Centar za građanske slobode (CEGAS) je prateći unutrašnji nadzor državnih tužilaštava uočio nepostojanje interne kontrole među tužilaštvima, iako ga Zakon eksplicitno nalaže. SDT niko nije kontrolisao za vrijeme GST Katnića, a izostao je značajan nadzor i u drugim tužilaštvima. Odgovornost za ovakav vid propusta je izostala. Nad SDT-om je prvi put vršen nadzor za 2016.godinu, pa je tek u 2021-oj započet – 29.januara 2021. Odlukom vd VDT-a. Odluka se zbog kadrovskih promjena mijenjala dva puta tokom iste godine, sa posebnim osvrtom na nadzor nad SDT-om.

Po Zakonu o državnom tužilaštvu Crne Gore Vrhovno državno tužilaštvo najmanje jedanput godišnje vrši analizu rada državnih tužilaštava, pa je jasno o kojem se zaostatku radi.

Prema podacima iz državnog tužilaštva nadzor nad višim državnim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju izvršen je u četvrtom kvartalu 2022.godine, dok je nadzor nad SDT-om i dalje u toku.

CEGAS ne čudi dužina trajanja nadzora, s obzirom na značajna kašnjenja i stalne kadrovske izmjene, ali čudi činjenica da Vrhovno državno tužilaštvo na pitanje CEGAS-a o postojanju dokumenta Plana nadzora za 2023. godinu daje odbijajuće Rješenje, u kojem se navodi da Vrhovno državno tužilaštvo ne posjeduje akt/dokument koji sadrži tražene podatke.

Kako u 2022-oj godini nije vršen nadzor od viših državnih tužilaštava ka osnovnim, čudi činjenica da Više državno tužilaštvo Podgorica još uvijek nema izrađen poseban Plan nadzora za 2023., već nas je informisalo da je ono u aktu Programa rada za 2023. predviđeno, ali nije jasno određeno nad kojim osnovnim tužilaštvima će biti sproveden nadzor.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju na isto pitanje CEGAS-a o Planu nadzora za 2023. godinu odgovara da je u toku proces ocjenjivanja državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, pa tek nakon što budu svi ocijenjeni će biti utvrđen i Plan nadzora za 2023.godinu.

Više državno tužilaštvo Podgorica smatra da ima vremena za donošenje posebnog plana nadzora za 2023., iako smo pri kraju prvog kvartala, što čini lošu praksu za davanje mogućnosti transparentnosti i praćenja od strane civilnog sektora.

Uzimajući u obzir značaj unutrašnje kontrole u tužilačkom sistemu, CEGAS je mišljenja da Planovi nadzora moraju biti definisani i jasni najdalje u prvom mjesecu tekuće godine, kako bi i ovaj vid kontrole bio dovoljno određen i transparentan.

Tim CEGAS-a

U pominjanju Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010 godine pri početku projekta Ski centar ”Žarski” u drugom dijelu mandata Vlade Duška Markovića, Opština Mojkovac (nekad i sad kako gleda na razvojni projekat Skijalište Žarski-Mojkovac) itd. ima mnogo tačnosti. Međutim,  ima zamjene teza iz razloga ne posjedovanja određenih informacija ili uticaja nekih privatnih interesa iz susjedstva, a da autorka nije bila u spoznaji istih. Nova lokalna vlast u Mojkovcu, kada je formirana prije godinu dana u kojoj sam resorni potpredsjednik za investicije i razvoj, u listi prioritetnih projekata pod brojem jedan je upravo nastavak radova na skijalištu “Žarski” i spajanju “Žarskog” i “Cmiljače” na teritoriji Bijelog Polja. Samim postupkom spajanja ovo skijalište obuhvata 25 km staza. Po mišljenju i ocjeni mnogih i najvećih stručnjaka i prvaka u ovom sportu iz bivše SFRJ, Borisa Strela, Bojana Križaja, prof. Voja Tomića (jednog od direktora zimske olimpijade u Sarajevu) ovo skijalište jedinstveno je po mnogo čemu. Činjenica da je korona uslovila određeni zastoj na ovom projektu kao i tranzicija vlasti prošle Vlade. S tim u vezi, slobodno mogu da kažem da je sa državnim budžetom aktuelne Vlade usvojenim u Skupštini Crne Gore, kao i nedavnom posjetom Mojkovca premijera Dritana Abazovića zajedno sa pet ministara, stavljena tačka na neke dileme i neke private interese i uticaje iz susjedstva. Uspjeli smo da za kratko vrijeme uradimo dosta toga da ove građevinske sezone punim zamahom nastavimo radove koje smo pokrenuli prošle građevinske sezone. Mnogo je tu posla urađeno u prethodnoj godini oko projektne dokumentacije, nastavka eksproprijacije. Intezivno se radi oko projekta postavljanja treće žičare koja će spajati Mojkovac i Bijelo Polje. Nastaviće se i završiti ove godine preostalih trećinu staza na Bjelogrivcu na skijalištu “Žarski”.  Raskinuti su već neki ugovori oko elektro dalekovoda, dorađuje se projektna dokumentacija za isti, kako bi se ukomponovali i riješili razni problemi oko imovinskih odnosa, kao i problemi tehničke prirode. Napravljeno je ovih dana i završeno nekoliko projekata oko trafostanica za dvije zičare u baznoj stanici “Žarski”. Takođe, putna infrastruktura je sa dijela mojkovačke strane urađena u procentu od preko 50 odsto, gdje je glavni dio posla odrađen u smislu teških zemljanih, betonskih radova i konstrukcija. Takođe, gradnja mosta preko Tare, po riječima direktora Uprave za saobraćaj gospodina Vuksanovića, počinje početkom građevinske sezone, jer je sva projektna, odnosno tenderska dokumentacija, kao i ostali pripremni radovi završeni. Dakle, sve je  spremno za početak, ovaj most je predviđen da spaja magistralni put sa regionalnim putem prema Lubnicama-Beranama, a ujedno taj put je polovina puta do skijališta “Žarski”. U fazi je doprojektovanje preostalog dijela puta do Žarskog, kako bi se prevazišli nastali problemi klizista i nepoštovanja projektne dokumentacije, nepredviđenih okolnosti, itd. U većem dijelu grubi građevinski i zemljani radovi su završeni. Raspisani su tenderi i uskoro još nekoliko projekata ulazi u završnu fazu i to oko puta kao i vodosnadbijevanja bazne stanice na “Žarskom”, kao i još mnogo toga oko spajanja puta “Cmiljače” i “Žarskog” - parkirališta. Lokalna uprava sa resornim Ministarstvom finansija i drzavne komisije radi na rješavanju imovinskih odnosa za postavljanje pomenute treće žičare-šestosjeda i nadamo se da ćemo zajedno sa  građanima raditi na opšte zadovoljstvo.  

Napominjem da je ovaj projekat počela Vlada Duška Markovića u drugom dijelu mandata kao što je i u tekstu prethodno i navedeno, kako ja to umijem da kažem “u drugom dijelu mandata kada se otrgao od Mila Đukanovića i okrenuo rodnom sjeveru i Mojkovcu” - do sad je uloženo oko 30 miliona. Ovogodišnjim državnim  budžetom je za “Cmiljaču” i “Žarski” predviđeno oko 10 miliona uz žičaru vrijednu 6 miliona, koja spaja ova dva skijališta, dok je ukupna investicija vrijedna 15-16 miliona. Na nama je - lokalnim upravama Mojkovac i Bijelo Polje da pomognemo Upravi za kapitalne projekte oko realizaciji ovog zajedničkog projekta, sa kojom imamo odličnu komunikaciju kao i direktorom Uprave gospodinom Esimom Bećovićem, gdje se ne čeka na sastanak, već se isti zakazuje telefonski, a i mnogi poslovi tako se tako i završavaju. Ministarstvo ekonomskog razvoja je nedavno napravilo Operativni tim, a takođe je i Ministarstvo finansija delegiralo državnog sekretara Miloša Medenicu da koordinira ovim projektom. Naravno, lokalna uprava Mojkovac se ranije samoorganizovala i pokrenula ovaj projekat, koji je činjenično zbog spleta okolnosti, koje sam naglasio, bio u određenom zastoju dvije godine. Određene štete koje su nastale na pristupnom putu u najvećoj mjeri prouzrokovane velikom elementarnom nepogodom - poplavama, dijelom zbog ne baš dobroj konzervaciji gradilišta koju je bio dužan da uradi izvođač radova, na kraju građevinske sezone, će biti riješeni, kao i oko problema oko opreme, pri čemu ugovarači montiranja opreme i izvođenja tih radova moraju izvršiti primopredaju radova u ispravnom stanju. Postoji sigurno propusta, ali svako će imati svoj dio naknadnog troška od izvođača do investitora, ako nije zaštitio gradilište i opremu. Mislim da pojedini to žele predstaviti iz tendencioznih razloga, kako bi se predstavilo da ovaj projekat neće zaživjeti i kako bi neki privatni profiteri ušićarili. Mi im poručujemo iz lokalne uprave Mojkovac kao i Bijelo Polje da je ovo projekat važan za sjever i za Crnu Goru, a ova zimska sezona je pokazala da je ovaj projekat potreban i bitan radi rasterećenja cjelokupne infrastrukture Kolašina i Skijališta Crne Gore. 

Naglašavajući, potvrđujem da i ove godine na Bjelogrivcu i Turjaku, tj. na skijalištima “Žarski” i “Cmiljača” ima ubjedljivo najviše snijega u regionu, zbog svoje dispozicije, sjeverno i prirodno orjentisanih ski staza. Kada sve bude u funkciji produžetak zimske sezone će na ovom budućem skijalištu sigurno trajati u produženom vremenu od 15 dana, što su konstatacije ne moje nego svjetskih  stručnjaka još poodavno kada se rađala ova ideja, prije 30 godina.

Pošto su prisutni razni lobisti oko ovog projekta kako bi ovo osporili ili usporili, koristim i ovu priliku da još jednom pitam neke, zar je normalno da uloženih  30.000.000 eura u ski centre „Žarski“ i “Cmiljaču“ ode u staro gvožđe? Treba li da propadne ovolika investicija i da se ne valorizuju ovakve prirodne ljepote, koje su najbolje okarakterisali vrhunski stručnjaci da su ovi tereni raj na zemlji i neviđeno prostranstvo sa svim elementima savremenog ski rizorta, kojima može da pozavidi Evropa. 

Zamjena je teza u zadnjem dijelu teksta gospođe Jelić, odnosno očito da su informacije onog ko ih je davao bile tendenciozne, vezano za sami početak ovog projekta, i nijesu tačne. Pominje se da se opštinska Agencija za investicije i razvoj Mojkovac da se protivila ovom projektu, a sadašnja lokalna uprava isti vidi kao razvojnu šansu. Tada sam kao direktor Agencije, kada se radilo oko Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010. godine, učestvovao u davanju primjedbe na projekat da se kroz PPPN ne ucrtava i ne pribjegava tolikoj urbanizaciji sa 7000-8000 ležajeva. Strategija je bila i ostala ista, sadašnja lokalna vlast, s obzirom da projekat skijališta više niko ne može zaustaviti, je za to da se ogromni prostorni potencijali za gradnju hotelskih kapaciteta prave u samom gradu Mojkovcu, a da se reviduje takav PPPN za Bjelasicu, a ne da je kako je u tekstu navedeno Opština Mojkovac ili njena Agencija bila protiv projekta skijališta, već protiv masovne gradnje na Bjelasici. Mi ćemo sada upravo donijeti određene odluke u ovom smjeru. Ne želimo da od Mojkovca pravimo nerazvijenu Rašku, a “Kopaonik “ gradimo na Bjelasici.

Koliko smo mi svi u Mojkovcu za ovaj trodecenijski projekat, nevezano za određene razlike, govori Glavni projekat puta 2007/8. godine koji smo napravili            (istine radi, realizacija je otišla drugom trasom iako je to određena greška, ali na to je stavljena tačka), govori i grandiozna maketa iz tog vremena skijališta na “Žarskom” na 3-4 m2 , koja se nalazi u kancelariji Skijališta u Mojkovcu. Upravo sam tada bio direktor Agenciji za Investicije i razvoj, a nakon 15 godina pauze u izvršnoj opštinskoj vlasti (kada sam ukazivao da nema obmane naroda da se skijalište u Mojkovcu  mora završiti ), sada smo punim jedrima zaplovili u realizaciji ovog za Mojkovac i Bijelo Polje važnog projekta.

