Gotovo 14.500 stanovnika Crne Gore prijavilo je na posljednjem popisu stanovništva da imaju djelimično ili potpuno oštećenje vida. Ove osobe svakodnevno su diskriminisane u ostvarivanju svojih prava, poručeno je iz Saveza slijepih Crne Gore, nevladine organizacije koja broji oko hiljadu članova.
Mnoge osobe koje ne mogu čitati štampanja izdanja naučili su da čitaju i pišu Brajevo pismo. Svake godine se štampaju milioni knjiga, a prema zvaničnim podacima, samo između jedan i sedam odsto je raspoloživo za oko 285 miliona osoba u svijetu koje imaju oštećenje vida.

Brajevo pismo i dostupnost literature u Crnoj Gori u fokusu je upitnika koji sprovodi Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva na ovu temu – od toga da li znate neku osobu sa djelimično ili potpuno oštećenim vidom, smatrate li da se država u dovoljnoj mjeri brine o njihovom položaju u društvu do toga da li je sistem u dovoljnoj mjeri prilagodio literaturu za potrebe osoba sa oštećenim vidom.

Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Investitor najavljuje modernu tehnologiju za skladištenje otpada umjesto jalovišta, nova radna mjesta i milionske prihode opštini i državi. Za sada nema ni jedne analize procjene uticaja na životnu sredinu dostupne javnosti

Iz stare jame rudnika olova i cinka, na sedmom kilometaru od Mojkovca, izliva se voda po čijoj boji potok kojim dalje teče nosi naziv Žuta prla. On se uliva u rijeku Rudnicu, a ona u Taru. Žuta prla i Rudnica smatraju se "mrtvim" rijekama. U njima nema ribe.

Put do bivšeg rudnika Brskovo koji je radio od 1976. do 1991. godine je u veoma lošem stanju, a cijela oblast je obrasla šibljem. Jalovište rudnika, koje se nalazilo na samom ulazu u grad i predstavljalo jednu od najopasnijih crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori, uz zakletvu "nikad više", poslije višegodišnjih radova pretvoreno je prije 10 godina u travnjak, a sada se na njemu dograđuju tereni za rekreaciju.

Vijest o skorom ponovnom otvaranju rudnika i pokretanju proizvodnje prvobitno je uzbunila stanovništvo na čelu s lokalnim vlastima i obnovila strah da će grad opet biti velika bolnica i priroda iznova žrtvovana. A onda, polako, dolazi do preokreta.

Iako još nema ni jedne zakonom predviđene analize dostupne javnosti, pogotovo one o uticaju na životnu sredinu, kao ni urbanističkih dozvola, početni protesti građana i otpori lokalne vlasti posljednjih dana su ustuknuli pred obećanjima švajcarske kompanije "Tara resorces" da će primijeniti najnoviju ekološki prihvatljivu tehnologiju, uložiti milione eura i zaposliti stotine radnika koji već dugo bezuspješno pohode biro-rada, dok nestrpljiviji iseljavaju.

Jedan od najglasnijih protivnika otvaranja rudnika bio je predsjednik Opštine Mojkovac Ranko Mišnić, koji je prije samo nekoliko mjeseci novinaru Centra za istraživačko novinarstvo Crne Giore (CIN-CG) kazao da dotadašnji rad kompanije "navlači sumnju u čistotu namjera i jasnost planova". U međuvremenu je korigovao svoj stav, tvrdeći kako je suština da je investitor promijenio kompletnu strategiju projekta i odstupio od planova formiranja novog jalovišta.

"Zahvaljujući pritisku koji smo vršili na sve relevantne institucije da se uključe i ne dozvole ponovnu devastaciju ovog prostora, uspjeli smo da eliminišemo trajno namjeru izgradnje novog jalovišta, da zona Nacionalnog parka Biogradska gora ostane sačuvana za novu valorizaciju za koju je nominovana, da prostor na kojem se gradi Ski-centar u Mojkovcu bude konkurentan svojom ponudom ne samo na crnogorskom tržištu", kazao je Mišnić za CIN-CG.

Tehnologija koju najavljuju investitori, koje u Crnoj Gori predstavlja firma "Brskovo mine", kako su rekli za CIN-CG, isključuje formiranje klasičnog jalovišta i predviđa takozvano integrisano odlagalište rudarskog otpada (IWMF). Takva su, kažu, planirana u dolinama ispod površinskih kopova, s ukupnom zapreminom od 100 miliona kubika, biće u zbijenom, čvrstom obliku, seizmički, geotehnički i ekološki stabilna.

Ova odlagališta biće građena jedno po jedno i njihova visina će dostizati između 20 i 50 metara godišnje. Obnova nižih nivoa integrisanog odlagališta rudarskog otpada će početi kroz 12 mjeseci od pokretanja rudarskih operacija. Zato će, navode iz kompanije, značajan dio obnove već biti u toku kada površinsko rudarenje bude završeno.

"Dno Integrisanog odlagališta rudarskog otpada biće obloženo nepropustljivim slojem kako voda ne bi tekla ispod njega. Drenažni sistem će, takođe, biti postavljen kako bi se zaštitilo IWMF, zemljište ispod njega, kao i podzemna voda. Kišnica i sva voda prikupljena u drenažnom sistemu, biće sakupljena i tretirana u postrojenju za tretman vode", navode iz "Brskovo mine".

U odgovorima na pitanja CIN-CG, oni nisu precizirali kojim će tačno materijalom obložiti odlagališta i obezbijediti nepropusnost. Iz kompanije ističu da će sva postrojenja biti dizajnirana u skladu s najbolje dostupnim tehnikama u skladu s EU i svim lokalnim zakonima i propisima. Tehnički detalji u vezi s postrojenjima, kažu, biće prezentovani kroz procjenu uticaja na životnu sredinu, kao dio procesa za dobijanje dozvola, koji uključuje i javne rasprave.

Više stručnjaka iz oblasti rudarstva iz Crne Gore i Srbije nije pristalo da komentariše za CIN-CG ove podatke, ocjenjujući ih nedovoljnim da bi dali svoje stručno mišljenje.

Kako se u ministarstvima čita - ekologija

Predsjednik Opštine kazao je da su od državnog sekretara Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) Danila Mrdaka dobili uvjeravanja da će se pri izdavanju urbanističko tehničkih uslova voditi računa o zadovoljavanju svih kriterijuma koje nalažu najbolje prakse. Na pitanje CIN-CG, o tome da li su dobili usmena ili pismena uvjeravanja, Mišnić je kazao da "u ovom slučaju usmena obećanja ne znače ništa".

"Mi nećemo sjedjeti skrštenih ruku i posmatrati, bavićemo se i te kako svakim korakom koji budu preduzimali, a krajem godine očekujemo i javne rasprave koje se tiču strateške procjene uticaja na životnu sredinu", kazao je on.

Komentarišući nedavnu čestitku premijera Zdravka Krivokapića povodom Dana Opštine Mojkovac u kojoj je naveo da "vraćanjem starog sjaja rudniku Brskovo, a uz obavezu poštovanja visokih ekoloških standarda, doprinijeće se i zapošljavanju i ekonomskom napretku grada", Mišnić je kazao da investitor dobija obavezu da s ovakvim projektom "ne postoje kompromisi što se tiče ekologije, da u ovaj projekat moraju ući ozbiljno i da su namjere jasno definisane i rezultati moraju biti vidljivi iz dana u dan".

Državni sekretar za energetiku i rudarstvo u Ministarstvu kapitalnih investicija (MKI) Marko Perunović, na drugoj strani, kaže: "…Zahtijevajmo sve što treba od partnera, a ako će on sve to, i još više, da uradi, nemojmo beskonačno da se pozivamo na ekologiju, bez osnova".

Perunović nije odgovorio na molbu novinara da pojasni ovaj stav, posebno imajući u vidu ne samo što je Crna Gora Ustavom definisana kao ekološka država, nego i činjenicu da su predstavnici UNESCO utvrdili da je Tara devastirana na trasi auto-puta, a voda koja ide iz rudnika sliva se u tu rijeku, kao i da je jalovište imalo uticaj ne samo na životnu sredinu nego i na zdravlje ljudi.

Gradonačelnik je CIN-CG kazao da se u Mojkovcu "prije pandemije koronavirusa desila pandemija bivšeg jalovišta rudnika olova i cinka, koja je stvorila ogroman broj teških respiratornih oboljenja kod naših sugrađana".

Predstavnik Udruženja Prijatelji Mojkovca Petar Stanišić je rekao da su "rudnik i jalovište bili, mogu slobodno da kažem, atomska bomba koja je pogodila Mojkovac i koja je odnijela toliko žrtava".

Na osnovnu trenutnih planova "Brskovo mine", izgradnja rudnika će trajati dvije godine, a na osnovu istraženih resursa, predviđa se da će njegova eksploatacija trajati 12 do 15 godina.

Tokom rudarskih operacija, iz kompanije su kazali da njihova metalurška ispitivanja, studije i rudarska tehnička dokumentacija potvrđuju da će godišnje biti iskopano oko 3,6 miliona tona rude i proizvedeno oko 45.000 tona cinka, oko 13.000 tona olova i oko 3.000 tona bakra u koncentratima. Računaju i na milion unci srebra godišnje, kroz koncentrate bakra i olova. To je, zapravo, oko 31 tona srebra čija je trenutna berzanska cijena 21 euro za uncu.

"Na godišnjem nivou, koncentrati olova i bakra sadrže milion unci ekonomski isplativog srebra. Ni u jednom koncentratu nema ekonomski isplativog zlata, a istraživanjem nijesu utvrđena područja na kojima bi se zlato moglo eksploatisati uz ekonomsku isplativost", navodi se u njihovom odgovoru.

Iz kompanije najavljuju da će na projektu biti zaposleno gotovo 700 radnika tokom izgradnje, dok će stalnu radnu snagu tokom rudarskih radova činiti oko 450 zaposlenih.

Prema godišnjem izvještaju Zavoda za zapošljavanje, u Mojkovcu je na kraju prošle godine na birou bilo prijavljeno 877 stanovnika. To je za oko 37 odsto više nego na kraju 2019. godine, kada ih je bilo prijavljeno 637.

Posao, novac i Tara

Mladi Mojkovčani s kojima je razgovarao novinar CIN-CG, a koji su insistirali da ostanu anonimni, kazali su da podržavaju otvaranje rudnika, jer je to, po njima, gotovo jedini način da njihova generacija ostane u gradu. "Ovdje je veoma teško naći stabilan posao", kazao je jedan od njih.

Da imaju ubjedljivu podršku građana uvjereni su i u kompaniji. Pored očekivane građevinske investicije od oko 150 miliona eura, projektovana isplata na ime državnih poreza je oko 10 miliona eura godišnje. Očekivana koncesiona naknada je u prosjeku 3,5 miliona eura godišnje, od čega 70 odsto pripada Mojkovcu.

Perunović je kazao da je on s nekoliko kolega iz MEPPU-a predložio Vladi da podrži ovaj projekat i da su ove brojke samo neke od razloga za to.

"Svi ljudi koji žele zdrav razvoj i Mojkovca i čitavog sjevera Crne Gore su istog stanovištva - da podržavaju ovakav projekat", kazao je on za CIN-CG, navodeći u korist svog stava i dokumenta koja je imao na uvid - koncesioni ugovor, idejni projekat, analitiku same kompanije...

Na pitanje CIN-CG, o tome da li bi, imajući u vidu obećane investicije, ali i ekološke posljedice, podržala projekat rudnika, i pomoćnica ministra kapitalnih investicija za oblast rudarstva Vera Keljanović kazala je da će ga preporučiti "kao jedan od najpozitivnijih i najperspektivnijih".

Iako je odnedavno na funkciji, Keljanović je kazala da je imala vremena da se upozna s njim.

