Turska povećava ulaganja u državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom da ojača politički uticaj, ali i da se približi EU. Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupne investicije iz te države u Crnu Goru iznose oko 266 miliona eura, ali najveće, u Željezaru i Kontejnerske terminale, nijesu ispunile očekivanja

Iako se u regionu, kao ključni igrači kada je ekonomski i politički uticaj u pitanju pominju Rusija, EU i Kina, posljednjih godina u trku se uključila i stara kolonijalna sila, Turska.

Turska povećava ulaganja u Crnu Goru, koja su se približila cifri od 300 miliona eura, ali ipak najveće investicije, u nekadašnja državna preduzeća Željezaru Nikšić i barski Kontejnerski terminal i generalni tereti, nijesu ispunile očekivanja i investitori najavljuju povlačenje.

Turske investicije se povećavaju i u ostalim državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom Turske da ojača politički uticaj, posebno u djelovima sa muslimanskim stanovništvom, ali i da se približi EU i unaprijedi trgovinske veze, kako bi ublažila ekonomske probleme.

Snažan pad turske lire, rast inflacije i nezaposlenosti ozbiljno su uzdrmali ekonomsku i socijalnu stabilnost u Turskoj, ostavljajući veliki broj građana ispod praga siromaštva. Najveći dio njih na Zapadnom Balkanu i u Crnoj Gori je prije svega zbog ekonomskih razloga i uslova za biznis. Manji broj Turaka je, pretpostavlja se, otišao iz Turske i iz političkih razloga i plaše se povratka, jer ih optužuju za veze s Gulenovim pokretom i navodnim pokušajem puča 2016.

Iz Ambasade Turske u Podgorici za CIN-CG su kazali da se procjenjuje da u Crnoj Gori ima više od sedam hiljada turskih državljana dugoročno i kratkoročno u potrazi za poslovnim mogućnostima.

Crna Gora je postala članica NATO-a 2017. što je, prema mišljenju analitičara, uticalo na rast investicija, ali to je bio samo jedan od faktora u slučaju Turske, koja je u NATO-u od 1952. godine i među pet članica koje najviše doprinose u aktivnostima tog saveza.

"Kao što pokazuju turske investicije u Srbiji, pitanje NATO-a nije presudno. Turska se vodi kombinacijom lukrativnih kriterijuma i političke procjene. Članstvo Crne Gore u NATO-u je sigurno pomoglo kada je u pitanju procjena političkog rizika od strane turskih investitora, ali teško je reći do koje mjere", kaže za CIN-CG Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

Iz Ambasade Turske navode da budući da to što je Crna Gora članica NATO-a, njena perspektiva članstva u EU, njeno pouzdano i stabilno okruženje nesumnjivo dovode do povećanja trgovinskih i investicionih odnosa.

"Međutim, turski investitori održavaju uspješne trgovinske i investicione odnose sa balkanskim ili evropskim zemljama koje nisu članice NATO-a", rekli su iz Ambasade.

Iz crnogorske Agencije za investicije za CIN-CG kažu da je Crna Gora posljednjih godina sve više popularna destinacija za kompanije čiji su vlasnici turski državljani.

"Značajan rast interesovanja turskih kompanija za ulaganje u Crnu Goru bilježi se posljednih godina, naročito nakon učlanjenja Crne Gore u NATO. To je dodatno uticalo na sigurnost turskih biznismena da svoj kapital ulažu u Crnu Goru, a naročito na primorju. Turski investitori su do sada iskazali najveće interesovanje za ulaganje u sektor turizma i ugostiteljstva, sektor građevinarstva i sektor energetike".

Investicije oko 260 miliona eura

Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupna ulaganja iz Turske, prema podacima Centralne banke (CBCG), iznose oko 266,4 miliona eura i Turska je među prvih deset investitora u Crnoj Gori, poslije Rusije, Italije, Švajcarske, Srbije...

Najveći iznos investicija iz Turske zabilježen je 2018. godine, od oko 53 miliona eura. U 2019. godini, kad je pandemija koronavirusa počela da zahvata svijet, taj iznos je bio 34,4 miliona, a u 2020. godini 18,6 miliona. Investicije su za prvih deset mjeseci prošle godine porasle na 23,5 miliona eura.

Iz Agencije za investicije navode više razloga zbog kojih je Crna Gora privlačna stranim investitorima - otvaranje firme uz početni kapital od jednog eura, jednostavne procedure u poslovanju, stopa od devet odsto poreza na dobit i dohodak fizičkih lica, kao i to što strani investitori imaju isti tretman kao i domaći.

"Takođe, u Crnoj Gori se koristi euro što je posebno primamljivo u periodima nestabilnosti i fluktuacija kursnih lista", kažu iz Agencije.

Turska posljednjih godina sve više ulaže i u ostale države Zapadnog Balkana i, prema riječima Vuksanovića, pokazuje da se tu vodi i tržišnom logikom, a ne samo političkom.

"Iako je Ankari, kako se to kaže, bliže Sarajevo nego Beograd, Srbija je primila više turskih investicija nego Bosna i Hercegovina, pošto se Srbija smatra pouzdanijim tržištem. Naravno, turske investicije ne treba prekomjerno naglašavati. Uprkos rastu turskih investicija, investicije iz EU prednjače, a u nekim slučajevima poput Srbije i Rusija, Kina i Emirati prednjače kao investitori", navodi Vuksanović.

Na pitanje da li Turska želi preko Zapadnog Balkana da se približi EU ili je to pokušaj jačanja njenog političkog uticaja u regionu, kao u slučaju Rusije i Kine, odgovara da Turska načelno podržava članstvo zemalja regiona u EU.

"Međutim, nezavisno od EU, Turska ima svoj interes za Balkan. Turska politička elita smatra da Turska mora da ima uporište na Balkanu da bi se smatrala evropskim igračem. Mnogo važnije od toga, postoji razmišljanje da Turska mora da ima odbrambeni parametar i sferu uticaja na svom evropskom (balkanskom) zaleđu, ukoliko želi da ima efektivnu politiku na Bliskom istoku i široj Evroaziji", rekao je Vuksanović.

Na pitanje da li je učvršćivanje vladavine turskog predsjednika RedžepaTajipa Erdogana nakon navodnog pokušaja puča u Turskoj, uticalo na to da određeni broj Turaka koji se ne slažu sa njegovom politikom sigurnost za svoj kapital potraže na Balkanu, odgovara da to i jeste paradoks priliva turskog kapitala.

"Dobri odnosi Erdoganove vlade sa Srbijom i Crnom Gorom jesu pomogli prilivu turskog kapitala u ove zemlje. Međutim, imamo i priliv turskog kapitala koji nije naklonjen Erdoganu. Oni dolaze u zemlje Zapadnog Balkana na prvom mjestu da pobjegnu od socijalnog konzervativizma koji dolazi sa Erdoganovim političkim islamom. Takođe ih privlači da na Balkanu imaju visoku kupovnu moć, kao i blizina sa EU i sličnosti u mentalitetu sa lokalnom populacijom", objašnjava Vuksanović.

Iz Ambasade podsjećaju da je tokom pokušaja puča stradao 251, a povrijeđeno je više od dvije hiljade njihovih građana.

"Turska nastavlja borbu protiv FETO-a (Teroristička organizacija Fetullahci) u zemlji i inostranstvu na osnovu osnovnih prava i sloboda, kao i vladavine prava. Nije tajna da je naša zemlja, posebno kroz kontakte na visokom nivou našeg predsjednika upozoravala da FETO predstavlja prijetnju ne samo Turskoj već i demokratiji i sigurnosti svake zemlje u kojoj se nalazi. Očekujemo da međunarodna zajednica shvati da ova izdajnička struktura nije nevina organizacija koja se bavi obrazovanjem i dobročinstvom, da njeno postojanje predstavlja opasnost za obje zemlje, da je to teroristička organizacija sa mračnim političkim i ekonomskim ciljevima, te da je stoga neophodno razumijevanje naših prijateljskih zemalja za zajedničku borbu", rekli su iz Ambasade.

Turska želi da štiti muslimane u regionu

U analizi Evropskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR) navodi se da Turska preduzima korake da ojača odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, željela bi da bude ozbiljno shvaćena u regionu i zadržava svoj interes u zaštiti tamošnjih muslimana.

"Ali ništa od ovoga nije u rangu sa ekonomskim i političkim uticajem EU u regionu ili prijetnjom po njega, barem zasada", navodi se u analizi pod nazivom "Od mita do stvarnosti: kako razumjeti ulogu Turske na zapadnom Balkanu", čija je autorka Asli Ajdintašbaš.

U analizi se identifikuju tri različite faze politike Turske prema Zapadnom Balkanu pod vladom Partije pravde i razvoja (AKP) od 2002, ucrtavajući njen pomak od: tekućeg atlantizma u ranim godinama vladavine te stranke; na duži period pod ministrom inostranih poslova Ahmetom Davutogluom (2009-2014) koji je bio i premijer (2014-2016.) i naglašavao osmansko nasljeđe; na pragmatičan pomak nazad pod tek osnaženim Erdoganom, zadržavajući određeni naglasak na imperijalnoj prošlosti, ali se uglavnom fokusirajući na trgovinu. Erdogan je predsjednik Turske od 2014, a na čelo partije čiji je osnivač, AKP, vratio se 2017. nakon što je odstupio kad je izabran za predsjednika.

U analizi se ističu posebno dobri odnosi Srbije i Turske, država koje su se smatrale tradicionalnim protivnicima, naročito nakon posjete Erdogana Srbiji u oktobru 2017.

"To nije bio prvi put da je turski lider otišao u tu zemlju. Ali su prvi put Srbi primili Turčina sa takvom toplinom", ocijenjeno je u analizi.

Podsjeća se i da je Zapadni Balkan region za koji Rusija ima posebno snažan i aktivan interes, ali da uprkos rastućim vezama Turske sa Rusijom, ne postoji tursko-ruska koordinacija u regionu.

Cilj je trgovinska razmjena od 250 miliona dolara

Erdogan je u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori boravio u avgustu prošle godine.

Tada je, nakon susreta sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, kazao da je Turska među deset država koje najviše ulažu u Crnoj Gori i da je cilj da trgovinska razmjena između dvije države u narednom periodu dostigne 250 miliona dolara.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/564135/cilj-je-trgovinska-razmjena-od-250-miliona-dolara

Dinamika političkih odnosa sa Ankarom je naglašena od promjena u Crnoj Gori 30. avgusta 2020, iako su ekonomski odnosi počeli da jačaju tokom vadavine DPS-a, pa su predstavnici nove crnogorske vlasti tokom prošle godine često posjećivali Tursku.

U septembru 2021. je Tursku posjetio potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a nakon njega ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, kao i bivši predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kojem je u decembru u Istanbulu uručeno priznanje za mir, nacionalnu i vjersku toleranciju. U posjeti Turskoj je tokom prošle godine bio i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić...

Prema podacima Monstata, ukupna spoljnotrgovinska razmjena između Turske i Crne Gore porasla je deset puta od 2006. godine. Crna Gora je visoko zavisna od uvoza, tako da je spoljnotrgovinski bilans i sa Turskom negativan, odnosno Crna Gora više uvozi nego što izvozi u tu državu. Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom iznosio je 2006. 13,3 miliona, a na kraju prošle godine 134,7 miliona. Uvoz iz Turske 2006. je iznosio 12,8 miliona eura, a prošle godine 110 miliona eura.

Crna Gora iz Turske najviše uvozi tkanine i proizvode od tekstila, namještaj, obojene metale, satove, nakit (zlato, srebro, platina), fotoaparate....

U Tursku Crna Gora izvozi gvožđe i čelik, aluminijum, mineralne rude, đubriva...

Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom bi mogao biti još nepovoljniji za Crnu Goru, s obzirom na smanjenu proizvodnje aluminijuma i čelika.

Devalvacija lire zemlju bacila na koljena

Ekonomija u Turskoj već godinama slabi, što je, uz šokove od pandemije kovida i panevropske energetske krize, dovelo do rekordne devalvacije turske lire, značajnog rasta nezaposlenosti i do inflacije koja je u kratkom roku milione turskih građana bacila ispod praga siromaštva, a zemlju dovela na ivicu ekonomskog i socijalnog kolapsa.

Inflacija je u Turskoj, prema podacima turske Centralne banke, u januaru porasla na 48,7 odsto, nakon što je u decembru dostigla 36 odsto.

Turski i svjetski ekonomisti i opozicija u toj državi smatraju da bi stvarna stopa mogla biti veća jer su troškovi života porasli mnogo više.

Erdogan je kritikovao visoke kamatne stope, za koje vjeruje da uzrokuju inflaciju, suprotno konvencionalnom ekonomskom razmišljanju.

Zbog visoke stope inflacije, neki građani Turske prinuđeni su da napuste državu.

U Crnoj Gori se njihov broj povećava i sada ih je već sedam hiljada, dok ih je prošle godine, prema podacima Ambasade Turske, bilo oko šest hiljada.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/572677/ozan-2021-godina-je-godina-crnogorsko-turskih-odnosa

U crnogorskim gradovima, posebno Podgorici i na primorju, sve je više turskih restorana, prodavnica, frizerskih i kozmetičkih salona…

Menadžerka u jednoj turskoj prodavnici u Podgorici u neformalnom razgovoru je za CIN-CG rekla da je prošle godine došla iz Antalije u Crnu Goru i da joj se sviđa ovdje.

Kaže da ima djecu i da je Crna Gora dobro mjesto za njih, jer je prije svega bezbjedna.

Objašnjava da kursna razlika (euro-turska lira) čini život malo skupljim u Crnoj Gori, ali ipak je jeftinije nego u drugim državama Evrope.

