Stupio na snagu Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida. Više od 90 odsto ispitanika CIN-CG-a saglasno da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe

Učila sam uz pomoć personalne asistentiknje koja mi je neophodnu literaturu za polaganje kolokvijuma i izradu studentskih radova snimala na diktafonu, kazala je Nevena Kovačević iz Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Ova 29-godišnja djevojka je završila studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka, a sada je na master studijama.

Za nju, kao i za hiljade osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida, na fakultetima nije dostupna literatura na Brajevom pismu.

Univerzitet Crne Gore (UCG), na kojem studira više od 20.000 osoba, nema nijednu knjigu na Brajevom pismu, zbog čega studenti sa oštećenjem vida ispite uglavnom spremaju uz pomoć personalnih asistenata ili porodice i prijatelja. One se ne mogu naći ni u većim crnogorskim knjižarama.

U Crnoj Gori je, prema posljednjem popisu stanovništva, gotovo 14.500 stanovnika prijavilo da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, a više od 90 odsto ispitanika koji su učestvovali u upitniku CIN-CG na ovu temu saglasno je da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za njihove potrebe.

Crna Gora se krajem prošlog mjeseca pridružila Evropskoj uniji i još 80 zemalja svijeta koje su ratifikovale Marakeški sporazum, koji ima za cilj da olakša pristup štampanim djelima za osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Prve knjige na Brajevom pismu pojavile su se na prostoru Crne Gore sredinom prošlog vijeka, kada je u Perastu a potom u Risnu osnovana škola za djecu sa oštećenim vidom, navodi se na internet stranici Biblioteke za slijepe Crne Gore, čije je sjedište u Podgorici.

Neke od tih knjiga i udžbenika iz prošlog vijeka se još čuvaju. Biblioteka sada raspolaže sa više od 24.000 bibliotečkih jedinica, od čega je na Brajevom pismu više od 2.500. Biblioteka na godišnjem nivou izda oko 20-ak novih naslova na Brajevom pismu i oko 100 publikacija u "Daisy" formatu (audio knjige).

"Produkcija publikacija na Brajevom pismu je najskuplja od svih pristupačnih formata zbog čega se i kod nas i u drugim sredinama te građe proizvodi manje u odnosu na publikacije u drugim pristupačnim formatima", pojasnili su iz Biblioteke za CIN-CG.

U Biblioci se mogu naći knjige crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića, nobelovca Iva Andića, Agate Kristi, Ernesta Hemingveja i Hansa Kristijana Andersena.

Zbog specifičnosti samih Brajevih knjiga, načina štampanja i proizvodnje, knjige koje izdaju moraju ispuniti određene kriterijume. Iz Biblioteke su kazali da se prije svega rukovode željama i potrebama svojih korisnika, ali isto tako knjiga na crnom tisku mora imati jak otisak i poželjno je da bude na latiničnom pismu.

Sama proizvodnja jedne Brajeve knjige ima nekoliko faza, a početna je skeniranje knjige, stranu po stranu, zatim ispravljanje grešaka i formatiranje u posebnom programu za obradu knjige, nakon čega slijedi njeno štampanje. Koristi se Brajev papir od 140 do 180 grama. Knjige na Brajevom pismu štampaju se na posebnoj Brajevoj štampariji i rade se u formatu A4.

"Stoga su ove knjige dosta kabaste i teške. Tako da će knjiga koja na crnom tisku ima oko 200-300 strana, na Brajevom pismu biti odštampana na 2 do 3 Brajeve sveske", pojasnili su iz Biblioteke.

Knjige ustupaju korisnicima u Biblioteci, ličnom dostavom ukoliko korisnik živi u Podgorici ili putem pošte bilo gdje u Crnoj Gori bez naknade. Biblioteka ima četiri područna odeljenja u pristupačnom formatu pri gradskim bibliotekama u Herceg Novom, Pljevljima, Baru i Bijelom Polju.

Na pitanje koliko je regionalna saradnja značajna u tom dijelu, iz Biblioteke su ukazali da povremeno organizuju i međubibliotečku razmjenu, što je jedan od načina na koji uvećavaju svoj fond.

Poslanici su krajem decembra u Skupštini Crne Gore glasali u korist ratifikacije Marakeškog sporazuma, ali o ovom pravnom aktu nije bilo rasprave na plenumu, već samo na skupštinskim odborima.

Marakeški sporazum ima cilj da poveća pristup knjigama, časopisima i drugim štampanim materijalima za onu populaciju u svijetu koja ima poteškoće u čitanju štampanih materijala. Namjera je da se ovaj cilj postigne tako što će se olakšati kreiranje i prekogranična raspodjela pristupačnih kopija. Prekogranična razmjena djela znači da je dovoljno da svako djelo u pristupačnom formatu bude kreirano jednom. To znači da države mogu ujediniti svoje napore, povećavajući na taj način ukupan broj pristupačnih formata.

Svake godine se širom svijeta objavljuju milioni knjiga, a samo jedan do sedam odsto su raspoložive za 285 miliona osoba u svijetu koje imaju problem sa vidom, od kojih 90 odsto žive u zemljama sa niskim primanjima, pojasnila je poslanicima državna sekretarka u Ministarstvu ekonomskog razvoja Milena Lipovina Božović.

Kovačević i njena koleginica iz Saveza slijepih Anđela Dragović mišljenja su da je jedan od razloga za mali broj sadržaja i to što se najveći dio informacija u današnje vrijeme plasira putem modernih tehnologija, odnosno interneta, čime se umanjuje značaj korišćenja Brajevog pisma.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti stanje u ovoj oblasti, Kovačević poručuje da bi trebalo početi sa štampanjem udžbenika na Brajevom pismu u svim osnovnim školama.

"Jer se često dešava da učenici oštećenog vida koji se školuju u redovnim školama, zbog nedostatka pristupačnih knjiga nijesu u mogućnosti da nauče Brajevo pismo, što svakako utiče i na kvalitet njihovog procesa obrazovanja", kazala je ona, dodajući da bi isto trebalo učiniti i kada se radi o srednjem i visokom obrazovanju jer bi na taj način osobe oštećenog vida postale samostalnije i mogle lakše da pripreme neophodno gradivo.

Resursni centar za djecu i mlade Podgorica radio je na prilagođavanju jednog dijela literature za određene razrede i predmete, a kao pozitivan primjer kada su u pitanju srednje škole istakle su pripremu čitanki za prvi i drugi razred srednje škole na Brajevom pismu i audio formatu.

To što na fakultetima ne postoji literatura na Brajevom pismu studentima oštećenog vida značajno otežava proces visokog obrazovanja.

"Sve ovo su alternativna i kratkoročna rješenja, koja nijesu sistemska, pa samim tim ne obezbjeđuju ravnopravnost i jednakost osobama oštećenog vida u procesu obrazovanja", kazala je 24-godišnja Dragović za CIN-CG.

Dragović trenutno studira pravo.

"Kada je riječ o dijelu literature koji se godinama ne mijenja na Pravnom fakultetu, taj dio udžbenika sam najčešće dobijala u skeniranom formatu od strane ranijih studenata, pa sam mogla da koristim. Kada je u pitanju novija literatura, gradivo i studentske radove najčešće sam pripremala uz pomoć personalne asistentkinje", kazala je ona.

Sagovornice CIN-CG koristile su usluge personalnih asistenata posredstvom Udruženja mladih sa hendikepom. Korišćenje personalnog asistenta bilo je dostupno samo za određeni vremenski period vezan za trajanje projekta Udruženja. U njihovom slučaju, imale su mogućnost da same odaberu osobu koja će im biti personalni asistent, bilo da je riječ o nekom koga su same predložile ili se prijavio na poziv Udruženja.

One su dodale da su ostalim kolegama sa oštećenjem vida pomagale tako što su im slale djelove literature koje su imale u pristupačnim formatima. Smatraju da bi na svim univerzitetima u Crnoj Gori trebalo raditi više na unapređenju pristupačne literature za studente oštećenog vida tako što će im ista biti obezbijeđena bilo na Brajevom pismu, bilo u elektronskom ili audio formatu.

Direktorica Centralne univerzitetske biblioteke UCG Bosiljka Cicmil kazala je za CIN-CG da ta ustanova "trenutno nema publikacija na Brajevom pismu".

Kazala je za CIN-CG da su u okviru projekta Trans2Work dobili specijalizovanu opremu u vrijednosti oko 26.000 eura, koja služi za transponovanje štampanih materijala u pristupačne formate za ove ljude, kao i za samo korišćenje pristupačnih formata. Osim toga, obezbijeđen je prostor za buduću Čitaonicu za pristupačne formate u neposrednoj blizini glavne čitaonice Biblioteke, u kojoj će biti smještena navedena oprema i u kojoj će se nabavljati i pripremati materijal za učenje i rad ovih osoba.

"Kao polazna osnova za pripremu literature za potrebe OSI može poslužiti Digitalni arhiv UCG, koji je 2012. godine na UCG implementirala upravo CUB u okviru Tempus projekta Novi bibliotečki servisi na univerzitetima Zapadnog Balkana. U njemu se za sada nalaze sve doktorske disertacije odbranjene na UCG od 2013. godine i dio disertacija koje su odbranjene do tada, a koje se naknadnom digitalizacijom pohranjuju u repozitorijum", kazala je ona.

Vršilac funkcije dekana Filološkog fakulteta Igor Lakić kazao je za CIN-CG da njihova biblioteka, koju dijele sa Filozofskim fakultetom, nema izdanja na Brajevom pismu.

Na Filološkom fakultetu četvoro studenata su osobe sa invaliditetom, ali nemaju studenata sa oštećenjem vida, dok na Filozofskom fakultetu ima jedan student sa oštećenjem vida na trećoj godini Studijskog programa za sociologiju.

"Objašnjeno mi je da se za njega literatura skenira, prebacuje na kompjuter, tako da studnet koristi literaturu uz pomoću čitača", kazao je on.

Dekan je dodao da su u okviru jednog projekta čiji je on koordinator planirali ove godine obuku nastavnog kadra za rad sa osobama sa oštećenjima vida i sluha.

Sanja Grbović sa Pavnog fakulteta UCG kazala je za CIN-CG da trenutno imaju dva studenta sa prijavljenim djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Pravni fakultet nema literaturu na Brajevom pismu, a sagovornica ističe da je toku niz projektnih aktivnosti putem kojih Fakultet namjerava obezbijediti svojim studentima pomenutu literaturu.

"Nedostatak literature na Brajevom pismu naši studenti nisu smatrali preprekom prilikom studiranja. Zahvaljujući softverima koji koriste lica sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida (kako na svojim mobilnim telefonima tako i na kompjuterima) omogućeno im je da skenirane knjige (koje se konvertuju iz PDF formata u Word) reprodukuju u audio snimak", kazala je ona.

Napominje i da problem koji se može javiti sa literaturom koja je na Brajevom pismu, kako navode njihovi studenti, odnosi se na relativno brzu potrošnost knjiga, koje ukoliko nisu adekvatno konzervirane u biblioteci, kao i ukoliko nisu pravilno korišćene, mogu biti vrlo brzo i neupotrebljive. Još jedan mogući nedostatak pomenute literature jeste i njena obimnost u reprodukciji stranica predmetnih udžbenika, koja bi bila znatno obimna.

"Upravo iz tih razloga, navodi se kao najlakša, i ujedno najpristupačnija opcija za studente sa djelimičnim/potpunim oštećenjem vida, ili audio snimak knjige, koji bi bio realizovan od strane profesionalnih spikera ili korišćenje softvera koji automatski reprodukuju u audio snimak tekst knjige koji je prethodno konvertovan iz PDF-a u Word. U tom smislu naša biblioteka je uvijek bila na raspolaganju studentima u dostavljanju predmetnih udžbenika i ostalog materijala potrebnog za polaganje ispita", navela je ona.

Iz Saveza slijepih i Biblioteke za slijepe na kraju se nadaju da će doći do primjene Marakeškog sporazuma, ali da je neophodna adekvatna implementacija od strane samih država, odnosno državnih institucija kako bi on ispunio svoju suštinsku namjenu.

Većina zna nekog sa oštećenjem vida

Osam od deset osoba u Crnoj Gori zna nekog ko ima djelimično ili potpuno oštećenje vida, rezultati su upitnika koji je sproveo CIN-CG, preko platforme Aktivno izvještavanje građana (ECR) koja je postavljena na sajtu, kako bi građani mogli da iznesu mišljenje o određenom problemu.

Među 106 onih koji su popunili upitnik, manje od 10 odsto smatra da se država u dovoljnoj mjeri brine o položaju slabovidih osoba u društvu (9). Da se država nedovoljno brine smatra većina (72) ispitnika, a čak petina (25) da se uopšte ne brine.

Oko četvrtine ispitanika zna nekog ko koristi Brajevo pismo, ali je mnogo više onih koji ne znaju - 77 ispitanika.

Na pitanje da li je Brajevo pismo dostupno u Crnoj Gori, najveći broj ispitanika (nepunih 50 odsto) nije znalo da odgovori na ovo pitanje, više od trećine smatra da nije dostupno, a samo sedam ispitanika mišljenja je da je dostupno.

Nekoliko ispitanika je odgovorilo da je na ovu literaturu nailazilo u Biblioteci za slijepe ili u Resursnom centru, a jedna od njih istakla je da je literaturu na Brajevom pismu “lijepila na proizvodima firme čiji sam bila radnik, koja je uvijek vodila računa o tome”.
Više od 90 odsto ispitanika takođe smatra da sistem nije u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu (udžbenike/knjige) za potrebe osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.

Miloš RUDOVIĆ

Svega četvrtina optužnica Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u posljednjih pet i po godina, rezultirala je pravosnažno osuđujućim presudama. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centru za građanske slobode (CEGAS) potvrđeno iz Višeg suda u Podgorici.

Prema odgovorima tog suda, od 258 podignutih optužnica SDT-a, od 2016. do polovine 2021. godine, njih 242 su potvrđene, ali čak 194 nije okončano pravosnažnom osuđujućom presudom.

Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić javno ne propušta priliku da se pohvali brojem podignutih optužnica tog tužilaštva. Ne govori, međutim, o pravosnažno okončanim postupcima pred sudom, gdje se SDT, imajući u vidu ove podatke, nije proslavio.

Nešto je bolja situacija sa optužnicama Višeg državnog tužilaštva (VDT), ali je i ovo tužilaštvo uspjelo da dokaže pred sudom tek nešto više od polovine svojih optužnica. Tako je od 982 optužnice koje je podiglo VDT, u posljednjih pet i po godina, njih 958 potvrđeno, ali pravosnažnom osuđujućom presudom nije okončan čak 391 optužni akt.

Nevolja je što je često u jako važnim postupcima problematičan kvalitet optužbi koje, iako formalno potvrđene, redom padaju u kontradiktornom postupku pred sudom.

Tako su pred sudom neslavno završeni neki od najkrupnijih slučajeva organizovanog kriminala - postupci protiv grupa Duška Šarića i Safeta Kalića, koji su oslobođeni optužbi za pranje novca od prodaje narkotika. Oslobađajuće presude dočekali su i optuženi za ratne zločine - deportacije izbjeglica, optuženi za zločine u Bukovici, ali i u Kaluđerskom lazu. Tužioci koji su postupali u predmetima nijesu odgovarali za propuste, a pojedini su i napredovali u službi.

Pa i u slučaju grupe Svetozara Marovića, koju SDT često navodi kao dobar primjer borbe protiv korupcije na najvišem nivou, glavni akteri nijesu izdržali kaznu. Optuženi za korupciju i stvaranje kriminalne organizacije, sklopili su sporazum sa SDT-om, ali Marović i njegov sin kaznu, čiji je dio već zastario, nijesu ni odležali.

Osim toga, i u jednom od najvećih slučajeva koji je vodio Milivoje Katnić - postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016, ukinuta je prvostepena osuđujuća presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ovaj slučaj, koji još nije pravosnažno okončan, pobudio je veliku pažnju jer su među optuženima i lideri Demokratskog fronta (DF).

I dok se tužioci već godinama pozivaju na funkcionalni imunitet u radu, stručnjaci ocjenjuju da je krajnje vrijeme da se počne analizirati i kvalitet optužbi, te tražiti, osim eventualne krivične, lična i disciplinska odgovornost za nekvalitetan rad, koji na kraju dovodi do nezadovoljenja pravde, ogromnih posljedica po budžet, ali i stagniranja na putu ka Evropskoj uniji (EU).

Samo u slučaju Kalić, građani Crne Gore, nakon što je pala optužnica, platili su višemilionsku odštetu.

U prošlogodišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ocjenjuje da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira.

Ističe se i da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca. CIN-CG je ranije objavio da je samo jedan tužilac u posljednjih deset godina ocijenjen ocjenom dobar, dok su svi ostali dobijali najviše ocjene.

Advokat Branislav Lutovac za CIN-CG ističe da je najveći problem upravo to što je tužilaštvo doživjelo debakl u krupnim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, te da su tužioci koji su postupali u tim predmetima, zbog nestručnosti i neutemeljenosti optužnica, umjesto da snose odgovornost, napredovali.

”Tužilaštvo je jedna potpuno zatvorena organizacija i statistika na koju se pozivaju o potvrđenim optužnicama je nevažna”, ocijenio je Lutovac.

On očekuje od novog Tužilačkog savjeta (TS) da unese relevantne kriterijume i realno ocjenjuje rad tužilaštava. “Vjerujem da će novi TS raditi daleko bolje nego ovaj do sad”, naglasio je Lutovac.

Više tužilaštvo je odbilo da dostavi podatke o tome na koja krivična djela su se odnosile optužnice koje nijesu okončane pravosnažnim osuđujućim presudama, ali činjenica da se ova dva tužilaštva bave otkrivanjem najtežih krivičnih djela, govori dosta o njihovoj efikasnosti.

Iz Višeg suda, i pored višenedeljnog čekanja, nijesmo dobili pojašnjenje da li se podaci koje su nam dostavili, o broju optužnica SDT-a i podgoričkog VDT-a, koje nijesu završene osuđujućom presudom, odnose na završene ili i na postupke koji su još u toku.

SDT je formirano polovinom 2015. godine i bavi se organizovanim kriminalom, visokom korupcijom, pranjem novca, terorizmom, ratnim zločininima i krivičnim djelima protiv izbornih prava. SDT je preuzelo poslove Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina koje je funkcionisalo pri Vrhovnom državnom tužilaštvu.

VDT je nadležno za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina i to ubistvo na mah, silovanje, ugrožavanje bezbjednosti vazdušnog saobraćaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, odavanje tajnih podataka, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, povreda teritorijalnog suvereniteta, udruživanja radi protivustavne djelatnosti, pripremanja djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore i protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju nijesu odgovorili koliko su podnijeli optužnica od 2016. godine, ali jesu da 18 optužnica nije rezultiralo pravosnažnom osuđujućom presudom. Optužnice koje su pale pred sudom odnosile su se na pokušaj ubistva, silovanje, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, učestvovanje u tuči i zloupotrebu službenog položaja.

Najviše optužnica osnovnih tužilaštava “palo” u Kotoru

Kada je riječ o tužilaštvima na lokalnom nivou, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru (ODTK), prema dostavljenim podacima, imalo je najveći broj optužnica koje su pale pred sudom. Od 2016. godine čak 107 optužnica nije rezultiralo pravosnažnim osuđujućim presudama. Međutim, kotorsko tužilaštvo, ali ni druga osnovna tužilaštva nijesu dostavili podatke o ukupnom broju optužnica koje su podigli u posljednjih pet godina.

Najviše optužnica koje je podiglo kotorsko Osnovno tužilaštvo, a koje nijesu prošle u sudskom postupku odnose se na krivična djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, teške tjelesne povrede, nasilničko ponašanje, teške krađe i teška djela protiv opšte sigurnosti.

Osnovni sud u Podgorici je, u posljednjih pet godina, imao 439 osuđujućih pravosnažnih presuda, dok njih 67 nije okončano na taj način. U tom sudu je u radu još 118 optužnica iz ovog perioda. Oni nijesu dostavili informaciju o kojim krivičnim djelima je riječ kada su u pitanju optužnice koje nijesu okončane osuđujućim presudama.

I u većini ostalih opštinskih tužilaštava bilo je optužnica koje nijesu rezultirale pravosnažno osuđujućim presudama.

Za potrebe ovog istraživanja tražili smo podatke od svih tužilaštava u zemlji. Iako su rezultati različiti, nijedno tužilaštvo nam nije dostavilo odgovore na sva pitanja.

Tužilaštva ne daju podatke o zastari

Sva tužilaštva koja smo kontaktirali odbila su da dostave rješenja o odbačenim krivičnim prijavama zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja u posljednjih pet godina, sa obrazloženjem da štite privatnost lica koja se u njima pominju, iako smo u telefonskim razgovorima pojasnili da treba da dostave anonimizovane podatke.

SDT i VDT su odbili i da dostave podatke o tome koliko ima odbačenih krivičnih prijava zbog zastare i na koja se krivična djela odnose, navodeći da je u pitanju sačinjavanje nove informacije, te da se podaci koji mogu biti objavljeni nalaze u izvještajima tužilaštava. Međutim, detaljnih podataka o ovome nema u izvještajima tužilaštava, koja su dostupna na sajtu. Jedino što se može zaključiti iz izvještaja je da se više od 90 odsto krivičnih prijava odbaci upravo zbog zastare. Zašto su ovi podaci već godinama pod velom tajne, te da li će se novi Tužilački savjet pozabaviti i ovom temom ostaje da se vidi.

Jedan od težih disciplinskih prekršaja je kada tužilac bez opravdanog razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja. Ali zbog toga nijedan tužilac u Crnoj Gori za sada nije odgovarao.

Advokat Lutovac ističe da to što se podaci o razlozima koji su doveli do zastara, ali i ko su okrivljeni u tim postupcima, godinama skrivaju od javnosti, definitivno ukazuje na sumnju da je dolazilo do zloupotreba službene dužnosti.

Gazivoda: Novi TS bi trebalo da se bavi i kvalitetom rada tužilaca

Advokat Siniša Gazivoda, koji je izabran za člana novog Tužilačkog savjeta, ocjenjuje za CIN-CG da bi Savjet trebao da se pozabavi i pitanjima kvaliteta optužnica i rada tužilaca koji postupaju u problematičnim predmetima. "To jeste važna tema koju bi trebalo razmotriti i ima li mjera koje bi u tom pravcu trebalo preduzeti”, naveo je Gazivoda.

Novi TS, koji je konačno izabran krajem prošle godine, trebao bi 24. januara da održi prvu konstitutivnu sjednicu, na kojoj bi, po izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, trebalo izabrati novog vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva (v.d. VDT). Na toj bi sjednici trebalo i da se iskristališe stav o eventualnom pokretanju procesa za smjenu Katnića.

Božović: Ključni problemi za napredak ka EU

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG ocijenio je da bi broj pravosnažno osuđujućih odluka trebalo da govori i o kvalitetu rada tužilaca.

”Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava će u domenu svojih nadležnosti, ali i kroz prisustvo svog člana u Tužilačkom savjetu, otvarati i pitanja kvaliteta optužbi, ali i zastarijevanja krivičnih prijava. To su, između ostalog, jedna od ključnih pitanja za budući napredak u poglavljima 23 i 24”, istakao je Božović.

Pored toga, dodaje, posebna pažnja biće posvećena unapređenju procedure utvrđivanja osnovanosti pritužbi na rad tužilaca, kao i poboljšanju sistema njihovog ocjenjivanja i napredovanja.

Maja Boričić

Crna Gora je jedna od zemalja regiona koja ne posjeduje dovoljno specijalizovanu i kvalitetnu njegu za mlade koji pate od različitih vrsta problema mentalnog zdravlja

Osamnaestogodišnja Ana priča kako njena borba sa zdravstvenim problemima traje godinama.

„Prve simptome primijetila sam kad mi je bilo osam ili devet godina. Stalno sam bila tužna i nervozna. Sa 13 godina stvari su postale ozbiljnije, počela sam da pokazujem jasne simptome depresije i anksioznosti, ali nisam pomišljala da zatražim pomoć“, prisjeća se naša sagovornica. „Depresija se samo pogoršavala. Sa 16 godina, počela sam da konzumiram alkohol, a nedugo zatim da se samopovređujem, a javljale su mi se  i vizuelne i zvučne halucinacije. Sa 18 godina odlučila sam da odem privatno kod psihijatra i dijagnostikovani su mi granični poremećaj ličnosti i šizofrenija“.

U strahu od stigme koja u Crnoj Gori okružuje probleme mentalnog zdravlja, Ana je pokušala da problem sakrije od okoline, pa i od svoje majke. Kako nije mogla da priušti lijekove i liječenje, na kraju joj je sve ispričala. Nakon što je shvatila da skromna alimentacija koju je plaćao Anin otac ne može da pokrije sve troškove, ova srednjoškolka našla je posao koji bi joj omogućio da plaća psihoterapeutske seanse i lijekove.

Nije željela da koristi usluge javne zdravstvene zaštite zbog nepovjerenja u sistem zaštite ličnih podataka. Plašila se, kaže, da će se vijest o njenoj dijagnozi proširiti i ugroziti joj šanse za zaposlenje u malom konzervativnom gradu u kojem živi.

Za dvadesetdvogodišnju Erisu iz Albanije slična borba otpočela je kada je bila na početku studija. Nije to bio fizički bol, prisjetila se, već osjećaj usamljenosti i izolovanosti. „Bila sam svjesna da ono kroz šta sam prolazila nije bilo normalno i zdravo, ali nisam bila u stanju da nađem rješenje. Prošle su tri godine do pojave ozbiljnih znakova depresije i anksioznosti”, kaže Erisa, koja je sada studentkinja pete godine medicine u Tirani.

Poput Ane, Erisa je odlučila da potraži pomoć privatnog psihologa, čije je usluge platila iz ograničenog studentskog budžeta. Njeni roditelji ne znaju da je na tretmanu. „Generalno, odlasci kod psihologa su veoma skupi, jer na seanse morate odlaziti najmanje 3–4  puta mjesečno“, napominje, dodajući da sve to krije od porodice zbog njihove nezavidne finansijske situacije, ali i zbog toga što je zabrinuta da oni ne bi na pravi način razumjeli njen problem.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), između tri i 12 procenata mladih pati od ozbiljnog mentalnog poremećaja. Činjenica da se gotovo polovina svih psihičkih bolesti javlja do četrnaeste godine života, a tri četvrtine do sredine dvadesetih godina, govori o važnosti pravovremenog liječenja.

Trenutno u Crnoj Gori ne postoje procjene o tome koliko mladih pati od mentalnih poremećaja. Nedostatak istraživanja u oblasti mentalnog zdravlja jedan je od problema na koji upozorava i Nacionalna strategija zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja 2019–2023. Brojni pacijenti pate u tišini i tajno od najranijih godina života jer ne postoji specijalizovana ustanova koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece.

Dvadesetosmogodišnji Marko psihijatrijsku dijagnozu dobio je prije osam godina. Prepisani su mu lijekovi, ali je psihijatar preporučio i psihoterapiju.

„Međutim, psiholog iz centra za mentalno zdravlje u mom gradu objasnio mi je da mi ne može pomoći, jer zdravstvena zaštita ne pokriva psihoterapeutske usluge koje su meni potrebne. Od tada sav svoj novac trošim na psihoterapiju. Pravi tretman me je spasio, ali zbog visoke cijene seansi ne znam kada ću moći da priuštim samostalan život ili zadovoljavanje bilo čega što prevazilazi osnovne potrebe“, kaže mladić koji i dalje živi sa porodicom, u stanu u kojem je odrastao.