A profiterima poručujem, država neće više nikada biti “krava muzara” gdje ona ulaže pare, a ekstraprofiteri ne žele da ulažu već da skidaju kajmak tj. da prigrabe profit za sebe. Takvi nam ne trebaju, već zdravi investitori koji se već javljaju i iskazuju određenu zainteresovanost. Država je pokazala snagu sa više odluka ove Vlade, vrativši trajekte, Željezaru, Luku-e , Elektroprivredu, itd. Nadamo se da će nastaviti i na sjever, a kada dolazite na sjever autoputem tim povodom, preporučujem Vladi da se zadrže u Kolašin, pa dalje.

Uz zahvalnost autorki teksta CIN-CG, a u nemanju dovoljno informacija, tj. dobijenih i sagledanih iz jednog ugla-centra, vjerovatno i ne znajući namjere tih centara da nijesu dobronamjerni ni Mojkovcu ni Bijelo Polje, a ni građanima cijele Crne Gore, ipak ste podstakli i upozorili na neke promašaje koji su evidentno bili na ovom projektu. Na početku, da mi koji sada to radimo - nastavljamo ne napravimo slične greške. Zahvaljujemo se i stojimo na raspolaganju, da preko medija potstaknemo sve da ažurnije dovršimo ovaj značajan projekat. Ponoviću svoju tezu “Vlada koja ne završi ovaj projekat 2025-2026. nije Vlada koja treba da ima podršku ni Mojkovca ni Bijelog Polja, pa ni sjevera”. Ličnu odgovornost ću osjećati ukoliko se ne realizuje ovaj projekat, ali će u tom slučaju i javnost biti obaviještena. Znam da se to neće desiti. Vlada je čvrsto stala iza ovog projekta, što se vidi iz kapitalnog Budžeta za 2023. godine, a mi iz lokalnih uprava moramo biti maksimalno uključeni i biti servis Upravi kapitalnih projekata i drugim državnim institucijama i ministarstvima. Jedino zajedno možemo uz podršku i razumijevanje građana oko rješavanja imovinskih odnosa. Apelujem da ne shvataju opštine i Vladu drugom stranom, već kao partnere da zajednički odradimo posao, kako za ovaj projekat tako i za druge razvojne projekte.

Bjelasica je jedna od rijetkih planina koja ima ovakve ljepote, oslanja se na pet opština koje će povezane sa autoputem biti jedno bijelo more na sjeveru, gdje treba redom osmisliti ulaganje u zimsku i ljetnju turističku infrastrukturu. A sa razvojem ski rizorta na Bjelasici, postajemo privlačni za planinski i seoski turizam što je u posljednje vrijeme, posebno posle korone, sve izraženije. Tako da sjever postaje destinacija za cjelogodišnji turizam kroz ovakav razvojni potencijal, što je Vlada prepoznala i opredijelila značajna sredstva kako za Bjelasicu tako i za Hajlu. Sa već prepoznatljivim Durmitorom, dobrom uvezanošću infrastrukture otvara se i mijenja sjever u ekonomskom smislu, a lokalne uprave će postajati samoodržive!

mr Ivan Ašanin dipl.ing građ.
Potpredsjednik Opštine Mojkovac

Odgovor novinarke Andree Jelić:

Nepotrebnim i štetnim medicinskim postupcima urušavaju se osnovni etički principi i zdravlje pacijentkinja, a himenoplastika se čak reklamira na sajtovima nekih klinika

Đurđa RADULOVIĆ

Baš smo jutros imali jedan slučaj. Roditelji su doveli kćerku tinejdžerskog uzrasta na pregled “nevinosti”, kaže za CIN-CG doktorka iz jednog doma zdravlja na sjeveru zemlje čije je ime poznato redakciji.

Pregled “nevinosti” je ginekološka praksa kojoj je cilj da utvrdi da li je djevojka imala vaginalni odnos i podrazumijeva pregled himena, tanke membrane na vaginalnom otvoru. Ovaj postupak nekad podrazumijeva nasilniji penetrativni test.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), Žene Ujedinjenih nacija i Kancelarija Ujedinjenih nacija za ljudska prava u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali su na vlade širom svijeta da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne obavljaju kontrolu “nevinosti”.

”Ovim nepotrebnim i štetnim testom krši se više ljudskih prava i etičkih standarda uključujući osnovni princip medicine - ne učiniti nekom nešto nažao. Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta testa ‘nevinosti’ može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne”, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i organizacija UN-a.

”Makar jednom mjesečno roditelji dovode kćerke na pregled ‘nevinosti’. Govorimo o većinskoj populaciji. Predrasuda je da su to samo Romkinje. Dolaze iz različitih krajeva Crne Gore”, kaže za CIN-CG pomenuta doktorka.

Ukoliko daju pristanak, djevojke se podvrgavaju kompletnom ginekološkom pregledu, a rezultati testa su povjerljivi, objašnjava ona.

”Dešava se da djevojka dođe sama na pregled i traži potvrdu da je nevina iz samo njima poznatih razloga”, rečeno nam je iz drugog doma zdravlja u Crnoj Gori.

Novinarka CIN-CG-a je kontaktirala brojne privatne klinike širom Crne Gore raspitujući se o pregledima “nevinosti”. Iz svake klinike je odgovoreno da se pregled himena može uraditi i u skladu sa tim dobiti medicinska potvrda.

Iz jedne poznate privatne ustanove u Podgorici, novinarki CIN-CG-a rečeno je da šesnaestogodišnja tinejdžerka može uraditi test “nevinosti” isključivo uz pratnju roditelja. To je suprotno svim principima ljekarske tajne.

U nekim drugim državama i roditelji i ljekar bi bili krivično gonjeni zbog ove prakse. Na primjer u Velikoj Britaniji, ali i na Kosovu, je testiranje “nevinosti” krivično djelo bez obzira na to da li je djevojka dala pristanak.

”Nevinost nije medicinski ili naučni termin, već socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”, stav je SZO.

”Ako ginekolog napiše potvrdu da je pacijentkinja ‘nevina’, direktno učestvuje u kršenju ljudskih prava i dodatno produbljuje ponižavanje žena u zajednici”, kaže u razgovoru za CIN-CG Marina Mijatović, advokatica iz Srbije, čija je specijalnost prava pacijenata i uključena je u rad više organizacija koje pružaju besplatnu pravnu podršku pacijentima.

To što zakon eksplicitno ne prepoznaje testiranje i potvrde o “nevinosti” ne smije biti opravdanje za obavljanje ovih pregleda, objašnjava Mijatović.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u decembru prošle godine pisao je o problemu testiranja “nevinosti” mladih Romkinja. Učinili smo to nakon što smo saznali da roditelji dovode djevojke na preglede himena u neke od domova zdravlja. Tada nam je iz Doma zdravlja (DZ) Podgorica rečeno da se pregled obavlja samo uz pristanak djevojke, a da se roditelji šalju na razgovor sa socijalnim radnikom. Iz socijalne službe DZ Podgorica kazali su za CIN-CG da ti roditelji uglavnom ne dođu na razgovor sa socijalnim radnikom.

Zabranjeno u javnom zdravstvu, ali legalno u privatnom?

”Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja Crne Gore.

Međutim, iz ovog Ministarstva tvrde da je pitanje kršenja ljudskih prava kakvo su pregledi “nevinosti” “u domenu drugih institucija”.

Iz ovog Ministarstva tvrde da “ukoliko bilo ko ima saznanja da se ovi zahvati dešavaju u javnim zdravstvenim ustavama, dužan je da to prijavi nadležnim organima”. Međutim, oni su se potpuno ogradili od nadležnosti nad privatnim sektorom.

”Ministarstvo zdravlja do sada nije dobilo inicijativu za zabranu pregleda ‘nevinosti’ u privatnim klinikama. Ukoliko se ona pojavi svakako će biti razmatrana u skladu sa najvišim standardima medicinske etike”, naveli su oni.

CIN-CG je u vezi sa ovim problemom postavio dodatna pitanja Ministarstvu zdravlja - ko je nadležan nad privatnim zdravstvenim institucijama, i kako to da je tamo moguće raditi zahvate i preglede koji nijesu dozvoljeni u javnom sektoru. Nije bilo objašnjenja.

Iz Ministarstva pravde tvrde da ne mogu raditi ništa da se spriječi ova pojava, jer nije u njihovoj nadležnosti.

”Krivični zakonik Crne Gore propisuje krivična djela protiv života i tijela, ali navedena pojava nije kao krivično djelo propisana. Definisanost nekim drugim, posebnim aktom za koji nije nadležno naše Ministarstvo, bi bilo cjelishodno u smislu prevencije ovakve pojave”, kazali su iz ovog Ministarstva za CIN-CG.

Poznati ljekari rade himenoplastiku u Crnoj Gori

”Krvarenje pri razdjevičenju nakon ove operacije je izraženije nego kod defloracije prirodnog himena”, navodi se u reklami na veb stranici jedne od klinika koje obavljaju himenoplastiku u Podgorici. Dalje se kaže da ova operacija “rješava etičke, a ne estetske probleme”, te se dodaje da “žena ovom operacijom suzbija osjećaj krivice”.

Diskriminatorni stav o ženskoj “nevinosti” u Crnoj Gori podržavaju i poznati ginekolozi koji u privatnim klinikama obavljaju zahvate himenoplastike, takozvanog povraćaja “nevinosti”.

U zajedničkoj noti iz 2007. godine pod nazivom “Eliminisanje genitalnog sakaćenja žena” brojne kancelarije UN i SZO upozoravaju da rekonstrukcija himena spada pod definiciju genitalnog sakaćenja žena, iako se tradicionalno ne smatra nasilnim činom i legalna je u nekim zemljama. Prema SZO svaka vrsta nemedicinske intervencije koja prouzrokuje štetu na genitalijama smatra se sakaćenjem.

”Izlaganje bilo koje osobe takvoj proceduri je neprihvatljivo”, kaže za CIN-CG Srđan Medan, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničko-bolničkog centra Crne Gore (KCCG). On je objasnio da se u toj ustanovi ne radi himenoplastika već isključivo operacije koje rješavaju konkretne funcionalne ili estetske probleme.

”Izvođenje ovog zahvata je višestruko štetno i kosi se sa moralnim normama svakog pojedinca. Procedura se može uporediti s nasilnim intervencijama koje se izvode na genitalijama djece u nerazvijenim zemljama zbog određenih religijskih ubjeđenja”, rekao je Medan.

U nekoliko poznatih privatnih klinika koje je novinarka CIN-CG kontaktirala saopšteno je da ove zahvate obavljaju poznati crnogorski ginekolozi-akušeri, a cijene se kreću od 600 do 950 eura, zavisno od toga da li je uključena opšta anestezija.

Novinarka CIN-CG-a, pokušala je da dođe do dodatnih informacija: koje su posljedice zahvata, da li je bolan itd. Iz svih klinika je rečeno da je neophodno zakazati pregled i razgovarati s doktorom. Na pitanje, kakva su iskustva klijentkinja i da li su zadovoljne srdačnim tonom nam je u jednoj klinici odgovoreno: “Naravno”.

CIN-CG je kontaktirao više ljekara za koje se tvrdi da obavljaju ovaj zahvat u Crnoj Gori. Nijedan nije htio da detaljnije razgovara, ili su u potpunosti odbili razgovor. Dva ljekara sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da himenoplastika pomaže djevojkama “psihički”.

”Ima žena koje imaju potpuno očuvan himen i na porođaju, a ima onih koje se rode bez himena”, objašnjava jedan od ljekara.

”Himenoplastika ženama pomaže psihički. To su uglavnom djevojke koje su odrasle uz štetna patrijarhalna uvjerenja”, kaže ovaj ljekar.

I region je tržište

CIN-CG je preko više upućenih izvora saznao da djevojke odlaze na ovaj zahvat i u druge zemlje regiona - Srbiju i Albaniju.

Jedan ljekar iz Beograda koji tvrdi da je uradio preko 1000 intervencija himenoplastike kazao je za CIN-CG da obavi desetak ovih zahvata godišnje ženama iz Crne Gore. Tvrdi da one trpe zlostavljanje članova porodice ako nisu “nevine”.