"Projekat će biti izveden po najvećim ekološkim standardima, a, takođe, sanacija postojećih crnih ekoloških tačaka na samoj lokaciji, biće obuhvaćena projektom", kazala je Keljanović za CIN-CG.

Oprezniji odgovor dalo je ranije MEPPU, iz kojeg su poručili da "samo ako ova ideja može biti realizovana bez ikakvog uticaja na rijeku Taru, možemo da razmišljamo na ovu temu". "Sve drugo bi bilo nedopustivo", navodi se u odgovoru resora Ratka Mitrovića za CIN-CG.

Za Ministarstvo je prihvatljivo "jedino ako se primijeni tehnologija i organizacija čitavog područja rudnika koja garantuje da ne može doći ni do kakvog zagađenja rijeke Tare i okolnih ekosistema".

Dio Tare je narušen gradnjom autoputa Bar - Boljare, na dionici Smokovac - Mateševo. Prilikom obilaska dionice, glavni zaključak misije UNESCO bio je da su izgradnja mostova preko, kao i eksploatacija i odlaganje šljunka i pijeska, ozbiljno devastirali korito rijeke unutar područja zaštićenog programom "Čovjek i biosfera".

Zaštita Tare pominje se i u izvještajima Evropske komisije i Evropskog parlamenta.

"Ono što ćemo zahtijevati jeste da se planiraju najsavremenije tehnologije koje će svakako značajno podići ulaganja investitora, ali to je dio priče o kojem treba oni da brinu, a ne mi. Naša obaveza je da učinimo sve kako bismo maksimalno očuvali životnu sredinu i obezbijedili zdrave uslove za život Mojkovčana. Smatramo da je pravo na zdravu životnu sredinu ispred svih drugih prava i da jedino tako možemo graditi bolje i prosperitetnije društvo", kazali su iz Ministarstva na pitanja CIN-CG od tome da li su dobili uvjeravanja da će životna sredina biti zaštićena, kao i zdravlje građana, imajući u vidu prethodna iskustva s jalovištem i njegovim efektima.

Predstavnik kompanije "Brskovo mine" koji je zadužen za životnu sredinu Petar Marković kazao je na sastanku s novinarom CIN-CG da sadašnje stanje Tare "nije ni katastrofalno, ali nije ni dobro".

"Postoje različiti izvori potencijalnog zagađenja Tare. I uzvodno i nizvodno. Mi se tu sad suočavamo s nekoliko potencijalnih problema koji utiču na zagađenje - izgradnja auto-puta, mojkovačka deponija na obali Tare, radovi na Ski-centru Žarski, odnosno gradnja puta koja je takođe devastirala Bjelovičku rijeku", kazao je on.

Uticaj na postojeće rijeke je posljedica bivših rudarskih operacija, insistiraju iz "Brskova mine".

"Šteta nanesena ovim vodama je kumulativna posljedica rudarenja do 1991. godine, a izazvana je kombinacijom spajanja podzemne vode koja se izlivala iz starih podzemnih radova i kišnice koja je dolazila u kontakt s istorijskim rudarskim otpadom odloženim na površini zemlje. UNDP je ovu situaciju prepoznao 2008. godine", kazali su iz kompanije.

Voda koja teče kroz ostatke starih rudarskih operacija i željezničkih tunela takođe će, kažu, "biti uhvaćena" i korišćena u postrojenju ili tretirana i ispuštana, pa će projekat unaprijediti kvalitet vode koja se i sada uliva u Taru.

"Sva voda iz projekta biće tretirana u postrojenjima za prečišćavanje vode, kako bi se osiguralo da samo čista teče iz projektnog područja", obećali su iz kompanije.

Dozvole neće tako brzo

Tema ponovnog pokretanja rudnika aktuelizovana je poslije sastanka predstavnika kompanije u prvoj polovini marta s premijerom Zdravkom Krivokapićem i ministrima kapitalnih investicija Mladenom Bojanićem, finansija i socijalnog staranja Milojkom Spajićem, ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandrom Stijovićem i ekologije Ratkom Mitrovićem.

Vlada je na sjednici 15. jula zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija da aneksom ugovora o koncesiji produži rok za izradu rudarske tehničke dokumentacije i pribavljanje odobrenja, dozvola i saglasnosti "zbog nepostojanja pretpostavki za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova".

U saopštenju sa sjednice Vlade se dodaje da je to uradila "imajući u vidu dosadašnje rezultate geoloških istraživanja, kao i predstavljeni projekat 'Rudnik Brskovo' kojim je, između ostalog, projektovano: tri miliona eura koncesione naknade godišnje, oko 330 zaposlenih i 2,3 miliona eura poreza na dobit".

U šestom aneksu, gdje se kao potpisnici navode Bojanić i direktor firme Ričard Bofi, ističe se, između ostalog, da je u aktima Ministarstva ekologije ukazano da ne postoje pretpostavke za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU), što u krajnjem onemogućava koncesionaru ulazak u fazu eksploatacije, ali i da je u februaru obavijestilo koncesionara da proces pripreme i usvajanja planskog dokumenta s Izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu stredinu podrazumijeva određeni vremenski period, koji na osnovu dosadašnjeg iskustva ne može biti kraći od 18 - 20 mjeseci.

Zakonom o rudarstvu, propisano je da se rudarski radovi izvode u skladu s tehničkom dokumentacijom koju naročito čine dugoročni programi eksploatacije mineralnih sirovina, rudarski projekti, godišnji planovi izvođenja radova, rudarski planovi i karte, geološka dokumentacija i dokumentacija o praćenju uticaja na životnu sredinu.

Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu će biti završen kad budu imali gotov rudarski projekat, a nadaju se da će to biti do kraja godine.

"Elaborat je dio procesa izdavanja dozvola za projekt. Vlada treba da izda UTU koji su ujedno uslov za finalizaciju Elaborata i projektne dokumentacije. Sve dok nemamo UTU-ove, ne možemo dovršiti dokumente i ući u postupak izdavanja dozvola", objasnio je Marković za CIN-CG.

Pribavljanje dokumentacije je, kako kažu iz kompanije, vrlo složen postupak i dio je početne faze Ugovora o koncesiji za "izradu rudarskih tehničkih dokumenata, što će biti osnova za odobrenje eksploatacijske dozvole".

Tehnička dokumentacija sadrži detaljnu inženjersku dokumentaciju za svaki korak procesa.

Mišnić je za CIN-CG kazao da je investitor već u zoni kašnjena s ispunjavanjem obaveza. I on podsjeća da je Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata obavezna izrada detaljnog prostorng plana i za koncesiona područja, što se u ovom slučaju "još nije desilo".

Na njegove ranije sumnje u "čistotu namjera i jasnost planova", direktor "Brskvo mine" kaže da ne planiraju da prodaju rudnik kada dobiju dozvolu. On je za CIN-CG rekao da će rudu najvjerovatnije izvoziti u Evropu i Kinu preko posrednika. Ekološkoj slici koja se nudi Mojkovčanima, on je dodao i to da će koncentrate vjerovatno auto-putem dopremati električnim kamionima do Luke Bar. Ta opcija nije konačna, jer će, kaže, razgovarati i s predstavnicima željezničkog saobraćaja u Crnoj Gori.

"Nakon prerade rude, proizvodimo koncentrate cinka, olova i bakra, koji sadrže metal kako je opisano u prethodnom odgovoru. Ti koncentrati se izvoze topionicama koje ih prerađuju dalje u fizički metal. Kompanija je u komercijalnim pregovorima s topionicama u Evropi i svijetu u vezi s prodajom koncentrata", navodi se u odgovoru.

Osim stanja rijeka, "Brskovo mine" je radilo procjenu osnovnog stanja životne sredine, koja se odnosi i na poljoprivredno zemljište, vazduh, biodiverzitet, buku. Marković je kazao, između ostalog, da su na svim lokacijama imali hemijski sadržaj zemljišta koji odstupa od graničnih vrijednosti, da nema znatnih prekoračenja kvaliteta vazduha, ali da u toj oblasti ne postoji nijedna vrsta koja je rijetka ili ugrožena na ovom području.

Kompanija samo za Brskovo

Rudnik Brskovo jedini je projekat kompanije "Tara resorces", u čijem se vlasništvu nalazi "Brskovo mine".

"Menadžment kompanije Tara Resources ima značajno iskustvo u finansiranju, izgradnji i rukovođenju rudnicima u skladu s najboljim svjetskim praksama, a iz prethodnog iskustva rada u brojnim globalnim rudarskim i metalurškim kompanijama", navodi se u odgovoru kompanije na pitanja o tome kako namjeravaju da finansiraju ovaj projekat.

Direktor Ričard Bofi je diplomirani inženjer rudarstva s tri decenije iskustva, a do sada je bio izvršni direktor i rudnika bakra u Bocvani i zlata u Turskoj.

Ovlašćeni zastupnici "Brskova" su Milijanka Maraš i Štefan Peške.

Peške, kako se navodi na sajtu kompanije, ima 15 godina iskustva u finansijama i akvizicijama i spajanjima.

Maraš je upisana u Centralni registar privrednih subjekata kao ovlašćeni zastupnik više firmi, među kojima je i "Lamir", čiji je direktor i vlasnik Miloš Bošnjaković.

Bošnjakovićevo ime pominje se uz više kompanija koje se u regionu bave ispitivanjem u oblasti rudarstva. On je bio predstavnik kompanije "Balamara Resourcers Limited", kojoj je u fokusu bio upravo rudnik Brskovo. BRL je bio osnivač "Nort mininga", koji je dobio od Vlade 2010. godine ugovor o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju rude. Uz odobrenje Vlade, koncesionar je promijenio naziv i od sredine 2019. godine registrovan je kao "Brskovo Mine".

Vlada je na sjednici 4. maja 2018. godine dala saglasnost da se vlasnički udio nad koncesionarom "North Mining" prenese na "Fusion Fund I AG" iz Švajcarske. Bofi i Peške su dio Fusiona, a izvršni direktor je Kris Džejms.

"Fusion Fund I AG" kasnije je promijenio ime u "Tara Resources AG", a koncesionar u "Brskovo mine".

"Informacija o procjeni opravdanosti zahtjeva koncesionara doo "North Mining" - Podgorica za prenos vlasničkog udjela nad ovim privrednim društvom sadržala je podatke o iskustvu Fusion Capitala u oblasti rudarstva u zemljama kao što su Sjeverna Makedonija, Australija, Kanada, kao i projektima u Zapadnoj Evropi, kao i državama Južne i Srednje Amerike", kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija.

Na prostoru i groblja iz Mojkovačke bitke

Govoreći o posljedicama aktiviranja rudnika, predsjednik Opštine Rajko Mišnić napominje da je, na primjer, obližnji Nacionalni park "Biogradska Gora" kandidovan kod UNESCO-a za zaštitu kompletnog prostora zbog izuzetnog bogatstva bukovih šuma, a da se iznad lokaliteta rudnika radi na otvaranju Skijaškog centra "Žarski", u koji je država do sada uložila 30 miliona eura.

Poslanik DPS-a Duško Marković obišao je više puta rodni Mojkovac u vrijeme dok je bio premijer. On nije odgovorio CIN-CG na pitanja da prokomentariše plan rada rudnika, posebno imajući u vidu njegovo isticanje značaja sanacije ranijeg jalovišta i pretvaranje u sportsko-rekreativnu zonu.

Vlade predvođene DPS-om bile su te koje su odobrile ugovor o koncesiji, ali i potpisivanje svih osim posljednjeg aneksa.

Iz "Brskovo mine" ističu da se na prostoru predviđenom projektom nalazi više arheoloških nalazišta, a da će oni finansirati rad arheologa na otkopavanju Šaške crkve u Doganjici.

U tom dijelu se nalaze i groblja iz Mojkovačke bitke.