Sistem javne zdravstvene zaštite, osim farmakoterapije, ne nudi gotovo nikakve druge oblike liječenja. U Nacionalnoj strategiji stoji da farmakoterapiju ne prati „adekvatno unapređenje vještina zaposlenih u oblasti psihoterapije, socioterapije i radno-okupacione terapije”. Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) tvrde da se suportivni psihoterapijski oblik liječenja koristi u svakodnevnom radu sa pacijentima na Klinici za psihijatriju.

„Pokrenuli smo i liniju za psihološku podršku, još jednu uslugu koja je zaživjela isključivo na inicijativu pojedinaca i u potpunosti je volonterska. S obzirom na ograničene resurse i kapacitete, pružamo više nego što je predviđeno našim radnim angažmanom, kako bismo građanima pružili adekvatnu podršku i tretman”, poručuju iz Službe za odnose s javnošću KCCG.

Međutim, za razliku od drugih vrsta psihoterapije kao što su psihoanaliza ili transakciona analiza, suportivna tj. podržavajuća terapija naziva se i površnom i cilj joj je da utješi i ohrabri pacijenta odmah dostupnim sredstvima.

U Strategiji se navodi da u Crnoj Gori nema dovoljno osoblja specijalizovanog za oblast dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje, usluge njege i liječenja problema mentalnog zdravlja dostupne su djeci starijoj od 15 godina, pri čemu takve usluge pružaju specijalisti psihijatrije za odrasle. U ovim službama nema specijalista dječje psihijatrije. Iz KCCG nam je saopšteno da od jula imaju dva psihijatra specijalizovana za rad sa djecom i adolescentima, te da planiraju da zaposle još jednog sljedeće godine.

U sklopu Instituta za dječje bolesti KCCG funkcioniše Razvojno savjetovalište u kojem mladima do 18 godina usluge pružaju psiholog, defektolog, socijalni radnik, kao i psihijatar koji ordinira samo jednom sedmično, i pritom nije specijalista dječje psihijatrije. Mladi stariji od 18 godina javljaju se u ambulantu Psihijatrijske klinike KCCG, u kojoj ordiniraju isključivo specijalisti psihijatrije za odrasle.

Tridesetogodišnja Marija, kojoj su u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji prepisani antidepresivi i anksiolitici, zbog nepovjerenja u javni sistem zdravstvene zaštite, uspjela je da ponovo postane funkcionalna samo uz pomoć psihoterapije koju je morala dodatno da plati.

„Bilo mi je zaista skupo da plaćam 30 eura sedmično. Odlučila sam da prestanem, ali mi je moja psihoterapeutkinja dozvolila da joj dugujem nešto novca samo da nastavim – smatrala je da je neredovnost seansi štetna. Nikada nije tražila da joj vratim dug koji je samo rastao, ali mene je bilo sram, pa neću ponovo ići dok ne budem u stanju da otplatim dug“, kaže ona.

Iako zdravstvena osiguranja u nekim evropskim zemljama pokrivaju besplatnu psihoterapiju u privatnim ordinacijama, ali i u javnim zdravstvenim ustanovama, ova opcija neće biti  moguća sve dok se ne donese Zakon o psihoterapiji i dok se ne osnuje Komora psihologa Crne Gore. Nepostojanje zakona o psihoterapiji doprinosi tome da se ne pravi razlika između profesija psihologa, psihoterapeuta i psihijatra.

„Mnogo je onih koji improvizuju psihoterapiju, a među njima su i psihijatri. To što je neko psihijatar ne daje mu za pravo da se bavi psihoterapijom, jer je za to potrebno da završe ne tako jednostavnu obuku iz određenih psihoterapijskih oblasti koja obično traje godinama”, upozorava Radoje Cerović, klinički psiholog i psihoterapeut, ističući da sve dok nema zakona ili komore, većina mjera neće imati efekta.

U potrazi za kvalitetnijom i privatnijom uslugom, mladi u Albaniji obično se okreću privatnim psihološkim uslugama. Jedan od razloga je i taj što ne žele da se pojave u bolnici ili domu zdravlja jer poznaju ljude oko sebe i u kontaktu su sa ljudima koje poznaju, a ne žele da podijele svoje probleme sa drugima. Pored toga, navode i da psiholozi koji rade u javnim ustanovama ne rade svoj posao predano. To mlade tjera da se obrate onima koji usluge nude privatno. Seansa kod psihologa košta između 2000 i 3000 albanskih leka (15–25 eura), a da bi se problem razumio i liječio potrebno je najmanje deset seansi.

U šesnaestoj godini, Elena iz Elbasana, koja sada ima 20 godina, suočila se sa  osjećanjem anksioznosti, praznine, tuge i depresije. Nakon osam seansi sa psihologom, shvatila je da pati od graničnog poremećaja ličnosti. Uprkos potrebi da nastavi sa seansama, bila je primorana da ih prekine jer nije mogla da pokrije troškove. Elena zna za besplatne alternativne opcije na internetu, ali kaže da za nju nisu učinkovite, jer joj je potreban „bliži kontakt“.

U Aninom slučaju, besplatna alternativa dobro funkcioniše. Ona je stupila u kontakt sa organizacijom koja pomaže mladima s mentalnim oboljenjima, NVO Prima iz Podgorice, koja joj omogućava da jednom sedmično koristi besplatne usluge psihologa.

Na poremećaje mentalnog zdravlja i rizik od bolesti dodatno su uticali siromaštvo, nezaposlenost, neadekvatni i loši uslovi stanovanja, rada i obrazovanja. Isto važi i za stres, genetiku, lošu ishranu, kao i izloženost štetnim uticajima okoline – a svega toga ima u izobilju u zemljama Zapadnog Balkana.

Iskustva iz okruženja

U Albaniji i na Kosovu, Niste sami (Nukjevetem) svakodnevno, putem interneta, pruža podršku mentalnom zdravlju mladih. Posredstvom onlajn platforme, desetine psihologa nude besplatne usluge svakoj mladoj osobi kojoj je to potrebno. Prvobitno pokrenuta na Kosovu 2010. godine, ova platforma u funkciji je i u Albaniji od 2016. godine.

Vera Remskar, šefica Fondacije Zajedno Albanija koja upravlja platformom Nukjevetem.al, kaže da ova platforma predstavlja vrata za mlade ljude koji pate od problema u vezi s mentalnim zdravljem.

„Riječ je o savjetovanju koje je, prvenstveno, profesionalno, a potom i besplatno, što je veoma važno za ove zemlje koje su u veoma teškom ekonomskom stanju. Pored toga, savjetovanje je i anonimno”, kaže Remskarova i dodaje da 37 stručnjaka nudi svoje usluge na ovoj platformi. Od početka ove godine ukupno 950 mladih dobilo je usluge putem odgovora na pitanja, dok je oko 1.400 mladih usluge dobilo putem četa sa stručnjakom.

I Arjeta Musliju pruža besplatne psihološke usluge na Kosovu. Kao klinički psiholog i medicinska sestra, osnovala je centar Re-Life u kosovskom gradu Ferizaj (Uroševac) i pruža pomoć svim zavisnicima od narkotika i njihovim porodicama. Musliju tvrdi kako je mentalno zdravlje i dalje tabu na Kosovu i dodaje da postoji potreba da se promoviše pružanje usluga po tom pitanju od strane mladih.

Prema riječima Bojane Obradović, osnivačice besplatne psihoterapijske mreže Hajde da pričamo o tome, u Srbiji se lijekovi često prepisuju i kada za tim nema potrebe, a kad postoji potreba za kombinacijom terapije i lijekova, dostupni budu samo lijekovi. Ona je došla na ideju da realizuje projekat Hajde da pričamo o tome, koji je volonterski, ali ima podršku lokalnih institucija koje obezbjeđuju besplatan prostor za predavanja.

Andrea JELIĆ
An Đurđa RADULOVIĆ
Erisa KREZIU

Ova priča je razvijena kroz program Media For all koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Prikupljeni sadržaj i izraženi stavovi su isključiva odgovornost autora.

Poremećaji mentalnog zdravlja predstavljaju jedan od najvećih izazova javnog zdravlja.

Vladinim Master planom razvoja zdravstva mentalno zdravlje prepoznaje se kao prioritet u poboljšanju zdravlja i blagostanja crnogorskog stanovništva.

Pandemija koronavirusa, međutim, uticala je na to da se nije moglo realizovati čak 60 odsto aktivnosti planiranih Strategijo zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori.

Prema riječima stručnjaka, u Crnoj Gori se malo govori o problemima mentalnog zdravlja i nije dovoljno razvijena svijest o razumijevanju i prihvatanju ovih osoba.

Za razliku od Crne Gore, razvijene zemlje obraćaju mnogo više pažnje na problem mentalnog zdravlja, sa razvijenim ustanovama i službama posvećenim ovom dijelu zdravlja. U Crnoj Gori vlada utisak da su te osobe nerijetko prepuštene sebi i svojim porodicama.

Zbog toga Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sprovodi upitnik na ovu temu. Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu koja ima probleme sa mentalnim zdravljem, preko toga da li se suočavaju sa stigmatizacijom do toga da li bi i šta trebalo mijenjati u crnogorskom zakonodavstvu kako bi im se adekvatno pomoglo.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Suvlasnik Mall group uputio predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo

Povodom reagovanja Kabineta Privrednog suda, objavljenom u izdanju "Vijesti" za 6. i 7. januar, a povodom teksta CIN-CG pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", suvlasnik Mall group Goran Rašović uputio je predsjedniku tog suda Blažu Jovaniću otvoreno pismo koje prenosimo u cjelosti:

"Poštovani gospodine Jovaniću, predsjedniče Privrednog suda CG,

Osloviste me u Vašem reagovanju kao "ovo lice", čiju je percepciju besmisleno komentarisati, a kako se pozvaste i na dostupnost odluka o prodaji imovine, sudu javnosti i ispitanost istih u postupcima po podnijetim žalbama, moram zbog sebe i posebno suda javnosti, kao i više od 32.000 građana koji pročitaše tekst u dnevnim novinama i portalu "Vijesti" predočiti utvrđeno činjenično stanje u stečajnom postupku St.br.134/16, u najkraćem mogućem, zbog prostora u "Vijestima", jer bi mi trebalo i pet strana da iznesem sve utvrđene činjenice, kako je Vaš sud postupao, pa neka javnost sudi:

1. Vaš sud je donio dva rješenja od 23.03.2016. g, o otvaranju stečajnog postupka, identične oznake, datuma i sadržaja, od kojih jedno sadrži pravnu pouku, a drugo, koje je meni uručeno, je bez pravne pouke.

2. I Rješenje od 23.06.2016. g. o bankrotu stečajnog dužnika, je bez pravne pouke;

3. Na dan otvaranja stečajnog postupka, stečajnoj upravnici je na dalje postupanje predata presuda od 14.11.2015. g, koja je odlukom Apelacionog suda postala pravosnažna i izvršna, a koja je 23.03 2016. g. glasila na iznos od 1.100.000 eura sa pripadajućim kamatama, kao i ostala potraživanja u novcu i imovina, a sve ukupne vrijednosti od najmanje 4.500.000 eura;

4. Sva priznata potraživanja svih stečajnih povjerilaca, zajedno, iznose 950.000 eura, i mogla su se namiriti u kratkom roku i iznosu od 100 odsto, što je i cilj i načelo stečajnog postupka, a sve uz minimalne troškove, samo iz potraživanja po ovoj presudi;

5. Ni na koji način stečajna upravnica nije, iako je bila dužna, iskazala stvarno finansijsko stanje stečajnog dužnika, niti je sačinila i prikazala potraživanja i tako je prikazala da je prodaja imovine neophodna za namirenje obaveza, iako to nije;

6. Stečajna upravnica je prodala imovinu u Đenovićima, kao pašnjake I klase, iako se radi o urbanizovanom građevinskom zemljištu, nezakonito mijenjajući objavljene uslove prodaje, rok plaćanja i predmet prodaje, prenoseći kupoprodajnim Ugovorom na kupca i ono što nije oglasila na prodaju, a to su tri građevinske dozvole sa plaćenim komunalijama, na koji način je poklonila izabranom kupcu najmanje 407.300 eura;

7. Na isti način je prodala i preostalu imovinu u Podgorici i Baru, a stan u Kamenarima kao stan od 72 kvadratna metra, iako je stvarna površina stana 83,05 kvadrata;

8. Procjenitelji vrijednosti imovine izjaviše, pred Vašim sudom, na ročištu, u zapisnik, da su prikupljali podatke sa interneta, a u pisanoj izjavi, da je za njih svejedno da li je zemljište urbanizovano ili nije, a u izjavi pred sudom, da to nije isto, kao i da nijesu ni ulazili u stan koji su procjenjivali;

9. Stečajna upravnica je isplatila navodnim stražarima 65.000 eura, za "čuvanje" imovine, za koju sami stražari izjaviše na ročištu da je nijesu ni "čuvali";

10. Pet godina ponavljate da nijeste pokrenuli naplatu u Londonu od dužnika stečajnog dužnika, jer nema novca za to, iako troškove naplate snosi dužnik, a za navodne stražare nađoste novac, koji bi stražar u Vašem sudu zaradio za sedam godina neprekidnog 24 časovnog rada ili za 21 godinu osmočasovnog rada, jer je plaćen 1,10 eura po satu;

11. Nepokretanjem naplate u Londonu nanijeta je trajna i nepovratna šteta, u iznosu većem od 1,3 miliona eura, a time i korist drugome, jer jer su vaš sud i vaša stečajna upravnica na taj način omogućili dužniku da prenese imovinu na druga lica i firme i trajno i nepovratno onemogući naplatu ovog potraživanja;

12. Nakon pet i po godina, Vaš sud je izmirio svega oko 300.000 eura prema stečajnim povjeriocima, dok je za nagrade, naknade i troškovi za službena putovanja isplaćeno preko 250.000 eura.