”’Nevina’ djevojka se udala i prve bračne noći mladoženja diže frku da je prevaren jer nije krvarila. Zvala me njena sestra koja je ‘nevina’, ali ipak želi operaciju, da bi jače krvarila kad se uda”, kaže ovaj ljekar.

Objašnjava da klijentkinje dolaze najčešće same, nekad sa bratom ili sa momkom.

”Jednom momku roditelji nisu dali da se oženi djevojkom jer nije ‘nevina’, iako je ona prvi seksualni odnos imala sa njim. On ju je doveo da joj uradimo himenoplastiku i da potom traži sreću s novim partnerom”, kazao je ovaj ljekar.

Himenoplastika radi dokazivanja “nevinosti” predstavlja kršenje ljudskih prava, kaže advokatica Mijatović.

”Sadržina tekstova koji na sajtovima reklamiraju himenoplastiku podržava podređeni položaj žena i diskriminaciju isticanjem da procedura pomaže ženama da se izbjegne njihova stigmatizacija”, objašnjava Mijatović

Žene i djevojke su prisiljene da se podvrgnu ovim procedurama, često pod pritiskom članova porodice radi očuvanja takozvane časti, osiguravanjem da žena uđe u brak “čista”, navodi se u preporukama Vlade Velike Britanije za himenoplastiku i preglede “nevinosti”.

U toj zemlji je, uz preglede “nevinosti”, od prošle godine kriminalizovana i himenoplastika - kako za ljekare i klinike koji obavljaju ili nude, tako i za sve koji posreduju, što su obično članovi porodice.

I u drugim državama Evrope gdje postoji ovaj problem među patrijarhalnim i tradicionalnim grupama, vlade diskutuju o uvođenju kriminalizacije himenoplastike i pregleda “nevinosti”, u skladu sa preporukama SZO i UN, na primjer u Švedskoj i Holandiji.

Obje prakse ostavljaju fizičke i psihičke posljedice

Himenoplastika može prouzrokovati fizičke posljedice uključujući bol, infekcije, seksualne teškoće, pojačano krvarenje, sužavanje vaginalnog otvora… navodi se u dokumentu Odljeljenja za zdravstvo i socijalnu zaštitu Vlade Velike Britanije. Među psihološke posljedice od himenoplastike spadaju post-traumatski stresni sindrom, depresija, anksioznost.

SZO i UNICEF navode u zajedničkom dokumentu da su slične psihičke posljedice i od pregleda “nevinosti”, dodajući da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Ove prakse podstrekuju štetne socijalne norme povezane s takozvanim nasiljem iz časti, navode iz organizacije Okford hab za ljudska prava, koja okuplja stručnjake iz ciielog svijeta.

”Vjerovanje da se himen može pokidati samo tokom prvog odnosa je neutemeljeno, pa himenoplastika doprinosi dezinformacijama tako što normalizuje nepotvrđena i štetna očekivanja ‘čednosti’, doprinoseći time zlostavljanju”, navode iz ove organizacije.

”Himen je membrana sa svega par krvnih sudava, koja čak i u slučaju cijepanja ne krvari mnogo”, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja’” iz 2019.

”Nasilna penetracija i nedostatak lubrikacije mogu proizvesti rane na vaginalnom zidu, što je prije uzrok ‘krvavih čaršava’, nego cijepanje himena. Zapravo, više studija pokazuje da krvarenje nije rutina prilikom prvog seksualnog odnosa žene”, navodi se u ovoj studiji.

Ženama se u ovim slučaju ne daju sve informacije što je protivno ljudskim pravima, objašnjava Marina Mijatović.

”Zaštita žena od pregleda ‘nevinosti’ i himenoplastike mora uključivati i pravo i medicinu, te potpunu podršku i informisanost žena”, kaže ona.

Pregled “nevinosti” i himenoplastika kod silovanja: retraumatizacija žrtava

Jedan ljekar iz Crne Gore kojeg je CIN-CG kontaktirao tvrdi da bi himenoplastika trebalo da se obavlja u slučajevima silovanja što bi smatra olakšalo psihičke tegobe žrtvi.

Međutim, brojne svjetske organizacije apeluju da himenoplastika može samo odmagati u procesu oporavka od seksualnog zlostavljanja.

”Nema dokaza da himenoplastika podržava fizički, emocionalni ili psihološki oporavak od silovanja ili drugog oblika seksualnog nasilja”, navode Kraljevski koledž akušera i ginekologa i Institut za psihoseksualnu medicine Velike Britanije.

Naprotiv, tvrde, takav postupak “može uzrokovati fleš-bekove o prethodnom nasilju, uzrokujući dodatnu štetu”.

Testovi “nevinosti” ne preporučuju se ni u slučajevima kada se traže dokazi za silovanje, jer osim što se njima ne može dokazati istorija seksualnosti, vode u retraumatizaciju žrtve. SZO, Žene UN-a i Kancelarija za ljudska prava UN-a navode da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u retraumatizaciju i reviktimizaciju žrtve”.

Izgubljena “nevinost” se rješava preuranjenim brakom

”Prošle godine bilo je najmanje desetak slučajeva maloljetničkih brakova. Djevojke uđu u odnose s momkom s kojim su u vezi i onda se ‘uzimaju’ pod pritiskom porodice koja se osjeća obrukanom”, kaže za CIN-CG Nina Kolenović iz NVO-a SOS-a za žene i djecu žrtve nasilja Plav.

”Velika je sramota u malim sredinama da djevojka zatrudni prije braka. Nedavno je jedan otac zbog toga prijavio da mu je maloljetna kćerka koja je u drugom stanju silovana, iako nije bila”, kaže Kolenović.

”Ljepota i čast je ono što se tradicionalno traži od žene u patrijarhalnim sredinama. Čast je ništa drugo do netaknuti himen”, kaže u razgovoru za CIN-CG Rebeka Čilović, izvršna direktorica NVO Sofija iz Berana.

Ova NVO bori se protiv nasilja nad ženama i podsticanjem žena sa sjeveroistoka na samostalnost.

Ugovoreni brakovi se još uvijek dešavaju, naročito kada je riječ o dogovorima s mladoženjama iz dijaspore, objašnjava Čilović.

”U tim slučajevima postoji veliki pritisak na mladu djevojku da bude ‘netaknuta’. Ne čudi da se u tim slučajevima djevojke odlučuju za himenoplastiku”, dodaje.

Problem je više izražen u ruralnim sredinama, nego u gradovima.

”U manjim mjestima smatra se skandaloznim da mlada djevojka koja dolazi da na studije u Berane, iznajmi stan.

Gleda se da bude kod nekog rođaka ili prijatelja, ko će da je nadgleda. Pritom, govorimo o punoljetnim djevojkama”, upozorava Čilović.

Nije lako biti žena u patrijarhalnoj sredini kaže za CIN-CG Adriana Pejaković, psihološkinja. Moć nad nečijom slobodom svakao predstavlja nasilje, objašnjava ona.

Sam termin “gubljenje nevinosti” je problematičan jer ukazuje da žena ulaskom u seksualni odnos nešto gubi, a da je muškarac onaj koji ima moć, objašnjava Pejaković.

”U strogo patrijarhalnoj sredini žena zavisi od muškarca koji može nešto ‘da joj uzme’ čak i kada je njena seksualnost u pitanju, umjesto da oba pola uživaju u radosti spajanja’’, kaže Pejaković.

Seksualna edukacija je ključna.

”Važno je edukovati mlade ljude o odgovornom, ravnopravnom i podržavajućem odnosu prema seksualnosti, bez igara moći koje udaljuju polove”, kaže Pejaković.

Mlade žene izložene konfuznim porukama

Mlade žene su izložene kontroverznoj postfeminističkoj medijskoj kulturi, objašnjava za CIN-CG Nataša Nelević, feministička teoretičarka i aktivistkinja.

”Na jednoj strani imamo te radikalne ‘feminističke’ medijske poruke o ženskom individualizmu, izboru, slobodi, čak poruke o ženi kao subjektu seksualne želje, dok na drugoj strani imate, recimo, himenoplastiku. To zaista liči na ludilo”.

”Ipak, nema sumnje da je popularna ‘feministička’ kultura na kojoj se odgajaju mlade žene svuda, pa i u Crnoj Gori, zapravo duboko patrijarhalna”, objašnjava ona.

U tom kontekstu, himenoplastika je potpuno očekivana.

”Kontrola ženskog tijela i ženske seksualne želje je uslov da bi patrijarhat uopšte mogao da se reprodukuje. Tako je bilo i tako je još uvijek”, kaže Nelević.

Ugroženi životi žena širom svijeta

U Francuskoj nije došlo do zabrane testova nevinosti i himenoplastike, jer ljekari smatraju da bi životi i psihičko stanje žena iz određenih zajednica bili ugroženi. Da žene iz nekih etničkih manjina trpe zlostavljanje nesagledivih razmjera potvrdila je i analiza vlade Velike Britanije, pred odluku o zabrani himenoplastike i pregleda “nevinosti”. Navedeni su primjeri žena koje su na najbrutalnije načine zlostavljane od strane članova porodice, nakon otkrića da nisu nevine. Tako se pominje primjer djevojke kojoj je otac godinama prije udaje provjeravao himen, a nakon otkrića da nije nevina, pozvao je muške rođake da je siluju. Ovoj djevojci su potom starije rođake zašile himen bez medicinskih instrumenata, u potpuno nemedicinskim uslovima.

U nerazvijenim zemljama sa tradicionalnim patrijarhalnim društvima ljekari su ti koji šire zablude o himenu, nalazi su monitoringa koji je trajao šest godina u brojnim zemljama Afrike, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja” iz 2019. Sačinili su je ljekari iz više relevantnih američkih i britanskih institucija koji su vršili edukacije u konfliktnim zonama u Africi za postupanje u slučajevima silovanja.

”Mnogi doktori imali su pogrešna uvjerenja o anatomiji i fiziologiji himena, kao i o ulozi koju himen igra kada treba odrediti da li je bilo seksualne aktivnosti ili zlostavljanja, naročito kod djece, tinejdžera i mladih žena”, navodi se u ovoj studiji.

Izgled himena bio je korišten i kao dokaz za silovanje u pravnom sistemu, objašnjava se u studiji. Tako su se u zvaničnim dokumentima koristili opisi himena koji osim što nisu naučno utemeljeni, diskiminišu žene: “star i pocijepan, netaknut, djevičanski, prljav, slomljen...”.

U najvećem broju slučajeva korelacija između izgleda himena i istorije seksualne aktivnosti ne postoji, navodi se u ovoj studiji.

Radovi su obustavljeni. Nije izvršena eksproprijacija zemljišta jer privilegovani pojedinci, koji su znali da se planira gradnja skijališta i tu ranije kupili zemlju po povoljnim cijenama, sada ucjenjuju državu da bi ono što su uzeli u bescjenje prodali znatno skuplje

Andrea JELIĆ

U izgradnju Ski-centra “Žarski” kod Mojkovca, bivša Vlada Duška Markovića uložila je milione eura, ali radovi još nijesu završeni, iako su ugovoreni rokovi istekli. A i dio od onoga što je do sad urađeno, prema tvrdnjama stručnih sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nije obavljen valjano.

Skijalište “Žarski” predviđeno je Prostornim planom posebne namjene (PPPN) “Bjelasica i Komovi” iz 2010. godine, kada je ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine bio Branimir Gvozdenović iz Demokratske partije socijalista (DPS). Izgradnja je početa 2020. godine - u posljednjoj godini tadašnje Vlade DPS-a. Premijer Marković je tada najavljivao da će “u naredne dvije godine ‘Žarski’ biti jedan od najmodernijih ski-centara i podsticaj za razvoj Mojkovca i cijele Crne Gore”.

Iako su od tada prošlo više od dvije godine, na “Žarskom” se kraj radova ne nazire.

Tokom rada na ovom tekstu, u baznom naselju skijališta zatekli smo vrijednu opremu za žičaru, na otvorenom i nezaštićenu. Motor žičare, koji se nalazi na šljunku i kamenju, kiše i snjegovi su oštetili, a i ljudi su otuđili djelove. U blizini su isprevrtani i neobezbijeđeni i drugi vrijedni elementi ovog postrojenja.

