koliko ih uvažava, izdvaja, da su za njega drugačije od drugih”.

I Nina je prošla kroz to. Činilo joj se da je omiljena i drugačija od drugih u očima nastavnika.

“Bila sam zainteresovana za poeziju. C. me je podsticao da pišem i da mu pokazujem svoj rad, da učestvujem u predstavi, koju je organizovao”, kaže ona.

Do maturske večeri, Nina nije prepoznavala znake gruminga, odnosno pojačane prisnosti koju seksualni predatori iniciraju.

“Gruming je faza u kojoj neko (u školi nastavnik, član osoblja) nastoji da zadobije povjerenje djeteta ili mlade osobe, da bi ga kasnije iskoristio. To može biti nastavnik koji djeluje kao da je uvijek spreman da pomogne, favorizuje određene grupe, predlaže im da provode vrijeme nasamo, nudi dodatne časove…”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković.

“Ponašanje sa seksualnom konotacijom od autoriteta se doživljava kao izuzetno neprijatno, neočekivano, jedan vid izdaje i može izazvati brojne posljedice: povlačenje, izbjegavanja odlaska u školu, povećane anksioznosti i depresije do posttraumatskog stresnog poremećaja. Ukoliko je osoba pretrpjela seksualno zlostavljanje, često ostaju i posljedice kasnije u životu”, navodi Pejaković.

Bez strahopoštovanja prema autoritetu u školama

Prema zvaničnim statistikama, samo se 10 odsto slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavi, a ostali se zataškaju, nekad prepuštajući žrtve daljem zlostavljanju, a svakako traumama za cijeli život, objašnjava Pejaković. Zato je jako važno da se djeca uče da prepoznaju da nešto nije uredu, da slobodno kažu “ne”, da se uče ličnom integritetu, slobodi da nasilnika prijave, a prije svega da ne gaje strahopoštovanje prema autoritetu, što je doskora bilo nezamislivo u našem društvu, objašnjava Pejaković.

Generacije su u Crnoj Gori plaćale cijenu zbog straha od autoriteta, pretjeranog poštovanja prema starijima, posebno učiteljima i profesorima. Prijaviti nadređene, posebno nastavnike i profesore, za nedolično ponašanje ili seksualno uznemiravanje nekada je bilo nezamislivo.

“U starijim razredima osnovne škole nas djevojčice neprilično je dodirivao nastavnik tokom nastave, dok smo sjedjele u klupama, kao slučajno. Bilo nam je čudno, ali mi nijesmo umjele da prepoznamo o čemu se radi, pa nijesmo ni pomišljale da to nekome prijavimo. Tek mnogo kasnije, kad smo odrasle, shvatile smo da je to bilo klasično seksualno uznemiravanje i da je taj nastavnik koristio svoju poziciju. Znao je - mi, još djevojčice, nijesmo mogle ništa, bile smo laka meta”, kaže za CIN-CG sagovornica, danas u poznim godinama.

Osim podrške djeci da prijave sve vrste neadekvatnog ponašanja osoblja, jasni protokoli u školama za prijavu za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje su ključni, kaže Pejaković.

“Pojedine škole u svijetu imaju i ombudsmane ili savjetnike koji djeluju nezavisno u situacijama prijave seksualnog nasilja i omogućavaju da sistem reaguje sa što manje grešaka. Takodje, dobra je ideja uvesti anonimne platforme kao što je zapadna Safe2Tell gdje se anonimno može prijaviti osoba koja vrši nasilje”, kaže Pejaković.

U Sjedinjanim Američkim Državama (SAD) provjere bilo kakvih navoda o seksualnom uznemiravanju učenika/ca i nepriličnom ponašanju profesora sprovodi Odsjek za građanska prava pri Odjeljenu za obrazovanje SAD. I u drugim zemljama na Zapadu jasni su protokoli kada je ovo u pitanju.

Nina brine što C. i dalje predaje u Gimnaziji.

“Meni je njegovo ponašanje zaista uništilo svako lijepo sjećanje na Gimnaziju i radost koju mi je ta škola donijela. Sjećanje na moje povjerenje u njega, podsticaj koji mi je davao da se bavim onim što volim, a iza svega toga bila je loša namjera... Najgore je što su i djevojke kojima sada predaje u riziku”, zaključuje Nina.

Vlada ne vodi evidenciju rade li registrovani pedofili u prosvjeti

Crna Gora je sačinila prvi registar pedofila u avgustu 2024, koji trenutno broji 100 počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode na štetu maloljetnika, kažu za CIN-CG iz Ministarstva pravde.

Škole su dužne da prilikom zapošljavanja od Ministastva pravde traže informaciju da li se lice sa kojim sklapaju ugovor nalazi u evidenciji u registru pedofila, objašnjavaju iz Ministarstva pravde.

Međutim, Ministarstvo ne vodi evidenciju o tome gdje je bilo koja osoba iz registra bila zapošljena, ili gdje trenutno radi.

“Ta vrsta evidencije nije nadležnosti Ministarsta pravde, niti je zakonska obaveza ovog Ministarstva”, kazali su iz tog resora.

Psihološkinja Adriana Pejaković smatra da bi registrovanim počiniocima trebalo doživotno zabraniti rad u blizini djece.

“Potrebno je uvesti detaljnu provjeru kriminalne prošlosti osoba koje rade u školama, bazu ili registar pedofila i seksualnih prestupnika, kojima bi bio zauvijek bio onemogućen rad u blizini djece”, kaže ona.

Direktor škole snimao maloljetnice na šetalištu

Direktor jedne osnovne škole iz crnogorskog primorskog grada prijavljen je policiji, jer je krišom snimao maloljetnice na ulici tokom jula ove godine. Fotografisao je djelove njihovih tijela. Nakon što ga je prolaznik opomenuo, izbrisao je snimke sa telefona, ali ih je policija povratila tokom forenzike nakon što ga je privela.

Iz Uprave policije potvrdili su za CIN-CG da je došlo do incidenta:

“Službenici Odjeljenja bezbjednosti su 29. jula 2024. godine postupali po prijavi građana da u ulici... jedno nepoznato muško lice mobilnim telefonom snima maloljetna ženska lica. Odjeljenja bezbjednosti utvrdilo je da je direktor osnovne škole snimio nekoliko fotografija maloljetnica sa zadnje strane”, navode iz Uprave policije.

Navodno nije znao da je riječ o maloljetnicama, a u prostorijama Uprave policije naveo je da je “fotografije sačinio zbog ukazivanja na nedolično oblačenje, odnosno, nepoštovanje zabrane hodanja u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće po gradskim ulicama”.

Sa događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, koji je odbacio prijavu i izjasnio da se u radnjama ne stiču elementi krivičnog djela.

Nekoliko roditelja čija djeca idu u školu u kojoj je direktor izrazilo je zabrinutost povodom ovog događaja u razgovoru za CIN-CG.

Neophodna je depolitizacija zdravstvenog sistema, izmjene zakonskih propisa, kako bi se tržište otvorilo za više dobavljača ljekova, da  ljekovi i medicinske usluge budu dostupne građanima u svakom trenutku dobrim planiranjem, veća transparentnost javnih nabavki, ali i da se pravosudni sistem konačno uhvati u koštac sa korupcijom u zdravstvu, neki su od zaključaka debate „Zdravstveni sistem Crne Gore i borba protiv korupcije: Da li je naše zdravstvo zdravo?“. 

Debatu je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u sklopu projekta „Duštvo protiv korupcije“, koju realizuje uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (SAD), posredstvom Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

Direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović je istakla da nakon više istraživanja možemo zaključiti da se sistem još nije na pravi način uhvatio u koštac sa korupcijom u zdravstvu i da zbog toga najveću cijenu plaćaju građani, nekad i životom.

„ Iako je percepcija građana da je korupcija u zdravstvu široko rasprostranjena , iako je u našoj anketi preko 60 odsto učesnika tvrdilo da je dalo mito zdravstvenim radnicima, nijedna presuda zbog korupcije u zdravstvu nije donesena u posljednjih deset godina“, naglasila je Tadić Mijović.

Ona je podsjetila da su posljednjih 30 godina ovdje stvoreni oligopoli, privatna carstva koja imaju monopol nad nabavkama ljekova, te da su milijarde otišle u privatne ruke bliske vlastima, a da građani  za veliki broj medikamenata daju mnogo više novca nego u zemljama regiona, pa čak i Evrope.

Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun tvrdi da medicinski radnici postaju taoci neodgovornih pojedinaca, te da se takvoj praksi mora stati na kraj i individualizovati krivica. On je istakao da rade na uspostavljanju nultog stepena korupcije u zdravstvu, ali i da pravosudni sistem mora adekvatnije da reaguje na korupciju.

Dodao je da se radi i na izmjenama Zakona o ljekovima koji će omogućiti konkurenciju, da će i ljekovima van liste ograničiti cijenu, te da se ubrzo očekuje i Strategija digitalizacije zdravlja.

Predsjednica Ljekarske komore dr Žanka Cerović zaključila je da zdravstvo nije zdravo i neće biti zdravo dok god je upliv politike u profesiju veliki.

„ Glavni izvor korupcije je politika, politička zapošljavanja, postavljanje ljudi na funcije bez nedovoljno znanja...“istakla je ona.

Ona je dodala da je političko zapošljavanje otvorilo put i lažnim diplomama, te da je depolitizacija zdravstva ključ.

„ Treba depolitizovati funkcije direktora zdravstvenih ustanova, da to ide preko javnog konkursa“, istakla je ona.

Ona tvrdi da nijedan ljekar neće pružiti lošiju zdravstvenu uslugu, ako mu se ne da novac, te da treba da odgovaraju i oni koji su samoinicijativno dali novac, ako ih niko nije uslovljavao.

Direktor Montefarma Aleksandar Bogavac kaže da je siguran da u toj instituciji sada nema korupcije: „Da je vidim prvi bi je prijavio“.

On je istakao da simbolično ozdravljenje sistema predstavlja i izbor njega za šefa Montefarma.

„ Ja sam prvi direktor Montefarma koji nije član nijedne partije“, naglasio je Bogavac.

Rukovoditeljka službe za javne nabavke u KCCG Bojana Đukić je istakla da efikasno sprovođenje javnih nabavki najviše koče neosnovane žalbe koje se podnose bez suštinskog razloga i prolongiraju postupke nabavki neophodnih medicinskih sredstava.

CIN-CG je objavio više istraživanja, koristeći, između ostalog, i online ankete sa brojnim građanima i građankama o njihovim iskustvima sa korupcijom u zdravstvu, baveći se sistemom javnih nabavki, novim informacionim sistemom, lažnim diplomama i odgovorom pravosuđa na korupciju u zdravstvu.

Iz Društva statističara i demografa procjenjuju da je preko dvjesta hiljada državljana Crne Gore u inostranstvu, te da je cifra sa popisa da ih je vani nešto više od 44.000 samo dio. Koliko tačno naših građana živi van granica zemlje teško je procijeniti jer institucije niti vode brigu o tome, niti imaju podatke, a davno najavljeni registar dijaspore još ne postoji

Kristina Radović Predrag Nikolić

Oko trećine crnogorskih državljana, odnosno 213.478 osoba, živjelo je u inostranstvu na dan popisa 31. oktobra 2023. godine, procjena je koja je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljena iz Društva statističara i demografa Crne Gore (DSDCG).

Da nešto više od 44 hiljada građana Crne Gore živi van njenih granica, saopštili su iz Uprave za statistiku (Monstat), pozivajući se na podatke dobijene na prošlogodišnjem popisu.

“Iako su popisom prikupljeni podaci za 44.017 osoba, to čini samo 20 odsto od procijenjenog broja dijaspore, dok 80 odsto, 169.461 osoba, nije obuhvaćeno, jer u trenutku popisa nijesu imali prisutnog člana domaćinstva u Crnoj Gori koji bi dao podatke u njihovo ime”, kaže za CIN-CG Gordana Radojević iz DSDCG.

Radojević, koja je dugo godina bila direktorica Monstata, objašnjava da ovo pokazuje da tradicionalni popisi nijesu pouzdan izvor informacija o dijaspori, ili crnogorskim državljanima u inostranstvu.

“Zbog toga je neophodno sprovesti posebno istraživanje koje bi omogućilo državljanima u dijaspori da putem elektronskog obrasca dostave tražene podatke. Inicijativa da ovo istraživanje bude dio popisa stanovništva 2023, definisana je posebnim zaključkom Vlade iz 2018”, kaže ona.

I pored zaključka tadašnje Vlade Duška Markovića, ni nakon popisa ne znamo tačan broj crnogorskih državljana u inostranstvu. Iz Ministarstva dijaspore (MD) kažu da Crna Gora nema precizne i tačne podatke o brojnosti dijaspore.

“Postojeći registri nisu ažurirani i stoga je Ministarstvo dijaspore kao svoj primarni zadatak postavilo za cilj izradu registra dijaspore. Već radimo na tehničkom planu izrade registra i očekujemo da bude već 2025. predstavljen široj javnosti i posebno našoj dijaspori”.

Cilj registra je dobiti makar približne tačne podatke o broju naših ljudi u dijaspori, kroz jedan standardni demografski upitnik, objašnjavaju iz tog Vladinog resora.

Migracije mijenjaju demografiju Crne Gore, što je već dovelo do ozbiljnih kriza.

“Ako se ne preduzmu odgovarajuće mjere demografskog oporavka, proces depopulacije će se nezaustavljivo širiti. Niski fertilitet, duži životni vijek i migracija promijenili su demografsku sliku mnogih područja u Crnoj Gori”, kaže demograf Miroslav Doderović za CIN-CG.

Pored brojnih činjenica o depopulaciji objavljenih nakon nedavnih predstavljanja rezultata popisa, Doderović dodaje i podatak da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. godine, u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće 16,8 odsto.

Nezaposlenost i niska primanja glavni razlozi odlaska mladih

Petina mladih u Crnoj Gori - njih 20,59 odsto, izrazilo je želju da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih standarda i uslova, pokazali su rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. Fondacije “Fridrih Ebert”.

“Glavni razlozi za odlazak mladih su nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nizak životni standard”, kaže Doderović.