Vi ste učinili da prodaja imovine postane pravosnažna na način:

1. Ne dozvoljavate mi tri godine, kao stranki u postupku, da ostvarim uvid u kompletne spise predmeta St.br.134/16, čime ste me onemogućili da u podnijetim žalbama iznesem i ukažem na činjenice od najbitnijeg uticaja na donijete odluke drugostepenog suda;

2. Kupoprodajni ugovor od 26.11.2018.g, za Đenoviće, meni je na posredan način postao dostupan, skoro tri godine nakon zaključenja;

3. U prostorijama koje vi koristite, su naknadno su naknadno sačinjavana pismena akta i naknadno prilagana u spise predmeta St.br.134/16, a sve sa ciljem otklanjanja ukidnih razloga i naloga iz rješenja Apelacionog suda, do mjere falsifikovanja;

4. Nije sačinjen popis spisa predmeta St.br.134/16 što vam je i omogućilo da svih prethodnih godina manipulišete sa spisima predmeta.

5. Vaš sud je drugostepenom sudu i tužilaštvima dostavljao na odlučivanje po podnijetim žalbama i prijavama, nekompletne spise predmeta;

6. Niti jednu jedinu odluku vaš sud nije donio u zakonom određenom roku, po podnijetim prigovorima i zahtjevima;

7. U najmanje 15 slučajeva odluke po podnijetim prigovorima i zahtjevima ste donijeli tek nakon podnijetih zahtjeva za suđenje u razumnom roku, a sve nakon zakonskog roka i do dvije godine;

8. U jednom od obraćanja nadležnim organima taksativno sam pobrojao, činjenično utvrđenih, 59 nezakonitosti vašeg suda, a ima ih još najmanje 20;

9. Ukidna rješenja Apelacionog suda, te posebno ukidni razlozi i nalozi iz istih, nedvosmisleno ukazuju da je stečajni postupak vođen i sprovođen na nezakonit način.

I još mnogo toga poštovani gospodine Jovaniću, nego ponešto moram sačuvati i za gospođu specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja se još nije umorila od skoro trogodišnjeg izviđanja.

U jedno sam siguran, da sam ja uradio i mali dio od ovdje iznijetog, odavno bih bio u Spužu.

Što se tiče parničnih postupaka, koje u reagovanju uzgred pominjete, a koji se vode pred vašim sudom, iako mi je van zdravog razuma da sud koji je i tuženi i kao tuženi i sudi, činjenice su sljedeće:

1. Parnični postupak P.br.75/20-19 za nadoknadu pričinjene štete i parnični postupak P.br.1156/19 za pobijanje pravnih poslova, a oba proistekla iz stečajnog postupka, za tri godine vaš sud još nije donio odluku koji će se dokazni postupak sprovesti u ovim postupcima;

2. Svaki moj predlog sud odbija, pa i predloge za: vaše saslušanje, saslušanje stečajnog sudije i stečajne upravnice, koja kao svjedok ne može odbiti da svjedoči, ako je, a jeste, prisustvovala zaključenju pravnih poslova, ili je (ste) pravni zastupnik, što jeste, stečajnog dužnika;

3. Vaš sud odbija, pune tri godine, da odluči po mojim podnijetim zahtjevima, iako su iz njegove nadležnosti, utrkujući se, pri tom, kada meni treba nešto naložiti;

4. Da se radi o povezanim licima ukazuju i činjenice da stečajnu upravnicu zastupa pravni zastupnik stečajnog dužnika, a isti advokat zastupa najmanje dva kupca imovine, a 90 odsto uključenih u ove postupke, od vas, stečajne upravnice do kupaca imovine, su iz Nikšića.

Kao što sam i više puta naveo, sve što tražim je suđenje pred nepristrasnim sudom, koji poštuje moralne norme iz Etičkog kodeksa sudija i zakon. Sud koji će utvrditi činjenično stanje i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku, a ne kao do sada, na osnovu falsifikata činjenica. Sud koji će se na ročištu, umjesto na Boga pozivati na zakon, jer je za sud zakon Bog, barem u radno vrijeme, a da ne bi čekali Božji sud, molim se, da vaš sud počne primjenjivati, ovosvjetovne, zemaljske zakone.

Možete odbijati, navode iz teksta, još i sa više indignacije, ali ne možete odbiti, jer kredibilitet Privrednog suda CG, upravo ste Vi urušili ovim i ovakvim postupanjem, a o časti, neka sude drugi, iz iskustva znam da kod onih koji se pozivaju na čast, čast je veoma upitna.

Quod licet Iovi, non licet bovi. Daleko ste od Jupitera, vjerujte mi.

Kako ste nijeste upustili u šira pojašnjenja u vezi stečajnog postupka nad Mall Group doo, stojim vam na raspolaganju, kad god hoćete i posebno pred kim god hoćete, moram imati svjedoke, jer nasamo umijete i da prevarite. Iz iskustva.

Pri svemu iznijetom, moram i ponovo istaći, da ne poistovjećujem vašu organizovanu grupu za koju su stečajni postupci više nego unosni, sa ogromnom, a poštenom većinom u Privrednom sudu, iz koje mi, zgroženi postupanjem vaše manjine i ukazaše na mnogo toga, ali o tome drugi put.

P.S. Znajući na koji način postupate u stečajnim postupcima, biće interesantno za utvrditi, kada dođe na red, kolika je vrijednost imovine, kojom ste upravljali, kada ste namirili, kako se u reagovanju pohvaliste, dva do tri miliona eura, kao i ko je i koliko raznoraznih troškova naplatio u ovim postupcima. Duboko vjerujem da je krivični postupak protiv Žarka Ostojića samo početak.

"ovo lice", kako me osloviste, ima ime i prezime: Rašović Mihaila Goran, iz Podgorice, koji, pod moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da ne iznosi svoju, "ličnu percepciju" već utvrđene činjenice, za koje, svaku pojedinačno, posjeduje i dokaze.

ODGOVOR NOVINARKE CIN-CG NA REAGOVANJE KABINETA JOVANIĆA:
Novi pokušaj diskreditacije medija

Privredni sud, odnosno njegov predsjednik, nastavlja staru praksu da ne odgovara na upućena pitanja novinara, pa naknadno, reagovanjem, pokušava da diskredituje medije i novinare. Takođe, zamjenom teza pokušava dovesti u pitanje novinarski profesionalizam. Ali bezuspješno. Jer, građani, posebno oštećeni radnici i privrednici, više vjeruju novinarima nego Privrednom sudu, jer se sa nepobitnom dokumentacijom i činjenicama, novinarima obraćaju zbog nagomilanih problema, koje Privredni sud ne rješava godinama. Kao što je uradio i suvlasnik Mall group.

Iz Kabineta Blaža Jovanića tvrde da nijesu stečajevi "pojeli" brojna preduzeća već su ona manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ove institucije

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), objavljenog u "Vijestima" 3. januara 2022. godine pod naslovom "Nekretnine firme Mall group razgrabili za male pare", reagovali su iz Kabineta predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića. Reagovanje prenosimo integralno:

"Uloga i značaj Privrednog suda Crne Gore u sprovođenju principa vladavine prava, iz dijela nadležnosti ovog suda, objavljivanjem gore navedenih tekstova, prikazana je netačno, neobjektivno i krajnje tendeciozno. Tekst sadrži pregršt neprovjerenih i nasumičnih tvrdnji, uglavnom neprovjerljivih s obzirom kako su saopštene, senzacionalističkog prizvuka, izrazito sugestivan, tako da čitaoca uputi samo na jedan zaključak, da se radi o sudu u kom se obavljaju krajnje sumnjive i nezakonite radnje. Ovog puta, Privredni sud, ovakve tvrdnje i navode, sračunate sa diskreditacijom ovog suda, i prizivanjem toliko željenog progona bilo koje vrste svih onih koji se trude da posao u ovom sudu rade odgovorno i časno sa dubokim prezirom, indignacijom i odlučno odbacuje.

Naime, u posljednjih par mjeseci se u tekstovima koje je objavio medij "Vijesti" moglo pročitati da je Privredni sud "kriv" zbog loše naplate poreskog duga, da je na svojim računima "zarobio" novac određenih stečajnih dužnika, a u tekstu od 3. januara se otvoreno inputira da Privredni sud "jede crnogorska preduzeća". Ovakvim populističkim tekstovima, te iznošenjem tendenciozno plasiranih informacija i podataka koji se odnose na stečajne postupke stvara se ne samo pogrešna slika o radu suda i sudu uopšte, već se kroz naslovne konstrukcije, kao i izvlačenjem dijela rečenice iz konteksta i prikazivanje u drugom fokusu, dolazi do zaključka da se medijskom manipulacijom Pivredni sud predstavlja kao glavni krivac što su određena privredna društva loše poslovala i što je nad istima otvoren stečajni postupak.

Svakom laiku, a i što je moralo biti poznato autoru teksta, je negdje poznata nadležnost ovog suda i zakonska ovlašćenja u pogledu sprovođenja stečajnog postupka. Sud ne otvara stečajni postupak po službenoj dužnosti, već na zahtjev povjerioca ili dužnika, kada su ispunjeni uslovi koji su jasno propisani zakonom i koje je sud dužan da cijeni. Svako drugačije postupanje, bilo bi suprotno zakonu i ovlašćenjima koje sud ima. Sve se to lako može pronaći u zakonu, pa da su novinari zaista istraživali, onda bi dovoljno bilo da su samo zakon pročitali. Naprotiv, svojim ličnim narativom nastoje da naruše ustavom zagarantovanu nezavisnost Privrednog suda i da svojim proizvoljnim formulacijama oko toga "ko koga jede" naruše integritet suda i dokazano povjerenje koje stranke imaju u Privredni sud.

Neprihvatljivo je i nedobronamjerno nametati čitaocu zaključak da je na Privrednom sudu krivica što određena privredna društva, koja su nasumično pobrojana u tekstu loše poslovala, ili što ta društva nisu nakon sprovedenog postupka ponovo postala uspješna i uticajna na trzištu. Prenebregava se osnovna, pri tome zakonska pretpostavka, da privredna društva u vezi kojih se vodi postupak pred ovim sudom, su prezadužena, imovina opterećena, a njihova djelatnost poodavno ugrožena ili prestala. Dakle, razotkrivamo očiglednu intenciju predmetnog istraživačkog rada "nezavisnih novinara", i ukazuje se javnosti da nije stečajni postupak taj koji je "pojeo" bilo koje privredno društvo, već su ona sva manje više "pojedena" prije nego što dođu pod nadležnost ovog suda.

Tako je ovaj sud, a vezano za određene stečajne dužnike na koje se autor osvrnuo da su "propala" kroz stečaj uspio da u cjelosti kroz unovčenje imovine isplati povjerioce prvog i drugog isplatnog reda, odnosno bivše radnike i državu Crnu Goru. Kao primjer navodimo:

- u stečajnom postupku koji se vodio nad HTP "Onogošt" Nikšić bivšim radnicima isplaćeno je 299.535,26 eura a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 1.030.276,58 eura, isplaćena su čak i neobezbijeđena potraživanja, a iznos od 5.510.000,00 eura isplaćen je vlasnicima kapitala;

- u stečajnom postupku "Jadransko Brodogradilište" AD Bijela isplaćena su sva priznata potraživanja radnika u iznosu od oko 1.400.000,00 eura,Poreska uprava isplaćena je u iznosu od 4.700.000,00 eura, dok su ostala potraživanja Ministarstva finansija isplaćena u ukupnom iznosu od 2.87 miliona eura. Sva ostala potraživanja povjerilaca isplaćena u cjelosti u iznosu od 6,95 miliona eura, u kojima i kredit poslovne banke za koji je država dala garanciju u iznosu od 900.000 eura;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Željezara Nikšić" AD Nikšić bivšim radnicima je isplaćeno 6.394.095,24 eura, a državi na ime poreza i doprinosa iznos od 2.813.014,40 eura;

- takođe, u stečajnim postupcima koji su se vodili nad "Vunko" AD Bijelo Polje, Ski centar Durmitor Žabljak, isplaćena su sva potraživanja radnika i države, dok su u postupcima Bjelasica Rada AD Bijelo Polje i Kombinat aluminijuma Podgorica potraživanja radnika I države u potpunosti isplaćena u I i II isplatnom redu a djelimično I u III isplatnom redu;

- u stečajnom postupku koji se vodio nad "Primorka" AD isplaćena su sva utvrđena potraživanja bivših radnika u iznosu od oko 2.000.000,00 eura. Država isplaćena za utvrđena potraživanja za oko 3.000.000,00 eura, Poreska uprava namirena za iznos od 571.000,00 euro, a osim toga u stečajnom postupku obezbijeđeno je državi pravo svojine na poslovnom prostoru u Beogradu vrijednosti od 2,7 miliona. Namirena u cjelosti potraživanja svih ostalih povjerilaca, te akcionarima isplaćeno 1.4 milona eura;

- u stečajnom postupku koji se vodi nad "Radoje Dakić" AD u stečaju Podgorica za sada namireno potraživanje radnika u iznosu od 10.577.656,05 eura, dok trenutno unovčena imovina iznosi 42.636.318,68 eura, a dok je u stečajnom postupku "Rudnici boksita" AD u stečaju Nikšić namireno potraživanje radnika u bruto iznosu od 3.143.435,51 eura.

Na kraju, vezano za postupak koji se vodi nad stečajnim dužnikom "Mall Group" DOO, a što je bio i povod za ovaj tekst, za ukazati je da je stečajni postupak otvoren 2016. godine po predlogu povjerioca NLB Montenegro banka, koji nije mogao namiriti svoja potraživanja u izvršnom postupku jer su računi stečajnog dužnika bili u blokadi 2303 dana neprekidno. Pozivamo autora teksta da u vezi sa ovim predmetom navede jednu odluku suda o prodaji imovine koja nije bila dostupna sudu javnosti, ili koja nije ispitana u postupku po žalbi. Baš ta činjenica daje potpunu legitimnost i ovom stečajnom postupku, pa je besmisleno komentarisati ličnu percepciju koju je iznio jedan od bivših suvlasnika ovog društva. O parničnim postupcima po tužbi ovog lica, sud će konačnu ocjenu o tome dati kroz svoju odluku.

