Crna Gora proglašena je ekološkom državom prije tri decenije,a nakon toga je krenulo razaranje naših najvažnijih resursa, istakla je predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović, drugog dana konferencije, koju CIN-CG organizuje u okviru projekta "Istraživačko novinarstvo,ekološke teme,učešće građana/ki", zajedno sa nedeljnikom Monitor i Balkanskom mrežom za istraživačko novinarstvo (BIRN). "Između proklamacije i prakse velika je praznina", ocijenila je Tadić Mijović.
Ona je naglasila i da nema ozbiljnijih pomaka u nekim od najvažnijih slučajeva napada na novinare.
" I dalje imamo zatvorenost i otežan pristup informacijama u istraživanjima",upozorila je predsjednica CIN-CG-a.

Premijer Zdravko Krivokapić naveo je da mu je zadovoljstvo da učestvuje u konferenciji, jer izuzetno cijeni rad CIN-CG-a,koji je uvijek imao jasan,precizan,,nedvosmislen,objektivan glas,koji osvješćuje.

" Ugrožen je najjznačajniji resurs Crne Gore,a odnos medija prema ekološkim temama treba da prosvjećuje,imamo ekološku državu,ali i neekološki odnos prema njoj",ocijenio je Krivokapić.
Šefica Delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori Oana Kristina Popa čestitala je CIN CG-u i njihovim partnerima na uspješnom projektu i profesionalnim standardima koje su uveli u istraživanju ove oblasti.
"Vlasti moraju stvoriti ambijent za slobodno istraživačko novinarstvo,kako bi javnost dobijala prave informacije", istakla je Popa.
Pauline Ades Mevel iz Reportera bez granica podsjetila je da je u posljednjih 10 godina ubijen 21 novinar zbog istraživanja iz oblasti ekologije.
Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović istakao je da je dobro što ekologija dobija sve više na značaju.
" Iza svake veće sistematske devastacije životne sredine stoji korupcija",ocijenio je Abazović.
Zato, dodaje,kada pričamo o uništavanju životne sredine treba da pričamo i o tužilaštvu i sudovima.
"Vladavina prava je najveći problem u Crnoj Gori",ocijenio je potpredsjednik Vlade.
Ambasador Francuske u Crnoj Gori Christian Thimonier je ohrabrio je sve članove društva da produkuje ekološku svijest, te istakao da je jako važna uloga medija u mobilisanju društva u tom pravcu.
Bojana Jovanović iz Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) je istakla da u Srbiji upravo predstavnici vlasti napadaju ili stvaraju atmosferu u kojoj je dopušteno napadati novinare,te da se pomoću medijske mašinerije obračunavaju sa novinarima.
Predsjednik Komisije za praćenje nadležnih organa u istragama napada na novinare Mihailo Jovović je istakao da je utisak javnosti da se u posljednje vrijeme malo lakše diše što se tiče slobode medija,ali da je zabrinjavajuće što ništa nije urađeno u rješavanju starih slučajeva napada na novinare. On je ocijenio da mora doći do promjena u tužilaštvu da bi se rješavali ovi slučajevi.
V. d. direktora Direktorata za medije u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija Neđeljko Rudović kazoo je da je “cilj svake vlade koja želi da doprinese putu Crne Gore pod broj jedan bi trebalo da bude stvaranje ambijenta za slobodno i profesionalno i novinarstvo”.
On je napomenuo da se poglavlja 10 i 23 direktno odnose na rad medija.
Kod poglavlja 10, Rudovic je kazao na konferenciji CIN-CG da Crnu Goru ovdje očekuje ispunjavanje dva završna mjerila.
Kod poglavlja 23, on je na konferenciji CIN-CG, izmedju ostalog, napomenuo da u tom dijelu ostaje veliki broj izazova.
Državni sekretar u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Danilo Mrdak kazao je na panelu “Glavni izazovi u okviru poglavlja 10, 23 i 27” da javna administracija ne smije da ostaje nijema na pitanja novinara i gradjana. “Najvažnije ljudske pravo je pravo na zdravu životnu sredinu”, kazao je on.
Mrdak je dodao da je bitno da gradjani znaju dokle se stiglo sa ispunjavanjem mjerila iz poglavlja 27.
Poglavlje 27 treba da ispunimo zbog nas samih, a ne EU, poručio je on.
“Ne moramo da sredimo KAP i bazen crvenog mulja zbog EU, nego zbog nas”, naveo je on kao jedan od primjera.
Mrdak je kazao da treba insistirati na primjeni najsavremenije tehnologije.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica, Centar za građansko obrazovanje (CGO), kazala je da se dvije stvari neće naći u firmalnim dokumentima, a kojima bi se izbjegli mnogi problemi.
“Prvi su politički kapaciteti, a drugo crnogorako mjerilo, što podrazumijeva da mi kao društvo znamo što želimi. Ekologija je zacijelo jedno od tih pitanja, ali i vladavina prava,” kazala je Uljarević.
Kritikujući Vladu, ona je kazala da je u mnogim djelovima samo nastavila praksu bivše vlasti. Kao primjer je navela pitanje ekonomskog državljanstva.
Istakla je da je nova vlast medju prvim obećanjima rekla da će ukinuti ekonomska drzavljanstva, a sada je odlučila da nastavi taj program, uprkos zabrinutosi medjunarodne zajednice.
Zenepa Lika, predsjednica Društva dr. Martin Šnajder Jakobi, kazala je da se o prostoru u Crnoj Gori neadekvatno brine i da je sam ministar urbanizma medju onima koji nisu legalni gradili.
Prema njenim riječima, treba raditi na jačanju svijesti da je prostor orgraničen, a da je Crna Gora veoma mala i ograničena prostorom.
“Prostorno planiranje divedeno do te mjere da se svodi na ispunjavanje želha pojedinih grupacija”, kazala je ona.
Koordinarka u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Ksenija Medenica kazala je da poglavlje 27 ima 10 podoblasti.
“Problemi su zaista brojni, ali ono što im je negdje zajedničko je nedostatak administrativnih i finansijskih kapaciteta”, kazala je Medenica.
Crna Gora proslavila je, kako je kazala, 30 godina ekološke države bez brojnih strateških dokumenata.
Da nije poglavlja 27 i obaveza prema EU, Medenica je kazala da se možemo pitati što bi bilo sa brojnim područjima, kao što je ulcinjska Solana ili Skadarsko jezero.
Direktor Media centra  Goran Đurović je na konferenciji naveo da je potrebna bolja regulativa da bi novinari kvalitetnije radili svoj posao.