"Na projektnom području imamo tri ovakva spomenika. Oni su nažalost rasuti, pa je naša ideja i predlog koji dajemo studijom o kulturnom nasljeđu da izmještanjem dobijemo memorijalni kompleks koji bi bio dostupniji posjetiocima, a nama bi omogućio da neometano radimo rudarske aktivnosti", pojasnio je Marković.

Tokom 13. i 14. vijeka jedan od najrazvijenijih i najznačajnijih rudarskih centara bio je srednjovjekovni grad Brskovo, današnji Mojkovac. Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore od 2017. godine vrši istraživanja na ostacima drevnog Brskova, grada u kojem je kralj Uroš Nemanjić (1242-1276) iskovao prvi novac tadašnje države.

Miloš RUDOVIĆ

Zapadni Balkan, 17. decembar 2021- Dvije novinarke iz Crne Gore dio su timova koji su osvojili zajedničku prvu nagradu na takmičenju „Media for All“.  Učesnici su radili u regionalnim timovima od po tri osobe kojima je tokom osam sedmica pruženo mentorstvo i stručno vođstvo za pisanje priča koje obrađuju teme od značaja za današnje mlade ljude.

Komisija za ocjenjivanje je bila toliko impresionirana kvalitetom pristiglih priča da je dodijelila zajedničku prvu nagradu za tri tima:

• Katarina Baletić i Nevena Petaković iz Srbije i Teodor Gjerga iz Albanije su dobili nagradu za tekst „Finansijske poteškoće usporavaju nezavisnost mladih ljudi od roditelja“, 
• Gentiana Ahmeti sa Kosova, Jona Koso i Xhoana Callaku iz Albanije nagrađene su za priču „Borba za posao šalje medicinske sestre u Njemačku“.
• „Mladi se odlučuju za skupe alternative da bi očuvali mentalno zdravlje“, koju su napisale Erisa Kryeziu iz Albanije, An Đurđa Radulović i Andrea Jelić iz Crne Gore

Andrea Jelić i An Đurđa Radulović, zajedno sa koleginicom iz Albanije, dobile su nagradu za priču o mentalnom zdravlju. Andrea je opisala kako je tekao proces pisanja priče: „Prve nedjelje smo se fokusirali na čitanje već objavljenih članaka na ovu temu, zatim na razgovore sa ekspertima i ekspertkinjama i intervjuisanje ljudi koji imaju problema sa mentalnim zdravljem. Drago mi je što smo od našeg teksta uspjele da napravimo mini video priču na ovu temu. Posebno bih istakla promišljenost našeg mentora koji nam je mnogo pomogao da složimo priču. Takođe bih pohvalila iskustvo takmičenja za mlade novinare i novinarke „Media for All “, koje mi je veoma važno.”

An Đurđa Radulović je dodala da joj je ovo iskustvo veoma važno kako zbog prijateljstva, tako i zbog odlične međunarodne saradnje. Njihovog mentora je opisala kao veoma posvećenog. Naglasila je da je glavna teza u njihovom radu bila da mladi ljudi na Zapadnom Balkanu koji imaju problema sa mentalnim zdravljem nemaju dovoljno novca, da žele da se liječe, i da nemaju povjerenja u institucije. Veoma je zadovoljna postignutim rezultatom i istakla da im je mentor mnogo pomogao da priča bude što kreativnija i zanimljivija.

Kako je opisala predstavnica žirija Takmičenja za mlade novinare i novinarke, Una Hajdari, priče su ocjenjivali na osnovu nivoa do kojeg su odražavale standarde profesionalnog novinarstva, dobrog pripovijedanja, kao i originalnosti i relevantnosti ideje. „Žiri je bio izuzetno zadovoljan kvalitetom pristiglih tekstova i poziva novinare i novinarke da nastoje da svi njihovi članci budu objavljeni. Ono što je najvažnije, članci predstavljaju kolaborativne radove između zemalja regiona u kojima bi novinarska saradnja uvijek mogla biti na većem nivou, i to je važan primjer koji daju prijavljeni radovi. Čestitamo pobjednicima i pobjednicama“, izjavila je Hajdari.

Gdin Piter Braun, direktor British Council-a za Zapadni Balkan čestitao je pobjedničkim timovima na regionalnoj onlajn konferenciji „Media for All Youth Strand“. Glavni cilj konferencije bio je da se fasilitiraju, ojačaju i prošire mreže među mladima u medijima na Zapadnom Balkanu. Regionalna konferencija okupila je medije i novinare i novinarke iz Albanije, BiH, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije, što im je omogućilo da se susretnu i uče jedni od drugih, i takođe da istraže mogućnosti za buduću saradnju.

Takmičenje za mlade Media for All

Takmičenje je bilo otvoreno za novinarske timove iz različitih zemalja Zapadnog Balkana (Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije), koji zajednički rade na produkciji medijskog sadržaja namijenjenog mladima i od značaja za mlade u cijeloj regiji Zapadnog Balkana.

Takmičenje je okupilo i podržalo 36 mladih novinara i novinarki koji su radili u timovima i producirali 12 priča koje su od izrazite važnosti i značaja za mlade ljude na Zapadnom Balkanu. Tokom događaja, predstavnica žirija YJC, Una Hajdari, dala je više detalja o kriterijumima i rezultatima ocjenjivanja, nakon čega su tri prvorangirane priče predstavili njihovi autori i autorke.

Cilj programa Media for All je povećanje kapaciteta medija za mlade da proizvode kvalitetne, relevantne, etički i rodno osjetljive sadržaje, povećanje interesovanja i povezanosti mladih ljudi sa medijima na lokalnom nivou i potpora razvoju regionalnih mreža mladih u medijima.

Program „Media for All“ pruža podršku mladim novinarima i novinarkama i medijima namijenjenim mladima kroz sljedeće aktivnosti u okviru programa obuke mladih novinara i novinarki, mentorske podrške odabranim medijima za mlade i regionalnog takmičenja mladih novinara i novinarki, gdje su u timovima od po tri osobe producirali priče o temama od značaja za njihovu generaciju.

U saradnji sa Mediacentrom Sarajevo razvili smo prilagođeni program instrumentalnog mentorstva namijenjen medijima za mlade na Zapadnom Balkanu. Od septembra 2021. do januara 2022. medji za mlade će raditi sa iskusnim medijskim ekspertima i ekspertkinjama na raznim temama u sklopu njihovih svakodnevnih aktivnosti.

Program „Media for All“ pruža stručno mentorstvo, obuku i podršku lokalnim i regionalnim medijima kako bi se efikasnije povezali sa svojim čitaocima, slušaocima i gledaocima. Cilj programa je da promoviše kvalitetne, etičke, rodno osjetljive sadržaje, kao i da pojača glasove žena, mladih i nedovoljno zastupljenih zajednica. Radeći sa novinarima i novinarkama, urednicima i urednicama, vlasnicima i vlasnicama i publikom širom Zapadnog Balkana, program pruža prilagođenu podršku poslovnom razvoju, poboljšava dvosmjernu komunikaciju sa građanima i građankama i medijima i podržava medije za mlade i novinare i novinarke širom regiona Zapadnog Balkana.

British Council radi u partnerstvu s Balkanskom istraživačkom mrežom (BIRN), Thomson Foundation i INTRAC-om na programu „Media for All“ koji finansira Vlada Ujedinjenog Krajevstva.

Zapadni Balkan (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija)

Devet od 10 građana se na društvenim mrežama susretalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje. Sagovornice smatraju da se problem ne može riješiti bez sankcionisanja, a pojedine među njima sugerišu i uvođenje novog krivičnog djela

Verbalno nasilje nad ženama, naročito ženama iz javnog života, u porastu je posljednjih godina u Crnoj Gori. To potvrđuju i rezultati upitnika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), po kojima se devet od 10 ispitanika na društvenim mrežama susrijetalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
U posljednjih godinu mogle su čuti i vidjeti različiti primjeri takvog ponašanja, od uvredljivih komentara preko karikatura na kojima su prikazane nage i u potčinjenom položaju do prijetnji smrću. Sve ovo se širilo po društvenim mrežama, uglavnom bez sankcija.

”Ovo je jedan od najgorih trenutaka za žene u našem političkom životu”, kaže predsjednica skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Božena Jelušić. Više međunarodnih dokumenata ističu da je govor mržnje prema ženama neprihvatljiv, ali iako je Crna Gora potpisnica brojnih sporazuma koji bi trebalo da unaprijede poziciju žena u društvu, verbalno nasilje prema njima sve je izraženije.
Najveći broj onih koji su popunili uspitnik CIN-CG na temu mizoginije smatra da je stanje jako loše. Gotovo 90 odsto ispitanika smatraju da su žene koje se bave javnim poslom češće izložene napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, vjeruju i da se kroz nastupe muškaraca ohrabruje mizoginija.
I rezultati istraživanja koje je ranije ove godine predstavila Ženska politička mreža (ŽPM) pokazuju da je, na primjer, devet od deset političarki u Crnoj Gori bilo diskriminisano samo zato što su žene.
U tom istraživanju kroz anonimne upitnike učestvovalo je 86 političarki, dok je kroz dubinske intervjue učestvovalo njih 18.
Preko polovine su bile ispitanice koje su članice opštinskih i glavnih odbora političkih partija, dok je tek svaka deseta bila u predsjedništvu partije.
Skoro tri četvrtine anketiranih političarki potvrdilo je da su se tokom svog političkog rada susretale s nasiljem nad političarkama. Najčešći napadi dolazili su putem društvenih mreža, medija ali i muškaraca iz iste patije ili koalicje.
Iz ŽPM su ocijenili da se rodno zasnovano nasilje najčešće dešava s ciljem obeshrabrivanja žena da se društveno angažuju. Tim nasiljem stavlja im se do znanja da njihovo mjesto nije na javnoj sceni kao ni i u procesu odlučivanja, navode u ŽPM.
Pojedine aktuelne ministarke su bile meta takvih napada i prije nego što su zvanično ušle u Vladu Zdravka Krivokapića.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović kazala je u razgovoru za CIN-CG da je svjesna da njen prag tolerancije, kao javne ličnosti, mora da bude povišen i da nastoji da se tako i ponaša.
”Ipak, teret koji se na taj način podnosi lično i porodično je odavno prešao sve granice… Ja sam po struci ljekarka, a ne pravnica, ali se od ranije postavlja pitanje gdje prestaje kritika a počinje govor mržnje i šta je od instrumenata borbe sada na raspolaganju”, kazala je ona.
Na prošlomjesečnom performansu ispred Ministarstva zdravlja, tokom kojeg je sa više od 2.000 pari obuća ukazano na broj žrtava koronavirusa, Borovinić-Bojović je nazvana “ministarkom smrti” i “ministarkom potonje ure”.
”Pojedinci koji su, iz različitih razloga, javne ličnosti u sadejstvu sa organizacijama koje na raznorodne načine neformalno kontrolišu, su inspiratori organizovanih hajki na istaknute žene u Crnoj Gori. Ako bismo imali na umu samo tzv. ‘performans’ ispred Ministarstva, dovoljno je samo da izguglate poruke sa pločnih transparenata koje niko opravdano nije htio da uzme u ruke, da biste saznali ko je njihov idejni tvorac,” kazala je ona.
Slobodno širenje jezika mržnje, prema mišljenju ministarke Borovinić-Bojović, moguće je zbog decenijske nekažnjivosti takvih napada na žene u Crnoj Gori.