Na kraju, nesumnjivo se zaključuje da ni ovaj put medij nije pružio provjerljiv dokaz za tvrdnje navedene u tekstu, te da je svojim tendecioznim iznošenjem podataka i populističkim i senzaciolističkim naslovima i sadržajem ovog teksta po ko zna koji put pokušao da zlonamjerno naruši integritet ovog suda i povjerenje u rad suda, koje nesumnjivo postoji.

Stvaranjem negativne percepcije u pogledu funkcionisanja ovog suda, sa posebnim osvrtom na stečajni postupak, a što je očigledna namjera, zasigurno se neće narušiti učvršćeno povjerenje koje imaju stranke i drugi učesnici u postupku u ovaj sud. Privredni sud kroz svoje odluke i stavove zasigurno unapređuje vladavinu prava, a o čemu govori činjenica da se broj predmeta u sudu iz godine u godinu povećava, što znači da javnost i građani vjeruju ovom sudu, odnosno načinu na koji odlučuje i sprovodi pravdu.

Svi drugi navodi ne zaslužuju komentar ili traže dužu elaboraciju za čim ovog puta nije bilo mogućnosti.

Stoga, sud na ovaj način završava više bilo koju polemiku, u pogledu rada i postupanja suda i zasigurno neće dozvoliti da svoj rad spušta na teren "nezavisnih" izvora koji novinari i mediji praktikuju kada je u pitanju izvještavanje o radu ovog suda. O radu ovog suda govore odluke koje su podložne preispitivanju u svim instancama sudstva, a čiji je kvalitet nesumnjivo dokazan".

Goran Rašović od 2016. godine bije bitke sa crnogorskim pravosuđem, podnio je tužbu protiv stečajne upravnice zbog sumnje da je nanijela štetu preduzeću i povjeriocima od najmanje milion i po eura

Stečajni postupci u Crnoj Gori prethodnih decenija uništili su mnoga preduzeća i veliki broj radnika ostavili na ulici, dok je vrijednu imovinu razgrabio jedan broj obično privilegovanih pojedinaca, često povezanih sa stečajnom upravom.

Tako su do vrijednih nekretnina, zemljišta, stanova koji su se nalazili u stečajnoj masi, odabrani dolazili po višestruko manjim cijenama od tržišnih.

To pokazuje i primjer građevinske firme Mall group, čiji suvlasnik Goran Rašović od 2016. godine bije bitke sa crnogorskim pravosuđem.

Tokom stečaja, koji traje više od pet godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj.

Imovina u Đenovićima, koju čine tri urbanističke parcele od ukupno 2.974 kvadrata i nedovršeni objekat sa 12 stanova od hiljadu metara kvadratnih bruto građevinske povšine, prodata je u avgustu 2018. godine za 489.000 eura Ranku Zečeviću iz Budve. Stvarna vrijednost te imovine, prema procjeni vještaka građevinske struke, bila je 1.562.000 eura.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji 2018. godine, prema podacima Monstata, iznosila je 1.397 eura u primorskom regionu, a građevinskog zemljišta 282 eura.

Stan u Kamenarima od 83,05 kvadrata prodat je u januaru 2019. Zoranu Ivanoviću iz Podgorice za svega 47.000 eura, ili za oko 560 eura po kvadratu, kada je prosječna cijena kvadrata na toj lokaciji bila 1.400 eura.

Zemljište površine 1.850 kvadrata u Baru prodato je Željku Mijaču iz Nikšića za 10 eura po kvadratnom metru u avgustu 2020, čak 24 puta manje od prosječne cijene zemljišta na primorju te godine od 240 eura. U isto vrijeme, u Podgorici je prodato i zemljište Mall group površine 6.072 kvadrata za 18.000 eura, tri eura po kvadratu. Kupac je bio Vladimir Rondović iz Podgorice. Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata uređenog zemljišta u 2020. u Podgorici iznosila je 150 eura, dakle višestruko više.

Suvlasnik Mall group, Rašović, vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa.

Iz SDT-a su za CIN-CG kazali da je predmet u fazi izviđaja, “a više podataka i informacija nije moguće saopštiti radi zaštite interesa pokrenutog postupka”.

Rašović je Privrednom sudu podnio tužbu protiv stečajne upravnice Mall group Sanje Lješković zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i da je, između ostalog, nanijela štetu stečajnom dužniku i povjeriocima od najmanje milion i po eura. Time je, kako je naveo, u istom iznosu pribavila korist kupcima imovine, koje je ona izabrala, a “nadasve dužniku stečajnog dužnika od najmanje 1,3 miliona eura jer je svojim radnjama i postupcima nepovratno onemogućila naplatu duga”.

Rašović kaže da su organi stečajnog postupka bespotrebno rasprodali imovinu Mall group, dok ni nakon pet godina stečaja nije naplaćen nijedan euro potraživanja.

”Od ovako vođenog stečajnog postupka, najveću korist su ostvarili ‘izabrani kupci’ imovine, stečajna upravnica i od njene strane angažovana lica, čija pribavljena i isplaćena korist iskazana u milionskom iznosu, dok je ‘korist’ stečajnih povjerilaca, u čije ime i za čiji račun i vode stečajni postupak, ovako vođenim stečajnim postupkom, namirena u iznosu ne većem od 30 odsto njihovih potraživanja, odnosno u iznosu ne većem od 350.000 eura”, navodi Rašović.

Lješković nije željela da komentariše navode Rašovića.

”Sud je rekao svoje, tako da je sve suvišno”, kratko je rekla Lješković za CIN-CG.

Da se stečajni postupci u značajnom broju slučajeva sprovode nezakonito godinama je upozoravala tadašnja opozicija (sadašnja vlast), sindikalci, bivši radnici propalih preduzeća, i dio civilnog sektora. Govorilo se i o postojanju stečajne mafije u Crnoj Gori, koja kroz stečajne postupke prodaje vrijednu imovinu ispod cijene. Te su optužbe iz Privrednog suda više puta demantovali.

”Monitor” je 2018. godine objavio da najveći broj stečajnih postupaka (602 u 2017, oko 550 stečaja 2016. godine) završi u rukama nekoliko sudija i desetak stečajnih upravnika. Tako navodi da je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uporedo obavljao posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, “Radoju Dakiću”, “Vektri Boki”, Brodogradilištu Bijela, “Bjelasici radi”, mljekari “Nika”, Onogoštu… Prema pisanju “Monitora”, Jovanić je samo 2017. godine dobio više od 100 stečajnih postupaka, dok je njegov kum Žarko Ostojić bio angažovan kao stečajni upravnik u preduzećima: Brodogradilište, Solana, Nivel Budva, Primorka Bar…

”Još jedan Jovanićev kum, Sreten Mrvaljević bio je stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest, Bjelasica rada, Vektra Boka… Da ne širimo priču - od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla”, objavio je “Monitor”.

I Lješković je među stečajnim upravnicima sa najvećim brojem predmeta i u 2018. godini, prema posljednjim objavljenim podacima, dodijeljeno joj osam predmeta.

Iz Privrednog suda nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa navodima Rašovića, kao ni koliko stečajnih postupaka vodi Lješković, a u koliko postupaka je postupajući sudija Jovanić.

Suprug Sanje Lješković je bivši šef Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković, koji je, kako je CIN-CG ranije objavio, po povoljnim uslovima postao suvlasnik nekada državnog turističkog kompleksa na nikšićkom jezeru Krupac. Državno preduzeće HTP “Onogošt”, koje je takođe bilo u stečaju, 2010. godine je prodalo restoran “Plaža” sa zemljom firmi Krupac Mont za 329.600 eura. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Lješković je suvlasnik firme “Krupac Mont” sa 50 odsto kapitala, dok 50 odsto pripada Radovanu Markoviću. Stečajni sudija za HTP “Onogošt” bio je Blažo Jovanić.

Stečaj pokrenut kad je Rašović dobio novac za isplatu duga

U Zakonu o stečaju navodi se da se “stečajni postupak vodi na način da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca na najefikasniji način, u što kraćem vremenu uz najniže troškove”.

Stečaj u Mall group traje više od pet godina. Pokrenut je 23. marta 2016, na zahtjev NLB banke zbog duga od 330.000 eura.

”Sve saznajem 23. marta 2016. godine kada me je nazvala Lješković. Šokirao sam se jer sam dobio sudski postupak protiv poslovnog partnera i imao sam novac u tom momentu za isplatu duga prema banci”, rekao je Rašović.

Rašovićev poslovni partner i suvlasnik firme bio je Blaže Stojanovski iz Velike Britanije (porijeklom iz Sjeverne Makedonije).

Protiv Stojanovskog je Rašović vodio sudski postupak, jer je, kako navodi, nezakonito prisvojio ogromna sredstva privrednog društva od prodatih stanova. Postupak je rezultirao presudom u korist Rašovića koja je postala pravosnažna i izvršna 20-ak dana prije otvaranja stečaja i predata stečajnoj upravnici na dalje postupanje i naplatu. Stečajna uprava umjesto da naplati potraživanja od tog novca, rasprodaje imovinu preduzeća.

Rašović navodi da je stečajnoj upravi predata na upravljanje imovina vrijedna najmanje četiri i po miliona eura. Ta imovina obuhvata potraživanja od 1,1 million eura po pravosnažnoj i izvršnoj presudi, kao i 1.050.000 eura, sa pripadajućim kamatama po osnovu kupoprodajnih ugovora za prodate stanove.

Imovinu su, kaže Rašović, činile i prodate nepokretnosti u Đenovićima, urbanizovano zemljište u Podgorici i Baru, kao i stan u Kamenarima površine 81,05 kvadrata, koji je, kako navodi Rašović prodat kao stan od 72 kvadrata. Ukupna dugovanja, sva priznata potraživanja stečajnih povjerilaca, iznosila su 950.000 eura.

Rašović je Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio inicijativu za podnošenje predloga za zaštitu zakonitosti, a obraćao se i Vladinom Nacionalnom savjetu za borbu protiv korupcije.

U inicijativi VDT-u navodi da je Privredni sud ne samo nezakonito postupao, “već i svojim radnjama i postupcima (donošenjem odluka bez pravne pouke, dostavljanjem nekompletnih spisa predmeta sudovima i tužilaštvima na odlučivanje, nedostavljanjem podnijetih žalbi u zakonskom roku, nedonošenjem odluka po podnijetim prigovorima itd.), nedvosmisleno pokazao da je ovakvo postupanje i htio”.

Kao najdrastičniji primjer kršenja zakona, navodi prodaju imovine u Đenovićima kao i nepokretanje postupka naplate u Londonu, čime su Stojanovskom omogućili da prenese imovinu na druge kompanije i onemogućili naplatu potraživanja od preko 1.300.000 eura.

”Nakon dvije i po godine od otvaranja stečaja 23. jula 2018. godine su pokrenuli, konačno, naplatu potraživanja od imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji, po kojoj ni nakon više od tri godine nije naplaćen niti jedan jedini euro”, kaže Rašović i dodaje da su pri tome stečajni organi iz postupka naplate izostavili najvredniji dio imovine Stojanovskog u Sjevernoj Makedoniji.

Kao nezakonitosti u radu stečajnih organa, Rašović navodi između ostalog i to što nijesu sačinili listu dužnika Mall group, niti su iskazali potraživanja od najmanje 2,2 miliona eura, sa kamatama.

”Nisu sačinili procjenu mogućnosti reorganizacije stečajnog dužnika, niti su sačinjeni početni stečajni bilansi, niti je upoređena aktiva i pasiva stečajnog dužnika. Nijesu dostavljali pozive za sastanke stečajnih povjerilaca i ispitna ročišta, svim stečajnim povjeriocima, kao ni vlasniku kapitala”, kaže Rašović.

Prema njegovim riječima, stečajni organi nijesu sačinili popis materijalne imovine preduzeća, nijesu pokrenuli postupak naplate od dužnika, a donijeli su odluku o otvaranju stečajnog postupka, zatim o bankrotu Mall group, bez pouke o pravnom lijeku.

”Sačinili su nepotpune i neistinite i nesveobuhvatne procjene vrijednosti imovine i u značajnom iznosu je umanjili i oštetili stečajnog dužnika i stečajne povjerioce, a od njihove strane izabranim kupcima pribavili korist, do mjere da nijesu iskazali ni plaćene komunalije, koje su poklonili izabranom kupcu, a čija je vrijednost preko 400.000 eura, te nijesu sačinili ili provjerili podatke i vrijednosti iz sačinjenih procjena vrijednosti imovine, a što im je i zakonska obaveza, svakih 6 mjeseci”, navodi Rašović.

Kaže da je stečajna uprava objavili oglase o prodaji imovine Mall group bez obaveznog detaljnog opisa i posebno namjene imovine koja se prodaje, pa je urbanizovana imovina prikazana kao neurbanizovana, a gradsko-građevinsko zemljište u Đenovićima, za koje su plaćene i komunalije i pribavljene 3 građevinske dozvole i dovedena kompletna infrastruktura (voda struja, kanalizacija, telefon) prodali kao livade, pašnjake i šume.

Dodaje da su angažovali i platili navodne stražare 65.000 eura za 10 mjeseci da čuvaju imovinu u Đenovićima, iako su oni priznali da to nijesi radili, i sami sebi isplatili stotine hiljada eura.

Ročište zakazano za februar

Glavno ročište, koje je bilo zakazano za 14. decembar u Privrednom sudu, odloženo je za 14. februar.

Na ročištu se nije pojavila stečajna upravnica Sanja Lješković, a njena advokatica Snežana Jović rekla je da Lješković “neće više da se izlaže procesno-pravnom iživljavanju kako od strane postupajućeg sudije koji ne radi svoj posao, tako od strane tužioca koji, zahvaljujući postupajućem sudiji planira da postavi više od 150 pitanja, ali odbijajući da to uradi pisani putem”.

Rašović je predložio da Lješković pozove kao svjedoka, što je sudija Faruk Mušović odbio.

Mušović je za novog vještaka odredio Jovana Lopušinu, umjesto Vidaka Boričića koji je naveo da nije u mogućnosti da uradi vještačenje zbog “kumovskih veza sa Rašovićima i zbog toga što mu je stečajna upravnica koleginica”.