Šestosjed koji je trebalo da radi na relaciji “Cmiljača-vrh Turjaka” u havarisanom je stanju. Nedostaju prozori, pa su padavine unutra unijela vodu. Fale brojni elementi, koje je neko otuđio - agregat, šarafi, cijevi, žice, kablovi…

Izgleda da niko stalno ne čuva opremu u koju je država investirala milione, a koju sada uništava surova klima i raznose neodgovorni pojedinci.

Obaveza je izvođača radova da obezbjeđuju opremu i gradilište sve do primopredaje investitoru, kažu za CIN-CG iz Skijališta Crne Gore (SCG). Oni su naglasili za CIN-CG da su nekoliko puta obavještavali Upravu za kapitalne projekte (UKP) i resorno ministarstvo oko problema u vezi sa opremom na lokacijama “Žarski” i “Cmiljača”

Iz UKP nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a vezana za nadzor opreme.

Iz “Novog Volvoxa”, firme koja izvodi radove na šestosjednoj sklopivoj žičari “Z4” na “Žarskom”, CIN-CG-u su kazali da je oprema koja pripada njihovom gradilištu, složena i uskadištena prema instrukcijama proizvođača opreme.

”Namijenjena je za montažu u uslovima ‘na otvorenom’. Oštećenja na ovako uskladištenoj opremi nijesu konstatovana. Njeno stanje se provjerava periodičnim obilascima…”.

Naveli su i da je oprema koja nije namijenjena za montažu na otvorenom, uskladištena u zatvorenim magacinima u Mojkovcu.

Nijedna od firmi nije završila radove u predviđenom roku

Najveći dio radova na izgradnji skijališta “Žarski” dobile su na tenederima, pored “Novog Volvoxa”, kompanije “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o”.
Sa firmom “Novi Volvox” Vlada Crne Gore je u martu 2019. godine potpisala ugovor o izradi idejnog rješenja, glavnog projekta i šestosjedne sklopive žičare “Z4” na skijalištu “Žarski”. Taj projekat vrijedan je oko devet miliona eura.

Uprava javnih radova (UJR), danas Uprava za kapitalne projekte (UKP), je nekoliko mjeseci kasnije potpisala i ugovor oko izgradnje staza sa firmom “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” Taj ugovor vrijedan oko 1.900.000 eura potpisao je tadašnji direktor Uprave Rešad Nuhodžić.

”Ne mogu se prvo planirati i graditi žičare, pa tek onda staze”, kaže za CIN-CG Radosav Nikčević.

”To je obratan proces, jer je priroda ta koja diktira uslove. Očito je da se radi o temeljnom nerazumijevanju ove problematike”, dodaje Nikčević, inače inženjer šumarstva sa dugim iskustvom u planiranju planinsko-turističke infrastrukture.

Pored ove dvije forme, UJR je aprilu 2019. ugovorila da izradu tehničke dokumentacije i izgradnju infrastrukture za potrebe ski-centra “Žarski” radi konzorcijumom “Naš Mojkovac”, koga zastupa “Inženjering put d.o.o.”. Ugovoreni radovi za to iznosili su oko million i po eura, a uključivali su, između ostalog, izradu glavnog projekta ugostiteljskog objekta i parkirališta na budućem ski-centru, kao i radove na instalacijama infrastrukturnih priključenja.

Nijedna od firmi koje izvode radove na “Žarskom” nije u predviđenom roku završila poslove na koje se obavezala.

”Novom Volvoxu” rok za završetak radova istekao je u martu 2020. godine. Iz ove firme za CIN-CG kažu da su do sada realizovali oko 80 odsto ugovorenog posla, a da ostatak ne mogu da privedu kraju. Objašnjavaju da već godinu i po dana radovi stoje zbog neriješenog procesa eksproprijacije zemljišta, kao i zbog neobezbjeđivanja elektroenergetskog napajanja potrebnog za funkcionisanje žičare. Sve to su, naglašavaju, obaveze investitora - države.

Iz “Novog Volvoxa” kažu i da im nije potpuno isplaćen novac za ovaj posao:

”Ukupno nam je plaćeno 7.813.229,64 €, dok je vrijednost ugovora bila 8.990.700,00 € sa uračunatim PDV-om”.

Firme “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o.” imale su rok od šest, odnosno 10 mjeseci, od dana uvođenja u posao da završe ugovorene radove. Ove kompanije nijesu odgovorile na pitanja CIN-CG-a zašto nijesu završile posao. Prema informacionoj tabli na gradilištu ugostiteljski objekat sa rentiranjem sportske opreme trebalo je da bude gotov još u junu 2021.

”Pitanje je zbog čega radovi još nijesu završeni, iako su rokovi istekli. Odgovornost je na Upravi za kapitalne projekte, resornom ministarstvu i katastru koji nijesu na vrijeme izvršili svoje obaveze”, kaže za CIN-CG rukovodilac kancelarije Ski-centra “Žarski” u okviru Skijališta Crne Gore Ljubomir Vukadinović, koji je na toj funkciji od marta 2022. godine.

Prema njegovim riječima, Uprava za kapitalne projekte je, zajedno sa nadležnim ministarstvom, trebalo prvo da otkupi zemlju od lokalnog stanovništva, pa tek onda da krene u tendere za ovaj projekat.

”Ovdje je rađeno sasvim drugačije”, kaže Vukadinović.

Prema njegovim riječima, privilegovani pojedinci koji su znali da se planira gradnja skijališta kupili su zemlju na katunu Žarski po povoljnim cijenama, da bi je kad dođe vrijeme prodali državi znatno skuplje.

”Otkupili su jeftino zemlju od privatnika koji nijesu znali za projekat, da bi danas uslovljavali sa gradnjom i tražili mnogo veće cijene za otkup zemljišta”, navodi Vukadinović.

Iz Uprave za kapitalne projekte CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje zbog čega se nije na završena eksproprijacija. Na to pitanje nije odgovorio ni bivši premijer Marković.

Iz Skijališta Crne Gore naglašavaju da se sa radovima kasni i zbog toga što nije završen dalekovod od trafo-stanice Ribarevina do Cmiljače, kao ni putni pravci.

Od livada napravljeni kamenjari

Kada se zađe dublje u “Žarski”, stiče se utisak kao da se tu planiraju i grade putevi, a ne ski-staze. Zarad gradnje nekih staza, od pojedinih livada napravljeni su kamenjari, jedno je brdo razoreno, a drveće posječeno.

”Iz stručne perspektive, skijaška staza je ljeti cvjetna livada da bi zimi mogla biti stadion snijega. To je osnovno pravilo Svjetske skijaške federacije (FIS). Neki od radova na skijalištu nijesu u skladu sa ovim propisima koje uvažava čitav planinsko-turistički svijet”, kaže inženjer Nikčević.

Prema njegovim riječima, staze po Bjelasici iznad granice šume ne bi trebalo da se grade, već samo trasiraju na od prirode datoj podlozi.

”Ovo što se sad radi je uništavanje prostora”, upozorava Nikčević.

Slično smatra i Vukadinović.

”Projektanti, čini mi se, nijesu prilagodili staze konfiguraciji terena, već su ih nanovo probijali, što je neprirodno, nelogično i nepotrebno”.

Parking za Ski-centar “Žarski” planiran je na vrhu planine, na prevoju Govedarice, između Mučnice i Turjaka.

”To je apsurd svoje vrste kojeg nigdje u svijetu nema, da se parking pravi u vrh planine, a ne u njenom podnožju”, napominje Nikčević.

”Parking je daleko od polaznih stanica oba ski-centra - i ‘Cmiljače’ i ‘Žarskog’. Za prilaz žičarama sa parkinga potrebno je napraviti ski-lift, a dok se sve to ne postavi, skijaši će morati pješke sa opremom hodati jedno 500 metara, ako ne i više”, objašnjava Vukadinović.

Glavni put do skijališta uništen i ne zna se kada će biti popravljen

”Prva jača kiša će potpuno uništiti ovaj put”, kazao je Nikčević jesenas, komentarišući put Mojkovac - Lubnice kojim se dolazi do skijališta. To se i obistinilo ove zime. Put, koji prolazi Bjelojevićkom rijekom i pored malih hidroelektrana (mHE) do Vragodola koje su na njoj izgrađene, značajno su oštetile velike bujične vode.

Inače, ova dionica je dio regionalnog puta do Berana, koju je radila podgorička kompanija “Bemax”. Njena izgradnju je državu koštala preko 13 miliona eura, a sa njom se počelo 2020. godine.

Iz “Bemax-a” za CIN-CG objašnjavaju da su, nakon stabilizacije vremenskih prilika, početkom decembra 2022. godine, htjeli da započnu popravku oštećenog dijela puta, ali da su dolaskom na gradilište zatekli grupu mještana koji su branili izvođenje radova i blokirali ulazak njihovog osoblja i mehanizacije.

Tvrde da do danas nijesu dobili informaciju da li su se stekli uslovi za početak radova na sanaciji.

”Sve se može vratiti u prvobitno stanje, ali koliko će koštati popravka i kolika je šteta u ovom trenutku je nezahvalno procjenjivati”, poručuju iz “Bemaxa”.

Iz Opštine Mojkovac za CIN-CG nijesu odgovorili konkretno na pitanje šta se trenutno događa sa ovom dionicom puta i kada se planira popravka.

Slične nezgode će se, prema riječima inženjera Nikčevića, događati makar dva puta godišnje.

”Bjelojevićka rijeka je bujična rijeka, pa je popravka puta skoro neizvodljiva, već bi samo njegovo izmještanje dalo efekta”, tvrdi on.

Na ove nevolje upozoravao je još 2010. godine Vojislav Radović, dok je trajala javna rasprava za Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi”. Radović, tadašnji saradnik za urbanizam i građevinarstvo u Opštini Mojkovac, predlagao je da se trasa puta ne planira u zoni erozije vodotoka Bjelojevićke rijeke. Nudio je i konkretno rješenje. Njegovu primjedbu, međutim, nijesu prihvatili iz Gvozdenovićevog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Način izvođenja PPPN “Bjelasica-Komovi” laički

U dijelu PPPN-a “Bjelasica-Komovi” koji se odnosi na analizu razvojnih kapaciteta skijališta “Žarski”, navodi se da je ukupan kapacitet planine u broju skijaša 7 850, dok je maksimalan - osam hiljada. Broj planiranih ležaja je 6.796, a broj skijaša u smještaju - 3 819. Plan predviđa i broj dnevnih skijaša - 4 031.

Iz NVO “Fidelity Consulting” su 2019. godini naveli da Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi” ne sadrži ozbiljnu analizu isplativosti ski-centara koje predviđa.

U većini smještajnih objekata, planiranih ovim prostornim rješenjem, predložena je “prodaja jedinica privatnim vlasnicima po principu kondominijuma”.

To, prema analizi “Fidelity Consultinga”, znači da država gradi infrastrukturu za ski-centre u koje je planirano da uloži 140 miliona eura kako bi investitori prodavali imovinu, što znači da razvoj turizma nije primaran cilj, već gradnja objekata.

”Gradnja ‘Žarskog’ planirana je na osnovu prostornog rješenja čiji je način izvođenja potpuno laički. Normalni pristup izgradnje ski-centara podrazumijeva radove na dominantno državnom zemljištu. Koncesije su, uglavnom, kolonijalni odnos. Ako bi se takvi centri stručno projektovali i izveli, onda bi se oni mogli samofinansirati”, napominje Radosav Nikčević.

PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. nije tretirao klimatološke podloge

Na javnoj raspravi oko PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. godine meteorolog Dušan Pavićević opomenuo je nadležne da ovaj dokument nema klimatološke podloge, zbog čega je, prema njegovim riječima, neozbiljan.

”Šta se dešava tokom zimskih mjeseci u područjima koja su planirana za ski-rizorte? Šta je sa količinom i tipom padavina? Kolika je visina sniježnog pokrivača u rejonu, koliko je trajanje, koliki je sadržaj vode u snijegu…”, pitao je Pavićević nadležne iz tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, CIN-CG-u nijesu odgovorili na da li su rađene dodatne studije, iako se o tome govorilo nakon Pavićevićevih primjedbi.