Pored odlika tržišta rada, čitav niz politika kao što su obrazovna, stambena, poreska politika, politika tržišta rada, nepotizam i korupcija otežavaju položaj mladih i njihovu integraciju u društvu. To posebno važi za mlade, upravo one koji migriraju i one koji treba da budu nosioci pozitivnih demografskih promjena, ističe on.

“Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji se školuju u inostranstvu. Prema posljednjem popisu, 8.230 građana Crne Gore boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega se 43 odsto ili 3.607 osoba školuje u Srbiji”, kaže Radojević.

Mlada scenska umjetnica Sara Vujadinović je u Lisabonu već devet godina. Povod za odlazak iz Crne Gore bila je stipendija za master studije.

“Moj razlog za apliciranje je bio taj što sam osjećala potrebu za širim prostorom koji bi mi omogućio više mogućnosti za obrazovanje koje me interesuje i za samu spoznaju toga šta bih da radim i stvaram”.

“U Crnu Goru bih se vratila sa namjerom da nekako ‘donesem’ i razvijem ono čime se bavim u Lisabonu, a što kod nas baš i ne postoji, a to je plesni teatar. To mi je vrlo važno na ličnom nivou, ali vratila bih se samo ako znam da mogu da se vratim u Lisabon, iz razloga što se bojim da bih se razočarala suženošću umjetničke scene i nemanjem mogućnosti kod nas”, ističe Vujadinović.

Iako institucije u državi nemaju precizne podatke o dijaspori, neka iseljenička udruženja posjeduju određene podatke. Predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije, Mihailo Mandić kaže da u Australiji ima oko 5.000 naših građana.

Mandić naglašava da mlađe generacije napuštaju Crnu Goru, jer ne mogu da se nose sa očiglednom nepravdom sa kojom se susrijeću na svakom koraku.

“Nepotizam, korupcija, politički primitivizam, vjerska zatupljenost je dio atmosfere zbog čega civilizovane osobe, inteligentne, sposobne i edukovane ne žele da budu njihov dio. Traže uređene sisteme u kojima će doći do izražaja njihovo znanje i sposobnost i u kojem će imati zaštitu kao njihovi građani”, ističe on.

Za razliku od druge polovine prošlog vijeka, kada su zemlju napuštala najviše manje kvalifikovana radna snaga, posljednjih decenija iz nje odlazi mnogo onih koji su visokoobrazovani.

“Crna Gora proizvodi više zdravstvenih radnika od prosjeka zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), ali većina sadašnjih ljekara razmišlja o odlasku i već se javlja nedostatak pojedinih specijalista u nekim zdravstvenim sektorima”, objašnjava Doderović.

Nedostatak radnika i kadra u Crnoj Gori ne bilježi se samo u zdravstvu, nego zahvata sve oblasti.

Njemačka - jedna od najpoželjnijih za migracije

Ekonomski motivi su dominantni kada je riječ o emigraciji u zapadne zemlje, ali u slučaju Crne Gore postoji čitav niz dodatnih motiva. To potvrđuju i podaci Monstata - kao razlog odlaska iz Crne Gore najviše popisanih građana 2023. navelo je ekonomiju, njih 21.449, dok je zbog porodičnih razloga u inostranstvu 10.735 crnogorskih građana.

“Sa jedne strane imate visoko obrazovane kadrove, koji u odlasku vide priliku da profesionalno napreduju, ali i da finansijski obezbijede svoje porodice. A sa druge imate nisko obrazovane kadrove koji u sistemu u Zapadnoj Evropi, Njemačkoj, vide priliku da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju”, objašnjava Doderović.

Od zemalja zapadne Evrope, Njemačka je u oba slučaja u samom vrhu atraktivnosti za emigraciju iz Crne Gore, pogotovo sjever Crne Gore. Najveći broj popisanih državljana Crne Gore radi, školuje se ili boravi u Njemačkoj i to 10.413, prema podacima Monstata.

“Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih državljana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji odlaze iz Crne Gore ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u Crnoj Gori, što otežava sagledavanje obima ukupne migracije. Stoga, sistemsko praćenje migracija predstavlja, prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanju o mladima imamo stabilnih 50 odsto mladih koji žele napustiti Crnu Goru”, kaže Doderović.

Prema podacima Monstata, Njemačka, Srbija i Sjedinjene Američke Države (SAD) na vrhu su liste država koje naši građani i građanke biraju za rad, boravak ili se školovanje. Nakon te tri države, slijede Luksemburg, Švajcarska, Švedska, Francuska, Bosna i Hercegovina, Italija i Slovenija.

Iz MD kažu da najviše naše dijaspore ima u regionu, ali i zemljama zapadne Evrope, poput Njemačke, Luksemburga, Švajcarske.

“Naša dijaspora je i te kako brojna u Sjevernoj Americi i Kanadi. Kada je riječ o iseljenicima, svakako se moraju pomenuti Turska i države Latinske Amerike”, kažu iz resora Mirsada Azemovića.

Predsjednik Saveza asocijacije Crne Gore u Njemačkoj (SCANJ) Nedžad Nurković kaže da je teško utvrditi koliko je crnogorskih građana u Njemačkoj, ali prema njegovim procjenama ima ih oko 70 hiljada.

Dakle, radi se o ogromnom broju, više od 10 odsto od ukupnog broja crnogorskih stanovnika.

Zanimljiva je fotografija koja kruži društvenim mrežama, uslikana u holu zgrade u Minhenu, gdje se po prezimenima vidi da su skoro svi stanari te zgrade sa naših prostora.

Procjenjuje se da ima 550 hiljada crnogorskih građana u inostranstvu

Građevinska zanimanja, medicinski kadar - sestre i tehničari, njegovateljice starih osoba i higijeničarke su poslovi koje najčešće naši rade u Njemačkoj, kaže Nurković.

Mandić kaže da su se Crnogorci u Australiju doseljavali u talasima. Ranije su dolazili većinom neškolovani da rade uglavnom razne fizičke poslove.

“Bili su to poslovi u građevinarstvu, komunalnim službama, rudarstvu... Pored njih dolazili su mehaničari, vozači, radnici uslužnih djelatnosti, da bi novija generacija došla sa zavidnim završenim fakultetskim obrazovanjem i znanjem engleskog jezika. Našli su bolje poslove koji nose veću finansijsku sigurnost. Danas ima dosta naših koji predaju na univerzitetima širom Australije, doktora i stomatologa, kao i u bankarskom sektoru, računovodstvu, privatnim biznisima itd.”, kaže on za CIN-CG.

Pored nove generacije iseljenika, po svijetu je veliki broj ljudi našeg porijekla, o čemu takođe nema pouzdane statistike, niti država o tome vodi posebno računa.

Kombinujući dostupne podatke sa procjenama broja naših iseljenika u pojedinim djelovima svijeta, profesor Doderović kaže da se može procijeniti da oko 550.000 ljudi našeg porijekla živi izvan granica Crne Gore.

Prema njegovim procjenama, samo u Turskoj živi oko 100.000 ljudi porijeklom iz Crne Gore, oko 40.000 je u SAD, 30.000 u Argentini, 25-30.000 u Njemačkoj, 12.000 u Luksemburgu i isto toliko u Albaniji.

Osim što crnogorska vlast nema evidenciju o broju naših građana koji žive vani, a posebno o onima čiji su preci davno napustili Crnu Goru, mnogi sagovornici CIN-CG-a iz dijaspore kažu da ih niko iz matične države nije kontaktirao, niti podržao na bilo koji način. Državni poslovi van Crne Gore svode se uglavnom na administraciju oko izdavanja dokumenata po konzulatima i ambasadama. Nema osmišljene politike, okupljanja oko nekih inicijativa iz kulture, umjetnosti, ekonomskih projekata, što rade uređene države, koje vode računa o svojim građanima gdje god da su.

Država se tako odriče svojih građana koji bi mogli mnogo da vrate i doprinesu zemlji iz koje su potekli, u ekonomskom, kuturnom, naučnom i ostalim poljima. Zemlje iz regiona, posebno Srbija i Hrvatska, imaju mnogo ozbiljniji odnos prema sopstvenoj dijaspori, koja značajno doprinosi tim državama.

Prema procjenama, u SAD živi oko 40.000 iseljenika porijeklom iz Crne Gore. Najviše ih je u velikim gradovima - Njujorku, Čikagu, Detroitu, San Francisku.

Senad Perazić vodi Kulturni centar “Rumija” u Čikagu. Centar je osnovan 1996. i ima oko 200 članova, uglavnom iseljenika iz barske opštine. Perazić smatra da je u SAD najbrojnija dijaspora u Njujorku, mada kaže da je teško odgovoriti koliko ima crnogorskih građana u toj zemlji.

“Ranije generacije iseljenika su se bavile raznim poslovima, održavanjem zgrada, zanatskim poslovima. Danas imamo jednu potpuno drugačiju sliku, gdje su naši iseljenici vlasnici malih i srednjih preduzeća, doktori, advokati, inženjeri…’’, navodi Perazić i dodaje da je glavni razlog što su napustili Crnu Goru ekonomske prirode.

“Što se tiče saradnje sa institucijama matične drzave, bile su dosta dobre do prije tri, četiri godine. Imali smo posjete svake godine Uprave za dijasporu, a isto tako i predsjednika Opštine Bar. Posljednjih godina to izostaje, tako da bih rekao da je saradnja mala ili nikakva’’, zaključuje Perazić.

Predsjednik udruženja Crnogoraca iz Bolivije Stevan Mićović, kaže za CIN-CG da u toj državi ima oko 900 crnogorskih potomaka, dok ih je na cijelom kontinetu Južne Amerike znatno više.

Veliki imigracioni talas naših ljudi u Latinsku Ameriku bio je početkom prošlog vijeka. Gordan Stojović, bivši ambasador Crne Gore u Argentini kaže da je ovu zemlju od 1918. do 1953. godine naselilo oko 18.000 osoba koje su rođene na teritoriji današnje Crne Gore. On smatra da u Argeniti živi minimum 60 hiljada do 80 hiljada potomaka iseljenika koji sa neke od porodičnih strana vuku korijene iz Crne Gore.

“Država je proteklih decenija prolazila razne periode od potpunog nepoznavanja i ignorisanja da potomci naših iseljenika postoje, pa sve do jednog od ključnih momenata institucionalizacije koji se ogleda u otvaranju ambasade kao pružene ruke prema njima. Brojni projekti su uslijedili u godinama nakon toga i mislim da se u posljednih 27 godina ipak od nule uspjelo pomjeriti dosta toga, uz veliki napor nas entuzijasta, civila, medija... Posljednje dvije godine posjećivao sam redovno Argentinu i mogu primjetiti da tamošnje iseljeničke institucije imaju pruženu ruku i žele raditi na daljem jačanju saradnje sa Crnom Gorom’’, kaže Stojović.

“Trenutno ne postoje programi podrške od strane Vlade Crne Gore, barem ne u Boliviji. Do 2018. godine imali smo sjajan početak vraćanja svojim korijenima zahvaljujući podršci bivšeg ambasadora Gordana Stojovića, koji je bio ambasador za Argentinu, Čile, Brazil i Urugvaj. Trenutno smo zaboravljeni i od strane Vlade Crne Gore i od strane sadašnjih diplomata u Buenos Ajresu, ne znamo ime ambasadora, u slučaju da je imenovan za sada”, kaže Mićović.

Crnogorska zajednica u Urugvaju ima oko 300 članova, uglavnom su u Montevideu i Karmelu, kaže predsjednik Crnogorske zajednice u Urugvaju Daniel Klisić. On navodi da je njihova imigracija veoma stara, većina je stigla početkom 20. vijeka, ali uspjeli su da očuvaju običaje i u posljednje vrijeme da obnove naš jezik.

I umjetnica Vujadinović za CIN-CG kaže da nema nikakvu podršku vlasti Crne Gore, kao ni crnogorskih institucija.v“U par navrata, prije nekoliko godina, aplicirala sam za određene otvorene fondove za umjetnost pri Ministarstvu kulture, ali nikad nijesam dobila čak ni odgovor”, kaže ona.

Monstatovi podaci popisa pokazali su da nakon Njemačke najviše crnogorskih građana boravi u Srbiji - 7.346, potom u SAD 6.428, u Luksemburgu je njih 3.578, u Švajcarskoj 1.987, Švedskoj 1.408, a u Francuskoj 1.381.

Podaci pokazuju da se iseljavanje povećava posljednjih godina. Kako se navodi u objavi Monstata, na rad, školovanje ili boravak u inostranstvo u 2023. otišlo je 6.930 crnogorskih građana, što je dva puta više nego godinu ranije kada je Crnu Goru napustilo 3.394 građana.

Tokom 2021. u inostranstvo je otišlo 2.786, a 2020. - 2.396. Podaci pokazuju da je od 2015. do 2019. Crnu Goru napustilo 8.499, opet dva puta više nego u periodu od 2010. do 2014. kada je iz Crne Gore otišlo 4.180 naših državljana.

Iseljavanja utiču i na etničku strukturu Crne Gore. Zanimljivo je da se s obzirom na učešće u broju stanovnika, najviše iseljavaju Bošnjaci, Albanci i Muslimani. Popisani državljani Crne Gore na radu, školovanju ili boravku van Crne Gore prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti izjasnili su se na sljedeći način: Bošnjaci - 15.486, Srbi - 11.789, Crnogorci - 8.790, Albanci - 4.938, Muslimani - 1.628... Kada je u pitanu geografska odrednica, najveći broj popisanih osoba koje rade, školuju se u inostranstvu je iz Podgorice i to njih 6.384.

“Popisni podaci o broju državljana koji borave u inostransvu, mogu pružiti samo djelimičan uvid, ali ne mogu se smatrati preciznim odrazom ukupne nacionalne strukture državljana Crne Gore koji žive u inostansvu. Da bi se obezbijedila veća reprezentativnost podataka, trebalo je razmotriti uvođenje mogućnosti elektronskog popisivanja. Ovo bi omogućilo iseljenicima da učestvuju u popisu bez fizičkog prisustva. Takvo rješenje bi značajno poboljšalo obuhvat i tačnost podataka o iseljenicima i omogućilo kvalitetniju analizu njihovih karakteristika, uključujući i nacionalnu strukturu”, ističe Radojević.