Sudija Mušović nije želio da za CIN-CG govori o slučaju.

Za nagrade i naknade uzeli više od 250.000 eura

Rašović navodi da su organi stečajnog postupka neosnovano iskazali i naplatili sopstvene troškove u vidu dnevnica, telefonskih računa, guma za sopstvena auta, “i ko zna što još”.

”Po putnim nalozima koje su sačinili, Privredni sud radi i subotom i nedjeljom. Pri čemu su putni nalozi, naknadno sačinjeni i priloženi u spise predmeta kako bi se pokušala opravdati već utrošena novčana sredstva”, kaže Rašović.

Dodaje da su isplatili sebi, na ime nagrada, naknada i ko zna čega sve još, više od 250.000 eura.

Stečajevi “pojeli” mnoga velika preduzeća

Kroz stečajeve propala su značajna crnogorska preduzeća, kao što je Solana “Bajo Sekulić”, Beranka, Vunko, Brskovo, Gornji Ibar, Ski centar “Durmitor”, Košuta, Javorak, Metalac, Duvanski kombinat, Primorka, Prvoborac, “Radoje Dakić”, Obod, brojna hotelska preduzeća, a “na aparatima” su i Kombinat aluminijuma (KAP), Rudnici boksita, Željezara...

Ova preduzeća posjedovala su značajne zemljišne komplekse na kojima su sada izgrađeni stanovi i na taj način su iz njih “isisane” stotine miliona eura.

Bivši radnici “Radoja Dakića”, na primjer, tražili su da se preispita poslovanje vlasnika Delta holdinga Miroslava Miškovića u Podgorici, koji je 2005. godine kupio dio imovine bivše fabrike.

Radnici su tokom protesta na kojima su tražili da im se isplate zaostale zarade, govorili da je Mišković za svega 7.680.000 eura kupio livnicu, upravnu zgradu i oko 50.000 kvadrata zemljišta “Dakića” i da se ne zna kako je ta imovina kasnije postala vlasništvo trećeg lica. Vrijednost te imovine na tržištu bi bila višestruko veća.

Zemljište Solane od skoro 15 miliona kvadratnih metara ove godine je nakon deceniju i po, vraćeno državi, a nije pretvoreno u građevinsko najviše zahvaljujući angažovanju međunarodne zajednice.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je ugašena, što je dovelo do velikih šteta pa i poremećaja u eko sistemu, zbog čega su protestovale brojne domaće i međunarodne organizacije za zaštitu ptica. Fabrika je izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je uzimao kredite zalažući imovinu fabrike. Stečaj je uveden 2011. a Eurofond je zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.

Privredni sud je godinama čekao na mišljenje Savjeta za privatizaciju o tome da li je većinski paket plaćen po tržišnoj vrijednosti, što je uslov da se pravosnažno okonča sudski postupak.

CIN-CG je ranije objavio da je bivša vlada bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise, nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost može mjeriti i stotinama miliona eura.

Savjet za privatizaciju krajem marta 2019, donio je mišljenje kojim se Unipromu pravo korišćenja zemljišta pretvara u pravo svojine. U obrazloženju se navodi da je Uniprom platio tržišnu naknadu, te mu se na njegov zahtjev zemlja dodjeljuje na osnovu mišljenja Komisije za imovinska pitanja, Privrednog suda i Savjeta za privatizaciju, “a sve u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima”.

Slučaj Primorke aktuelizovan je 28. decembra kada je sin bivšeg radnika tog ugašenog preduzeća, Edin Begzić, prijetio da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice NLB banke. Begzić je poslovnicu banke oblijepio natpisom - “Vratite novac koji ste ukrali od radnika ‘Primorke’”. Begzić se predao policiji nakon višesatne drame, a ispostavilo se da eksploziv i pištolj koji je nosio, nijesu bili pravi...

Suđenje kriminalnoj grupi koja je oštetila Primorku za više od 20 miliona eura, u toku je u podgoričkom Višem sudu. Više državno tužilaštvo u Podgorici donijelo je 29. decembra naredbu o sprovođenju istrage protiv Žarka Ostojića, stečajnog upravnika Primorke, zbog sumnje u krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Vlada Crne Gore za sada ne namjerava da Boku Kotorsku proglasi za zaštićeno morsko područje (ZMP), iako to zbog očuvanja biodiverziteta preporučuje više relevantnih studija. Ove godine su tri lokaliteta, Katič, Platamuni i Stari Ulcinj proglašena za ZMP

Uz ušće Bojane, najvažniji biodiverzitet je podmorje u zalivu Boke Kotorske. To piše u Nacionalnoj strategiji biodiverziteta sa akcionim planom za period od 2016. do 2020. godine, ali oba ta lokaliteta Vlada Crne Gore ove godine nije obuhvatila planom zaštićenih morskih područja (ZMP).

Zaliv je pod velikim pritiskom ljudskog faktora, što prijeti brojnim vrstama i vrijednim staništima. Prekomjerna izgradnja luka i pristaništa, građevinski otpad, velika frekvencija nautičkog saobraćaja, energetsko i zvučno zagađenje, dramatično utiču na podvodni živi svijet Boke Kotorske.

„Podmorje Boke je jedinstveno, ne samo za Jadran, već za cijelo Sredozemlje, zbog mora sa kojim se miješaju tokovi nadzemnih i podzemnih slatkih voda, a sve u polu-zatvorenom zalivu“, kazao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Eđidio Trainito, italijanski ekspert za biologiju mora, koji je istraživao podmorja širom svijeta.

„Ukoliko se nešto pod hitno ne uradi, zaliv je na putu gubitka staništa i vrsta bez povratka“, tvrdi Trainito.

Čak 20 najugroženijih vrsta Sredozemlja, kao i šest vrsta prioritetnih staništa Evropske direktive o staništima, nalazi se u zalivu. Boka je i od izuzetne važnosti za uzgoj sardina i inćuna, prioritetnih vrsta Mediteranske komisije za generalni ribolov. Sve se to navodi i u kapitalnoj studiji Ekološka kvantitativna analiza Bokokotorskog zaliva iz 2013. koja je dio međunarodnog projekta Programa za životnu sredinu Ujedinjenih nacija (UNEP) i Regionalnog centra za specijalno zaštićena područja (SPA-RAC) u okviru Barselonske konvencije.

Prema ovoj studiji, zaliv ispunjava biološke kriterijume da postane dio liste Barselonske konvencije pod nazivom: Specijalno zaštićena područja od značaja za Sredozemlje (SPAMI). Iz SPA – RAC centra objasnili su za CIN-CG koliko je značajna SPAMI lista. Naime, od preko hiljadu ZMP-a na Mediteranu, svega njih 39 nosi odrednicu SPAMI. Ipak, prvi neophodan korak za listu je da nacionalne vlada prvo lokalitet proglase za ZMP.

Barselonske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, krovni je dokument za zaštitu Sredozemnog mora.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), koje je nadležno za projekat ZMP-a, smatraju da kada je Boka u pitanju nema argumenata za takvu zaštitu. „Najveći dio podmorja zaliva, u biološkom smislu, čine vrstama siromašni terigeni muljevi. Ako bismo ga poredili sa kopnenim staništima, onda bi to odgovaralo pustinjama. Ova staništa su važna, ali iz ugla zaštite, nisu prioritetna“, tvrdi za CIN-CG Danilo Mrdak, državni sekretar u MEPPU.

Najdragocjenije lokacije na crnogorskom primorju su već prepoznate i proglašene za ZMP, tvrdi on.

„U biološkom smislu, argumenti protiv zaštite zaliva ne postoje. Neznanje ili, prije bih rekla, veliki ekonomski interesa na malom području čine zaštitu veoma izazovnom, ali nikako manje važnom“, tvrdi za CIN-CG Vesna Mačić, biološkinja Instituta za biologiju mora iz Kotora. Razlozi zbog kojih zaliv nije zaštićen isključivo su političke prirode, kaže ona.

Više istraživanja dokazalo je da su brojna vrijedna staništa i vrste u zalivu, u procesu regresije, odnosno smanjenja površine ili brojnosti. To je slučaj sa koralnim staništima, koja na cijelom Mediteranu nestaju velikom brzinom, mahom zbog klimatskih promjena i ljudskog pritiska.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima, koralna su ne samo zaštićena, nego i prioritetna staništa, što znači da je naša obaveza da ih štitimo kao oči u glavi“, objašnjava Mačić.

Italijanski stručnjak Trainito je tokom 2019. godine učestvovao u istraživanjima koralnih staništa u zalivu. Tada su na tom području otkriveni ostaci koralnog grebena, za koje se pretpostavlja da je postojao do prije oko 40 godina, ali da je većinom uništen. ,,Koliko je to rijetko, govori podatak da se sličan greben na Mediteranu mogao naći još samo na italijanskoj obali, u regiji Apulja“, kaže ovaj ekspert.

Nedovoljno je zaštićen i zlatni koral, koji je najvredniji u zalivu, jer ga u istom obimu na svijetu ima samo još na Kanarskim ostrvima. Prema Trainitu, bilo bi neophodno da lokacija sa zlatnim koralom bude prirodni rezervat, takozvana no-take zona, dostupna samo naučnicima za istraživanja.

Vlada Crne Gore je na inicijativu Instituta za biologiju mora,  prepoznala značaj zlatnog korala i uspostavila režim preventivne zaštite na mjestima Sopot i Dražin Vrt, ogradivši te lokalitete bovama. 

„Buduća studija zaštite će dati sve potrebne detalje,ukoliko se odluči da se ide u pravcu proglašenja zaštićenog morskog područja na ova dva lokaliteta.”, tvrdi  Mrdak.

„Za sprečavanje negativnih uticaja sidrenja i ribarstva nije dovoljno ograđivanje tih lokacija, jer more nije kopno pa da se pregrađivanjem eliminišu negativni efekti, pogotovo u zalivu, gdje su uticaji zagađenja znatno veći nego na otvorenom moru“, kaže Mačićeva. Ona smatra da bi samo zlatni koral bio dovoljan razlog da se zaštiti cijeli zaliv. Tu su i mnogi drugi razlozi - ljekovito blato u Igalu, te rijetke i zaštićene vrste i staništa, poput morskih trava kao što su Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera noltei, koje su poslednjih godina u velikoj regresiji, mahom zbog nasipanja obale i izgradnje ponti.

Studija Marinski biodiverzitet Boke-Kotorske iz 2014. navodi da je trava Posidonia oceanica, endemska vrsta Sredozemlja, u zalivu gotovo u potpunosti nestala. Cijela staništa koja su ranije identifikovana nijesu pronađena u skorijim istraživanjim.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima traži se najveći stepen zaštite Posidonie, a i prema domaćoj legislativi, kao i prema više međunarodnih konvencija koje je Crna Gora ratifikovala. To znači da zaštita te vrste nije stvar izbora, već obaveza“, apeluje Mačićeva. Ona je još 2001. učesvovala u istraživanju koje je upozorilo na smanjivanje staništa Posidonie.

Ona dodaje da postoje i drugi lokaliteti gdje je zaštita staništa neophodna, poput podmorja oko ostrva Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, Sveti Marko, lokacije Strp, Sveti Stasije, Gospa od Anđela, Turski rt, Sveta Nedjelja. „ Na svakoj od nabrojanih lokacija u zalivu otkriveno je najmanje 20 do 50 vrsta koje su zaštićene ili ugrožene, a što je najvažnije - povlačenje jedne vrste izaziva čitav niz lančanih posljedica“, kaže Mačićeva.

„Iako sam ihtiolog, na moju žalost, riblje vrste koje žive u Boki KotorsKoj nijesu prepoznate kao one koje je potrebno štititi. U ihtiološkom smislu, upravo zbog relativne uniformnosti i malog broja staništa, Boka Kotorska je siromašnija ribljim vrstama nego li ostali djelovim našeg mora koji zauzimaju otvoren položaj i gdje postoji delako veća raznolikost staništa.", tvrdi Mrdak, koji je po struci ihtiolog - ekspert za proučavanje riba.

„Važno je naglasiti da su ribe tek dio morskog biodiverziteta koji je sačinjen od raznih drugih vrsta organizama“, navodi Trainito. On objašnjava da su za regresiju riba u zalivu makar dijelom zaslužne različite vrste zagađenja.

CIN-CG je i ranije pisao o ugroženosti školjke periske (Pinna nobilis), koja je karakteristična za Mediteran. Boka Kotorska bila je jedino autohtono stanište ove školjke u Crnoj Gori, ali već nekoliko godina masovno odumire zbog parazita, i to na nivou cijelog Sredozemlja. Ove godine, proglašena je kritično-ugroženom od strane Međunarodna unije za očuvanje prirode (IUCN), što znači da je ta vrsta u posljednjem stadijumu pred definitivno odumiranje.

Nautički turizam - zarada sa sve većom cijenom

„Da postoje objektivni razlozi prvi bih bio za zaštitu Boke Kotorske. Moramo da razumijemo da je potrebno da se zadovolje kriterijumi kada se nešto stavlja pod zaštitu i da to nije proizvod nečijih htjenja ili simpatija, već posljedica predanog rada na mapiranju vrsta i staništa koje su od značaja za zaštitu“, tvrdi Mrdak.

Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori predviđa Boku Kotorsku kao važno odredište kruzing i jahting turizma, koji su i velika opasnost za očuvanje biodiverziteta. Sva zaštićena područja zbog toga ograničavaju nautički saobraćaj.

„U skladu sa Strategijom razvoja turizma, nautički turizam je prepoznat kao razvojna šansa Crne Gore“, tvrdi za CIN-CG Ivana Đurović, državna sekretarka za turizam. „Strateškim planiranjem i gradnjom brojnih novih savremenih marina, Crna Gora može postati jedan od centara nautičkog turizma“, objasnila je ona. Samo od naplate izletničke takse naša je zemlja od kruzera 2019. prihodovala preko 164 hiljade eura, navodi Đurović.

Kotor je 2019. bio treća luka po broju posjeta kruzera u Evropi. Sa sedam luka od lokalnog značaja i dvije od nacionalnog značaja, zaliv ima najveći nautički promet u Crnoj Gori.