U javnoj raspravi oko PPPN-a učestvovao je, sad pokojni, poznati prirodnjak Daniel Vincek. On je upozoravao da je zbog klimatskih promjena gotovo nemoguće naći investitore koji bi ulagali u ski-centre koji su ispod 2000 metara nadmorske visine.

Radosav Nikčević ističe da se neodgovorno pristupilo izgradnji ski-centra “Žarski”.

”U jedinstvenom sistemu Bjelasice nijedan centar nije nekom drugom konkurentan, naprotiv, oni su u sinergiji. Sam ‘Žarski’ može da egzistira, ali uz tehnološku konekciju sa Mojkovcem kao klasičnim skijaškim gradom (grad iz kojeg se na skijanje ide skijaškim žičarama, a sa skijanja vraća skijajući)”, objašnjava on.

”Žarski”, prema riječima Nikčevića, nije projektovan tako da se može lako povezati sa “Kolašinom 1600” i “1450”, “Cmiljačom”, “Torinama” i “Dolovima”, čime bi ski-kompleks Bjelasica ostvario svoj pun potencijal.

”Zašto je to tako, pa zato što je prostorni planer bio ili potpuni laik, ili zlonamjeran”, ističe on.

Na “Žarskom” ove zime nije bilo skijaša. Kad će ovaj centar u koje je država investirala milione biti u funkciji još niko ne zna. Iz Skijališta Crne Gore za CIN-CG navode da ima još posla i ulaganja - tek treba riješiti pitanje osnježavanja, vodovoda i kanalizacije.

Centar za građanske slobode (CEGAS), je u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN CG) i Monitorom, analizirajući predmete usvojenih sporazuma o priznanju krivice, došao do brojnih nelogičnosti i mogućih zloupotreba ovog pravnog instituta.

Odmjeravajući sankcije za najteža krivična djela, tužioci su često išli ispod zakonskog minimuma, a nije bio rijedak slučaj da se za lakša krivična djela utvrđuju teže zakonske kazne od onih koje su utvrđene za organizovani kriminal i korupciju. Promjenom ZKP 2015. godine krenula je značajna upotreba ovog pravnog instituta, jer je u konačnome bila ukinuta nemogućnost zaključivanja ovog sporazuma kod krivičnih djela gdje sankcija premašuje zatvorsku kaznu od deset i više godina, kao i kod djela organizovanog kriminala i korupcije. Tada kreće skok u brojkama zaključenih sporazuma u Višem državnom tužilaštvu (2016. – 42 zaključena sporazuma; 2017. – 55 zaključena sporazuma; 2018. – 60 zaključenih sporazuma; 2019. – 113 zaključenih sporazuma; 2020. – 158 zaključenih sporazuma i 2021. godine sa padom na 82 zaključena sporazuma), a sama činjenica da je SDT prednjačio u zaključenju ovog instituta, može govoriti o brojnim zloupotrebama.

U cilju sprječavanja zloupotrebe sporazumnog priznanja krivice, CEGAS je ispratio ideju ka formiranju radne grupe i na sajtu Vrhovnog suda Crne Gore (https://sudovi.me/vrhs/sadrzaj/50RP) smo se uspjeli uvjeriti u nastojanje najvećih pravosudnih institucija da u konačnome dođe do valjane pravne promjene, a u cilju vladavine prava u skladu sa Akcionim planom Savjeta za vladavinu prava i smjernicama EU, gdje je 17. novembra 2022. godine crnogorskoj javnosti predočeno da će članovi radne grupe biti iz Vrhovnog, Apelacionog, Višeg suda, kao i VDT, a onda i predstavnici SDT, Višeg državnog tužilaštva kao i jedan ekspert.

Interesovanje CEGAS-a, isključivo iz potreba ograničenja primjene ovog instituta, načina odmjeravanja visine sankcije i u cilju zadovoljenja pravde i pravičnosti, otišlo je ka koracima traženja postojanja smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice, koji je trebao biti produkt pomenute radne grupe. 

Nažalost, odgovor Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, koji je pristigao 02.03.2023. godine, na pitanje CEGAS-a i traženje pristupa “dokumentu utvrđenih smjernica za primjenu sporazuma o priznanju krivice” je bio odbijajući, sa obrazloženjem da Vrhovno državno tužilaštvo “ne posjeduje akt/dokument koji sadrži tražene podatke”.

CEGAS se pita – da li je moguće da traženi dokument ne postoji, ili je on u nadležnosti neke drugo institucije?

Smatramo da su se svi pravosudni organi, kao i zainteresovana javnost, morali upoznati sa zadatim smjernicama, ako uzmemo u obzir način zaključivanja sporazuma, a onda i njegovog potvrđivanja na sudu.

Insistiraćemo na dobijanju odgovora od Tužilačkog savjeta, a nakon toga ćemo obavijestiti javnost.

LGBT+ Roma are invisible, and thus their existence is somehow denied both in the Roma and the LGBT+ community, says transgender Roma woman Ana Jovanović. The Draft Law on the Protection of Equality and Prohibition of Discrimination recognizes more severe forms of discrimination, including multiple and intersectional discrimination.

Miloš RUDOVIĆ

Racial discrimination is the first form of discrimination they encounter, and later in life they face discrimination based on sexual orientation or gender identity. This is briefly the experience of Montenegrin and Balkan Roma men and women in the LGBT+ community.

"All this makes it difficult for Roma men and women to fit into a society prone to discrimination, so it very often happens that they have to hide at least one part of their identity and use it as a strategy for survival. LGBT+ Roma are invisible. Thus, their existence is somehow denied both in the Roma and the LGBT+ community," 33-year-old Ana Jovanović, a transgender Roma woman, told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

The latest European Commission report shows that the Roma and LGBT+, along with people with disabilities, are the most vulnerable groups in Montenegro and that discrimination and hate speech against them are rising. The situation is not much different in the region.

The CIN-CG interlocutor loved to play with dolls, wear her mother's clothes and act like a girl when she was growing up. The mother never had a problem with it, but her stepfather disapproved of it, so she was taught that it was not how boys should behave.

Exactly ten years ago, this now 33-year-old woman from Novi Sad had a traffic accident when she lost her voice due to shock. Her mother noticed that she was becoming depressed and different. In the meantime, as Ana recovered from the accident, they began to talk about her feelings. "Please tell me if you are gay, I know that losing your voice is not just because of the accident," her mother said. Ana replied that she was not gay but a trans woman and her mother accepted her identity.

Although she has the support of her mother, Jovanović is often faced with double discrimination.

"The fact that I am a Roma woman and a transgender person in Serbia is enough to be discriminated in all segments of life: work, housing, health, interpersonal relationships, and the list could go on even further. However, aware of this risk, I took all possible steps to protect myself from discrimination and surrounded myself with people who support me, who come from both the Roma and LGBT+ communities," she said.

Currently, she experiences minor discrimination in the field of employment because she works for a non-governmental organization that deals with the protection of human rights.

"However, when it comes to health and education, I share the fate of every LGBT+ person, except that I have another additional burden: the color of my skin. Therefore, all the problems that come with the transition process and the legal entanglements of changing the name on the degree are absolutely the same, and I experience the same pain as all transgender people in Serbia. Given that I have just entered the transition process and am still waiting for the change of documentation I expect to face more extreme cases of discrimination in future because we live in a transphobic country," she said.

The Ministry of Human and Minority Rights is aware of the increasing presence of homophobia and racism.

"The historical courses of racism and homophobia are quite similar. In both cases, they refer to marginalized groups. As such, they cannot influence the creation of social policies and the improvement of the societal position," the Ministry of Human and Minority Rights responded. 

They also added that anti-Gypsyism and multiple discrimination are the main reasons for their social exclusion. In contrast, the reasons for their unfavorable position are high unemployment, low school enrollment, completion rates, and generally poor living conditions.

The Ministry is working on the new Law on the Protection of Equality and Prohibition of Discrimination. The draft of the new Law recognizes more severe forms of discrimination, including multiple discrimination, that is, discrimination against the same person or group of persons on several grounds that can be separated. In addition, intersectional discrimination is recognized, i.e., discrimination against the same person or group of persons on several grounds that interact so that they cannot be separated.

This Draft Law also foresees high penalties for perpetrators of severe forms of discrimination, ranging up to 3,000 euros for individuals and up to 30,000 euros for legal entities.

"We believe that the new Law on the Protection of Equality and Prohibition of Discrimination will be a strong backbone, which will enable us to fight more decisively against all forms of discrimination, and especially against severe forms of discrimination such as multiple and intersectional discrimination," the Ministry stated.

The deputy protector of human rights and freedoms, Nerma Dobardžić Kurti, told CIN-CG were no cases of double discrimination based on belonging to the Roma and Egyptian communities and the LGBT+ population reported to the Ombudsman. 

"Members of the Roma community and the LGBT+ community represent one of the vulnerable groups that are most exposed to the risk of discrimination," she said, adding that the latest research by the Center for Democracy and Human Rights (CEDEM) speaks in support of this.

In the research presented in December, it is stated, among other things, that the most common hate speech is against Roma and Egyptians, women, and LGBT+ people.

The NGO Center for the Affirmation of the RE Population (CAREP) executive director, Nardi Ahmetović, told CIN-CG that "the Roma community is highly patriarchal and since discrimination against the LGBT+ community is a taboo, members of the LGBT+ community are afraid to come out. We also believe that some people are members of our organization and the LGBT+ community. As an organization dealing with human rights, we respect and support the struggle of marginalized groups, in this case, the LGBT+ community," he said.

He points out that they have had no complaints or requests for help from Roma who belong to the LGBTIQ+ community.

"We believe that there are people who belong to the LGBT+ community who suffer double discrimination in the mentioned areas," he said, adding that the Roma community respects differences even though "many problems are present within the community."   

CAREP points out that they are the only Roma youth organization that voted and supported the "Together for LGBT+ Rights" coalition. Center for Roma Initiatives is also a member of this coalition. 

"I believe that soon, this topic will be recognized in the Roma community. Our organization will respect human rights and strive for the Roma community, whether it belongs to the LGBT+ community or not, with all its differences, to be equal in Montenegrin society," Ahmetović said.

Ahmetović also stated that education is crucial, noting that the Roma LGBT+ community is not the only one that suffers double discrimination, but also its persons with disabilities.

"AraArt" is the only non-governmental organization in Europe that exclusively deals with the Roma LGBT+ minority and multiple discrimination.

According to the director of "AraArt," David Tišer, two things need to happen to reduce double discrimination.

"First, intersectional discrimination must be addressed systematically and sustainably. We need to educate people on this topic and make them aware of the different groups of people affected by intersectional discrimination. The second level concerns legislation," Tišer told CIN-CG.

"The Romani LGBT+ minority faces discrimination not only on the part of the majority because of ethnicity or sexual orientation but also on the part of the Roma community, which is very traditional and perceives homosexuality as unacceptable. They are sometimes excommunicated from the family or the whole community. Consequently, they become homeless, stay on their own, without their families and friends," the AraArt website states.

This organization also publishes the stories of LGBT+ people of Roma origin from different parts of Europe. Apart from Jovanovic, the experience of 21-year-old Marko from the Czech Republic is also shared on its website. 

"I committed the first attempted suicide at the age of ten. I fell victim to bullying. Not because I am a Roma but because I am gay. Roma is at the fringe of Czech society. Gays are at the fringeof Romany society," he shared his experience.

It is difficult to know if there are such shocking experiences in Montenegro because LGBT+ in the Roma community is still taboo.

Only two out of 22 final decisions for trafficking refer to begging and arranged marriage

Maja BORIČIĆ

The crime was committed ruthlessly, especially since the perpetrator is the parent of the injured party. He was convicted before - for violence against his wife and children, selling the youngest child in exchange for a motor vehicle, sexual exploitation of his wife, forcing his and other children to beg...

This is the essence of the first final verdict for human trafficking related to forced begging. The judgment was only passed in 2020. The convict forced his minor children to beg for years. If they refused, he would abuse them and their mother. He would take all the money they beg for himself.

In the last 19 years since human trafficking has been included in the Montenegrin Criminal Code (CC), only two out of 22 final convictions for trafficking refer to begging and arrange marriage. Both verdicts were below the legal minimum, the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG) found out by analyzing court practice in that area.