Pavol Šalai, direktor Kancelarije Reportera bez granica za Evropu i Balkan, kazao je da postoji da su su medijske slobode na Balkanu pogoršale.

On je ukazao na problem nasilja nad novinarima u regionu, slabe regulacije, ali i uticaja dezinformacija na niske stope vacinacije protiv koronavirusa.
Leila Bičakčić, direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Bosne i Hercegovine (CIN-BiH), kazala je da su novinari najčešće stavljeni na marginu i dovodi so toga da imaju sve manje želje i volje da se bave novinarstvom.
“Istraživačko novinarstvo u stvari je potpuno gurnuto u NVO sektor. Ne postoji veliki interes ni javnih emitera, pa ni komercijalnih medija kojima je istraživačko skup sport”, kazala je ona.
Ona je ukazala na značaj uvezivanja medija i novinara u regionu.
“Mislim da imamo zajedničke interese i zajedničke teme”, kazala je ona.
Boris Raonić, generani direktor, Radio televizija Crne Gore (RTCG), naveo je na konferenciji da postoji velika mogućnost za regionalnu saradnju i da se mogu očekivati konkretni rezultati.
O statusu u medjunarodnim izvještajima, on je kazao da ne može prihvatiti nalaz Reportera bez granica da je Crna Gora najlošije rangirana u regionu.
“Javni servis već pokazao da je otvoren za sve. Javni servis će nastaviti u tom pravcu ,” kazao je Raonić.
Osnivač ND i TV Vijesti, Željko Ivanović, kazao je da izvještaj Reportera vrlo precizno detektovo Crnu Goru kao najgoru po pitanju medijskih sloboda.
Ivanovic je kazao da nigdje u regionu nema toliko napada na novinare i da nigdje Javni servis nije bio zarobljen kao u Crnoj Gori.
Ivanovic je kazao da je svaka priča suvišna dok politička elita ne napravi dogovor o tome kako treba da izgleda okvir u kome ce se mediji takmičiti u kvalitetu, a ne kome će više da se dopadnu.
Bojana Jovanović, zamjenica urednika KRIK-a, kazala je da na panelu “Proces evropskih integracija i sloboda medija u regionu: Gdje smo sada?” da je Javni servis u Srbiji zarobljen.
“Položaj slobodnih medija je veoma loš. Suočeni smo sa zastrašivanjem i pritiscima”, kazala je ona, dodajući da su najugroženiji lokalni mediji.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zajedno sa partnerima iz Mreže za izvještavanje o različitosti 2.0 (Reporting Diversity Network 2.0) objavljuje poziv za projektne prijedloge koji imaju za cilj suzbijanje govora mržnje i bolju reprezentaciju različitosti.

Poziv je otvoren u sklopu projekta Reporting Diversity Network 2.0 koji ima za cilj da utiče na medijsku zastupljenost etničke pripadnosti, religije i roda na Zapadnom Balkanu.
RDN 2.0 ima za cilj da aktivira ulogu civilnog društva u suprotstavljanju narativima podjele i njihovoj zamjeni prijeko potrebnim pozitivnim diskursom koji doprinosi vrijednostima dobrosusjedskih odnosa i poštovanju društvene raznolikosti.

Svrha poziva je povećanje efikasnosti organizacija civilnog društva (OCD) koje sarađuju sa medijima kako bi se smanjili narativi u kojima su stereotipi i negativne reprezentacije drugih dominantni.

Specifični ciljevi poziva su:

Vrste aktivnosti za koje se OCD mogu prijaviti uključuju (ovo su primjeri i lista može da uključi i druge aktivnosti, sve dok one doprinose gore navedenim ciljevima):

Sve aktivnosti se sprovode na teritoriji Crne Gore.

Vrijeme sprovođenja aktivnosti je ograničeno na 6 (šest) mjeseci.

Ukupan budžet programa podrške organizacijama civilnog društva je 27500 eura. U okviru programa, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) podržaće pet projekata - pojedinačna vrijednost granta je između 3.000 i 8.000 eura.

OCD koji se javljaju na ovaj poziv moraju da ispunjavaju sljedeće uslove:

Na konkurs se mogu prijaviti različiti tipovi organizacija civilnog društva: grassroot organizacije, organizacije koje su članovi većih mreža koje djeluju na nacionalnom ili regionalnom nivou, mediji osnovani kao OCD…

Partnerstvo sa lokalnim medijima smatraće se prednošću i donijeće dodatne poene prilikom ocjenjivanja projekata.