Kada su u pitanju konkrenti primjeri, ispitanici su u upitniku CIN-CG-a pominjali i slučaj poslanice Socijaldemokratske partije (SDP) Draginje Vuksanović Stanković.
Poslanica je u razgovoru za CIN-CG kazala da su političarke, bez obzira iz koje političke partije dolazile, u poslednje vrijeme veoma izložene seksističkim i mizoginim napadima. “Ja sam žrtva tog seksizma i mizoginije. Vrlo je tanka granica između tih mizoginih i seksitičkih poruka s jedne strane i prijetnji koje su mi upućivane s druge strane,” kazala je ona.
Prošlog mjeseca je tako poslanica dala izjavu u podgoričkom Centru bezbjednosti (CB) zbog toga što su je na društvenim mrežama vrijeđali funkcioneri vladajućih parija. Uz postavljenu njenu fotografiju, bivši poslanik DF-a Emilo Labudović ranije ove godine je u autorskom tekstu pisao o “alapači, brbljivici i torokuši”.
Vuksanović Stanković, koja je i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, smatra da je jako važno da se verbalnom nasilju nad ženama stane na put.
”Apsolutno nema nikakvih kažnjavanja i mislim da bi trebalo pooštriti kaznenu politiku u tom djelu, kao i za klevetu, i eventualno neko novo krivično djelo iz ove oblasti uvesti u krivično zakonodavstvo Crne Gore. Znamo da je kleveta dekriminalizovana i da postoji mogućnost zaštite u građanskom postupku, ali mislim da je treba vratiti i u okviru krivičnog postupka,” kazala je ona.
Predsjednicu skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost Boženu Jelušić kolege iz vladajuće koalicije su nazivali “džokerom” DPS-a ali i neprimjereno dobacivali tokom skupštinskih zasjedanja. Jelušić ističe da je dobila “ekskluzivnu priliku” da bude meta napada sa oba pola političkog spektra.
”Društvena polarizacija je odveć snažna, a dodatni izazov je digitalno okruženje i proliferacija govora mržnje, spinova, pa i poziva na neku vrstu linča, na društvenim mrežama. Očito je smjena jednog okamenjenog režima sama po sebi bila izazov, ali se tome priključila i nespremnost nove vlasti da društvenu koheziju gradi na konstruktivnije načine. Na primjer, klerikalizacija nikada nije dobro rješenje, jer je učešće žena u crkvi na pozicijama moći uglavnom ravno nuli,” kazala je ona za CIN-CG.
Na pitanje da li smatra da se kroz nastupe javnih poslenika ohrabruje mizoginija, ova poslanica Građanskog pokreta URA kazala je da bi mogla navesti čitav niz primjera, ne samo za mizoginiju već i za okamenjene rodne uloge kojima se žene nastoje disciplinovati.
”Na primjer: ‘teško mjestu đe kuđelja džeferdaru sudi, đe su bolje žene nego ljudi’, ili ‘udario sam ga onako kako se udaraju djeca ili žene’. Tu su i stavovi da je ‘mala porodica egoistična’, ili da je ‘svaka majka vaspitavala svoje sinove za buduće vojnike, a kćeri da budu brižne prema svojim najbližim - a to je braći - i da ubuduće kao majke na isti način vaspitavaju svoju djecu’ Tako sinovi ni ne moraju da budu brižni, a ponajmanje prema sestrama, kojima se po pravilu ne ostavljaju nekretnine. Nažalost, neka prava žena dolaze samo do jedne granice, potom ona prelaze na muževe, sinove, državu i crkvu,” kazala je ona, dodajući da je patrijarhalno ustrojstvo ne samo žene postavilo u neravnopravan položaj sa muškarcima, nego aktivno utiče na osudu žena, naročito onih koje nijesu ispunile svoje “ženske” dužnosti.
Za deset mjeseci ove godine, većina prijavljenih prijetnji i napada na novinare i novinarske ekipe bila je usmjerena protiv novinarki.

Tokom dosadašnje karijere, direktorica nedjeljnika “Monitor” Milena Perović dobijala je, između ostalog, javno epitete da je “medijski siledžija u suknji”, “novinarsko smeće”… Ona je kazala da slične uvrede nisu upućivane muškarcima koji obavljaju javne funkcije.
”Na žalost, mizoginija, te nasilje nad ženama zabrinjavajuće snažno živi u Crnoj Gori, bez obzira na brojne strategije, zakone, te programe koji su zvanično prihvaćeni kada su u pitanju antidiskriminacione politike. Problem je, čini mi se u tome, što političke elite, te oni koji odlučuju, su te mehanizme prihvatili na insistiranje ovdašnjeg civilnog sektora, te aktiviskinja koje se više decenija zalažu za rodnu ravnopravnost, ili kao zahtjev u okviru procesa evrointegracija, dok u suštini nijesu to osjećali kao pravu vrijednost. Otuda i raskorak između pravnog okvira i prakse”, ocijenila je ona u razgovoru za CIN-CG.
Da bi se problem riješio, potrebne su, prema njenom mišljenju, elite koje razumiju i iskreno žele da se to promijeni.

Neki od građana su u upitniku CIN-CG kao primjere žena koje su se nedavno našle na meti napada istakli Sabinu Talović, direktoricu pljevaljske NVO “Bona fide”. “Ja kao aktivistkinja sam već dugi niz godina izložena mizoginiji, govoru mržnje, diskriminaciji pa čak i fizičkim napadima,” kazala je Talović za CIN-CG.
Talović se nedavno našla na meti napada, kada je jedan sugrađanin vrijeđao po osnovu nacionalne pripadnosti, upućivao prijetnje njoj i njenom prijatelju, a nakon čega je i fizički nasrnuo na nju.
Kroz nastupe javnih poslenika, mizoginija se, prema njenom mišljenju, ne samo ohrabruje već često i podstiče, prije svega “zato sto se ni na koji način ne sankcioniše”.

”Rješenje ovog problema vidim prije svega u sankcionisanju govora mržnje i svih oblika mizoginije, edukaciji cjelokupne javnosti o posledicama i senzibilisanje medija koji ne rijetko svojim izvještavanjem podržavaju mizoginiju. Poseban akcenat bih dala na ponašanje političkih predstavnika u parlamentu i potrebu izmjene Poslovnika o radu Skupštine, koji osim javnih opomena mora sadržavati javne osude i oštrije sankcije”, kazala je ona.
Žrtve govora mržnje, a žene su uvjek najlakša meta za targetiranje, u našoj zemlji bi, bez obzira na sve ideološke razlike, trebalo da postanu solidarne, poručuila je na kraju ministarka.
”Ne možemo očekivati podršku instutucija sve dok smo razjedinjene i sve dok se smišljeni propagandni napad na jednu damu ne smatra napadom na sve nas,” kazala je ona.
Crna Gora nepunu deceniju pregovara sa Evropskom unijom o pristupanju, ali i pored promjena u zakonodavnom okviru, trebaće još mnogo da se istinski unaprijedi pozicija žena u društvu.

Raičević: Ekstremi dominiraju društvenim mrežama

Upitnik koji je CIN-CG pokrenuo na temu mizoginije popunilo je više od 150 osoba, a čak oko 90 odsto je onih koji su se na društvenim mrežama susrijetali sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju žene iz javnog života, kao što su ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
Nešto manji procenat (oko 80 odsto) je onih koji smatraju da su žene koje se bave javnim poslom čeśće izložene javnim napadima i jeziku mržnje nego njihove muške kolege, ali i stava da se kroz nastupe njihovih muških kolega ohrabruje mizoginija.
Prema rezultatima upitnik, oko 90 odsto je procenat onih koji su pooštravanje sankcija zbog napada koji podstiču mržnju prema ženama.
Jedina situacija u kojoj je većina ispitanika odgovorila sa “ne”, je na pitanje da li znaju lično nekog ko je bio izložen napadima samo zato što je žena. Ovdje su oko tri petine kazale da ne znaju nekog ko je lično bio izložen napadima, a dvije petine da znaju.
Prema mišljenju direktorice NVO Centra za ženska prava Maje Raičević, građani i građanke koji su odgovarali na upitnik CIN-CG su “prilično realno ocijenili situaciju” kada je u pitanju govor mržnje prema ženama u javnom životu.
Raičević je stava da ekstremi u posljednje vrijeme dominiraju društvenim mrežama. “Stoga se slažem da je potrebno odlučnije reagovati na govor mržnje, ne samo kroz pooštravanje sankcija, nego prvenstveno kroz veći angažman novinarskih samoregulatornih tijela i aktivnosti tužilaštva koje ocjenjuje da li u nečijim izjavama i radnjama postoje obilježja krivičnih djela”, kazala je ona za CIN.

Miloš RUDOVIĆ

Podgorica, 13. decembar 2021- Predstavnici omladinskih medija i mladi novinari i novinarke iz Crne Gore sastali su se prvi put na događaju Media for All kako bi razgovarali o poziciji mladih novinara i novinarki i ulozi omladinskih medija. Događaj je otvorila Marina Rmuš ispred Britanskog savjeta i projekta Media for All i upoznala prisutne o glavnim ciljevim projekta i komponente za mlade. Deset mladih novinara i novinarki su učestvovali u programima za mlade: mentorstvo, stažiranje u redakcijama, takmičenje za mlade novinare i novinarke.

Vesna Zeković, novinarka RTV Podgorica, moderirala je diskusiju na kojoj su polaznici programa imali priliku da podijele svoje iskustvo i iznesu stavove o temama koje su važne za mlade u Crnoj Gori.

Mlade novinarke Andrea Jelić i Đurđa Radulović, zajedno sa koleginicom iz Albanije, su bile dio tima na Regionalnom takmičenju i kreirale su priču o mentalnom zdravlju. Andrea je opisala kako je sam proces pisanja priče tekao: „Prvu nedelju fokusirale smo se na čitanje već objavljenih članaka na ovu temu, zatim na razgovor sa stručnjacima i intervjuisanje osoba koje imaju problema sa mentalnim zdravljem. Drago mi je što smo uspjele i da od svog teksta napravimo mini video priču na ovu temu. Posebno bih istakla predusretljivost naše mentorke, koja nam je izuzetno pomogla da sklopimo priču. Takođe, pohvalila bih i samo iskustvo na takmičenju mladih novinara i novinarki “Media for All” koje je za mene veoma značajno.

Đurđa Radulović je dodala kako joj je iskustvo veoma značajno i zbog druženja i zbog velike međunarodne saradnje. Mentorku je opisala kao veoma posvećenu. Istakla je da je glavna teza u njihovom radu bila ta da mladi na Zapadnom Balkanu koji imaju problema sa mentalnim zdravljem, nemaju dovoljno novca, a da žele da se liječe, te i da nemaju vjeru u institucije. Veoma je srećna postignutim, rekavši da im je mentorka izuzetno pomogla kako da naprave priču što kreativnijom i zanimljivijom.

Milica Žugić iz portala Mladi Nikšića istakla da su u mentorskim sesijama imali izuzetnu priliku da nauče o održivosti, fundraisingu, gender policy-u, angažovanom novinarstvu i analitici. “Mentorstvo je još u toku te smatram da je naš rad unaprijeđen. Posebno sam zahvalna ovom programu zbog novih kontakata. Ovo smatram odličnom prilikom jer se niko do sada nije bavio omladinskim medijima i niko im u našem regionu nije posvećivao pažnju. Trebamo više ovakvih projekata, ali da se rad sa nama koji smo bili dio projekta ne zapostavi.”

Zajednički zaključak je bio da su izazovi s kojima se suočavaju mladi novinari/ke i omladinski mediji slični u svim zemljama regije i da projekti poput ovog pomažu mladim novinarima i novinarkama da se povežu, nauče više i pokriju teme od javnog interesa u cijeloj regiji. 

Dodatne informacije:

Program Media for All usmjeren je na unapređenje kapaciteta medija mladih za izradu kvalitetnog, relevantnog, etičkog i rodno osjetljivog sadržaja, povećanje interesovanja i angažovanja mladih u medijima na lokalnom nivou i olakšavanje regionalnog umrežavanja mladih u medijima.

Program Media for All podržava mlade novinare i novinarke i medije koji se bave mladima kroz aktivnosti u okviru programa za obuku mladih novinara i novinarki, mentorstva za odabrane medije mladih i organizaciju regionalnog takmičenja mladih novinara i novinarki u okviru kog su novinari radili u tročlanim timovima na kreiranju priče o temi koja zanima njihovu generaciju.

