Način na koji je autor teksta prezentovao pronevjere i razbojništva koja su se dogodila na štetu Pošte Crne Gore može uticati na povjerenje koje Pošta uživa kod svojih korisnika. Zbog ovoga, te zbog naših zaposlenih, želimo da naglasimo da naši korisnici, prilikom ovakvih incidenata, nikada nijesu oštećeni i da su sva novčana primanja uredno isplaćivana. Novčana sredstva kojima Pošta Crne Gore raspolaže su osigurana, poštovanje internih pravila i procedura je obavezno, svi zaposleni imaju ugovore, pa je takav slučaj bio i sa zaposlenim u Tivtu kojeg pominjete. Takođe, slučajevi pronevjere, krađe, razbojništava koji se dogode predmet su procesa pred nadležnim organima.
Ovdje je dobro naglasiti da je Pošta Crne Gore najrazuđeniji poslovni sistem u državi koji pruža, pored ostalih, i usluge platnog prometa. Prema našim saznanjima, pronevjere i krađe događale su se i drugim finansijskim institucijama. U krajnjem, bilo bi interesantno uraditi uporednu analizu sa drugim institucijama, svakako uzimajući u obzir broj pristupnih tačaka, broj zaposlenih i posebno uvažavajući mogućnost i rizik koji druge institucije nemaju - dostavu novčanih primanja na adresu.
Kako ste djelimično i naveli u tekstu, učinjeno je mnogo značajnih koraka u smislu povećanja bezbjednosti zaposlenih, objekata, pošiljaka i novca. U ovom smislu nas takođe i očekuju značajna unapređenja, ali želimo da još jednom naglasimo da povremene incidente, najčešće van prostora mogućnosti naše reakcije, nije najbolje prezentovati na način na koji ste Vi to učinili.
Ovo, svakako, prije svega zbog efekta koji naglašavanje ovog segmenta može imati kod građana.
Vjerujemo da smo jedinstveni u stavu da je poštanski sistem i njegov razvoj jedan od najvažnijih segmenata društva. Dakle, potrebno ga je podržati, istovremeno vodeći računa da ne bude ugrožen od želje za podrškom i ukazivanjem na greške.

Od 2021. do danas, registrovano je 11 krivičnih djela izvršenih na štetu Pošte Crne Gore, dok mnogi raniji teški prestupi još nijesu rasvijetljeni, što ukazuje na brojne propuste u vezi s bezbjednošću te institucije...

Kristina Radović

Aprilskog jutra ove godine, poštanski službenik je zadužio oko 14 hiljada eura koje je trebalo da podijeli građanimaTivta. Novac, međutim, do njih nikad nije stigao, kako je potvrdio jedan izvor. Službenik je otuđio tu sumu i pobjegao u inostranstvo, prema informacijama koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od jednog sagovornika koji je htio da ostane anoniman.

Iz Pošte Crne Gore priznaju da je u pošti u Tivtu u aprilu došlo do pronevjere novca.

“Prema rezultatima sprovedenih internih procedura i kontrola ovim povodom, postoji sumnja da je pronevjeru počinio jedan od naših zaposlenih”, ističu iz te institucije.

Kako nam je saopšteno, Pošta Crne Gore je slučaj prijavila nadležnim organima i predmet se istražuje.

Iz Pošte Crne Gore naglašavaju da događaj nije uticao na dinamiku isplate novčanih davanja građanima Tivta.

“Sve isplate koje se realizuju preko Pošte Crne Gore u aprilu su uredno izvršene”, ističu.

Ovo je tek jedan od slučajeva koji ukazuje na probleme u sistemu bezbjednosti u Pošti Crne Gore (PCG).

CIN-CG je došao do saznanja da poštar koji je otuđio novac nije bio u radnom odnosu. Ugovor mu je istekao nešto ranije, a novi nije potpisao, ali je nastavio da radi i zadužio pošiljke. Iz PCG, međutim, izbjegli su da odgovore na pitanje da li je ovom službeniku istekao ugovor.

“Ukoliko se desi pljačka, trošak najvećim dijelom snosi PCG. Najčešće se to dešava zbog loših ugovora i neprofesionalnog ponašanja obezbjeđenja. Naravno, i nedovoljne brige, kontrole i same pošte”, kaže za CIN-CG sagovornik koji se kao dugogodišnji radnik PCG dobro se razumije u pitanja bezbjednosti.

Od 2021. do danas na teritoriji Crne Gore registrovano je 11 krivičnih djela izvršenih na štetu PCG.

“Uglavnom se radilo o krađi i razbojništvu”, kažu iz Uprave policije (UP) Crne Gore.

Nadležnim državnim tužilaštvima, kako još navode iz UP, podnijete su dvije krivične prijave, po jedna u Podgorici i Pljevljima, protiv tri osobe, za tri krivična djela zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju.

“Ovim djelima PCG prouzrokovana je materijalna šteta u ukupnom iznosu od oko 18 hiljada eura”, navode još iz UP.

Unapređenje sistema bezbjednosti poštanskih usluga je predviđeno i Strategijom razvoja poštanske djelatnosti u Crnoj Gori za period od 2024. do 2028. godine (Strategija).

“Jedan od ciljeva Strategije je i podrška u sprovođenju sveobuhvatnih mjera za osiguranje sigurnosti pošiljaka, osiguranju zaštite od krađe i zaštite od terorizma”, navode za CIN-CG iz Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP).

Slične situacije dešavale su se i ranije prilikom dostavljanja pošiljki širom Crne Gore, a neki slučajevi nikada nijesu riješeni.

Javnosti je poznat slučaj iz 2015. godine, kada je poštar Rajko Jevrić iz Nikšića otuđio 18 i po hiljada eura. Jevrić je uzeo novac, koji je bio namijenjen za isplatu penzija i socijalnih davanja, a potom nestao. Kasnije je priznao krađu i kazao da je novac potrošio za isplatu dugova.

Prije nekoliko godina dogodila se pljačka vozila za transport sa smrtnim ishodom. Zbog lošeg ugovora osiguranja novca, koje je sklopilo prethodno rukovodstvo, PCG i dalje čeka na isplatu sredstava koja su opljačkana.

“Mislim da se radi o novcu u iznosu oko 600 hiljada eura”, rekao je anonimni izvor iz PCG.

Sličan slučaj se desio i krajem 2022. godine, kada je došlo do smrti poštara na terenu. Iz PCG su kasnije objavili da se radnik ubio i da je nosio skoro duplo više novca nego što je bilo dozvoljeno.

“U tom slučaju je došlo do propusta blagajnika i kontrolora koji su dozvolili da se iznese više novca nego što je dozvoljeno”, kaže jedan izvor.

“Poštari nose više novca nego što bi trebalo i ne razdužuju se regularno. To im omogućavaju nadležni - blagajnici, kontrolori, upravnici...”, objašnjava sagovornik CIN-CG i tvrdi da procedure u PCG nijesu uvijek na najvećem nivou.

“Po mom mišljenju, tu ima dosta propusta i problema, prouzrokovanih različitim uzrocima - neprofesionalno ponašanje, kašnjenje novčanih isporuka, ali i nepotizmom, sumnjivim diplomama, partijskim zapošljavanjem i tako dalje”, navodi on.

Zahtjevi radnika samo na papiru

Nakon smrtnog slučaja iz 2022. godine, radnici PCG su zahtijevali veću bezbjednost na terenu, da dobiju biber sprej za samoodbranu ili elektrošoker, da se poštari proglase službenim licima i da im se, zbog opasnosti na poslu i stalnog terenskog rada i rada subotom, obezbijedi beneficirani radni staž zbog opasnost kojoj su izloženi. Zahtijevali su i da se ne objavljuje iznos novca koji poštar nosi sa sobom, kako se na taj način potencijalnom napadaču ne bi dalo do znanja sa koliko novca raspolaže.