Jednodnevna obuka o pravilima i procedurama za sprovođenje EU grantova biće organizovana za odabrane primaoce bespovratnih sredstava. Obuka će obuhvatiti teme kao što su: upravljanje projektima, pravila o vidljivosti, finansijsko izvještavanje itd.

Pored toga, odabranim OCD će biti omogućena mentorska podrška vezano za sprovođenje kreativnih medijskih kampanja za podizanje svijesti javnosti kao za upravljanje projektnim aktivnostima.

Pozivamo sve zainteresovane organizacije da popune prijavne obrasce.


PRIJAVNI OBRASCI 


Rok za prijavu je 21. februar 2022. do 17:00h.

Za sva dodatna pitanja nas možete kontaktirati na assistantcincg@gmail.com do 7. februara 2022.

Svoje prijave možete poslati na mejl: assistantcincg@gmail.com

Kriterijumi za ocjenjivanje:

Komisija za evaluaciju obratiće pažnju na geografsku i tematsku raznolikost prilikom dodjele grantova, poštujući principe jednakih mogućnosti i inkluzivnosti.

Prijavu će pregledati nezavisna komisija za evaluaciju.

Napomena: Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) može da zatraži dopunu dokumentacije najkasnije u roku od osam dana od prijema projektnog prijedloga.

Konferenciju “Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija” otvoriće sjutra premijer Zdravko Krivokapić, šefica Delegacije EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa, glavna urednica i portparolka Reportera bez granica Pauline Ades-Mevel i Tadić Mijović

Projekcijom dokumentarnog filma “Požari u Crnoj Gori: Uzroci i posljedice“ večeras je počela trodnevna konferencija na temu istraživačkog novinarstva u oblasti zaštite životne sredine.
Konferencija je dio projekta koji organizuju Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u saradnji sa Balkanskom istraživačkom regionalnom mrežom (BIRN) i nedjeljnikom Monitor.

Uoči prikazivanja filma, izvršna direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović kazala je da je konferencija “finale jednog velikog projekta koji je trajao dvije godine”.
“On je pokazao da je stanje životne sredine veoma veoma zabrinjavajuće i da je pred nama dug put da unaprijedimo prilike,” kazala je Tadic Mijovic.
Dokumentarni film djelo je novinarke CIN-CG Đurđe Radulović. Saradnik na projektu je i Crnogorsko društvo ekologa (CDE).
Poslije prikazivanja filma uslijedila je diskusija učesnika na temu požara u Crnoj Gori.

Konferenciju “Značaj slobode medija za poglavlje 27 i proces evropskih integracija” otvoriće sjutra premijer Zdravko Krivokapić, šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori
Oana Kristina Popa, glavna urednica iportparolka Reportera bez granica Pauline Ades-Mevel i Tadić Mijović.

Među ostalim učesnicima konferencije su potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, bivša njemaćka ambasadorka Gudrun Štajnaker, ekološki aktivisti iz zemlje i regiona i mnogi drugi.

s in Montenegro -

U tekstu „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ jasno se navode podaci dobijeni od sudova i tužilaštava. U našem istraživanju nema aluzija, niti slobodnih tumačenja, govori se isključivo o broju pravosnažno osuđujućih presuda, a nigdje se ne kaže da su sve ostale presude oslobađajuće. To o čemu mi nijesmo govorili, opet nam spočitavaju u reagovanju iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT).

Zapanjujuće je da se sa te najviše tužilačke instance manipulacijama nastoji zamagliti istina i omalovažiti naš novinarski istraživački rad.

U tekstu se jasno navodi da ni nakon gotovo mjesec dana čekanja nijesmo dobili odgovor na pitanje koliko je postupaka još u radu, a koliko ih je pravosnažno okončano. 

U reagovanjima VDT-a loši rezultati rada pokušavaju se sakriti izvrtanjem činjenica i držanjem lekcija o poštovanju Kodeksa novinara Crne Gore. U tekstu koji smo objavili u potpunosti su ispoštovane sve norme novinarskog istraživačkog rada.

Bolje bi bilo da VDT, umjesto podučavanja medija, precizno odgovara na postavljena pitanja i zahtjeve po slobodnom pristupu informacijama, ali i da obrati pažnju ko u tužilačkom sistemu ove zemlje ne poštuje etiku, ali ni zakon - ko ne ispunjava obaveze, posebno kada su u pitanju predmeti vezani za korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal.

Ovim završavamo polemiku sa VDT-om.

Maja Boričić 

A ‘temporary’ landfill in the Montenegrin city of Niksic has been a money-spinner for the owner of the land and the local municipality, but at what cost to the environment and respect for the rules?

When public authorities in the Montenegrin city of Niksic rented two hectares of land on Budos Hill in 2003 as a garbage dump, it was supposed to be a temporary solution. Almost two decades later, 80-year-old Milka Simunovic says she fears the air from the landfill fires more than COVID-19.

“When a southerly wind blows, we can’t open the doors and windows,” said Simunovic. “I don’t know who can give the fruit here to their children.”

Every day for almost two decades, authorities in Montenegro’s second biggest city dumped 50 tonnes of garbage at the Mislov Do landfill, a few kilometres from the city centre. But it’s not just local waste that ended up there.

According to the findings of an investigation by BIRN and the Centre for Investigative Journalist Montenegro, CIN-CG, waste from other municipalities was disposed of at Mislov Do for years, in violation of the lease agreement, while municipal waste has been mixed with food, animal and chemical waste.