U saradnji sa Mediacentrom iz Sarajeva, osmislili smo prilagođeni program instrumentalnog mentorstva za medije mladih na Zapadnom Balkanu. Od septembra do novembra 2022, mediji će raditi sa iskusnim medijskim profesionalcima na raznim temama koje obuhvataju njihove svakodnevne aktivnosti.

Program Media for All nudi programe stručnog mentorstva, obuke i podršku lokalnim i regionalnim medijima sa ciljem uspostavljanja djelotvornije saradnje između medija i njihovih čitalaca, slušalaca i gledalaca. Cilj je promocija kvalitetnog, etičkog, rodno osjetljivog sadržaja i ojačavanje glasa žena, mladih i nedovoljno zastupljenih zajednica. Radeći sa novinarima i novinarkama, urednicima i urednicama i publikom širom regiona Zapadnog Balkana, program pruža prilagođenu podršku u razvoju poslovanja, unapređuje dvosmjernu komunikaciju sa građanima i medijima i podržava medije mladih i novinare i novinarke na Zapadnom Balkanu.

British Council u saradnji sa Balkanskom mrežom istražnog novinarstva (BIRN), Thomson Foundation i INTRAC (Međunarodni NVO centar za obuku i istraživanje) realizuje program Media for All koji finansira Vlada Velike Britanije.

Zapadni Balkan (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Severna Makedonija i Srbija)

Uprava traži rješenje, Ministarstvo ne zna za problem

Prostorno urbanistički plan (PUP) Kotora nije u potpunosti usklađen sa Studijom zaštite kulturnih dobara (Studija), na osnovu koje je trebalo da bude urađen, pa su se već javili problemi u primjeni novog plana, koji važi na zaštićenom području Bokokotorskog zaliva od druge polovine prošle godine. To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD).

Ovo znači da bi ova dva ključna dokumenta na nekim parcelama mogla da budu suprostavljena. Tako bi se moglo desiti da po novom kotorskom planu može da se gradi na nekom prostoru, a da Studija to zabranjuje. Sve to bi moglo ugroziti područje Kotora, koje je Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) još 1979. stavila na Listu svjetske baštine.

Primjena kotorskog PUP-a predstavlja veliku opasnost za očuvanje kulturnog pejzaža Boke, ističe za CIN-CG inžinjerka arhitekture Aleksandra Kapetanović iz Centra za održivi prostorni razvoj (EXPEDITIO).

Kapetanović, koja je učestvovala u izradi Studije, pojašnjava da primjena tog plana možda neće ugroziti pojedinačna kulturna dobra, ali bi direktno i nepovratno mogla da ugrozi ključne vrijednosti - kulturni pejzaž zaštićenog područja.

Ona dodaje da PUP dozvoljava izgradnju turističkih sadržaja u nekim zonama između naselja, za koje je u Studiji jasno navedeno da ne bi smjelo biti nikakve gradnje.

Bez obzira na djelimično ispoštovane mjere Studije i preporuke UNESCO-ve misije, ocjenjuje Kapetanović, plan i dalje nastavlja već jasno vidljivu lošu praksu potpune i neadekvatne transformacije kulturnog pejzaža obalnih naselja, a najdrastičniji primjer je uz Kostanjicu, sad svakako i Dobrota.

,,PUP je za područje Opštine Kotor loš i problematičan planski dokument, koji je formalno dobio saglasnosti nadležnih institucija, ali koji se suštinski ne zasniva na očuvanju izuzetne univerzalne vrijednosti Područja Kotora tj. njegovog ukupnog kulturnog pejzaža koji predstavlja Svjetsku baštinu”, zaključuje Kapetanović.

Prethodna Vlada Crne Gore je, u septembru prošle godine usvojila novi PUP Kotora, koji je zamijenio sve dotadašnje planove i koji je trebalo da stanje na zaštićenom području dovede u red. To se, međutim, za sada nije desilo.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) su potvrdili da postoji određeni broj problematičnih parcela, zbog učestale neusklađenosti Studije i kotorskog PUP-a.

„Uprava je za sve lokacije, čija se planirana gradnja nije mogla uskladiti sa Studijom, tražila izradu Procjene uticaja na baštinu (HIA)“, navode iz Uprave.

Međutim, kako pojašnjavaju zbog zakonskih ograničenja i ograničenih sredstava u budžetu ispostavilo se da ni ta praksa ne daje dobre rezultate, pa Uprava sada pokušava sa UNESCO-om da nađe jednostavnije rješenje.

Kažu da, iako ovaj plan jeste u velikoj mjeri korigovao neka ranija rješenja koja nijesu bila dobra, problem se javlja i na nekim lokacijama, gdje u PUP-u nema detaljnije planske razrade.

Oni naglašavaju da je mišljenje Uprave svakako neophodno za sprovođenje svih intervencija u prostoru, a kojima se može uticati na kulturno dobro.

Ističu da je neophodna kvalitetnija međusektorska saradnja, ali i saradnja između opštinskih i državnih resora, kako bi se unaprijedila oblast zaštite prostora.

Da komunikacija između sektora nije uvijek na visini potvrđuje i to što u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) tvrde da nisu upoznati sa problemima u primjeni PUP-a, te njegovoj neusklađenosti sa Studijom zaštite.

„PUP Kotora je prošao veliku kontrolu, dobio je sve saglasnosti UNESCO-a“, kažu iz Ministarstva.

Oni ističu da je u proceduri izrade tog planskog dokumenta pribavljena i saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u kojoj je, pored ostalog, konstatovano da je kotorski plan korigovan u skladu sa svim preporukama i Studijom.

Pitanje njegove primjene, dodaju, povjereno je kotorskoj opštini.

Međutim, i iz kotorskog Sekretarijata za urbanizam tvrde da je PUP Kotora u potpunosti preuzeo Studiju i kao takav dobio saglasnost od strane UNESCO-a.

Gligorić: Planiranje postora praktično ne postoji

Sada je upitno i koliko će i ovaj kotorski plan, ali i ostali lokalni planovi koji se rade, uopšte trajati, jer MEPG planira da mijenja Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata i da opštinama vrati veću autonomiju u odlučivanju, ali i da oblast planiranja prostora i izgradnje objekata najvjerovatnije reguliše na osnovu više zakona.

Od donošenja Zakona iz 2017. godine u oblasti planiranja prostora vlada potpuni haos. Država već četiri godine nije uspjela da realizuje taj Zakon, kojim je predviđeno da sistemu planiranja prostora uključi Prostorni plan Crne Gore (PPCG) i Plan generalne regulacije (PGR), koji je trebao da zamijeni lokalne planove.

Probijeni su međutim svi rokovi za izradu PPCG, koji bi trebao da usmjeri kompletan razvoj zemlje, a od PGR-a se odustalo ove godine, nakon što je njegova izrada takođe više puta odgođena od 2017. godine.

PPCG se donosi za period od 20 godina, a posljednji rok koji je postavljen za završetak plana je mart iduće godine. Međutim, i ovaj rok će najvjerovatnije biti produžen, kao i mnogi raniji, jer prema saznanjima CIN-CG-a, teško može biti završen do tog perioda.

Da bi se donio PPCG prvo se mora usvojiti novi zakon.

Međutim, nastavljeno je sa izradom lokalnih planova, koji uopšte nijesu predviđeni sadašnjim Zakonom, pa se trenutno rade tivatski i budvanski planovi.

Pri tom stručnjaci iz ove oblasti tvrde da je potpuno neprimjereno raditi prvo niže, odnosno lokalne planove, a nemati Prostorni plan koji je strateški plan vezan za cjelokupni razvoj države.

,,Sistem planiranja prostora praktično ne postoji”, kaže inžinjerka arhitekture Biljana Gligorić iz EXPEDITIO. Ističe da je Zakon o prostornom planiranju i izradnji objekata iz 2017. bio velika i skupa greška. Izgubljeno je dragocjeno vrijeme, a situacija se sve više usložnjava.

Veoma je opasno, kako dodaje, što je praktično već pola decenije oblast planiranja prostora u nekom vakumu bez jasne strukture, međusobne hijerahije i efikasne procedure donošenja dokumenata, kao i bez kontrole.

,,Do temelja urušen sistem na kojem razvoj počiva. Sada se što prije treba sabrati i napraviti jedan set novih zakona, modernih, zasnovanih na principima dobih praksi u ovoj oblasti i u skladu sa veličinom i kapacitetima naše države”, ocijenila je Gligorić.

Ona smatra da je to što se odustalo od Plana generalne regulacije dobra odluka, jer je taj plan unio dosta zabune kod stručnjaka: ,,Prostorno planiranje je jedna ozbiljna sistemska oblast, u kojoj su ovakvi eksperimenti, naglo uvedeni, a posebno bez saglasnosti struke, veoma opasni i šteta može biti nemjerljiva“.

Nada se da će novi prostorni plan, u čijoj izradi učestvuje, biti donešen do kraja naredne godine, ali ističe da se on nikako ne smije donijeti bez sprovedene javne rasprave, jer je u pitanju plan koji je vezan za cjelokupni razvoj.

Ona naglašava da je jednoglasan stav nevladinih organizacija i stručnjaka da je sadašnji Zakon neophodno razdvojiti na najmanje četiri potpuno odvojena zakona.

,,Ukoliko to ne bi bio slučaj, ponovo bismo imali situaciju u kojoj se odluke koje je neophodno donositi na osnovu znanja, donose isključivo politički”, ističe ona.

Novi Zakon i PP do kraja iduće godine

MEPG je za CIN-CG potvrdilo da se odustalo od izrade PGR i da se radi na izradi novog predloga zakona o prostornom planiranju. Oni pojašnjavaju da je problematično realizovati plan koji bi nadomjestio sve lokalne planove, što je predviđao aktuelni Zakon. Pokazalo se da je centralizacija uređenja prostora problematična, kasnilo sa izradom planova, bunile su se i lokalne samouprave i nevladin sektor.

Ni PPCG potvrđuju ne može biti završen do marta iduće godine, kako je planirano.

„Ugovori o izradi dva planska dokumenta PPCG i PGR predviđena Zakonom zaključeni su tek prošle godine, a oni su trebalo da budu izrađeni u roku od tri godine od donošenja Zakona iz 2017“, ističu u Ministarstvu.

Novim zakonom vratilo bi se lokalnim samoupravama odlučivanje u planiranju prostora. U Ministarstvu planiraju i da formiraju Zavod za prostorno planiranje, koji bi vodio izradu planske dokumentacije.

Vratiće i građevinske dozvole, urbanističke i građevinske inspektore, a pozabaviće se i privremenim objektima.

„U toku sledeće godine bi trebalo da imamo novi zakon i da PP do kraja sljedeće godine bude spreman za Skupštinu“, kažu iz Ministarstva.

Da li će svi lokalni planovi ostati na snazi donošenjem novog zakona još se ne zna. „Pošto je za sve te planove dat novac svih nas, gledaćemo da ove kvalitetnije planske dokumente preuzmemo“, navode iz Ministarstva.

Plaćamo za loše planove, sanacija Boke ni na vidiku

Koliko je država neplanskim djelovanjem već potrošila novca i resursa samo se može pretpostaviti, dok je prostor u nekim djelovima zemlje već trajno devastiran.

Dio planova za zaštićeno područje Kotora, koji su stavljeni van snage nakon donošenja novog PUP-a, koštali su državu pola miliona eura, kako piše u dokumentima koje je CIN-CG dobio od Opštine Kotor. Koliko su, međutim, koštali svi ostali planovi koji više ne važe, uključujući i onaj za Kostanjicu, koji ispituje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ostaje bez odgovora, jer nam Opština nije dostavila te podatke.