Tadašnji direktor PCG Dragan Tufegdžićbio je saglasan sa njihovim zahtjevima, ali nijedan nije realizovao, kaže za CIN-CG jedan sagovornik.

“Ja sam uputio, prošloj Vladi, odnosno nadležnom Ministarstvu pravde, dopis sa zahtjevom o zakonskim izmjenama, koje bi omogućile dodjeljivanje statusa službenog lica poštarima. Mišljenja sam da poštari nesumnjivo treba da dobiju taj status. Tada nismo dobili nikakav odgovor”, kaže za CIN-CG nekadašnji direktor PCG Dragan Tufegdžić.

Tufegdžić je u junu 2023. dao ostavku na tu poziciju.

Što se tiče sredstava fizičke zaštite, i to je pokrenuto, kaže Tufegdžić, ali koliko se sjeća, upotreba sredstava, kao što su biber sprej ili elektrošoker, je zakonski ograničena. Nije upoznat dokle se stiglo s tim.

Sagovornici CIN-CG kažu da je nadležnom ministarstvu poslata inicijativa za proglašenje poštara službenim licem, ali se ne zna šta je sa onom za beneficirani radni staž.

Iz PCG kažu da je inicijativa da se poštari proglase službenim licem obrazložena činjenicom da poštari, zbog prirode posla koji obavljaju, rukuju novčanim sredstvima i vrijednim pošiljkama koje dostavljaju na gradskim i prigradskim rejonima, te da imaju povećanu odgovornost i rizik po bezbjednost.

“PCG će ponoviti zahtjev Ministarstvu pravde da se poštari uvrste u lica koja imaju status službenih lica, jer na navedenu inicijativu iz decembra 2022. godine do danas nijesmo dobili odgovor”, navode u zvaničnom odgovoru za CIN-CG.

Podsjećaju da poštari nose GPS uređaj koji ima i SOS signal.

“Procijenjeno je da biber sprej, o kojem jeste bilo riječi, nije najbolje rješenje jer naše kolege u eventualnim kritičnim situacijama upućuje na akciju koja može dodatno komplikovati situaciju”, kažu iz PCG i navode da je Zakonom o zaštiti imovine i lica propisano da su obavezno štićeni objekti, pored ostalih, i objekti u kojima se vrši poštanska i telekomunikaciona djelatnost.

CIN-CG je pitao PCG koliko je bilo slučajeva krađe i pronevjere novca od 2021. do danas, ali od te institucije nije stigao konkretan odgovor. Umjesto toga, naveli su da je bilo nekoliko ovakvih slučajeva, ali da preciznije podatke ne mogu dati, jer su postupci pred nadležnim organima u toku.

“Publikovanje detalja u vezi s ovim slučajevima može ometati istrage i postupke koji su u toku, ali i povrijediti prava ličnosti naših zaposlenih ili bivših zaposlenih”, navode iz PCG za CIN-CG.

Nemaju trezor

Za razliku od drugih sličnih institucija u regionu, PCG ne posluje kao poštanska štedionica, pa nije obezbijeđena kao banka, kažu naši sagovornici i navode da poslovnice nemaju trezore, već samo kase, u kojima se ostavlja samo mala količina novca, dok se veći dio svakodnevno odvozi u banku. U te svrhe se angažuju privatne firme, preko tendera.

Svaka pošiljka je osigurana do određenog iznosa, pa tako u slučaju da se desi pljačka, dolazi do obeštećenja. Dešavalo se, međutim, da radnici po manjim filijalama nose novac koji prelazi cifre koje su osigurane. Poslije pobune dijela radnika, sa tom praksom se nedavno prestalo, kaže jedan od sagovornika iz PCG.

PCG dobila je negativno mišljenje revizorske kuće MV Konsalting na finansijske iskaze za 2023. godinu. To je treći put da dobija negativno mišljenje revizora, jer je to bio slučaj i u prethodne dvije godine.

PCG još nije objavila ovaj revizorski izvještaj, dok je, prema finansijskom izvještaju za 2022. ostvarila profit od 126 hiljada eura.

Prema Izvještaju o radu i finansijskom poslovanju za 2022. godinu, koji je objavljen u julu 2023. godine, PCG je obavila oko 35 miliona usluga, što je dva odsto više u odnosu na 2021.

Iz EKIP-a za CIN-CG navode da, prema podacima dobijenim od poštanskih operatora, sistem poštanske bezbjednosti koji se odnosi na objekte, zaposlene i poštanske pošiljke je u ovim privrednim subjektima usklađen i sa odredbama Zakona o zaštiti imovine i lica, koje se odnosi na organizovanje aktivnosti tehničke i fizičke zaštite.

Mnoga krivična djela još nerasvijetljena

Iz Uprave policije za CIN-CG navode da su, u posljednje tri godine, u južnoj regiji države izvršena četiri krivična djela na štetu PCG.

Tako je u Ulcinju 2022. godine podnijeta krivična prijava zbog teške krađe, a u Herceg Novom iste godine za razbojništvo. Tokom 2023. godine, u Baru i Herceg Novom podnijeta je po jedna krivična prijava za razbojništvo.

Na sjeveru registrovana su dva ovakva krivična djela, i to na teritoriji Plava - jedno krivično djelo (teška krađa) je rasvijetljeno i podnijeta je krivična prijava protiv izvršioca, dok je drugo djelo, takođe kvalifikovano kao teška krađa, i dalje u fazi istrage.

Iz UP su naveli i da su u selu Njegovuđa koje pripada Opštini Žabljak obijene poštanske prostorije i da je to krivično djelo kvalifikovano kao teška krađa u pokušaju. Još nije rasvijetljeno.

U Nikšiću je 2021. godine izvršeno krivično djelo razbojništvo koje je imalo smrtnu posljedicu. Podnijete su krivične prijave protiv sedam osoba i one su lišene slobode.

Mediji su tada pisali da je u oružanoj pljački teško ranjen Ljubiša Mrdak, radnik obezbjeđenja, koji je kasnije podlegao povredama. Četiri maskirane osobe sa automatskim oružjem kod službenog ulaza sačekale su vozilo sekjuritija u kojem se nalazila veća količina novca za penzije. Prema nezvaničnim informacijama, ukradeno je oko 400.000 eura.

“Takođe, u Nikšiću je izvršeno i krivično djelo razbojništvo u pokušaju na štetu PCG i još nije rasvijetljeno”, kažu još iz UP.

U Podgorici su tokom 2021. godine registrovana dva krivična djela razbojništva, od kojih je jedno rasvijetljeno i protiv izvršioca je podnijeta krivična prijava, dok je rad na drugom predmetu u toku.

Osnovno državno tužilaštvo je za CIN-CG istaklo da je u Podgorici 2021. godine podiglo optužnicu protiv jedne osobe koja je ukrala novac iz pošte.

“Maskiran i sa nožem u ruci ušao je u PCG, a zatim preskočio pult između prvog i drugog šaltera i počeo da otvara fioke na šalterima, zbog čega je oštećena radnica iz straha ustala, napravila par koraka unazad i sklonila se iza zida”, navodi se u optužnici koja je CIN-CG-u dostavljena po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Okrivljeni je potom otuđio preko 1.200 eura i pobjegao.

Službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, naveli su u odgovoru za CIN-CG da su postupali i po jednom zahtjevu, dobijenom od Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, koji se odnosio na prijavu protiv tri službenice PCG. Nakon preduzetih mjera i radnji, tom tužilaštvu dostavljena su prikupljena obavještenja sa dokumentacijom vezano za taj slučaj.

Torbe teške i do 20 kilograma

Poštanskim radnicima zbog prirode posla može biti ozbiljno ugroženo zdravlje. Uniforme bi poštarima trebalo da budu zamijenjene na svake dvije godine, ali ih oni, kako CIN-CG saznaje, nijesu dobili već nekoliko godina. Nemaju ni adekvatnu zaštitnu opremu za kišu.

Zakonom o poštanskim uslugama nije regulisana težina poštanske torbe. Ograničena je samo težina pojedinačne pošiljke na dva kilograma.

Poštanska torba može biti izuzetno teška, čak i do 20 kilograma. Većina poštara poslije izvjesnog vremena ima problema sa zdravljem zbog nje.

“Imam preko 40 godina, a u pošti radim 10 godina. Imam zakrivljenje kičme, a i rame mi je jedno spušteno baš zbog torbe”, kaže jedan od CIN-CG-ovih sagovornika.

“Nama su, pored težine, veliki problem i kabaste pošiljke sa interneta koje nijesu teške, ali ih nemamo gdje staviti na motor, pa rizikujemo da nam ih neko ukrade dok stoje u kesi na motoru, jer ne mogu stati u kofer”, navodi on.

Nabavku kofera čekaju već duže vrijeme, pa ih pola poštara i nema. Tender je tek raspisan.

Dostavnu mrežu PCG čini 307 poštara - dostavljača, koji svoju djelatnost obavljaju putem 47 dostavnih pošta, navodi se Izvještaju o radu ifinansijskom poslovanju za 2022. godinu. Izvještaj za 2023. još nije objavljen.

U Strategiji razvoja poštanske djelatnosti u Crnoj Gori za period od 2024. do 2028. godine navodi se da je Crna Gora u potpunosti usaglasila svoju regulativu u oblasti poštanske djelatnosti sa zakonodavstvom Evropske unije (EU).

Ali, kako kažu radnici sa kojima je CIN-CG razgovarao, Crna Gora još ne poštuje propisane regulative. Oni imaju primjedbe i na radno vrijeme. Direkcija i cijela upravna zgrada rade od ponedeljka do petka, a poštanske poslovnice od ponedeljka do subote. Ni u pojedinim državama regiona, koje su članice EU, Hrvatskoj i Sloveniji, pošte ne rade subotom.

Postoji nekoliko direktiva EU koje se odnose na poboljšavanje radnih uslova i prava radnika, uključujući smjernice koje se odnose na radno vrijeme, bezbjednost i zdravlje na radu, kao i prava na jednakost i nediskriminaciju.

EKIP je uočio povećan broj žalbi korisnika usluga poštanskih operatora u Crnoj Gori. One su se u najvećem broju odnosile na zadržavanje poštanskih pošiljaka zbog carinske procedure, produženje roka uručenja, uručenje odlaznih poštanskih pošiljaka u međunarodnom poštanskom saobraćaju, problema u procesu sortiranja, odnosno prerade, a zatim i problema u uručenju međunarodnih poštanskih pošiljaka poštanskog operatora PCG i slično.

U Crnoj Gori je, za deceniju, samo nekoliko saobraćajnih i graničnih policajaca i dva savjetnika u MUP-u osuđeno za primanje mita. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija, ili su pak te institucije onemogućene da rade. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost, kaže međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos

Maja Boričić

Viši sudovi gotovo deceniju nijesu donijeli nijednu osuđujuću presudu za primanje i davanje mita. Na nižim sudovima, od 2015. su izrečene tri osuđujuće presude - jedan kućni zatvor i dvije kazne od sedam i devet mjeseci zatvora. Što se tiče davanja mita, sve kazne su uslovne, ili par mjeseci zatvora.

Iako je korupcija, čiji je glavni oblik podmićivanje, rasprostranjena u dužem vremenskom periodu u mnogim oblastima, na šta godinama upozorava i Evropska komisija (EK), u gotovo svim, malobrojnim osuđujućim presudama, osuđeni za primanje mita su policajci, i to obično na nižim pozicijama. Sve kazne su ili ispod zakonskog minimuma ili blizu njega, sa drugačijom praksom u sličnim predmetima.

U presuđenim postupcima od 2014. godine, oduzeto je ukupno oko 11.000 eura, nekoliko vozačkih dozvola, svjedočanstava i telefona.

To je bilans rezultata pravosuđa u posljednjih deset godina, kada govorimo o krivičnim djelima primanja i davanja mita, prema informacijama koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama i pretragom odluka na sajtu sudova.

Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od dvije do petnaest godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.

Međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos za CIN-CG ističe da je situacija, kada govorimo o borbi protiv korupcije, u cjelini zabrinjavajuća.

“Uz veliki broj predmeta visoke korupcije, jednostavno bi moralo biti više presuda na svim stepenima. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija ili su pak te institucije onemogućene u svom radu. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost”.

Crna Gora deset godina nije imala ni Strategiju za borbu protiv korupcije. Taj dokument je nedavno usvojen, kao dio tzv. IBAR paketa. U Strategiji se konstatuje da bilans ostvarenih rezultata u vezi sa suđenjima i pravosnažnim presudama u slučajevima visoke korupcije gotovo da i ne postoji.

I dok se naši državnici hvale kako borba protiv korupcije značajno napreduje, u Crnoj Gori praktično nema epiloga nijedne veće “afere”, a pokrenuti slučajevi posljednjih godina protiv visokih predstavnika vlasti, pravosuđa ili policije ili još nijesu započeti pred sudom ili se nalaze na samom početku.

“Opštepoznate korupcionaške afere sa pričinjenom ogromnom štetom po budžet i građane Crne Gore nijesu procesuirane, niti su sankcionisane. Stoga su brojne strategije za borbu protiv korupcije, akcioni planovi i druga dokumenta iz te oblasti, samo mrtvo slovo na papiru”, ocjenjuje za CIN-CG advokatica Marija Radulović.

Apelacioni smanjuje kazne, ista kazna za osuđivanog i neosuđivanog

Sudeći po pravosnažnim presudama za primanje i davanje mita, crnogorsko pravosuđe se može “pohvaliti” sa nekoliko odluka protiv saobraćajnih i graničnih policajaca, dva savjetnika u MUP-i još desetak pojedinaca.

Dva saobraćajna policajca je Viši sud u Podgorici 2014. osudio na po dvije godine zatvora za primanje mita, a Apelacioni im je iste godine smanjio kaznu na po godinu zatvora.

“Pri činjenici da se ne radi o izuzetno opasnom ponašanju optuženih kako to pogrešno nalazi prvostepeni sud, već o ponašanju koje je neprimjereno službi u kojoj su zaposleni, te da su do izvršenja ovog krivičnog djela savjesno obavljali službu zbog čega su i nagrađivani, naprijed navedene olakšavajuće okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće”, piše u presudi koju su donijeli tadašnje sudije Apelacionog suda Milivoje Katnić, Milić Međedović i Seka Piletić.

Osuđeni su za produženo krivično djelo primanje mita, za koje je predviđena kazna zatvora od dvije do dvanaest godina, s tim da se za produženo krivično djelo kazna može povećati.