Na migracije u Crnoj Gori znatno će uticati predstojeća očekivana integracija u Evropsku uniju (EU) i globalna kretanja. Prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku, od ulaska u EU 2013. do 2023. zemlju je napustilo 389.197 ljudi. Hrvatsku je, u posljednjih deset godina, napustio svaki deveti stanovnik, Bugarsku svaki deseti.

Imajući u vidu klimatske pogodnosti Crne Gore, ali i EU integracije, može se očekivati da određeni broj inostranih građana dođe da živi u Crnu Goru. Priliv stanovništva biće iz različitih krajeva svijeta i različite starosne dobi. Očekuje se da će jedan broj ljudi starije životne dobi ovdje dolaziti zbog klime i povoljnih uslova života, kao što se to, na primjer, desilo Španiji. Prema jednom od scenarija Monstata, u periodu koji slijedi, veliki broj imigranata dolaziće iz azijskih i afričkih zemalja, motivisani različitim razlozima, uključujući i zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

Istorija iseljavanja iz Crne Gore

U Crnoj Gori oko 130.000 građana živi na ivici siromaštva, od čega svega 19.400 ostvaruje pravo na materijalno obezbjeđenje. Socijalna davanja kreću se od 86 do 167 eura i teško se sa tim novcem može živjeti, pojašnjava demograf Doderović za CIN-CG.

“U našoj državi nadležni ne spominju siromaštvo zaposlenih i nepravedno i neprimjereno visoko zapošljavanje u javnoj upravi. Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije dovoljno u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela”, kaže Doderović.

I u prošlosti se iz Crne Gore iseljavalo uglavnom zbog siromaštva. Migracije su bile intenzivne u 18. vijeku, a masovne u 19. i prvoj polovini 20. vijeka, naročito poslije Balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata.

“Iako se i za Crnu Gori može reći ‘da je druge naselila, a sebe nije raselila’, ipak se njeno iseljeništvo, rasijano u manjim ili većim grupama, enklavama i kolonijama, u rasponu od nekolika vjekova, u velikoj mjeri gubilo u novoj sredini’’, navodi Doderović.

Nakon međunarodnog priznanja 1878. na Berlinskom kongresu, u Crnoj Gori je izvršen prvi popis stanovništva. U radu Đorđija Pejovića “Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku”, Titograd, 1962, navodi se da je zemlja u trenutku priznanja imala oko 200.000 stanovnika.

Pejović piše o godinama u kojima je vladala “epidemija gladi’’, pa je tako tokom 19. vijeka bilo preko dvije decenije gladnih godina, zatim epidemija - kolere, velikih boginja, dječjih bolesti... Smatralo se da je 1898. u Crnoj Gori bilo oko 200.000 stanovnika, a da je svega tri godine kasnije, 1901. ovaj broj iznosio oko 160.000. Navodi se i primjer da je 1907. samo na radu u Americi bilo oko 15.000, a uoči balkanskog rata 20.000 Crnogoraca ili oko 10 odsto ukupnog stanovništva.

Popis stanovništva 1921. je prvi organizovani i sistematski način dobijanja ne samo pouzdanog broja, već i drugih obilježja stanovništva Crne Gore. Tada je Crna Gora prisajedinjena Kraljevini SHS i u okviru njenih današnjih granica živjelo je 311.341 stanovnika.

Na popisu stanovništva 1931. godine Crna Gora je u današnjim granicama imala 360.044 stanovnika. Popis stanovništva koji je trebalo da bude 1941. godine nije izvršen zbog početka Drugog svjetskog rata. Međutim, procjenjuje se da je te godine Crna Gora, u današnjim granicama, imala 425.964 stanovnika.

Na popisu iz 1971, kada su Jugosloveni u velikom broju išli na rad u inostranstvo, broj prijavljenih stanovnika Crne Gore u inostranstvu iznosio je 11 hiljada, 1981. ta brojka se povećava na 18 hiljada, 1991. na 23 hiljade, da bi 2003. kada su posljednji put brojani, njihov broj bio 55 hiljada. Ni ove brojke nijesu precizne jer nijesu precizno vođene evidencije o iseljenicima.

Da se iz Crne Gore odlazi u kontinuitetu i to većinom mlađi stanovnici svjedoče i zvanični podaci Monstata, prema kojima je Crna Gora na popisu iz 1991. imala 615.035 hiljada stanovnika, a 32 godine kasnije 2023, svega par hiljada više - 623.633, uključujući preko 90 hiljada stranih državljana.

Prirodni priraštaj je svake godine bio pozitivan i ukupno je za period od 1991. do 2015. iznosio 73.126. Broj doseljenika iz inostranstva u ovom periodu iznosi najmanje 72 hiljade. To znači da je broj stanovnika, da nije bilo iseljavanja, trebalo da bude veći za 145 hiljada.

“Broj građana koje je Crna Gora ‘izgubila’ u ovom periodu je duplo veći nego što opština Nikšić ima stanovnika”, zaključuje demograf Doderović. Prema procjenama Ujedinjenih nacija (UN), Crna Gora će 2050. imati 93 hiljade stanovnika manje.

Samo jedan odsto notarskih zapisa kontrolisalo je u jednoj godini Ministarstvo pravde, iako Strategija upozorava da je neophodan sveobuhvatan nadzor, kako bi se smanjili rizici od različitih nezakonitosti, pa i pranja novca

Maja Boričić

Samo četiri notara kažnjena su simboličnom novčanom kaznom, u posljednjih 12 godina, zbog prestupa u radu. Ostali postupci koji su vođeni završeni su odbačajem ili obustavom, jer su notari otišli u penziju ili prestali s radom.

Kontrola ove važne pravosudne karike gotovo izostaje, jer se samo simboličan broj notarskih zapisa kontroliše od strane Ministarstva pravde (MP), zbog nedostatka kapaciteta u inspekcijskim službama.

Pravosudni inspektori MP su od 2020. do 2024. utvrdili 12 nepravilnosti, ali je samo jedan notar za to odgovarao u disciplinskom postupku, koji je pokrenula Disciplinska komisija Notarske komore (NKCG).

U preko 200 izvršenih nadzora za ovih pet godina, pravosudni inspektori MP nijesu pronašli nijednu nepravilnost kod notara koji su disciplinski odgovarali pred svojom komorom, osim kod Šuća Lekića, kada je utvrđeno da je sačinio notarski zapis za koji nije nadležan. Isti notar izbjegao je eventualnu odgovornost za najtežu povredu notarske dužnosti, tako što je otišao u penziju.

Ni Notarska komora nije vršila redovne kontrole notara.

To su podaci do kojih je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao slobodnim pristupom informacijama.

U izvještajima Evropske komisije (EK) posljednjih godina se, između ostalog, napominje da nije bilo značajnijih rezultata u obezbjeđivanju odgovornosti nezavisnih pravnih profesija, u koju pored notara spadaju i vještaci, sudski tumači i advokati.

Iako je pravni okvir koji obezbjeđuje odgovornost pravosuđa uglavnom uspostavljen, dodaju iz EK u posljednjem izvještaju za 2024, potrebno je osigurati njegovu potpunu i efikasnu primjenu, kako bi se unaprijedila odgovornost pravosuđa u praksi.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG ocjenjuju da postoji prostor za jačanje sistema disciplinske odgovornosti notara, što je prepoznato i Strategijom.

“S obzirom na ključnu ulogu notara u osiguranju pravne sigurnosti, Ministarstvo pravde je stava da izrečene disciplinske mjere treba da budu adekvatne i proporcionalne težini disciplinske povrede”, navode iz resora Bojana Božovića.

Pravnik Boris Marić za CIN-CG ocjenjuje da je sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti, ali i nadzora nad radom notara - nefunkcionalan.

“Ne čudi da nema ozbiljnijih postupaka, jer izostaje potreban kvalitet kontrole zakonitosti rada notara, gdje primarna odgovornost pripada Ministarstvu pravde”, naglašava Marić.

Iz Ministarstva pravde se pravdaju time što od 10 sistematizovanih mjesta za pravosudne inspektore, samo njih troje trenutno radi taj posao.

Ministarstvo je, kažu, raspisalo javni oglas za popunjavanje jednog radnog mjesta pravosudnog inspektora, koji je u završnoj fazi, a takođe planirano je tvrde da u što kraćem roku popune preostala upražnjena radna mjesta.

Marić pojašnjava da je nadzor i pravosudne inspekcije MP i Komore dominantno formalne prirode.

“Vjerujem da će u narednom periodu zbog obaveza iz pregovora sa EU doći do povećanja kvaliteta nadzora sa fokusom na notarske zapise, pismena i depozite kao značajan vid prevencije pranja novca”, ističe on.

U Strategiji reforme pravosuđa od 2024. do 2027. se ističe da je tržište nepokretnosti prepoznato kao jedno od najrizičnijih oblasti u pogledu pranja novca i finansiranja terorizma, te da je podizanje stručnih kapaciteta notara, koji bi im omogućili prepoznavanje rizičnih transakcija, od ključnog značaja za suzbijanje pranja novca. Međutim, praksa pokazuje da je u 2023. samo 10 odsto notara završilo obuku u oblasti sprečavanja pranja novca. Strategijom je postavljen cilj da se do 2025. svi notari obuče.

Iz Notarske komore Crne Gore (NKCG) tvrde da je sada mnogo veći broj notara koji su obučeni, te da su svi notari dužni da redovno dostavljaju notarske zapise Upravi policije.

“Takođe svaki notar je dužan da prijavi sumnjive transakcije ovom organu”, ističu iz Komore.

U izvještajima o imovini notara, koji se nalaze na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), može se vidjeti da je nekoliko njih za kratak vremenski period uspjelo da značajno uveća svoju imovinu i novac kojim raspolaže.

Iz Ministarstva pravde nijesmo dobili odgovor da li će notari biti obuhvaćeni vetingom (provjerom imovine) i na koji način.

Maksimalan iznos koji notar može uzeti u predmetu je 5.000 eura, s tim da ovjeravanje dokumenata, što je i njihov najčešći posao, prema izvještajima o radu, košta po nekoliko eura.

Kazna za prestupe jedna prosječna plata sudije

Od 2013. godine vođeno je 11 disciplinskih postupaka, u kojima je četvoro notara za teže povrede notarske dužnosti, novčano kažnjeno sa po jednom prosječnom platom sudije, koja je iznosilaod 1.137 do 1.274 eura, što je minimalna kazna predviđena Zakonom o notarima.

Prema Zakonu, disciplinske mjere za teže povrede notarske dužnosti su: novčana kazna do 12 prosječnih mjesečnih zarada sudije osnovnog suda ili privremena zabrana vršenja djelatnosti u trajanju do jedne godine.

Sada penzionisani Šućo Lekić, notar iz Podgorice, kažnjen je 2021.godine sa 1.137 eura, zbog teže povrede notarske dužnosti. On je kažnjen zato što je, u avgustu 2019. godine,sačinio ugovor za koji nije bio nadležan.

“Evidentno je da je notar znao da obavlja radnju koja pripada službenom području drugog notara”, zaključuje Disciplinska komisija.

Protiv njega je i ove godine pokrenut disiplinski postupak, zato što je naplaćivao usluge suprotno predviđenoj tarifi, ali je disciplinski tužilac odustao od postupka, zato što je Lekić otišao u penziju.

Bivši notar Harun Adrović iz Berana kažnjen je 2021. takođe minimalnom novčanom kaznom od 1.137 eura, za težu povredu notarske dužnosti. Kažnjen je zato što je tokom 2019. sačinio dva notarska zapisa između beranske opštine i Agencije za investicije i razvoj iz tog grada, a da nije bio određen od Notarske komore da sačini te zapise.

Zakon o notarima iz 2016. godine propisuje da u svim predmetima, u kojima su jedna od strana u notarskom zapisu državni organi ili privredna društva u većinskom vlasništvu države, takvi predmeti se notarima po propisanom redoslijedu ravnomjerno dodjeljuju od strane Notarske komore.

Još jedan bivši notar iz Berana Miladin Magdelinić kažnjen je zbog istog prekršaja, odnosno potpisivanja ugovora, za koji nije bio određen od Notarske komore. Magdelinić je kažnjen i zbog ovjere drugog spornog ugovora, u kome je jedna od ugovornih strana bilo maloljetno lice, koje nije imalo odobrenje nadležnog organa starateljstva. Za ova dva teža prestupa kažnjen je takođe sa minimalnom kaznom od po 1.137 eura.

Notarka Svetlana Pavlović iz Bara takođe je kažnjena minimalnim kaznama za dvije teže povrede notarske dužnosti, samo što je tada blago porasla prosječna zarada sudije, pa je 2022. minimalna kazna bila 1.274 eura. Ona je izvršila prodaju nepokretnosti, koja se nije nalazila u Baru, već u Budvi. Takođe, Notarskoj komori, nakon više zahtjeva da dostavi sporni zapis, notarka je dostavila drugi ugovor, čime je onemogućila i vršenje nadzora, piše u odluci Disciplinske komisije. Za oba prestupa platila je 2.549 eura.

Iz Notarske komore kažu da su disciplinske komisije, kao i sudovi, nezavisne u radu i odlučivanju, tako da Komora nema nadležnosti da utiče na njihove odluke.

“Ne možemo se složiti da su disciplinske kazne za notare simbolične, imajući u vidu da su u disciplinskim postupcima izricane visoke novčane kazne, a dvoje notara je bilo privremeno udaljeno sa vršenja poslova notara nekoliko mjeseci”, navode iz Komore, dodajući da se, u ovoj godini, kod disciplinskog tužioca nalazi deset prijava na rad notara, o kojima još nije odlučeno.

Prema istraživanju CIN-CG-a, odluke o udaljavanju notara na nekoliko mjeseci donijete su 2012. godine, kada je jedan notar udaljen na dva mjeseca, a drugi na devet mjeseci. Sve ostale kazne, od 2013. godine, su bile minimalne novčane za teže povrede notarske dužnosti, prema dostavljenim podacima po slobodnom pristupu informacijama.