Stručnjaci tvrde da nije bilo potrebe da se svi ti planovi poništavaju, već su se mogli revidirati i uštedjeti novac. Osim ogromnog novca koji su građani dali za ove planove, problem je što je upravo na osnovu njih i devastiran dio zaštićenog prostora, a planovi sanacije za djelove Boke koji su predviđeni Studijom zaštite, nijesu još urađeni. Izgleda da neće brzo, svakako dok se ne završi novi zakon i donese Prostorni plan.

„Do donošenja PP i dok novi zakon formuliše podjelu planske dokumentacije, stav je da se rade samo dokumenta za infrastrukturne projekte i smjernice za legalizaciju“, navode iz Ministarstva.

Resor kojim rukovodi Ratko Mitrović trebalo bi da izradi planove sanacije devastiranog prostora Kostanjice, Morinja, Škaljara, Dobrote, Prčnja i Stoliva.

Te mjere, između ostalog, predviđaju pejzažno uređenje, promjene boja i fasada, preoblikovanje krovova i otvora, uklanjanje ili preoblikovanje objekata ili njihovih djelova.

Dozvoliće opštinama legalizaciju bez plana

Iz Ministarstva ističu da će se legalizacija objekata urediti posebnim zakonom.

Kako nam je pojašnjeno da, kako se objekti mogu legalizovati u skladu sa smjernicama planskog dokumenta, a kako neće biti Plana generalne regulacije, opštinama će dozvoliti da neke objekte legalizuju bez plana.

Da li se ovo radi i kako bi ministar Mitrović, čiji sin takođe ima nelegalnu kuću u Komoševini iznad Budve, uspio da legalizuje svoje objekte, iz Ministarstva nijesu željeli da komentarišu.

Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru pokrenulo je, u avgustu ove godine, izviđaj protiv Mitrovića zbog sporne kuće, po prijavi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Iz tog tužilaštva su za CIN-CG rekli da nam ne mogu dati više informacija, osim da je predmet i dalje u fazi izviđaja.

Maja Boričić
foto: Siniša Luković

Od ukupno 17 tužilaštava u Crnoj Gori svega sedam radi u punom kapacitetu, dok čak deset tužilaštava radi u okrnjenom sastavu.

Da bi se popunila upražnjena mjesta i to od Vrhovnog državnog tužioca pa dalje, neophodno je da se izabere Tužilački sastav, koji već mjesecima ne funkcioniše.

U prilogu je tabela u kojoj je predstavljen trenutni sastav svih tužilaštava u zemlji.

Od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa ZZZCG, tri kompanije u većinski državnom vlasništvu dobile petinu novca za zapošljavanje, iako su u fokusu javnosti zbog prekomjernog primanja novih radnika

Elektroprivreda (EPCG), Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Pošta Crne Gore, preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države, dobili su ove godine više stotina hiljada eura i uposlili na desetine ljudi preko programa Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG), koji su namijenjeni prvenstveno za podršku privatnom sektoru i nezaposlenima. To potvrđuju dokumenta do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preko ovih programa Zavoda, prethodnih godina finansirale su se i lokalne samouprave, a EPCG, CEDIS i Pošta nijesu učestvovali u njima.

Ova tri preduzeća su, od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa Zavoda, dobila petinu tog iznosa.

Prekomjerno zapošljavanje u većinski državnim firmama, posebno u EPCG i CEDIS-u je u fokusu javnosti posljednjih mjeseci, od kada je promijenjena uprava u ovim preduzećima. Funkcije predsjednika borda i izvršnih direktora u EPCG i CEDIS-u preuzeli su funkcioneri Demokratskog fronta (DF) i Demokratske Crne Gore. I Pošta Crne Gore je u raspodjeli “po dubini” takođe pripala ovim partijama. Direktor ZZZCG je Goran Folić, funkcioner Demokrata.

Na veliki broj novozaposlenih u EPCG i CEDIS nedavno je upozorio i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je na konferenciji za novinare prošlog mjeseca rekao da u ovim firmama raste broj zaposlenih, a padaju prihodi i da nije srećan zbog toga.

CEDIS i EPCG su među pet državnih kompanija sa najvećim rastom zaposlenih. Prema Izvještaju o poslovanju preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, koje je sačinilo Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), na kraju trećeg kvartala u CEDIS-u je bilo više 18 odsto, a u EPCG 14 odsto zaposlenih.

U EPCG je na kraju septembra bilo 1.129 zaposlenih, 135 više nego u istom periodu prošle godine. CEDIS je, prema izvještaju MKI, na kraju septembra imao 1.591 zaposlenog, 237 više nego u uporednom periodu. CEDIS je u vlasništvu Elektroprivrede.

Pošta je, prema izvještaju o poslovanju objavljenom na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti, na kraju trećeg kvartala imala 1.010 zaposlenih, 32 više nego na kraju septembra prošle godine.

Podaci o zaposlenima u tri preduzeća, međutim, ne uključuju zaposlene preko ovogodišnjih programa ZZZCG. Radi se o dva programa Zavoda – Programu osposobljavanja za samostalan rad i Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca, za čije sprovođenje je ukupno ZZZCG opredijelio skoro 1,4 miliona eura. Od toga su EPCG, CEDIS i Pošta dobili ukupno oko 278 hiljada eura. To su firme koje ostvaruju visoke prihode i ovakva pomoć njima nije neophodna.

EPCG je kroz oba programa zaposlila ukupno 39 osoba. U okviru Programa osposobljavanja za samostalan rad, državnoj elektroenergetskoj kompaniji je Zavod dodijelio 24.594 eura za zapošljavanje deset osoba. Po osnovu Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca, EPCG je dodijeljeno još 71.322 eura za zapošljavanje 29 osoba.

CEDIS je u okviru Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca dobio 120.510 eura za zapošljavanje 49 osoba.

Pošta je u okviru programa ZZZCG dobila novac za zapošljavanje 25 osoba, odnosno ovom državnom preduzeću je opredijeljeno 61.485 eura.

Moguće je da je situacija još gora

Istraživač javnih politika NVO Institut alternativa Marko Sošić za CIN-CG kaže da sve podatke koji dolaze od državnih preduzeća treba uzeti sa rezervom, jer je moguće da ne odražavaju stvarno stanje i da je situacija mnogo gora.

”Takođe, Ministarstvo kapitalnih investicija vrši nadzor nad tek jednom trećinom svih državnih preduzeća, tako da nemamo cjelovitu sliku stvarnog obima problema. Dok god se uzdamo u dobru volju preduzeća da nekom kvartalno daju podatke, nećemo biti sigurni da znamo stvarno stanje”, rekao je Sošić.

Navodi da Ministarstvo finansija još od 2016. godine ima obavezu da vodi evidenciju zaposlenih i njihovih zarada u javnom sektoru, koji po Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru uključuje i državna preduzeća, ali to ne čini.

Sošić upozorova da će, na izričit zahtjev Ministarstva finansija, državna preduzeća biti izuzeta iz nove strategije reforme javne uprave, a time i iz svih pokušaja optimizacije ili makar uspostavljanja evidencije zaposlenih u ovom dijelu javnog sektora koji je po konzervativnim procjenama brojniji nego centralni nivo uprave - sa preko 12 hiljada zaposlenih.

”Da bi se doveo u red haos u državnim preduzećima mora se sistemski krenuti u rješavanje nagomilanih problema, prvenstveno kroz novi pravni okvir za njihov rad i uspostavljanje centralnog organa nadležnog za vođenje regulatorne i nadzorne politike u državnim preduzećima. Bez novog pravnog okvira, profesionalnog menadžmenta, strogog nadzora i pouzdanih podataka, nastavićemo da se zgražavamo nad neracionalnim praksama i partijskim zapošljavanjem, a na kraju ćemo te gubitke platiti svi mi”, kazao je Sošić.

Prijavili se jer su “društveno odgovorna preduzeća”

Iz CEDIS-a su rekli da jedini razlog zbog kojeg su se prijavili na konkurs Zavoda obezbjeđenje nedostajuće radne snage preko osposobljavanja pojedinaca za samostalno obavljanje određenih poslova, imajući u vidu da na tržištu rada nema dovoljno radne snage koja im je potrebna.

”Pored toga, zapošljavanjem lica koja se duže nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, kao odgovorna kompanija dajemo doprinos smanjenju stope nezaposlenosti i to na način što će se nezaposleni koji su imali prepreke za ulazak na tržište rada zbog nedovoljne osposobljenosti za određene poslove, kroz ovaj Program obučiti u CEDIS-u, što će povećati njihovu zapošljivost”, rekli su iz CEDIS-a za CIN-CG.

Komentarišući kritike o partijskom zapošljavanju u tom preduzeću, kažu da je neshvatljivo da neko ovako ozbiljan program pokušava politizovati, posebno u vremenu kada posljedice pandemije COVID-19 negativno utiću na tržište rada i stopu zaposlenosti.

Objašnjavaju da odavno imaju potrebu za radnom snagom III i IV, ali je problem manjak dobro obučene radne snage te stručne spreme na tržištu rada, pa je jedan dio poslova prepuštan eksternim izvođačima, što im nije cilj.

”Želimo da projekte, posebno one višemilionske na izgradnji, revitalizaciji i održavanju mreže i objekata realizujemo sa zaposlenima koji su dio CEDIS porodice”, kazali su iz preduzeća.

Na pitanje da li se CEDIS ranije prijavljivao na konkurs za učešće u ovom i sličnim programima Zavoda, iz kompanije su odgovorili da od osnivanja, 30. juna 2016. godine, učestvuju kao poslodavac u Programu stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem.

Taj program Zavoda je namijenjen svim poslodavcima, za razliku od Programa osposobljavanja za samostalan rad i Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca.

Izvršni direktor CEDIS-a od aprila je Vladimir Čađenović (Demokrate), dok je na čelu borda Rajko Radošević (DF).

Iz EPCG nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zbog čega su se prijavili na konkurs za učešće u programima Zavoda i kako komentarišu kritike da je u pitanju partijsko zapošljavanje.

Novi bord direktora EPCG izabran je u martu, a na njegovom čelu je funkcioner DF-a Milutin Đukanović, dok je za izvršnog direktora izabran Nikola Rovčanin (Demokrate).

Iz Pošte su za CIN-CG rekli da prvi put učestvuju u programu Zavoda i da je to prije svega, društveno odgovorna odluka.

”Dodatni motiv da učestvujemo u Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca jeste i naša realna potreba za anagažovanjem radne snage. Epidemija COVID-a uslovila je odsustva naših zaposlenih, posebno poštara i šalterskih službenika koji su u svakodnevnom kontaktu s velikim brojem ljudi”, kazali su iz Pošte čiji je izvršni direktor Dragan Tufegdžić (Demokrate).

Rekli su da im je Zavod odobrio sredstva u iznosu od dvije trećine zarade za 25 zaposlenih koji budu uključeni u Program na teritoriji Crne Gore.

”Pošta će isplaćivati njihovu zaradu do iznosa koji je predviđen našim Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Pošte i Zakonom o radu”, kazali su iz preduzeća.

Naglašavaju da je ZZZCG predvidio da ovaj program traje šest mjeseci, a da je Pošta odlučila da za njene zaposlene to bude devet mjeseci.

”Dakle, zaradu zaposlenima će posljednja tri mjeseca angažovanja u cjelosti isplaćivati Pošta”, rekli su iz preduzeća.

Petina zaposlenih preko programa otišla u tri preduzeća

U okviru dva programa ZZZCG zaposleno je ukupno u Crnoj Gori 560 osoba na određeno vrijeme, od čega u ova tri državna preduzeća 113.

Na sajtu Zavoda je objašnjeno da su ciljevi ovih programa povećanje zaposlenosti i zapošljivosti učesnika programa.

”Izvođač programa je poslodavac, prvenstveno iz privatnog sektora koji ima odgovarujuće prostorne, tehničko-tehnološke, kadrovske i finansijske uslove neophodne za realizaciju programa”, navodi se na sajtu Zavoda.