Dokazano je da su oni na putu Podgorica-Petrovac više puta uzeli mito u neutvrđenom iznosu od građana koji su vršili prekršaje u saobraćaju. Interesantno je i da je, u ovom postupku, istu kaznu dobio ranije osuđivani policajac, kao i drugi koji je bio neosuđivan.

Još jedan saobraćajni policajac je 2015. osuđen na dvije godine zatvora za produženo primanje mita, zato što je više puta na podgoričkim saobraćajnicama uzeo novac da ne prijavi i naplati prekršaje u saobraćaju. Četvorica optuženih za davanje mita policajcu, dobili su uslovne kazne.

Međutim, ovaj put sudije Apelacionog suda potvrđuju kaznu, sa potpuno suprotnim obrazloženjem, što govori o neujednačenoj sudskoj praksi za slična krivična djela.

“Činjenica da je optuženi bio aktivni pripadnik policije u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ukazuje na povećan stepen društvene opasnosti optuženog kao učinioca, te sobzirom na broj preduzetih radnji koje su ušle u sastav produženog krivičnog djela, a činjenica da je kao službenik MUP-a više puta nagrađivan, nije od uticaja da bi mu se izrekla blaža kazna od one na koju je osuđen”, piše u odluci sudija Zorana Smolovića, Dragiše Rakočevića i Milenke Žižić.

Jedan granični policajac osuđen je na šest mjeseci zatvora za primanje mita prije deset godina. On je kontrolišući državnu granicu tražio 300 eura od državljana Kosova da ih pusti da ilegalno pređu granicu ka Hrvatskoj.

U posljednjoj osuđujućoj presudi Višeg suda iz 2015. godine, dva savjetnika u MUP-a su osuđeni da su za novac završavali ostalim optuženima razne poslove u MUP-u. Savjetnica u MUP-u je dobila četiri i po godine zatvora, a njen kolega dvije godine i tri mjeseca. Optuženi za davanje mita su dobili kućne zatvore, ili po par mjeseci zatvora.

Kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu položaja

Još dvije osuđujuće presude, ali po optužbi osnovnog tužilaštva, donijete su tokom 2017. Osnovni sud u Rožajama je u novembru 2017. osudio na devet i sedam mjeseci zatvora dva carinika za produženo primanje mita, za koje je bila zaprijećena kazna od dvije do osam godina. Jedan je bio dodatno optužen i za zloupotrebu službenog položaja. Oni su osuđeni da su više puta omogućili ilegalan prevoz robe preko granice.

U okviru istih događaja, rukovodiocu bezbjedonosnog sektora u rožajskoj policiji je, u odvojenom postupku, dosuđen kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja. Iako mu je i Osnovni sud u Rožajama smanjio kaznu daleko ispod minimuma i izrekao sedam mjeseci zatvora, Viši sud u Bijelom Polju je smatrao da je i to previše i 2018. godine preinačio kaznu na kućni zatvor od šest mjeseci. Sudili su Milovan Spasović, Jadranka Ćulafić i Radoslav Konatar.

“Prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio raniji život optuženog, koji je bio neporočan, obavljajući posao policajca više od 30 godina, zašta je novčano nagrađivan…”, piše, između ostalog, u obrazloženju presude.

I u oslobađajućim presudama gotovo svi okrivljeni su policajci.

Vođa smjene carinske kontrole na graničnom prelazu Debeli brijeg oslobođen je u oktobru 2015. da je uzeo mito da bi propustio čovjeka koji je prevozio kante farbe bez tranzitne deklaracije.

Jedan policajac je oslobođen u oktobru 2019. godine, po optužbi ODT-a, za primanje mita. Bio je optužen da je uzeo 300 dolara od Amerikanca u vozu, da mu ne bi pisao prijavu što nije imao pasoš.

Tri granična policajca oslobođena su optužbi u februaru prošle godine da su sedam puta tokom 2019. propuštali ilegalno cigarete, kafu, alkohol i druge robe preko granice.

“Iz transkripata se nije moglo provjeriti da li glasovi snimljeni ambijentalnim mikrofonom pripadaju nekom od okrivljenih, jer u postupku sačinjavanja transkripta nije urađena identifikacija nespornog glasa za svakog od okrivljenih, a potom preko odgovarajućeg vještaka ispitano poklapanje tog glasa sa izgovorenim riječima snimljenim u kritičnim prilikama primjenom mjera tajnog nadzora”, piše u presudi.

Još jedna zanimljiva situacija desila se tokom 2018 godine. Prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici kojom je policajac oslobođen optužbi za primanje mita, nije ni doživjela ispitivanje pred višom sudskom instancom - Apelacionim sudom, jer je Vrhovno državno tužilaštvo odustalo od žalbe, koju je podnijelo Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Jedan carinski inspektor oslobođen je 2019. optužbi za primanje mita, jer nije bilo dokaza da je tražio mito od vlasnika jedne prodavnice.

Ali zato je čovjek koji je prijavio da je sutkinja Vrhovnog suda uzela novac za donošenje odluke u predmetu pred tim sudom, za lažno prijavljivanje sutkinje dobio 10 mjeseci zatvora, što je veća kazna nego svim osuđenima za primanje mita, u postupcima pred osnovnim sudovima.

Advokatica Radulović ističe da to što presuđena lica pripadaju nižem nivou državnih službenika, ukazuje da nema adekvatne borbe i procesuiranja korupcije na visokom nivou.

“Statistika koju u svom istraživanju prikazujete obrnuto je srazmjerna stvarnosti koju živimo u našem društvu, a koja je opet prepoznata i sa međunarodnih adresa, kada nas označavaju kao društvo sa široko rasprostranjenom korupcijom u državnom sistemu”, naglašava advokatica.

Radi se o sistemskom problemu, za čije rješavanje je potrebna stvarna volja i znanje, ocjenjuje Radulović.

“O tome ipak, sami moramo odlučiti, da li ćemo se ozbiljno i stvarno uhvatiti u koštac sa ovim problemom, ili ćemo nastaviti fingiranje borbe protiv korupcije”, zaključuje advokatica.

Fokus da bude na korupciji na najvišim funkcijama

Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.

“Crna Gora mora dodatno da poboljša rezultate istraga, krivičnog gonjenja, pravosnažnih presuda i konfiskacije imovine u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou”, piše u izvještaju.

U izvještaju Stejt Departmenta za 2023. se naglašava da je korupcija značajan problem u zemlji, a da vlada nije efikasno primjenjivala zakon koji predviđa krivično kažnjavanje slučajeva korupcije među zvaničnicima.

Prema evropskoj Konvenciji o borbi protiv korupcije, svaka država Evropske unije mora preduzeti potrebne mjere da bi kriminalizovala davanje i primanje mita od strane državnih službenika. Konvencijom je obuhvaćeno i učestvovanje u bilo kojem od ovih oblika korupcije i podsticanje na nju.

Grupa zemalja Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO) je u posljednjem izvještaju istakla da je Crna Gora zemlja sa najvećim procentom neimplementiranih preporuka u vezi sa sudijama (67 odsto neispunjeno).

Te mjere uključuju antikorupcijske mjere unutar pravosuđa - jačanje kontrola i nadzora nad imovinskim stanjem sudija, kao i uspostavljanje jasnih i efikasnih procedura za prijavu i istragu koruptivnih aktivnosti među sudijama, ali i efikasnost u procesuiranju slučajeva - mjere za ubrzanje sudskih postupaka, smanjenje zaostalih predmeta i povećanje efikasnosti rada sudova.

“Evaluacioni tim GRECO napominje da trenutno nije stavljen pravi fokus na rizike od korupcije sa kojima se naročito suočavaju lica na najvišim izvršnim funkcijama”, navodi se u mišljenju GRECO.

Prema izvještaju Indeksa percepcije korupcije (CPI) međunarodne organizacije Transparency International za 2023. Crna Gora ima 46 poena od 100, što je rast za jedan poen u odnosu na 2022. Naglašava se da su zemlje sa najnižim rezultatima u borbi protiv korupcije svakako i zemlje koje imaju veoma niske ocjene u funkcionisanju pravosuđa. Izvještaj ističe da se Crna Gora suočava sa sistemskim problemima korupcije, te da tome najviše doprinosi slab pravosudni sistem. Naglašava se potreba za jakim, nezavisnim i transparentnim pravosuđem, kako bi se efikasno borili protiv korupcije.

I dok međunarodne organizacije uporno upozoravaju Crnu Goru da borba protiv korupcije mora biti efikasnija, u Crnoj Gori su gotovo svi čelnici institucija koje su trebalo da se bave tim poslom, uhapšeni pod sumnjom u ozbiljne zloupotrebe službenog položaja. Jedna od poluga te borbe - Agencija za sprečavanje korupcije trenutno je bez šefa, jer je direktorica Jelena Perović nedavno uhapšena pod sumnjom da je zloupotrijebila službeni položaj.

Bivši šef Specijalnog tužilaštva Milivoje Katnić sumnjiči se za zloupotrebu položaja i ratne zločine.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tereti se, između ostalog, da je posredovala da se predmeti pred sudovima završavaju u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito…

Međutim, sudeći po tome kako su krenuli ovi procesi, opstrukciji i stalnim odlaganjima pretresa, čekaće se još dugo na pravdu i efikasnu borbu protiv korupcije na svim nivoima.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je 21. i 22. juna 2024. u Petrovcu održao obuku o istraživačkom novinarstvu koju su vodili iskusni i eminentni stručnjaci Vladan Mićunović, Branko Čečen i Milka Tadić Mijović. Oni su imali cilj da kroz teorijski i praktičan rad osposobe učesnike treninga za istraživačko novinarstvo za izvještavanje o ekonomskim i društvenim temama. Treneri su prilagodili obuku iskustvu i znanju učesnika, fokusirajući se na tehnike istraživačkog izvještavanja, nove medije, novinarsku etiku i druge važne teme.

Trening “Istraživačko novinarstvo: Izvori, provjera činjenica i tehnike” je dio projekta “Profesionalno novinarstvo za bolju zaštitu ljudskih prava” koji sprovodi Media centar u partnerstvu sa Institutom za medije Crne Gore i CIN-CG-om. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi novinarsko istraživanje o brojnim medicinsko-estetskim zahvatima koji se u Crnoj Gori sprovode u specijalizovanim klinikama, salonima i drugim ustanovama koje nijesu tradicionalne bolnice. 

Cilj istraživanja je da se pokuša otkriti i spriječiti štetna praksa da nekvalifikovani kadar pruža ozbiljne medicinsko-estetske usluge, koje, ukoliko su rađene bez poštovanja procedura i standarda, mogu ozbiljno da ugroze zdravlje pacijenata. 

Upitnik je u potpunosti anoniman. 

Ukoliko neko želi detaljnije da podijeli svoje iskustvo, može da se obrati i na mejl: redakcijacincg@gmail.com.

CIN-CG se zahvaljuje svima koji učestvuju u ovoj kratkoj anketi

O migracijama, dramatičnim demografskim promjenama u zemlji i kako sve to utiče na prilike i perspektivu Crne Gore govori profesor Filozofskog fakulteta UCG, demograf Miroslav Doderović u podkastu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Razgovor je na linku:

Od vremena koleginice Vesne Perović, pa do danas, nije se mnogo prominjenilo što se tiče uvreda na račun žena u politici, samo što sad imaju društvene mreže kao uvijek dostupan poligon za najprljavije igre i isijavanje mržnje, bez konsenkvenci

Predrag NIKOLIĆ

Nikako da se odmaknemo od prakse nasilja, nedavno se desio napad na bivšu ministarku Vesnu Bratić. Žene u politici se često brutalnije i vulgarnije napadaju od političara. Zašto je to tako?

Politika se, nažalost, u rigidnoj, tradicionalnoj Crnoj Gori još uvijek smatra muškim „atarom“, tako da ulazak žena u politiku, posebno onih samosvjesnih koje imaju jasne i nedvosmislene stavove kojima skreću pažnju javnosti, iritira muško ušuškano „krdo“ i dovodi do brutalnih i vulgarnih napada. I ovdje nije uopšte bitno kojem ideološkom spektru pripadate, važno je da ste uzdrmali i zatalasali tamo gdje muškarci žele da dominiraju, a to je tamo gdje postoji moć. Otud napadi i na koleginicu Vesnu Bratić i na koleginicu Draginju Vuksanović, koje su ideološki na dijametralno suprotnim političkim polovima. To su i pokušaji da se žene ne posmatraju kao misaona bića, već da se omalovaže i svedu na objekat, jer uglavnom se ne polemiše sa stavovima koje žene iznose, nego se komentariše njihova pojavnost, izgled, način odijevanja, gestikulacija, način izražavanja. Muškarci se plaše jakih i dominantnih žena, posebno u politici jer tu je koncentrisana moć. I vrlo su solidarni, bez obzira na partijsku obojenost, da treba istisnuti ili marginalizovati žene političarke. Deklarativno su im puna usta rodne ravnopravnosti, ali suštinski i iza kamera je potpuno druga priča, čast rijetkim pojedincima. 

Ali nadam se da će ovakve reakcije i ovi kukavički napadi izazvati kontraefekat i probuditi inat, a ne obeshrabriti žene da se bave politikom, mada mnoge idu linijom manjeg otpora i misle „Što će nam to“.

Bili ste prva potpredsjednica Skupštine Crne Gore, kakva su vaša iskustva što se tiče napada i govora mržnje i one rodno zasnovane u parlamentu i mimo njega. Vaša prethodnica ma mjestu predsjednice Skupštine Vesna Perović svojevremeno se suočavala sa brojnim uvredama.

Naravno da ni ja nijesam bila pošteđena uvreda i govora mržnje. Istina u samom parlamentu je manje toga, jer ta ogovaranja i ti udarci obično idu kukavički iza kulisa, jer teško se ko odvaži da baš javno pred kamerama, oči u oči, pokaže to svoje javnosti nepoželjno lice. Ali zato su društvene mreže i komentari na tekstove objavljene na portalima, pravi teren za podmukle, kukavičke napade, jer tamo je, nažalost, omogućeno da anonimno, skriveni iza lažnih profila isijavate mržnju, vrijeđate, podmećete, blatite, bez ikakvih konsekvenci. I tu se onda te kukavice junače. A to čitaju naše porodice i nije lako, i oni svi preživljavaju to. 

Nakon nekih mojih javno iznešenih stavova koji su se razlikovali od onih koje su od mene očekivale bivše koalicione kolege, vodila se vrlo prizemna i prljava kampanja protiv mene, upravo od njih, preko njihovih agresivnih pristalica i raznih plaćenih botova. Tako da sam imala priliku, da zato što imam svoj stav i što nijesam ničija marioneta, osjetim surovost i bezočnost napada onih koji su smatrali da treba da mislim njihovom glavom. Bilo je tu i ozbiljnijih prijetnji, no ja nisam tome davala veliki publicitet. Ali to vas sve ojača, i u stvari vidite koliko su neki ljudi koji se predstavljaju demokratama i glume vam prijatelje, suštinski neiskreni, jadni i bezvrijedni. Meni je važno da ja nikada nijesam pogazila svoje principe niti izašla iz programskih okvira i načela partije kojoj pripadam. U politici je mnogo lažnih predstava za javnost, ne mnogo, nego premnogo, to čak dominira.

Tako da od vremena koleginice Vesne Perović, pa do danas, nije se mnogo prominjenilo što se tiče uvreda, samo što sad imaju društvene mreže kao uvijek dostupan poligon za najprljavije igre i isijavanje mržnje, bez konsenkvenci. 

Aktivno ste učestvovali i bili angažovani u radu skupštinskog Ženskog kluba. Koliko je klub pomogao u smanjenju predrasuda i nasilja prema ženama u politici?

Jako sam ponosna što sam uspjela da realizujem ideju o osnivanju Ženskog kluba Skupštine Crne Gore, i što je on utemeljen, sad i poslovnički, i nastavio da živi i u ovom sazivu a živjeće i budućim sazivima Skupštine Crne Gore. Moram priznati da smo kao Ženski klub tokom mandata mog, i moje koleginice Vesne Pavićević, kao kopredsjednica mnogo radile na suzbijanju govora mržnje i napada na žene iz javne sfere, jer napada je bilo baš previše, gotovo svakodnevno. Napisale smo na desetine saopštenja i reakcija na konkretne napade i štitile sve koleginice bez obzira slagale se ili ne sa njihovim javno izneseni stavovima. Nasilje nikad nije rješenje.

 

Ženski klub Skupštine Crne Gore kreirao je i Manifest protiv nasilja nad ženama u politici - dokument koji je produkt zajedničkog rada poslanica i članica Ženskog kluba Skupštine Crne Gore i alumnista Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI program) koji sprovodi Internacionalni republikanski institut (IRI) i apelovali da se društvene mreže, koje su upravo poprište verbalnih napada i uvreda, smatraju javnim prostorom i samim tim kriminalizuju napadi na tom terenu.

Takođe smo sa našim partnerima, Vestminsterskom fondacijom organizovale snažnu medijsku kampanju pod nazivom  „Šta bi ti na mom mjestu“ sa ciljem suzbijanja nasilja u online prostoru. Pokušali smo da kroz zamjenu uloga dočaramo kako bi se muškarci osjećali na našem mjestu da se njima neko se obraća i da ih targetira na način kojem smo mi kao žene u politici svakodnevno izložene.

Važno je, to uvijek ističem, da u ovakvim kampanjama i muške kolege koje imaju svijest o značaju rodne ravnopravnosti ne samo po žene, nego po ukupno društvo, uzmu učešća. Moram istaći da nam je tu mnogo pomogao kolega Boris Mugoša, koji je i pridruženi član Ženskog kluba. Ali ako hoćemo emancipaciju u njoj moraju učestvovati i muškarci.

Moram istaći da je i Evropska komisija prepoznala značaj postojanja i rada Ženskog kluba u prethodnom sazivu, pa su u dva poslednja izvještaja istakli nas kao pozitivan primjer kako se treba ugledati na nas i akcenat davati zajedništvu i stvarima koje nas spajaju, a ne razdvajaju.

 
Česta kritika ženama koje se bave politikom da usvoje način izažavanja i djelovanja svojih muških kolega. Da li je smatrate da je ova teza tačna?

Nažalost, surova istina je da mnoge žene koje dođu do nekih politički značajnih pozicija preuzimaju matricu ponašanja muških kolega, što nije dobro i što negdje deprimira i obeshrabruje, a baš sa tih pozicija treba slati poruke ohrabrenja da se žene aktivnije uključe u politiku kako bi nas bilo više na mjestima odlučivanja. Takođe, žene u politici se nerijetko ponašaju inferiorno u odnosu na muške kolege i povinuju se njihovim stavovima i onda kada se intimno ne slažu sa njima, posebno stavovima partijskih lidera i ne mogu da iskorače čak ni po pitanju rodne ravnopravnosti iz tih partijskih okova. A muškarci, uglavnom, žene u politici doživljavaju kao nužno zlo, nevoljno ispunjavanje obavezujućih kvota jer znaju da se neko od njih mora pomjeriti da bi to mjesto zauzela žena. Zato postoji toliki otpor.

Ali moramo biti realni i svjesni činjenice da u patrijarhalnoj crnogorskoj sredini mnoge žene nemaju senzibilitet za rodnu ravnopravnost i njima se dominacija muškaraca, posebno u politici podrazumijeva, čak i zamjeraju ženama koje se bave politikom. Ženska solidarnost često izostaje, čak i u ovom govoru mržnje, već se traži opravdanje, iako bi trebalo da imamo nultu toleranciju prema svakom obliku govora mržnje kome god da je upućen. Nažalost nije to tako. To je Crna Gora, istina stvari se mijenjaju polako ali emancipacija dolazi prilično sporo i treba nam još dosta vremena. 

Dugo ste u politici, da li primjećujete neki pomak na bolje što se tiče smanjenja govora mržnje, verbalnog, rodnog i ostalog nasilja među političarima?

Ono što primjećujem je da se više o tome priča, što znači da je problem prepoznat i samim tim je mnogo veća šansa da se dođe do rješenja. Mislim da se ta vrsta nasilja mora jače sankcionisati, ako mislimo da to zaustavimo a uporedo sa tim treba se raditi na edukaciji po ovom pitanju na svim nivoima jer obrazovanje je jedini način da se promijene učmale i ukorjenjene predrasude, jeste to duži put, ali jedino je tako moguće mijenjati svijest ljudi. Naravno da mediji u svemu ovome igraju vrlo važnu ulogu, pa samim tim i ovaj intervju smatram doprinosom u tom pravcu.

Despite being a protected area, the effectiveness of protection in 'Rijeka Zeta' is undermined by inadequate legal frameworks and poor implementation. Additionally, waste in the region poses a threat to public health.

Tijana Lekić

Wildlandfills in the "Rijeka Zeta" Nature Park contain various waste—tires, construction debris, dead animals, food scraps, textiles, car parts, and furniture. There seems to be no limit to what ends up in these illegal dumpsites.

This protected area spans 120 square kilometers and covers parts of both the Podgorica and Danilovgrad municipalities. The Podgorica section, which covers 26 square kilometers, is managed by the Agency for Management of Protected Areas of Podgorica (AUZP), while the remainder of the park falls within Danilovgrad.

The largest landfill, covering an area of one square kilometer, is located in Mareza, alongside the highway near the "Imanje Knjaz" restaurant, just outside Podgorica. This massive dump is a severe threat to the local ecosystem and public health.

According to staff from the AUZP Protection Service, the rangers responsible for monitoring the Podgorica section of the park, the large landfill in Mareza is flooded with the first rains, causing the waste to spread across the flooded area.

Illegal landfills attract pests like mice, flies, and rats, which can spread infectious diseases. They also contaminate the soil and groundwater, as the waste often contains heavy metals and other hazardous substances.

A few months after the park was established, in early 2020, AUZP encountered a problem with unclear jurisdiction regarding the illegal dumping of waste, particularly between the Podgorica Communal Police and the Environmental Inspection.

AUZP informed the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) that the Environmental Inspection considers itself responsible only for hazardous waste. At the same time, according to the Inspection, the Podgorica Municipal Police is tasked with managing other types of garbage.

However, the Communal Police assert that the Environmental Inspection is responsible for all types of waste in protected areas under the Nature Protection Act.

"Regarding protected areas, the rangers are responsible for monitoring the terrain. If they detect any issues, they report them to the Directorate for Inspection Affairs so that the necessary procedures can be initiated," the Podgorica Communal Police told CIN-CG. However, they did not answer questions about potential legal gaps that might limit their effectiveness.

An even more pressing issue is that the Law on Waste Management does not address private land, meaning the Podgorica service "Čistoća" is not obligated to remove waste from private properties.

"We only remove waste upon request from private landowners," the "Čistoća" service said in a statement to CIN-CG.

Thanks to field data provided by the rangers, AUZP's professional service has created a comprehensive database detailing the locations and types of waste.

"Čistoća has removed all landfills located on state-owned plots identified by the rangers during their daily patrols, but these sites are often re-established," AUZP reported.

Many illegal landfills in the "Rijeka Zeta" Nature Park have existed for years, likely even before the area was designated a protected zone, and they continue to proliferate despite the designation. People responsible for improper waste disposal often dump at night, a pattern confirmed by AUZP.

"The fines imposed are insufficient for the severity of the offense. According to information from the Municipal Police, the fine for the improper disposal of waste by trucks is only 20 euros," AUZP told CIN-CG.

Under the Decision on Communal Order, the owner of a private plot within a protected area is responsible for maintaining their property. If they fail, the inspector or ranger visits the site, records the condition in a report, and instructs the property owner to clean up their yard.

"The fine for a natural person ranges from 20 to 1,000 euros," the Podgorica Communal Police stated.

EU countries enforce much stricter regulations. In Italy, fines for illegal waste dumping range from 300 to 3,000 euros, with penalties increasing to 1,000 to 10,000 euros as of October 2023. In cases involving hazardous waste, the fine can rise to 20,000 euros. The Italian Code of the Cultural and Landscape Heritage holds the individual who dumps the waste responsible, and the landowner where the waste is found.

"Since 2020, no criminal cases have been filed for the offense of polluting the environment with waste," the Basic Court in Podgorica reported to CIN-CG.

Montenegro's Criminal Code prescribes prison sentences ranging from three months to eight years for those who, through waste management activities, endanger human life, health, or the environment. If the offense was committed negligently, penalties range from fines to five years in prison, and if the offense results in serious injury, health damage, or death, the sentence can be between two and twelve years.

AUZP informed CIN-CG that three months ago, representatives from relevant institutions, companies, and inspections responsible for waste management met in Podgorica. The meeting concluded with a decision to invite plot owners with wild landfills to a meeting in the capital.

"The Property Directorate of Podgorica has been tasked with identifying the owners of these landfills using the AUZP's database and inviting them to a meeting in Podgorica. Some owners may not be aware of the condition of their properties," AUZP explained.

At the meeting, owners will be informed that the landfills will be removed, but if the waste is disposed of again, they will be held accountable, and legal action will be taken.

It is common for people to set fire to waste in these illegal dumps, posing significant risks to the health of nearby residents. When waste burns, harmful substances such as dioxins are released into the air, contaminating the air, water, and soil.

According to rangers interviewed by CIN-CG, land near the largest landfill is being exploited. "We caught people stealing land from the area and then selling it."

The question remains where this land goes, what it is used for, and what health risks it may pose.

One of the five main objectives of the Green Agenda for the Western Balkans, which Montenegro signed in 2020, is reducing air, water, and soil pollution. In April 2024, the Law on Waste Management was adopted, but it does not detail the issue of landfills on private properties in protected areas.

Recently, a group of NGOs proposed implementing the digitalization of inspection services and applications as part of reorganizing the Directorate for Inspection Affairs. This could improve transparency, combat corruption, and increase service efficiency.

Construction First, Consequences Later: The Cost of Unplanned Development

A woman sits in front of her house, reading a newspaper, while excavators and backhoes work beside a high concrete fence, laying foundations for new construction. In Velje Brdo, within the protected "Rijeka Zeta" Nature Park, an entire new settlement is emerging—just one of many construction sites in the area.

For this investigation, a CIN-CG journalist visited the Podgorica section of the "Rijeka Zeta" Nature Park with AUZP rangers and observed seven newly constructed illegal buildings in Velje Brdo alone. Foundations, concrete slabs, and load-bearing walls were visible at some sites. While many buildings were unfinished, some had notices from the Environmental Inspection prohibiting construction, with a few also receiving construction bans from the Building Inspection.

However, these warnings were often ignored. Some construction continues in the park's third protection zone, while others are being built in the second zone, where only temporary structures are permitted by law.

None of these buildings had been demolished. At one site under construction for months, workers continued digging freely in front of the CIN-CG team despite the owner's lack of approval from the Environmental Protection Agency (EPA) at the time. CIN-CG later learned that the EPA approval was obtained the day after the visit.

Such cases highlight a common issue in Montenegro—construction begins without permits, and the licenses are sought afterward, resulting in the eventual legalization of many structures.

The rangers explain that those building in the protected area were initially afraid of the Podgorica Protected Areas Management Agency's enforcement efforts. However, as time passed and no serious sanctions were imposed, more people began building without concern. "The inspection comes, issues a report, and then construction continues," the rangers explain.

Conditional Penalties for Illegal Construction: A Threat to the Environment

In recent months, rangers have submitted 11 requests to the Environmental Inspection and eight to the Building Inspection regarding illegal construction in the "Rijeka Zeta" Nature Park.

The Urban and Construction Inspection, part of the Ministry of Spatial Planning, Urbanism, and State Property (MDUP), oversees illegal buildings under the Law on Spatial Planning and Construction of Buildings. Meanwhile, the Environmental Inspection monitors protected areas under the Law on Environmental Protection.

"Regarding illegal construction, since 2020, 14 decisions have been made to halt further activities, six requests for misdemeanor proceedings have been filed, and one criminal report has been submitted," the Environmental Inspection told CIN-CG.

They also highlighted a legal paradox: the current Law on Nature Protection does not impose misdemeanor liability on individuals engaging in unauthorized activities in protected areas, even though such provisions should exist. "We believe that penalties should be enforced through other regulations, such as spatial planning documents," the Environmental Inspection added.

As of the publication of this article, CIN-CG had not received responses to the numerous questions sent to the Urban Planning and Construction Inspection.

The Basic Court in Podgorica informed CIN-CG that from 2020 to the present, 35 verdicts and 29 judgments were issued for the criminal offense of building without proper registration or construction documentation across the capital. All of the sentences in these cases were conditional, except for one involving a repeat offense, resulting in three months of house arrest, despite the crime being punishable by six to five years in prison.

Of the 29 cases, only two plots were involved within the "Rijeka Zeta" Nature Park in the Velje Brdo area, and both resulted in conditional sentences.

The Podgorica Basic Court also reported that since 2020, no cases have been filed for the criminal offense of illegal construction, commissioning, or operation of facilities that pollute the environment, and no final judgments have been made for this offense—penalties for this crime range from six months to 12 years in prison.

In Italy, Illegal Construction Can Lead to the Seizure of Property

In European Union countries, such as Italy, the legal representative of a protected natural area—like Montenegro's AUZP—has the authority to immediately suspend construction and mandate the restoration of the area to its original state. Those who authorized the illegal construction and the companies involved are legally required to cover all costs associated with rehabilitating the damaged area. If they fail to do so, the municipality has the right to seize the property.

Montenegro still has a long way to go, aligning its practices with those of the EU and enforcing its own laws, which are often disregarded. As a result, protected areas and public health remain compromised, with little accountability for those responsible.

Rampant Bird Poaching Threatens Wildlife in Montenegro

Poaching is a major contributor to the degradation of the "Rijeka Zeta" Nature Park, with birds being the primary target.