Obučiti sve notare da prepoznaju pranje novca

U nadzorima koje je Komora vršila 2023. u koje je CIN-CG imao uvid, najviše “zamjerki” notarima se odnosi na to da treba da insistiraju na prisustvu tumača, prilikom ovjera u kojima učestvuju strani državljani. Komisija je ukazivala notarima i na zakonsku obavezu da sve ugovore o prodaji čiji iznos prelazi 15.000 eura dostavljaju Upravi za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Prema Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, notari policiji moraju dostavljati sve ugovore o nepokretnostima od 15.000 eura ili više, ugovore o zajmu preko 10.000 eura, ali i promet motornih vozila od 10.000 eura i više, najkasnije u roku od tri dana od dana zaključenja ugovora.

Marić ističe da su obuke notara o pranju novca neophodne i da ne idu potrebnom dinamikom.

“Notari su prepoznati kao rizična tačka, ali i dio rješenja u uspostavljanju prevencije da se spriječi moguće pranje novca kroz određene ugovorne transakcije”, navodi on.

Predlaže sveobuhvatnu analizu niza organa koji se bave pranjem novca u kojoj bi pod koordinacijom Ministarstva pravde, bilo uključeno Državno tužilaštvo, predstavnici sudstva, notara i NVO-a.

Iz Komore dodaju da je organizovano više obuka i savjetovanja na ovu temu, kojima prisustvuje većina notara.

“Notarska komora će organizovati i obuke shodno obavezama iz Strategije u narednom periodu”, navode iz Komore.

Prema nadzorima MP, od 2020. do 2024.godine, u koje je CIN-CG imao uvid, pored Lekića, nepravilnosti su utvrđene i kod notara Gzima Kalabrezija iz Ulcinja, Jadranke Adžić iz Podgorice, Lele Kostić i Ljubiše Markovića iz Nikšića, Lidije Pantović iz Tuzi, Marine Milošević i Senada Redžepagića iz Bara, Miladina Beloice iz Berana i Majde Kardović Musić iz Rožaja.

Kod Kalabrezija je, tokom kontrole 2022, utvrđeno da u jednom notarskom zapisu nije pravilno obračunat PDV. Adžić nije uredno vodila imenik, koji je tek 2024, nakon više kontrola, bio ažuriran. Kod Kostić nijesu bili pravilno spojeni papiri jednog predmeta. Kod Pantović je bila ista greška, s tim da je kod nje utvrđeno i da je u jednom ugovoru o poklonu nedostajao potpis, te da dvije godine zaredom imenik lica čiji se testament nalazi kod nje nije vođen ažurno. Marković nije dostavljao predugovore policiji koji prelaze vrijednost od 15.000 eura. Milošević takođe nije pravilno povezala papire u jednom predmetu, a imenik testamenata nije vođen uredno. Beloica nije dostavio ugovor preko 15.000 eura policiji, a Redžepagić nije ažurno vodio imenik više godina zaredom. I on je imao papira koji nijesu pravilno povezani. Kardović Musić su takođe nedostajali podaci iz imenika lica čiji su testamenti bili kod nje.

Notarskoj komori je prilikom kontrole 2020. godine Ministarstvo pravde ukazalo da sve odluke, zaključke i stavove sa sjednica Upravnog odbora mora dostavljati bez odlaganja svim članovima NK.

Osim Lekića, niko od njih nije odgovarao zbog ovih propusta. Prema Strategiji, problem je i to što se prilikom ovih nadzora pregleda veoma mali broj notarskih zapisa i što kontrola u mnogim slučajevima potpuno izostaje.

Pravosudni inspektori Ministarstva pravde su tokom 2022. izvršili nadzor svega ko jedan odsto ukupnog broja notarskih zapisa, “pa je potreban sveobuhvatniji uvid u rad notarske službe”, ističe se u Strategiji.

Tim dokumentom je predviđeno da pravosudni inspektori do 2027. kontrolišu 100 odsto notara.

Iz MP ističu da Pravosudna inspekcija nastoji da i sa postojećim brojem pravosudnih inspektora izvrši nadzor kod većine notara.

“U prošloj godini je izvršen nadzor kod 75 odsto notara, tako da smatramo da je realno očekivati da sa povećanjem broja pravosudnih inspektora se može izvršiti kontrola kod svih notara”, navode iz Ministarstva.

Nelojalna konkurencija i dalje prisutna

Već godinama se govori i o nelojalnoj konkurenciji među notarima i sprezi pojedinih notara s bankama i većim investitorima, ali i o praktičnom nasljeđivanju notarskih kancelarija.

Iz Komore navode da je kod notara primijećeno i uslovljavanje stranaka da svoje potrebe za notarskim uslugama ostvare kod određenih notara, te da je takva situacija na samom početku notarijata bila veoma loša.

“Iako su u međuvremenu preduzete neke mjere na eliminisanju takvog ponašanja, i danas, uz podršku nekih investitora, ima nelojalne konkurencije među notarima”, priznaju u Komori.

Pojašnjavaju da se nelojalna konkurencija u nekim slučajevima ogleda i u nedozvoljenom prikrivenom, a ponegdje i otvorenom reklamiranju, što je zakonom izričito zabranjeno.

“Nema nikakvog opravdanja da kod različitih notara građani dobiju različitu uslugu bilo po kvalitetu ili po cijeni. Stranke su potpuno slobodne u izboru notara kod kojeg će zaključiti ugovor i nikako ne treba da popuštaju pod nečijim pritiskom, jer notara bira onaj koji plaća notarsku uslugu”, pojašnjavaju iz Komore.

Tvrde da se odlučno bore protiv ovakvih negativnih pojava i putem preventivnih i represivnih mjera.

“Dokazivanje ovakvih radnji veoma je otežano, jer stranke u postupcima uglavnom nisu voljne da svjedoče o negativnim radnjama”, navode u Komori.

Marić ukazuje da postoje značajne razlike u godišnjim izvještajima koji se tiču broja izvršenih notarskih radnji vezanih za poslovanje banaka i investitora.

“Tu se mogu uočiti velike razlike u broju odrađenih predmeta, što upućuje na sumnju da imamo jedan vid nelojalne konkurencije, te da se sve to mora istražiti kroz nadležnosti Ministarstva pravde i Komore”, ističe on.

Ova nelojalnost se može javiti, pojašnjava Marić, i zbog prednosti mjesta u kome notar radi, jer su centralna i južna regija mnogo bolje za poslovanje.

“Drugi bi mogao biti da banke i investitori imaju notare od ‘povjerenja’, što samo po sebi ne možemo apriori tumačiti kao nepravilnost”, ocjenjuje Marić.

On ističe i da se način izbora notara mora mijenjati u pravcu veće kontrole, transparentnosti i izvjesnosti procedure.

“Mislim da je Ministarstvo pravde najavilo da će ići u smjeru izmjena načina izbora notara. Očekujem da će se to raditi na transparentan način uz javnu raspravu”, navodi Marić.

Iz MP za CIN-CG ističu da iako je Zakon o notarima ministru pravde dao pravo da imenuje notara koji ispunjava zakonske uslove bez jasno propisanih kriterijuma za izbor, “svjesni navedenih zakonskih nedostataka, trudili smo se da ovaj postupak u praksi bude sproveden na transparentan način, uz sprovođenje intervjua sa svim prijavljenim kandidatima i uvažavanje mišljenja Notarske komore”. Navode da će se sa tom praksom nastaviti i prilikom sprovođenja narednih konkursa.

Iz Komore napominju da su uvođenjem notarijata sudovi rasterećeni velikog broja predmeta, da je drastično opao broj parničnih predmeta pred sudovima, te da su rezultati ispitivanja javnog mnjenja pokazali da građani od svih pravosudnih profesija najviše povjerenja imaju u notarsku službu.

Marić ocjenjuje da pojavom notara jeste postignut veći stepen pravne sigurnosti, ali nije postignut nivo potrebne pravne izvjesnosti.

A da bi imali potrebnu pravnu izvjesnost neophodno je prije svega poboljšati sistem odgovornosti za počinjene greške.

Fali još baza podataka, kasni digitalizacija

Iz Komore tvrde da je svaki notar elektronski umrežen sa Upravom za nekretnine, što znači da notari imaju direktan pristup podacima u katastru pogledu stanja nepokretnosti i stvarnih prava na njima.

“Notari direktno elektronski preuzimaju važeće listove nepokretnosti, a u planu je da se u dogledno vrijeme ostvari mogućnost da notari elektronski podnose i zahtjeve za promjene stvarnih prava na nepokretnostima”, navode u Komori.

Za potrebe ostavinskih postupaka, pojašnjavaju, notari imaju mogućnost elektronske provjere podataka iz javnih registara stanovništva, kao i iz registra Centralne banke Crne Gore.

“Naravno digitalizacija nameće i nove zahtjeve za elektronskom komunikacijom i preuzimanjem podataka iz raznih registara, što je sljedeći korak u ostvarivanju digitalizacije u radu notara”, zaključuju u Komori.

Iz Ministarstva, međutim, kažu da rade na Strategiji digitalizacije pravosuđa 2024-2027, koja će omogućiti međusobno povezivanje notara i Uprave za nekretnine.

Marić napominje i da je potrebno obezbijediti efikasan pravosudni informacioni sistem (PRIS), ali i da se značajno kasni sa digitalizacijom na nivou državne uprave.

Nema napretka u primjeni etičkih pravila

Nije bilo napretka u primjeni etičkih kodeksa za notare, naglašava se u izvještaju Evropske komisije (EK) za 2024.

U Strategiji pravosuđa od 2024. do 2027. se ističe da je neophodno značajno intenzivirati mehanizme nadzora nad radom notarskih i kancelarija javnih izvršitelja, ali i paralelno raditi na kontinuiranoj edukaciji notara i javnih izvršitelja o standardima etike.

Iz Komore za CIN-CG navode da je Komisija za etička pitanja osnovana 2021. i da je do sada razmatrala samo jedan predmet, koji je i dalje u radu.

U predmetnom tekstu se pominje poslovanje Društva “Tržnice i pijace”d.o.o. i između ostalog navodi: “Poslovni rezultat je 2020. bio minus 249 hiljada, 2021. plus tri hiljade, a 2022. opet minus 22 hiljade, da bi prošle godine dostighao najveći minus od 272 hiljade eura.”

Navedeni podatak za 2022.godinu nije tačan, jer naše Društvo uopšte nije poslovalo sa minusom, već je godina završena pozitivnim rezultatom i to u iznosu od 22.583 eura. Moguće da se radi o tehničkoj grešci, ali radi tačnog informisanja javnosti dužni smo reagovati. 

Pored toga, moramo navesti još neke činjenice.

Izvršna direktorica Mirjana Purić nije bila na čelu  preduzeća “Tržnice i pijace” tokom 2020.godine, već je stupila na dužnost u martu 2021.godine. Nezavisno od te činjenice, u tekstu se prenebregava činjenica da se radi o godini tokom koje je bila pandemija Covida i da su naši objekti u kojima su pijace mješovite robe, što je najveći dio prihoda Društva bili zatvoreni, odnosno zakupci 3 mjeseca nijesu plaćali zakup, a da se na zelenim pijacama sprovodio poseban režim koji je iziskivao značano veće troškove od uobičajenih. Sve to se moralo odraziti na poslovni razultat.

Tokom 2021.godine smo takođe imali period zatvaranja objekata i prelazak pijace Tuzi u vlasništvo Opštine Tuzi, odnosno njihovog preduzeća, shodno razgraničenju. Pored svih tih otežavajućih okolnosti i ta i naredna (2022.godina) završene su pozitivnim finansijskim rezultatom.

Na kraju 2023.godine, poslovni rezultat je bio negativan, kako je i navedeno, ali iz razloga specifičnih okolnosti, a ne zbog loših poslovnih odluka i nedomaćinskog odnosa. Dva su osnovna razloga za ovakav razultat. Prvi je zato što su knjigovodstveno evidentirana rezervisannja po osnovu sudskih sporova, koje su protiv Društva pokrenuli zaposleni, a odnose se na potraživanja iz rada i po osnovu rada, za period 2008-2022.godine. Na današnji dan možemo reći da činjenice ukazuju na to da zaposleni neće ostavariti prava u ovom, već značajno manjem iznosu, što će biti evidentirano u ovoj godini.

Pored toga od 01.11.2023.godine stupio je na snagu novi Granski kolektivni ugovor, koji je podrazumijevao značajno povećanje zarada zaposlenih, pa je to direktno uticalo na rezultat. Napominjemo da je prije nekih 15 dana Ustavni sud Crne Gore, ovaj Kolektivni ugovor proglasio neustavnim.

Na kraju, moramo navesti i da će, prema sadašnjim podacima i projekcijama,  2024.godina biti završena pozitivnim poslovnim rezultatom.

Prosječan broj zaposlenih u 2020.godini je iznosio 155, u 2021.godini 151 zaposleni, 2022.godine 149 i 2023.godine 150 zaposlenih.

,,TRŽNICE I PIJACE”DOO PODGORICA

Kao što su partije premrežile preduzeća na državnom nivou, tako i lokalne vlasti rade sa opštinskim širom Crne Gore. To su uporišta partijskog zapošljavanja, lošeg kadra koji uglavnom neodgovorno  upravlja javnim dobrima, u kojima broj radnika raste kako koja partija preuzme vlast, ali obično rastu i minusi u bilansima

Predrag Nikolić

U Crnoj Gori posluje 119 opštinskih preduzeća, više od trećine - 45, završilo je sa gubitkom prošlu godinu. Ukupan minus u 2023. iznosio je 12,3 miliona eura. Ostala opštinska preduzeća ostvarila su dobit koja je kad se sve sabere znatno manja od minusa - 8,1 milion eura.

Najveći gubitaši na lokalnom nivou su vodovodi i kanalizacije čiji dug prelazi sedam miliona eura, slijede komunalna preduzeća sa ukupnim dugom od 3,7 miliona. Ova preduzeća, koja su opterećena brojem zaposlenih, su primjeri nepotizma i partijskog zapošljavanja već decenijama.

Od opština po gubicima prednjači Glavni grad, čija su preduzeća tokom prošle godine ostvarila više od pola ukupnih gubitaka - 6,2 miliona eura. Učešće u ukupnom dobitku je znatno manje i iznosi svega 1,4 miliona.

Nakon smjene vlasti na državnom nivou 2020. godine, kadar Demokratske partije socijalista (DPS) u podgoričkim preduzećima svojski se trudio da poveća broj radnika, a drastično je rastao i minus. DPS gubi izbore u glavnom gradu 2022, a nova vlast je tek tokom 2023. uspjela da promijeni dio starog kadra, ali na nove pozicije ne dolaze oprobani stručnjaci, kako se obećavalo tokom kampanje, već lojalni i oni koji su zadužili stranke.