In the Criminal Code (CC), among other things, it is written that anyone who "recruits, transports, transfers, surrenders, sells, buys, mediates in the sale, conceals or keeps another person for his/her exploitation, a commission of criminal activity, sexual exploitation, begging, use for pornographic purposes, entering into an illegal marriage..." commits the criminal offense of human trafficking. Penalties range from one to 15 years in prison, depending on the type of crime committed, and the most severe penalties are prescribed when the victims are minors.

Although there are few legally binding court verdicts, we are witnesses that there are many more cases of the criminal offense of human trafficking in Montenegro and that the perpetrators and the victims are often Roma.

Roma children beg on the streets every day. This represents the most widespread form of economic exploitation of children. In addition, arranged marriages are treated as part of Roma tradition, even though they are a form of human trafficking. Such cases generally pass "under the radar" of judicial institutions.

"For more than a decade, we have been pointing out unequal access to justice for victims of child arranged marriage and begging. These are two social problems that require a strong legal response from the state in their control and prevention", Fana Delija, director of the Center for Roma Initiatives (CRI), told CIN-CG.

She emphasizes that the most common response of the judicial authorities is that there is no evidence and assesses that it is a case of poor pre-trial hearings and negligence during the investigative actions of the police and the prosecution.

"When evidence is not collected, or they are collected with a delay in its collection and execution during the process, it is expected that there will be a small number of proceedings because the perpetrator is expected to confess to the crime, to say that they took or gave money, that is, that they deliberately exploited the child," the director of CRI emphasizes.

That is why, Delija adds, the legal system must focus on other evidence, such as secret surveillance, undercover investigators, and more severe monitoring of information received from the civil sector.

"It should not be taken lightly that it is just 'what Roma people do.' It is something that society must deal with, and every child is important", Delija says.

Both times, the courts reduced the punishment for the "returnees"

The Criminal Code (CC) provides for at least ten years in prison for forced begging, for which the father of four minor children from the beginning of the article was accused. He was sentenced to ten years by the judgment of the High Court, but the Court of Appeal changed the sentence to eight.

The judicial panel of the Appellate Court, which included Zoran Smolović, Milenka Žižić, and Dragiša Rakočević, reduced the prison sentence by two years, justifying the decision by saying that the court that ruled for ten years did not give due importance to the established mitigating circumstances, i.e., family circumstances. Among other things, the number of family members abused by the convicted person was one of the reasons for the Appellate court to reduce the sentence below the legal limit.

Before this verdict, the accused was convicted five times for the criminal acts of domestic violence, rape, intermediation in prostitution, neglect, and abuse of minors...

The courts determined him low prison sentences in almost all of these cases. In one of the earlier verdicts, he was convicted because he sold his newborn child in exchange for a car. For that, he got only ten months in prison! And the offense was not treated as human trafficking but as the criminal offense of changing family status.

He received a sentence of 76 days in prison earlier also for abusing and forcing his children to beg and for violence and forcing his wife into prostitution. For the Montenegrin prosecutor's office, this was not human trafficking but neglect and abuse of minors, domestic violence, and mediation in prostitution.

"When she refused to have sexual intercourse with the person he brought, he hit her on the back with a wooden broomstick," it is stated in the verdict.

The second final verdict for human trafficking, which refers to forced marriage, ended with a sentence of two years in prison. However, according to the Criminal Code, this type of criminal offense is punishable by at least three years.

This decision became final in 2021.

The defendant abused his twelve-year-old daughter and forced her into marriage in exchange for 5,000 euros.

The judicial panel, which included Vesna Kovačević, Vesna Jovetić, and Srđa Vujović, concluded that unemployment and poor financial condition should be taken into account as mitigating circumstances for the convicted person, so they reduced his sentence below the minimum sentence established by the law.

The convicted person is also an "old lag," The court imposed him a light penalty several times before. He was sentenced to 14 months for aggravated theft and illegally possessing weapons and explosive materials. A year later, he received a lesser sentence for a repeated criminal offense - one year in prison.

Apart from these punishments for acts of begging and arranged marriage, in the last four years, Montenegrin courts have ruled only twice for human trafficking. One verdict of one year and two months in prison was brought as a settlement for the offense of human trafficking and mediation in prostitution. For years, the convicted woman forced several people into prostitution and took money from them. In another verdict, the mother and stepfather of the minor girl were sentenced to 15 and 17 years in prison for repeatedly raping the girl and forcing her into prostitution.

No convictions for forced marriages and begging until 2020

In the Analysis of court decisions from 2004 to 2019 in cases of human trafficking in Montenegro by the Supreme Court (SC), it was pointed out that sexual exploitation is the most dominant form of exploitation of victims. Other types of exploitation, such as organ removal, forced begging, and forced marriage, were not registered.

This Analysis stated that there were 18 human trafficking cases in which Montenegrin courts issued final decisions. Human trafficking trials in all courts lasted, on average, two years, four months, and two days.

The longest prison sentence was 17 and 15 years, while the shortest was six months.

The study concludes that men usually perpetrate human trafficking. Specifically, men accounted for 42 and women for six of the 48 defendants.

The highest percentage of victims of human trafficking are women: "Out of the 39 victims identified in the judgments, 26 were female, and 13 were male," it was pointed out in the Analysis.

That document states that of the 48 defendants against whom criminal proceedings were conducted, 40 were sentenced to prison terms, and seven were acquitted. The charges against one were dismissed due to the prosecutor's withdrawal from criminal prosecution.

The Analysis shows that convictions accounted for most of the court decisions – 40 out of 48 defendants were found guilty and sentenced to imprisonment. Seven defendants were acquitted, and the case against one defendant was dismissed because the prosecutor abandoned the prosecution.

Montenegrin nationals accounted for most (31 out of 48) of the individuals tried for human trafficking. Next came Serbia (8) and Kosovo (7) citizens. One defendant was a Ukrainian national, and one was stateless.

Most human trafficking victims were Montenegrin nationals, and eight of the 39 victims of human trafficking were underage.

"Although most human trafficking victims were Montenegrin nationals, the analysis shows that most of the cases had a cross-border dimension," the Analysis states.

It is added that Victim Support Services are not fulfilling their role in practice, presumably due to a lack of awareness of their existence among the general public and the victims.

A more robust judicial response to human trafficking needed

In the latest Report of the US State Department on human trafficking from 2022, it is pointed out that Montenegro did not fully meet the minimum standards in several key areas.

It highlights that fewer cases have been investigated and fewer suspects prosecuted than in previous years. The government decreased victim protection efforts, including allocating fewer resources to the shelter, identifying fewer victims, and lacking efforts to proactively identify victims among asylum-seekers, irregular migrants, and seasonal workers.

It is also noted that children, especially Roma, are exploited in forced begging.

"Romani girls from Montenegro reportedly have been sold into marriages and forced into domestic servitude in Romani communities in Montenegro and, to a lesser extent, in Albania, Germany, and Kosovo," the report states.

The Report also criticizes the Basic State Prosecutor's Office's (BSPO) work, with the assessment that the Higher State Prosecutor's Office  (HSPO)  should initially review all trafficking-related cases and refer cases not deemed as trafficking to BSPO.

"In previous years, Basic State Prosecutor's Offices (BSPO) stopped some potential trafficking investigations when they secured enough evidence to prosecute under Article 210 (brokering in prostitution) and did not investigate for more subtle forms of coercion or seek additional evidence through specialized investigative techniques," the report states. 

US State Department observers continued to report that the government assigned lawyers with little or no experience to victims, including lawyers with expertise in only civil proceedings, not criminal proceedings. 

It is also emphasized that there are no Romani language interpreters on the official list of court interpreters.

"Judges did not issue restitution in criminal cases or seize assets and property from traffickers towards restitution and/or compensation. Similarly, courts have not awarded victims compensation in civil proceedings, partly due to civil proceedings lasting two to five years, discouraging victims from seeking compensation", the Report concludes.

The latest Report of the European Commission (EC) points out that people in the Roma community, particularly women and children, remain at high risk of trafficking in human beings.

"Montenegro still needs to improve its capacity to prevent trafficking in human beings," the EC report emphasizes.

It is clarified that a more robust criminal justice response to trafficking in human beings needs to be provided, with shorter legal proceedings, more deterrent sentences, and systematic confiscation of the proceeds of crime. 

"Montenegro still needs to improve support to victims in trafficking-related trials," the document added.

In the absence of specialized lawyers and appropriate legal advice, it is pointed out that many victims do not seek the free legal aid to which they are entitled.

It is emphasized that in the absence of specialized lawyers and proper legal advice, many victims do not request the free legal aid they are entitled to.

"In the context of the ongoing Russian war of aggression on Ukraine and the arrival of Ukrainian refugees in Montenegro, additional efforts by the Montenegrin authorities are needed to prevent the risks of trafficking in human beings," the Report concludes. 

According to the last census from 2011, 8,305 members of the Roma and Egyptian population live in Montenegro, and half are women.

Research conducted by the Center for Roma Initiatives (CRI) back in 2014 showed that in Montenegro, as many as 72.4 percent of the Roma and Egyptian population get married between 12 and 18. Those under the age of 16 are forbidden to marry under the CC, and parental consent is required until they reach adulthood.

Although this research was conducted in 2014, interlocutors from the Roma community say that not much has changed, partly because punishments for these crimes are rare, and the victims from the community are mainly invisible to the Montenegrin judiciary.

Supreme Court: Avoid penalty mitigations

The Supreme Court (Supreme Court) pointed out in its Analysis that the Courts have also been applying the penalty mitigation institute frequently in seven cases (concerning 17 defendants, which "should be avoided given the gravity of the crime of human trafficking and comparative law practice."

The Analysis showed that the courts considered the following extenuating circumstances during sentencing: the defendants' circumstances, including their family circumstances/marital status, parenthood), health, age, unemployment, and poor financial standing). The Analysis adds that although the defendants' circumstances are essential, courts tend to provide general and insufficiently reasoned explanations for their decisions.

"It seems that Montenegrin courts appear to automatically refer to such circumstances not only when they sentence human traffickers but other criminal offenders as well," the Analysis of the Supreme Court concludes.

Višegodišnje VD stanje ozbiljno ugrožava vladavinu prava i put ka EU

Maja BORIČIĆ

Crna Gora već četiri godine nema izabranog Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) u punom mandatu, a i većina ostalih pravosudnih institucija godinama se nalazi u vd stanju ili je bila u blokadi- Sudski Savjet (SS), Ustavni sud (US), Vrhovni sud (VS), Privredni sud (PS)…

Prema crnogorskom Ustavu, sudije Ustavnog suda, te Vrhovnog državnog tužioca i članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika trebalo bi da izaberu poslanici u Skupštini dvotrećinskom (54), odnosno tropetinskom (49) većinom. 

Međutim, oni to, i pored bezbroj konkursa i javnih poziva, ne uspijevaju već godinama.

Poslanici su se nedavno političkom trgovinom konačno uspjeli dogovoriti oko tri, od četiri potrebne sudije Ustavnog suda, koji je pola godine bio u blokadi. Međutim, iako je izabrano troje sudija tog suda, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), uskoro bi moglo doći do ponovne blokade. Većina sudija, a među njima i jedna novoizabrana sutkinja, idu u penziju u naredne dvije godine.

Određivanja vršilaca dužnosti čelnika pravosudnih institucija, koje bi trebalo da bude privremeno rješenje, pretvorilo se u paradoks. Vršilac dužnosti se bira kao da će zauvijek ostati na toj funkciji.

Kako izaći iz vd stanja u državi da bi pravosuđe konačno profunkcionisalo i ne bi zavisilo od volje političara i uskopartijskih interesa?

Stručnjaci iz regiona predlažu i radikalna rješenja, koja bi političku elitu natjerala da radi svoj posao -  raspuštanje parlamenta, ukoliko u određenom roku ne izaberu čelnike i ostale potrebne funkcionere u pravosuđu.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić ističe da je vd stanje “način na koji se pravosuđe drži u pokornosti” i da treba predvidjeti normativne mehanizme koji bi one koji biraju funkcionere učinili zainteresovanim za obavljanje svog posla. 