And it’s the people of Niksic who are paying the price, not just in the quality of air. Data obtained by BIRN/CIN-CG from the municipality shows that between 2003 and April 2021 – when the last contract expired – more than 420,000 euros in public money was paid to lease the plot, which, if sold, would not fetch more than 10,000 euros on the current market.

During that period, every month, the municipality paid rent of 2,400 euros to the owner of the land, Miras Djurdjevac, a former local assembly councillor and director of the company ‘Mislov Do’, which the municipality hired to maintain the landfill.

Mislov Do was founded by Djurdjevac’s son, Vukasin, who is engaged in the municipal Public Utility Company in charge of waste disposal and who was convicted alongside four others in 2014 over a brutal attack on journalist Lidija Nikcevic in January of that year.

Critics of the municipality’s waste management practices say the deal raises suspicion.

“It is a matter of private property for which the people of Niksic pay and pay for something that is illegal,” said Aleksandar Perovic, director of the Niksic-based environmental NGO Ozon.

“The law prohibits the mixing of hazardous waste with municipal waste and that is exactly why we say that this location is an environmental time bomb.”

Harm to air, water, soil

Since the contract expired in April last year, waste is no longer dumped at Mislov Do. A new dump will be opened nearby while a recycling centre is built.

According to the original lease agreement signed by Djurdjevac and then Niksic mayor Vera Miljanic in 2003, only communal waste from residential and business premises in Niksic and surrounding areas was to be disposed of at Mislov Do.

Yet municipality records show that waste was brought to the site from the coastal towns of Kotor in 2011 and 2012, Pluzine in 2013 and 2016 and Budva between May 2010 and June 2011, reaping tens of thousands of euros for Niksic municipality.

The Public Utility Company, Komunalno, also told BIRN/CIN-CG that waste from most private companies in Niksic is also sent to the site, meaning municipal waste is being mixed with food, animal and chemical waste. Fires burn regularly at the site, sending smoke into the air over Budos Hill.

Public calls for the site to be shut down have gone unheeded.

“How can we know what we are breathing?” asked Simunovic. “Everyone can feel the stench.” Her neighbour, Ranka Simunovic [no relation], said it was not worth mowing the meadow closest to the landfill. “I can’t bring hay from there to give to cows, because I can’t give that milk to my children later.”

Just in 2020, the landfill burned for 45 days consecutively, as long as in 2021.

“We have been warning for ten years that this will happen,” said Perovic, from Ozon. “It is not just about methane gases, but different types of gases that are by-products of plastic combustion, different types of hazardous waste.”

No tests have been conducted on the quality of air, water or soil at the landfill or its surroundings. The Institute of Public Health told BIRN/CIN-CG that it had no data on the impact on public health in Niksic.

Experts, however, say the potential harm is considerable.

Apart from fires that pollute the air, there is concern over uncontrolled runoff of water along the Zeta canal or through the karst base and into springs.

“We are talking about a formation that is like a sponge, full of canals, passages,” said Dusan Jelic, a doctor of biology at the Croatian Institute for Biological Diversity. “And every landfill and every disposal of materials inevitably ends up underground; you cannot prevent leaching.”

No one held to account

Under the Law on Waste Management, the landfill should have been closed down or brought into line with environmental standards in order to secure the necessary permits by 2012, the deadline for regulating temporary landfills.

Judicial authorities have ruled repeatedly that the landfill does not come under the jurisdiction of environmental inspectors, who work at the state level, but under municipal inspectors, who as yet have not sought to deal with it.

“As the Municipality of Niksic did not establish temporary waste storage in accordance with Article 78 of the Law on Waste Management, the Environmental Inspection did not have the authority to control and monitor the storage and temporary storage of municipal waste,” the state Environmental Inspection told BIRN/CIN-CG.

“The day we came to power we encountered Mislov Do as literally a burning issue,” said Niksic mayor Marko Kovacevic, who took office in May 2021.

Authorities are currently exploring the possibility of a regional recycling centre to cater to several municipalities. A feasibility study has been conducted and a location selected. The environmental damage done at the Mislov Do landfill would be repaired.

“It’s not just a problem to stop the work of the landfill; it needs to be rehabilitated, covered in some way, removed,” said Danilo Mrdak, state secretary at the Ministry of Ecology.

“A project should be announced for a conceptual solution for how to technologically repair that wound in space, in the environment, because it will continue to burn again, to emit what it is not allowed to emit and we must figure out a way to repair that area and solve what is, for Niksic, an extremely big black mark.”

Djurdjevac said he expects the municipality to honour the lease agreement and rehabilitate the site.

“My basic motive, when I offered it to the municipality, was to have a livelihood, to raise a family,” he told BIRN/CIN-CG.

Since then, the landfill has had a bad press, but few recall how much it meant to the city, Djurdjevac said.

“This landfill, let me tell you, is condemned at the moment as a villain, as an evil”, he said. “No one wants to remember that this landfill was the salvation of this city for almost 20 years. I didn't force anyone to sign or not to sign.”

Environmental inspectors powerless

Montenegro’s Environmental Inspectorate has initiated proceedings against Niksic utility company over its use of the Mislov Do landfill, without success.

“The regional authorities have taken the position that the motions were submitted by an inspection that is not competent to do so because it concerns municipal waste that is under the jurisdiction of the municipal inspection,” said the Inspectorate.

Under amendments made to the Law on Waste Management in 2012, the job of monitoring the temporary storage of municipal waste was moved to local inspection bodies.

The Ministry of Ecology also cites legal regulations according to which, since 2012, local self-governments must regulate their landfills.