Preduzeća Glavnog grada prednjače po gubicima

Ubjedljivo najveći dug od svih opštinskih preduzeća ima podgorički Vodovod i kanalizacija, čak 3,8 miliona. Dugo je ova firma bila na glasu kao DPS bastion i primjer partijskog zapošljavanja. Filip Makrid iz DPS je krajem 2018. postao direktor ovog preduzeća i bio na toj funkciji do kraja 2023. Vodovod i kanalizacije su 2019. poslovale sa dobitkom od 380 hiljada, 2020. dobitak je iznosio 44 hiljade. U 2021. još pozitivno posluju i završavaju godinu u plusu od 13 hiljada. Ali, u izbornoj 2022. slijedi drastičan pad i gubitak od 893 hiljade, da bi posljednjoj godini rukovođenja ovom firmom od strane DPS kadra dug porastao na 3,8 miliona eura. Makridu je funcija Vodovodu prestala u oktobru 2023. Nove podgoričke vlasti koje su preuzele Glavni grad nakon izbora 2022. nijesu odmah postavljali svoje ljude, Makridu su čak produžili madat za par mjeseci.

U oktobru 2023. za izvršnog direktora Vodovoda imenovan je Aleksandar Nišavić, član Glavnog odbora Demokrata Crne Gore (DCG). U preduzeću je prošle godine bilo 568 zaposlenih.

Da nova uprava nije bitno popravila stanje u ovom preduzeću, govori i preko dva miliona eura duga za poreze i doprinose. Posljedica neplaćanja poreza i doprinosa je da svi koji su ostvarili svoje pravo na penziju u periodu 2023. i 2024. ne mogu dobiti trajna, već privremena rješenja za penziju koja je umanjena za oko 50 eura. Preko 10 bivših radnika Vodovoda, koji su posljednje dvije godine otišli u penziju, pred Agencijom za mirno rješavanja sporova vode postupak.

Nedavno je grupa radnika pisala v.d. direktoru Poreske uprave Crne Gore Savu Laketiću sa zahtjevom da ova institucija konačno preduzme zakonom predviđen mjere i izvrši kontrolu poslovanja Vodovoda.

“Naša jedina briga je da nam se plate porezi i doprinosi na zarade kako bi naše bivše kolege koje su ostvarili pravo na penziju u protekloj godini i one koje će to pravo ostvariti u narednom periodu dobile konačna rješenja za svoju zarađenu penziju, a ne privremena, kako bi im bila isplaćena adekvatne penzije, što je uzrokovano nepreduzimanjem nikakve kontrole i mjera od strane Poreske uprave”, navodi se u dopisu radnika.

Nakon promjene rukovodstva u Vodovodu, ovo preduzeće su napustila četiri inženjera, dvoje ekonomista, razrješena su mandata dva direktora sektora bez obrazloženja, pa su uslijedile tužbe sudu. Izvršena je i preraspodjela sedam rukovodilaca službi, nakon koje je njih šest podnijelo tužbu...

Građani su nedavno imali priliku da trpe rekordan broj dana, preko 10, tokom kojih voda sa Mareze nije bila za piće. A iz podgoričkog Vodovoda imaju i nova iznenađenja za korisnike - moguće poskupljenje vode za 41 odsto od Nove godine.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je upravi Vodovoda poslao pitanja, ali nije bilo odgovora.

Na vrstu liste gubitaša je još jedna podgorička firma - Čistoća, sa gubitkom od 1,7 miliona. Čistoća u kontinuitetu povećava dug i broj zaposlenih. Minus u 2020. je iznosio 23 hiljade, 2021. i 2022. preduzeće je bilo u plusu od 51 i 36 hiljada eura, da bi se u prošloj godini dug popeo na 1,7 milion. Od 2020. godine, kada je bilo 489 radnika, konstantno se povećava broj zaposlenih, pa je u prošloj godini došao do 641 zaposlena.

Funkciju izvršnog direktora u v.d. stanju obavlja od juna 2023. Denis Hot, raniji odbornik Pokreta Evropa sad u podgoričkom parlamentu, koji je u avgustu napustio tu stranku koja je od njega zahtijevala da popravi rezultate u Čistoći. On je na tom mjestu zamijenio Andriju Čađenovića, predsjednika Odbora DPS u Glavnom gradu. Čađenović je za vrijeme mandata od juna 2019. do juna 2023. povećao broj radnika za 155 - sa 482 na 641.

Nakon što mu je istekao mandat, Čađenović je odbio raspoređivanje na novo radno mjesto u Čistoći, već je tražio otpremninu od 35.000 eura.

Lokalno preduzeće Sportski objekti imaju gubitak od 303 hiljade eura. Aleksandar Vučković je v.d. izvršnog direktora od avgusta 2023. Ovim preduzećem je preko deceniju, od 2013. do 2023. godine, direktorovao DPS kadar Vojislav Marković, koga su iz nove gradske vlasti kritikovali da je za mandata dobio dva stana o trošku građana Podgorice.

Preduzeće je sa plusom od 22 hiljade sa kojim je završilo 2020. otišlo u minus od 303 hiljade u prošloj godini. U isto vrijeme broj radnika se sa 95 - 2020. godine, povećao na 109 na kraju prošle godine.

Podgoričke Tržnice i pijace završile su prošlu godinu sa gubitkom od 272 hiljade eura. Na čelu ovog preduzeća je i dalje Mirjana Purić iz DPS-a. Poslovni rezultat je 2020. bio minus 249 hiljada, 2021. plus tri hiljade, a 2022. plus 22 hiljade, da bi prošle godine dostighao najveći minus od 272 hiljade eura. Broj radnika se nije povećavao, već je sa 155 u 2020, smanjen na 150 u prošloj.

Plodovi Crne Gore imaju petoro zaposlenih, a 2022. je u plusu šest hiljada, da bi prošlu godinu završili sa minusom od 25 hiljada. Za izvrnog direktora imenovan je u novembru 2023. Nikola Radulović, kadar Građanskog pokreta URA. Prethodni direktor ovog preduzeća bio je od 2012. do 2023. Vojislav Đurović,kadar DPS vlasti. On je dobio od svog bivšeg preduzeća otpremninu u iznosu od 47.653 eura.

“Neefikasnim upravljanjem Plodovima je ugrožena likvidnost, a trenutna raspoloživa sredstva na računu nijesu dovoljna da isplate otpremninu bivšem izvršnom direktoru koja iznosi 24 bruto plate”, žalio se tada novi direktor.

Njegova stranka je najavljivala da će preispitati rad ovog preduzeća i naglasila da se radi o firmi koja “funkcioniše tiho i ‘ispod radara’, kako bi se udomila šačica nesposobnih partijskih poslušnika”.

Radunović je u susret nedavnim lokalnim izborima u Podgorici izjavio da ni Glavni grad ni Vlada ne pomažu poljoprivrednicima, zbog neznanja i nezainteresovanosti. Odgovoreno mu je iz Ministarstva poljoprivrede da Plodovi nijesu vršili otkup poljoprivrednih proizvoda posljednjih deset godina, već godinama funkcionišu po principu izdavanja imovine iz kojih se na mjesečnom nivou obezbjeđuju plate zaposlenima i podmiruju ostali rashodi. Zaključili su da od toga nikakvog interesa nema ni država, ni poljoprivredni proizvođači zbog kojih je društvo osnovano. Istakli su i da je Radulovića na mjesto izvršnog direktora preporučila partija, ne radna biografija, jer istu predstavnik Glavnog grada u Odboru direktora kao predlagač, nije ni dostavio.

Ogromni gubici vode

Najveće minuse u bilansima i među lokalnim preduzećima van Podgorice bilježe vodovodi. Iako se u kontinuitetu ulaže u zamjenu dotrajalih instalacija, stanje se sporo mijenja i svake godine se bilježe ogromni gubici vode.

Prema zvaničnim podacima, gubici vode u Crnoj Gori iznose čak oko 60 odsto od ukupno potisnute količine vode. Dvije trećine vode tako isteče kroz dotrajale cijevi i nikada ne dođe do korisnika, a godišnji gubici zbog prosipanja vode iznose preko 30 miliona eura. Ima i opština gdje je procenat gubitaka veći. U Pljevljima gubici na mreži iznose 71 odsto. Tako u ovom gradu od 100 litara zahvaćene vode do potrošača dođe svega 29. Slična situacija je i u Herceg Novom.

Nakon podgoričkog koji je rekorder sa 3,8 miliona gubitka, Vodovod i kanalizacijaCetinje je tokom protekle godine zabilježio minus od 1,5 miliona. Ovo gradsko preduzeće ima 64 zaposlena, izvršni direktor je Radovan Krunić, diplomirani inženjer hemijske tehnologije, na toj funkciji od jula 2022. On je postavljen na ovu poziciju nakon što je Socijaldemokratska partija (SDP) preuzela vlast u prijetonici.

U poslovni rezultat nije uračunat dug cetinjskog Vodovoda prema Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) koji iznosi 12,5 miliona eura! Razlog za ovoliki višegodišnji dug je konstantan rad pumpi kojima voda na Cetinje dolazi iz barske opštine. Mjesečni računi za struju su oko 100 hiljada eura, koji nije izmirivan redovno. Zbog smanjenja duga, Cetinjani od ove godine plaćaju tri puta skuplje vodu - prije 2024. voda je koštala 43 centi po kubiku, a od ove godine se obračunava po cijeni od 1,44 eura.

Tri puta više zaposlenih od cetinjskog Vodovoda ima Vodovod i kanalizacije Budva- 240. Jasna Dokić je od marta 2021. do kraja 2023. bila izvršna direktorka ovog preduzeća. Bila je druga na listi za lokalne izbore liste Budva Naš grad - Nikola Jovanović, a sada je potpredsjednica Opštine Budva, bliska utamničenom predsjedniku metropole turizma Milu Božoviću, kadru Nove srpske demokratije (NSD). U martu prošle godine za v.d. direktora budvanskog Vodovoda izabran je Mladen Lakčević, takođe blizak saradnik Božovića. Neto poslovni rezultat ove firme je u 2022. bio u plusu 900 hiljada eura, da bi prošlu godinu završili u minusu od milion eura.

Vodovod Bistrica u Bijelom Polju u prošloj godini imao je gubitak 270 hiljada, a i 2022. minus je bio 118 hiljada. Na čelu ovog preduzeća preko 30 godina bio je DPS kadar Milan Bulatović. Na njegovo mjesto je u maju prošle godine postavljen Esad Mahmutović iz SDP-a.

Bulatović nakon decenijskog upravljanja ovim preduzećem, nije bio zadovoljan smjenom pa je tužio Vodovod i Opštinu jer je razriješen tri mjeseca prije isteka mandata. Tražio je nadoknadu od 55 hiljada. Spor je još na sudu. Bulatović je tražio i da se utvrdi šteta zbog toga što navodno 12 godina nije koristio godišnji odmor - od 2008. do 2020. godine.

Predsjednik Odbora direktora Bistirce je Vladan Kovačević, kadar DPS-a, koji, zajedno sa BS, Socijaldemokrate (SD) i SDP, vlada ovom opštinom. Kovačević je do februara 2023. u Bijelom Polju bio predsjednik Odbora direktora Komunalnog Lim, a i sada je zaposlen u tom preduzeću. On je u aprilu ove godine zajedno sa svojim partijskim kolegom Sakibom Čindrakom ometao novinarku TV Vijesti Alisu Hajdarpašić u izvještavanja o policijskom pretresu kuće uhapšenog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zorana Lazovića.

Ulcinjski Vodovod i kanalizacija ima 118 zaposlenih, u konstantnom je minusu koji je još 2016. iznosio 632 hiljade. Međutim, prošle godine minus je smanjen na 259 hiljada eura. Izvršni direktor od februara protekle godine je Ajet Zaga iz Demokratske partije Fatmira Đeke. Predsjednik Odbora direktora je Dritan Pulti, kadar Force.

Vodovod i kanalizacija Rožaje prošlu godinu je završio sa minusom od 94 hiljada eura, a 2020. minus je bio 83 hiljade. Izvršni direktor je Senad Mujević od početka 2019. On je član Glavnog odbora Bošnjačke stranke koja je u vlasti u Rožajima, kao i predsjednik odbora direktora Harun Kurbardović. I pored konstantnog minusa, broj radnika se sa 32 iz 2016. povećao na 53 u prošloj godini.

Vodovod u Pljevljima u prošloj godini je imao minus od 91 hiljadu, posluje sa gubicima od 2010. godine, sa izuzetkom 2021. kada je imao plus od 20 hiljada eura. “Uspjesima” ovog preduzeća doprinio je i Milan Lekić, iz Mandićeve NSD, koji je nedavno zbog toga što je slupao službeni auto pod dejstvom alkohola podnio ostavku na mjesto predsjednika Odbora direktora Rudnika uglja. On je do februaru 2017. bio direktor pljevaljskog Vodovoda, kada je sporazumno raskinuo ugovor uz otpremninu od osam hiljada eura.

Njegova partijska koleginica Biljana Đondović je bila izvršna direktorka gradskog Vodovoda od juna prošle godine do januara ove, kada podnosi ostavku. Na najavu njene ostavke iz Opštine Pljevlja, kojom upravlja NSD, Demokrate, PES i Socijalistička narodna partija (SNP), su prokomentarisali da je od 129 radnika zaposlenih u pogonu uposleno svega 36 radnika, odnosno samo 28 odsto, dok je ostatak zaposlen u administraciji. Za v.d. direktora Vodovoda je u januaru ove godine izabran Mladen Jaćimović, koji je prije imenovanja obavljao poslove rukovodioca službe zaštite. On je završio Višu policijsku akademiju u Beogradu i ima zvanje visokog oficira policije. Predsjednik odbora direktora je Goran Marić iz Demokrata.