Iz Zavoda, međutim, za CIN-CG kažu da nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora.

”U realizaciji programa osposobljavanja nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora, niti je pripadnost bilo javnom ili privatnom sektoru bila opredjeljujuća za izbor poslodavaca za realizaciju programa osposobljavanja”, rekli su iz Zavoda.

Zavod ova dva programa sprovodi od 2019. godine, i novac za zapošljavanje je odobravan dominantno privatnom sektoru i nevladinim organizacijama za pomoć osobama sa invaliditetom (OSI), ometenima u razvoju, zatim mladima...

Od državnih preduzeća u programima prethodnih godina učestvovali su Monteput i Montecargo, kao i jedan broj lokalnih preduzeća i javnih ustanova.

Zbog državne pomoći posljednje otvoreno Poglavlje 8

Zavod, kako je objašnjeno u konkursima za ova dva programa, dodjeljuje sredstva kao državnu pomoć male vrijednosti, tzv. de minimis pomoć.

Crna Gora kao država kandidat za pristupanje Evropskoj uniji (EU) trebalo bi da poštuje pravila koja se odnose na državnu pomoć. Vladama je, prema propisima EU, dopušteno da dodjeljuju državnu pomoć samo ako su ispunjeni restriktivni uslovi, s ciljem sprečavanja narušavanja tržišne utakmice.

Evropska komisija ranije je godinama upozoravala Crnu Goru zbog kontinuirane podrške bivšoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines.

Zakonski uslov da neko dobije državnu pomoć je saglasnost Komisije za državnu pomoć, odnosno od 2018. Agencije za zaštitu konkurencije (AZZK) funkcionalno nezavisna institucije, koja je preuzela nadležnosti Komisije.

Nezavisnost Komisije za kontrolu državne pomoći, koja je bila pod okriljem Ministarstva finansija, bilo je mjerilo za otvaranje pregovora sa EU u Poglavlju 8 – Politika konkurencije. To poglavlje je posljednje otvoreno, u junu prošle godine.

Agencija za zaštitu konkurencije donijela je ove godine rješenje kojim je utvrđeno da cijeli Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa nije u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći.

Taj zakon usvojen je krajem 2019. godine, a na osnovu njega je bivša Vlada do kraja avgusta prošle godine kompaniji isplatila 43 od planiranih 155 miliona eura.

Iz AZZK nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali državnu pomoć dodijeljenu kroz dva programa Zavoda zapošljavanja.

AZZK je početkom godine pokrenula dva ispitna postupka zbog programa Zavoda. To su program Troškovi profesionalne orijentacije vrijedan 6.986 eura i Program profesionalne rehabilitacije vrijedan 255.781 euro. Savjet AZZK je u martu ove godine ocijenio da navedeni programi ne predstavljaju državnu pomoć.

ASK: Kontrolisali smo zapošljavanja u toku izborne kampanje

Iz Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) za CIN-CG su rekli da su kontrolisali sva zapošljavanja u organima vlasti u Mojkovcu i na Cetinju u toku kampanje “i svu dokumentaciju učinila javno dostupnom”.

Iz Zavoda su kazali da su tražili mišljenje ASK, s obzirom na to da su programi sprovedeni uoči lokalnih izbora u Mojkovcu, Petnjici i na Cetinju koji su održani 5. decembra.

ASK je, kako navode, dala mišljenje da Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja nijesu propisane zabrane i ograničenja za te programe u toku izborne kampanje imajući u vidu da su to redovni programi Zavoda na godišnjem nivou.

Iz Zavoda su pojasnili da će sa izabranim izvođačima iz opština u kojima su održani izbori, a na koje se odnose zabrane i ograničenja zapošljavanja, ugovore o realizaciji programa zaključiti nakon izbora.

ASK odobrila Pošti zapošljavanje u Mojkovcu

Iz Pošte su naveli da je Zavod odobrio zapošljavanje jednog kandidata na teritoriji opštine Mojkovac.

”Imali smo u vidu član 44 Zakona o finansiranju političkih subjekata i političkih partija, te smo kontaktirali ASK ovim povodom. Dobili smo odgovor da, s obzirom na to da je sjedište kompanije u Podgorici i da je ovo mjerodavno, nijesmo u obavezi da dostavljamo dokumentaciju koja je predviđena Zakonom, bez obzira na to što je oglas raspisan i za teritorije opština u kojima će biti održani lokalni izbori. Ukoliko, ipak, bude zahtijevano, Pošta će blagovremeno dostaviti sve što je propisano”, rekli su iz Pošte.

Preporuka EK da se razviju mjere zapošljavanja mladih, žena i OSI

Evropska komisija je u ovogodišnjem izvještaju navela da je Crna Gora u oblasti socijalne politike i zapošljavanje postigla ograničen napredak. Preporuke su, između ostalog, da se nastavi primjena Zakona o radu i razvoju kvalitetne mjere zapošljavanja usmjerene na mlade i žene, osobe s invaliditetom, manjine i ugrožene osobe pogođene pandemijom.

Zavod je krajem oktobra saopštio da je iz evropskih fondova, za teže zapošljiva lica sa evidencije, dobio 1,2 miliona eura. Tako je 159 nezaposlenih sa evidencije Zavoda dobilo bespovratna sredstva za zapošljavanje i otpočinjanje biznisa u vrijednosti od tri do 7,5 hiljada eura.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

The Balkan Troll of the Month is an individual, a group of individuals or a media outlet that spreads hate on the internet based on gender, ethnicity, religion, or other diversity categories. The Balkan Troll is selected based on hate speech incidents identified across the Western Balkans region.

Stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara upozoravaju na moguće posljedice gradnje mosta Verige, ali i da se oko projekta premoštavanja preko Luštice mora voditi računa jer se nalazi u zaštićenoj zoni. Iz Ministarstva kapitalnih investicija saopštili da odluku još nisu donijeli, a predsjednici bokeških opština poručuju da ne žele da ugroze UNESCO status

Ukoliko bi se odlučili za gradnju mosta Verige, Kotor bi mogao postati četvrti grad izbrisan sa Liste svjetske baštine UNESCO, upozorili su u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara.
I predsjednici bokeških opština ističu da je očuvanje ovog statusa za Boku od najveće važnosti.
Liverpul je sredinom ove godine postao treći grad koji izbrisan sa Liste UNESCO. Kotor se na Listi nalazi od 1979. godine, ali već dugi niz godinama "koketira" sa mogućnošu da bude skinut, kako zbog nekontrolisane gradnje, tako i zbog planova o mostu Verige kojim bi bile spojene dvije obale.

Vlada Zdravka Krivokapića zvanično nije odustala od mosta čiju je izgradnju još 1999. godine promovisao tadašnji ministar saobraćaja u Vladi Filipa Vujanovića, Jusuf Kalamperović.
"Gradnjom mosta preko Veriga prirodno i kulturno istorijsko područje Kotora bi izgubilo ili ozbiljno ugrozilo status na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Vlasti bi trebalo da sačeka sa bilo kojim projektom prije nego što se uradi ozbiljna integralna studija saobraćaja za cijelu Boku Kotorsku i nađu adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj prostor koji je prepoznat kao kulturni pejzaž od izuzetne univerzalne vrijednosti za cijelo čovječanstvo", kazala je za CIN-CG inžinjerka arhitekture i predstavnica NVO Expeditio Aleksandra Kapetanović.
Državno preduzeće "Monteput" krajem prošlog mjeseca odbilo je da Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) dostavi dio dokumentacije koji se tiče gradnje ovog mosta, poručujući da se radi o službenoj tajni i autorskom djelu...
Komitet za Svjetsku baštinu UNESCO-a 2005. prvi put pominje problematiku vezanu za Verige, a 2007. zahtijeva od Crne Gore da pozove misiju Međunarodnog savjeta za spomenike i lokalitete (ICOMOS) kako bi ispitala održivost predloženog projekta i uticaj na kulturne i pejzažne vrijednosti zaštićenog područja. Na osnovu preporuka misije, dvije godine kasnije Univerzitet Ahen uradio je Studiju o vizuelnom uticaju planiranog mosta. U Studiji se, između ostalog, navodi da bi bilo "nedvosmisleno najbolje rješenje da se odustane od planirane izgradnje mosta i njegovih prilaznih puteva".
Kroz odluke Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO još 2012. godine je, prema riječima arhitektice Kapetanović, veoma jasno istaknuto da je potrebno da se preispita ideja mosta na Verigama kako bi se istražili alternativni načini povezivanja zaliva, kao što su tunel, bolje trajektne usluge, obilazni put i slično i nađu odgovarajuća rješenja u dogovoru s Centrom za svjetsku baštinu i savjetodavnim tijelima.
"Ovi zahtjevi Komiteta za svjetsku baštinu su i dalje mjerodavni, jer do sada nije urađena ozbiljna integralna studija saobraćaja za Boku Kotorsku koja bi našla adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj izuzetno kompleksan i osjetljiv kulturni pejzaž", kazala je Kapetanović za CIN-CG.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) za CIN-CG kazali su da se na samom području Veriga nalazi jedno kulturno dobro - crkva Gospe od Anđela. Ovo kulturno dobro u Lepetanima se pod zaštitom države nalazi od kraja 1976. godine. UZKD je 2013. dala saglasnost za rekonstrukciju crkve Gospe od Anđela, koja je u međuvremenu urađena.
Tivatska arhitektica, koja je dugo bila i urbanistkinja u Opštini Tivat Marija Nikolić navodi da planirani most presijeca najvažniju vizuelnu osu zaliva.
"Osnovni problem je upravo presijecanje te ose i promjena vizure iz Tivatskog zaliva i Veriga na prilazu zaštićenom području, promjena vizure na Perast", pojasnila je Nikolić u razgovoru za CIN-CG.

Nije, međutim, samo most problem. Most je ističe Nikolić, samo jedan od objekata saobraćajnice koja bi prolazila iznad Tivta. Saobraćajnica bi iznad Tivta, na padini brda Vrmac, tvrdi ona, proizvela snažan vizuelni uticaj na kulturni pejzaž koji ima veliku vidljivost, bilo kako da se dolazi u Boku - brodom, avionom ili autom.
"Crnogorska obala je stjenovita i strma i od Budve prema jugu, pa treba razmotriti koji bi uticaj na pejzaž proizvela saobraćajnica i tim dijelom trase. Nije poznato da li je pitanje mosta i sobraćajnice sagledano upoređujući različite aspekte, to jest koji će problem riješiti naspram onih koje će proizvesti - uticaj na pejzaž, uticaj na baštinu, uticaj na svakodnevni život građana. Jer, projekat dijeli prostor na onaj sa jedne i sa druge strane saobraćajnice... Nije nebitna ni potencijalna cijena izgradnje na terenu koji je ovakve morfologije i geologije", istakla je Nikolić.
Odluka o povezivanju dviju strana Boke još nije donijeta, kazali su za CIN-CG predstavnici Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), u čijem portfoliju je i oblast saobraćaja.
"Još uvijek nismo dobili dovoljno materijala i studija na osnovu kojih bismo dali predlog Vladi za konačnu opciju. Most Verige je bio predmet više studija kao i premošćavanje podmorskim tunelom od Luštice ka Herceg Novom. Još uvijek intenzivno prikupljamo mišljenja stručnih lica iz više oblasti, kao i konačnu finansijsku elaboraciju projekta", naveli su iz resora ministra Mladena Bojanića.
Ministarstvo će, ističu u odgovoru, poštovati stav struke i podržati realizaciju varijante projekta koja ispunjava sve propisane nacionalne i međunarodne uslove i standarde.
Most se pominje i u Strategiji razvoja saobraćaja za period 2019-2035. godinu, koju je usvojila Vlada Duška Markovića, u kojoj, između ostalog, piše da se nije u punoj mjeri vodilo računa o "posebnostima kulturno-istorijskog područja Kotora, koje upravo u zoni Veriga ima prepoznatu jednu od najznačajnijih vizurnih osa pri ulasku ili izlasku iz zone najstrože zaštite, tj. zone koja je upisana na listu svjetske baštine kao izuzetno vrijedno kulturno dobro".
Procijenjeni uticaji različitih segmenata Strategije na parametre životne sredine ocijenjeni tako što se ocjene A, B ili C smatraju prihvatljivim. Ocjene D i E su, međutim, neprihvatljive. Baš te, neprihvatljive ocjene D i E, u Strategiji su date za uticaj koji bi most Verige imao na kulturnu baštinu predjela.
"Najveći uticaj očekuju se na kulturno-istorijsku baštinu opštine Kotor, posebno imajući u vidu da se na teritoriji Crne Gore najveći broj spomenika kulture nalazi u opštini Kotor (31 odsto)", navodi se u dokumentu.
Uticaj na pejzaž takođe nosi neprihvatljivu ocjenu D. "Najznačajniji uticaj Strategije očekuje se na pejzažnu jedinicu/predio Bokokotorskog zaliva usljed planirane izgradnje mosta Verige", navodi se u dokumentu.
Na pitanje da li bi gradnja mosta Verige uticala na status Kotora, koordinatorka Nacionalne kancelarije za saradnju sa UNESCO Milica Nikolić uputila nas je na Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Iz resora ministarke Vesne Bratić, međutim, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG.
Ministarka Bratić je prošlog mjeseca učestvovala na 41. Generalnoj konferenciji UNESCO u Parizu. Tada je kazala da je "članstvo u UNESCO jedan od strateških prioriteta naše spoljne politike", zahvalila se organizaciji na podršci prethodnih godina, "s ciljem značajnog poboljšanja očuvanja prirodne, kulturne i istorijske oblasti Kotora".
Ona je u februaru, nakon sastanka sa predsjednikom Opštine Kotor Vladimirom Jokićem, poručila da je očuvanje statusa Kotora na Listi UNESCO i kulturne baštine, prioritet i za gradske i za državne vlasti.
Jokić, takođe, nije odgovorio na pitanja CIN-CG o mostu Verige.

Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazao je za CIN-CG da će taj grad podržati samo ono rješenje koje je prihvatljivo za UNESCO, navodeći da je izgradnja mosta na Verigama "osporena od strane UNESCO-a", ali i da je od "neupitnog značaja za cijelu Boku i Crnu Goru sačuvati status Kotora kao grada na Listi svjetske kulturne baštine".
"U glavnu putnu infrastrukturu u Boki se nije ozbiljnije ulagalo od izgradnje Jadranske magistrale šezdesetih godina, zbog čega svake godine imamo saobraćajne čepove, višesatna čekanja koja blokiraju funkcionisanje cijelog jednog regiona, nezadovoljne građane i turiste", rekao je prvi čovjek Novog.
Upravo iz tog razloga iz Herceg Novog se zalažu za spajanje dviju obala zaliva na potezu između Zelenike i Kumbora ka Luštici, gdje su moguće obje opcije - izgradnja tunela ili mosta, istakao je Katić. On je kazao i da je visok stepen saglasnosti među predsjednicima opština Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva da je baš to optimalno i održivo rješenje za spajanje dviju obala zaliva. Prvi čovjek Herceg Novog poručuje i da bi to rješenje trebalo da bude i državni priortet.
I iz tivatskog Sekretarijata za uređenje prostora za CIN-CG kazali su da je stav te Opštine da je umjesto Veriga potrebno pronalaženje alternativnog rješenja, "imajući u vidu negativne efekte koje bi most proizveo narušavajući integritet i vizuelni identitet kulturnog pejzaža Boke Kotorske". Iz Sekretarijata navode i da se u izradi prostorno-planskih dokumenata, kojima se predviđa detaljnije razmatranje alternativnog rješenja saobraćajne veze koja bi vodila preko Luštice.
"Pojačanom investicijskom aktivnošću na poluostrvu Luštica pojavila se potreba direktne putne veze između Herceg Novog i poluostrva Luštica", navodi za CIN-CG predsjednik tivatske Opštine Željko Komnenović.
Zajednička ideja je, pojašnjava on, da se razmotri izgradnja podmorskog tunela između predjela Zelenika u Herceg Novom i predjela Špiljice na poluostrvu Luštica. Na oba kraja tunel bi se preko kružnih tokova spajao sa budućim i postojećim putevima.
Iz tivatskog Sekretarijata poručuju da bi se finansijska sredstva za izgradnju navedenih puteva i podvodnog tunela obezbijedila iz kapitanog budžeta Vlade Crne Gore ili povoljnim kreditnim aranžmanom.

Na posljednjim novskim izborima ideju pomorskog tunela pominjali su kandidati za odbornike koalicije "Crno na bijelo", a tamošnje vlasti predvođene DPS-om su 2015. promovisale isti projekat, ističući da bi izgradnja koštala oko 100 miliona eura.
Ne treba žuriti ni sa tunelom, upozoravaju iz nevladine organizacije Expeditio, navodeći da okolina Herceg Novog i poluostrvo Luštica predstavljaju dio zaštićene okoline (ili buffer zone) Prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora.
Dok područje Kotora obuhvata unutrašnji Kotorsko-Risanski zaliv, zaštićena okolina (buffer zona) obuhvata cijeli Bokokotorski zaliv i njegovo zaleđe, uključujući Tivatski i Hercegnovski zaliv, padine Orjena i poluostrvo Lušticu, što se može vidjeti i na sajtu UNESCO.
Predstavnica Expedicio Aleksandra Kapetanović naglašava da UNESCO jasno ističe da i "bafer zona" predstavlja područje koje okružuje zaštićeno dobro, a "koje ima komplementarna zakonska i/ili običajna ograničenja koja se postavljaju vezano za njegovo korišćenje i razvoj kako bi se dao dodatni sloj zaštite dobra".
Imajući u vidu da je područje Kotora zaštićeno kao nepokretno kulturno dobro od međunarodnog značaja, u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara je navedeno da je zaštićena okolina "prostor oko nepokretnog kulturnog dobra koji je od neposrednog značaja za njegovo postojanje, zaštitu, korišćenje, izgled, očuvanje i istraživanje, kao i za njegov istorijski kontekst, tradicionalni ambijent i vizuelnu dostupnost", napominje Kapetanović. Takođe u istom Zakonu je navedeno i da "zaštitu, kao i kulturno dobro, ima i zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra".
Stručnjaci stoga upozoravaju da bi izgradnja mosta ili tunela preko Luštice, kao velika infrastrukturna intervencija, imala veliki uticaj na kulturni pejzaž Boke, koja je sa prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora i njegovom zaštićenom okolinom prepoznata kao svjetska baština.
Umjesto projekata koji bi mogli da ugroze Boku, nedovoljno se radi na drugim održivim vidovima transporta. Tako Crna Gora gotovo uopšte ne koristi mogućnosti koje more pruža u povezivanju primorskih opština. Nema redovnih brodskih linija između gradova i naselja, kojima bi se značajno mogao rasteretiti drumski saobraćaj. Trajekt Kamenari - Lepetani i taksi brodovi ne mogu nadomjestiti potrebe, pogotovu tokom sezone.

Za gradnju bili zainteresovani Azerbejdžanci, Kinezi...

O prelasku preko Boke govori se decenijama, ali na projekat mosta preko Veriga nisu svi gledali blagonaklono, uključujući i bivšu gradonačelnicu Kotora Mariju Maju Ćatovića, koja se zalagala za povezivanje između dvije obale podvodnim tunelom. Protiv mosta bilo je i više profesora kotorskog Pomorskog fakulteta.
Ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković je u martu 2017. godine informisao Vladu da je studijom opravdanosti dokazano da je varijanta tunela preko Veriga “višestruko nepovoljnija sa prostorno-urbanističko, tehničko ekonomskog, saobraćajno tehničkog, ekološkog, funkcionalnog i bezbjednosnog aspekta”.
Za gradnju mosta bilo je zainteresovano više investitora. Kada je 2015. godine krenula u gradnju prioritetne dionice auto-puta Bar - Boljare, delegacija kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CRBC) je prilikom susreta sa više ministara u Vladi Mila Đukanovića izrazila zainteresovanost za gradnju mosta Verige.
Ova mogućnost pominjala se i na sastancima sa predstavnicima Vlade Duška Markovića.
Iz CRBC nisu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG o tome kada su posljednji put sa predstavnicima vlasti razgovarali o ovom pitanju.
Azerbejdžanska ambasada ponudila je Vladi Crne Gore 2016. godine da kompanije iz te zemlje grade Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, što bi prema predlogu Azerbejdžanaca naša država finansirala kreditom koji bi zvanični Baku dao po kamati od tri odsto, sa rokom otplate od 15 godina i grejs periodom od pet godina. Bilo je planirano da nosilac kredita bude državno preduzeće “Monteput”, a u slučaju da on ne može da servisira obaveze, onda bi kredit vratila Vlada. Na čelu tima koji je pregovarao sa Azerbejdžancima bio je tadašnji minister saobraćaja Ivan Brajović. Među članovima tima bio je i njegov nasljednik na toj poziciji - Nurković.
Ambasada Azerbejdžana nije odgovorila CIN-CG-u da li su i dalje zainteresovani za taj posao.
CIN-CG je prije godinu objavio da su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva i njegov tast krajnji vlasnici kompanije “Azmonts investments”, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi. Portonovi je u blizini projekta kojim se planira saobraćajno povezivanje sa Lušticom.
Sa premijerom Markovićem o gradnji mosta na Verigama su početkom 2018. godine govorili i predstavnici belgijske kompanije “Besiks”.
”Besiks” grupa je u Crnoj Gori prisutna od 2013. godine, izvođač su i suinvestitor “Luštica Bay” i suvlasnici tamošnjeg hotela “Chedy”.
Prije više od 15 godina za ovaj projekat bile su zainteresovane i izraelske, i hrvatske kompanije.

KANA: Ima hitnijih saobraćajnih problema

Grupa arhitekata okupljenih oko organizacije “Ko ako ne arhitekt” (KANA) smatra da je trajno regulisanje saobraćaja preko Bokokotorskog zaliva neophodno, ali da bi pitanje povezivanja dviju obala trebalo da bude rezultat “konsenzusa svih relevantnih struka, usklađeno sa uslovima zaštite prirodnog i kulturnog nasljeđa”.
I most i tunel su dobra rješenja ukoliko se, ističu iz KANA, izgrade na način koji ne šteti baštini.
”Naravno, govorimo o mostu zadovoljavajućih estetskih kvaliteta, koji ne bi bio samo tehničko saobraćajno rješenje, već bi izgledom bio u skladu sa ljepotom zaliva. Budući da je to prilično diskutabilno, podmorski tunel je sigurno rješenje koje vizuelno ne bi smetalo zalivu, ali postavlja se pitanje njegove izvodljivosti i ekonomske opravdanosti”, navode iz KANA u odgovoru za CIN-CG.
Naglašavaju da je neophodno prvo uraditi studije, kako ekonomske i tehničke, tako i studije uticaja na životnu sredinu, a sva potencijalna rješenja razmotriti sa organima UNESCO-a, pa tek onda izabrati konačni projekat.
”Već sada se može krenuti u proceduru koja zahtijeva dosta vremena, ali mi imamo i drugih većih i hitnijih saobraćajnih problema od prelaska zaliva, kao što su bolja povezanost svih primorskih gradova, regulisanje pješačkog saobraćaja, ulaganje u javni prevoz i druge održive vidove transporta. Kolaps koji se ljeti stvara u saobraćaju i problemi koji time nastaju su već ogromni i nedopustivi i značajno umanjuju i kvalitet života na našem primorju i kvalitet ovog dijela Crne Gore kao turističke destinacije”, poručuju iz ove grupe arhitekata.

Miloš RUDOVIĆ