Bračni par iz Izmira radi u jednom turskom restoranu u Podgorici. Zadovoljni su u Podgorici jer, kako navode, imaju dobre uslove za život, a nadaju se da će uskoro naučiti i crnogorski jezik jer im je sporazumijevanje, zasada, otežano.

Od ukupnog broja stranih preduzeća, trećina turska

Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori je u 2020. godini bilo 11.280 preduzeća u stranom vlasništvu. Od ukupnog broja, najveći dio stranih preduzeća u vlasništvu je turskih biznismena, i to njih 3.250, odnosno 28,8 odsto.

"Posmatrajući aktivne poslovne subjekte po opštinama i zemlji porijekla vlasnika u opštinama Budva, Podgorica i Tivat, najviše je aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu iz Turske", navodi se u izvještaju Monstata.

U 2019. godini u Crnoj Gori je bilo 3.652 preduzeća čiji su vlasnici iz Turske, dok je njihovo procentualno učešće 2018. bilo 24,4 odsto, a 2017. svega 8,7 odsto.

"Broj turskih kompanija tokom 2017. godine, prije učlanjenja Crne Gore u NATO iznosio 250, dok je taj broj danas čak 14 puta veći, a interesovanje raste iz dana u dan", rekli su iz Agencije za investicije.

Od većih preduzeća iz Turske, u Crnoj Gori posluje Ziraat banka, zatim Tosčelik, koji upravlja Željezarom Nikšić, kao i Global ports, koji je kupio nekadašnji Kontejnerski terminal i generalne terete u Luci Bar.

Takođe, otvoreni su i objekti velikih turskih brendova Dogtaš, Waikiki, DeFacto..

U Crnoj Gori direktno ili preko predstavnika posluju turske firme ili crnogorski predstavnici i to, kako navode iz Agencije za investicije, Beko kompanija, Enza Home-Yatas, Horoz elektrik, Tudors, La Monte, Pop shop, Ozdilek, Ceyo, Dagi, ADL.

Značajan broj turskih kompanija bavi se izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada i učestvuju u izgradnji velikh projekata (Porto novi).

Turski biznismeni kupili su hotel "Fjord" u Kotoru, kojeg su srušili i najavili gradnju novog. Oni su (kompanija Boka bay) vlasnici zgrade Jugooceanije koja ima posebnu arhitektonsku vrijednost i koja bi, prema najavama, uskoro trebalo da bude zaštićena. Turska kompanija "T&T Investments and real estate", sa sjedištem u Tivtu, dobila je saglasnost glavnog državnog arhitekte za gradnju luksuznog stambenog objekta u Kotoru, na Kavaču.

Kompanija Mia investments željela je uz dozvolu bivše DPS vlasti da gradi dvije kule od po 15 i 16 spratova na spornoj parceli ispred Jadranskog sajma na Slovenskoj plaži u Budvi, ali je to stopirano po tužbi Opštine Budva.

Turski NET Holding u okviru kojeg posluje brend Merit, ima ugovore o upravljanju kazinima u crnogorskim hotelima "Hilton" (Podgorica), "Splendid" (Bečići) i "Avala" (Budva).

Gintaš je investirao u izgradnju zelene pijace, tržnog centra Mall of Montenegro i hotela "Ramada", kojeg je prodao 2016. švedskoj kompaniji Savana čiji je osnivač biznismen crnogorskog porijekla Veselin Mijač.

Turske kompanije zainteresovane su i za dobijanje koncesije za upravljanje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Najviše uložili Global ports i Tosčelik, koji su najavili odlazak

Najveća ulaganja, i pored sumnji sindikata i tadašnje opozicije da nijesu ispunili ugovorene obaveze, do sada su imali Global ports i Tosčelik.

Global ports je 2013. godine kupio od Vlade 62 odsto akcija nekadašnjeg Kontejnerskog terminala (sada Port of Adria) za osam miliona eura, uz obavezu da za tri godine investira 13,5 miliona eura, a dodatno još 7,6 miliona eura.

Iz kompanije tvrde da su ispunili obaveze, dok su iz sindikata preduzeća tvrdili suprotno. U saopštenju iz februara 2021. godine iz uprave kompanije su naveli da su zaključno sa oktobrom 2019. realizovali socijalni program od 8,84 miliona eura i investicioni program od 14,15 miliona.

Kompanija je početkom prošle godine na Londonskoj berzi objavila da razmatra mogućnost prodaje svojih akcija u Port of Adriji jer žele napustiti firme koje se bave lučkim poslovima.

Prodaja još nije realizovana, a kompanija nije odgovorila na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima u Port of Adriju i daljim planovima u Crnoj Gori.

I turski vlasnik Željezare, Tosčelik, dio Tosyali grupe, najavio je povlačenje, ali nije odgovorio na pitanja CIN-CG zbog čega i koliko su do sada uložili u fabriku.

Proizvodnja u Željezari obustavljena je u martu prošle godine. Iz Tosčelika obustavu rada su više puta pravdali nelojalnom konkurencijom, padom prodaje zbog epidemije virusa korona. Prošle godine su od Vlade tražili višemilionsku pomoć za obnavljanje rada u Željezari, koja im nije odobrena.

Imovinu Željezare turski investitori kupili su iz stečaja 2012. godine za 15,1 milion eura, uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika. Međutim, kako je turski menadžment priznao početkom 2019, do tada su uložili svega deset miliona eura.

Nedavno je nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ponovio da je zainteresovan da preuzme Željezaru kojom je upravljao 2003, 2006. i u periodu 2011/2012, kada su fabriku napuštali ruski vlasnici. On je tokom kampanje za izbore u Nikšiću u martu prošle godine tvrdio da ima plan kako da oporavi Željezaru.

Crnogorci uče turski jezik zbog serija

U Crnoj Gori, kao i zemljama regiona, 15 godina je aktivna Turska Agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) koja je sprovela brojne projekte u obrazovanju, zdravstvu, poljoprivredi, kulturnoj saradnji.

Iz te agencije nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima i donacijama u Crnoj Gori, ali je Erdogan prilikom posjete Crnoj Gori rekao da je TIKA do sada realizovala 399 projekata i aktivnosti vrijednih oko 20 miliona eura.

Takođe je ukazao i na važnost turskog kulturnog centra Junus Emre u Podgorici, koji je počeo da radi u februaru 2014. kao kulturna ustanova koja djeluje u okviru Ambasade Turske u Podgorici. Institut Yunus Emre trenutno ima 64 centra u 53 zemlje širom svijeta.

V.d. koordinator Instituta Yunus Emre Podgorica Džan Guraj kaže za CIN-CG da u Crnoj Gori kao i u drugim zemljama promovišu Tursku, turski jezik, istoriju, kulturu i umjetnost, prezentuje relevantne informacije i dokumenta, pruža usluge u inostranstvu onima koji žele da se obrazuju iz oblasti turskog jezika, kulture i umjetnosti...

“Mi u Yunus Emre Podgorica, veoma smo zadovoljni interesovanjem građana Crne Gore, sa kojima dijelimo zajedniču istoriju i kulturu.  Od 2014 .godine, kada smo počeli sa aktivnostima, pa do danas, u saradnji sa približno 50 lokalnih partnera, u gotovo svim gradovima Crne Gore, realizovali smo više od 120 kulturno-umjetničkih aktivnosti na kojima je prisustvovalo hiljade građana Crne Gore. Tokom posljednje dvije godine, zbog pandemije korona virusa, naše kulturno-umjetničke aktivnosti su usporile, ali nastavljamo da se trudimo u mjeri koju dozvoljava situacija sa pandemijom u zemlji”, rekao je Guraj.

Kako je kazao, uticaj turskih serija, koje se posljednjih deset godina prate sa velikim interesovanjem, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori, kao i investicije turskih firmi u Crnoj Gori, te prepoznavanje šanse za zaposlenjem u njima, doprinijeli su da među građanima Crne Gore značajno raste interesovanje za učenje turskog jezika.

“Od osnivanja do danas, naše kurseve turskog jezika pohađalo je približno dvije hiljade učenika”, rekao je Guraj.

Turska u Srbiju uložila 200 miliona dolara

Turske investicije u Srbiju su se za desetak godina popele sa milion dolara na 200 miliona dolara, saopštio je Erdogan tokom sastanka sa Vučićem u Ankari u januaru ove godine.

„Danas u Srbiji posluje više od 1.300 turskih kompanija koje zapošljavaju oko 8.000 ljudi. Naši preduzetnici u Srbiji do sada su realizovali i potpisali 45 projekata, u vrijednosti 823 miliona dolara“, naveo je Erdogan.

https://beta.rs/vesti/politika-vesti-srbija/157805-vucic-se-sastao-sa-erdoganom-u-ankari

Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije, prošle godine je obim razmjene između dvije države iznosio oko dvije milijarde dolara.

Najvažniji projekt o kojem se godinama priča je izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd. Ova saobraćajnica će povezati i Banja Luku sa Sarajevom i Beogradom, ali znatno smanjiti putovanje od Sarajeva do Novog Pazara, Prištine, Skoplja, Sofije, Istanbula…

Turci rekonstruišu putni pravac Novi Pazar - Tutin u Sandžaku, a u konzorcijumu sa Amerikancima grade i Moravski koridor (Behtel-Enka).

Na kosovskom tržištu posluje 725 kompanija iz Turske sa kapitalom od najmanje 1,2 milijarde eura, pokazuju podaci Ministarstva trgovine i industrije.

Prema podacima Kosovsko-turske privredne komore, investicije zvanične Ankare na Kosovu od 2009. do 2019. godine iznosile su 450 miliona eura.

Do prošle godine turske investicije u Sjevernoj Makedoniji iznosile su, prema podacima Makedonsko-turske privredne komore, oko dvije milijarde dolara.

Turske investicije čine 38 odsto ukupnih ulaganja, Turska je peti najveći investicioni partner S. Makedonije i osmi trgovinski partner, a trenutni obim trgovine između dviju zemalja iznosi oko 500 miliona dolara godišnje.

https://www.slobodenpecat.mk/sr/bitikji-post-kovid-periodot-e-shansa-da-sozdademe-region-koj-kje-bide-konkurenten-i-atraktiven/

Najveća turska investicija u Sjevernoj Makedoniji odnosi se na ulaganja kompanije TAV, koja ima koncesiju na dva aerodroma, u Skoplju i Ohridu.

Direktne investicije Turske u BiH trenutno premašuju 250 miliona dolara, saopštio je Erdogan krajem prošle godine na sastanku sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u Turskoj.

Turske investicije u BiH su najvećim djelom realizovane kroz projekte TIKA-e, Direkcije za vakufe i drugih vladinih i nevladinih organizacija.

Najveće turske investicije u industriju su u Lukavac, Maglaj i Goražde, bankarski sektor i obrazovanje.

Turska je ulaganjima u turizam pred sami ulazak Hrvatske u EU bila u samom vrhu po investicijama. Pored turizma, turske kompanije prisutne su i u građevinarstvu. Projekat vrijedniji od Pelješkog mosta dobila je turska kompanija Cengiz Insaat koja je godinama prisutna na izgradnji Koridora Vc u BiH. Turci su u maju počeli da grade drugi i rekonstruišu postojeći kolosijek željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice i prema granici s Mađarskom. Ovo je pojedinačno najveći projekt infrastrukture u Hrvatskoj vrijedan 321 milion eura, od čega 85 odsto finansira EU.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) robna razmjena s Turskom tokom 2020. godine porasla je skoro 40 miliona dolara, sa 583,2 na 622,7 miliona.

Agrogora Organic pokreće organsku proizvodnju voća

Turska kompanija Agrogora Organic je korisnik zemljišta u mojkovačkoj biznis zoni “Babića polje“, gdje želi da pokrene agro poslovanje, kako bi se iskoristile prirodne zalihe šumskog voća i pokrenula organska proizvodnja voća u zemlji.

Iz Agencije za investicije podsjećaju da je osnivač kompanije Ahmet Dasman potpisao ugovor sa Opštinom Mojkovac o desetogodišnjem zakupu zemljišta od 11.713 kvadrata, sa mogućnošću produžetka na još toliki period, a planirano je otvaranje 25 stalnih radnih mjesta, kao i angažovanje od 120 do 150 sezonskih radnika.

Ranije je iz Opštine Mojkovac saopšteno da je investicija vrijedna oko 4,6 miliona eura, a fabrička hala treba da bude završena u avgustu ove godine, a prva fazna proizvodna fabrike će biti u potpunosti aktivna 2023. godine.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ministarstvo dalo zeleno svjetlo za rekonstrukciju, iako investitor nije uradio Procjenu uticaja na baštinu, koju je tražila Uprava za zaštitu kulturnih dobara i koju je trebalo poslati UNESCO-u

Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), ni nakon više od sedam godina, od prihvatanja inicijative za zaštitu nekadašnje upravne zgrade Jugooceanije u Kotoru, nije zaštitila jedan od najznačajnijih objekata moderne arhitekture druge polovine 20. vijeka u Crnoj Gori.

Zgradu Jugooceanije su projektovali poznate jugoslovenske arhitekte Đorđe Petrović, Mateja Nenadović i Đorđe Zloković. Izgrađena je 1967. godine u srcu Kotora, područja koje se od 1979. godine nalazi na Listi svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Osim arhitektonskog značaja, ova zgrada svjedoči i obnovi bokeškog pomorstva sredinom 20. vijeka. Jugooceanija je bila jedna od najvećih kompanija bivše Jugoslavije. Stručnjaci se slažu da bi ovaj objekat trebalo biti upisan kao dio kulturne baštine.

Nevladina organizacija Centar za održivi prostorni razvoj EXPEDITIO je apel za sprečavanje rušenja zgrade Jugooceanije podnijela još 2009. godine, a u novembru 2014. i inicijativu za zaštitu, koju je Uprava prihvatila u januaru 2015. godine i od tada traje postupak za zaštitu tog objekta.