Andrijevički Vodovod i kanalizacija ima 90 hiljada minusa, zato su u aprilu ove godine povećali cijene vode za 30 odsto. Za v.d. direktora je u februaru 2023. izabran Miloš Mijović. Ovo preduzeće je do 2022. poslovalo sa pozitivnim rezultatom da bi prošlu godinu zavrišlo sa minusom od 90 hiljada. Broj radnika iz godine u godinu raste, 2018. bilo je osam zaposlenih, da bi ih prošle godine bilo 36. DPS je na lokalnim izborima 2020, nakon devet godina vladanja, izgubio vlast u Andrijevici. Funkciju predsjednika Opštine je od tada vršio Željko Ćulafić iz SNP-a. Nakon promjene vlasti Željko Novović, tadašnji vršilac dužnosti direktora andrijevičkog lokalnog preduzeća 2021. godine uručio je devet otkaza licima koja su bila zaposlena na neodređeno na poziciji zaštitara.

I komunalna preduzeća u minusu

Poslije vodovoda, komunalna preduzeća su najveći gubitaši sa čak većim brojem zaposlenih. Tako je u podgoričkoj Čistoći, koja ima minus od 1,7 miliona, broj zaposlenih 641.

Gubitak od blizu milion eura u prošloj godini ubilježilo je i Komunalno Budva - 916 hiljada. Do 2020. ovo preduzeće je bilo u plusu, ali je kraj te godine ubilježen negativni rekord - 1,3 miliona minusa.

Krajem 2020. odbor direktora Komunalnog u prijestonici turizma preduzeća smijenio je v.d. direktorku Maju Miljanić, članicu DPS-a, i na to mjesto postavio Predraga Ivanovića iz NSD.

Predrag Ivanović je do tada bio predsjednik Mjesne zajednice Bečići. Protiv njega su podnešene brojne prijave zbog nasilja, te navodne prevare i reketiranja. U martu 2023. Ivanovića je uhapsila budvanaska policija nakon što je odbio da se podvrgne alkotestiranju, pritom omalovažavajući policajca. No, za to nije snosio odgovornost, kada je funkcija u pitanju.

Za vrijeme Ivanovićevog mandata broj zaposlenih je porastao za 10 odsto, sa 166 u 2020. na 183 prošle godine. Predsjednik Odbora direktora ovog preduzeća je Raško Radulović, član jedne od novonastalih frakcija nekadašnjeg DF-a u ovom gradu koju predvodi Nikola Jovanović.

Komulano Lim Bijelo Polje ima 149 zaposlenih i dug koji se od 2020, kada je bio 13 hiljada, rapidno uvećava pa je protekle godine iznosio 365 hiljada. Izvršni direktor, od marta prošle godine, je Muradif Grbović, član Glavnog odbora Bošnjačke stranke, jedne od vladajućih partija na lokalu. Zanat je pekao ranije kao izvršni direktor državne kompanije Montecargo i to od 2017. do 2021. Ova kompanija je za njegovog mandata bila u konstantnom minusu koji je 2018. dostigao dva i po miliona. Ali, to nije bila prepreka za novu funkciju.

Komunalno u Beranama ima 143 zaposlena, krajem 2022. za izvršnog direktora je izabran je član vladajućih Demokrata Milan Lekić. Minus je u 2021. bio samo devet hiljada, da bi u 2022. porastao na 237 hiljade, a u prošloj godini na 348 hiljade eura.

Cetinjsko Komunalno je prošle godine imalo 65 zaposlenih, što je manje nego 2021. kada ih je bilo 77. Dug od 657 hiljada iz 2020. smanjen je na 133 hiljada u prošloj godini. To je jedan od rijetkih primjera gdje su istovremeno smanjeni i dugovi i broj zaposlenih. Izvršni direktor je Boško Dragutinović.

Još jedan dobar primjer u kojoj smjena rukovodećeg kadra nije dovela do povećanja dugova i radnika je Komunalnou Pljevljima. Radivoje Bujišić je od 2021, izvršni direktor ovog preduzeća, koje je godinu prije nego što ga je preuzeo imalo 48 zaposlenih i dug od 90.000 eura. U prošloj godini smanjen je znatno broj radnika, na 32, a dug je u 2022. smanjen na 18 hiljada. Ipak, tokom prošle godine se minus povećao na 68 hiljada.

Komunalno preduzeće Gusinje ima 20 zaposlenih i dug od 24 hiljade. Direktor Edin Mulić je iz Bošnjačke stranke, koja rukovodi ovim gradom.

Kadar u Plavu vladajućeg SD-a Ervin Tošić direktor je Komunalnih djelatnosti u tom mjestu. Preduzeće ima 48 zaposlenih i minus od 13 hiljada eura. Komunalne djelatnosti Petnjica imaju minus od pet hiljada. Direktor je Mithad Cikotić, kadar DPS-a, koja je jedna od vladajućih partija u ovoj lokalnoj samoupravi.

Komunalno Rožaje ima 82 zaposlena i dug od 94 hiljade. Izvršni direktor ovog preduzeća, od 2018, je Nazim Dacić, ranije odbornik Bošnjačke stranke u lokalnom parlamentu.

U najnovijem izvještaju Evropske komisije jedan od značajnih segmenata kritike odnosi se na zapošljavanje u javnoj administraciji. Iz Brisela insistiraju na uspostavljanju transparentnijih procedura zapošljavanja zasnovanih na zaslugama i kompetentnosti, a ne na partijskim odličjima. Ali, rijetko ko ovdje čuje ono što traže iz Brisela.

Ministarstvo ne zna za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj o kojima je javno govorila direktorka Marela Savić, Ombudsman više puta upozoravao na ograničene kapacitete ustanove u pružanju adekvatne podrške štićenicima, a više od polovine djece ima razvojne smetnje

Tijana Lekić/Maja Boričić

Ne rađajte djecu, ako ćete da ih ostavite, poručuje 24-godišnji Stefan Gerić, koji je većinu života do punoljetstva proveo u ustanovi za djecu bez roditeljskog staranja i u Centru za djecu i mlade Ljubović. Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao je potresnu priču kako je završio u Dječjem domu Mladost u Bijeloj. Majka ga, kaže, nije željela, a otac je završio u zatvoru.

"Od prve do osme godine bio sam u Bijeloj, bilo je puno agresije i vršnjačkog nasilja. Dan danas imam traume od tih događaja", priča Stefan.

U Domu u Bijeloj za godinu dana bilo je šest pokušaja samoubistava, saopštila je direktorka ove ustanove Marela Savić, u julu ove godine, u Skupštini Crne Gore, tokom zajedničke sjednice Odbora za ljudska prava i slobode i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD) za CIN-CG kažu da ne znaju za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj, iako su njihovi predstavnici bili prisutni na sjednici dva skupštinska odbora.

"Nismo u saznanju da je šestoro djece u Domu Mladost Bijela pokušalo suicid u protekloj godini", naveli su iz Ministarstva.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za CIN-CG kažu da su obišli ustanovu povodom pokušaja suicida.

"Zaštitnik će cijeniti da li je nepostupanje po preporukama doprinijelo ovom problemu ili su u pitanju drugi razlozi i pokrenuti odgovarajuće postupke", rekli su iz kancelarije za CIN-CG.

Ombudsman je više puta skretao pažnju na neadekvatne uslove rada i kapacitete ove ustanove, konstatujući da postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju i pružanju usluga zaštite djeci bez roditeljskog staranja.

"Svako dijete koje je zbog porodične situacije ili životnih okolnosti smješteno u ustanovu nosi slojevite probleme, nerijetko traume, te treba pomoć i podršku u najvećem stepenu koji je moguće obezbijediti u institucionalnim uslovima. Zaštitnik konstatuje da Dječiji dom, u ovom trenutku, nema kapaciteta da to obezbijedi", naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG.

I Marija Ružić Stajović iz Nevladine organizacije Juventas ističe da djeca dolaze u Dom iz nepovoljnih životnih prilika, te da sistem mora prevenirati i hitnije reagovati, kako bi zaštitio tu djecu.

Dom Mladost jedina je ustanova u Crnoj Gori koja brine o djeci lišenoj roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

U Crnoj Gori se ne zna koliki je tačan broj djece bez roditeljskog staranja. Prema podacima UNICEF-a, u posljednje četiri godine, u Dom u Bijeloj je smješteno oko 20 djece godišnje.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG kaže da gotovo pola miliona djece u zemljama širom Evrope i Centralne Azije živi u ustanovama za smještaj.

Naučna istraživanja su potvrdila da je odrastanje djeteta u ustanovi štetno po fizički i emocionalni razvoj. Zato su i preporuke da se djeci obezbijedi alternativni smještaj, van institucija, u hraniteljskim porodicama, kod rodbine, u malim grupnim zajednicama, ako već nemaju sreće da budu usvojena.

Vlada kasni sa usvajanjem Strategije deinstitucionalizacije, a ostaje i dosta izazova da se implementira. Iako su se posljednjih godina popravili uslovi i smanjen broj djece u institucijama, još je na početku proces traženja alternativnih smještaja.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2024. se ističe da u Crnoj Gori nije postignut dovoljan napredak u prelasku na usluge u zajednici i porodici, a Strategija deinstitucionalizacije još čeka usvajanje.

"Centrima za socijalni rad i dalje nedostaje adekvatno osoblje, organizacija i kapaciteti. Zavod za socijalnu i dječju zaštitu nema dovoljno ljudskih kapaciteta da obezbijedi kvalitet i stručni nadzor", naglašava se u dokumentu.

Više djece sa problemima u ponašanju u Domu

Direktorka Doma za CIN-CG apeluje da šest pokušaja samoubistava za jednu godinu mora da skrene pažnju na stanje sa mentalnim zdravljem najmlađih.

Savić navodi da su se dešavale slične situacije i ranije, ali da ih sada ima mnogo više, kao što ima i više djece sa mentalnim problemima.

"Oko 25 odsto djece ima ozbiljne probleme sa mentalnim zdravljem, koji zahtijevaju neprekidan nadzor ljekara neuropsihijatra i stalnu terapiju, a ima i djece sa kombinovanim problemima", navodi direktorka Doma.

Ona je istakla da su zbog toga uspostavili saradnju sa spoljnom saradnicom koja dolazi jednom nedeljno. Direktorica kaže i da su razlozi za pokušaje suicida bili razni - od trenutne ljutnje, do zaljubljenosti, ali i očaja što ne mogu da budu sa porodicom.

Zabrinjavajuća je i pojava da sve veći broj djece, već od 12-13 godina, koristi psihoaktivne supstance i ima seksualni život neprimjeren uzrastu, tvrde iz kancelarije Ombudsmana.

"Izazov predstavljaju djeca sa neprihvatljivim ponašanjem, čiji se broj primjetno povećava u okviru ove ustanove", navode.

Direktorka Doma za CIN-CG tvrdi da djeca ne unose alkohol i narkotike u Dom i da se sa njima stalno razgovara o njihovoj štetnosti.

"Djeca se prate i u svim slučajevima kad postoji i mala sumnja radi se testiranje na narkotike".

Ona objašnjava da se neprihvatljivo ponašanje kažnjava privremenim oduzimanjem mobilnog telefona, zabranom večernjih izlazaka i oduzimanjem džeparca, na način da se taj novac uplati na tekući račun djeteta.

Savić kaže da u radu Doma vlada "nulta tolerancija na nasilje".

"Većina njih su u svojim porodicama imali model nasilja, imamo rijetke slučajeve nasilja među djecom", navodi Savić.

Zaštitnik je, međutim, dva puta posjećivao Dom zbog prijava o nasilju zaposlenih nad djecom, ali nije utvrdio da se to zaista i desilo. U mišljenju Ombudsmana iz maja 2021. piše da nije utvrđeno da li je do nasilja dolazilo, jer su zaposleni opovrgavali takve sumnje. U prijavi je navedeno da se u Domu kontinuirano događa nasilje nad djecom od strane vaspitača, kao i da je učestalo vikanje, ucjene i zastrašivanje.

"Zaštitnik je ranije, na osnovu razgovora sa djecom, stekao utisak da djeca nemaju povjerenja da prijave eventualno neprihvatljivo ponašanje nikome u okviru ustanove i da se plaše odmazde ukoliko prijave nešto što im smeta", navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Štićenici nemaju povjerenje ni u svog socijalnog radnika.

U drugoj anonimnoj prijavi Ombudsmanu za nasilje iz 2019, piše da se svakodnevno koristi fizičko kažnjavanje djece, te da i djeca taj obrazac ponašanja primjenjuju međusobno. Tada je, u mišljenju Zaštitnika, istaknuto da inspekcija nije obavila razgovor ni sa jednim štićenikom o prijavljenom nasilju, već je konstatovala da dva zaposlena stručna saradnika nijesu imala licencu za rad.

Direktor Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju Ivan Krgović tvrdi da se štićenici njemu nijesu žalila na vaspitače, ali da ima nasilja među djecom.

On dodaje i da se dešava da se dijete koje je premješteno iz primarne porodice u instituciju samopovređuje, jer hoće da se vrati kući. Krgović ističe da se dešava da mladi dođu u Dom sa razvijenim poremećajem ličnosti, usljed trpljenja ozbiljnih problema u porodičnim odnosima.

"Takvo stanje, ako se ne koriguje, može dovesti do antisocijalnog poremećaja ličnosti i zbog toga mogu biti skloni da izvrše neko krivično djelo", objašnjava doktor.

Nova klinika za psihijatriju u Podgorici nije još otvorila dugo najavljivano odjeljenje za maloljetnike. Problem je i nedostatak kadra. U Crnoj Gori trenutno rade tri dječija psihijatra, koji ne mogu da pokriju potrebe građana. Mnogi maloljetni pacijenti iz Crne Gore se upućuju u Institut za mentalno zdravlje u Beogradu. I tamo su imali nedovoljan broj dječjih psihijatara, koji su riješili uključivanjem opštih psihijatara u preglede adolescenata što bi, smatraju sagovornici, moglo i ovdje da se uradi.

Djeca završe u Ljuboviću i bez počinjenog krivičnog djela

Iz Osnovnog suda u Herceg Novom za CIN-CG kažu da trenutno nema postupaka koji su u toku, a u kojima su oštećeni ili okrivljeni štićenici Doma u Bijeloj. U posljednjih pet godina bilo je, međutim, osam pravosnažnih presuda u kojima su korisnici Doma bili vinovnici krađa, tuča i nekih drugih prestupa.

Nakon prvih osam godina života provedenih u Domu u Bijeloj, po odluci Centra za socijalni rad u Herceg Novom, Stefan se vratio svojim roditeljima, ali i kući se, nažalost, kaže, nastavilo nasilje, pa je pobjegao.

"Otišao sam u policiju i prijavio roditelje. Centar za socijalni rad me poslao u Ljubović, iako nijesu smjeli da me pošalju tamo, jer nijesam ništa loše uradio. Tamo sam od 12. do 14. godine prošao golgotu, maltretiranje od strane vršnjaka bilo je svakodnevno".

Nakon Ljubovića, Centar ga je poslao kod oca, roditelji su se u međuvremenu rastali.

"Otac je bio dobar prema meni kad sam se vratio, ali je ubrzo preminuo".

Nakon toga, kaže, bio je prepušten ulici, počeo je da koristi psihoaktivne supstance, ali i da krade.

"Snalazio sam se. Nikog nije bilo briga za mene".

Tako je, ovog puta s razlogom kaže, završio u Ljuboviću:

"Tada mi je više zaposlenih pomoglo. Sud je odobrio moju želju da tokom kazne neko vrijeme budem u manastiru. Tamo sam se odvikao od štetnih navika".

Dijete ne želi da uradi nešto loše, nego nema ko da brine o njemu, kaže Stefan i apeluje na centre za socijalni rad da pomognu toj djeci, a ne da većina njih, kako tvrdi, kad izađe iz institucija, završi na ulici i u zatvoru.

Kada je odslužio kaznu, gotovo niko se, tvrdi, nije interesovao šta se sa njim desilo.

"Samo sam od dva profesora iz Ljubovića imao podršku, ali od onih od kojih je trebalo - država, ministarstvo, centri ne. Ja sam psihički nestabilan, imam zdravstvenih problema, sve to nosi posljedice", tužno navodi Stefan.

Iz hercegnovskog Centra za socijalni rad, CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja, pa ni zašto se dešava da upute dijete bez roditeljskog staranja u Ljubović, a da pri tom ono nije počinilo krivično djelo.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad tvrde da to kod njih može da se desi jedino ako je potrebno odmah negdje smjestiti dijete, ali samo privremeno, nikako na duže vrijeme.

Ojačati porodice da ne šalju djecu u Dom

U Dječjem domu Mladost u Bijeloj potpuno je promijenjena struktura djece koja borave u toj ustanovi, pa ima više od polovine štićenika sa smetnjama u razvoju.

Iako se broj djece u Domu prepolovio posljednjih godina, broj djece sa razvojnim poteškoćama porastao je gotovo duplo samo u posljednje tri godine.

Dom u Bijeloj se mnogo promijenio, ističe direktorka, navodeći da je nekada boravilo i do 200 djece, od čega ih je samo nekoliko imalo dijagnostifikovane probleme u razvoju.

"Djeca sa smetnjama u razvoju imaju šest do 30 puta veću vjerovatnoću da će biti smještena u ustanove u poređenju s djecom bez takvih smetnji", kaže za CIN-CG Servadei.

On ističe da treba angažovati još najmanje 50 socijalnih radnika, koji bi radili sa porodicama na lokalnom nivou.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad ističu da imaju 12 voditelja slučaja, koji rade na 1.400 predmeta.

"Jedan prati oko 140 porodica, a preporuka je da prati 30 do 40 porodica", kažu iz Centra.

S obzirom na to da u Crnoj Gori nije razvijeno hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju, a JU Zavod Komanski most koji preuzima brigu o punoljetnim građanima sa smetnjama je već popunjen, ozbiljan problem je i gdje će štićenici kad napune 18 godina.

Iz Komanskog mosta nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koji su kapaciteti ustanove, da li su popunjeni i kolika je lista čekanja.

I direktorka Doma u Bijeloj i Ružić Stajović ističu da situacija u Domu upozorava da bi trebalo ojačati porodice kako ne bi slale djecu u domove, posebno kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju. Iz Juventasa predlažu da se sistematizuje usluga porodičnog saradnika, a direktorka Doma predlaže uvođenje tzv. "predah roditeljstva", kao u Norveškoj, za šta, kaže, nije potrebno puno novca.

"Roditelj je nekad samo preumoran. U Norveškoj djeca žive u svojim biološkim porodicama, a roditelji imaju pravo da jednom u 15 dana ili sedmično, dijete dva, tri dana smjeste u neko prilagođeno okruženje", navodi Savić.

Krgović je istakao da njegovo iskustvo takođe govori da su u Domu najizazovniji slučajevi djeca sa intelektualnim smetnjama.

"Inkluzija znači da ne gledamo njih kao da imaju neki nedostatak, nego da je društvo defektno jer nema uslove za njih", ističe doktor.

U okviru Doma Mladost od 2019, funkcioniše i mala grupna zajednica za djecu sa smetnjama u razvoju u Bijelom Polju, koja još nema licencu. Savić je objasnila da je u Bijelom Polju većina te djece nepokretna, a da u našem sistemu nedostaje ustanova zdravstveno-socijalnog tipa za djecu sa teškim smetnjama, bez roditeljskog staranja, kao što imaju Bosna i Hercegovina i Srbija.

Većina djece ima roditelje, nema usvajanja, nedovoljno hranitelja

Više od 90 odsto djece koja borave u Domu Mladost ima roditelje, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava da roditelji zbog različitih problema ne mogu o njima da brinu - od psihijatrijskih bolesti, bolesti zavisnosti, skitnje, kriminala, nasilja, siromaštva, tjeranja djeteta da prosjači…

U Domu u Bijeloj je, u posljednjih pet godina, bilo smješteno godišnje od 71 do 86 djece. Ustanova raspolaže sa osam stambenih jedinica, svaka oko 250 kvadratnih metara i djeca su raspoređena po njima prema polu i uzrastu.

Najmlađi štićenik ima dvije godine, a najstariji 19, ali većina su starijeg školskog uzrasta. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2013. godine zabranjeno je smještanje djece ispod tri godine u ustanove socijalne i dječje zaštite, osim u izuzetnim okolnostima. Strategija deinstitucionalizacije predviđa da se ta granica podigne i da djeca do sedam godina starosti ne borave u domovima.

Nijedno dijete iz Doma u Bijeloj nije usvojeno u posljednjih pet godina, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava i da je za usvajanje potrebna saglasnost roditelja ili oduzimanje roditeljskog prava.

"Uvijek ima interesovanja za usvajanje, ali nije lako doći, ako nema saglasnosti roditelja, do pravosnažne sudske presude", kaže Savić.

U Strategiji deinstitucionalizacije piše da je u Crnoj Gori od 2020. do 2023. usvojeno samo 12 djece.

"Stopa usvojenja dvostruko se smanjila u odnosu na prvu deceniju 2000-ih i najniža je u cijelom regionu Centralne i Istočne Evrope", piše u dokumentu.

U Crnoj Gori je najviše razvijeno srodničko hraniteljstvo, a nesrodničkog i specijalizovanog je znatno manje.

Prema podacima MSSD prošle godine je na srodničkom hraniteljstvu bilo 332 djece, na nesrodničkom 88, a na hraniteljstvu uz intezivnu i dodatnu podršku 10.

Strategijom deinstitucionalizacije je, između ostalog, predviđeno da se broj hraniteljskih porodica do 2027. poveća za 15 odsto.

U Strategiji za razvoj socijalne i dječje zaštite se ističe da sistem hraniteljstva nije razvijen dovoljno, procjena i priprema hranitelja i djece je neadekvatna, a broj hraniteljskih porodica je nedovoljan.

U podgoričkom Centru za socijalni rad kažu da se u posljednje dvije godine broj prijava za hraniteljstvo smanjio. Takođe naglašavaju da se češće dešava da se djeca iz hraniteljskih porodica na kraju ipak smjeste u Dom, nego da djeca iz Doma odu kod hranitelja. Oni očekuju da Centar za hraniteljstvo značajno poboljša razvoj hraniteljstva, ali i rastereti rad centara za socijalni rad.

Iako je planom transformacije Doma od 2020. do 2024. bilo predviđeno uspostavljanje Centra za hraniteljstvo u Bijeloj, od toga se odustalo.

Centri za hraniteljstvo će, kažu iz MSSD, biti ubrzo uspostavljeni, jedan u Podgorici i dvije područne jedinice na sjeveru i jugu.

"Novi model hraniteljstva treba da odgovori na potrebe sve djece, jer razvija različite oblike hraniteljstva sa posebnim akcentom na specijalizovano hraniteljstvo, a samim tim će se povećati i broj hraniteljskih porodica", ocjenjuju iz resora Damira Gutića.

Ministarstvo će predložiti, tvrde, novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u 2025. Njime je predviđeno unapređenje usluga i materijalnih davanja u cilju unapređenja kvaliteta života djece bez roditeljskog staranja. Novi Zakon, kaže Servadei, trebalo bi da predvidi i izdašniju finansijsku podršku za hranitelje.

Nedovoljna podrška nakon izlaska, nema zainteresovanih za rad u Domu

"Posljednjih pet godina niko nije upisao fakultet, jedva završe i srednju školu", navodi direktorka Doma.

Ono što mi sada imamo ovdje, upozorava direktorka, su djeca koja imaju i 12 godina, a koja nikada nisu išla u školu, ili kao da nisu:

"Dešava se da imaju svjedočanstvo da su završili četvrti razred, a ne znaju da uzmu olovku u ruku. Ogroman trud je potreban da bi se ta djeca zainteresovala za školu".

Ombudsman ocjenjuje da su njihova obrazovna postignuća na očekivanom nivou i zbog nedostatka kadra u okviru ustanove.

Nema zainteresovanih ljudi da rade u Domu, tvrdi direktorka.

"U posljednja dva mjeseca dva puta je Dom raspisivao oglase za vaspitače i stručne radnike i niko se nije javio".

Iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG kažu da vide veliku angažovanost svih zaposlenih, ali da ova ustanova nema uslova za dostizanje minimum standarda za adekvatan rad i postupanje.

"Nerijetko se događa da je jedan vaspitač raspoređen na dvije porodice (oko 17 djece) što predstavlja poseban izazov kada se ima u vidu višeslojnost problema korisnika", navode iz te kancelarije.

Direktorka Doma predlaže i da se u novom zakonskom rješenju pojednostave uslovi za zapošljavanje, odnosno da se da rok od godinu dana za polaganje državnog ispita, a ne da se to traži unaprijed.

Nadležnost Doma ne bi trebalo da bude briga o zapošljavanju i smještaju punoljetnih štićenika, već bi o tome trebalo da brinu opštine i centri za socijalni rad.

"Iako to nije naš posao, mi ipak tražimo štićenicima stan i posao", kaže direktorka.

"Dom obezbjeđuje sertifikovane obuke za konobare, krojače, manikire, spasioce na plaži, kuvare. Djeca koja su boravila ovdje, pet godina imaju pravo na materijalno obezbjeđenje porodice", kaže Savić.

Iz Ministarstva tvrde da svako dijete koje napušta Dom dobija psihološku podršku za napuštanje institucije. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad kažu da imaju na raspolaganju dva stana u Podgorici za punoljetne štićenike Doma, ali i da u njima trenutno ne boravi niko. Oni potvrđuju da se u praksi često dešava da im Dom obezbijedi uslove za izlazak.

"Dijete koje boravi duže izlazi sa više hiljada eura u život", navodi Savić.

Međutim, dešava se da kada izađu taj novac neracionalno koriste i brzo ostanu bez ičega.

"Sa njima se priča i objašnjava da novac treba da im traje".

Iz Juventasa ocjenjuju da bi ovaj problem bio rješiv kroz programe koji će biti usmjereni na što bolju pripremu djece za izlazak iz institucije - naučiti ih kako da upravljaju budžetom, vještinama potrebnim za posao, komunikacijskim vještinama…

U Analizi o položaju djece i mladih pod institucionalnom zaštitom, koji je uradio Juventas, piše da je od devetoro intervjuisanih mladih koji su izašli iz Doma, njih petoro nezaposleno, a većina ostalih nemaju u potpunosti regulisan radni status.

Šef UNICEF-a ocjenjuje da lokalne samouprave imaju važnu ulogu da obezbijede smještaj, dok im privatni sektor može pomoći zapošljavanjem i stipendiranjem.

Stefan sa početka priče danas živi u Srbiji. Ima posao i stan, ali ne zahvaljujući institucijama.

"Prvo sam dobio posao i smještaj od čovjeka koga sam upoznao dok sam bio u manastiru. Onda sam preko jednog poznatog pjevača upoznao jednog gospodina iz Srbije, koji me je bukvalno usvojio i ja ga smatram svojim ocem. Živim već tri godine sam, ali on mi pomaže", ističe Stefan.

On je i pored teške priče, uspio da se izbori sa nedaćama, ali i da bol pretoči u stihove, kao reper.

"Volio bih da radim u nekoj organizaciji, da pomažem djeci koja borave u domovima", zaključuje Stefan.

The number of public administration and state-owned enterprises employees increased by over 5,000 from 2020 to the end of 2023. Meanwhile, between 2017 and 2023, local self-government saw an increase of more than 3,500 employees

Kristina Radović

In just four years, state-owned enterprises have added thousands of new employees, with some nearly doubling their workforce. Public administration has also seen growth at both the state and local levels, despite calls from the European Union (EU) and international financial institutions urging Montenegro to streamline its public sector and administration.

The Ministry of Public Administration's (MPA) Report on Implementing the Public Administration Optimization Plan 2018-2020 states that by the end of 2020, just over 42,000 people were employed in public administration at the central or state level. According to MPA data from November 2021, this number had risen to nearly 45,000, indicating an increase of 2,743 employees in less than a year. The Ministry of Public Administration projects that by June 2024, before the planned reconstruction of the Government of Montenegro, the number of public sector employees would reach 46,489.

Until December 2020, the Government was led by the Democratic Party of Socialists (DPS) under Prime Minister Duško Marković. This administration was succeeded by Zdravko Krivokapić's Government, which lasted until February 2022. Since then, two additional governments have taken office: one led by Dritan Abazović and the current administration under Prime Minister Milojko Spajić.

According to official data from the Ministry of Public Administration, as of June 2024, the largest public sector employees at the national level were in education and science, with more than 17,500 workers. Additionally, over 11,000 individuals were employed in various ministries.

The Government's website does not provide information on the number of employees following the reconstruction of Prime Minister Spajić's cabinet, which saw an increase in the number of ministries. The reshaped Government is notably larger than its original composition, now featuring seven vice presidents, 25 ministries, and one minister without portfolio.

Local governments are also seeing significant growth. At the end of 2017, just over 12,000 people were employed in local administration bodies and companies, while by the end of 2023, that number had risen to nearly 16,000.

The Report on the revision of the Bill on the final account of Montenegro's 2022 budget notes that between 2019 and 2022, the largest increase in public administration employment occurred in the health sector, with over 1,000 new hires, followed by education, which saw nearly 1,000 additional employees.

Municipalities Also Burdened by Growing Administrative Staff

These figures do not account for temporary, casual, and work contracts, of which thousands have been signed in recent years. For instance, the Municipality of Budva, with the approval of Mayor Marko Carević, signed 136 temporary and casual contracts in 2020 alone. Similarly, the Municipality of Ulcinj, under the consent of President Ljor Nrekić, concluded 189 such agreements.

Milena Muk from the Alternative Institute (IA) told CIN-CG that while the official data is quite conservative and its reliability may be questionable, it reflects a consistent growth trend in public-sector employment. She also pointed out that there is no comprehensive record of the number of people working in companies that are majority owned by the state or local governments.

According to the Ministry of Education and Culture's data from June 2024, Podgorica has the highest number of employees in local administration, with 1,129 staff members. In second place is Budva, which, despite having a significantly smaller population than the capital, employs 729 people.

It is noteworthy that Budva, with roughly two and a half times fewer inhabitants than Nikšić, has more public administration employees.

According to Ines Mrdović, executive director of Action for Social Justice (ASP), one of Montenegro's biggest challenges is that the Government rewards political loyalty, family members, and close associates with jobs rather than ensuring that the administration is staffed by highly skilled professionals who prioritize the interests of citizens.

"In addition to this issue, we must not forget the thousands of diplomas that have been purchased, resulting in a public administration that is not only dominated by party loyalty and nepotism but also compromised. Many individuals falsely present themselves as qualified professionals, such as lawyers or economists, which undermines the administration's ability to perform its duties effectively," Mrdović emphasizes.

Annual Growth in the Budget: A Persistent Trend

Public administration spending continues to rise each year. According to an analysis by IA, when the DPS government under Prime Minister Duško Marković began its mandate in 2016, the annual gross wages for state-level employees totaled 422 million euros. By the end of its term in 2020, this figure had nearly reached half a billion euros.

The new Government further increased these expenditures to 535 million euros in 2021. Last year, this amount hit a record high of 643 million euros.

Until December 2020, there was a majority Government of the Democratic Party of Socialists (DPS) of Prime Minister Duško Marković. The Government of Zdravko Krivokapić replaced that administration until February 2022. After that, two more governments were led by Dritan Abazović and the current Prime Minister Milojko Spajić.

Until December 2020, the Government was led by the Democratic Party of Socialists (DPS) under Prime Minister Duško Marković. This administration was succeeded by Zdravko Krivokapić's Government, which lasted until February 2022. Since then, two additional governments have taken office: one led by Dritan Abazović and the current administration under Prime Minister Milojko Spajić.

According to official data from the Ministry of Public Administration, as of June 2024, the largest public sector employees at the national level were in education and science, with more than 17,500 workers. Additionally, over 11,000 individuals were employed in various ministries.

The Government's website does not provide information on the number of employees following the reconstruction of Prime Minister Spajić's cabinet, which saw an increase in the number of ministries. The reshaped Government is notably larger than its original composition, now featuring seven vice presidents, 25 ministries, and one minister without portfolio.

Local governments are also seeing significant growth. At the end of 2017, just over 12,000 people were employed in local administration bodies and companies, while by the end of 2023, that number had risen to nearly 16,000.

The Report on the revision of the Bill on the final account of Montenegro's 2022 budget notes that between 2019 and 2022, the most significant increase in public administration employment occurred in the health sector, with over 1,000 new hires, followed by education, which saw nearly 1,000 additional employees.

Municipalities Burdened by Growing Administrative Staff

These figures do not account for temporary, casual, and work contracts, of which thousands have been signed in recent years. For instance, the Municipality of Budva, with the approval of Mayor Marko Carević, signed 136 temporary and casual contracts in 2020 alone. Similarly, the Municipality of Ulcinj, under the consent of President Ljor Nrekić, concluded 189 such contracts.

Milena Muk from the Alternative Institute (IA) told CIN-CG that while the official data is quite conservative and its reliability may be questionable, it reflects a consistent growth trend in public-sector employment. She also pointed out that there is no comprehensive record of the number of people working in companies majority-owned by the state or local governments.

According to the Ministry of Education and Culture's data from June 2024, Podgorica has the highest number of employees in local administration, with 1,129 staff members. In second place is Budva, which, despite having a significantly smaller population than the capital, employs 729 people.

It is noteworthy that Budva, with roughly two and a half times fewer inhabitants than Nikšić, has more public administration employees.

According to Ines Mrdović, executive director of Action for Social Justice (ASP), one of Montenegro's biggest challenges is that the Government rewards political loyalty, family members, and close associates with jobs rather than ensuring that the administration is staffed by highly skilled professionals who prioritize the interests of citizens.

"In addition to this issue, we must not forget the thousands of diplomas that have been purchased, resulting in a public administration that is not only dominated by party loyalty and nepotism but also compromised. Many individuals falsely present themselves as qualified professionals, such as lawyers or economists, which undermines the administration's ability to perform its duties effectively," Mrdović emphasizes.

Annual Growth in the Budget: A Persistent Trend

Public administration spending continues to rise each year. According to an analysis by IA, when the DPS government under Prime Minister Duško Marković began its mandate in 2016, the annual gross wages for state-level employees totaled 422 million euros. By the end of its term in 2020, this figure had nearly reached half a billion euros.

The new Government further increased these expenditures to 535 million euros in 2021. Last year, this amount hit a record high of 643 million euros.

In 2016, local governments spent 45 million euros on employee wages; by 2019, this figure had risen to 51.7 million euros across all local administrations. According to the Public Administration Reform Strategy 2022-2026 (Strategy), this period also saw an increase in expenditures for work contracts and temporary and casual job contracts.

"Until now, no government has dared to tackle this issue seriously, as this type of employment benefits political parties in power. Any government attempting to rationalize the number of public sector employees would likely lose the next election. Moreover, such a move would undoubtedly have a significant financial impact on the budget, as public sector employees, protected by collective agreements, are entitled to substantial severance pay, unlike their counterparts in the private sector," says Mrdović.

Fast-Tracking Employment in the Public Sector

The former Government was characterized by a lack of transparency, nepotism, and party-based employment practices, which have persisted under the current administration.

"Regarding employment systems and transparency, the DPS developed mechanisms for what we call a 'shortcut' to the administration, such as work contracts, consulting engagements, volunteering, and more. This system is still in place today. For example, you hire someone on a temporary work contract, extend it month by month, and eventually announce a competition. The individual receives the test questions in advance, and as a senior official, you give them the highest marks, leading to indefinite employment. These shortcuts have become the standard way of hiring," explains Mrdović.

The Report reveals that in 2020 alone, the number of employees at the central level increased by 1,179, and at the local level by 319. "The largest number of new hires and engagements occurred in the second half of 2020, coinciding with the parliamentary elections in August," the document states.

Muk notes that the underlying issues are flawed employment procedures and the absence of a meritocratic vision within the Government. "I use the term 'meritocracy' intentionally, as many of today's politicians promised it when they were in opposition," Muk adds.

A recent example of returning to old practices is the reintroduction of a rule allowing the Minister of Education, rather than school boards, to decide on the appointment of school principals.

"For less than two years, these provisions were repealed and reintroduced in the same way—through the Assembly, without public discussion, explanation, or a systematic approach. The new parliamentary majority, led by the Europe Now Movement (PES), justified stripping school boards of their powers by citing poor results," Muk explains.

He emphasizes that true depoliticization or professionalization cannot occur without a clear, predictable procedure and transparent criteria for evaluating all candidates.

One anonymous source told CIN-CG about their experience with recruitment in exchange for votes. "During the summer of 2020, I worked at one of Montenegro's companies, and I saw that four colleagues were given indefinite contracts in exchange for votes in the elections held on August 30, 2020."

Hiring Without Transparency: Jobs Granted Without Public Advertisements

Between 2020 and 2024, large state-owned enterprises hired thousands of new employees, with some adding hundreds to their workforce.

For example, Pljevlja Coal Mine hired 477 people over four years—an increase of two-thirds from 2020, when the company had 691 employees. By the end of 2023, the workforce at Coal Mine had grown to 1,168.

The 2023 Annual Financial Report for "Coal Mine" Pljevlja, published by the State Audit Institution (DRI), states that in 2022 and 2023, the company filled positions by transferring employees from other employers, primarily from the private sector, and signing work contracts with them.

"The actions described above violate Article 24 of the Labor Law, which mandates that the Employment Service must publicly advertise vacant positions in companies, public institutions, and other public services that are founded or majority-owned by the state or local governments, upon the employer's request," states the SAI Report.

Over the past four years, the number of employees at the Montenegrin Electric Distribution System (CEDIS) has increased by 361, reaching 1,721 workers by the end of 2023.

The 2022 annual financial report for "Montenegro elektrodistributivni sistem" LLC, prepared by the SAI, notes that the internal organization and job systematization, revised on September 8, 2022, included 511 positions. "The total number of employees in the company at the end of 2022 was 1,643, with 1,334 holding indefinite-term contracts and 309 on fixed-term contracts, marking a 4.8% increase from 2021, despite the workforce plan aiming for a reduction to 1,549 employees for 2022."

The Report further states that CEDIS hired employees without conducting public advertisements.

Over the past four years, the Post of Montenegro (PCG) hired 201 people, while the Hotel Group "Budvanska Riviera" (HGBR) added 183 employees, bringing its total to 595. Additionally, AAD "Elektroprivreda Crne Gore" Nikšić (EPCG) employed 163 people, resulting in 1,124 employees by the end of 2023.

Research by the Balkan Investigative Reporting Network of Montenegro (BIRN-CG) revealed a significant increase in the number of employees across five state-owned power companies: Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić, CEDIS, Montenegrin Electric Transmission System AD Podgorica, EPCG Solar Gradnja LLC Nikšić, and EPCG - Željezara Nikšić LLC.

The growth in the number of companies over the years must also be considered.

BIRN researchers highlight that the workforce in the electrical sector has grown significantly, from fewer than 2,600 employees in 2018 to over 3,800 by 2023. This increase includes Željezara, which EPCG acquired, and the newly established Solar Construction.

The Report also notes that in sectors such as state administration, defense, and mandatory social insurance, the number of employees in 2022 had risen by more than 20 percent compared to 2010.

Diverse Data on Employee Numbers

Mrdović emphasizes that the burdensome public administration is a significant financial cost, not only through wages but also due to a range of additional benefits provided to public sector employees, including cars, fuel, phones, daily allowances, bonuses, workgroup payments, commissions, and more.

Interestingly, the Ministry of Justice's Report reveals that during the final three months of Predrag Bošković's mandate, there was a sudden spike in the number of employees in the Ministry of Defense (MO) and the Army of Montenegro (VCG). From August 31, 2020, when the DPS lost power, until November 30, 2020, before Bošković left office, 186 new hires were made. As of March 2024, the Ministry of Justice data show that VCG has 1,920 employees.

CIN-CG's research also revealed discrepancies between the employee numbers reported by the Ministry of Internal Affairs (MJU) and the Tax Administration (TA). For 2020, there was a gap of approximately six thousand employees between the figures from the Public Administration (PU) and MJU.

A similar disagreement occurred in 2021. Official data from the Ministry of Education and Culture reported that there were nearly 45,000 employees at the state level and over 6,500 at the local level in November 2021. However, PU data showed significantly higher numbers, with the Tax Administration reporting just over 50,000 at the state level and slightly over 6,000 at the local level.

The MJU website does not have data for 2022. The 2023 data also differ significantly, showing discrepancies of nearly 5,000 employees at the state level and about 400 at the local level.

On the MJU website, it states, "This scope does not include companies majority-owned by the state and municipalities." Similarly, in a response to CIN-CG, the PU clarified that these numbers do not account for state-owned or locally owned companies.

In response to these discrepancies, CIN-CG contacted the Ministry of Justice, which referred us to the Ministry of Finance (MoF), but no answers were received by the time of publication.

The PU informed CIN-CG that the data they provide are registration-based and represent figures for the entire year, suggesting that comparing monthly data with annual data might explain some inconsistencies.

Experts interviewed by CIN-CG suggest that PU tracks all payments, including those based on work contracts, which could contribute to the discrepancies in the reported figures.

Optimization Plan: A Mere Formality

Muk explains that efforts to reduce and align the number of employees with the actual needs of the public sector—referred to as "optimization"—have disappeared from the Government's reform plans, including the recently presented Fiscal Strategy Draft. This comes despite a decision made during the last DPS government to reduce public administration staffing levels significantly.

The Plan for the Optimization of Public Administration in Montenegro 2018-2020 set a target of reducing the number of employees by 3%—or 1,179 employees—by the end of 2018. However, instead of streamlining, the administration has only expanded.

"The Government's approach to the public sector is fragmented, with the rules scattered across various sectors. Data management and accountability are lacking, even where clear rules and penalties for monitoring wages and employees exist," Muk emphasizes.

It is difficult to determine the actual number of employees in public administration accurately. Muk points out that records are often not kept for individuals hired on work contracts or temporary jobs and stresses the need for more transparent contracting practices, with clear plans and justifiable needs.

The EU is also calling for greater transparency in this area. According to the European Commission's 2023 report on Montenegro, the Parliament adopted amendments to the Law on Local Self-Government to align it with the Law on Civil Servants and State Employees, despite the Commission's recommendation.

"Relaxed conditions remain a major concern for ensuring employment based on merit, expertise, and the independence of civil servants. Ongoing personnel changes in the public administration have resulted in a loss of crucial knowledge on EU accession issues and a general slowdown in reform progress," the report states.

Although all post-August 30 governments have highlighted the acceleration of European integration as a key goal, none have yet implemented the Brussels recommendations regarding public administration and employment practices.