“Rješenje može da bude raspuštanje onog tijela koje ne obavlja izbor lica u predviđenom roku. Ili automatski izbor, ako se izbor u roku ne obavi. Možda zvuči radikalno, ali u našim uslovima nužno je posezati za ovakvim i sličnim mjerama, jer su i spremnosti ovdašnjih moćnika na zloupotrebu propisa često bez presedana”, zaključuje sudija Apelacionog suda u Beogradu.

Kako funkcioniše pravosuđe u Srbiji i Hrvatskoj

Srbija je primjer da ni deblokirajući mehanizmi, koje je ta zemlja uvela prošle godine kroz promjenu Ustava, neće pomoći ako nema političke volje.

Ustavom Srbije je predviđeno da Skupština dvotrećinskom većinom svih poslanika (250) bira po četiri člana Visokog savjeta sudstva i Visokog savjeta tužilaštva (Sudskog i Tužilačkog Savjeta), a tropetinskom bira i razrješava Vrhovnog tužioca. Međutim, u toj zemlji je Ustavom predviđen i deblokirajući mehanizam, po kome ukoliko Skupština ne izabere članove SS, TS i VDT, bira ih prostom većinom petočlana komisija koju čine predsjednik Skupštine, predsjednik US, predsjednik VS, VDT i Ombdusman.  

Međutim, u javnosti se moglo čuti da je i ovo rješenje vrlo problematično, jer su oni koji treba da odlučuju u konfliktu interesa, odnosno predsjednik Vrhovnog suda odlučuje o izboru člana Sudskog savjeta, koji kasnije treba da donosi odluke o njemu.

U Srbiji se o sudijama US odlučuje prostom većinom glasova svih poslanika. Ustavni sud u toj zemlji čini 15 sudija. Pet bira Skupština, pet imenuje predsjednik države, a pet opšta sjednica Vrhovnog suda.

Osim toga, ova zemlja tek sada uvodi neka rješenja slična crnogorskim, kao to da se istaknuti pravnici oba Savjeta biraju u Skupštini, ali i da SS i TS biraju šefove sudova i tužilaštava. Do sada je i to radio parlament.

U Hrvatskoj, koja je članica Evropske Unije (EU), Sabor (Skupština) ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika (poslanika) i odlučuje prostom većinom glasova, ukoliko je na sjednici prisutna većina poslanika. 

U toj zemlji članove Državnoodvjetničkog vijeća (Tužilački savjet) i Državnog sudbenog vijeća (Sudski savjet)  bira sedam tužilaca (sudija), dva profesora Pravnog fakulteta i dva člana parlamenta od kojih je jedan iz opozicije.

U Hrvatskoj jedino sudije Ustavnog suda Skupština bira dvotrećinskom većinom.

Profesor na katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu dr  Đorđe Gardašević pojašnjava da je dvotrećinska većina svih poslanika u parlamentu za izbor sudija Ustavnog suda u toj zemlji uvedena 2010. godine. Međutim, kako pojašnjava i kod njih je to stvorilo sličan problem kao u Crnoj Gori: „Suprotno očekivanjima da će to rješenje poboljšati izbor sudija, te njihov legitimitet i nezavisnost, u praksi došlo do višegodišnje blokade izbora ustavnih sudija, jer zahtijevanu dvotrećinsku većinu nije bilo moguće ostvariti.

To je, dodaje profesor ustavnog prava, uslijed isteka rokova, rezultiralo postupnim smanjivanjem broja sudija u tom sudu. Do dogovora ipak došlo, ali tek 2016. godine. Tada su poslanici uspjeli da se dogovore oko izbora dvotrećinskom većinom.

„ Od tada se isti scenario nije ponovio, ali strukturalni problem ostaje neriješen, jer ishod zavisi od (ne)postojanja političke volje da se izaberu sudije US“, naglašava Gardašević.

Profesor Gardašević ističe da hrvatsko iskustvo govori da bi, po njegovom mišljenju, rješenje moglo biti novi deblokirajući mehanizam za takve slučajeve - ukoliko u određenom roku parlament ne izabere sudije Ustavnog suda, dolazi do raspuštanja parlamenta i novih izbora.

“Ovo nije potpuno nezamislivo, jer hrvatski Ustav mogućnost sličnog rješenja predviđa u druge dvije vrlo ozbiljne situacije: ukoliko Sabor u roku ne izglasa državni proračun ili ukoliko vladi izglasa nepovjerenje. Uvjeren sam da bi na tom tragu trebalo tražiti nova rješenja”, naglašava hrvatski profesor ustavnog prava.

Deblokirajući mehanizmi da budu izuzetak, a ne pravilo

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković za CIN-CG podsjeća da je kvalifikovana većina za ključna imenovanja u pravosuđu uvedena u Ustav s razlogom, kako bi izbor nosilaca pravosudnih funkcija bio proizvod širokog političkog dogovora i kako bi se spriječila politizacija tog izbora:

“Izmjene Ustava uvedene su nakon više od dvije decenije vladavine jedne političke partije”. 

Venecijanska Komisija (VK) je, dodaje ona, ranije upozoravala da “teškoća postizanja kvalifikovane većine i rizik od paralize institucija ne bi trebalo da dovede do napuštanja zahtjeva kvalifikovane većine, već do osmišljavanja prilagođenih, efikasnih mehanizama za izlaz iz takvog stanja”. 

Tako je, podsjeća, VK i predlagala deblokirajuće mehanizme, kada je još 2014. isticala da bi bilo posebno važno da u Ustavnom odboru budu predstavnici svih političkih partija zastupljenih u Parlamentu, kako bi već u toj prvoj fazi, prilikom razgovora sa kandidatima, pokušalo da se dođe do postizanja konsenzusa. 

“Primjera radi, u Ustavnom odboru nema predstavnika SD, SDP-a, Bošnjačke partije, Albanske koalicije i Albanske liste, koji zajedno imaju 10 mandata odnosno glasova u Skupštini, što je značajan broj glasova podrške kada se radi o ovim imenovanjima”, ističe Vesković.

Neka od rješenja, koja su naišla i na pozitivnu ocjenu VK, je predlaganje kandidata od strane neutralnih tijela, nakon više neuspješnih pokušaja izbora u Skupštini ili prepuštanje izbora tom tijelu, kao što je slučaj sa izmjenama Ustava u Srbiji.

Ona pojašnjava da je to rješenje da ugledne pravnike biraju „ključne ličnosti sudstva“ pozitivno ocijenila VK, uz napomenu da je potrebno voditi računa o tome na koji način se biraju osobe koje čine ovu komisiju. Da li prostom ili kvalifikovanom većinom u Skupštini, kako ne bi došlo do dodatne politizacije izbora. 

Kod nas se Ombudsman, podsjeća, i dalje bira prostom većinom, a i status preostalih članova komisije bi, u slučaju razmatranja ovakvog rješenja kod nas, bio upitan. “Funkcija predsjednika Vrhovnog suda je u vd stanju više od dvije godine, a VDT-a više od tri godine, dok su u posljednje dvije godine, nakon smjene vlasti, dvije osobe obavljale funkciju predsjednika Skupštine i protiv obje su podnošene inicijative za razrješenje”, naglašava pravna savjetnica HRA.

Deblokirajući mehanizam bi zahtijevao promjene Ustava. Taj mehanizam mora biti izuzetak, a ne pravilo, zaključuje Vesković, jer bi u suprotnom došlo do zaobilaženja postizanja širokog konsenzusa među političkim partijama. 

I predstavnik Ministarstva pravde i član Tužilačkog savjeta Bojan Božović smatra da je ustavna reforma neophodna, te podsjeća da su deblokirajući mehanizmi bili preporuka Venecijanske komisije u dužem nizu godina. 

“Pitanje za sve nas je zašto oni nisu prihvaćeni prilikom izmjena Ustava 2013. Bez deblokirajućih mehanizama, kako je navedeno i u tim preporukama, daje se prevelika moć pojedinim institucijama (ili pojedincima u njima) čime je značajan dio procesa monopolizovan”, ističe Božović.

Vjeruje da će se uspostavljanjem političke stabilnosti stvoriti ključni preduslov za izmjene Ustava, kako više nikad ne bismo bili u stanju u kojem se nalazimo posljednjih nekoliko godina. 

Ustavni sud uskoro opet bez sudija

Vesković za CIN-CG potvrđuje da sudija Ustavnog suda Milorad Gogić ispunjava uslove za starosnu penziju krajem maja 2024., što znači da je taj sud u obavezi da obavijesti Skupštinu o tome šest mjeseci unaprijed, odnosno krajem decembra ove godine, nakon ćega će u roku od 15 dana, Skupština objaviti javni poziv za izbor novog sudije. 

“Godinu dana kasnije, u decembru 2024. godine, trebalo bi da otpočne i postupak za izbor novog sudije koji će doći na mjesto Budimira Šćepanovića, sadašnjeg predsjednika Ustavnog suda, obzirom na to da će on krajem maja 2025. godine ispuniti uslove za starosnu penziju. Pola godine nakon toga, otpočeće se još jedan postupak, onaj za izbor osobe koje će doći na mjesto Desanke Lopičić kojoj 12-godišnji mandat ističe u decembru 2025.”, pojašnjava ona.

I novoizabrana sutkinja tog suda Dragana Đuranović takođe uskoro ispunjava uslove za starosnu penziju. 

“Fokus mora biti biti na tome da se u što kraćem roku popune upražnjena mjesta u tom sudu kvalitetnim, stručnim i nepristrasnim sudijama od integriteta”, zaključuje ona.

Vesković ocjenjuje da je situacija sa US postala alarmantno pitanje i zbog toga što u tom sudu nije moguće obezbijediti vd stanje, kao što je to slučaj sa SS, VDT, predsjednikom VS…

Zakon o Ustavnom sudu, pojašnjava, predviđa mogućnost za određivanje vršioca dužnosti, ali samo u slučaju da sudiji prestane funkcija zbog isteka mandata od 12 godina. Ne i zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju, do čega je došlo prilikom prestanka funkcije svo četvoro bivših sudija tog suda.

 “Što se tiče drugih vd pozicija u pravosuđu, nažalost, izgleda da, dok god je moguće obezbijediti kontinuitet funkcionisanja neke institucije, imenovanja u punom mandatu ne doživljavaju se kao prioritet”, zaključuje pravna savjetnica HRA.

I Božović ocjenjuje da vd stanje, nažalost doživljavamo uobičajenom i posve normalnom situacijom:

“Vd stanje ne mora nužno biti alarmantno ukoliko traje kraći vremenski period, ali bojim se da ga sve češće prihvatamo kao trajno stanje”. 

On ističe da je ovakva situacija neodrživa i da se šalje loša poruka zaposlenima, ali i ostalim građanima koji prije svega od takvih institucija očekuju stabilnost i kontinuitet funkcionisanja.

Imenovanja u punom mandatu da postanu prioritet

Crna Gora već godinama tapka u mjestu pa sada, po ko zna koji put po redu, nadležna tijela su u proceduri predlaganja VDT-a i članova SS.

Procedura za izbor tri ugledna pravnika koja nedostaju SS je u toku, a Odbor Skupštine je saslušao prijavljene kandidate i treba da predloži troje Skupštini. 

“Na poslednjem konkursu za članove SS iz reda uglednih pravnika javilo čak tri puta manje kandidata nego na prethodnom. To pokazuje kako održavanje vd stanja i nesposobnost političkih partija da se dogovore utiče na motivisanost i zainteresovanost stručnih kandidata. Međutim, među njima ima dobrih kandidata, sigurno barem tri koliko i nedostaje Sudskom savjetu u ovom trenutku”, ocjenjuje Vesković.

I Božović ističe da je prostora za izbor nedostajućih članova SS bilo i ranije: “Mislim da je pravo vrijeme da propuštene prilike ispravimo. Sudeći po listi kandidata za izbor uglednih pravnika čini se da za to imamo poprilično prostora”.

Sudski savjet ima deset članova, a mandat bi trebao da im traje četiri godine. Međutim, četiri ugledna pravnika Skupština godinama ne uspijeva da izabere, pa su oni koji su izabrani još 2014, naq toj funkciji već četiri godine od kad im je istekao mandat. Tek nedavno je parlament uspio da izabere jednog – profesora Pravnog fakulteta Radoja Koraća. 