According to the State Waste Management Plan of 2015, Niksic should have become a regional centre for the sorting and partial recycling of waste from the municipalities of Niksic, Savnik and Pluzine, but, like others, the plan never executed.

Irena RAŠOVIĆ

Privremena deponija u Nikšiću bila je izvor zarade vlasnika zemljišta i Opštine, ali po kojoj cijeni po životnu sredinu i poštovanje pravila?

Kada su državni organi u Nikšiću 2003. godine zakupili dva hektara zemlje na Budošu za deponiju otpada, to je trebalo da bude privremeno rješenje. Skoro dvije decenije kasnije, 80-godišnja Milka Simunović kaže da se više plaši vazduha sa deponije nego COVID-19.

„Dok jug duva mi ne smijemo da otvorimo vrata i prozore”, kaže Simunović. “Ko smije voće da daje djeci, ja ne znam”.

Vlasti u drugom najvećem gradu u Crnoj Gori svakog dana odlažu 50 tona otpada na deponiju Mislov do, nekoliko kilometara od centra grada. Ali tamo nije završavao samo lokalni otpad.

Prema nalazima istraživanja koje su sproveli BIRN i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u Mislovom dolu godinama je odlagan otpad iz drugih opština, mimo ugovora o zakupu, dok se komunalni otpad i danas miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom.

I Nikšićani su ti koji plaćaju cijenu, ne samo u kvalitetu vazduha. Podaci koje je BIRN/CIN-CG dobio od Opštine pokazuju da je u periodu  između 2003. i aprila 2021. godine – kada je posljednji ugovor istekao – uplaćeno više od 420.000 eura javnog novca za zakup parcele, koja, ako bi se prodala, ne bi koštala više od 10.000 eura na sadašnjem tržištu.

U tom periodu, Opština je svakog mjeseca plaćala zakup od 2.400 eura vlasniku zemljišta Mirašu Đurđevcu, bivšem odborniku u lokalnoj Skupštini i direktoru preduzeća „Mislov Do“, koje je Opština angažovala za održavanje deponije.

„Mislov Do“ osnovao je Mirašev sin Vukašin, koji je kao poslovođa deponije zaposlen u opštinskom Javnom komunalnom preduzeću zaduženom za odlaganje otpada, a koji je sa još četvoricom osuđen 2014. zbog brutalnog napada na novinarku Lidiju Nikčević u januaru te godine.

Kritičari prakse opštinskog upravljanja otpadom kažu da taj dogovor izaziva sumnju.

„Radi se o privatnoj imovini koju Nikšićani plaćaju i plaćaju za nešto što je nelegalno”, rekao je Aleksandar Perović, direktor NVO Ozon.

„Takođe, zakon zabranjuje miješanje opasnog otpada sa komunalnim i upravo zato kažemo da je ova lokacija ekološka tempirana bomba.”

Šteta po vazduh, vodu, zemljište

Prema prvobitnom ugovoru o zakupu koji su 2003. godine potpisali Đurđevac i tadašnja gradonačelnica Nikšića Vera Miljanić, samo komunalni otpad iz stambenih i poslovnih prostorija u Nikšiću i okolini trebalo je da se odlaže na deponiji Mislov do.

Ipak, opštinska evidencija pokazuje da je otpad na lokaciju dovožen iz primorskih gradova Kotora 2011. i 2012. godine, Plužina 2013. i 2016. i Budve između maja 2010. i juna 2011. godine, čime je Opština Nikšić zaradila desetine hiljada eura.

Javno komunalno preduzeće za BIRN/CIN-CG je takođe navelo da se na lokaciju šalje i otpad iz većine privatnih preduzeća u Nikšiću, što znači da se komunalni otpad miješa sa prehrambenim, životinjskim i hemijskim otpadom. Požari redovno gore na lokaciji, šaljući dim u vazduh iznad brda Budoš.

Javni pozivi za zatvaranje lokacije ostali su bez odjeka.

Samo tokom 2020. godine deponija je u nizu gorjela čak 45 dana. Slično je bilo i 2021.

,,Mi već deset godina upozoravamo da će do ovoga doći. Nije riječ samo o metanskim gasovima, već je riječ o različitim vrstama gasova koji su nus produkti sagorijevanja plastike, različitih vrsta opasnog otpada” kaže Perović iz Ozona.

Nijesu sprovođena nikakva ispitivanja kvaliteta vazduha, vode ili zemljišta na deponiji ili njenoj okolini. Iz Instituta za javno zdravlje kažu za BIRN/CIN-CG da nemaju podatke o uticaju na zdravlje građana Nikšića.

Stručnjaci, međutim, govore da je potencijalna šteta značajna.

Osim požara koji zagađuju vazduh, postoji zabrinutost zbog nekontrolisanog oticanja voda uz sam kanal Zete, ili kroz krašku podlogu prema izvorima.

„Govorimo o formaciji koja je kao spužva, puna kanala, prolaza” kaže doktor biologije sa Hrvatskog instituta za biološku raznolikost, Dušan Jelić. ,,A svaka deponija i svako odlaganje materijala neminovno završava u podzemlju, ne možete spriječiti ispiranje”.

Niko nije odgovoran

Prema Zakonu o upravljanju otpadom, deponija Mislov do je morala biti zatvorena ili  uređena do 2012. godine, što je bio rok za regulisanje privremenih deponija.

Pravosudni organi su u više navrata presudili da deponija nije u nadležnosti državnih ekoloških, već opštinskih komunalnih inspektora, koji se još nijesu bavili njome.