U Crnoj Gori nijesu rađene studije procjene uticaja na životnu sredinu nautičkog turizma, kako kruzera, tako ni uticaja manjih plovila i sve većeg broja luka i pristaništa.

„Nijesmo u saznanju da će u budućnosti biti rađena studija procjene uticaja kruzing turizma na zaliv“, kažu iz Agencije za zaštitu životne sredine. Oni su pojasnili da to nije u njihovoj nadležnosti, kao ni procjena uticaja izgradnje luka i pristaništa. Nosioci projekta su za to zaduženi.

Tokom ove godine izašla je studija poznatog evropskog stručnjaka Hrvoja Carića o uticaju teških metala sa trupa kruzera. Istraživanje je dokazalo da su materije sa trupa naročito opasne za zalivske sredine, gdje dolazi do manjeg protoka vode nego na otvorenom moru, pa se u njima koncentracija eko-toksičnog bakra povećava za 25 puta, u poređenju sa otvorenim morem. Rekordne količine bakra zabilježene su na vrhuncu turističke sezone i na većim temperaturama mora.

Imajući u vidu izolovanost Boko Kotorskog zaliva, toplotu vode tokom ljetnjih mjeseci, rekordni broj kruzera, te činjenicu da se voda u zalivu rijetko obnavlja, zagađenje eko-toksičnim bakrom moglo bi zaista biti zabrinjavajuće.

Eko-toksični bakar doprinosi sprečavanju fotosinteze travki, sprječava razvoj larvi, uzrokuje genetičke promjene na određenim vrstama, taloži se u morskoj ribi, kornjačama, puževima i mušljama, navodi se u Carićevoj studiji.

CIN-CG je ranije pisao o negativnom uticaju kruzing turizma na osjetljivo podmorje zaliva - riziku od otpadnih voda, zagađenju bukom koje plaši životinje, mulju koji kruzeri podižu onemogućavajući foto-sintezu organizama.

U posljednjih nekoliko godina Boka trpi dodatni pritisak zbog intezivne izgradnje ponti, privatnih pristana i plaža. U planovima je izgradnja luke Risan, remonta za jahte i dodatna ekspanzija nautičkog turizma.

Naftne platforme u blizini zaliva - košmar za biodiverzitet

Uz sve ove probleme koji drastično utiču na biodiverzitet, naftne platforme bi mogle biti postavljene na samom ulazu u zaliv, kada Hrvatska i Crna Gora riješe spor oko razgraničenja na Prevlaci. „Centralni problem Prevlake su nalazišta nafte i gasa, iako to možda države neće javno da kažu“, tvrdi za CIN-CG profesor prava Nebojša Vučinić, nekadašnji šef Ekspertske grupe crnogorske Vlade za pregovore oko spora na poluostrvu Prevlaka.

Vučinić naglašava da su istraživanja nafte i gasa, vršena još u bivšoj Jugoslaviji, nagovijestila da bi vrijednih nalazišta moglo biti upravo na morskoj teritoriji oko koje se spore Crna Gora i Hrvatska - između rta Oštro i ostrva Mamule, neposredno na ulazu u zaliv.

„Iako sama morska granica između Crne Gore i Hrvatske nije definisana, veliki broj kompanija, koje su htjele da istražuju naftu i gas u Crnoj Gori, pokazale su interesovanje i za blokove u blizini Prevlake, upravo zbog istraživanja koja su rađena za vrijeme SFRJ, kada je pronađen naftni sloj širine oko 20-ak metara“, kazali su iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) za CIN-CG.

„Ukoliko se uspostavi da postoje ekonomski isplative količine nafte i gasa, dvije zemlje bi se dogovorile da li da zajedno vrše eksploataciju i odnose količine nafte i gasa koje im pripadaju“, naveli su iz MKI.

Mačićeva objašnjava da bi potencijalno zagađenje od naftnih platformi bilo kraj za zaliv. „Voda u zalivu obnavlja se jednom u 50 do 100 godina“, objasnila je ona.

„Čak i zagađenje od eventualnog izliva u Ulcinju bi bilo tragedija za zaliv, zbog same njegove konstrukcije“, kazala je Mačićeva.

Pritom, kako ističe, zaliv je pod zaštitom UNESCO-a, kao i njegova okolina, što bi postavilo pravno pitanje naftnih platformi na lokaciji Prevlake.

Dušan Varda, biolog i ekološki aktivista koji se godinama zalagao za uspostavljanje zaštićenih morskih područja u Crnoj Gori, tvrdi da su efekti istraživanja nafte pogubni čak i da se crni scenariji izliva nikada ne dogode.

„Zagađenje podvodnom bukom koje ta istraživanja proizvode je enormno, a zvučni talasi istraživanja koje je počelo u Ulcinju prostirali su se čak do podmorja Libije“, kaže on za CIN-CG.

„Moramo da se okanemo maštanja o apsolutnoj zaštiti svega i fantazije da se na kraju pretvorimo u jedan veliki nacionalni park. To niti je praktično, niti održivo i predstavlja karikaturu zaštite. Ni jedna zemlja na svijetu to ne radi. Potrebno je naći kompromisna rješenja koja podrazumijevaju da se štite ona najvrjednija područja i da se u tim zonama definiše model maksimalne zaštite i minimalne eksploatacije kako bi ona opstala“, kazao je državni sekretar Mrdak.

Mačićeva smtra da kompromis nije uvijek moguć. „Sve ove aktivnosti i zaštita na malom prostoru zaliva, ne idu zajedno. To je kao da pokušavate da na istom mjestu imate penzionerski dom i diskoteku.“

MEPPU- novi projekat za Boku

Državna revizorska institucija (DRI) bavi se pitanjem mogućih opasnosti po Boku od zagađenja uljima i štetnim tvarima koja se ispuštaju iz brodova. U Reviziji uspjeha upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru, koju je DRI objavila 2021. godine ističe se da od 2012. godine nijesu rađena istraživanja štetnih pritisaka na zaliv.

„Ministarstvo će u narednom periodu raditi na tome da u skladu sa preporukama DRI smanji stepen rizika od zagađenja u Boko Kotorskom zalivu“, objasnila je Ivana Stojanović, rukovoditeljka Direkcije za integralno upravljanje morskim i kopnenim eko-sistemima MEPPU-a.

Ona je objasnila da će preporuke DRI biti tretirane u novom projektu Ministarstva, koji finansira Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija, u saradnji sa Pap-Rak-om, regionalnim centrom Barselonske konvencije u Hrvatskoj.

„Tokom ovog programa napraviće se lokalni plan integralnog upravljanja za područje Boke. Zaliv je izabran za pilot područje, upravo zbog svih svojih odlika i brojnih pritisaka. Akcenat će biti na integraciji mjera adaptacije na klimatske promjene u plan, ali će i sve drugo biti uzeto u obzir“, tvrdi Stojanovićeva.

Takvi su projekti pozitivna stvar, ali oni ne vode potpunoj zaštiti podmorja Boke, ističu stručnjaci. Brojni slični projekti nijesu godinama donosili rezultate kada je zaštita crnogorskog podmorja u pitanju. „Postoje već utvrđene prioritetne preporuke za zaliv, počev od regulacije otpadnih voda, broja kruzera, definisanja mjesta za sidrište i jahte, veće kontrole svih tih plovila, itd. Ove preporuke su već na više mjesta navedene i pojašnjene, ali ne vidim da se išta na tome radi“ kaže Mačićeva.

„Na ovom prostoru ljudi shvataju da treba štititi kulturno-istorijsko blago, ali nijesu svjesni da imaju podjednako vrijedno blago pod vodom. Boka Kotorska je idealan model - ona je Sredozemno more u malom: basen pod ogromnim ljudskim pritiskom i nemjerljivim prirodnim bogatstvom. Hajde da učimo na ovom modelu - kako sprovoditi brojne aktivnosti, a ipak štititi prirodu“, kazao je Trainito.

Ovdje se o prirodi nije vodilo mnogo računa, za prethodne vlade bio je važniji kratkoročni interes, brzi prihod od turizma i neobuzdane gradnje. Izostanak Boke sa ZMP sluti da će tako biti i u buduće.

Otpad i izgradnja slabe staništa

U istraživanju staništa dna iz 2019. koje je radio Eđidio Trainito navodi se da mjesto Turski rt, u blizini tjesnaca Verige, iako bogato koralnim staništima, nije zaštićeno zbog velike količine otpada koji je bilo nemoguće ukloniti.

„Ogromne količine plastike, ostaci kombi-autobusa, automobila, šporeta, mašina i druge vrste otpada u vodama na Verigama znatno su oslabila staništa“, objašnjava Trainito.

Velika količina građevinskog otpada snimljena je i u tivatskom zalivu prilikom istraživanja 2014, gdje je razorila cijelo dno.

Trainito apeluje na važnost ograđivanja zaliva mrežama koje se koriste za zaštitu mora u mjestima gdje je voda blizu puteva ili se izgradnja vrši tik uz obalu.

„To bi bilo skupo ulaganje, ali bi značajno poboljšalo situaciju“, tvrdi on.

,,Problem je i izgradnja betonskih ponti i pristana koje uništavaju vrijedne trave na rubovima zaliva. Osim što je beton sam po sebi štetan, sidrenje je pogubno za staništa na dnu“, tvrdi Mačićeva.

Trenutno su u planu izgradnja remonta jahti u Bijeloj, a prethodna Vlada odobrila je i izgradnju luke u Risnu. Sve to može imati poguban efekat na staništa, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Izgradnja luke u Tivtu zauvijek je oslabila staništa i potpuno poremetila prirodna strujanja u tom dijelu zaliva“, tvrdi Trainito.

Mačićeva apeluje i da se razmisli o izgradnji luke za prihvat kruzera u Risanskom zalivu, koju je bivša Vlada planirala. „Izgradnja te luke predstavljala bi nerazuman i neodgovoran postupak, koji bi vrlo vjerovatno mogao izazvati mnogo veću štetu po živi svijet, nego što je to bio slučaj do sada“.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine kazali su da ni za jedan od ovih projekata nije vršena procjena uticaja na životnu sredinu, te da je to obaveza izvođača projekta. ,,Od marina u Boki, vršene su procjene uticaja isključivo za marine Porto Novi (Kumbor) i Porto Montenegro (Tivat)“, naveli su oni.

Uređaji pogubni za staništa

Izgradnja luksuznih rizorta na obali koji regulišu temperaturu u prostorijama po principu razmjene energije sa morskom vodom šteti staništima u podmorju. Ovi uređaji zimi koriste toplotu mora, a ljeti toplotu ispuštaju u more i tako remete prirodnu temperaturu morske vode, koja je ljeti i do dva stepena toplija, a zimi za isto toliko hladnija. Ta razlika u temperaturi može biti fatalna za morske organizme, naročito za koralna staništa.„Svega pola stepena je dovoljno da poremeti razmnožavanje korala“, objašnjava Mačić.

U Boki ovakva postrojenja postoje već u Kumboru, u hotelu One and Only u Portonovom.

Đurđa RADULOVIĆ

Small fines and a reluctance to pursue criminal prosecution have contributed to a culture of impunity for companies big and small that ignore the orders of environmental inspectors.

By Jelena Jovanovic

On November 7, 2013, environmental inspectors in Montenegro ordered local wine producer 13. jul-Plantaze to resolve the way it treats wastewater.

Two years later, having failed to comply, the company – which produces roughly 22 million kilos of grapes annually – was given a fine of 3,000 euros and a new deadline. When that deadline was missed, it was fined again, this time 4,000 euros. By December 2016, the fine was 5,000 euros, repeated in July 2017 and then again in February 2019. 

And still the company, which claims to sell more than 16 million bottled products in over 40 countries around the world, did not comply with the order. 

“The company has prepared project documentation for the wastewater treatment system, but large financial resources are needed to carry out the measures that have been ordered,” said chief environmental inspector Veselinka Zarubica.

13.jul-Plantaze said it had worked “intensively” on the issue and was waiting for “a stable financial situation” to resolve it. 

“The whole time work is going on to optimise the solution for purifying wastewater, in order to find the most efficient and effective means of dealing with it,” the company said.

It is far from alone, however, in failing to act immediately on the orders of environmental inspectors in Montenegro, who rarely escalate cases beyond misdemeanour proceedings, according to the finding of an analysis by BIRN and the Centre for Investigative Journalism in Montenegro, CIN CG.

And it’s the water, land, air and people of Montenegro that are paying the highest price, say environmentalists.

“We have hundreds of examples that prove that the laws are just words on paper and that the system does not work”, said eco activist Aleksandar Dragicevic.

Fines having little effect

According to data obtained from the Judicial Council, since the beginning of 2016, 534 cases have been opened in Montenegrin courts on the basis of alleged criminal acts against the environment and spatial planning. 

But 411 of those concerned illegal wood-cutting; only six were for environmental pollution, none of which ended in convictions.

Instead, the Department for Environmental Inspection relies heavily on fines and misdemeanour proceedings, which carry far less damaging consequences for the guilty party.

In the records of dozens of misdemeanour cases that BIRN obtained via Freedom of Information requests, the biggest violators, besides Plantaze, are Gradir Montenegro, owner of the Suplja stijena lead and zinc mine in Pljevlja, scrapyard WEG kolektor D.O.O. Berane, the steel mill Toscelik Steel and state-owned electricity firm Elektroprivreda.

In many cases, the issues identified by inspectors have not been resolved regardless of the fines imposed.

In 2015 alone, Zarubica filed five requests for misdemeanor proceedings against Turkish-owned Toscelik, based in Montenegro’s second city of Niksic.

In March of that year, Toscelik was ordered to obtain environmental consent from the Agency for Environmental Protection for an environmental impact assessment for part of its operations. When it failed to do so, Zarubica filed for misdemeanour proceedings in June. Then again in October. She filed three more requests in December for other shortcomings, including one concerning the way the factory deals with waste.

Then three years later, in January 2018, Toscelik was reprimanded again for violating the law on integrated pollution prevention and control, according to documents obtained by BIRN and CIN CG. The company ceased operating in 2021.

Likewise, between 2017 and 2019, WEG Kolektor was fined repeatedly over its handling of toxic waste, including failure to measure pollution in the air. In May 2017, inspectors ordered the company to dig a third well for waste, only to find two years later that it had not.

In documentation handed over to state prosecutors on November 6, 2018, the Agency for Environmental Protection complained that “none of the steps taken so far by environmental inspectors concerning the subject under monitoring have had any effect.”

Meanwhile, Gradir Montenegro was ordered in September 2013 to fix pipes at its lead and zinc mine that inspectors discovered were leaking into the Mjednik stream and turning the water cloudy, as well as a faulty pump. The company was ordered to fix the pipes, which it did.

Six years later, the Cehotina river, into which the Mjednik flows, was polluted. Authorities were unable to prove that Gradir caused the pollution because officials from the Institute for Public Health failed to turn up to take water samples on November 15, 2019, according to records made by environmental inspector Irena Popovic and seen by BIRN and CIN CG. Gradir was ordered to remove the pipes altogether.

Dragicevic, the eco activist, said smaller polluters were only following the example set by bigger polluters.

He called for a proper penal policy, law enforcement and reform of the inspection system, warning that “trust in the institutions must be built before it is too late.”

“Because when we reach a point of no return, when anyone can kill what they want with a rifle in the woods, when tons of fish are killed with dynamite every day, when the forest is cut by whoever wants to, wherever they want, without fear of consequences soon we will have nothing to protect and it will be too late.”

‘Nothing but devastation’

Radojica Bulatovic says that the very air he breathes is affected by the failure of authorities to hold polluters to account. 

He and other residents near the Cijevna river in Golubovci, southern Montenegro, blame the road contractors Putevi and Tehnoput for the dust in the air and excrement in the river, which both companies scrape for gravel. 

“They take the state’s treasures and these people produce asphalt using such outdated technology that they poison us. They are killing us with stone dust,” said Bulatovic.

He accused inspectors of “resolving everything over the phone” and questioned the effectiveness of the “ordinary, small sprinklers” installed to keep down the dust. “If they continue like this, we’ll have to move out,” Bulatovic told BIRN and CIN CG.

Residents say they have appealed to the Directorate for Inspection Affairs on several occasions. Two years ago, the directorate replied that both companies had the necessary permits, had installed water systems to keep down dust and that one of the firms had even planted a “small pine wood” to stop the spread of dust.

In a response to BIRN and CIN CG, the Directorate said that its inspectors “regularly monitor the companies Putevi and Tehnoput” and that, in response to the concerns of residents, had repeatedly ordered monitoring of air pollution in the air and that Tehnoput would be relocated.

To make matters worse, major polluters in Montenegro have been dodging environmental taxes and contributions for years.

For example, Niksic-based Uniprom, which owns aluminium producer Kombinat Aluminijum Podgorica KAP, was ordered this year to pay just over 800,000 euros in unpaid environmental taxes and fees. On November 25, Uniprom owner Veselin Pejovic was arrested on allegations he threatened the head of the Agency for Environmental Protection. By then, Uniprom had paid some of the money back but still owed just over 670,000 euros.

In total, the Agency ordered firms to pay around 1.3 million euros in taxes and fees this year, a sum that included debts from previous years. Around half that amount had been collected by the time of publication of this story, compared to roughly 300,000 euros annually in previous years.

Milos Lazarevic, executive director of the NGO Coalition for Sustainable Development, KOR, said that a raft of international conventions and agreements that Montenegro had signed up to, not to mention its obligations on the road to European Union accession, had little effect.

“To make matters worse, the previous government concluded a number of agreements that are unconstitutional and passed a series of urban and other plans that would permanently devastate even UNESCO-protected areas, not to mention rivers and lakes,” Lazarevic told BIRN and CIN CG.

“In the absence of a system of rule of law, some citizens pointed out anomalies in society through organised action and thus inspired others to jointly put pressure on the institutions of the system to finally start doing the work for which they are paid from the citizens’ money,” he said.

“There is a critical awareness and desire among the citizens, but as long as the legislative, executive and judicial authorities do not realise that the emperor is naked and do not take responsibility… in ten years there will be nothing but devastation.”

Male novčane kazne i nevoljnost da se pokrene krivično gonjenje doprinijeli su kulturi nekažnjavanja velikih i malih kompanija koje ignorišu naloge ekoloških inspektora

Ekološki inspektori u Crnoj Gori su 7. novembra 2013. godine naložili lokalnom proizvođaču vina 13. jul-Plantaže da riješi način na koji tretira otpadne vode.

Dvije godine kasnije, pošto nije ispoštovala, kompaniji – koja proizvodi oko 22 miliona kilograma grožđa godišnje – izrečena je kazna od 3 000 eura i novi rok. Kada je taj rok propušten, ponovo je kažnjena, ovoga puta sa 4 000 eura. Do decembra 2016. kazna je iznosila 4 000 eura, u julu 2017. kažnjeni su sa 5 000 eura, a zatim ponovo u februaru 2019.

I dalje kompanija, koja tvrdi da je prodala više od 16 miliona flaširanih proizvoda u preko 40 zemalja širom svijeta, nije ispoštovala nalog.

„Preduzeće je izradilo projektnu dokumentaciju za sistem za prečišćavanje otpadnih voda, ali su potrebna velika finansijska sredstva za sprovođenje naloženih mjera“, rekla je glavna ekološka inspektorka Veselinka Zarubica.

Iz preduzeća 13. jul-Plantaže rekli su da „intenzivno“ rade na tom pitanju i da čekaju „stabilnu finansijsku situaciju“ da ga riješe.

„Sve vrijeme se radi na optimizaciji rješenja za prečišćavanje otpadnih voda, kako bi se pronašlo najefikasnije i najdjelotvornije sredstvo za rješavanje problema“, saopštila je kompanija.

Daleko od toga da su oni jedini koji ne postupaju odmah po nalogu ekoloških inspektora u Crnoj Gori, koji rijetko procesuiraju slučajeve mimo prekršajnog postupka, navodi se u analizi BIRN-a i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Najveću cijenu plaćaju voda, zemlja, vazduh i građani Crne Gore, kažu ekolozi.

„Imamo stotine primjera koji dokazuju da su zakoni samo mrtvo slovo na papiru i da sistem ne funkcioniše“, rekao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

Novčane kazne imaju mali efekat

Prema podacima dobijenim od Sudskog savjeta, od početka 2016. godine u crnogorskim sudovima su formirana 534 predmeta po osnovu navodnih krivičnih djela protiv životne sredine i uređenja prostora. 

Od tog broja, čak 411 formirano je zbog šumske krađe, a samo šest zbog zagađenja životne sredine, od kojih nijedno nije završilo osuđujućom odlukom.

Umjesto toga, Odsjek za ekološku inspekciju se u velikoj mjeri oslanja na novčane kazne i prekršajne ​​postupke, koji nose daleko manje štetne posljedice po stranu koja je kriva.

U evidenciji desetina prekršajnih predmeta do kojih je BIRN/CIN-CG došao putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, najveći prekršioci, pored Plantaža, su Gradir Montenegro, vlasnik rudnika olova i cinka Šuplja stijena u Pljevljima, deponija WEG kolektor D.O.O. Berane, i Elektroprivreda u državnom vlasništvu.

U mnogim slučajevima, problemi koje su identifikovali inspektori nisu riješeni bez obzira na izrečene kazne.

Samo u 2015. Zarubica je podnijela pet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv Toščelika u turskom vlasništvu, sa sjedištem u, drugom po veličini crnogorskom gradu, Nikšiću.

U martu te godine, Toščeliku je naloženo da od Agencije za zaštitu životne sredine pribavi ekološku saglasnost za procjenu uticaja na životnu sredinu za dio svog poslovanja. Kada to nije učinila, Zarubica je u junu pokrenula prekršajni postupak. Zatim ponovo u oktobru. Ona je u decembru podnijela još tri zahtjeva za druge nedostatke, među kojima i jedan koji se tiče načina na koji se fabrika bavi otpadom.

Potom je tri godine kasnije, u januaru 2018, Toščelik ponovo ukoren zbog kršenja Zakona o integrisanom sprječavanju i kontroli zagađenja životne sredine, prema dokumentima do kojih su došli BIRN/CIN-CG. Kompanija je prestala sa radom 2021.

Isto tako, između 2017. i 2019. godine, WEG Kolektor, koji gazduje bazenima crvenog mulja u Podgorici, više puta je kažnjavan zbog rukovanja toksičnim otpadom, uključujući i propust da se izmjeri zagađenje vazduha. Inspektori su u maju 2017. naredili kompaniji da iskopa treći bunar za otpad, da bi dve godine kasnije ustanovili da to nije učinila. 

U dokumentaciji koja je predata državnim tužiocima 6. novembra 2018. godine, Agencija za zaštitu životne sredine se žalila da „nijedan od dosadašnjih koraka koje su ekološki inspektori preduzeli u vezi sa subjektom nadzora nije imao efekta“.

U međuvremenu, kompaniji Gradir Montenegro je u septembru 2013. godine naloženo da popravi cijevi na svom rudniku olova i cinka za koje su inspektori otkrili da cure u Mjednički potok i zamućuju vodu, kao i neispravnu pumpu. Preduzeću je naloženo da popravi cijevi, što je i učinilo.

Šest godina kasnije, zagađena je rijeka Ćehotina u koju se uliva Mjednički potok. Nadležni nisu uspjeli da dokažu da je Gradir izazvao zagađenje, jer se službenici Instituta za javno zdravlje 15. novembra 2019. godine nisu pojavili da uzmu uzorke vode, navodi se u evidenciji ekološke inspektorke Irene Popović, a u koju su BIRN/CIN-CG imali uvid. Gradiru je naloženo da potpuno ukloni cijevi.

Dragićević, ekološki aktivista, kaže da se manji zagađivači vode primjerom većih zagađivača.

On je pozvao na pravilnu kaznenu politiku, sprovođenje zakona i reformu inspekcijskog sistema, upozoravajući da se „povjerenje u institucije mora izgraditi prije nego što bude kasno“.

„Jer kada dostignemo tačku bez povratka, kada može ko želi puškom da ubija kako hoće i gdje hoće, kada se svakog dana na tone ribe pobije dinamitom, kada šumu sječe ko hoće i gdje hoće, a bez straha od posljedica, veoma brzo nećemo imati šta da štitimo i biće kasno”.

'Ništa osim pustoši'

Radojica Bulatović kaže da na sam vazduh koji udiše utiče to što vlasti ne pozivaju zagađivače na odgovornost.

On i drugi mještani u blizini rijeke Cijevne u Golubovcima, krive preduzeća iz Puteva i Tehnoputa za prašinu u vazduhu i fekalije u rijeci. Obje kompanije uzimaju šljunak iz rijeka.

„Uzimaju blago ove države i ovog naroda da proizvode asfalt po tako zastarjeloj tehnologiji da nas truju ođe. Ubijaju nas kamenom prašinom ”, rekao je Bulatović.

Optužio je inspektore da su „sve rješavali telefonom“ i doveo u pitanje efikasnost „običnih, malih prskalica“, postavljenih da bi se uklonila prašina. 

„Ako nastave ovako, mi moramo da se iselimo“, rekao je Bulatović za BIRN/CIN-CG.

Mještani kažu da su se u nekoliko navrata obraćali Upravi za inspekcijske poslove. 

Uprava im je prije dvije godine odgovorila da obje kompanije imaju potrebne dozvole, da su postavile sisteme za kvašenje da bi se uklonila prašina i da je jedna od firmi čak posadila „boriće“ da bi spriječili širenje prašine.

U odgovoru BIRN/CIN-CG, Uprava je saopštila da njeni inspektori „redovno prate preduzeća Putevi i Tehnoput” i da su, kao odgovor na zabrinutost mještana, više puta nalagali praćenje zagađenosti vazduha i da Tehnoput treba da bude izmješten.

Da stvar bude gora, veliki zagađivači u Crnoj Gori godinama izbjegavaju ekološke takse i naknade.

Primjera radi, nikšićkom Unipromu, koji je vlasnik podgoričkog Kombinata aluminijuma (KAP), ove godine je naloženo da plati nešto više od 800 000 eura na ime neplaćenih ekoloških taksi i naknada. 

Vlasnik Uniproma Veselin Pejović uhapšen je 25. novembra pod optužbom da je prijetio direktoru Agencije za zaštitu životne sredine. Do tada je Uniprom platio dio tog novca, ali je i dalje dugovao nešto više od 670 000 eura.

Agencija je ukupno naložila firmama da ove godine plate oko 1,3 miliona eura taksi i naknada, što uključuje dugove iz prethodnih godina. Otprilike polovina tog iznosa prikupljena je do objavljivanja ove priče, u poređenju sa oko 300 000 eura godišnje u prethodnim godinama.

Miloš Lazarević, izvršni direktor nevladine organizacije Koalicija za održivi razvoj (KOR), rekao je da niz međunarodnih konvencija i sporazuma koje je Crna Gora potpisala, a da ne govorimo o obavezama na putu ka pristupanju Evropskoj uniji, ima malo efekta.

„Da sve bude gore, prethodna vlast je sklopila veliki broj ugovora koji su protivustavni, a donijela je i niz urbanističkih i drugih planova kojima bi se trajno devastirala čak i UNESCO zaštićena područja, a o rijekama i jezerima da ne govorimo“, rekao je Lazarević za BIRN/CIN- CG.

„U odsustvu sistema vladavine prava, pojedini građani su organizovanim djelovanjem ukazali na anomalije u društvu i time inspirisali i ostale da zajednički izvrše pritisak na institucije sistema da konačno počnu da rade posao za koji su novcem građana i plaćene“, kazao je on.

„Kod građana postoje kritička svijest i želja, ali dokle god zakonodavna, izvršna i sudska vlast ne uvide da je car go i ne preuzmu odgovornost … za desetak godina neće ostati ništa osim pustoš.“

Jelena JOVANOVIĆ