Čeka se i izbor VDT

Početkom januara TS je raspisao javni poziv za izbor VDT u punom mandatu, a prijavili su se tužiteljka Maja Jovanović, sutkinja Suzana Mugoša i pravni ekspert Milorad Marković. Nakon što obavi intervjue sa kandidatima, TS treba da predloži jednog, oko koga Skupština treba da se usaglasi dvotrećinskom odnosno tropetinskom većinom.

Vesković ističe da je važno da poslanici prepoznaju ovo imenovanje kao jedno od ključnih za obezbjeđivanje normalnog funkcionisanje krovne institucije u tužilaštvu i da u što kraćem roku sprovedu postupak u Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, te kasnije u Skupštini, nakon što predlog za VDT-a stigne kod njih. 

“ Poslanici su već jednom iskazali svoj stav u odnosu na sutkinju Mugošu, kada je krajem 2022. godine, u drugom krugu, putem tajnog glasanja za VDT-a, od 43 prisutna poslanika dobila samo dva glasa podrške, dok je 41 listić bio nevažeći”, podsjeća ona.

Crna Gora ima upražnjeno mjesto VDT-a od oktobra 2019. godine. Ivica Stanković je tada nastavio da obavlja tu funkciju u vd mandatu do odlaska u penziju (jun 2021.) Tužiteljka Maja Jovanović je bila vd VDT-a do 5.februara, kada je TS izabrao tužiteljku Tatjanu Begović da obavlja taj posao. 

Božović, koji je i član TS ispred MP, ističe da se nada da je ovo posljednji put da biraju vd, te da će do isteka njenog mandata biti izabran novi VDT u Skupštini.

VD stanje i u Vrhovnom sudu

Imamo i vd stanje na čelu Vrhovnog suda, koje traje više od dvije godine, od kada je bivša predsjednica tog suda Vesna Medenica otišla u penziju, a kasnije je i optužena za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i protivzakoniti uticaj. 

Do sada je raspisano pet neuspješnih konkursa za tu funkciju. 

Od poslednjeg glasanja, koje je održano 20. januara, podsjeća Vesković, nije raspisan novi javni poziv. Ona pojašnjava da postoje dva ključna faktora koja su u velikoj mjeri dovela do dugotrajnog vd stanja na ovoj poziciji:

“Prvi je nedostatak sudija. Čak osam mjeseci (od avgusta 2021. do marta 2022.) taj sud nije bio u mogućnosti da uopšte glasa o prijavljenim kandidatima zbog toga što je tada spao na svega šest sudija, sa devetnaest. Nije postojao potreban broj sudija (13) za utvrđivanje predloga za izbor. Drugi faktor je potrebna izmjena zakona koja bi omogućila da Opšta sjednica većinom glasova može da utvrdi predlog ili da predloži više od jednog kandidata SS, kako bi postojala mogućnost izbora”. 

To je predlog, ističe Vesković, koji se nalazi i u Nacrtu Zakona o SS i sudijama.

Božović dodaje da je novi tekst Zakona poslat Evropskoj komisiji uz mišljenje Venecijanske komisije iz decembra prošle godine.

I on ističe da će se predloženim zakonom omogućiti uspostavljanje mehanizma za brži, efikasniji i pravičniji izbor predsjednika Vrhovnog suda. 

“Najavljenim izmjenama daćemo prostor većem broju kandidata da konkurišu za poziciju predsjednika VS, a i sam proces biće ravnomjernije podijeljen izmedju Vrhovnog suda i Sudskog savjeta”, objašnjava Božović.

U Hrvatskoj predsjednika Vrhovnog suda bira i razrješava parlament, na predlog predsjednika države, a po dobijenom mišljenju Opšte sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Skupštine. 

Đorđe Gardašević za CIN-CG objašnjava da je 2021. godine nastao problem i prilikom izbora predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj.

Zastoj je, pojašnjava on, nastao jer parlament nije prihvatio kandidatkinju koju je predsjednik predložio u skladu sa Ustavom, a koja nije bila sa liste kandidata koji su se prijavili putem javnog poziva.

„ U to vrijeme, Zakon o sudovima nije propisivao konkretan mehanizam rješavanja takve situacije. Slučaj je ipak riješen na način da je predsjednik Republike, u skladu sa ustavnim ovlašćenjima, pozvao da se ponovi javni poziv, što je i učinjeno, te je kasnije izabran kandidat koji se prijavio na taj poziv“, navodi profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta.

On napominje da je ta situacija dovela do izmjena Zakona o sudovima koji sada sadrži novi deblokirajući mehanizam. Ukoliko predsjednik u propisanom roku ne predloži nekog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda ili Sabor ne izabere predloženog kandidata ponavlja se javni poziv na podnošenje novih kandidatura.

I dok je Hrvatska ovu situaciju riješila za manje od godinu dana ostaje da se vidi da li ćemo će Crna Gora  ući u ozbiljnu reformu pravosuđa koja bi uključila i deblokirajuće mehanizme, kako bi institucije bile funkcionalne i u službi javnosti.

 

Ukoliko ste se odlučile na abortus zbog pritisaka porodice, partnera ili šire sredine, plašile se da će vas partner ostaviti ili rodbina kritikovati zbog toga što niste trudne sa muškim djetetom, molimo vas da popunite ovaj upitnik. Upitnik je u potpunosti anoniman i ne postoji način da bilo ko sazna da ste ga popunile.

Zakonom o sprečavanju korupcije propisana dvogodišnja ograničenja za bivše javne funkcionere, među kojima je i ona da zastupaju privatni interes pred institucijom u kojoj su radili do tada

Miloš RUDOVIĆ

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv bivšeg pomoćnika ministra održivog razvoja i turizma Marka Čanovića zbog sumnje da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije zastupanjem kompanije Blaža Đukanovića, sina predsjednika države Mila Đukanovića. To je potvrđeno Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Agencije.

Promjenom vlasti Ministarstvo održivog razvoja i turizma je u međuvremenu trasformisano u Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Zakonom su propisana dvogodišnja ograničenja po prestanku javne funkcije, koje, između ostalog, uključuju zasnivanje radnog odnosa sa pravnim licem koji ostvaruju korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Čanoviću tek u aprilu ističe dvogodišnja ograničenja propisana Zakonom.

Vlada Zdravka Krivokapića na sjednici 8. aprila 2021. godine donijela je odluku o prestanku mandata Čanoviću na mjestu direktora Direktorata za razvoj stanovanja u tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma.

Godinu kasnije, u aprilu 2022. godine, Čanović je imenovan za direktora i ovlašćenog zastupnika “BB Invest group”, čiji su suvlasnici Blažo Đukanović i njegov partner Ivan Burzanović. Imenovanje u aprilu je potvrđeno i CIN-CG iz Uprave prihoda i carina.

”BB Invest group” registrovana je u januaru 2022. godine, a kao njena djelatnost navodi se izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Ova kompanija je na ljeto u Kolašinu počela gradnju 15 miliona eura vrijednog kompleksa sa kondo hotelom “Wolf Condominium”.

Izvršni direktor “BB Invest Group” Marko Čanović kazao je u julu da je cilj projekta da stvori mirno planinsko mjesto za odmor i investiciju, a Kolašinu dodatan stimulans za ekonomski prosperitet.

”Ovim projektom postajemo sastavni dio jedne važne zajednice i naša odgovornost kao investitora je da je podržavamo i da, kroz komunikaciju sa mještanima, kontinuirano učestvujemo u obogaćivanju turističke ponude Kolašina i to je obaveza koju kao kompanija ozbiljno shvatamo. Ne manje važno, razvoj ovog kompleksa pružiće značajne mogućnosti za zaposlenje stanovništvu iz ovih krajeva, imajući u vidu da će, kada kondo hotel bude otvoren, cjelokupni kompleks zapošljavati gotovo 100 ljudi kroz različite modele i okvire, što je velika šansa i za razvoj lokalne ekonomije”, rekao je tom prilikom Čanović.

Samo dva mjeseca po osnivanju, “BB Invest group” podnosi Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma zahtjev za davanje saglasnosti glavnog državnog arhitekte za projekat u Kolašinu. Zahtjev potpisuje “Tijana B”. Tijana Babić je prije Čanovića bila izvršna direktorica i ovlašćena zastupnica kompanije.

Glavni državni arhitekta Marko Žižić dao je 6. aprila saglasnost na projekat, a samo dva dana kasnije podnijeta je prijava poreskim vlastima da se Čanović upiše kao novi direktor firme. Ministarstvu je 21. jula stigla prijava građenja objekta od ove kompanije. U prijavi početka građenja nisi ispunjeni podaci koji se tiču ličnih podataka osobe zadužene za kompaniju, koju u tom trenutku zastupa Čanović.

Čanović nije odgovorio na pitanja i poruke CIN-CG da li je konsultovao Agenciju prije preuzimanja direktorske pozicije u kompaniji u vlasništvu sina šefa države, a ni da li je učestvovao prethodno u izradi planskih dokumenata za teritoriju opštine Kolašin.

CIN-CG je poslao i pitanja Ministarstvu o tome da li je Čanović učestvovao u izradi planskih dokumenata za Kolašin kao dugogodišnji pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma, u čijem portfoliju je i izrada planskih dokumenata. Iz Ministarstva su kazali da nije učestvovao u izradi bilo kog planskog dokumenta za oblast Kolašina.

Na odgovore o pitanju angažmana Čanovića i odredbi Zakona o sprečavanju korupcije nisu odgovorili ni Đukanović mlađi i Burzanović.

Čanović je inače član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista, na čijem čelu je Milo Đukanović.

U biografiji se navodi da je Čanović od 2011. godine bio pomoćnik ministra zadužen za oblast stanovanja. U periodu prije prelaska kod Đukanovića mlađeg bavio se pružanjem konsultantskih usluga, vidi se na njegovoj stranici na Linkedinu.

Prodaja preko poslovnog saradnika

Inače, metar kvadratni u kompleksu “Wolf Condominium” iznosi oko 2.500 eura, a hotelska sobe i po oko 4.000 eura, može se vidjeti na internet stranici agencije za nekretnine “Patrimonium”.

Vlasnik i ovlašćeni zastupnik agencije je Stefan Karadžić, a izvršna direktorica Valentina Karadžić.

Ova kompanija je registrovana u septembru 2022. godine, odnosno nakon što je krenula gradnja kompleksa u Kolašinu.

I “Patrimonium” i “BB Invest group” registrovane su na istoj adresi u Podgorici, na Bulevaru revolucije.

Ime Karadžića pominjalo se ranije kao finansijskog direktora još jedne kompanije u rukama Đukanovića - “Capital invest”. Predsjednik je ovu kompaniju prije pet godina prepustio sinu.

Karadžić iz “Patrimoniuma” nije odgovarao na pitanja CIN-CG o svom angažmanu.

Karadžić je vlasnik i direktor firme “Stradex commerce”, koja je osnovana 2014. godine, a njena djelatnost je nespecijalizovana trgovina na veliko.

Karadžića i Burzanovića povezuje suvlasnišvo nad poslovnim prostorom od 207 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Pod Ljubović.

Mlađi Đukanović i Burzanović su suvlasnici i kompanije “BB Hidro”, koja se bavi proizvodnjom električne energije. Đukanović je direktor, Burzanović ovlašćeni zastupnik.

”BB Solar”, takođe u njihovom vlasništvu, bavi se postavljenjm električnih instalacija, a Burzanović je izvršni direktor.

Đukanović i “Capital invest” imaju po 15,6 odsto udjela u kompaniji “Medex electric”, čija su djelatnost inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje. Izvršni direktor ove kompanije i vlasnik osam odsto akcija je Vladimir Perunović, po 11,8 imaju David Koroev i “Five group”, 15,6 odsto Saša Šćepanović, a Dalibor Vujašević 21,6 odsto.

”Capital invest” ima 39 odsto udjela u prvrednom društvu “Kodio”, u kojem je Koroev direkor (14,75 odsto udjela), a Perunović ovlašćeni zastupnik (10 odsto). Šćepanović ima 14,75, Dragan Knežević 4,75, a privredno društvo “Five group” 14,75 odsto.

Koroev je direktor i kompanije “Information technology systems”, koja je u vlasništvu “AIRTB & CONSULTING LTD”, kompanija koja se vezuje za adresu na Kipru. Njena djelatnost su konsultantske djelatnosti u oblasti informacione tehnologije.