,,Kako Opština Nikšić, nije uspostavila privremeno skladištenje otpada u skladu sa članom 78 Zakona o upravljanju otpadom, ekološka inspekcija  nije imala nadležnost da kontroliše i prati skladištenje i privremeno skladištenje komunalnog otpada” saopšteno je iz ekološke inspekcije BIRN/CIN-CG.

,,Mi smo se isti dan kada smo stupili na vlast susreli sa Mislovim dolom kao gorućim problemom”, kaže predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Vlasti trenutno istražuju mogućnost regionalnog centra za reciklažu koji bi opsluživao nekoliko opština. Završena je Studija izvodljivosti, a odabrana je i lokacija. Deponija u Mislovom dolu bi trebalo da bude sanirana.

„Nije problem samo zaustaviti rad deponije, ona treba da se sanira, na neki način pokrije, da se ukloni“, kaže državni sekterar ministastva ekologije, Danilo Mrdak.

,,Treba raspisati projekat za idejno rješenje kako tehnološki sanirati tu ranu u prostoru, u životnoj sredini, jer će ona nastaviti da se opet pali, da emituje što ne smije da emituje i moramo da smislimo način kako da saniramo to područje i riješimo tu, za Nikšić, izuzetno veliku crnu tačku.”

Đurđevac je rekao da očekuje da opština do kraja ispoštuje ugovor, odnosno sanira prostor.

,,Moj osnovni motiv, kada sam ponudio to opštini, bio je da bih imao neku egzistenciju, da bih podizao familiju,” kaže za CIN-CG/BIRN.

,,Tada je bilo rečeno da će to trajati četiri, pet godina „u vrh glave“ i da će se tražiti neka nova lokacija. U posljednje vrijeme ističu se samo loši efekti ove deponije, a zaboravlja se koliko je ona značila gradu“, kaže Đurđevac.

“Ova je deponija, pravo da vam kazem, u ovom momentu osuđena kao neki zlikovac,“ rekao je on. ,,Niko neće da se sjeti da je ona skoro 20 godina bila spas ovoga grada. Nisam ja nikoga tjerao da potpiše ili ne potpiše“.

Ekološki inspektori nemoćni

Ekološka inspekcija Crne Gore pokrenula je bezuspješno postupke protiv nikšićkog komunalnog preduzeća zbog korišćenja deponije Mislov do.

„Područni organi su zauzeli stav da su zahtjevi podnijeti od strane nenadležne inspekcije, jer se radi o komunalnom otpadu koji je u nadležnosti opštinske inspekcije “, saopštili su iz Inspekcije.

Izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom iz 2012. posao nadzora privremenog skladištenja komunalnog otpada prebačen je na lokalne inspekcijske organe.

I u Ministarstvu ekologije pozivaju se na zakonske propise po kojima od 2012. godine lokalne samouprave moraju da urede svoja odlagališta.

Prema državnom planu upravljanja otpadom iz 2015. godine Nikšić je trebalo da bude regionalni centar za opštine Nikšić, Šavnik i Plužine, gdje bi se otpad razvrstavao i dijelom reciklirao, ali, kao i drugi, ni taj plan nije realizovan.

Irena Rašović

Kabinet Vrhovnog državnog tužilaštva reagovao je na odgovor novinarke u vezi teksta „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„ Odgovor novinarke CIN-CG na ispravku navoda teksta pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ potvrđuje navode iz reagovanja da je za ozbiljnu temu izostala ozbiljna analiza.

Bez namjere da ulazimo u serijsku prepisku sa autorkom teksta ističemo da je Državno tužilaštvo u svom regovanju ukazalo na netačno tumačenje dobijenih podataka zbog čega još jednom podsjećamo da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća i da su se u tekstu i za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

To potvrđuju i podaci iz Višeg suda ,na koje se autorka teksta poziva, a koji govore o broju optužnica koje nijesu okončane pravosnažnom osuđujućom presudom, što znači da dostavljeni podaci uključuju i predmete koji su u radu.

Pokušali smo da autorki teksta objasnimo da to što broj optuženja koji nije rezultirao osuđujućom presudom ne znači da su ta optuženja rezultirala oslobađajućim presudama, ali se iz njenog odgovora može zaključiti da se ta činjenica nije shvatila.

Tačno je da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru dostavilo podatak o broju optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom i to niko nije ni osporio Ponavljamo da se taj broj ne može poistovjetiti sa brojem optuženja koja su „ pala“ pred sudom kako je to navedeno u tekstu, jer je, kao što je objašnjeno u reagovanju, u slučaju od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, za više od pet godina, donijeto je 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa.

U svom odgovoru autorka teksta,međutim, propušta da napomene da je od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, takođe, dobila podatak o broju odbijajućih presuda i obustavljenih postupaka. Zbog toga još jednom napominjemo da odbijajuća i oslobađajuća presuda nijesu isto i nikako se ne mogu izjednačavati.

Istovremeno napominjemo da tužilaštva ne kriju, već podatke objavljuju isključivo u skladu sa zakonskim propisima. 

Državno tužilaštvo takođe nije sugerisalo čime bi Tužilački savjet trebalo da se bavi, a čime ne, već je autorku teksta podsjetilo na zakonom jasno definisane nadležnosti Suda i Tužilačkog savjeta.

U komentare, između ostalog, i o tome šta bi Tužilaštvo trebalo da uradi a šta ne, nećemo ni ulaziti, već samo podsjetiti na Kodeks novinara/ki Crne Gore koji predviđa da vijest i komentar  obavezno moraju biti razdvojeni, a da su novinari/novinarke obavezni da, u profesionalnom smislu, preduzmu sve kako bi bili sigurni da objavljuju isključivo tačne informacije, i da su njihovi komentari čestiti.