Direktor UZKD Mladen Zagarčanin za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrdi da će zgrada Jugooceanije biti zaštićena do kraja ovog mjeseca.

Vlasnik Jugoceanije i obližnjeg hotela Fjord, koji je takođe bio jedan od bisera arhitekture 20. vijeka, je kompanija Boka Bay Investment. Ova kompanija je odmah nakon preuzimanja srušila hotel Fjord, a na toj lokaciji planirana je izgradnja novog hotela, koja nije počela. 

Država je kroz masovnu vaučersku privatizaciju ove objekte prvo predala kompaniji Alfa invest Veselina Barovića, zatim je 2005. kroz stečaj prodata irskim biznismenima, da bi na kraju dopala u ruke kompaniji Boka Bay investment. Za sve to vrijeme, različiti vlasnici nijesu učinili ništa da valorizuju ovaj prostor. Četvorospratnica rađena u stilu moderne, okružena parkom, u kojem je umjetnički vrijedna skulptura Ruža vjetrova autora Predraga Milosavljevića i Dušana Ljubojevića i bistom Sava Starovića osnivača Jugooceanije, iako zapuštena i dalje odolijeva zubu vremena i čeka da joj se vrati stari sjaj. Na ulazu u zgradu je natpis nekada slavne pomorske kompanije bivše Jugoslavije. Nakon propasti preduzeća, jedno vrijeme su ovaj prostor koristili umjetnici, a korišćena je i za razne sastanke lokalnih organizacija. Međutim, vlasnici su kasnije zabranili ulaz.

Na sajtu Centralnog registra privrednih subjekata vlasnici Boka Bay su Orhan Pelinković, sa deset odsto udjela, dok preostali većinski dio pripada kiparskoj ofšor firmi GB-ACTGROUP LTD, iza koje navodno stoji turski kapital. 

I dok traje maratonski proces za zaštitu Jugooceanije pred UZKD, vlasnici su od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), u oktobru prošle godine, dobili urbanističko tehničke uslove (UTU) za rekonstrukciju, dogradnju i prenamjenu Jugooceanije.

Prema dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid, Ministarstvo je dalo zeleno svijetlo za rekonstrukciju, iako investitor nije uradio Procjenu uticaja na baštinu, koju je tražila UZKD i koju je trebalo poslati UNESCO-u.

UZKD je, 24. septembra prošle godine, poslala Ministarstvu dokument u kome se navodi da je prije izdavanja UTU neophodno sprovesti Pojedinačnu procjenu uticaja na kulturnu baštinu. Ministarstvo je 12 dana kasnije dalo UTU uslove za gradnju.

Arhitektica Marija Nikolić je za CIN-CG pojasnila da su UTU svedeni na šablon u kojem se mijenja ime investitora i brojevi parcela, a ostatak teksta je uglavnom isti. „UTU se u pravilu izdaju bez izlaska na teren i uvida u svaku konkretnu lokaciju. Ovakav pristup je krajnje birokratizovan, a urbanističko tehnički uslovi postaju samo formalnost. Niti jedan prostor se ne bi smio graditi na takav način, prostor Svjetske baštine ponajmanje“, ocijenila je ona.

Arhitektica je istakla da je zgrada Jugooceanije jedan od najvrijednijih primjeraka arhitekture 20. vijeka, te da s obzirom da se nalazi u kontaktnoj zoni Staroga grada   i imajući u vidu njen istorijski značaj, zahtijeva vrlo promišljeno i pažljivo planiranje budućih intervencija na njoj i oko nje. 

„Urbanističko tehničkim uslovima moraju predhoditi konzervatorski uslovi, a njima Pojedinačna procjena uticaja na baštinu, koja se dostavlja UNESCO-u na ocjenu“, naglašava arhitektica.

Iz EXPEDITIO su za CIN-CG ocijenili su da je odnos institucija prema zaštiti arhitekture 20. vijeka veoma loš, te da je sistem zaštite kulturne baštine u Crnoj Gori skoro potpuno urušen.

„Posebno ove vrste arhitekture koje nijesu bile u fokusu-arhitektura 20. vijeka, industrijska arhitektura, ruralno nasljeđe, situacija je katastrofalna, mi skoro da nemamo primjere arhitekture 20. vijeka koje su zaštićene, a i ono što jeste je obesmišljeno“, istakli su iz te nevladine organizacije.

Oni apeluju na nadležne da hitno zaštite zgradu Jugooceanije, dodajući da je upravo ovaj proces najjasniji odraz nefunkcionisanja sistema.

„Veliki je problem što podnošenje inicijative za zaštitu, ali ni prihvatanje te inicijative ne garantuje da će objekat biti sačuvan u periodu od podnošenja ili prihvatanja inicijative do njegove eventualne zaštite“, naglašavaju iz EXPEDITIO.

Osim Jugooceanije, samo na prostoru Boke ima još vrijednih objekata iz tog perioda koje bi trebalo zaštititi - bolnica Risan, Lučka kapetanija, hotel Plaža u Zelenici, zgrada Pošte i dio dječje bolnice u Herceg Novom, hotel u Tivtu, čije se rušenje planira...

Tako su, i pored podnošenja inicijativa za zaštitu, već srušeni  Auto-kamp u Dobroti, hoteli Mimoza, Plavi horizonti u Tivtu, Jadran u Ulcinju, Dom kulture u Risnu, Virpazar, ali i hotel Durmitor na Žabljaku, dok je hotel Crna Gora u Podgorici rekonstruisan i potpuno izgubio stari izgled, a bašta je uništena...

Međunarodna scena je davno prepoznala arhitekturu 20. vijeka kao dio kultunog nasljeđa, ali Crna Gora to izgleda još ne vidi.

Izložba u Muzeju Moderne umjetnosti (MOMA) Prema betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji (1948-1980) u Njujorku je dobar primjer. Izložba je postavljena 2018. godine i trajala je više mjeseci, a obuhvatala je oko 400 crteža, fotografija, snimaka iz cijelog regiona iz tog perioda. Od crnogorskih arhitekata predstavljen je rad Svetlane Kane Radović. 

U svijetu danas postoje brojne i vrlo značajne inicijative kojima se traži da se arhitektura iz prošlog vijeka zaštiti kao dio baštine, a mnoge zemlje rade na tome.

Lalošević: Jugooceanija- elitni objekat prošlog vijeka

Profesor Arhitektonskog fakulteta i bivši direktor kotorskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture (ZZSK) Ilija Lalošević pribojava se da je namjera investitora da sruši zgradu Jugooceanije i na njenom mjestu podigne novu.

Manjinski vlasnik Orhan Pelinković je na pitanje da li namjeravaju da ruše ovaj objekat, te šta su im planovi ukoliko zdanje bude zaštićeno kao kulturno dobro, kratko odgovorio za CIN-CG da planiraju rekonstrukciju, dogradnju i prenamjenu zgrade Jugooceanije i to „strogo poštujući uslove Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, UZKD i ostalih javnih preduzeća“. 

Profesor Lalošević podsjeća da su vlasnici Jugoceanije nakon zemljotresa u Albaniji prije dvije godine, tvrdili da je objekat oštećen u potresu. „To je nemoguće, s obzirom da zgrada nije imala nikakvih konstruktivnih oštećenja ni u katastrofalnom zemljotresu na crnogorskom primorju iz 1979.godine. Ako ovom objektu nije mogao nauditi takav zemljotres sa epicentrom u blizini, koji je izazvao ogromna razaranja na crnogorskom primorju, što mu je mogao uraditi zemljotres  sa epicentrom u Albaniji“, ocjenjuje profesor. 

Više medija je tada prenijelo tvrdnju vlasnika, da je ovaj objekat oštećen u zemljotresu čiji je epicentar bio u Draču.

Lalošević naglašava da je taj objekat izvanredno fundiran i sagrađen, da je konstrukcija stabilna i da to saopštenje vlasnika nije realno.
Investitor je, kako nezvanično saznajemo, tražio i dograđivanje objekta i značajne izmjene, kao na primjer rušenje prozora i izgradnju balkona, što bi degradiralo autentičnost objekta.
„ Izmjene tog obima su nedopustive, ali bi objekat uz neke manje intervencije i poštovanje autentičnosti mogao da se prenamijeni za drugu funkciju, pa i u hotel. Država svakako treba da propiše odgovarajuće uslove, koji će obezbijediti čuvanje izvornog objekta, parternog rješenja, hortikulture i drugih karakteristika lokacije“, ocjenjuje profesor.
Investitori za CIN-CG nijesu htjeli da detaljnije obrazlažu svoje planove.

 Jugooceanija je, podsjeća profesor Lalošević, bila jedna od naznačajnijih institucija toga doba u Crnoj Gori, a bila je i pokretač osnivanja tadašnje Više pomorske škole, današnjeg Pomorskog fakulteta Kotor.

Lalošević navodi i da je čuveni profesor Frenk Matero, sa PENN Univerziteta iz Filadelfije, jedan od najboljih konzervatora i zaštitara u SAD, prilikom svoje posjete Kotoru još 2008. Godine skrenuo pažnju na značaj i vrijednosti objekta.
„Prilikom obilaska Kotora, čak sa vrha brda gdje se nalazi tvrđava San Đovani, on je uočio kvalitete Jugooceanije, o čemu se kasnije dodatno uvjerio obilaskom iz neposredne blizine, govoreći da se radi o izvanrednom objektu, odličnom primjeru moderne arhitekture sredine XX vijeka", sjeća se profesor.
Postojala je jedno vrijeme ideja, dodaje Lalošević, da se u zgradi Jugooceanije smjeste službe Opštine Kotor, ali to nije realizovano.
„Bilo bi idealno da to ostane administrativni objekat, jer je za tu funkciju zgrada i projektovana, ili za neku kompatibilnu, npr. kulturnu namjenu.  Ova zgrada, kao i mnoge slične,  trebala je da ostane opšte dobro. Država bi i sada mogla da je ponovo otkupi, ili razmijeni za neku drugu nekretninu, kad već svojevremeno nije htjela ili umjela da je sačuva u svom vlasništvu“, zaključio je profesor.

Uprava: Jugooceanija će biti kulturno dobro do kraja mjeseca

Direktor UZKD Mladen Zagarčanin za CIN-CG tvrdi da je postupak oko zaštite  Jugooceanije završen, kao i za utvrđenja iz 19. vijeka Arza na Luštici i Tabija u Sutomoru. Svi ovi objekti će, tvrdi Zagarčanin, do kraja februara postati zaštićena kulturna dobra.

„Zašto nije nešto, što je inicijativa iz 2016. godina, valorizovano tada, treba da pitate tadašnju direktoricu, uzgred bi mogla da objasni i zašto je Mamula, zaštićeno kulturno dobro sada hotel kockarnica, zašto je dala dozvolu za Kostanjicu, Jadran u Perastu, Verige...“, naveo je Zagarčanin.

Direktorica ove ustanove je, od jula 2013. do maja 2018. godine, bila Anastazija Miranović. Zagarčanin je na čelu Uprave od avgusta prošle godine.

On pojašnjava da je Ministarstvo kulture još 2012. godine pokrenulo inicijativu da svaka opština predloži svoje kulturno dobro rađeno u 20. vijeku, te da je napravljena lista od 48 spomenika. Međutim, do danas je zaštićeno samo njih pet i to svi u Podgorici - Labud plaža, zgrada Pošte i Opštine, zgrada muzičke škole Vasa Pavić i hotel Podgorica.

„Nama nije jasno zašto su sve ostale inicijative odbačene. Nakon vlasti koja je krmčila kulturna dobra, predstoji nam mnogo toga da zaštitimo, između ostalog to su i spomenici 20. vijeka“, dodaje direktor Uprave.    

Odgovarajući na pitanje CIN-CG zašto Uprava sama ne pokreće postupke za zaštitu kulturnih dobara, Zagarčanin kaže da je Uprava pokrenula postupke za zaštitu Arze i Tabije, ali i mosta na Đurđevića Tari.

„Završićemo i Bihor, srednjovjekovni grad, Vrmac i još nekoliko drugih. Ali, mi prvo moramo sjesti sa ljudima iz vlasti i dogovoriti novu sistematizaciju, moraju se zaposliti mladi ljudi, arhitekte, istoričari umjetnosti, arheolozi, konzervatori...“, ocjenjuje Zagarčanin.

On dodaje da Uprava ima veliki problem sa kadrom, te da je nemoguće završiti sav posao sa 40 radnika. 

I enterijer, kao i ambijent je važno zaštiti

U Zakonu o zaštiti kulturnih dobara piše da je kulturno dobro svako nepokretno, pokretno i nematerijalno dobro za koje je utvrđeno da je od trajnog istorijskog, umjetničkog, naučnog, arheološkog, arhitektonskog i drugog društvenog značaja, te da može biti u državnoj ili privatnoj svojini.

Takođe pod kulturnim dobrom se smatra i okolina koja čini cjelinu, ali i enterijer.

Stručnjaci takođe ističu da su enterijer i okolina objekta veoma važni, i da čine integralni dio kulturnog dobra, te da ih je neophodno čuvati gotovo podjednako kao i sam objekat.
Profesor Lalošević ističe da, kada je u pitanju zgrada Jugooceanije da je i park  veoma važno zaštititi kao sastavni dio objekta.
„ Nije u pitanju samo zaštita objekta, već i njegovog ambijenta i parka, fontane, skulpture ruže vjetrova, ali i najznačajnijih karakteristika enterijera“, naglašava on.
Podsjeća da je već velikim dijelom uništena pokretna imovina „Jugooceanije“, pokretni fond, gotovo sav namještaj, arhiva.
U Zakonu piše i da se prethodna zaštita uspostavlja na dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprečavanja uništenja, oštećenja ili nestanka. 

„Veoma je značajno što u zakonu postoji mogućnost da svi koji smatraju da određeni objekti imaju kulturnu vrijednost mogu da pokrenu postupak, ali bi služba zaštite morala sama da štiti ono što je najvrednije u Crnoj Gori, a to se ne dešava“, pojašnjavaju iz nevladine organizacije EXPEDITIO.

Stručnjaci dodaju da bismo već trebali da imamo zaštićene sve te objekte da služba zaštite funkcioniše. 

Nažalost, inicijative za zaštitu najčešće nisu imale efekta, ističe Lalošević, jer se svojevremeno i iz rukovodstva uprave tvrdilo da služba zaštite ne smije biti biznis barijera.
Stručnjaci pojašnjavaju da prihvatanje inicijative nije dovoljno, te da sve dok se objekat pravno ne zaštiti, prijeti opasnost da bude srušen.

Sistem zaštite pada pred naletom investitora

Lalošević podsjeća da je u Tivtu srušen jedan veoma vrijedan arhitektonski objekat iz tog perioda - hotel Mimoza. Ne samo što je srušen, dodaje, nego se na tom mjestu umjesto hotela, grade kondo apartmani, odnosno stanovi za tržište. 

„ Investitori, naravno,  najviše vole gradnju stanova, zato što se takvom gradnjom ogromna zarada realizuje za godinu ili dvije, a kod hotela je potrebno mnogo više vremena  da se uloženo isplati i otpočne zarađivati. Država mora nametnuti, forsirati i podsticati hotele, a ne apartmanska naselja“, ocjenjuje profesor.
On podsjeća da su brojni naši stari hoteli bez potrebe srušeni nakon zemljotresa 1979. a mogli su biti sanirani i restaurirani, ali su se preferirali novi, veći i „ljepši“.
„Tako je stradao stari hotel Boka u Herceg Novom, hotel Slavija u Kotoru, Avala u Budvi, hotel Jadran u Ulcinju, hotel Grand na Cetinju, stara austrougarska bolnica u Kotoru, dom kulture u Risnu- većina tih objekata se mogla sanirati, da je bilo svijesti o njihovoj vrijednosti i značaju“, podsjeća bivši direktor ZZSK.

Bolnica u Risnu, dodaje on, djelo čuvenog arhitekte i profesora Milana Zlokovića, trenutno je u nekoj vrsti veće rekonstrukcije, a trebalo bi biti zaštićena. „  Još su autentični djelovi fasade, holovi, stepeništa, dvorišta“, ističe on. 

Lalošević dodaje da bi trebalo zaštiti i objekat Lučke kapetanije u Kotoru, takođe djelo Zlokovića. 

Hotel Plaža u Zelenici, podsjeća Lalošević, je trenutno najstariji sačuvani hotel u Crnoj Gori, građen 1902. godine. „ To je ujedno i jedini sačuvani hotel sa početka 20. vijeka u Crnoj Gori, mogao bi biti restauriran poput hotela te vrste širom svijeta“, navodi Lalošević.
Bitke za Podgorički Kino Kultura i hotel Crna Gora, kao i za stari hotel Durmitor na Žabljaku, sa aspekta zaštite su izgubljene, naglašava profesor Arhitekstonskog fakulteta. 

„ Hotel Podgorica je konačno  stavljen pod zaštitu, ali je njegova vrijednost kao kulturnog dobra u međuvremenu umnogome degradirana gradnjom višespratnice u neposrednoj blizini" ocjenjuje profesor Lalošević.
Zaštita  kulturnih dobara zavisi prevashodno od političke volje, to jest da li će vlast to čuvati za svoje strateške partnere ili će baštinu čuvati kao neponovljiv i vrijedan resurs, na osnovu koga će razvijati zemlju.

 „Staro ljetovalište Opatija uspjela je da sačuva najveći broj hotela starih preko 100 godina. Na taj način je sačuvala duh tog vremena i na njemu i danas gradi elitni turizam. Sličnih praksi ima puno i u širem okruženju, na primjer Venecija, Ravelo, Kapri u Italiji“, zaključuje Lalošević.

Registar kulturnih dobara ne postoji

Posljednjih decenija zaštićen je jako mali broj kulturnih dobara, a problem je što se ne znamo šta je sve zaštićeno, jer na sajtu UZKD, ni na sajtu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) nema spiska zaštićenih kulturnih dobara.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara je predviđeno da registar vodi Uprava za zaštitu i da je dostupan javnosti.

Zagarčanin je naveo da registar kulturnih dobara nije objavljen na sajtu, zato što je potpuno netačan, ističući da je taj registar “najveća sramota zaštite našeg spomeničkog blaga, jer ne postoji”.

On pojašnjava da je revalorizacija koja je započeta 2012. lažno proglašena završenom 2014. godine, da bi se zatim sjetili da je nevalidna, pa su 2017. odredili rok od pet godina za novu revalorizaciju.

To znači, dodaje, da 22. jula ove godine ističe pravni status za sva kulturna dobra, što bi, ukoliko se posao ne završi, moglo dovesti do ogromnih posljedica.

”Mi imamo samo sedam mjeseci za posao koji se radi pet godina”, istakao je direktor Uprave, podsjećajući da je revalorizacija, koja je bila neprecizna, koštala preko milion eura.

Fabrike smo zauvijek izgubili

Stručnjaci ističu da su i drugi objekti arhitekture 20. vijeka rezultat veoma kvalitetne arhitektonske jugoslovenske škole i većina njih posjeduje značajnu vrijednost.

”Fabrike koje su mogle biti sačuvane i biti vrlo atraktivne smo zauvijek izgubili. Poznati primjer Tejt galerije u Londonu, gdje je stari fabrički kompleks pretvoren u jedan od najznačajnijih centara umjetnosti”, navode iz EXPEDITIO.

Maja BORIČIĆ

Skadarsko jezero je jedno od najvažnijih močvarnih ekosistema na području Evrope. Uz Ulcinjsku Solana i Tivatska Solila, zaštićeno je Ramsarskom konvencijom kao močvarno stanište od međunarodne važnosti. Obzirom da je močvarno stanište koje pirpada Sredozemlju, posebno je ugroženo zbog klimatskih promjena, odnosno varijacija u temperaturi i vodostaju, što vodi do ugroženosti svih grupa vrsta koje ga nastanjuju. Nemaran odnos institucija prema močvarama doprinosi degradaciji već ugroženih staništa. Pravilan tretman ovako vrijednog močvarnog staništa od krucijalne je važnosti i za ciljeve Crne Gore u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero je takozvana vruća tačka biodiverziteta kada je u pitanju vrsta vilinog konjica, Lindenia, koja je na evropskom nivou ranjiva, što znači da je korak pred stadijum gdje bi se smatrala ugroženom“, tvrdi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Bogić Gligorović, međunarodni ekspert za biodiverzitet i ekologiju. 

Najveći broj jedinki Lindenie na svijetu nalazi se na Skadarskom jezeru, kaže Gligorović. „Od opstanka ove vrste kod nas, zavisi i njen status na evropskom i svjetskom nivou, ali je ključna i za ravnotežu biodiverziteta na samom jezeru“, tvrdi on. 

Zbog nedostatka zaštite močvarnih staništa i ranjivosti u vremenu klimatskih promjena, Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uvrstila je u decembru 2021. čak 40 000 vrsta vilinog konjica u listu ugroženih vrsta. 

Mediteranske močvare poput delte Bojane koja sa Skadarskim jezerom čini jedinstven kompleks, smatraju se najpodložnijim na svijetu kada su u pitanju loši uticaji klimatskih promjena, tvrdi Gligorović. 

„Smanjuje se broj jedinki, a u budućnosti je izvjesno i smanjenje broja vrsta, zbog sve većih pritisaka na ovaj tip staništa“, objašnjava on. 

Izvještaj Ramsarske konvencije „Globalni pregled močvara“ iz 2021. navodi da močvare nestaju „alarmantnom brzinom“, odnosno čak tri puta brže nego šume, te da je između 1970. i 2015. nestalo čak 35 odsto svjetskih močvara. „Uticaji klimatskih promjena na močvarna staništa se odvijaju brže nego što se pretpostavljalo“, navodi se u ovom izvještaju. 

Koliko su močvare važne za život na planeti govori činjenica da 40 odsto biljnih i životinjskih vrsta nastanjuje močvare, iako one zauzimaju svega šest odsto kopna planete. 

„Močvare su tip staništa koja proizvode mnogo veću količinu organske materije, nego šume ili bilo koji drugi tip staništa, i upravo zbog toga su od nemjerljive su važnosti za život na planeti “, objašnjava Gligorović. 

Nepredvidivi vodostaj remeti cikluse vrsta

Na Skadarskom jezeru ključni negativni uticaj klimatskih promjena na vrste ogleda se u promjenama vodostaja koje je sve teže predvidjeti, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Sve vrste, a naročito beskičmenjaci, imaju evolutivno pamćenje na sezonske promjene nivoa vode. Usljed klimatskih promjena dolazi do promjena vodostaja i pošto životinje ne mogu da se prilagode toj promjeni one nestaju iz staništa, što je jedan segment nestajanja vrste na globalnom nivou“, objašnjava Gligorović. 

„Jedna od najugroženijih grupa vrsta na svijetu, pa tako i na Skadarskom jezeru jesu vodozemci, koji prirodno naseljavaju močvarna staništa“, objašnjava za CIN-CG Irma Muhović, biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE), koja se naročito bavi ovim vrstama. 

Broj jedne vrste vodozemca, pedomorfnog tritona opao je za jednu petinu u odnosu na sedamdesete godine prošlog vijeka. 

„Svi vodozemci u potpunosti zavise od vodostaja i vodenih tijela, a naročito dok su reproduktivnoj fazi, što njihovu ugroženost čini još podložnijom klimatskim promjenama“, objašnja Muhovićeva. 

Dugotrajna izloženost UV zracima do koje dolazi zbog promjene vodostaja veoma je štetna za vodozemce i dovodi do brojnih bolesti, što utiče na broj jediniki, tvrdi ona. 

„Podizanje nivoa mora u budućnosti može dovesti do zaslanjivanja močvarnih staništa Skadarskog jezera, a i do naseljavanja riba grabljivica koje su pogubne za vodozemce“, tvrdi Muhovićeva. 

„Nestanak, odnosno smanjenje brojnosti jedne vrste iz staništa kritično je za ravnotežu u ekosistemu i momentalno se odražava na druge vrste“, objašnjava Gligorović. 

Tako smanjenje broja vilinih konjica i  vodozemaca vodi do prekomjernog množenja komaraca, ali i širenja bolesti, tvrdi Gligorović.

„Sa klimatskim promjenama, mogu se lako proširiti i vrste komaraca iz drugih podneblja koje su nosioci bolesti poput groznice Zapadnog Nila i Denga virusa“, tvrdi on. 

Ptice su takođe veoma osjetljive na promjenu vodostaja. 

„Vrsta bjelobrada čigra se gnijezdi na lokvanjima koji se nalaze na samoj površini vode. Ona postavlja samo par grančica na taj list i na njima gradi gnijezdo. Nagle obilne padavine koje su sve nepredvidivije lako uništavaju gnijezda ovih ptica“, objašnjava Marija Šoškić-Popović, ornitološkinja iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). 

Velike fluktuacije vode, u rasponu od čak šest metara nadmorske visine, negativno se odražavaju i na pelikane, tvrdi Darko Saveljić, ornitolog. 

„Nekada su pelikani počinjali da se gnijezde u januaru ili februaru, a sada usljed klimatskih promjena počinju i u decembru“, objašnjava Saveljić. 

Nakon obilnih kiša u februaru i martu dolazi do potapanja i jaja i gnijezda. Da bi se to amortizovalo postavljeni su splavovi za gniježdenje pelikana. Tim se aktivnostima donekle nastoje ublažiti pogubni uticaji klimatskih promjena na biodiverzitet. 

Opstanak pelikana na Skadarskom jezeru danas u potpunosti zavisi od čovjeka, uvjerena je i Šoškić-Popović. 

Broj pelikana znatno je opao još tokom devedesetih, naročito zbog aktivnosti kao što je nekontrolisana upotreba motornih plovila zbog šverca na jezeru tokom sankcija. Kako je riječ o veoma osjetljivoj vrsti, veliki broj pelikana je zauvijek napustio Skadarsko jezero tokom devedesetih. „Iako se broj pelikana zahvaljujući pozitivnim aktivnostima poput izgradnje splavova značajno povećao u posljednje vrijeme, nekadašnja brojnost još se nije povratila“, objašnjava Šoškić- Popović. 

„Kapacitet Skadarskog jezera je da na njemu gnijezdi makar duplo više ptica nego što danas gnijezdi i najmanje 500 hiljada ptica na zimovanju “, objašnjava Saveljić. 

Na osnovu prisustva ptica na Skadarskom jezeru tokom zimovanja, može da se vidi i kakvo je vrijeme u sjevernim djelovima Evrope. Skadarsko jezero je u tom smislu postalo indikator klimatskih prilika. Kada močvare na sjevernoj i istočnoj Evropi ne zalede, ptice nemaju potrebe da dolaze na Skadarsko jezero, objašnjava Saveljić.  

Brojnost vrsta smanjuje se i zbog toga što mnoge ptice gnijezde uz samu vodu, što dovodi do izvjesnog uništavanja njihovih gnijezda, tokom sve nepredvidljivijih godina i vodostaja usljed klimatskih promjena, kazao je Saveljić.

Močvare - staništa ključna u borbi protiv klimatskih promjena

„Skadarsko jezero jedno je od najvećih tresetišta u Evropi, i kao takvo predstavlja skladište ugljenika koje treba dugoročno održavati“, navodi se u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom (2016-2020). Tresetište je tip močvarnog staništa koje akumulira više ugljen dioksida nego bilo koji drugi tip staništa na planeti. U tom smislu ovo jezero je važno u ublažavanju efekata klimatskih promjena, zajedno sa ostalim močvarama, šumama i marinskim eko sistemima, istuču u strategiji. 

„Tresetišta, koja pokrivaju svega tri odsto kopnene površine planete, akumuliraju 30 odsto ugljen-dioksida koji dolazi sa zemlje. Da bi se dostigli ciljevi Pariškog sporazuma o sprečavanju povećanja temperature, moramo spriječiti dalje uništavanje netaknutih tresetišta i obnoviti 50 odsto svih izgubljenih tresetišta prije 2030. godine“, navodi se u Globalnom pregledu močvara iz 2021. 

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu navodi da ,,tresetišta akumuliraju duplo više ugljen-dioksida od šuma.”

Na pitanje na koji su način močvare, pa samim tim i Skadarsko jezero kao jedno od najvećih tresetišta u Evropi, uključene u ciljeve borbe protiv klimatskih promjena, iz Direktorata za EU integracije, međunarodnu saradnju i klimatske promjene ističu da će sljedećom revizijom plana aktivnosti ,,uzeti u obzir ova pitanja“. 

,,Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, uvodi obavezu donošenja Plana prilagođavanja na klimatske promjene kako bi se identifikovao uticaj klimatskih promjena na osjetljive sektore i smanjivanja negativnih posljedica na te sektore, a na čijoj se izradi intezivno radi. Upravo kroz Plan prilagođavanja na klimatske promjene, močvare i močvarna staništa, kao ekosistemi ključnih staništa u borbi protiv klimatskih promjena, će (adekvatnije i opsežnije) biti uključeni kroz ciljeve i planove Crne Gore, a sve cilju implementacije Pariškog sporazuma“, navode iz Direktorata.

Iz ovog Direktorata nijesu odgovorili na pitanje koji konkretni koraci su po tom pitanju preduzeti. 

Oslobađanje velike količine štetnih gasova dešava se kada se o velikim akumulacijama ugljen dioksida ne vodi računa. Naročito su štetni požari, kao što je bio onaj veliki kada je gorjelo močvarno stanište Skadarskog jezera 2020. godine.

Požari močvarnih staništa stvaraju otrovni gas dioksin. „Dioksin je jednako kancerogen kao kad se lože gume, otpad, ili bilo šta drugo“, tvrdi Saveljić. 

Osim toga, ova velika površina pod trskom koja je gorjela za laike je samo trska, a za biologe je vrlo važno stanište, u prvom redu za opstanak nekih ptica, obzirom da je nekoliko vrsta na Skadarskom jezerom vezano isključivo za tu trsku, tvrdi Saveljić. 

Uključivanje lokalne zajednice od presudnog značaja

„Crna Gora se nije naročito bavila močvarama osim što je potpisala Ramsarsku konvenciju“ , tvrdi Saveljić. 

Ipak, od samog potpisivanja, Crna Gora nije daleko odmakla u koracima koje najvažnija konvencvija zaštite vlažnih i močvarnih staništa podrazumijeva, uvjeren je Saveljić.

„Nije realizovana čak ni zabrana lova ptica močvarica olovnom sačmom, iako je još 2009. potpisan Sporazum o zaštiti Afričko-Evroazijskih migratornih ptica močvarica, gdje se navodi zabrana lova ovih ptica olovnom sačmom“, tvrdi on.

Globalni pregled močvara 2021. ističe tri elementa, najvažnijih za buduće intervencije na močvarnim staništima, a to su ,,klimatska kriza, globalna ekološka kriza uključujući katastrofalni gubitak biodiverziteta, kao i snažna potreba za transformativnom društvenom promjenom.“

„Od ključne je važnosti za zaštitu močvara razumjeti njihovu povezanost sa stanovništvom. Sama Ramsarska konvencija je prepoznala važnost komunikacije sa lokalnim stanovništom, čak daje i posebne smjernice kad su u pitanju žene kao kategorija koja se inače manje čuje. Nedostaje interdisciplinarni pristup“, tvrdi za CIN-CG Aleksandra Gligorović, biološkinja, aktivna u radu civilnog sektora. 

„Biodiverzitet je možda zanimljiv meni i mojim koleginicama i kolegama, ali pitanje je koliko zanima nekog ko tu živi, a ko je zapravo ključan za očuvanje biodiverziteta“, objašnjava Gligorovićeva. 

Obaveza institucija da uključe lokalno stanovništvo ostala je u slučaju Crne Gore uglavnom samo na papiru, objasnila je Gligorovićeva. 

Bez uključivanja lokalne zajednice nema ni održive zaštite biodiverziteta močvara, a mnogi ljudi koji žive oko jezera još nijesu uključeni u borbu za očuvanje ovog izuzetnog predjela i njegovih vrsta, niti su svjesni koristi koje bi imali ukoliko se ovo močvarno stanište održi.  

Đurđa RADULOVIĆ
foto: Milan MIJAJLOVIĆ
kamera: Milan MIJAJLOVIĆ i Marko MARAŠ

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar zaštitu i proučavanje ptica, a  finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u partnerstvu sa Centrom za romske inicijative (CRI), će u naredne dvije godine sprovoditi projekat: RE zajednica: zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje i socijalna prava.
Glavni cilj projekta je osnaživanje RE zajednice kroz lakši pristup zdravstvu, obrazovanju, zapošljavanju, socijalnim i drugim pravima ove populacije u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na žene i djevojčice. Akcenat će biti i na efektima pandemije COVID-19 na poziciju pripadnika/ca RE, koja je zbog svog položaja posebno osjetljiva na sve vrste kriza.
Planirane su različite aktivnosti tokom dvogodišnje realizacije projekta. Biće sprovedeno terensko istraživanje (intervjui i fokus grupe) u okviru RE zajednica, kako bi se osvijetlili ključni izazovi koji utiču na život ove populacije, posebno djece i djevojčica/žena, uključujući pitanja ranih/prisilnih brakova, nedovoljne uključenosti u obrazovni sistem, uličnog prosjačenja, prava na zdravstveno osiguranje i sl. Nalazi terenskog istraživanja poslužiće kao osnova za dubinska novinarska istraživanja, u okviru kojih će biti objavljeno više istraživačkih tekstova.
Životne priče i izazovi sa kojima se susreću pripadnici/e RE zajednice biće pretočene u kratki dokumentarni film kako bi se javnost upoznala sa najvažnijim pitanjima koja utiču na RE populaciju u Crnoj Gori.
Projekat predviđa i održavanje više treninga za predstavnike/ce medija i institucija (pravosuđa, policije, škola, socijalnih službi i sl.), kako bi se upoznali sa specifičnostima izvještavanja i rada sa RE populacijom, njihovom kulturom, tradicijom i načinom prevazilaženja mogućih izazova. Najvažniji nalazi projekta biće sadržani u bilingvalnoj publikaciji koja će biti objavljena u posljednjim mjesecima realizacije i u formi E-booka. Ključni nalazi projekta biće predstavljeni na finalnoj konferenciji.
Projekat se realizuje uz podršku Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi projekat: Novinarska istraživanja, u čijem su fokusu predstavnici/e manje brojnih naroda i etničkih grupa, ranjivih kategorija stanovništva - žene, djeca, osobe treće životne dobi, osobe sa invaliditetom (OSI). Projekat će trajati deset mjeseci. CIN-CG će kroz dubinska novinarska istraživanja pokušati da utvrdi ključne probleme sa kojima se suočavaju manje brojni narodi i ranjive grupe u našem društvu. Pokušaće i da utiče na društvene aktere, od donosioca/teljki odluka, pravosudnih organa kako bi se otvorio dijalog i situacija popravila. Predviđeno je da se u okviru projekta sprovede i objavi više dubinskih istraživanja o stepenu socijalne ugroženosti ranjivih grupa koje će biti u fokusu, njihove uključenosti/isključenosti iz društva kao i izloženosti diskriminaciji. Istraživanja će biti prezentovana javnosti i u multimedijalnoj formi (tekstovi, audio, video, infografici), a ključni nalazi projekta biće dostupni u formi E-booka. Projekat se realizuje uz podršku Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

Premijer saopštio da će se auto-put graditi preko Rijeke Crnojevića, navodeći da se na taj način čuva Nacionalni park. Rijeka Crnojevića je dio NP i njene "buffer" zone. Iako trasa još nije definisana, iz Vlade obećavaju da će odluka biti u interesu zaštite životne sredine. Iz Strateške procjene uticaja plana auto-puta vidi da bi gradnja uticala na ptice, sisare, makije…

Namjera vlasti da se dio auto-puta gradi preko Rijeke Crnojevića, a ne preko samog Skadarskog jezera, svakako bi imala značajnog uticaja na bogatstva tog Nacionalnog parka, saglasno je više crnogorskih i evropskih stručnjaka iz oblasti zaštite prirode. Evropski stručnjaci sugerišu da bi put trebalo što više udaljiti od granica parka.

Skadarsko jezero proglašeno je Nacionalnim parkom prije nepunih 40 godina. U međuvremenu se našlo na listi močvara od međunarodnog značaja (Ramsar), a zbog prisustva više od 280 vrsta, i na listi od međunarodnog značaja za boravak ptica. Bogato je ne samo životinjskim i biljnim vrstama, već i pijaćom vodom, pa se sa samo jednog od njegovih izvorišta podmiruje kompletno crnogorsko primorje.

I mada se još čeka na puštanje u rad prve dionice, premijer Zdravko Krivokapić je na predstavljanju investicionog programa "Crna Gora odmah", kazao da se auto-put neće graditi preko Skadarskog jezera, nego preko Rijeke Crnojevića.

"Auto-put zaobilazi Skadarsko jezero, jer time čuva Nacionalni park", kazao je on na predstavljanju programa u drugoj polovini novembra.

Sama ideja gradnje preko Rijeke Crnojevića stara je najmanje petnaestak godina. U Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za plan autoputa (avgust 2008. godine), razmatrane su mogućnosti prelaska preko Skadarskog jezera (jezerska ili A varijanta) i preko kanjona Rijeke Crnojevića (kopnena ili B varijanta).

"Skadarsko jezero predstavlja najviši rang zaštite i prioritet prirode u Crnoj Gori, pa ga tako treba i tretirati", navodi se u dokumentu, u kojem se konstatuje da uticaj na područje "nije zanemarljiv u obje varijante".

Mada se konstatuje da bi gori uticaj imala varijanta prelaska preko jezera, u Strateškoj procjeni uticaja se ističe da bi od puta preko Rijeke negativan uticaj bio veći na sisare i na makije, ali da bi to imalo uticaja i na populaciju ptica. U dokumentu se tvrdi da je u ovom slučaju "nebitan" negativan uticaj koji put može imati na ispust zagađenih atmosferskih voda sa puta u Skadarsko jezero.

U mnogim dokumentima se Rijeka Crnojevića ubraja u najvažnije pritoke Skadarskog jezera.

NEOPHODNO UKLJUČIVANJE NAUČNIKA

Hidrolog Golub Ćulafić pojasnio je da voda dolazi podzemnim putem iz Cetinjskog polja, a da sama rijeka izvire iz Obodske pećine i poslije 13 kilometara se uliva u jezero.

"Imajući u vidu sezonsko kolebanje nivoa Skadarskog jezera, donji i srednji dio toka Rijeke Crnojevića u jednom dijelu godine biva potopljen vodama jezera, pa tako ona postaje jedan od njegovih rukavaca," kazao je Ćulafić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mada ističe da nije upoznat sa planom gradnje auto-puta preko Rijeke, smatra da je svakako neophodno uključivanje šire naučne zajednice, kao i eminentnih stručnjaka iz oblasti hidrogeologije, hidrologije i svih srodnih disciplina koje se bave izučavanjem prirodnih procesa prilikom odabira buduće trase.

"Sliv, vrelo i riječni tok Rijeke su već pod određenim antropogenim pritiskom zbog infiltriranja komunalnih voda iz Cetinjskog polja u podzemlje, te činjenice da Cetinje još nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Ovakvo stanje se takođe pogoršava pri velikim kišama, kada veći dio Cetinjskog polja plavi i skuplja otpadne vode sa veće površine, koje ulaze u podzemlje i završavaju na Rijeci Crnojevića", upozorava on.

Posebno se, prema njegovom mišljenju, mora posvetiti pažnja istraživanjima ''nultog'' stanja prirodne sredine, prvenstveno zbog hidrogeoloških specifičnosti navedenog područja, a i zbog činjenice da se ono nalazi pod zaštitom države i da je po mnogo čemu posebno.

U Strateškoj procjeni uticaja navodi se da se ovom varijantom obezbjeđuje zaštita NP Skadarsko jezero, da "budući auto-put time neće biti na terenu NP, a Rijeka Crnojevića se premošćava na koti iznad faktičke granice NP".

Međutim, sama Rijeka Crnojevića i njena okolina nalaze se u granicama NP Skadarsko jezero, što je CIN-CG potvrđeno i iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG). Prostornim planom posebne namjene za NP Skadarsko jezero propisane su dvije zone zaštite. Osim granica samog NP, definisane su i granice zaštićene (buffer) zone. Ovaj Prostorni plan je istekao, a drugi nije u međuvremenu usvojen.

Trasa će biti definisana kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji poslanici očekuju da im bude predstavljen do aprila. Rukovoditeljka izrade PPCG Svetlana Jovanović kazala je da trenutno ne može dati konkretne odgovore koji se tiču auto-puta u ovom dijelu države, ali da se predlaže kopnena varijanta "kojom se izbjegava prelaz preko Skadarskog jezera i potpuno izbjegava zaštićeno područje Nacionalnog parka".

"Pri razmatranju varijanti koridora saobraćajnica, analiziraju se prostorni aspekti u smislu konekcije određenih područja, aspekti zaštite prostora, saobraćajni i inženjerski kriterijumi, kako bi se predložila optimalna rješenja", pojasnila je ona za CIN-CG kako teče taj proces.

Iz Vlade nisu mogli precizirati kuda bi tačno preko Rijeke Crnojevića išao auto-put.

Iz kabineta premijera su kazali da nije donijeta konačna odluka po ovom pitanju.

"Najveća prednost je, što se u tom slučaju, zaobilazi NP, a time štiti i životna sredina u tom području. Dakle, put koji je neko zacrtao preko Skadarskog jezera, a koji je najkraći, je neodrživ. Zato ćemo, prilikom donošenja konačne odluke voditi računa o odgovornom odnosu prema životnoj sredini i svaka odluka biće u tom interesu", kazali su iz kabineta.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) kazali su da je u toku izrada Studije izvodljivosti auto-puta sa idejnim rješenjima, a njen završetak očekuje se ove godine. Priprema Studije se finansira bespovratnim sredstvima Evropske komisije koja su dodijeljena kroz mehanizam Investicionog okvira za Zapadni Balkan.

"Idejnim rješenjima u sklopu Studije će se preporučiti poželjni položaj trase, koji će se konačno definisati kroz pripremu tehničke dokumentacije na većem nivou detaljnosti - idejni, odnosno glavni projekat. Bitno je istaći da će se poštovati primjenjivi relevantni propisi, uz posebnu pažnju o zaštiti životne sredine", obećavaju iz MKI.

PRIMJER TARE OPOMINJE

Mada se često isticalo kako se vodi posebna pažnja o zaštiti životne sredine prilikom gradnje auto-puta, to nije učinjeno na primjeru Tare, rijeke koja je pod zaštitom UNESCO (Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija).

I Evropska komisija je u posljednjem izvještaju zatražila od crnogorskih vlasti da preduzmu hitne mjere na "očuvanju i poboljšanju ekološke vrijednosti zaštićenih oblasti i potencijalnih 'Natura 2000' mjesta", među kojima je istaknuta i Tara i Skadarsko jezero. EK napominje u izvještaju da se još radi na ispunjavanju preporuka Bernske konvencije, pred kojom se godinama vodi slučaj koji se tiče gradnje na Skadarskom jezeru.

Grupa građana Virpazara i nevladina organizacija Green home pokrenuli su taj slučaj prije svega zbog gradnje naselja Mihailovići na Jezeru, ali i zbog plana auto-puta, tražeći da se napusti ideja prelaska preko Rijeke Crnojevića. Zbog plana gradnje preko Rijeke zabrinutost su podijelili i predstavnici stalnog odbora Bernske konvencije.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez kazala je da ta institucija "razmatra sva ekološka pitanja povezana sa zaštitom Skadarskog jezera od najveće važnosti i sarađuje sa Ministarstvom kapitalnih investicija na razvoju planova za auto-put Bar - Boljare".

"Evaluirana su sva ekološka ograničenja iz plana auto-puta Bar-Boljare i Komisija je preporučila rješenje koje ide kroz pograničnu oblast Skadarskog jezera kako bi se zaobišle ekološki osjetljive oblasti", kazala je ona za CIN-CG.

Poručuje i da je stav Komisije da "ovaj put treba da ispunjava najveće moguće ekološke standarde, istovremeno pružajući najveću vrijednost za uloženi novac za cijelokupni projekat".

O najavi prelaska preko Rijeke Crnojevića, iz Nacionalnih parkova Crne Gore kazali su da njihovi predstavnici nisu "bili učesnici sastanaka u vezi sa ovim pitanjem". Dodali su da će se odrediti o tome kada budu upoznati sa svim relevantnim podacima.

"Ističemo da je NPCG prioritet zaštita biodiverziteta i očuvanje prirode, ne samo povodom ovog eventualnog projekta, već povodom bilo kojeg projekta kojim bi se ugrozio biodiverzitet zaštićenih područja", poručeno je iz preduzeća na čijem je čelu Aleksandar Bulatović.

Ministru za ekologiju, prostorno planiranje i urbanizam Ratku Mitroviću pisali su već predstavnici Regionalnog vodovoda. Regionalni vodovod gazduje Bolje sestrama, izvorišem sa kojeg se napaja Primorje. CIN-CG je prije nepunih godinu objavio da je izdašnost izvorišta drastično smanjena, a da je šteta dijelom nastala produbljivajem korita Morače vađenjem šljunka. Morača je glavna pritoka Skadarskog jezera.

JEZERSKA VARIJANTA NOSI BROJNE RIZIKE

Jezerska varijanta, od koje se načelno odustalo, prolazila bi pored zone sanitarne zaštite Regionalnog vodovoda.

"Zbog toga postoje realni rizici, koji bi prilikom izgradnje i eksploatacije auto-puta mogli izazvati poremećaje utvrđenog režima voda... predlažemo da se prije konačne odluke o izboru trase sprovede i ciljana studija uticaja izvođenja radova i eksploatacije saobraćajnice na zonu sanitarne zaštite jedinog regionalnog izvorišta u Crnoj Gori. Navedene sugestije dostavljamo kako bi se izbjegle i najmanje štetne posljedice na upravljanje regionalnim vodovodnim sistemom", navodi se u dopisu u koji su CIN-CG imale uvid.

Na marginama prošlomjesečne konferencije CIN-CG na temu pregovačakog poglavlja 27 - životna sredina i klimatske promjene autor teksta razgovarao je sa više stručnjaka za zaštitu prirode o uticaju moguće gradnje auto-puta preko Rijeke Crnojevića. Dok je jedan od sagovornika sugerisao da se samo modernizuje postojeći prelaz preko Vranjine, svi su bili saglasni da bi u slučaju gradnje najbolje bilo izbjeći NP Skadarsko jezero i njegovu "buffer" zonu.

Austrijski geolog i hidrolog Ulrih Švarc kazao je za CIN-CG da bi most preko Rijeke Crnojevića "bio jedan drastičan vizuelni element u ovom lijepom, gotovo netaknutom dijelu jezera".

Na teritoriji Rijeke Crnojevića i njene okoline nalazi se više kulturnih dobara, među kojima su i Most knjaza Danila, Crkva svetog Nikole, Crkva svetog Jovana Krstitelja, kuća svetog Petra Cetinjskog, Obod Crnojevića...

Jedna od opcija koju on predlaže je da se gradi auto-put prateći uglavnom postojeći putni pravac u blizini Cetinja i krećući se jugoistočno, ali bi ona bila duža (63 umjesto nekih 48 kilometara) i skuplja.

"Lično, ja bih glasao za najskuplje, ali dugoročno gledano najodrživije rješenje, zaobilaženje Skadarskog jezera što je više moguće i radeći na razvoju turizma duž jadranske obale dobijajanjem puta u priobalju i da se grade mnogi tuneli, ali teren je težak i, ponavljam, koštao bi puno", naveo je on.

Prirodne ljepote privukle gotovo 150.000 posjetilaca

Oko 60.000 posjeta zabilježeno je prošle godine u NP Skadarsko jezero, dok je rekord zabilježen dvije godine ranije - više od 145.000 posjeta.

"U NP Skadarsko jezero turisti su najviše zainteresovani za krstarenje akvatorijumom, jer omogućava posjetiocima da uživaju u prirodnim ljepotama, ali i kulturno-istorijskim spomenicima", kazao je šef Službe za zaštitu prirodne i kulturne baštine i održivi razvoj Aleksandar Mijović.

Govoreći o problemima sa kojima se suočavaju u pravcu očuvanja i poboljšanja njegovih ekoloških vrijednosti, Mijović je kazao da je neophodno u što kraćem roku izraditi novi Prostorni plan posebne namjene za Skadarsko jezero, ali i ribarsku osnovu koja bi dala preciznije podatke o stanju ihtiofaune, definisati mjere koje će se sprovoditi u cilju zaštite i očuvanja ribljeg fonda...

Veliku prijetnju za Skadarsko jezero predstavlja proces zagađenja organskim i neorganskim materijama koje nadzemnim i podzemnim vodama ulaze u jezero.

On je takođe istakao ribolov u vrijeme zabrana, kao i nelegalna sredstva za izlov riba.

"Antropogeni uticaji prisutni su prije svega kroz uznemiravanje ptica na Skadarskom jezeru, kao posljedica turističkih aktivnosti, kao i aktivnosti lokalnih ribara i sportskih ribolovaca. Svakako i krivolov je jedan od pritisaka na faunu ptica", kazao je Mijović.

Uticaj na ptice višestruk

Ornitolozi Centra za zaštitu i izučavanje ptica (CZIP) upozorili su da negativni uticaj gradnje auto-puta na biodiverzitet ptica može biti višestruk, ističući smrtnost uzrokovanu saobraćajem, buku kao i zagađenjem vazduha.

"Prolaskom auto-puta došlo bi do povećanja frekventnosti saobraćaja na dionici unutar granica NP, te bi stoga i uznemiravanje i uticaj na ptice i druge organizme bio veći... da ne pominjemo negativan uticaj čitavog procesa izgradnje dionice - miniranje, rad mašina, buka, prašina, aerozagađenje... na ornitofaunu u NP, što je naročito riskantno u periodu gniježđenja", kazali su predstavnici CZIP-a.

Skadarsko jezero se nalazi na Jadranskom migratornom putu, pa je velikom broju ptica ono usputna stanica u periodu migracije na kojoj se odmaraju, hrane, te kasnije nastavljaju put. Tokom zime, na jezeru boravi i do 250.000 ptica vodenih staništa, koje sa sjevera Evrope dolijeću na najveće jezero u Crnoj Gori, kako bi na njemu provele zimu.

Zamislite most preko Pavlove strane

Mi se ne protivimo projektu auto-puta, ali protiv smo toga da ide preko NP Skadarsko jezero, kazao je Milan Knežević, koji je nosilac tužbe ispred neformalne grupe građana iz Virpazara kod Bernske konvencije.

"Planirani put, odnosno most, bi trebalo da ide upravo preko Pavlove strane. Znači upravo na mjestu koje treba da bude vizualno zaštićeno kao simbol cijeloga parka. E sada zamislite kako se gradio isti auto-put preko UNESCO zaštićene rijeke Tare", kazao je Knežević.

Tokom gradnje mosta preko Tare izmješteno je korito rijeke, a nevladin sektor ukazivao da su prekršreni brojni ekološki standardi. Predstavnici UNESCO, koji su u novembru 2018. obišli dio Tare, podnijeli su izvještaj u kome su konstatovali da je to područje "puno deponije i odloženog materijala", kao i da je jasno da će ostati vidljivi uticaji na okolinu i nakon okončanja izgradnje auto-puta.

"Kopnena" varijanta auto-puta je za kilometar kraća od varijante preko Skadarskog jezera. U Strateškoj procjeni uticaja se navodi da bi preko potopljenog kanjona Rijeke Crnojevića mostom bilo da se odabere premošćenje od masiva Rudine sa desne obale prema padinama Bozukove glave, ili od masiva Lisinja uzvodnije sa desne strane, na Pavlovu stranu na lijevoj obali rijeke. Centralni raspon mosta ne mora da bude veći od 200 metara, navodi se u dokumentu.

Kako iz Vlade nismo mogli dobiti detalje o trasi, korišteni su planovi iz Strateške procjene uticaja.

Istraživačka priča je podržana kroz projekat "SOS Skadar lake - Keeping the Montenegrin Wilderness Wild" kojeg sprovodi Centar za zaštitu i proučavanje ptica, a finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite Nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Miloš RUDOVIĆ

Institut sporazuma o priznanju krivice i njegova primjena, drastično rastu u periodu od 2016-2020 godine, kako u Višim i Specijalnom državnom tužilaštvu, tako i u osnovnim državnim tužilaštvima

U Višim državnim tužilaštvima u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj  imamo tri puta veći broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice.

U Specijalnom državnom tužilaštvu u odnosu na 2016-u godinu, u 2020-oj imamo čak četiri puta veću brojku kada su zaključeni sporazumi o priznanju krivice u pitanju.

U osnovnim državnim tužilaštvima, brojka o sporazumnom priznanju krivice je u odnosu na 2016-u godinu, 2020-e skočila čak na skoro tri puta veću.

Od januara 2016. do decembra prošle godine Savjet je trebalo da ima više od 70 sjednica, ali je održano svega 17. Ministarstvo i Vlada ne ispunjavaju svoje obaveze

Jedno od ključnih tijela koje bi trebalo da pomogne očuvanje Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na Listi svjetske baštine UNESCO postoji samo na papiru. Savjet za upravljanje područjem Kotora se nije sastao više od godinu i po dana, a trebalo bi da ima redovne mjesečne sastanke i podnosi godišnje izvještaje. Uprkos tome, Vlada nije iskoristila zakonsku mogućnost da smijeni članove Savjeta i postavi nove.

U cilju efikasnijeg upravljanja područjem koje se od 1979. godine nalazi pod zaštitom UNESCO, Skupština Crne Gore je prije nepunih deset godina donijela lex specialis - Zakon o zašiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora.

Područjem se upravlja u skladu sa Menadžment planom Kotora. Zakonom je uvedena obaveza uspostavljanja Savjeta koji, između ostalog, vrši monitoring stanja Područja Kotora, priprema godišnji izvještaj o sprovođenju Menadžment plana i daje saglasnost za inicijative i programe koji se odnose na tu oblast.

Potreba za osnivanjem Savjeta nametala se i zbog prekomjerne urbanizacije i ostalih problema ovog zaštićenog područja, čiji status je od strane UNESCO dovođen u pitanje. Međutim, efekti koje je Savjet trebalo da ima, posebno u posljednjih godinu i po otkada se ovo tijelo ne sastaje, sve su upitniji.

Ostavku u ovom tijelu podnijela je u februaru 2020. godine predstavnica NVO Expeditio Aleksandra Kapetanović, koja je kazala se Savjet u tom trenutku nije sastajao nepunih godinu.

"Iako je predviđeno da se sastaje jednom mjesečno. To govori ne samo o nefunkcionalnosti ovog sistema nego i o neshvatanju izuzetno problematične situacije u kojoj se Područje Kotora trenutno nalazi i značaja upravljanja područjem Svjetske baštine generalno", navodi se u ostavci Kapetanović u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid.

Problemi u funkcionisanju Savjeta počeli su znatno ranije. Tokom 2016. godine bilo je svega pet sjednica, 2017. godine ovo se tijelo nije nijednom sastalo, a nešto je intezivniji bio rad 2018. godine, kada je organizovano devet sjednica. Ali, u 2019. godine samo se jednom sastao, a 2020. godine dva puta. Prošle godine nije bilo niti jednog sastanka. Dakle, za šest godina, Savjet je trebalo da ima više od 70 sjednica, ali bilo ih je svega 17, vidi se iz zapisnika koje je CIN-CG dobio na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Opštine Kotor za period do decembra.

Od formiranja Savjeta bilo je više promjena vasti u Kotoru, ali to nije uticalo na efikasniji rad ovog tijela, koje je trebalo značajno da doprinese očuvanju Područja Kotora.

Zakonom je predviđeno je da predsjednik Opštine Kotor bude istovremeno i predsjednik Savjeta, a pored njega tijelo ima deset članova. Osim pet članova koje imenuje Skupština opštine Kotor, propisano je da ostali predstavnici budu iz resora kulture, uređenja prostora i zaštite životne sredine, uprave nadležne za zaštitu kulturnih dobara, Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom i očuvanjem grada.

"Iako su Zakonom definisane nadležnosti Savjeta veoma značajne, u praksi se pokazalo da on postoji samo kao forma, da služi kao platforma za razmjenu infomacija različitih aktera, ali da u sušitini nema nikakvog uticaja na procese koji se dešavaju na Području Kotora", kaže Aleksandra Kapetanović.

Ona ističe da bi bilo potrebno definisati nove mehanizme i tijela za upravljanje Područjem.

I bivši član Savjeta, profesor Arhitektonskog fakulteta Ilija Lalošević, mišljenja je da Savjet nije sam po sebi dovoljan i da bi Crna Gora i grad Kotor, u cilju zaštite i upravljanja Područjem, trebalo da primijene raniji model, a to je obezbjeđivanje institucionalnih, kadrovskih i drugih preduslova za zaštitu "in situ", odnosno u okviru samog područja na Listi UNESCO-a, koji je uobičajen u cijelom svijetu, o čemu svjedoče i brojni primjeri u okruženju, poput onog u susjednoj Hrvatskoj.

"Smatram da pored Savjeta koji bi i dalje imao savjetodavnu i kontrolnu ulogu, treba da se formira, odnosno restituiše institucija kojoj bi se povjerilo upravljanje zaštićenim područjem, tzv. 'site manager', poput nekadašnjeg Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor. Bez obzira na novije reforme sistema zaštite kulturnih dobara, slične institucije, i danas imaju drugi zaštićeni gradovi i područja, kao na primjer Dubrovnik, gdje funkciju upravljača zaštićenim kulturnim dobrom ima Zavod za obnovu Dubrovnika," kazao je za CIN-CG profesor Lalošević.

Lalošević je bio direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, koji je funkcionisao od 1980. do 2011. godine.

Zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor prestao je sa radom prije desetak godina, a potom je transformisan u područna odjeljenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predvidio je donošenje Menadžment plana za kulturna dobra koja imaju međunarodni značaj, odnosno koja su upisana na UNESCO listu ili su nominovana za upis. Menadžment plan donijet je za Područje Kotora u decembru 2011. godine.

Zakonom je propisano da je Savjet dužan da svake godine do 1. marta dostavi Vladi godišnji izvještaj o sprovođenju Menadžment plana. Međutim, izještaj je predat jedino za 2017. godinu, vidi se iz dokumenta koji je CIN-CG dobio.

Kapetanović ističe da taj godišnji izvještaj daje najkompletniju analizu i ocjenu stanja na Području Kotora.

U izvještaju se navodi da, između ostalog, efekti sprovođenja Menadžment plana "u domenu sprečavanja prekomjerne i nekontrolisane urbanizacije nisu postojali", da su brojni primjeri narušavanja i uništavanja vrijednosti prostora "pokazatelji nedosljedne primjene Zakona o zaštiti kulturnih dobara i drugih zakona" ali i da takvom stanju doprinosi "nekompetentnost većine učesnika u izradi planova, projekata kao i u izvođenju radova".

Uprkos tome što se Savjet nije sastao od maja 2020. godine do decembra prošle godine, a izvještaj o Menadžment planu nije slat godinama, Vlada nije iskoristila svoju zakonsku mogućnost da razriješi to tijelo.

Iz Generalnog sekratarijata Vlade su CIN-CG kazali da u periodu od imenovnja Vlade Zdravka Krivokapića 4. decembra 2020. godine nije podnošen predlog za razrješenje i imenovanja Savjeta, napominjući da je to posljednji put učinjeno sredinom januara 2020. godine, a na predlog tadašnjeg ministra kulutre Aleksadra Bogdanovića.

Predlog imenovanja je sada u resoru ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić. Iz Ministarstva nisu odgovorili više od tri sedmice na pitanja CIN-CG, između ostalog, koliko su zadovoljni radom Savjeta i na koji bi način trebalo unaprijediti zaštitu Kotora u cilju očuvanja na Listi UNESCO. Bratić je na 41. Generalnoj konferenciji UNESCO u novembru kazala da je članstvo u toj organizaciji "jedan od strateških prioriteta naše spoljne politike", zahvalila se organizaciji na podršci prethodnih godina, "s ciljem značajnog poboljšanja očuvanja prirodne, kulturne i istorijske oblasti Kotora".

Ni iz same Vlade nisu odgovorili na pitanja CIN-CG na koji način izvršna vlast štiti Područje Kotora, s obzirom da Savjet ne funkcioniše, ali ni zbog čega se izvršna vlast do sada nije bavila ovim pitanjem, a izvještaji o Menadžment planu nisu slati u zakonskom roku.

Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić potvrdio je da Vlada nije imenovala novi sastav Savjeta, ali tvrdi da će se to tijelo uskoro sastati.

"Bez obzira na to, radna grupa koja radi na reviziji Menadžment plana obavlja svoj posao, što je u ovom trenutku prioritet. Nakon izrade dokumenta, Savjet će razmatrati isti", kazao je on za CIN-CG.

Smatra i da Savjetu treba preciznije definisati obaveze, ali i ovlašćenja u njihovom ispunjavanju, napominjući da se to može uraditi samo kroz izmjene zakonskih rješenja.

Jokić je pohvalio intenzivniju saradnju sa Vladom i Ministarstvom, ali nije odgovorio na dodatna pitanja CIN-CG da li je potvrda toga i neodržavanje sjednica Savjeta i neusvajanje izvještaja o Menadžment planu.

U protekom periodu od upisa na Listi UNESCO, desile su se promjene u prirodnom i kulturnom pejzažu područja, navodi se u jedinom izvještaju o Menadžmentu planu.

Te promjene nastale su kao posljedice intenzivne stambne gradnje, posebno poslije razornog zemljotresa 1979. godine.

"Prekomjerna gradnja nije bila izazvana ni povećanjem broja stanovnika koji bi uslovio takav intenzitet gradnje, jer je demografski rast uglavnom stagnirao ili blago rastao, a nisu bili građeni ni novi privredni objekti koji bi zahtjevali angažovanje nove radne snage a time i potrebu za povećanjem stambene gradnje", navodi se u izvještaju koji potpisuje Jokić.

U izvještaju je konstatovano i da je paralelno sa radom na izradi Mendžment plana nastajao novi talas urbanizacije koji se posebno odrazio na naselja Kostanjicu, Morinj, Risan, Dobrotu, Prčanj...

Štete izazvane izgradnjom stambenih i turističkih kapaciteta, konstatuje se u dokumentu, nepovratno su uticale na autentičnost i integritet Područja Kotora.

UNESCO je prije nepunih 20 godina dao upozorenje da prekomjerna i nekontrolisana urbanizacija predstavlja jednu od najvećih prijetnji očuvanu vrijednosti Svjetske baštine Kotora.

Moratorijum na gradnju u tom području uveden je u martu 2017. godine, zbog višegodišnjih upozorenja UNESCO-a da bi Kotor mogao biti skinut sa liste zaštićenih područja, upravo zbog pretjerane devastacije prostora. Vlada u međuvremenu nije produžila moratorijum na gradnju.

Prioritet održanje statusa

Predsjednik Opštine Vladimir Jokić kazao je da je Kotor grad sa možda najviše upisa na listu UNESCO na svijetu.

"S tim u vezi, za Opštinu Kotoru je apsolutni priroitet zadržavanje na svjetskoj listi baštine UNESCO. U prethodnom mandatu smo uspijeli da snažnom akcijom otklonimo prijetnju brisanja sa liste, a u ovom ćemo taj status dodatno utvrditi. Brisanje sa liste bi značilo brisanje naše zemlje sa spiska civilizovanih naroda", naveo je on.

Osim Područja Kotora od 1979. godine, na listi je prije pet godina upisana i Kotorska tvrđava, kao dio Venecijanskog odbrambenog sistema. Kulturna baština Bokotorskog zaliva, Bokeljska mornarica, upisana je na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a, kao prvo nematerijalno kulturno dobro iz Crne Gore u decembru 2021. godine.

Miloš RUDOVIĆ

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih HIV-om, ali bi zbog niske stope testiranja taj broj mogao biti mnogo veći 

,,Kada sam, prije više od deceniju, saznao da sam pozitivan na HIV virus, mislio sam da je s mojim životom gotovo i da ću kroz pola godine umrijeti. Zaključao sam se u sobu. Pustio sam samo par suza, koliko mi je dozvoljavalo tradicionalno crnogorsko vaspitanje“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) čovjek koji je tražio da ostane anoniman. Tada se, kaže, o infekciji HIV malo znalo. Ni danas, smatra, nije mnogo drugačije.

Naš je sagovornik slučajno otkrio da je inficiran i to kad je namjeravao da donira krv. Saopštili su mu da ima HIV i uputili ga na Infektivnu kliniku, gdje su mu nakon završnih testova i pregleda, koji su trajali mjesec dana, prepisali terapiju. Roditelji su, iako uplašeni od nepoznatog, odmah stali uz njega. 

Mnogi ostaju bez podrške najbližih, a institucije se ni nakon tri decenije nijesu dovoljno angažovale da objasne šta je zaista HIV/AIDS, kako bi stigmatizacija inficiranih osoba bila manja u društvu, njihova integracija snažnija, a liječenje efikasnije.

Prema podacima iz registra za HIV/AIDS, od početka epidemije 1989. godine do kraja 2020. godine, u Crnoj Gori je registrovano ukupno 318 osoba inficiranih ovim virusom, od kojih je gotovo polovina, njih 149, u momentu otkrivanja infekcije bilo u posljednjem, najtežem stadijumu te infekcije - AIDS-u. U istom periodu 61 osoba je umrla od AIDS-a. Na kraju 2020. godine u Crnoj Gori je sa HIV-om živjelo 257 osoba - 228 muškaraca i 29 žena. Podaci za 2021. godinu još uvijek nijesu dostupni. 

Prema informacijama Instituta za javno zdravlje (IJZ), najveći broj HIV infekcija, čak 78 odsto, dijagnostikuje se kod mladih ljudi, u uzrastu od 20 do 39 godina. U Pogorici i na primorju je registrovano najviše inficiranih. Najčešći put prenosa, oko 88 odsto slučajeva, je preko nezaštićenog seksualnog odnosa. Prenosi putem krvi ili sa majke na dijete, i dalje su rijetki u našoj sredini.

Ovo su zvanični podaci. Pitanje je, međutim, koliki je stvaran broj inficiranih HIV-om, jer Crna Gora ima nisku stopu testiranja. U Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori za period od 2015. do 2020. godine upozorava se na nizak obim testiranja na HIV, osim kod dobrovoljnih davalaca krvi. U našoj zemlji stopa testiranja dugo nije prelazila 1 na 1000 stanovnika i bila je znatno niža nego u ostalim dijelovima bivše SFRJ, osim Kosova. U posljednje četiri godine stopa testiranja je ipak malo porasla.

Ljudi uglavnom skrivaju HIV status od prijatelja i porodice, kaže sagovornik CIN-CG-a. ,,Odlučio sam da od najbližih ništa ne krijem. Na sreću, samo jedan od prijatelja je izabrao da me napusti u najtežem životnom trenutku. Strah od odbacivanja je jedan od najgorih koje čovjek može da iskusi”, ističe sagovornik sa početka teksta, koji se uspješno liječi već godinama. 

Vrlo brzo pošto je otkrio da je inficiran, počeli su ozbiljni simptomi. ,,Stanje je bilo vrlo kritično. Malaksalost, temperatura, groznica, česte dijareje i kandida. Da nijesam znao da imam HIV, mislio bih da su to neke uobičajene zdravstvene tegobe. Doktor je zabranio da radim, jer bi neka sezonska prehlada mogla da bude fatalna za mene. Dao sam otkaz, a razlog sam izmislio”. Nakon dvije, tri godine, uz redovnu terapiju i nadzor ljekara potpuno se opravio, ali cijelog će života, ističe, morati da uzima ljekove. 

Psihički oporavak trajao je znatno duže. U Crnoj Gori nema dovoljno obučenih psihijatara, terapeuta i psihologa koji se bave ovim problemom. ,,I pored podrške, bilo mi je teško. Mislio sam da sam jedni u Crnoj Gori sa ovom bolešću. Pitao sam se kako će dalje izgledati moj život. Razmišljao sam o samoubistvu, da prekinem terapiju i ubrzam kraj agonije. Međutim, u kontaktu sa jednim udruženjem shvatio sam da ima još ljudi sličnih meni. Počeo sam da alternativnim metodama liječim psihičke probleme. Pomogle su meditacija i joga”, objašnjava. 

Crna Gora nema dobre rezultate u borbi protiv stigamtizacije osoba koje su inficirane ovim virusom, ističe za CIN-CG izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović. ,,Većina ljudi u ovoj zemlji još ne razumije šta znači HIV pozitivan status. Ne shvataju da se sa tim može živjeti ukoliko osoba redovno uzima propisanu terapiju, kao i da se virus ne prenosi ako se inficirani pridržava ljekarskih preporuka i savjeta“. 

Dakle, uz pravilan tretman HIV pozitivni mogu živjeti normalno, mogu imati partnere, partnerke i djecu, bez bojazni da će se i oni inficirati. 

Predrasude i diskriminacija osoba sa HIV-om i AIDS-om, prema riječima našeg inficiranog sagovornika, su izražene. To je uglavnom posljedica neznanja. „Tužno je međutim kad stigma dolazi od zdravstvenih radnika koji bi trebalo da su na našoj strani, da razumiju stvari i da su tu da nam pomognu“, ističe on, navodeći da je više puta naišao na nerazumijevanje i diskriminaciju od strane zdravstvenih radnika. „Doživio sam, na jednom od pregleda koje je trebalo da odradim mimo onih uobičajenih za osobe sa HIV-om, da je doktor, nakon što je u zdravstvenom kartonu pročitao moju dijagnozu, brže-bolje stavio dva para rukavica i tek vrhom prstiju držao sondu tokom ultrazvuka, iako bi trebalo da zna da se HIV ne može prenijeti na taj način. Bilo je i slučajeva da su odbijali da mi urade pregled. Osjećao sam se užasno”. Izuzetak su, napominje, ljekari Infektivne klinike, koji znaju šta je HIV i kako se tretiraju inficirani. 

Iz međunarodne organizacije Zajednički program Ujedinjenih nacija za HIV i AIDS (UNAIDS) u oktobru 2020. godine izvijestili su o značajnom smanjenju testiranja na HIV u skoro svim zemljama Evrope, zbog pandemije COVID-19. Međutim, u posljednje vrijeme pojedine zemlje vratile su nivo testiranja na HIV na onaj od prije pojave pandemije. U mnogim je zemljama Evrope međutim, uključujući i Crnu Goru, nivo testiranja i dalje nizak, prema ovom izvoru. 

Predstavnici Ministarstva zdravlja (MZ) najavljuju povećanje stope testiranja i dostupnost testova. ,,Brojni stereotipi i predrasude prema osobama koje žive sa HIV-om jedan su od osnovnih uzroka niske stope testiranja, jer građani nemaju povjerenja u zaštitu ličnih podataka i podataka o zdravstvenom stanju. Preventivne usluge u javnom zdravstvenom sektoru pružaju savjetovališta za HIV u sedam domova zdravlja u Crnoj Gori i u Institutu za javno zdravlje. Planirano je da što više zdravstvenih ustanova pruža usluge dobrovoljnog i povjerljivog testiranja i savjetovanja”, saopšteno je iz MZ za CIN-CG. 

Programska direktorica LGBT Forum progres-a Milica Špajak je saglasna da je neznanje jedan od glavnih razloga što su osobe sa HIV-om ili AIDS-om marginalizovane i što je prema njima ogromna socijalna distanca. Građanke i građani nemaju neophodna znanja o seksualnom zdravlju, a nedostaje i profesionalno izvještavanje o infekciji. ,,Predrasuda je vezivati HIV za seksualnu orjentaciju. Neke od ranjivijih kategorija stanovništva su žene u prostituciji, transrodne osobe, osobe koje koriste drogu, zatvorenici…Njima je potrebna posebna podrška države i društva, kroz razne preventivne programe”, ističe za CIN-CG Špajkova.  

Izvršni direktor Crnogorske fondacije za HIV i virusne hepatitise Boris Vuksanović objašnjava da terapija za pacijente sada podrazumijeva kombinaciju od tri lijeka koji se koriste jednom dnevno. ,,Ranije je to bilo drugačije. Do kraja godine očekuje se modernizacija terapije, pa će sve biti sadržano u jednoj piluli“. 

Fondacija, kaže Vuksanović za CIN-CG, ima male resurse, i uglavnom pruža psihološko-socijalnu pomoć, neku vrstu pravne podrške, kao i usluge prevencije HIV-a osobama koje su u bliskom okruženju inficiranih. U saradnji sa Infektivnom klinikom i Savjetovalištem za HIV, fondacija je uspjela da nabavi i ljekove, terapiju za bebe, koje su rodile tri žene sa HIV-om u prethodnom periodu. Ti medikamenti, kako ističe Vuksanović, su vrlo skupi, a zbog malog broja pacijenata u Crnoj Gori ih nema u redovnoj distribuciji. 

Navodi i neke zanimljive detalje iz aktivnosti fondacije. U prvim danima pandemije, u Crnoj Gori je jednog Portugalca sa HIV-om zadesio lokdaun. Bili su mu hitno potrebni ljekovi, koji nijesu dostupni u našoj državi. ,,Guglao je, i za pomoć se obratio našem udruženju. Kako su terapije za HIV različite kod nas i u Portugalu, u momentu kada ni pošte nijesu regularno radile, pronašli smo način da mu pomognemo i nabavimo ljekove, jer inficirani terapiju ne smiju da prekidaju, ni na dan. Bila je to trka s vremenom, ali smo uspjeli“, kaže Vuksanović. 

HIV je hronična infekcija. Važna je edukacija, posebno o terapiji, znanje da ona vodi ka normalnom životu sa HIV-om, ističe Vuksanović, navodeći da se država bavi uglavnom preventivnim mjerama, a manje osobama koje već žive sa virusom. 

Institucije bi trebalo da ulože značajno veće napore kako bi se obezbijedile prilike da ljudi sa HIV-om žive nesmetano i bez straha, navodi Ivana Vujović, čija se organizacija godinama bavi ovim problemima. ,,To podrazumijeva kombinaciju mjera - održivost svih profesionalinih preventivnih servisa, ozbiljnu kontinuiranu kampanju na svim nivoima, reformu obrazovnog sistema uz obavezne predmete o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, kao i obezbjeđivanje terapije u što kraćem roku“.

,,Neophodno je raditi na edukaciji mladih, pogotovo iz manje razvijenih opština, o osobama koje žive sa HIV-om, HIV infekciji i transmisiji polno prenosivih infekcija, jer podaci kojima raspolažemo svjedoče o niskim stopama znanja. Sem toga, treba raditi i na uspostavljanju opšte kulture testiranja i korišćenja zaštite prilikom seksualnih odnosa”, napominje Špajak.

I u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv HIV/AIDS-a u Crnoj Gori konstatuje se da muškarci i žene sa HIV-om često izgube posao ili ne mogu da ga zadrže kad AIDS počne da se razvija. 

,,Često se dešava da osobe sa HIV-om, ukoliko se sazna za njihov status, dobiju otkaz. Razlog se obično izmisli. Ima slučajeva i da ih izbacuju iz kuće, ili da im otkažu zakup stana. Razumljivo je zbog čega onda inficirani ne prijavljuju nasilje koje dožive – u krajnjem bi morali na sudu da otkriju svoj identitet i zdravstveno stanje, što bi, imajući u obzir našu sredinu, samo produbilo probleme. Zbog toga radije ćute“, kaže Vuksanović. 

Crnu Goru, osim domaćeg zakonodavstva, kao članicu Savjeta Evrope obavezuje i Rezolucija ove organizacije HIV/AIDS u Evropi iz 2007. godine. U njoj se navodi neophodna zaštitita osoba koje žive sa HIV-om ili AIDS-om od svake vrste diskriminacije, te da je potrebno usvojiti zakone kojima bi se definisali državni standardi zaštite tih osoba, naročito ugroženijih grupa - žena i djece, ili onih osoba koje su izgubile člana porodice oboljelog od HIV/AIDS-a. 

Andrea JELIĆ

Organizacije civilnog drustva i nezavisni mediji su najzasluzniji za građansku emancipaciju Crne Gore u proteklih 30 godina, poručio je danas vršilac dužnosti (v.d.) direktora Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija Neđeljko Rudović.

"Ne mislim da su to političke stranke, ne čak ni akademska zajednica, već u prvom redu mediji i organizacijie civilnog društva", kazao je on na konferenciji "Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija". koju organizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), BIRN i Monitor. Rudović je istakao da se doprinos medija i civilnog društva sada vidi i kroz izradu medijskih zakona i strateških dokumenata.

Za razliku od drugi zemalja bivšeg regiona, Rudović je kazao da je Crna Gora imala izuzetno žilave medije i NVO sektor. "To nije bio slučaj u drugim zemljama bivše Jugoslavije", kazao je Rudović. On je kao primjer naveo da su aktivnosti civilnog društva i medija sačuvale Taru od potapanja. "Ta kampanja za Taru trajala je 3-4 mjeseca i na kraju se uspjelo. To je svima dalo krila i pokazalo da se može", kazao je on.

Izvršna direktorica Nezavisnog dnevnika (ND) i Televizije Vijesti Marijana Bojanić kazala je da su zajednickim aktivnostima sa predstavnicima civilnog sektora spriječeni mnogi ekološki problemi.
Saradnja i djelovanje profesionalnih medija i NVO je, prema njenim riječima, možda i presudno važna za proces evropskih integracija.

"Zajednički pritisak na donosice odluke može zaista da dovede do važnih rezultata", kazala je Bojanić. Ona je istakla da svakodnevno svojim istraživačkim radom "guramo institucije da rade posao koji oni ne žele da rade". "Slabe institucije zahtijevaju snažne medije", kazala je ona, dodajući da te institucije rade sve da oslabe rad profesionalnih medija. Ona je zaključila da bez profesionalnih medija ne možemo računati da ćemo imati i profesionalno izvještavanje.

Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor, ocijenio je na konferenciji je da saradnja nezavisnih medija i profesionalnih NVO izvanredna. "Mi jedni bez drugih ne bi mogli da funkcionišemo", kazao je on.

On je rekao da su ekološke teme egzistencijalne teme. Govoreći o situciji u Crnoj Gori, Kočan je istakao da ono "što smo mi proživjeli za 30 godina neki su proživjeli za 200 godina". On je kazao da se decenija dešavao strahoviti pritisak na grupacije koje tretira kao neprijatelje - NVO i nezavisne medije, istovremeno "zagušivanje ogromnom proizvodnjom paramedija i paranvo organizacija".

Ekolog Vuk Iković kazao je na konferenciji da su mediji saveznici zaštite životne sredine i da sve veća osviješćenost i medijska pismenost na temu ekologije.
"Novinar može da bude nosilac jedne snažne ekološke ideje", kazao je on.

On je rekao da su mediji posljednjih sedmica ukazali na više ekoloških problema, koji su sada u fazi rješavanja. Iković je kritikovao nastup premijera Zdravka Krivokapića i vicepremijera Dritana Abazovića, navodeći da su oni na jučerašnjoj konferenciji navodili probleme, ali ne i rješenja u istoj oblasti. Prema njegovom mišljenju, brojni problemi ostaju neriješeni, ali je poručio da ne možemo očekivati da ih neko riješi umjesto nas.

Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja

U toku paneka Ključne teme poglavlja 27 za istraživanja govorili su panelisti Darko Saveljić, ornitolog i ekološki aktivista iz Crne Gore, Aleksandar Dragićević, aktivista NVO KOR, Dina Đorđević, istraživačka novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraćivačko novinarstvo BIH, i Nikola Marković, v.d. direktora RTV Nikšić. 

„Kriminal nad prirodom i dalje nije prešao prag senizibilnosti tužilaštva,“ istakao je Saveljić. On je dodao da su problematični i kapaciteti naših institucija, zbog činjenice da postoji nedostatak znanja za vođenje administracije, zatim volje i sposobnosti da se ti procesi vode. 

Kao jedan od aktuelnih problema istako je činjenicu da investitor nije obavezan da uradi procjenu uticaja na životnu sredinu, već je dovoljno da pribavi informacije, što je dovoljan pokazatelj nivoa svijesti kada su ove teme u pitanju. 

Dragićević je kazao da su teme svuda oko nas, i pozvao novinare da se obraćaju aktivistima jer uvijek imaju nešto zanimljivo i novo kada su u pitanju teme poglavlja 27. 

On je istakao tri tek „zagrebane“ teme na kojima je potrebno više raditi. „ Kruzeri i zagađenje koje oni proizvode, pitanje novca od MHE i u čijim džepovima taj novac završava, kao i pitanje devastacije Tare koje će tek osjetiti generacije u budućnosti. 

Dina Đorđević, Leila Bičakčić i Nikola Marković složili su se da od eksploatacije prirode profitiraju uglavnom krugovi bliski vlasti. 

„Svi smo mi isti region sa istim problemima. Ekološke teme su teme ogromne korupcije“, kazala je Bičakčić. 

Ona je dodala da u BiH situaciju dodatno komplikujeje administrativni sistem,  jer „se tu može pojaviti bezbroj nivoa vlasti koji će izvlačiti svoj dio kolača.“

Marković je istakao da su „vrijednost životne sredine i njenu valorizaciju, prije države i svih nas prepoznali su tajkuni. “

Dina Đorđević je istakla da do sada nije bilo dovoljno regionalne saradnje, obzirom na sličnost problema svih država regiona, ali da je to nešto na čemu svakako treba raditi.