While hunting is permitted on Sundays, illegal practices occur throughout the week. Poachers use decoys, such as speakers, MP3 players, and batteries, expressly prohibited devices. At night, the sounds of quails' calls, amplified by these devices, can be heard for kilometers. The quails are drawn to the sound, landing to rest and feed, only to be ambushed by poachers at dawn.

The Montenegrin Law on Game and Hunting explicitly forbids the use of decoys, recognizing that they lead to the mass killing of wildlife. Rangers told CIN-CG, "Given the number of spent cartridges found in the dugouts, it's clear that the birds were lured there in advance."

Montenegro is home to 352 bird species, representing 65% of Europe's total biodiversity, which includes 533 species. The "Rijeka Zeta" Nature Park is rich in plant and animal species, many of which are protected under EU Natura 2000 laws.

Fish poaching has been less prevalent in the Podgorica section of the park, but rangers still encounter hidden boats. They caution that fish caught in the area should not be consumed due to pollution.

U maju ove godine obilježeno je dvadeset godina od ubistva Duška Jovanovića, glavnog odgovornog urednika i vlasnika Dana, lista, koji je početkom milenijuma izvještavao o organizovanom kriminalu šverca cigareta u Crnoj Gori. 

Jovanović i redakcija Dana doživljavali su godinama brojne pritiske, prijetnje, a Jovanović je i pretučen u ulazu svoje zgrade nekoliko godina prije ubistva. Politički vrh i kriminalne grupe bile su tada u sprezi koja je dovela da toga da Crna Gora postane jedan od glavnih centara duvanske mafije u regionu. Jovanović je u periodu kada je ubijen prenosio detaljnu istragu hrvatskog nedjeljnika Nacional, koja je uz brojne dokaze i dokumnete iznosila detalje duvanskog šverca, dovodeći u vezu tadašnjeg prvog čovjeka Crne Gore, Mila Đukanovića i njegove sardnike sa ilegalnim poslovima. Četiri godine kasnije, 2008, ubijen je i glavni odgovorni urednik Nacionala, Ivo Pukanić. 

Ubistvo Duška Jovanovića do danas nije razriješeno, kao ni mnogi drugi napadi na novinare, naročito one najhrabrije koji su se usudili da izvještavaju o kriminalu i korupciji u vrhu vlasti i zamjere se najmoćinijim ljudima u Crnoj Gori. Evropska komisija svake godine u svojim izvještajima ističe da Crna Gora nema dovoljno dobre rezultate u istragama napada na novinare koji su se dašavali tokom trodeceniske vladavine Demokratske partije socijalista (DPS), a pojedine istrage nisu dale nikakve rezulatete. Osim slučaja Duška Jovanovića i Dana, tu su pokušaji ubistva novinara Vijesti Tufika Softića i Olivere Lakić, prebijanje Mladena Stojovića i Željka Ivanovića, bombaški napad na redakciju “Vijesti” i tako dalje.

Prema poslednjem izvještaju organizacije Article19, Global Expression Report, Crna Gora ima solidan rejting kada je u pitanju sloboda izražavanja, odnosno nalazi se na 48. mjestu na listi od 161 zemlje. 

I prema poslednjem izveštaju Reportera bez granica ,,World Press Freedom Index”,  za 2024, zauzima 40. mjesto od 180 zemalja, sa rezultatom od 73.21, što  ukazuje na relativno dobar nivo slobode medija. Analizirajući podatke iz prethodnih godina, može se zaključiti da u poslednjih nekoliko godina Crna Gora ima bolji rejting slobode medija nego u ranijem periodu, naročito tokom kasnih godina vladavine DPS-a, kada je Crna Gora bila među najniže rangiranim zemljama Evrope. Tako se u periodu od 2017. do 2020. Crna Gora kretala oko 105. mjesta na listi od 180 zemlja. Znači, u poslednjih nekoliko godina, rejting se poboljšao za čak oko 60 mjesta. Do ovog poboljšanja došlo je najviše jer u posljednjih nekoliko godina gotovo da nije bilo direktnih fizičkih napada na medije i novinare. 

Nemoguće je ne povezivati ovakav nivo slobode sa smjenom tridesetogodišnje vladavine DPS-a, tokom koje se prosječan građanin plašio da izgovori stav glasno za kafanskim stolom sa prijateljima, već su se politička mišljenja šaputala uz oprezno osvrtanje preko ramena. 

Ipak, situacija, iako znatno bolja, nije idealna. I pored toga što crnogorski zakoni garantuju slobodu govora i izražavanja, sloboda medija nastavlja da bude pod prijetnjom političkog miješanja, ekonomskih pritisaka i nekažnjivosti napada na novinare, ističe se u izvještaju Reportera bez granica. 

Ključni napadi na novinare, koji su se desili tokom prethodnog režima, i dalje nisu ni blizu razriješenja. Ta činjenica ne uliva povjerenje. To upućuje na bojazan da ljudi prethondog sistema i dalje imaju moć kada su ključni procesi u pitanju ili utiču na one koji su danas na vlasti. Tako, isto kao što se ne rješavaju pojedini slučajevi  organizovanog kriminala iz prethodnog perida, izostaje rješavanje napada na one koji su pisali o tome, i zbog toga ugrozili ili izgubili svoje živote. 

Da su oni ključni akteri prethodnog režima  opstruirali istrage napada na novinare, pokazala je činjenica, koja je izašla na vidjelo nakon smjene DPS-a da je nekadašnja dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, a ranije i Vrhovna državna tužiteljka, Vesna Medenica, lično opstruirala istragu ubistva Duška Jovanovića, sa te pozicije tužiteljke. 

Iako je znala za važnu službenu zabilješku, odnosno priznanje Damira Mandića, jedinog osuđenog za ubistvo Duška Jovanovića, Medenica nije reagovala po hitnom postpku. Istraživački napori pojedinih novinara ukazuju je da je to bila jedna od ključnih stvari koje su usporile istragu i uticale da se ubistvo nikada ne rasvijetli. 

Protiv Medenice je 2022. podignuta optužnica za učestvovanje  u kriminalnoj grupi u kojoj je i njen sin, a koja se bavila organizovanim kriminalom i švercom. Skaj prepiske pokazuju da je Medenica vršila pritiske i opstrukcije na sudski sistem neprimjerenim uticajem, te da se sa funkcije predsjednice Vrhovnog suda mješala i odlučivala o brojnim sudskim procesima svojih kolega, koji su morali biti nezavisni. 

Dok pravosuđe ne bude imalo hrabrosti da spremno procesuira organizovani kriminal, ne može se očekivati da će napadi na novinare, koji su prvi istraživali i izvještavali javnost o kriminalu u strukturama vlasti, biti procesuirani. 

Đurđa RADULOVIĆ

"This op-ed is sponsored by ARTICLE19 as part of the Ethical Journalism Awards, #CheckitFirst. ARTICLE19 is an international think–do organization that propels the freedom of expression movement locally and globally to ensure all people realize the power of their voices."

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) počinje realizaciju projekta: “Etičko novinarstvo u pričama o žrtvama nasilja” u okviru “Western Balkans Media for Change” projekta.

U fokusu projekta biće ranjive grupe, žrtve nasilja, stigme, diskriminacije i ostali vidovi kršenja ljudskih prava. CIN-CG će kroz ovaj projekat uraditi više dubinskih istraživanja, a o rezultatima nalaza, pored objavljenih tekstova, javnost će informisati i kroz kampanju na društvenim mrežama.

Projekat će trajati četiri mjeseca.