Ovim zaključujemo svaku dalju polemiku sa autorkom teksta i želimo joj puno uspjeha u daljem ozbiljnom istraživačkom radu za koji je preduslov konstantna edukacija i kao što Kodeks novinara/ki propisuje, objavljivanje isključivo tačnih informacija što, nadamo se, neće izostati, kao što je to slučaj sa predstavljanjem podataka iz Tužilaštva“.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) reaguje na tekst o broju optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) koje su okončane pravosnažno osuđujućom presudom, a te podatke smo prikupili slobodnim pristupom informacijama (SPI) od Višeg suda u Podgorici. Tako da, ako sa nekim treba da polemiše VDT, onda je to sud koji nam je dao podatke. 

To što Vrhovno državno tužilaštvo, reagujući na naš tekst, preispituje statistiku Višeg suda u Podgorici, može samo da upućuje na zaključak da postoji nedostatak u komunikaciji između ova dva organa. 

U cilju preciznosti onoga što smo dobili kao odgovor Višeg suda, predočićemo javnosti i odgovor na zahtjev po SPI u skeniranoj verziji.

Vrhovno državno tužilaštvo reagovalo je i na podatke koje se odnose na Osnovno tužilaštvo u Kotoru. I te smo podatke dobili po SPI i to direktno od tužilaštva u Kotoru. 

Nedopustivo je da VDT podatke dobijene od sudova i tužilaštava pripisuje neznanju autora teksta.

Zabrinjavajuće je i to što VDT u reagovanju manipuliše činjenicama. Dok mi u našem istraživanju govorimo o optužnicama koje su rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama, VDT govori o broju lica koja su oslobođena optužbi. A i laici znaju da na jednoj optužnici može biti više lica. Dalje, VDT nas u reagovanju podučava da je trebalo uporediti podatke dobijene od Višeg suda sa izvještajima tužilaštva. To, međutim, može da zavede, jer se u izvještajima tužilaštava govori protiv koliko lica je pokrenut postupak, a u izvještajima sudova se navodi statistika vezana za broj optužnica. Uostalom, kad smo od VDT-a i SDT-a za potrebe ovog istraživanja tražili podatke po SPI, uputili su nas na sudove, pa je bilo nemoguće vršiti takvu paralelu.  

Na kraju, manipulacija je i tvrdnja VDT-a da ima mnogo manje oslobađajućih presuda nego što je prikazano u našem tekstu, jer o tome nijesmo ni pisali. Mi isključivo navodimo statistiku o postupcima završenim pravosnažno osuđujućim presudama. Posebno smo istakli da je od te statistike još pogubnija činjenica da je osuđujućom presudom završen zanemarljiv broj postupaka koji se odnose na korupciju na najvišem nivou i organizovani kriminal. Što uostalom tvrde i relevantne međunarodne institucije, koje prate prilike u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Posebno je zabrinjavajuće što VDT, SDT, kao i druga tužilaštva kriju veliki broj podataka, pa i one koji se tiču zastare krivičnih prijava, kojih je po svemu sudeći ogroman broj. Prema našim podacima zastarijevaju slučajevi za ozbiljna krivična djela, što dodatno otežava uspostavljanje vladavine prava u zemlji.

U reagovanju VDT-a ističe se i da novi Tužilački savjet (TS) ne bi trebalo da se bavi ovim pitanjima. A upravo bi teme koje smo pokrenuli u našem istraživanju trebalo da budu u fokusu novog TS-a, kako bi Crna Gora konačno dobila efikasan tužilački sistem, koji je do sada bio jedna od ključnih prepreka u napredovanju Crne Gore u pregovorima sa Evropskom unijom (EU).

Novinarska istraživanja o pravosuđu su od najvišeg interesa za javnost, a transparentnost institucija mogla bi pomoći reforme ove oblasti. Umjesto što neosnovano reaguje, VDT bi za početak trebalo da predoči podatke koje bezuspješno tražimo po SPI, jer javnost ima pravo da zna kako funkcioniše institucija koja decenijama krije činjenice o svom radu koje su od opšteg značaja.  

Maja Boričić

Iz kabineta Vrhovnog državnog tužilaštva reagovali su na tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) “ Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom”. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“ U tekstu pod naslovom „Samo četvrtina optužnica SDT-a završena osuđujućom presudom“ koji je u ND “Vijesti“, 15.01.2022. godine objavljen na naslovnoj, odnosno stranama 2 i 3,  netačno su predstavljeni podaci i rezultati rada državnotužilačke organizacije, koji se između ostalog odnose na broj podignutih optužnica i oslobađajućih presuda, kao i podaci koji se odnose na rješenja o odbačaju krivičnih prijava.

Napominjemo da je u skladu sa Zakonom o medijima (čl.51)  propisana obaveza da se ispravka navoda objavi bez izmjena i dopuna, osim pravopisnih ispravki koje ne mijenjaju smisao, na istoj strani štampe, sa istom opremom, odnosno u istoj emisiji audiovizuelnog medija u kome je objavljen medijski sadržaj, tako da plasman u mediju odgovara plasmanu medijskog sadržaja na koji se odnosi, uz napomenu da se radi o odgovoru, odnosno ispravci.

U navedenom tekstu se usljed očitog nerazumijevanja, porede neuporedivi podaci i javnost dovodi u zabludu. Ne želimo da vjerujemo da je pogrešno predstavljanje podataka rezultat loše namjere autora teksta, koji se upustio u analizu neuporedivih podataka i izvođenje pogrešnih zaključaka na osnovu takve analize, što navodi na zaključak da je riječ o površnom pristupu temi koja zahtijeva ozbiljnost. 

Naime, pojašnjavamo javnosti, ali i autorima teksta da po optužnim aktima tužilaštva mogu biti donijete tri vrste presuda – osuđujuća, oslobađajuća i odbijajuća, koji podaci se u navedenom tekstu ne saopštavaju, već se za predmete u kojima nije donijeta odluka, iznijetim podacima i zaključcima aludira da je Sud već donio oslobađajuću presudu.

Zbog svega navedenog informišemo javnost, ali i podsjećamo autore teksta da se ukupan broj slučajeva koji je okončan oslobađajućom presudom ne može miješati sa podatkom o broju predmeta koji su i dalje u toku pred Sudom i koji još nisu okončani. 

S obzirom na to da ovakav način saopštavanja ozbiljno nanosi štetu u radu tužilačke organizacije, da bi javnost sa njima bila upoznata, saopštavamo precizne podatke za Specijalno državno tužilaštvo, Više državno tužilaštvo u Podgorici i Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru za koja su u objavljenom tekstu iznijeti netačni podaci. 

Specijalno državno tužilaštvo, u periodu od 2016. do decembra 2021.godine, podnijelo je optužne akte protiv ukupno 850 lica ( protiv 778 fizičkih i 72 pravna lica). U odnosu na broj optuženih lica oslobađajuće presude donijete su protiv 19 fizičkih i pravnih lica, i to u ukupno 13 predmeta, a ne u 194 slučaja kako je u navedenom tekstu i kroz tabelu prikazano. Činjenica da je podatak predstavljen u tekstu skoro 15 puta veći od stvarnog dovoljno govori o površnom pristupu ovoj temi autora teksta.

Za period od proteklih 5 godina po optužnim aktima SDT-a osuđujuće presude (kazna zatvora, novčana kazna, uslovna osuda i rad u javnom interesu) donijete su protiv ukupno 420 fizičkih i pravnih lica, za 9 pravnih lica izrečena je kazna prestanak pravnog lica brisanjem iz CRPS-a, protiv 3 lica donijete su odbijajuće presude, dok je protiv 7 lica obustavljen postupak, a u odnosu na ukupno 440 fizička i pravna lica optužni akti se i dalje nalaze u fazi suđenja.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici tokom prethodnih šest godina sve optužnice su bile potvrđene, uključujući i one koje su bile vraćene na dopunu. Što se tiče ukpnog broja slučajeva koji nije okončan osuđujućim sudskim presudama, odnosno 391 optuženje kako je to navedeno u tekstu i u pratećem tabelarnom prikazu, napominjemo da se ovaj broj odnosi na optuženja koja još nisu okončana kod nadležnog Suda, a nikako na oslobađajuće presude,  kako se pogrešno zaključuje u tekstu. Potvrda pogrešnog zaključivanja jeste i podatak da je prosjek  osuđujućih presuda u predmetima iz nadležnosti Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u prethodnih šest godina bio veći od 93%. 

Od 2016. do 2020.godine pred Sudom su riješena 1923 optuženja Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru, od čega je donijeto 56 oslobađajućih odluka, što znači da procenat oslobađajućih presuda u odnosu na ukupan broj optuženja iznosi samo 2,91 %, što dovoljno govori o kvalitetu podnijetih optužnih akata.  

Napominjemo da je u zahtjevu koji je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru NVU „Centar za građanske slobode“ nije tražio dostavu podataka o ukupnom broju optuženja u periodu od 2016. do 2020. godine već samo informaciju o optuženjima koja nisu okončana pravosnažnom osuđujućom presudom, zbog čega, u odgovoru, podatak o ukupnom broju optuženja nije ni dostavljen.

Ističemo da je od 107 optuženja koja nisu rezultirala osuđujućom presudom, u periodu od 2016. do 2020. godine, donijeto 56 oslobađajućih odluka, dok se u ostalim predmetima u kojima nije donijeta osuđujuća presuda radi o odbijajućim presudama i obustavljenim postupcima, koji su posljedica različitih okolnosti kao što su: smrt okrivljenog, zastara krivičnog gonjenja pred sudom, izmjena zakonskih propisa, a koje okolnosti se ni u kom slučaju ne mogu pripisati lošem radu ovog tužilaštva.

Veoma je važno napomenuti da se svi podaci o broju osuđujućih, oslobađajućih i odbijajucih presuda nalaze se u godišnjim izvještajima tužilaštava, koji su javno dostupni podaci i koji se mogu koristiti za svaku vrstu ozbiljne analize, što je u konkretnom slučaju očito izostalo. Da je ozbiljna analiza izostala potvrđuje i navođenje podatka o procentu od više od 90% prijava koje su odbačene usljed zastare, što nije tačno. 

Osim toga, ukazujemo javnosti da o kvalitetu optužnih akata odlučuje Sud prilikom kontrole i potvrđivanja optužnica odnosno prilikom prethodnog ispitivanja optužnog predloga u skraćenom postupku. Dakle, kvalitet optužnih akata ne ocjenjuje Tužilački savjet, jer za to nije ni nadležan, već je u okviru postojećih zakonskih normi Tužilački savjet ovlašćen da odlučuje o pritužbama koje se odnose na zakonitost rada rukovodilaca državnih tužilaštava i državnih tužilaca”. 

2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana