Iako zakoni zabranjuju ilegalno iskopavanje i trgovinu artefaktima, niko do sada nije odgovarao zbog zločina koji se decenijama nesmetano odvijaju u našoj državi

Andrea JELIĆ

Duž zaraslog puta od podnožja do vrha brežuljka Samobor, kod naselja Podhum u Opštini Tuzi, razbacana je keramika iz antičkog doba. U blizini su ostaci starih kamenih utvrđenja iz tog vremena. Vidljivi su i skoriji tragovi kopanja, ali i prekrivanja iskopina zemljom. Na ponekom većem kamenu uredno su poslagani djelovi lončarskih keramičkih predmeta - ćupova, amfora i drugih posuda, koji bi se u sređenim zemljama nalazili ili u muzeju ili zaštićeni na lokalitetu.

Svako ko hoće može tu da kopa i nekažnjeno otuđuje arheološko blago, koje bi trebalo da bude pod zaštitom države.

Samobor je, prema nekim istorijskim izvorima, jedna od gradina u Crnoj Gori gdje su i danas vidljive kamene humke. Te gradine jedini su preostali monumentalni spomenici koji su Ilirima služili u vojno-odbrambene svrhe, dok su se u humkama sahranjivali ljudi.

”Ova kotlina, kao i uostalom čitava Crna Gora, predstavljala je bogatu spomeničku ‘zlatnu žicu’ na koju smo nagazili, ali ne samo što je nijesmo eksploatisali, nego smo je bezrasudno prepustili stihiji razaranja i uništavanja”, pisao je o ovom području jedan od najboljih poznavalaca, istoričar i akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Pavle Mijović u referatu “O istraživanju spomenika kulture u bazenu Skadarskog jezera” iz 1983. godine.

Iz Polimskog muzeja u Beranama za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da su 2016. godine, u okviru projekta “Putevi kontinuiteta”, za Narodni muzej Crne Gore (NMCG) sprovodili prva sistemska arheološka istraživanja na Samoboru.

”Lokalitet je potom ostavljen u propisanom stanju. Tragično je što je neko odmah uletio sa detektorom metala i uništio područje”, kaže arheolog Polimskog muzeja Predrag Lutovac.

Na Samoboru je, prema njegovim riječima, pronađeno mnogo amfora koje su, osim kao ambalaža za robu kojom je trgovano, služile za nivelaciju terena i kao neka vrsta hidroizolacije.

”Svašta smo nalazili na toj lokaciji. Stari novac, strelice, fibule (kopče), razno oruđe, predmete za ribolov… Crna Gora ni ne zna šta ima od kulturnog nasljeđa, posebno iz doba antike. Iz nekog razloga taj period naše naučnike manje interesuje. Generalno je kulturna baština posljednja stvar o kojoj naša država brine”, kaže za CIN-CG jedan sagovornik, koji je htio da ostane anoniman, a koji iskopava arheološke artefakte.

Samobor je tek jedno od mnogih mjesta u Crnoj Gori gdje su vidljivi tragovi ilegalnog iskopavanja arheoloških artefakata.

Registar kulturnih dobara nije javno dostupan

CIN-CG-ov anonimni sagovornik iskopavao je artefakte na području čitave Zete, Martinića, nekih djelova Morače, Smokovca, Možure, brda iznad Risna i Petrovca…

”Na mnogim mjestima na sjeveru države isto ima zanimljivih lokaliteta. Mnogi, širom države su oštećeni. Recimo, na Možuri, tumuli koji se tamo nalaze su skoro potpuno devastirani”, priča on.

Prema njegovim saznanjima, trenutno postoji najmanje 15 lovaca na blago u Crnoj Gori.

Nije svaki arheološki artefakt i kulturno dobro, jer njih proglašavaju nadležne državne institucije. Međutim, mnogi - mogu da budu. Kada neko svjesno iskopava kulturna dobra na ilegalan način, on time uništava ostatke kulturne baštine, koja za naučnike opisuje jedno vrijeme, kulturu, narod.

Prema riječima arheologa NMCG-a Gorana Pajovića, Crna Gora ima na hiljade lokaliteta od arheološkog i kulturnog značaja. Mnogi od njih nijesu poznati javnosti, što, kaže Pajović, svojevrsno doprinosi njihovom očuvanju od pohare onih koji ilegalno iskopavaju arheološke lokalitete.

Registar kulturnih dobara Crne Gore nije javno dostupan, a upućeni sagovornici CIN-CG-a smatraju da bi njegovo objelodanjivanje “nacrtalo metu” brojnim lokalitetima u državi, koje institucije očito nijesu kadre da brane.

Prema podacima Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) iz 2019. godine, u Crnoj Gori je bilo 817 primjera nepokretnih i 630 pokretnih kulturnih dobara, 19 nematerijalnih kulturnih dobara, kao i 579 komemorativnih spomenika koji su pod režimom zaštite.

”Postoje dvije vrste ‘detonaša’ (lovaca na blago). Kolekcionari i ljubitelji starina, u koje ubrajam sebe, i oni koji isključivo žele materijalnu korist. Do sada nikada ništa nijesam prodao, jer nema cijene po kojoj bi ti predmeti mogli da se kupe”, objašnjava CIN-CG-ov anonimni sagovornik koji ilegalno kopa arheološko blago.

Arheolog Pajović upozorava da u oba slučaja, i kolekcionari i prepodavci - prave veliku štetu.

Arheološke artefakte prodaju preko oglasa, foruma, društvenih mreža…

Samo na neregistrovanom portalu crna.gora.me, novinarka CIN-CG-a pronašla je više oglasa na kojima se nude predmeti koji bi mogli da budu kulturna dobra.

”Kamena sjekira iz doba neolita, pronađena u koritu rijeke Bojane na izvoru iz Skadarskog jezera. Unikat”, glasi jedan od oglasa koji datira iz 2017. godine.

Na istoj platformi prodaju se stari novac, šljemovi i bajoneti, bodeži…

Ni nakon više nedjelja čekanja, CIN-CG nije dobio odgovore od portala crna.gora.me na pitanja da li i kako kontrolišu oglase koje objavljuju i zbog čega nijesu registrovani u skladu sa Zakonom o medijima.

”Baš je rjetkost da se nešto samo od sebe pojavi u koritu bilo koje rijeke, a često ćete onlajn vidjeti oglase u kojima se to navodi. To je interna ‘fora’ među lovcima na blago, kako bi se zaštitili”, kaže za CIN-CG anonimni “kopač” starina.

”Preselio sam se u Crnu Goru, i ovdje sam već godinu. Nudim onima koji žele usluge organizacije izleta uz traženje metala. Puno obećavajućih mjesta. Nema problema oko transporta detektora metala. Po želji, mogu dati i svoj e-kamion. Tu su stare tvrđave, manastiri, sela, rimske ceste i slično”, piše 2016. jedan od korisnika platforme ReviewDetector.ru, ruskom forumu za lovce na blago.

Na ovoj platformi ima još nekolicina ovakvih objava koje se odnose na Crnu Goru.

Forumi slični ovom ruskom funkcionišu i u regionu. Takav je, na primjer, skrivenoblago.com, gdje korisnici, između ostalog, navode razna mjesta na području Crne Gore pogodna za iskopavanje arheoloških artefakata. Po pravilu ovi forumi su zatvoreni za komunikaciju, imaju strogu selekciju korisnika koji prolaze kroz komplikovani proces registracije i kontrole. Koriste kodna imena, a često se ne zna ko stoji iza ovih platformi.

Lovci na arheološko blago najčešće se služe detektorima metala. U Crnoj Gori nije zakonski uređeno pitanje korišćenja ove sprave, a cijene detektora kreću se od par desetina, do par stotina eura.

Na forumima se mogu pronaći i oglasi o prodaji detektora metala.

”Službenici Sektora za borbu protiv kriminala kontinuirano vrše provjere na internetu i drugim oglasima koji se odnose na ovu problematiku. U toku 2022. godine nijesmo registrovali slučajeve ilegalnog iskopavanja i procesuiranja osoba ovim povodom”, kazali su CIN-CG-u iz Uprave policije.

Nijesu, međutim, odgovorili na pitanja na koji način vrše ove kontrole, niti da li su ranije nailazili na ovakve pojave.

Arheološkinja i pomoćnica direktora za Sektor za sprovođenje mjera zaštite kulturnih dobara Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković za CIN-CG ističe da je vrlo teško registrovati ove nelegalne aktivnosti.

”Evidentiramo samo izvoz predmeta od istorijskog ili kulturnog značaja, kada se vrši procedura provjere. U posljednjih 10 godina, od kada je formirana Uprava, imali smo svega par prijava da je nešto iskopano, ali se sve završava time što podnesemo prijavu inspekciji, a zatim ona podnosi krivičnu prijavu protiv NN lica i nema nikakvog epiloga”.

Prema riječima Zdravković, ne postoji nikakva informacija o crnom tržištu u vezi sa prodajom arheoloških artefakata i kulturnih dobara.

”Takve evidencije se ne vode. Time bi se svakako moralo pozabaviti na sistemski način”, kaže ona, uz napomenu da u pojedinim državama postoje posebna odjeljenja pri policiji, specijalizovana za ovu problematiku.

Zakonska rješenja dobra, ali fale ljudi koji bi ih sprovodili

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kaznu zatvora od jedne do osam godina onome ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro. Zatvorom do tri godine kazniće se onaj ko bez dozvole nadležnog organa unese ili iznese iz Crne Gore kulturno dobro.

To su samo mrtva slova na papiru, jer, kako kaže Zdravković, “nikada niko nije procesuiran u Crnoj Gori zbog ovih djela”.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara zabranjeno je vršenje bilo koje radnje kojom se može oštetiti, prisvojiti, kupiti, primiti u zalog ili na drugi način pribaviti, prikriti ili staviti u promet kulturno dobro za koje se zna ili se može znati da je stečeno na nezakonit način. Isti zakon propisuje kazne od 500 do 9.000 eura za one koji prilikom izvođenja bilo kakvih radova ili aktivnosti naiđu na nalaze od arheološkog značaja, a to ne prijave UZKD-u, policiji ili organu nadležnom za poslove sigurnosti na moru.

Jedan od svjetskih stručnjaka za trgovanje kulturnom baštinom, pravnik i arheolog Semjuel Endru Hardi za CIN-CG ističe da je među ključnim problemima nedostatak ljudi koji bi sprovodili zakone.

”Fale specijalističke jedinice u policiji, obuke za službenike kako bi imali veće šanse da prepoznaju zaštićena kulturna dobra (i svijest da bi mogli da ih pronađu dok traže npr. drogu), kao i uspostavljanje protokola tako da prikupljaju forenzičke dokaze kada uhvate osumnjičenog ili pronađu sumnjive predmete”, objašnjava on.

Problem je i u tome što sudije i porote često ne razumiju zločin, čak iako policija pronađe dokaze, a tužilac uspije da izgradi slučaj, kaže Hardi.

I Zdravković ističe da nema dovoljno stručnog kadra ni na jednom nivou zaštite kulturnih dobara.

U istraživanju NVO Expeditio i Fakulteta umjetnosti u Nišu iz 2022. ispitanici ističu problem nezainteresovanosti društva za kulturnu baštinu, kao i nedostatak broja zaposlenih i angažovanih ljudi u ovoj sferi. I u zvaničnim vladinim dokumentima navodi se problem kadra.

Samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine

Crna Gora, prema zvaničnim podacima Uprave za inspekcijske poslove (UIP), trenutno ima samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine.

CIN-CG je od ove Uprave tražio statistiku izlazaka na teren povodom ilegalnog iskopavanja u periodu od 2010. do 2023. godine, kao i informacije o kojim se lokalitetima radilo. Dobili smo podatke koji se tiču samo dva slučaja, oba iz 2018. godine i do danas nijesu riješeni.

Inspekcijskim pregledom izvršenim u aprilu 2018. utvrđeno je da je oštećen arheološki lokalitet Municipijum S, nekadašnji rimski grad koji se nalazi na teritoriji Opštine Pljevlja. Tada je, kako su naveli iz UIP-a, konstatovano da je već pokrenut postupak kod Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima, pa inspektor za kulturna dobra dalje nije preduzimao mjere iz svoje nadležnosti.

”Uputili smo više urgencija Centru bezbjednosti u Pljevljima za preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji kako bi se otkrio izvršilac krivičnog djela, ali je on do sada ostao nepoznat”, kazali su iz ODT-a u Pljevljima CIN-CG-u.

U junu 2018. inspektori za zaštitu kulturnih dobara podnijeli su krivičnu prijavu ODT-u u Podgorici protiv NN počionioca zbog toga što je, tokom noći, između 28. i 29. maja te godine oštetećen arheološki lokalitet Duklja.

Duklja i Municipijum S su među najvrednijim arheološkim nalazištima u Crnoj Gori. Na tim lokalitetima, međutim, nema aspolutno nikakve zaštite, kamera, čuvara. Arheološka blaga sa ovih područja raznošena su i uništavana, a niko nikada nije odgovarao.

Arheolog Stanko Roganović o Duklji piše:

”Jedan od nekadašnjih najznačajnijih gradova na Balkanu danas više liči na deponiju kamenja nego na ostatke najvažnijeg urbanog centra Prevalisa. Istina, gradovi nastaju, rastu, traju, stare - ali i umiru, a ovaj naš je nestao na najsuroviji i najprimitivniji način”.

Iz UZKD su 2015. godine zabilježili slučaj nelegalnog kopanja i na južnom dijelu tvrđave Žabljak Crnojevića. Tom su prilikom, zaključili su stručnjaci ove uprave, zauvijek uništene strukture arheološkog karaktera.

”Podnijeta je krivična prijava protiv NN lica ODT-u na Cetinju, ali nikada nijesmo dobili povratnu informaciju”, navodi za CIN-CG Zdravković.

I na području starih konaka manastira “Đurđevi stupovi” ilegalno se iskopavalo, što se vidi iz Predloga programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2022. godinu Ministarstva kulture i medija.

Crna Gora ima istoriju otuđivanja kulturnih dragocjenosti

”Nalazio sam crkvišta, ostatke antičkih naselja, ćupove, olovo, amfore, nakit, razno oruđe (mačeve, noževe, bodeže, svakakve figurice), kao i razne vrste novca, sa različitih područja koje su ovdje donosili Iliri iz Libije, Sirakuze...”, priča još CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

Roganović navodi da je teritorija današnje Crne Gore bila bogata arheološkim spomenicima kulture, počev od praistorije do kasnog srednjeg vijeka. Prema njegovom pisanju, Budva je bila svjetski numizmatički centar po nalazima srebrnog novca iz rimskog perioda, a najbogatija crnogorska riznica kulturnog nasljeđa je Boka. I Budva i Boka često su bile na meti pljačkaša koji su ilegalno vršili i podzemna i podvodna iskopavanja. Ovaj arheolog podsjeća i na otuđivanje arheoloških nalaza iz pećine Koronine kod Cetinja.

Poznat je slučaj iz 2015, kada je jedan od osnivača NVO Crnogorski pokret i potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić za 20.000 eura prodao ilirski mač i šljem Narodnom muzeju na Cetinju. “Vijesti” su tada objavile da je Vučinić predmete uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, zbog čega nije smio da ih proda, već vrati državi. Vučinić je negirao te optužbe, tvrdivši da je i mač i šljem nabavio na drugi način...

Ima i primjera dobrih praksi. Iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore (CKA) godinama su upozoravali na važnost arheoloških istraživanja na lokalitetu Brskovo, kod Mojkovca, gdje je još u srednjem vijeku bio rudnik u kojem su radili i njemački rudari, poznatiji kao Sasi.

”Uprkos tome što je Brskovo jedan od najvažnijih srednjovjekovnih lokaliteta na tlu Crne Gore, sistematski je uništavano više od 20 godina, savremenom eksploatacijom rude”, navodi se u Godišnjaku CKA-a iz 2018. godine.

Ovoj državnoj instituciji, međutim, kompanija “Brskovo Mine”, koja na ovom području planira gradnju rudnika, odobrila je 2021. finansijsku podršku za potrebe arheoloških istraživanja na Brskovu.

Hardi je 2021. godine sproveo istraživanje za potrebe studije “Nije nezakonito ako te niko ne vidi: Organizacija lova na artefakte u bivšoj Jugoslaviji onlajn”, u kojoj opisuje i aktivnosti tri osobe koje u Crnoj Gori ilegalno iskopavaju.

Hardijeva studija pokazuje kako lovci na blago brižljivo planiraju svoje aktivnosti, kako bi prošli nekažnjeno. Jedan od ilegalnih trgovaca kulturnom baštinom iz Crne Gore u Hardijevom istraživanju naveo je da “preferira da posluje u zimskom periodu u toku godine, kako bi izbjegao zmijske ujede i toplotne udare”.

Trgovina antikvitetima sve opasniji problem  po nauku

”Trgovina antikvitetima nije nov problem, ali je postao opasniji, sa značajnim posljedicama po nauku”, piše u jednom od tekstova na sajtu američke obrazovne organizacije “Project Archeology: Discover the past, shape the future”.

Zabilježeni su slučajevi muzeja u kojima se ispostavilo da su djelovi kolekcija pribavljeni u ilegalnoj trgovini artefaktima. Iz “Muzeja Biblije” u Vašingtonu tako su otkrili da je nekoliko hiljada glinenih ploča i fragmenata papirusa u njihovom posjedu sakupljeno ilegalno.

U 2019. godini otkriveno je da je Fejsbuk imao 95 različitih grupa sa skoro dva miliona članova koji su se bavili prodajom kulturnih dobara. Više od trećine artefakata iz ovih grupa vuklo je porijeklo iz zemalja zahvaćenih ratovima.

Iz Organizacije “Project Archeology” upozoravaju da kupovina artefakata sa Bliskog istoka može da doprinese i terorističkim organizacijama.

Hardi u svojoj studiji upozorava i da krijumčarenje antikvitetima i artefaktima može imati i političke posljedice. On je podsjetio na slučaj u javnosti poznat kao “Ikona”. Aktuelni predsjednik entiteta Bosne i Hercegovine (BiH) Republike Srpske Milorad Dodik je u decembru 2020. godine ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, tokom posjete BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole. Rusija je, međutim, vratila ikonu Ambasadi BiH u Moskvi, nakon što je izražena sumnja da se radi o nestalom ukrajinskom nacionalnom blagu. Zbog ovoga, Dodik je u februaru 2021. saslušan u Tužilaštvu BiH, odakle je saopšteno da se ispituju i svjedoci.

CIN-CG-ov anonimni sagovornik objašnjava da na Fejsbuku postoje grupe u kojima djeluju i lovci na blago iz Crne Gore.

”To su uglavnom regionalne grupe, gdje se dogovara prodaja”, objasnio nam je on.

CIN-CG je pokušao da dođe do ovih grupa na društvenim mrežama, ali je pristup onemogućen zbog toga što anonimni administratori selektivno dozvoljavaju članstvo.

Samo u jednoj zapljeni pronađeno oko 3.000 artefakata

U mnogim zemljama zaplijenjen je velik broj ilegalno iskopanih i preprodanih arheoloških predmeta u ukupnom iznosi od više stotina miliona dolara.

CIN-CG-u su iz Uprave prihoda i carina kazali da u periodu od 2010. do 2023. godine u Crnoj Gori nije bilo slučajeva nelegalnog prometa, niti zapljene artefakata.

”To je utvrđeno nakon provjere u svim PJ carinarnica”, navodi se u odgovoru.

Ipak, dokumentacija koju su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara proslijedili CIN-CG-u pokazuje da je ipak bilo zapljena.

U 2009. godini u PJ Carinarnica Kotor zaplijenjeno je šest odlikovanja koja se mogu smatrati dijelom kulturne baštine Crne Gore. Među njima su se našle medalje za hrabrost (medalje Miloša Obilića) iz 1913. godine, Spomenica za oslobođeno Kosovo, Spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje (1914 - 1918), Spomen krst (1913), Albanska spomenica (1915), kao i njemačko odlikovanje - pruski Gvozdeni ili Željezni krst (1914).

U 2018. godini, prema izvještaju o zaplijenjenom arheološkom materijalu i antikvitetima tadašnjeg Ministarstva kulture, u PJ carinarnica Podgorica oduzet je veliki broj predmeta koje je firma “Montenegro Coins” poštom htjela da pošalje jednoj aukcijskoj kući u Engleskoj, čije se ime ne navodi u ovom izvještaju. Prema mišljenju radnog tima koje je ovim povodom sačinilo ondašnje Ministarstvo kulture, firma nije postupila u skladu za zakonskim propisima, zbog čega su predmeti i oduzeti.

Radilo se o ogromnom broju artefakata - njih 2.828, raspoređenih u devet paketa. Među njima su se našla kamena đulad, vrhovi kopalja i strijela, razne sjekire, bronzani šiljci, postolja svijećnjaka, krstovi, nakiti, brojne figure i medicinski alat, bodeži i drugo oružje, keramički pečat, posude, raznorazni ukrasi… Mnogi od ovih predmeta datiraju iz bronzanog i gvozdenog doba, kao i rimskog perioda, a neki potiču i sa drugih prostora izvan Crne Gore.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG, međutim, ističu da do danas ne znaju šta je bio rezultat ovih zapljena.

”Niko nema predstavu koliko je toga otišlo u susjedne države, pa i dalje. Baš nedavno, jedna figurica Zevsa, pronađena na brdima iznad Risna, ‘otišla’ je za Grčku”, priča CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

”Da bismo sačuvali ono što su nam prethodne generacije ostavile u nasljeđe, škole treba više da se povezuju sa lokalnom zajednicom. Vodimo djecu na eskurzije po inostranstvu, a ne posjete neke od najznačajnijih lokaliteta u sopstvenoj zemlji… Kako onda da se kod njih razvije svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine?”, kaže za CIN-CG Jasminka Milošević iz Udruženja profesora filozofije.

Prema podacima Eurostata iz 2020. godine, neke države u Evropi izdvajaju i oko tri odsto budžeta za ove potrebe. Zakonom o budžetu za 2023. godinu, izdvajanja Crne Gore za kulturu iznose tek 0,9 odsto.

Centar za građanske slobode (CEGAS) i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), upozoravaju na moguće posledice izigravanja i kreativnog tumačenja pravnih normi prilikom izbora više države tužiteljke i doskorašnje članice Tužilačkog savjeta, Tatjane Begović, na funkciju v.d. VDT-a. 

Ne ulazeći u nesporne reference tužitelje Begović, smatramo da ovakvi pravni presedani i izigravanje normi, koji su suprotni odredbama Zakona o državnom tužilaštvu, a koji zabranjuje da se članovi Tužilačkog savjeta biraju za rukovodioce tokom trajanja mandata, otvara prostor i stvara praksa, koja će dati istu mogućnost nekom novom sastavu Tužilačkog savjeta, da na isti način predlažu i biraju kandidate, koji ne ispunjavaju uslove propisane zakonom. 

Cijenimo da se izborom Begović, na način da je podnijela ostavku na članstvo u Savjetu svega pola sata prije izbora i na taj način direktno izigrala jasno propisanu normu Zakona o državnom tužilaštvu, nepotrebno bacilo negativno svjetlo na početak v.d. VDT mandata tužiteljke Begović. Takođe, osnovano se otvorilo pitanje njenog zakonitog postupanja i spremnosti da zakonito i principijelno primjenjuje važeće pravne propise, imajući u vidu da je i sama pristala na izigravanje precizne norme, kako bi bila birana na ovu funkciju. 

Da bi se ubuduće spriječile moguće zlopotrebe, kreativna tumačenja i zaustavilo ovakvo postupanje, pozivamo članove Tužilačkog savjeta da u što hitnijem roku, predlože izmjene i dopune Zakona o državnom tužilaštvu, kojim bi se uz brojne promjene, koje trebaju ovom zakonu,  dodatno precizirali rokovi i propisao precizan postupak za predlaganja i izbora članova za rukovodeće pozicije u tužilaštvu, tokom trajanja njihovog mandata u Tužilačkom savjetu.

Tim CEGAS-a i CIN CG
https://cegas.me/2023/02/10/izigravanje-i-kreativno-tumacenje-pravnih-normi-u-tuzilackom-savjetu/

Nakon hapšenja više nosilaca visokih pravosudnih funkcija, sve je više zahtjeva da se u Crnoj Gori pokrene proces vetinga, kao u Albaniji. Iz Transparensi internešnela upozoravaju da se na Zapadnom Balkanu političari i partije na vlasti ističu po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Visoki funkcioneri iz pravosuđa i bezbjednosnog sektora, koji su u zatvoru zbog sumnji u kriminalno udruživanje i korupciju, nude milionske garancije kako bi se branili sa slobode, što otvara sumnju u porijeklo njihove imovine. To ukazuje i na slabosti, namjerne ili slučajne, zakonodavnog okvira koji ne predviđa detaljne provjere imovinskog stanja državnih službenika i funkcionera.

Tako je porodica bivšeg predsjednika Privrednog suda Crne Gore Blaža Jovanića za ukidanje pritvora nudila garanciju u nepokretnostima vrijednim 634.000 eura, dok je bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević ponudio 250.000 eura. I za Miloša Medenicu, sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice najavljena je ponuda, takođe u nekretninama.

Viši sud je ponudu Jovanića i Kovačevića odbio, ali je bio prihvatio predlog odbrane uhapšenog službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića, da ga uz jemstvo od čak 6,2 miliona eura u nekretninama i novcu pusti da se brani sa slobode. Međutim, sredinom januara je Vanraspravno krivično vijeće preinačilo odluku sudije za istrage pa je Lazović ostao u pritvoru.

Većina ovih ljudi, prema zvaničnim podacima, živjela je od službeničkih plata, od kojih su teško mogli nagomilati toliko novca koliko nude za jemstva.

Zbog sumnji u porijeklo imovine jednog broja visokih državnih i pravosudnih funkcionera, u Crnoj Gori se razmatra mogućnost uvođenja vetinga, kao jednog od mehanizama za borbu protiv korupcije. Veting je proces temeljnog istraživanja osobe (njene imovine, iskustva, stručnosti), kako bi se obezbijedila njena prikladnost za obavljanje određenih poslova.

Ministarstvo pravde je krajem prošle godine formiralo radni tim koji treba da izradi Analizu stvaranja uslova za uvođenje procesa vetinga u pravosuđu, uz sagledavanje iskustva drugih država, posebno susjedne Albanije. Tim je formiran nakon nove afere u pravosuđu - hapšenja specijalnog tužioca za organizovani kriminal Saše Čađenovića, koga Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da je bio u službi kriminalnog klana.

Veting je uveden u Albaniji 2016. godine usljed čega se skoro 50 odsto sudija i tužilaca našlo van sistema. Najveći broj njih podnio je ostavke kako bi izbjegli provjere, a jedan broj je razriješen. Veting proces se sprovodi i u Moldaviji, Rumuniji...

Urednik na albanskoj televiziji Ora njuz Isa Miziraj navodi da je jedan od ključnih rezultata vetinga u Albaniji odlazak korumpiranih tužilaca i sudija iz pravosudnog sistema.

"U tom procesu, koji je obuhvatio tužioce i razriješio stotine sudija, većina njih nije opravdala svoje bogatstvo. Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo smijeniti moćne sudije i tužioce koji su do tada važili za nedodirljive. Reforma pravosuđa je zatvorila nekoliko visokih funkcionera, među kojima i bivše ministre, ali i članove Skupštine koji su bili umiješani u korupciju", rekao je Miziraj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Advokatica Evis Garunja kazala je da je veting u Albaniji počeo nakon stupanja na snagu ustavnih amandmana i Zakona o prelaznom preispitivanju sudija i tužilaca.

"Preispitivanje je trebalo da se završi u roku od pet godina, ali je albanska Skupština na zahtjev Međunarodne monitoring operacije (IMO), Nezavisne kvalifikacione komisija (KPK) i javnih povjerenika 10. februara 2022. produžila mandat organa za provjeru za tri godine", rekla je Garunja za CIN-CG.

Dodaje da taj proces ima i nedostataka, jer je odlazak velikog broja sudija i tužilaca doveo do nagomilavanja predmeta.

Regionalna koordinatorka u Transparensi internešnelu Lidija Prokić za CIN-CG kaže da ta organizacija podržava veting kao pristup rješavanju veoma ozbiljnih problema u sudstvu i tužilastvu u svim zemljama regiona.

Ipak, upozorava da sam veting nije dovoljan da se postojeći problemi u potpunosti riješe i ne garantuje neometano funkcionisanje pravosuđa.

"Naša ranija istraživanja su pokazala da se sve države Zapadnog Balkana nalaze u zarobljenom stanju, a sistematsko urušavanje integriteta pravosudnih institucija jedan je od glavnih faktora koji omogućavaju zarobljavanje. U našem regionu, političari i partije na vlasti ističu se po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe uključujući i najviše institucije pravosudnog sistema. Pod takvom vrstom pritiska spolja i iznutra, pravosuđe ne može da se izbori za sopstvenu nezavisnost", rekla je Prokić.

Konkretni predlozi najkasnije do kraja februara

Iz Ministarstva pravde su za CIN-CG kazali da članovi radnog tima najkasnije do kraja februara dostaviti konkretne predloge iz nadležnosti institucija, odnosno organa koji su ih delegirali.

"Članovi radnog tima iz Skupštine Crne Gore uradiće analizu uporedne prakse i međunarodnih standarda, dok će predstavnica Savjeta Evrope izraditi posebnu analizu relevantnih međunarodnih standarda i uporedne prakse", rekli su iz Ministarstva.

Lidija Prokić smatra da je najveća posljedica zarobljavanja pravosuđa nekažnjivost umiješanih u korupciju i organizovani kriminal, pogotovo kada se radi o visokim funkcionerima i njima bliskim počiniocima.

"Veting jeste bitan dio rješenja, ali je ključno obezbijediti mehanizme koji će garantovati nezavisnost sudstva i tužilaštva u kontinuitetu, konkretno kroz način na koji se sudije i tužioci imenuju i kroz uspostavljanje potpune transparentnosti rada i omogućavanje neometane nezavisne kontrole nad institucijama izvršne vlasti", kazala je Prokić.

Komentarišući proces vetinga u Albaniji, ona je rekla da je poslije dužeg perioda on počeo da donosi rezultate iako je u ranijim fazama pokazao određene slabosti - u prvom redu to da su ključne institucije pravosudnog sistema dugo bile van funkcije.

"Najznačajniji pomaci su posljedica djelovanja Specijalnog tužilaštva (SPAK) koje istražuje veoma važne slučajeve i to radi na temeljan način. SPAK je odlična ilustracija koliko je važno da takve institucije budu nezavisne i da ne trpe nikakve pritiske kako bi adekvatno mogle da obave svoj dio posla", navela je.

Ona je dodala da je bitno ograničenje procesa teško utvrđivanje imovine sudija i tužilaca u inostranstvu, jer nedostaje međunarodna saradnja.

Isa Miziraj navodi da je Albanija imala punu podršku Evropske unije i SAD, bez čega, smatra on, reforma pravosuđa nikada ne bi bila odobrena.

"SAD i EU su potrošile mnogo energije, novca i vremena pokušavajući da ubijede poslanike da odobre reformu", pojasnio je.

Kazao je da zbog vetinga, građani danas imaju više povjerenja nego prije deset godina da će pravda jednog dana biti zadovoljena.

Ipak, smatra da je Albanija bila nespremna za proces, jer nije bilo sudija spremnih da zamijene razriješene.

"Stvoren je i haos u Vrhovnom i Ustavnom sudu zbog procesa provjere, ali i zbog novog načina izbora sudija. Nažalost, Albanija je godinama bila bez funkcionalnog Ustavnog suda, nemoguće je zamisliti zemlju koja nema Ustavni sud i to je donijelo velike nepravde", rekao je Miziraj.

On je jedan od albanskih novinara koji je, zbog izvještavanja o vetingu, bio izložen pritiscima i zastrašivanjima.

"Naravno, sudija ili tužilac nije srećan kada mediji izvještavaju o njihovoj imovini ili bilo kom drugom važnom detalju koji se čuo na otvorenim veting sjednicama", kaže on.

Evis Garunja je, pozivajući se na podatke Nezavisne kvalifikacione komisije (KPK), rekla da je ova institucija do novembra 2021. godine provjeravala 60 odsto subjekata i da je pokrenula proces za preostalih 40 odsto.

KPK je od februara 2018. do kraja decembra 2022. godine donijela 604 rješenja, od kojih 216 odluka o razrješenju 128 sudija, 84 tužioca, kao i četiri rješenja o udaljenju sa dužnosti za tri tužioca.

Garunja je kazala da su, pored smanjenih kapaciteta pravosudnog sistema, nedostaci procesa direktno ili indirektno miješanje politike u veting ili izbor članova ustavnih tijela, kao i nedostatak konsenzusa između političkih partija za implementaciju vetinga i uspostavljanje ustavnih tijela i sudova.

Evropska komisija (EK) godinama upozorava Crnu Goru da je pravosuđe "osjetljivo na politički uticaj", a nakon hapšenja Medenice, Jovanića, Čađenovića, sve je više zahtjeva da se imovina funkcionera detaljno provjerava.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je u optužnici protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice navelo da sumnja da je ona, između ostalog, primala mito u novcu i nekretninama.

Vesna Medenica je uhapšena 17. aprila prošle godine na podgoričkom aerodromu, dok je pokušavala da se ukrca na let za Beograd. Hapšenju je prethodila objava transkripata razgovora na portalu Libertass, koje je Europol dostavio policiji Crne Gore koji navodno potvrđuju da se njen sin Miloš Medenica bavio krijumčarenjem cigareta i trgovinom droge. On je uhapšen 25. maja prošle godine.

Medenica je iz pritvora izašla u novembru prošle godine, nakon skoro sedam mjeseci, dok je njen sin i dalje u pritvoru. Advokat Miloša Medenice najavio je nakon novogodišnjih praznika da će, ako mu ne bude ukinut pritvor, porodica ponuditi jemstvo u nekretninama kako bi mu se dozvolilo da se brani sa slobode.

Vesnu i Miloša Medenicu SDT je optužilo za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, davanje i primanje mita, zloupotrebu službenog položaja...

Medenice prema zvaničnim podacima imaju tri kuće i tri stana

Vesna Medenica, njen sin Miloš i ćerka Marija posjeduju tri kuće i tri stana ukupne površine oko 700 kvadratnih metara, vrijednosti skoro milion eura. Te nekretnine se nalaze u Podgorici i Kolašinu, pokazuju dostupni podaci iz državnog katastra i registara Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).

Vesna Medenica je u imovinskom kartonu za 2020. godine koji se podnosi ASK-u, dok je još bila na funkciji, prijavila kuću u Zagoriču od 146 kvadrata uz građevinsko zemljište od 334 kvadrata, kao i livade i šume od oko dvije hiljade kvadrata.

Kuće sa placevima od nekoliko stotina kvadrata u Zagoriču se, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, prodaju od 900 do nekoliko hiljada eura po kvadratu, tako da kuća Medenice, koju je prijavila kao nasljedstvo, košta najmanje 130 hiljada eura. Livade i šume, za koje nije navedeno gdje se nalaze, Medenica je 2020. prijavila kao poklon, a ranije su iz ASK-a rekli da se radi o poklonu srodnika u prvoj liniji i da zemljište vrijedi 50.000 eura.

Iz ASK-a, međutim, za CIN-CG nijesu željeli da kažu kolika je vrijednost ukupne imovine Medenice, objašnjavajući da nemaju zakonsku nadležnost da procjenjuju vrijednost imovine javnih funkcionera i državnih službenika koji imaju obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini.

"Procjenu vrijednosti imovine može da radi nadležni poreski organ. Ako Agencija posumnja da imovina javnog funkcionera ne odgovara prihodima tada ne vrši vještačenje, već podatke dostavlja nadležnom tužilaštvu na dalje postupanje", kazali su iz ASK.

Na pitanje da li je Agencija nekada posumnjala u vjerodostojnost dostavljenih podataka Medenice i da li je radila provjere, odgovorili su da su prilikom kontrola njenih izvještaja o prihodima i imovini utvrdili da prijavljeni podaci odgovaraju onima kojima raspolažu relevantne institucije.

Medenica nije dozvolila pristup njenim bankarskim računima.

Prva dama pravosuđa i čuvarka Prve familije

Tokom dugogodišnje karijere, Medenica je imala brojne privilegije od države - od dobijenog stana i kredita pod povoljnim uslovima, prodaje zemljišta prijatelju po nerealnoj cijeni, do biznisa njenog sina.

Njeno napredovanje u pravosuđu u dijelu javnosti se često pripisuje prijateljskim vezama sa Anom Đukanović, bivšom sutkinjom Vrhovnog suda i sestrom predsjednika države Mila Đukanovića.

Đukanović je i sam potvrdio prijateljske veze s Medenicom.

"Sa gospođom Medenicom sam dugogodišnji prijatelj. Takođe, sa gospođom Medenicom sam vrlo intenzivno sarađivao u periodu kada smo oboje obavljali državne funkcije i to je sve što vam o tom odnosu mogu kazati", rekao je Đukanović novinarima nakon hapšenja Medenice.

Medenica je u parlamentu 2007. saopštila da je ponosna na prijateljstvo sa Anom Đukanović, nakon kritika da je zbog privatnih veza sa njom postala vrhovna državna tužiteljka.

Medenica je karijeru počela kao sudija Opštinskog suda u Kolašinu. Bila je zatim opštinska javna tužiteljka, zamjenica Višeg državnog tužioca u Podgorici, sutkinja Višeg suda u Podgorici, a 2003. godine imenovana je za vrhovnu državnu tužiteljku Crne Gore i na toj funkciji ostaje do 2007. kada je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda.

U periodu kada je bila vrhovna državna tužiteljka, u javnosti je kritikovana što je nakon godinu imenovala vjenčanu kumu Stojanku Radović za specijalnu tužiteljku za suzbijanje organizovanog kriminala.

Medenica je kao VDT zaključila istragu u aferi Telekom, koju su kasnije pokrenuli američki istražni organi.

Crnogorska Komisija za hartije od vrijednosti (KHOV) tražila je 2006. da se provjere činjenice u slučaju sklapanja spornih konsultantskih ugovora sa preduzećima Sigma i Roli. Medenica je tražila pomoć ekspertskog tima Ekonomskog fakulteta koji je krajem 2006. godine dostavio mišljenje da nije bilo zloupotreba i tužilaštvo je zatvorilo slučaj.

Američka komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je 2012. da je došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom prodaje njihovih telekomunikacionih kompanija Mađar Telekomu. U tužbi protiv Mađar Telekoma SEC je tvrdila da su njegovi direktori Elek Štraub, Andraš Balog i Tamaš Morvai odobrili isplatu 7,35 miliona eura najmanje dvojici crnogorskih državnih funkcionera i "sestri najvišeg državnog zvaničnika, koja se bavi advokaturom" i to preko lažnih konsultantskih ugovora, koji su poslužili da bi Mađar Telekom pod povoljnim uslovima kupio Crnogorski Telekom.

Ana Đukanović je negirala optužbe da je primila mito.

Medenica je predsjednica Vrhovnog suda bila od 19. decembra 2007. pa sve do 30. decembra 2020. kada je pod pritiskom javnosti i međunarodnih partnera podnijela ostavku, jer je na funkciju izabrana treći put, suprotno Ustavu.

Godišnje zarađivala oko 40 hiljada

Medenica je godišnje zarađivala oko 40.000 eura, a osim plate predsjednice Vrhovnog suda dobijala je naknade kao članica Sudskog savjeta, predsjednica Komisija za testiranje kandidata za sudiju, članica Komisije za polaganje pravosudnog ispita, članica Savjeta za vladavinu prava, predsjednica Komisija za ocjenjivanje rada sudija...

I pored toga, ona je od države dobila stan, a zatim i novčanu pomoć za rekonstrukciju kuće u Zagoriču.

Ona je u julu 2017. godine uputila zahtjev Vladinoj Komisiji za rješavanje stambenih potreba, čiji je predsjednik bio Predrag Bošković (DPS), u kojem je navela da je kuću u Zagoriču naslijedila od pokojnog supruga i da joj je za rekonstrukciju potrebno 30 hiljada eura.

Komisija je, međutim, odobrila Medenici 40 hiljada eura, po povoljnim uslovima. Od toga je Medenica trebalo da vrati osam hiljada. Međutim, dobila je popust od 15 odsto za jednokratnu uplatu što joj Komisija oduzima od odobrenog iznosa i uplaćuje joj 33.200 eura, tako da Medenica zapravo ništa nije vratila.

I članovi Vladine Komisije sada su pod lupom SDT-a zbog sumnje u zloupotrebe službenog položenja i nanošenja štete državi.

Medenica je ranije dobila stan od države od 80 kvadrata, koji je 2015. poklonila ćerki, što je navela u imovinskom kartonu.

Ona je na konferenciji za novinare u oktobru 2019. godine rekla da je 1999. godine dobila stan na korišćenje od države, u kojem je bila do 2005. kada su se stekli uslovi za njegov otkup.

"Otkup tog stana, sa svim drugim dodacima bio je 17.000 eura. Kako je plata tada bila 300 eura, ja sam se obratila Vladi, normalno po njihovim tada kriterijumima, i dobila 20 hiljada eura, otkupila stan i postala vlasnik", pojasnila je Medenica.

Medenica je imala i zemljište od oko 27 hiljada kvadrata u Kolašinu u selu Ravni kojeg je, sredinom 2015. prodala of-šor firmi biznismena Zorana Bećirovića za skoro pet eura po kvadratu, odnosno ukupno oko 135 hiljada eura.

Ona se u oktobru 2019. odgovarajući na pitanja novinara požalila da je cijena bila niska, ali je "morala da proda".

"Ni pet eura po kvadratu... Ja nijesam kupila, pa da ne mogu da dokažem odakle mi novac. Nego ono što je 300 godina bilo moje familije, ja sam morala da prodam, da bih obezbijedila budućnost svoje djece, da bih sanirala posljedice iznenadne smrti svoga supruga", rekla je Medenica.

MANS je, međutim, pozivajući se na rješenje kojim je Opština Kolašin utvrdila iznos poreza na zemljište za 2015. godinu, objavio da je tržišna vrijednost četiri parcele u selu Ravni kod Kolašina, bila čak deset puta manja od one po kojoj ih je Medenica prodala Bećiroviću.

"Kolašinski Sekretarijat za privredu i finansije utvrdio je da je tržišna vrijednost oko 27 hiljada kvadrata zemljišta 2015. godine bila nešto preko 12.000 eura, odnosno u prosjeku oko 40 centi po kvadratu", objavio je MANS upozoravajući na poslovne odnose između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda i biznismena, koji otvaraju brojna pitanja u vezi nepristranosti Medenice.

Sin trgovao gorivom, dobijao kredite od IRF-a

Miloš Medenica, prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), osnivač je i direktor preduzeća Timi, čija je djelatnost trgovina na veliko čvrstim, tečnim i gasovitim gorivima i sličnim proizvodima. Prema posljednjim objavljenim bilansima za 2020. godinu, kapital preduzeća iznosi 35.353 eura.

Preduzeće je osnovano 2013. godine, a krajem 2020. godine je izgubilo licencu za trgovinu na veliko naftnim derivatima, odlukom Regulatorne agencije za energetiku (RAE).

U obrazloženju odluke navodi se da je Agencija licencu Timiju oduzela na osnovu Zakona o energetici kojim je propisano da se licenca privremeno oduzima subjektu koji "energetske sisteme ne održava u ispravnom i bezbjednom stanju i u skladu sa tehničkim propisima kojima se uređuju uslovi eksploatacije objekta i zaštita životne sredine".

U maju 2018. godine preduzeće Miloša Medenice dobilo je od Agencije za duvan dozvolu za prodaju duvanskih proizvode na malo u prodavnici, u mjestu Jabuka, kod Kolašina, u blizini kampa radnika kineske kompanije CRBC koja je izgradila prvu dionicu auto-puta Bar–Boljare.

Prema podacima Agencije za duvan, dozvola za prodaju duvanskih proizvoda na malo Milošu Medenici je istekla u maju 2020. godine.

Portal RTCG je prošle godine objavio i da je preduzeće Timi godinama upravljalo restoranom Pirun, koji se nalazi uz kamp za radnike u mjestu Jabuka i taj ugostiteljski objekat je pod lupom istražnih organa.

CIN-CG je uputio pitanja SDT-u da li je tačno da je Miloš Medenica upravljao tim objektom i da li sumnjaju da je tu bilo neke nelegalne trgovine, ali odgovor nije stigao.

Timi je dobio i dva kredita od državnog Investiciono-razvojnog fonda. Firma Miloša Medenice prvi kredit od državnog IRF-a od 200.000 eura dobila je u oktobru 2016. godine, a drugi od 195.000 eura 2018. godine.

IRF je oba kredita Timiju odobrio za refinansiranje tekućih kreditnih zaduženja, s tim što je prvi kredit odobren preko poslovne banke, a drugi je odobrio direktno IRF.

Na čelu IRF-a tada je bio bivši poslanik DPS-a Zoran Vukčević koji je u februaru 2021. hapšen zbog sumnje u nezakonitu raspodjelu i trošenje novca iz Abu Dabi fonda, zbog čega je, prema sumnjama tužilaštva, budžet Crne Gore oštećen za više desetina miliona eura. Protiv Vukčevića je prošle godine podignuta optužnica zbog sumnje u falsifikovanje i uništavanje originalne arhivske dokumentacije u IRF-u nakon parlamentarnih izbora 2020. godine kada je DPS izgubio vlast.

Kuće u Kolašinu, stanovi u Podgorici

Prema podacima iz katastra, Miloš Medenica je suvlasnik porodične kuće u Kolašinu od 102 kvadrata. Kako je navedeno, on je kuću, sa pomoćnom zgradom i dvorištem od 356 kvadrata, naslijedio i pripada mu polovina, a druga polovina njegovoj sestri Mariji.

Miloš Medenica je vlasnik i kuće od 187 kvadrata i dvorišta od 112 kvadrata i livada od oko hiljadu kvadrata, takođe u Kolašinu, u blizini centra grada.

Prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, kvadrat kuća (starogradnja), koje se prodaju uglavnom sa dvorištima od nekoliko stotina metara kvadratnih, u Kolašinu košta od 700 do 2.000 eura. To znači da kuće Medenice koštaju najmanje 70.000 i 130.000 eura. Cijene zemljišta u centru Kolašina kreću se od 150 do 1200 eura po kvadratu, tako da livade Miloša Medenice koštaju najmanje 150 hiljada eura.

Sin Vesne Medenice ima i dva stana u Podgorici, dvosobni od 91 kvadrat i jednosobni od 68 kvadrata u naselju ispod Gorice.

Prema podacima iz katastra Medenica je ove stanove kupio, a na njih je 2018. godine upisana hipoteka po osnovu kredita koje je njegovo preduzeće Timi uzelo od IRF-a. Stanovi na ovoj lokaciji (ispod Gorice) prelaze cijenu od 2.000 eura za kvadrat, što znači da stanovi Medenice koštaju oko 180 hiljada i 140 hiljada eura.

Izazvao urbanistički haos u Krašićima

Medenica je gradio vilu u Krašićima, ali je krajem 2021. godine prodao turskom državljaninu. Njegova vila je godinama bila u centru pažnje javnosti zbog prekoračenja dozvoljene gradnje i urbanističkog haosa jer su zgrade skoro ušle u more.

Vilu, koju sada istražuje SDT, gradio je sa partnerima Radom Arsićem i Željkom Kovinićem, a dozvolu za izgradnju izdalo je Ministarstvo održivog razvoja u julu 2012. godine, kada je na njegovom čelu bio Predrag Sekulić (DPS). Dozvoljena je gradnja turističkih vila sa podrumom, suterenom i prizemljem, ukupne bruto građevinske površina 440 kvadratnih metara.

MANS je u aprilu prošle godine objavio da je Miloš Medenica prodao vilu u Krašićima za 700.000 eura, iako je u izgradnju tog objekta uložio tek 16.000 eura, dok je ostatak finansirao tivatski biznismen Rado Arsić.

Ćerka Vesne Medenice, Marija, posjeduje stan od 80 kvadrata u Podgorici u naselju Kruševac, pokazuju podaci iz katastra. Taj joj je stan poklonila majka. Na ovoj lokaciji kvadrat stana košta od 1.500 hiljada pa do nekoliko hiljada eura, tako da je stan Marije Medenice vrijedan najmanje 120 hiljada eura. Marija posjeduje i 50 odsto kuće od 102 kvadrata u Kolašinu, koju je naslijedila, dok polovina pripada njenom bratu Milošu.

Kovačević ima stan u Bečićima i pašnjak na Krimovici

Dragan Kovačević, prema zvaničnim podacima iz katastra i imovinskog kartona, ima stan u Bečićima od 31 kvadrata, pašnjak na Krimovici od 250 kvadrata, stan od 118 kvadrata u Podgorici i livadu u Donjoj Gorica 1.100 kvadrata. U Danilovgradu ima kuće od 51 i 90 kvadrata u susvojini, kao i nekoliko hiljada kvadrata šuma, livada i pašnjaka.

U katastru se na Petra Lazovića ne vodi nijedna nekretnina, dok je njegov otac Zoran Lazović suvlasnik kuće u katastarskoj opštini Orahovac u Bijelom Polju od 31 kvadrata, kao i livada, šuma, pašnjaka i voćnjaka od oko 40 hiljada kvadrata. U Podgorici ima kuću od 250 kvadrata.

Branilac Petra Lazovića je u ponudi za jemstvo naveo nekretnine i 100.000 eura njegovog oca Zorana. Zoran Lazović je u imovinskom kartonu za 2020, dok je bio na funkciji pomoćnika direktora policije, naveo da mu je godišnji prihod u Upravi policije iznosio 13.560 eura. Njegova supruga u Fondu PIO je imala godišnji prihod 4.032 eura. Lazović je prijavio i 30.000 godišnjeg prihoda od poljoprivrede i ušteđevinu od oko 67  hiljada eura.

Blažo Jovanić, kako je ranije CIN-CG objavio, ima stan u Podgorici, a u Nikšiću ljetnikovac sa bazenom i sportskim terenima. Kao nasljedstvo je prijavio nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata u Nikšiću - od čega mu pripada polovina.

Inspekcijski pregled pokazao je da je tokom izborne godine u Rožajama posječeno tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu

Đurđa RADULOVIĆ

Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore (UIZP) podnijela je 19. januara krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (bivša Uprava za šume), zbog prekomjerne sječe u Rožajama tokom izborne 2020. godine. Osnov za to bio je rezultat inspekcijskog pregleda koji je urađen na inicijativu MANS-a. Upravom za šume (UZŠ) tada je rukovodio Nusret Kalač, dugogodišnji funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS).

Inspekcijski pregled, koji je inicirao MANS, pokazao je da je tokom 2020. Uprava za šume u Rožajama posjekla tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu. Pregled su u decembru 2021. obavili šumarski inspektori Milutin Vukić i Zufer Sijarić.

U izbornoj godini, posječeno je za stanovnike ruralnih područja najmanje 8.200 metara kubnih četinara, gotovo 6.000 kubika više od plana.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede potvrdili su za CIN-CG da je u Rožajama te godine bila planirana sječa od svega 2.425 kubika četinara za lokalno stanovništvo.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić, po struci šumarski inženjer, za CIN-CG kaže da se ova šumska šteta mjeri milionima eura.

”Moja slobodna procjena je da je ekološka šteta od ove bespravne sječe pet do sedam miliona eura, dok je ekonomska šteta od oko pola miliona do 700 hiljada eura”, kaže Gazdić.

Iako je inspekcijski pregled urađen u decembru 2021, Uprava za inspekcijske poslove je podnijela krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima tek sada, nakon brojnih pitanja CIN-CG o ovom slučaju. Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Rožaje potvrdili su za CIN-CG da je izviđaj počeo 19. januara.

Nedavno postavljeni v.d. pomoćnika direktorice Uprave za inspekcijske poslove, Darko Rašović, koji koordinira rad šumarske inspekcije, kazao je za CIN-CG da je krivična prijava trebalo da bude podnesena prošle godine.

”Inspektori za šumarstvo zatekli su niz nepravilnosti prilikom pregleda koje nisu imala obilježja prekršaja, već krivičnog djela. Nakon saznanja da slučaj još nije u tužilaštvu, Uprava za inspekcijske poslove je podnjela krivičnu prijavu”, rekao je Rašović.

Prema njegovim riječima, Uprava za šume je kao oštećeni organ trebalo da podnese krivičnu prijavu.

CIN-CG je razgovarao sa više izvora iz sektora šumarstva Crne Gore, koji žele da ostanu anonimni, a koji tvrde da je prekomjerna sječa u Rožajama bila dio programa kupovine glasova pred izbore 2020. Uprava za šume od sporne sječe u Rožajama prihodovala je svega oko 82.000 eura, što znači da je kubik drveta vrijedio oko 11 eura - višestruko manje od cijene na tržištu.

Počinjen niz krivičnih djela

Šef područne jedinice Rožaje tada je bio Remzo Ibrahimović. Istraživanje CIN-CG ukazuje na sumnju da su Ibrahimović i tadašnji prvi čovjek Uprave za šume Nusret Kalač grubo prekršili Zakon o šumama, da je sumnjiva dokumentacija i da je sječa obavljena bez odobrenja Ministarstva poljoprivrede kojim je tada rukovodio Milutin Simović (DPS).

Ibrahimović je nakon inspekcijskog pregleda uložio prigovor u kojem se pozvao na niz dokumenata, koja navodno pokazuju da su sporne sječe legalne.

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a za slobodan pristup informacijama “Pitajte institucije”’ došao do te dokumentacije. Dokumentaciju za ovu operaciju potpisivali su Ibrahimović i Kalač. Istraživanje CIN-CG pokazuje da dokumenti nijesu mogli biti pokriće za prekomjernu sječu.

Dva odobrenja za sječu od skoro 2.000 kubika potpisao je Nusret Kalač. Prema dokumentima, riječ je o takozvanoj sanitarnoj sječi, odnosno drvetu koje se mora ukloniti zbog stradanja u požaru, suši i slično.

Prema Zakonu o šumama Crne Gore kada se radi sječa ovakve vrste, neophodno je donijeti takozvani plan sanacije, koji usvaja Ministarstvo poljoprivrede. To se 2020. nije desilo.

”U toku 2020. godine Uprava za gazdovanje šumama nije inicirala prema Ministarstvu donošenje plana sanacije šuma’’, rekli su za CIN-CG iz Ministarstva poljoprivrede.

CIN-CG je tražio komentar i od Gazdića.

”Nisam upoznat sa konkretnim slučajem, ali ako je tako, radi se o grubom kršenju Zakona o šumama. Planovi sanacije su najbolji način saniranja štete i tu su da bi se poštovali. Svako ko krši zakon mora odgovarati’’, kazao je on za CIN-CG.

Sumnja da je Uprava za šume lažirala podatke

Još jedan dokument na koji se Ibrahimović poziva u prigovoru je izvještaj o realizaciji, koji pokazuje koliko je drveta posječeno za potrebe lokalnog stanovništva u 2020. Prema tom izvještaju, sječa od preko 8.000 kubika djeluje legalno. Međutim iz Ministarstva poljoprivrede su za CIN-CG potvrdili da ovolika sječa nije mogla biti urađena, što upućuje na to da se Ibrahimović poziva na dokument koji nije odobren u Ministarstvu.

Problem je i što je dokument iz decembra 2021. kada je rađen inspekcijski pregled. Međutim, ovakav izvještaj morao je biti sačinjen i usvojen od Ministarstva najkasnije do marta 2021.

Iz Uprave su CIN-CG dostavili dokument koji je Ministarstvu poslao Kalač u januaru 2021, koji prikazuje da je u Rožajama posječeno gotovo duplo manje šume nego što piše u izvještaju Područne jedinice Rožaje, na koji se poziva Ibrahimović. Sve to budi sumnju da su lažirane brojke za Ministarstvo.

Još dokumenata potvrđuje da podaci o poslovanju Područne jedinice Rožaje, koje je usvojilo Ministarstvo, nisu tačni. Izvještaj o radu Uprave za šume za 2020. godinu, koji je usvojilo Ministarstvo, pokazuje da se tokom 2020. u Rožajama drvo sjeklo u 118 takozvanih šumskih odjeljenja. Međutim, inspekcijski nadzor je pokazao da se sjeklo u gotovo 200 odjeljenja, samo za potrebe lokalnog stanovništva.

CIN-CG je zbog ovog slučaja kontaktirao Kalača. On je rekao da je čuo da je podnijeta krivična prijava, ali da ga još niko nije kontaktirao i da je za sve što se dešavalo u Rožajama odgovorno rukovodstvo tamošnje Područne jedinice.

I bivši rukovodilac Područne jedinice Rožaje Remzo Ibrahimović kazao je za CIN-CG da je upoznat sa krivičnom prijavom. On tvrdi da je sve radio po zakonu, te da je nastojao da uvede red u PJ Rožaje.

”Kao šef PJ nisam mogao imati uvid na to ko i koliko sječe. To je posao ljudi koji rade na terenu”, rekao je Ibrahimović.

Prvo sjekli nelegalno, pa promijenili planove sječe

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a “Pitajte institucije” došao i do rebalansa plana PJ Rožaje za prodaju drveta lokalnom stanovništvu za 2020.

Rebalans je promjena plana i morao se raditi prije sječe. Rebalans je, međutim, datiran na 14.12. 2020, kada je sezona za sječu uveliko gotova i kada je šteta već nastala. Rebalans je usvojila samo PJ Rožaje, ne i organi višeg nivoa.

Rebalans plana za dodjelu ogreva i tehničkog drveta lokalnom stanovništvu morala je usvojiti Uprava za šume, uz saglasnost Ministarstva, kaže za CIN-CG Darko Rašović.

Ibrahimović u svom prigovoru navodi da je rebalans predat za usvajanje u Pljevljima, ali nema potvrde da je i usvojen.

Rašović je kazao da će sva sporna dokumentacija biti proslijeđena tužilaštvu.

CIN-CG se povodom sporne dokumentacije obratio i Upravi za gazdovanje šumama i lovištima. Taj organ nam je javio da je nakon pitanja CIN-CG formirana komisija za ispitivanje dokumentacije radi davanja “iscrpnih odgovora”, koje ipak nijesmo dobili. Oni su kazali da se ne mogu detaljnije izjasniti “dok je postupak izviđaja u toku”.

Srđan Pejović, nedavno smjenjeni direktor Uprave za šume, kazao je za CIN-CG da je smijenio Ibrahimovića sa mjesta direktora PJ Rožaje početkom prošle godine zbog rezultata inspekcijskog pregleda koji je pokrenuo MANS.

Iz Ministarstva poljoprivrede su kazali za CIN-CG da su tokom 2021. godine reagovali na povećanu prodaju drveta lokalnom stanovništvu, te da su rezultati Uprave za šume tokom 2020. godine bili osnov da se Kalač smijeni sa mjesta direktora. Tada je Ministarstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Kalača zbog poslovanja sa šumskim koncesijama. U januaru ove godine je i Udruženje malih drvoprerađivača iz Plava podnijelo krivičnu prijavu protiv njega, takođe zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja u poslovima sa koncesijama.

Haos u evidenciji

Iako se u šumarstvu prave detaljni planovi za sječu po takozvanim šumskim odjeljenjima, inspekcijski nadzor koji je pokrenuo MANS pokazuje da se planovi uopšte ne poštuju.

Tako je sječa drveta za lokalno stanovništvo obavljena u skoro 200 šumskih odjeljenja u Rožajama umjesto planiranih 97.

Iako je pravilo da se sječa u jednom šumskom odjeljenju obavlja jednom u deset godina, papiri pokazuju da se u neka odjeljenja u Rožajama samo tokom 2020. ulazilo više puta.

Uz to, zaposleni zaduženi za evidenciju sječe ne navode sve potrebene podatke, navodi se u zapisniku inspekcije.

Prilikom kontrole, zaposleni u PJ Rožaje, objašnjavaju da je određena količina drveta iskorišćena za gradnju mosta na rijeci Ibar. Međutim, o tome ne postoje dokazi ni dokumentacija, tvrde iz Uprave za šume.

Nepoštovanje planova je propast za šume

”Smatram da se sječa šuma u Crnoj Gori isplati samo manjoj grupi ljudi koji godinama ne mareći za stanje namiruje svoje potrebe’’, kaže Gazdić za CIN-CG.

Nepoštovanjem planova sječa izazivaju se ogromne štete poput erozija zemljišta i poplava, objašnjava Gazdić.

”Oni koji se bave sječom šuma zaboravljaju da je glavna funkcija šuma zaštita. Tu spadaju regulacija voda, zaštita od erozija i vjetra, ali i zaštita brojnih vrsta kojima su šume dom’’, kaže on.

Iako se u Crnoj Gori računaju uglavnom finansijske štete, ekološka šteta je, kako dodaje, obično desetostruko veća.

Objašnjava da se ekonomska šteta odnosi isključivo na finansijski gubitak od prodaje drveta, dok u ekološku spadaju brojne dugoročne posljedice poput erozije zemljišta.

”Prema nekim istraživanjima, potrebno je više od 80 godina da se povrati funkcija šumskog zemljišta nakon štete. Za vještačko podizanje i gajenje šume na uništenom hektaru potrebno je 2.000 eura. Klimatske promjene i velike ljetnje suše utiču na mlade sadnice, pa je jako teško sada podići novu šumu. Upoznao sam se sa situacijom u šumarstvu u skoro svim zemljama EU i sa sigurnošću kažem da je situacija u šumarstvu Crne Gore jako loša", tvrdi on.

Prema njegovim riječima, izgled šumskih odjeljenja nakon sječe govori da vlada haos, i ne samo u Rožajama.

”Svake godine biolozi koji rade na uspostavljanju mreže zaštićenih područja Natura 2000 šalju slike katastrofalnih sječa iz svih djelova države’’, navodi on.

Da prilike nijesu loše samo u Rožajama potvrđuje i informacija da je nedavno podnijeta krivična prijava zbog prekomjerne eksploatacije šuma u Beranama.

Sada je na pravosuđu da odgovori zašto je toliko stabala posječeno u izboroj godini, da li su tako kupovani glasovi lokalnog stanovništva i koliko štete društvu nosi ovakvo gazdovanje vrijednim resursima.

Centar za građanske slobode (CEGAS), pozdravlja inicijativu člana TS, Steva Muka, da se Tužilačkom savjetu , dostavi dokumentacija od strane nadležnih tužilaštava, kako specijalnog tako i viših tužilaštava, u dijelu predmeta koji se tiču problema eksploatacije šljunka, s obzirom na značaj ovog pitanja, kako u pravosuđu, tako i u javnosti.

Raduje činjenica da je predlog za usvajanje ovog pitanja, da bude dio današnje sjednice, jednoglasno prihvaćen , što može dati nadu da će u što boljoj mjeri doći do rasvjetljavanja ovakvih slučajeva.

Raspravljaući o inicijativi kolega iz Akcije za ljudska prava, o načinu primjene Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore od 2021-2022.godine, članovi će podrobno razmotriti na koji način će dati svoj doprinos u dijelu zakonskih ograničenja, zbog osjetljivosti samih postupaka.

TS je i danas  raspravljao da li je dužan ispitivati djelotvornost istrage, prilikom odlučivanja po pritužbama. Mišljenja članova su bijela podijeljena.

 U slučaju “Grujičić”, dva člana Komisije za odlučivanje po pritužbi, smatrala su da se TS, tj.Komisija za odlučivanje po pritužbi, ne mogu baviti ispitivanjem djelotvornosti istrage, dok je treći član TS i Komisije, smatrao da se o djelotvornošću istrage treba baviti, s obzirom na Zakon o Državnom tužilaštvu , gdje je jasno predviđeno da Državno tužilaštvo svoju funkciju vrši na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora.

CEGAS smatra da sve ove dileme TS nastaju i iz razloga potrebe izmjene krovnog Zakona o Državnom tužilaštvu Crne Gore, koji će pratiti uslađenost podzakonskih akata.

www.cegas.me

Poslove širom svijeta sklapaju firme koje je država prodala privatnicima

Miloš RUDOVIĆ

Mojkovačka kompanija "Tara aerospace" nije u decembru 2022. godine dobila saglasnost da isporuči opremu za etiopijske borbene avione, zbog sukoba u toj afričkoj državi.

Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma (MERT) odbilo je prošlog mjeseca isporuku te opreme Etiopiji, zbog mišljenja Obavještajno-bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane. U mišljenju koje potpisuje vršilac dužnosti direktora Direktorata Janko Laković navodi se da neće dati saglasnost, uzimajući u obzir "aktuelne konflikte na teritoriji Etiopije, koja je krajnji korisnik predmetnog naoružanja i vojne opreme, kao i mogućnost zloupotrebe dodatnog naoružanja sa ciljem jačanja vojnih ofanziva i pozicija kojim bi se u velikoj mjeri narušila ljudska prava tamošnjeg stanovništva".

Zavisno od situacije u toj državi i stavova drugih ministarstava, Ministarstvo je odobravalo ili zabranjivalo izvoz, vidi se iz više rješenja u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Međutim, ono što nije uspjelo u decembru 2022. godine, uspjelo je devet mjeseci ranije. Početkom marta prošle godine, avionom jordanskog ratnog vazduhoplovstva "Locheed C-130H Hercules", piropatroni su sa podgoričkog aerodroma prevezeni u etiopijsku prijestonicu Adis Abebu. "Vijesti" su u oktobru objavile da je dugogodišnja službenica Agencije za civilno vazduhoplovstvo, kako tvrdi, ostala bez posla nakon što je prijavila sumnje u zakonitost odobrenja prevoza ove isporuke.

Piropatroni, koje je tada Etiopljanima isporučila "Tara", koriste se u slučaju kvara ili oštećenja aviona koje onemogućava sigurno prizemljenje. Pilot aktivira piropatrone koje ga, zajedno sa sjedištem, izbacuju iz kokpita, nakon čega se otvara padobran. Ovo je jedan od glavnih izvoznih proizvoda mojkovačke kompanije.

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) je i u januaru 2021. godine odbilo da izda saglasnost "Tari", navodeći da je u Etiopiji sukob između centralne vlade i regionalne vlade Tigraja, tj. Narodnog oslobodilačkog fronta TPLF.

U dokumentu se konstatuje, između ostalog, da ilegalno širenje oružja u Etiopji i pograničnim regionima predstavlja problem.

"I pored toga što MVP nastoji da sagleda benefite po našu ekonomiju, s druge strane cijeni da je s aspekta ugleda Crne Gore u međunarodnim odnosnima bitno učiniti sve što je moguće kako bi naša država nastavila sa poštovanjem obaveza iz relevantnih akata, odluka i preporuka po pitanju uzdržavanja od izvoza naoružanja i vojne opreme u krizna područja (te da pribavi makar potrebne garancije da neće biti diverzije navedene robe, a što bi - ukoliko se desi - štetilo ugledu Crne Gore na međunarodnom nivou), tim prije što bi eventualne negativne političke konsekvence do kojih bi dovelo odobravanje izvoza u krizna područja bilo veće od ekonomske koristi koje bi Crna Gora imala", navodi se u obrazloženju koje potpisuje ambasador Veljko Milonjić.

Etiopija je ranije bila pod embargom Ujedinjenih nacija za isporuku oružja zbog sukoba sa susjednom Eritrejom. Sukobi ove dvije afričke države traju više decenija. Međutim, i poslije ukidanja embarga UN, povremeno su zabranjivane isporuke naoružanja. A zbog prirode sukoba bilo je i poziva da se Etiopiji ponovo uvede embargo.

Izvršni direktor "Tare" Milan Vujisić kazao je za CIN-CG da se njihovo poslovanje "obavlja u skladu sa Zakonom o kontroli izvoza robe dvostruke namjene, Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom, uz poštovanje međunarodnih smjernica i preporuka".

Prihodi preko 60 miliona eura

CIN-CG imao je uvid u više od 150 dozvola za izvoz propisanih Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom koje su dobijale tri velike crnogorske kompanije.

Sve tri - podgorički "Montenegro defense industry", mojkovačka "Tara aerospace" i beranski "Poliex" - bile su u djelimičnom ili većinski državnom vlasništvu. "MDI" i Poliex" privatizovane su 2014/2015. godine, a prethodnica "Tare" 2007. godine. Vlada danas ima djelimičnog udjela samo u "Tari".

Ove tri kompanije uključene u posao izvoza naoružanja i vojne opreme, samo u posljednjih pet godina prijavile su poslovne prihode od gotovo 60 miliona eura, vidi se iz njihovih bilansa uspjeha. O koliko unosnom poslu je sada riječ, govori i činjenica da je, na primjer, neto prihod "MDI" samo u jednoj godini bio viši nego što je Vlada dobila od prodaje ove državne kompanije privatnicima. "MDI" je, između ostalog, poslovala sa zapadnim silama ali i autoritarnim režimima, pa i sa kompanijom jednog od najvećih trgovaca naoružanjem u regionu Slobodana Tešića, koji je u međuvremenu dospio pod sankcije Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

U odluci američkih vlasti navodi se da bi se Tešić, koji je rođen u Kiseljaku, u Bosni i Hercegovini, služio mitom, kako bi osigurao ugovore sa različitim državama, ali i potencijalne klijente vodio na skupa putovanja i plaćao školarinu za njihovu djecu u državama na Zapadu.

Sumnjivi vlasnik, poslovi preko povezanih kompanija

Većinski vlasnik "Tare" je, na primjer, kontroverzni švajcarski trgovac naoružanjem Hajnrih Tomet preko dvije kompanije - bernskog "BT Internationala" (34,9 odsto) i podgoričkog "BTI Montenegra" (15,2 odsto).

Prateći proces privatizacije, CIN-CG je krajem 2014. godine pisao da je Vlada Mila Đukanovića davala ustupke švajcarskom biznismenu, uprkos tome što nije ispunjavao obaveze na vrijeme.

Istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenl navodili su da je Tomet umiješan u šverc oružja i da je bio na listi za nadzor američkih vlasti. On je negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje, tvrdeći da su to podmetanja konkurencije.

"Vezano za negativno izvještavanje medija od prije par godina, želimo da vas podsjetimo da ništa od navođenog nije dokazano, i da većinski vlasnik kompanije 'Tara Aerospace' nije procesuiran po optužbama iz medija", kazao je direktor ove fabrike Milan Vujisić za CIN-CG.

Na molbu novinara da detaljnije odgovori na set postavljenih pitanja o poslovima kompanije, Vujisić je kazao:

"Nadamo se da imate u vidu da konstantno ponavljanje nedokazanih optužbi od prije 10 godina, kao i objavljivanje paušalnih pretpostavki bez realne osnove u domaćim medijima urušava naš poslovni ugled i da ćemo biti primorani da ga zaštitimo i sudskim putem ako je potrebno".

U odboru direktora kompanije pominje se i ime Bogdan Chupryna. Chupryna je i vlasnik podgoričke kompanije "Tara technology", koja je u jednom trenutku nosila ime "Rozenia", vidi se iz dokumentacije iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS).

"Rozenia limited" je ime kiparske kompanije preko koje je, prema dozvolama o izvozu u koje je CIN-CG imao uvid, "Tara" ugovarala izvoz sa Ukrajinom, Mađarskom, Indijom,Gruzijom, Kazahstanom i Pakistanom. Sa tom kompanijom povezana je yahoo mail adresa gotovo ista kao ona koju je Chupryna prijavio CRPS-u.

Na sajtu kiparske kompanije rozenia.org se navodi da se bavi transportom velikim kargo avionima "antonov" i "iljušin", kao i prodajnom rezervnih djelova za vazduhoplove.

Slavko Vujisić drži "Poliex", ali i četvrtinu "Tare"

Vlada sada ima osminu akcija (12,58 odsto) u "Tari", a duplo više ima Slavko Vujisić (25,4 odsto). Vujisić je danas najveći vlasnik u beranskoj kompaniji za proizvodnju eksploziva "Poliex" (82,8 odsto).

Većina akcija u beranskoj kompaniji bila je među ponuđenima za privatizaciju 2014/2015. godine, a jedina ponuda bila je od konzorcijuma koji su činili Vujisić i "Prva iskra namenska" iz Srbije. Cijena za većinski paket akcija iznosila je tada 138,5 hiljada eura, uz obavezu ulaganja.

Od posljednjih pet godina, neto prihod "Poliexa" je četiri godine premašivao iznos po kojem je država prodala svoj paket.

Izvozne dozvole pokazuju, između ostalog, da je ova kompanija izvozila uglavnom u zemlje regiona, ali i da su njeni proizvodi - dominantno amonijum perhlorat, koji se masovno koristi u proizvodnji raketnih goriva, a takođe i u pirotehnici - stizali i do Južne Koreje i Malezije.

Iz kompanije su za CIN-CG kazali da su na kolektivnom odmoru do početka februara.

Vlasnik "Poliexa" Slavko Vujisić je, prema nezvaničnim informacijama, pokušao da osigura veći udio u "Tari".

"U vezi transfera akcija na ime g. Slavka Vujisića, želimo da vas obavijestimo da su većinski akcionari kompanije ukazali da se radi o nezakonitom prenosu akcija i da ćemo sačekati odluku nadležnog suda ili sporazum u vezi toga", kazao je direktor "Tare" Milan Vujisić za CIN-CG.

Hapšenje trgovca oružjem na Božaju

Vlada Đukanovića je u istom periodu 2014/2015. godine odlučila da privatizuje "MDI" za svega 680.000 eura, uz obavezna ulaganja. Mada su iz MANS-a upozoravali da tadašnji Zakon o stranim ulaganjima nije omogućavao da stranci imaju većinski udio u crnogorskim kompanijama naoružanja i vojne opreme, "MDI" je prodata konzorcijumu firmi koji su činili izraelski "ATL - Atlantic Technologies" i srbijanski "CPR-Impex". "ATL" se, prema pisanju BIRN-a, dovodi u vezu sa kontroverznim belgijskim trgovcem oružjem i dijamantima Seržom Milerom.

Neposredno poslije potpisivanja kupoprodajnog ugovora za "MDI", crnogorska policija je u martu 2015. godine uhapsila Milera na graničnom prelazu Božaj na osnovu crvene potjernice Interpola, koja je dan ranije izdata u Briselu, zbog navodne umiješanosti u međunarodni lanac šverca kokaina, pranje novca i članstvo u jednoj kriminalnoj organizaciji.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović kazao je za CIN-CG da je Vladi pored uplate udjela u iznosu od 680.000 eura "uplaćeno i 476.631,52 eura za kupovinu poslovnog prostora i preko 12 miliona eura po osnovu poreza i doprinosa koji se i dalje, sa rastom prihoda uplaćuju u povećanim iznosima".

"Zahvaljujući angažovanju 'MDI', fabrike '4. novembar' (bivša Tara) iz Mojkovca i 'Polieks' iz Berana su spašene od stečaja, uspješno privatizovane, zaposlile novih oko 200 radnika, osvojile nove proizvode koji se izvoze i uplatile preko 30 miliona poreza i doprinosa državi Crnoj Gori", pohvalio se Damjanović.

Više medija je objavilo da je vlasnik "CPR"-a Petar Crnogorac hapšen prije privatizacije "MDI" zbog sumnje da je učestvovao u namještanju tendera za Vojsku Srbije. "Tehnoremont", ćerka firma "CPR Impeksa", bila je pod istragom Ujedinjenih nacija jer se sumnjalo da je umiješana u snabdijevanje islamista u Libiji.

"Tara" je na kraju prošle godine imala 170 zaposlenih, "Poliex" 70, a "MDI" 17, navodi se u dokumentima na portalu Uprave prihoda i carina.

U posljednjih pet godina, ukupni prijavljeni poslovni prihodi "Tare" kretali su se od 3,5 do 6,7 miliona, "Poliexa" od 1,9 do 3,1 milion, a "MDI" od 3,1 do 5,2 miliona eura. Od ove tri kompanije, samo je mojkovačka imala višegodišnje minuse.

Iz kompanije "Tara" su u maju saopštili da su imali jednu od najprosperitetnijih poslovnih godina u smislu ugovora, ali da je potrebna podrška banaka.

"Ovo nije zbog loše ekonomske situacije 'Tare', već isključivo zbog nedostatka crnogorskih i evropskih banaka koje bi odobrile transfere za vojne fabrike u zemljama Balkana koje nisu članice EU", navodi se u saopštenju izvršnog direktora Milana Vujisića.

Vujisić je tada dodao i da je i pored brojnih zahtjeva za pomoć Centralnoj banci Crne Gore, kao i Ministarstvu finansija, realna podrška izostala.

"'Tara' je uprkos biznis barijerama u bankarskom sektoru uspješno nastavila svoje poslovanje", kazao je Vujisić za CIN-CG.

Sagovornici CIN-CG iz MERT-a pojašnjavanju da je problem zbog bankarskog sistema kojem pripada Crna Gora, zbog čega se isplate često blokiraju. Susjedna Srbija je navodno to pitanje riješila osnivanjem posebne banke.

Prihodi i od širenja znanja

Iz dozvola u koje je CIN-CG imao uvid može se vidjeti da su kompanije ostvarivale prihode i od prenošenja svog znanja i iskustva (know-how). Tako se u jednom ugovoru navodi da je na proljeće prošle godine prenošenje znanja koji se tiče tehnologije za proizvodnju amonijum perhlorata. Ugovor sa jednom regionalnom kompanijom je potpisala kompanija "MDI", a proizvodnjom ovog jedinjenja bavi se kompanija "Poliex". To je ujedno jedan od njenih glavnih izvoznih proizvoda.

Dozvola za izvoz je inače moguća samo uz prethodnu saglasnost ministarstava unutrašnjih poslova, vanjskih poslova i odbrane. Prilikom odlučivanja o davanju saglasnosti, Ministarstvo vanjskih poslova mora voditi računa o kriterijumima kao što su očuvanje regionalnog mira i bezbjednosti i poštovanju međunarodnih obaveza Crne Gore, posebno sankcija. Ministarstvo odbrane vodi računa o nacionalnoj bezbjednosti Crne Gore i država sa kojima je u partnerskim odnosima, ali i namjeravanoj krajnjoj upotrebi ove vrste robe i riziku od reeksporta. Ministarstvo unutrašnjih poslova procjenjuje uticaj na bezbjednost saobraćaja, zaštitu života, ličnu i imovinsku bezbjednost građana. Proces uključuje provjeru krajnjeg korisnika, odnosno onog kome će biti isporučeno oružje ili vojna oprema. Konačno rješenje donosi MERT.

MERT je odbijalo da izda dozvole crnogorskim kompanijama kada bi se usprotivilo bilo koje drugo ministarstvo. Tako je, na primjer, u maju 2017. godine odbijeno da se izda dozvola za izvoz 300 pušaka za pakistanski "Adil arms company". U nalazu MVP se navodi da su u procesu provjere krajnjeg korisnika uvrdili da je dostavljena "dokumentacija lažna i falsifikovana".

U najmanje jednom slučaju dešavalo se da sama kompanija odustane od dozvole, jer, na primjer, nije uplaćen avans. To se desilo u septembru 2019. godine, kada to nije uradila kiparska kompanija "Fameway investment", koja je trebalo da proizvode koji su bili u vlasništvu Ministarstva odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova, proda Ministarstvu odbrane Ugande.

MERT je odbijalo da izda saglasnost i kada se tražio duži rok. Jedan od takvih slučajeva je 550.000 eura vrijedan ugovor preko kiparske "Rozenie" za jednu ukrajinsku kompaniju.

U zahtjevu iz 2022. izvoznika se navodi da je došlo do kašnjenja u preuzimanju predmetnih sredstava od strane kupca. Kašnjenje je, kako se navodi, prouzrokovano okolnostima na koje kompanije nije mogla da utiče, a odnosi se na situaciju sa pandemijom koronavirusa, koje je za posljedicu imala ograničene mogućnosti vezano za blagovremenu nabavku materijala i organizaciju proizvodnje u planiranom rokiu. Takođe se navodi da je sukob u Ukrajini značajno usporio i umanjio mogućnost organizcacije transporta ove vrste robe u kratkom roku, s obzirom na razna poskupljenja koja se odnose na gorivo, takse i ostalo.

Ministarstvo se u odluci pozvalo na zakonsku odredbu kojom je dozvolu moguće produžiti najviše na godinu, pa je odbilo crnogorskog izvoznika.

Još 2021. godine se nije dala mijenjati dozvola takođe koja je trebalo preko iste kiparske kompanije da isporuči robu za komandu vazduhoplovnih snaga Ukrajine. U obrazloženju se navodi da se radilo o bitnoj izmjeni dozvole za izvoz, koja bi uvećala sumu za oko 400.000 eura, pa nije dobilo zeleno svjetlo.

Poslovni partner pod sankcijama SAD-a

Kompanija "MDI" je dostavila CIN-CG imena krajnjih korisnika za isporuke svojih proizvoda, ali i u slučaju brokerskih poslova. Brokerski posao podrazumijeva kupovinu kontrolisane robe od dobavljača iz jedne strane države i njenu prodaju kupcu iz druge države, sa ili bez prelaska granice Crne Gore.

"Ugovori o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme zaključeni sa inostranim kupcima sadrže klauzulu tajnosti, na osnovu koje nijedna ugovorna strana nema pravo da proslijedi informacije iz ugovora trećoj strani, bez pismenog odobrenja druge ugovorne strane", kazali su iz "MDI" na pitanja CIN-CG o detaljima isporučivane robe.

Za razliku od "Tare" i "Poliexa" koji izvoze svoju robu, "MDI" je izvozila viškove oružja i opreme koju je na tenderima dobijala od, npr, Ministarstva odbrane. To se moglo vidjeti iz više izvoznih dozvola.

Dostavljeni podaci "MDI" pokazuju da su neto prihodi podgoričke kompanije dostigli nepunih 800.000 eura 2021. godine, što je za 120.000 više nego što je Vlada zaradila od njene prodaje 2015. godine.

Među njenim klijentima našli su se 2016. godine i vlada SAD-a, ministarstva odbrane Saudijske Arabije, Iraka i Ugande, oružane snage Gane i vazduhoplovne snage Nigerije.

Posebno su zanimljivi ugovori koje je 2017. godine imala sa Ministarstvom odbrane Saudijske Arabije, koje je obavljala preko "Partizan techa". Prema podacima srpske Agencije za privredne subjekte, kompanija "Partizan tech" nalazi se u vlasništvu Slobodana Tešića, koji se od kraja te iste 2017. godine kao trgovac oružjem godina nalazi pod sankcijama SAD-a. Pod sankcijama je i više osoba povezanih sa Tešićem, među kojima i rukovodioci kompanije "Partizan tech".

Ugovori sa "Partizan techom" za kupovinu mina kretali su se u vrijednosti od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada dolara.

Prethodno je Tešić bio pod zabranom putovanja Ujedinjenih nacija na gotovo deset godina zbog isporuka oružja liberijskom režimu uprkos embargu.

Izvršni direktor "MDI" Zoran Damjanović insistira da nikada nisu ispručivali naoružanje i vojnu opremu zemljama koje imaju embargo od UN, Evropske unije ili velikih sila.

"Veoma je lako pratiti transport ove robe, koji se uglavnom obavlja brodovima ili avionima koji se prate putem satelita, a ukoliko se roba prevozi vazdušnim ili kopnenim putem preko trećih zemalja, prevoznik je dužan da pribavi saglasnost za prelet ili tranzit preko tih država", kazao je on.

Prilikom izvoza naoružanja i vojne opreme u pojedine zemlje, izvoznik je prije otpreme dužan da preko nadležnog MVP obavijesti UN kojim prevoznim sredstvom, kojom rutom i kojeg dana će biti otpremljeno, upravo radi omogućavanja praćenja isporuke.

"'MDI' nije imao nikakav izvoz naoružanja i vojne opreme preko 'Partizan tech' ili bilo koje Tešićeve firme u vrijeme kada je g. Tešić bio pod embargom UN, a posebno ne od kraja 2017. godine, kada su imenovanom uvedene sankcije SAD", ističe Damjanović, koji dodaje da je to lako provjeriti u MERT-u.

Dodao je da je "MDI" nikada nije podnosio zahtjeve za dobijanje dozvola za izvoz zemljama koje su bile u režimu sankcija UN, EU ili velikih sila.

U posljednjih pet godina, Damjanović navodi da kompanija nije nijednom odbijena od strane MVP pri izdavanju dozvola za izvoz.

Damjanović insistira da rat u Ukrajini nema uticaja na poslovanje "MDI". "S obzirom da 'MDI' nikada nije podnosio zahtjeve za izvoz naoružanja i vojne opreme u zemlje zahvaćene ratom", kazao je on.

Civilni sektor upozoravao je ranije da parlamentarni nadzor u ovoj oblasti gotovo da ne postoji.

Samo dvije od 22 pravosnažne odluke za trafiking odnose se na prosjačenje i ugovoreni brak

Maja BORIČIĆ

Krivično djelo izvršeno je naročito surovo, posebno što je počinilac roditelj oštećenih, a kakav je on otac vidi se i iz ranijih osuda - za nasilje nad suprugom i djecom, prodaju najmlađeg djeteta u zamjenu za motorno vozilo, seksualnu eksploataciju supruge, tjeranje svoje i druge djece na prosjačenje…

Ovo je suština prve pravosnažne presude za trgovinu ljudima koja se odnosi na prisilno prosjačenje. Presuda je donesena tek 2020. godine. Osuđeni je svoju maloljetnu djecu godinama tjerao da prose da bi, ako odbiju, zlostavljao i njih i njihovu majku. Sve pare koje isprose uzimao bi za sebe.

U posljednjih 19 godina, od kada je trgovina ljudima u crnogorskom Krivičnom zakonu (KZ), samo dvije od 22 pravosnažne presude za trafiking odnose se na prosjačenje i ugovoreni brak. Obje presude su bile ispod zakonskog minimuma, utvrdio je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizom sudske prakse u toj oblasti.

U Krivičnom zakoniku (KZ), između ostalog, piše da svako ko “vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje, prodaje, kupuje, posreduje u prodaji, sakriva ili drži drugo lice, a u cilju eksploatacije njegovog rada, vršenja kriminalne djelatnosti, seksualne eksploatacije, prosjačenja, upotrebe u pornografske svrhe, sklapanja nedozvoljenog braka…”, čini krivično djelo trgovine ljudima. Predviđene su kazne od godinu do 15 godina zatvora, u zavisnosti od vrste počinjenog krivičnog djela, a najstrože kazne su propisane kada su žrtve maloljetnici.

Iako je malo pravosnažnih sudskih presuda, svjedoci smo da je slučajeva krivičnog djela trgovine ljudima u Crnoj Gori mnogo više, te da su počinitelji, ali i žrtve često Romi.

Romska djeca svakodnevno prose na ulicama. To predstavlja najrasprostranjeniji vid ekonomske eksploatacije djece. Takođe, ugovoreni brakovi tretiraju se kao dio romske tradicije, iako su klasična trgovina ljudima. Takvi slučajevi uglavnom prolaze “ispod radara” pravosudnih institucija.

”Više od deceniju ukazujemo na nejednak pristup pravdi žrtava dječjeg ugovorenog braka i prosjačenja. Radi se o dva socijalna problema koji zahtijevaju snažan pravni odgovor države u njihovom sprečavanju i generalnoj prevenciji”, istakla je za CIN-CG direktorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.

Ona naglašava da je najčešći odgovor pravosudnih organa da nema dokaza, a Delija ocjenjuje da se radi o lošem pretkrivičnom postupku i nemaru tokom izviđajnih radnji policije i tužilaštva.

”Kada se ne prikupe dokazi ili im se pristupi nezainteresovano, sa kašnjenjem u njihovom prikupljanju i izvođenju tokom procesa, normalno je da će biti mali broj postupka, jer se od učinioca očekuje da prizna krivično djelo, da on kaže da je uzeo ili dao novac, odnosno da je namjerno eksploatisao dijete”, naglašava direktorka CRI.

Zato je, dodaje Delija, neophodno da se pravni sistem usmjeri i na druge dokaze, kao što su tajni nadzor, prikriveni isljednik i ozbiljnije praćenje informacija koje dobijaju od civilnog sektora.

”Ne smije se olako držati da su to ‘naša posla’, to su posla ovog društva i svako dijete je važno”, poručuje Delija.

Sudovi oba puta “povratnicima” ublažili kaznu

Krivičnim zakonikom (KZ) za djelo prisilnog prosjačenja za koje je optužen otac četvoro maloljetne djece sa početka teksta, predviđeno je najmanje deset godina zatvora. Na toliko je bio i osuđen presudom Višeg suda, ali je Apelacioni sud preinačio kaznu na osam godina.

Vijeće sudija Apelacionog suda, u kojem su bili Zoran Smolović, Milenka Žižić i Dragiša Rakočević, smanjilo je zatvorsku kaznu za dvije godine, opravdavajući odluku time da sud koji je presudio deset godina nije dao potreban značaj utvrđenim olakšavajućim okolnostima, odnosno porodičnim prilikama. Apelacionom sudu je, između ostalog, brojnost članova porodice koju je osuđeni zlostavljao bio jedan od razloga da optuženom ublaži kaznu ispod zakonom propisane.

Optuženi je prije ove presude pet puta osuđivan za krivična djela nasilje u porodici, silovanje, posredovanje u prostituciji, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnika…

U gotovo svim ovim slučajevima sudovi su mu dosuđivali vrlo niske kazne zatvora. Jednom od ranijih presuda osuđen je jer je svoje tek rođeno dijete prodao u zamjenu za kola. Za to je dobio samo deset mjeseci zatvora! A djelo nije tretirano kao trgovina ljudima, već krivično djelo promjena porodičnog stanja.

Kaznu od 76 dana zatvora dobio je ranije takođe za zlostavljanje i tjeranje svoje djece na prosjačenje, ali i nasilje i tjeranje supruge na prostituciju. Ni ovo za crnogorsko tužilaštvo nije bila trgovina ljudima, već zapuštanje i zlostavljanje maloljetnih lica, nasilje u porodici i posredovanje u vršenju prostitucije.

”Kada je odbila da obavi seksualni odnos sa licem koje je doveo, drvenom palicom od metle je izudarao po leđima”, piše u presudi.

Druga pravosnažna presuda za trgovinu ljudima, koja se odnosi na prinudni brak, završena je osudom od dvije godine zatvora, iako je za ovaj vid tog krivičnog djela prema KZ-u predviđena kazna od najmanje tri godine.

Ova odluka postala je pravosnažna 2021. godine.

Optuženi je zloupotrijebio svoju dvanaestogodišnju ćerku i natjerao je na brak, u zamjenu za 5.000 eura.

Sudsko vijeće u kojem su bili Vesna Kovačević, Vesna Jovetić i Srđa Vujović zaključilo je da kao naročito olakšavajuće okolnosti za osuđenog treba računati nezaposlenost i loše imovno stanje, pa mu je ublažilo kaznu ispod zakonom propisane.

Osuđeni je takođe višestruki “povratnik”, a krajnje blago sud je postupio i u nekoliko ranijih presuda istom čovjeku. On je za tešku krađu i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija osuđen na 14 mjeseci zatvora, da bi godinu kasnije za ponovljeno krivično djelo dobio manju kaznu - godinu zatvora.

Mimo ovih kazni za djela prosjačenja i ugovorenog braka, crnogorski sudovi su u posljednje četiri godine presudili još samo dva puta za trgovinu ljudima. Jedna presuda od godinu i dva mjeseca zatvora donijeta je nagodbom za djelo trgovine ljudima i posredovanje u prostituciji. Osuđena je godinama prisiljavala više osoba na prostituciju i uzimala im novac. Drugom presudom na 15 i 17 godina zatvora osuđeni su majka i očuh maloljetne djevojčice zbog višestrukog silovanja djevojčice i njenog primoravanja na prostituciju.

Do 2020. nema osude za prisilne brakove i prosjačenje

U analizi sudske prakse od 2004. do 2019. godine u predmetima trgovine ljudima u Crnoj Gori koju je uradio Vrhovni sud (VS), istaknuto je da je seksualna eksploatacija najdominantniji oblik eksploatacije žrtava, dok u sudskim odlukama nije zabilježeno nijedno oduzimanje djelova tijela, prosjačenje i sklapanje prinudnog braka.

U toj je analizi navedeno da je za trgovinu ljudima bilo 18 pravosnažnih presuda a objavljeno je i da prosječno vrijeme trajanja krivičnih postupaka na nivou svih sudova iznosi dvije godine, četiri mjeseca i dva dana.

Najstrože izrečena kazna zatvora je bila od 17 i 15 godina, dok je najblaža kazna bila šest mjeseci.

Dodaje se da krivično djelo trgovine ljudima najčešće počine muškarci. Od 48 okrivljenih protiv koji se vodio krivični postupak, njih 42 su muškog pola.

Žrtve trgovine ljudima u najvećem procentu žene: ”Od 39 žrtava identifikovanih sudskim presudama, njih 26 su žene, a 13 žrtava su bili muškarci”, istaknuto je u analizi VS-a.

U tom dokumentu se navodi i da je od 48 optuženih protiv kojih se vodio krivični postupak, 40 osuđeno na kazne zatvora, sedmoro je oslobođeno, dok je za jednog optužba odbijena zbog odustanka tužioca od krivičnog gonjenja.

Najviše optuženih, njih 31, bili su crnogorski državljani. Slijede državljani Republike Srbije (8), Republike Kosova (7), jedno lice je iz Ukrajine i jedno lice bez državljanstva.

Žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori najčešće su domaći državljani. Od 39 žrtava trgovine ljudima, njih osam je bilo maloljetno.

”Iako značajan broj žrtava čine crnogorski državljani, analiza pokazuje da se u većem broju slučajeva radi o krivičnim djelima trgovine ljudima sa prekograničnim elementima”, piše u izvještaju VS-a.

Dodaje se da službe za podršku žrtvama nijesu zaživjele u praksi uz pretpostavku da je jedan od razloga opšta neinformisanost građana pa i samih žrtava o postojanju tih službi.

Potreban snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima

U posljednjem izvještaju američkog Stejt departmenta (SD) o trgovini ljudima iz 2022. godine ističe se da Crna Gora nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti.

Naglašava se da je istraženo i procesuirano manje slučajeva nego ranijih godina, da su smanjeni napori u zaštiti žrtava, uključujući izdvajanje manje sredstava za sklonište, identifikovanje manjeg broja žrtava i nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, neregularnim migrantima i sezonskim radnicima.

Napominje se i da se djeca, posebno romska, eksploatišu u prinudnom prosjačenju.

”Romkinje iz Crne Gore su navodno prodavane u brak i prisiljavane na ropstvo u romskim zajednicama u Crnoj Gori i, u manjoj meri, u Albaniji, Nemačkoj i na Kosovu”, navodi se u izvještaju.

U izvještaju SD kritikuje se i rad tužilaštava, uz ocjenu da Više državno tužilaštvo treba na početku da pregleda sve slučajeve u vezi sa potencijalnom trgovinom ljudima i da slučajeve koji se ne smatraju “trafikingom” uputi nižim tužilaštvima a ne obratno.

”U prethodnim godinama, osnovna državna tužilaštva su obustavljala neke potencijalne istrage o trgovini ljudima kada su obezbijedila dovoljno dokaza za krivično gonjenje po članu 210 (posredovanje u prostituciji) i nisu istraživala suptilnije oblike prinude ili tražili dodatne dokaze kroz specijalizovane istražne tehnike”, pojašnjava se u izvještaju SD-a.

Posmatrači američkog Ministarstva inostranih poslova nastavili su da prijavljuju da se žrtvama dodjeljuju advokati sa malo ili nimalo iskustva, uključujući advokate sa iskustvom samo u građanskim, a ne i krivičnim postupcima.

Ističe se i da na zvaničnoj listi sudskih tumača i dalje nema tumača za romski jezik.

”Sudije nisu davale odštetu u krivičnim predmetima ili oduzimale imovinu radi obeštećenja. Sudovi nisu dodijelili nijednu naknadu žrtvama u parničnom postupku, dijelom zbog parničnog postupka koji traje od dvije do pet godina, obeshrabrujući žrtve da traže odštetu”, zaključuje se u izvještaju SD-a.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) se ističe da je romska zajednica, posebno žene i djeca, i dalje pod visokim rizikom od trgovine ljudima.

”Crna Gora tek treba da unaprijedi svoje kapacitete za sprečavanje trgovine ljudima”, naglašava se u izvještaju EK.

Pojašnjava se da treba obezbijediti snažniji odgovor pravosuđa na trgovinu ljudima, kraće sudske postupke, odvraćajuće kazne i sistematsko oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom.

”Crna Gora treba da poboljša podršku žrtvama u procesima u vezi sa trgovinom ljudima”, dodaje se u tom dokumentu.

U nedostatku specijalizovanih advokata i odgovarajućih pravnih savjeta ističe se da mnoge žrtve ne traže besplatnu pravnu pomoć na koju imaju pravo.

”U kontekstu tekućeg ruskog agresorskog rata na Ukrajinu i dolazak ukrajinskih izbeglica u Crnu Goru, potrebni su dodatni napori Crne Gore za sprečavanje rizika trgovine ljudima”, zaključuje se u izvještaju EK.

Prema posljednjem popisu iz 2011.godine, u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske populacije, a polovina su žene.

Istraživanje koje je Centar za romske inicijative (CRI) sproveo još 2014. godine, pokazalo je da u Crnoj Gori čak 72,4 odsto romske i egipćanske populacije stupi u brak od 12. do 18. godine života. Mlađima od 16 godina je KZ-om zabranjeno stupanje u brak, a do punoljetstva je neophodna saglasnost roditelja.

Iako je ovo istraživanje rađeno još 2014, sagovornici iz romske zajednice kažu da se nije mnogo toga promijenilo. Dijelom i zbog toga što su kazne za ova djela rijetke, a žrtve iz zajednice uglavnom nevidljive za crnogorsko pravosuđe. 

Pozdravljamo današnju odluku TS, da se raspiše poziv za v.d. VDT, a ujedno i apelujemo da što prije dođe do izbora VDT-a u punom mandatu

To što je danas na sjednici Tužilački savjet (TS) većinom glasova (šest članova “za” i pet “protiv”) podržao predlog za objavu (javnog) poziva za kandidate zainteresovane za mjesto vršioca družnosti Vrhovnog državnog tužioca (VDT), zakonski ne obavezuje na izbor bilo kojeg od kandidata, baš kao što je to bio slučaj sa sadašnjom vršiteljkom dužnosti VDT-a. 

U cilju uspostavljanja dobre prakse i transparentnosti, a sve dok taj izbor zakonom precizno ne bude definisan, već dvije godine zaredom objavljuje se poziv za kandidate, koji se neće nazvati “javnim”, jer u biti ima konsultativni karakter.

Bez obzira na Inicijativu koju je Skupštini i Vladi uputila većina članova TS, u nadi da dođe do izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, u dijelu produženja mandata vd VDT-a, biće ponovo objavljen poziv za zainteresovane kandidate za tu poziciju. 

Neizborom VDT-a, TS je u značajno nepovoljnijem položaju po pitanju presjedavajuće/g, a onda im se i remeti kontinuirani rad novog sastava TS.

Do izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, ne može doći u ovako kratkom roku, tj. prije isteka mandata trenutne vršiteljke dužnosti VDT-a. Neprimjereno je to i sa stanovišta načina izmjene bilo kojeg zakona, sa akcentom na Zakon o državnom tužilaštvu, koji mora pretrpjeti brojne izmjene, ali samo i isključivo kroz javnu raspravu, konstruktivan dijalog, kao i učešće stručne i zainteresovane javnosti.

I danas na sjednici TS od rukovodilaca ODT Bar, Ulcinj i zamjenice rukovodioca/teljke Cetinje, moglo se čuti o brojnim problemima tužilaštava – u prostornom, tehničkom, bezbjedonosnom  smislu, ali i onom profesionalnom, da nema dovoljno tužilaca/teljki, savjetnika/ca i službenika/ca. 

Dodatno, to što do danas nije imenovan VDT, jedan je od ključnih problema za napredak ove institucije.

www.cegas.me

Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori sistem disciplinske odgovornosti tužilaca nema svrhu, s obzirom na to da se vodi veoma mali broj disciplinskih postupaka, a da se za prekršaje različite težine izriču jednake i najmanje sankcije, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS), Marija Popović Kalezić.

Analiza rada Tužilačkog savjeta, Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koju su uradili CEGAS, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) i nedeljnik Monitor, pokazala je da je sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti državnih tužilaca nefunkcionalan.

Popović Kalezić kazala je da je ranijih godina vođen veoma mali broj disciplinskih postupaka.

Prema njenim riječima, od 2016. do 2021. godine podnešeno je 12 predloga za vođenje disciplinskih postupaka, od čega je svega osam utvrđenih disciplinskih odgovornosti koje su se odnosile na neprijavljivanje imovine Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK), čija je sankcija najmanja moguća, kao najlakši oblik prestupa.

„Jasno je da, na osnovu broja disciplinskih odgovornosti i propisanih sankcija, da sistem disciplinske odgovornosti nema svoju svrhu“, rekla je Popović Kalezić agenciji MINA.

Ona je kazala da u od 2016. do 2021. godine nije pokrenut nijedan disciplinski postupak protiv bilo kog državnog tužioca zbog propusta u radu u bilo kojem predmetu, što je krajnje loše.

Popović Kalezić je navela da je za prvih šest mjeseci prošle godine, samo jedan tužilac disciplinski odgovarao zbog propusta u svom radu u vezi sa predmetima, gdje je utvrđena njegova odgovornost za zastarjelost krivičnog gonjenja u čak 13 predmeta.

„Nažalost, sankcija je i u ovom slučaju bila najblaža moguća, baš kao i kod ranijih slučajeva neprijavljivanja imovine ASK-u, pa je jasno da se su se „po težini prestupa“, ova dva bitno različita djela tretirala isto, odnosno jednakom sankcijom“, navela je Popović Kalezić.

Zapanjujući je podatak o broju odbačenih krivičnih prijava, većinom zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.

Po dostupnim podacima prikupljenim primjenom Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao i uvidom u godišnje izvještaje rada Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva, državni tužioci su samo tokom 2020. godine odbacili 1.107 krivičnih prijava, od čega 789 zbog nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.

U 2021. godini državna tužilaštva su, usljed nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja, odbacila 53 krivične prijave, od čega 51 prijavu iz nadležnosti osnovnih i dvije iz nadležnosti viših državnih tužilaštava.

U svakom od tih slučajeva zastarjelost je nastupila prije podnošenja krivičnih prijava.

Zbog težine posljedica tog disciplinskog prekršaja, Akcija za ljudska prava je ranije dala preporuku da se taj prekršaj propiše kao jedan od najtežih disciplinskih prekršaja, za čije izvršenje zakon propisuje disciplinsku sankciju razrješenje državnog tužioca, ali ta preporuka nije usvojena.

Autori analize ocijenili su da bi novoizabrani Tužilački savjet trebalo da analizira razloge zbog kojih se tako veliki broj krivičnih prijava odbacuje zbog nastupanja zastarjelosti i da li je u bilo kom predmetu do zastarjelosti krivičnog gonjenja došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada državnog tužioca.

Popović Kalezić je kazala da, samim ti što je situacija i u sudskom sistemu vrlo slična, ne čudi situacija sa brojnim procesuiranjima u pravosuđu.

Ona je navela da nije postojao sistem interne ni eksterne kontrole.

„Kako ove vrste utvrđivanja odgovornosti ni zakonski nijesu povezane, a onda ni dobro postavljene, prvo se mora očekivati izmjena zakonskih i podzakonskih akata u ovom smjeru, a onda i volja da do suštinske kontrole i načina svrsihodnog ocjenjivanja i dođe“, dodala je Popović Kalezić.

Kako je istakla, nije se jednako moglo tretirati to što neko od tužilaca nije prijavio svoju imovinu ASK-u, a imao je zakonsku obavezu, kao situacija povrede radne obaveze u kojoj je došlo do zastare u 13 predmeta.

„Državni tužioci na svom primjeru moraju pokazati koliko im je stalo do prava i pravde, da bi to povjerenje kod građanstva makar malo počelo da raste“, naglasila je Popović Kalezić.

Govoreći o kaznenoj politici, Popović Kalezić je kazala da je potrebno mijenjati Zakon o državnom tužilaštvu i, u skladu sa tim, određena podzakonska akta.

„I određivanje visine sankcija u slučaju utvrđivanja disciplinske odgovornosti treba se mijenjati, ali mora postjati volja za njihovo određivanje i poštovanje Zakona“, istakla je Popović Kalezić.

Ona smatra da se moraju mijenjati i postavljati brojne metodologije, opet u skladu sa izmjenom zakona, i naći veza između utvrđene disciplinske odgovornosti, povrede Etičkog kodeksa, kao i načina ocjenjivanja državnih tužilaca.

„Za sve ove izmjene trebaće dosta volje i truda, kao i poštovanje svih zakonskih procedura, sprovođenja javne rasprave sa svim zainteresovanim strukturama, pored stručne javnosti, kako bi u konačnom došlo do napretka“, ocijenila je Popović Kalezić.

Ona je kazala da se, prema istraživanju koje je za CIN, CEGAS i Monitor sprovela Ipsos agencija, najmanje vjeruje tužilaštvu i političkim partijama, navodeći da je to porazno.

„Istraživanje je sprovedeno u 2021. godini, pa se nadam da je danas situacija nešto bolja“, rekla je Popović Kaležić, dodajući da se ne smiju zaboraviti zakonske izmjene koje su u jednoj mjeri dovele do napretka, kao i novi sastav Tužilačkog savjeta.

Komentarišući najavu Ministarstva pravde da će razmotriti uvođenje procesa vetinga, kojim bi se utvrdila odgovornost sudija i državnih tužilaca koji su nestručno i nesavjesno obavljali funkciju, Popović Kalezić je kazala da postoji potreba za nečim sličnim, ali da smatra da je za to u Crnoj Gori prilično rano.

Kako je istakla, ka tome se ne smije ići užurbano i ako je velika potreba da se stvari u crnogorskom pravosuđu dovedu u red.

„Ispitivanje imovine sudija, tužilaca i visokih policijskih službenika, a onda i rasvjetljavanja određenih nejasnoća u tom pravcu, može biti dobar model za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala u ovim, nama nažalost najranjivijim sferama društva, ali se mora naći najbolji zakonski model koji bi tome odgovorio“, ocijenila je Popović Kalezić.

Prema njenim riječima, taj vid kontrole, praćenja, a na kraju i procesuiranja, mogao bi se unaprijediti razradom i dopunom već postojećih zakona.

Popović Kalezić smatra da izmjenom zakona o državnom tužilaštvu i o sprječavanju korupcije, kao i najavljenim zakonom o oduzimanju imovine, može doći do značajnih pomaka u cjelokupnom pravosuđu.

„Sve ove izmjene morale bi biti donešene temeljno, sa ozbiljnom razradom pravnih normi, uz zakonski način donošenja promjena. Ne na prečac sa brojnim propustima, što nam najčešće stvori problem u dijelu implementacije i onoga šta smo željeli da postignemo“, rekla je Kalezić Popović.

Preuzeto sa: 
https://mina.news/glavna/jednake-sankcije-za-disciplinske-prekrsaje-razlicite-tezine/?fbclid=IwAR2b-fJb3-caRlrlIOsShzoVXqpYRrLWWo6ma8LW7Vy8QLLUs2xYTcynUFA

Dok susjedi stvaraju biznis i ostvaruju prihode, kod nas nema koristi, samo stižu računi

Miloš RUDOVIĆ / Maja BORIČIĆ

Osim po kolačima, ono što poslastičaru “Ke buono” u Fijeru, južno od Tirane, izdvaja od ostalih je što u njoj rade žene koje su bile žrtve organizovanog kriminala i što je smještena u poslovnom prostoru koji je pripadao jednom tamošnjem kriminalcu.

Uz kafe knjižaru “Kinfolk” u Draču i suvenirnicu “Social crafting garage” u Sarandi, “Ke buono” je jedan od primjera kako su albanske vlasti našle novu namjenu imovini, koju su u sudskim procesima trajno oduzeli od kriminalaca. Time žele da pokažu mještanima da se kriminal ne isplati, ali i da se imovina oduzeta na ovaj način može koristiti na pravi način.

”Kroz društvenu ponovnu upotrebu zaplijenjene imovine, najveća poruka zajednici je da ono što je ukradeno može biti vraćeno zajednici”, istakla je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) programska direktorica nevladine organizacije “Partners Albania” Klotilda Kosta.

Kroz ponovnu upotrebu zaplijenjena imovina koja nije prodata ili je ne koriste institucije, biva transformisana u prostore ili mala preduzeća, kako bi se podržale žrtve zločina ili pogođenih zajednica.

”Imovina koja je nekada pripadala kriminalnim grupama transformisana je u mogućnosti za društveni ili ekonomski razvoj”, pojašnjava Kosta.

Crna Gora se, međutim, ne može pohvaliti ni velikim brojem oduzete imovine, a još manje time da je tim nekretninama našla novu namjenu.

Do sada su, prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, od 2015. na državu prepisane svega četiri nekretnine i za sada je jedini plan da se pokuša njihova prodaja.

Trajno je oduzet stan od Dejana Rovčanina 2015. godine, u postupku “zelena milja”, osuđenom zbog međunarodnog šverca narkotika.

Četiri godine kasnije, u postupku protiv bivšeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića oduzeta je vila od Radojice Krstovića i stan od Dejana Krulanovića, kao i stan od Miloša Marovića. Stariji Marović je priznao da je šef kriminalne grupe koja je ojadila budvansku Opštinu za desetine miliona eura.

Iz Uprave za katastar i državnu imovinu je CIN-CG-u rečeno da je do sada sprovedena samo jedna licitacija za prodaju porodične stambene kuće - vile, na kojoj nije bilo zainteresovanih kupaca.

Vilu od više stotina metara kvadratnih u budvanskom naselju Babin Do pokušali su, prema javnom pozivu Uprave, da prodaju za malo više od 1,4 miliona eura. Za ostalu trajno oduzetu imovinu nije bilo ni pokušaja prodaje.

”Što se tiče ostalih nepokretnosti u toku su procedure predloga za postupanje sa istim”, kazali su iz Uprave za CIN-CG.

Ni imovina koja je bila privremeno oduzimana nije iskorišćena već uništena, pa su građani platili milionske odštete. Tako su porodice Kalić i Šarić oslobođene optužbi za pranje novca i trgovinu narkoticima, zaplijenjena imovina vraćena, a iz budžeta su im isplaćene milionske odštete zbog nepravilnog održavanja i izgubljene dobiti privremeno oduzete imovine.

Jedini zakon koji reguliše oblast upravljanja oduzetom imovinom trenutno je Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, koji je u procesu izmjena. Međutim, iako je Zakon meta oštrih kritika, gotovo niko ni ne pominje oblast upravljanja oduzetom imovinom, a stručnjaci objašnjavaju da taj propis nije dovoljan za efikasno upravljanje imovinom.

Zajednica mora vidjeti benefite oduzimanja imovine

Jedina novina u predloženim izmjenama Zakona u oblasti upravljanja imovinom je da njome raspolaže Vlada - polovinom njene vrijednosti raspolaže Ministarstvo pravde, 30 odsto Ministarstvo finansija, a sa preostalih 20 odsto se popunjava Alimentacioni fond.

Pomoćnica ministra pravde za krivično i građansko zakonodavstvo Ivana Mašanović pojašnjava za CIN-CG da sredstva MP treba da se koriste za operativne potrebe ministarstva, tužilaštva, sudova, nabavku softvera, alata, ali i da se određeni dio vraća u zajednicu.

Britanci su predložili, ističe, da se na predlog ministarstava troše ta sredstva i kod njih je na taj način efikasnost policije i tužilaštva povećana za 300 odsto.

”Znači da se taj novac ne smije koristiti za plate, naknade i slično, već za auta, gorivo, računare, softvere...”, naglasila je predstavnica MP.

Ona takođe ocjenjuje da je upravljanje imovinom segment gdje zajednica treba da vidi benefite svih postupaka trajnog oduzimanja imovine, ali i priznaje da se kod nas tome ne posvećuje dovoljno pažnje.

Ona potvrđuje da gotovo sve zemlje u regionu imaju agenciju koja se bavi upravljanjem imovinom, ali kaže da Crna Gora za sada to ne planira. Pojašnjava da bi se upravljanje imovinom moglo urediti posebnim zakonom u kome bi eventualno moglo biti predviđeno osnivanje agencije ili posebnog tijela koje bi se bavilo samo upravljanjem:

”Dosta stvari je nedorečeno u smislu upravljanja imovinom, neko time treba ozbiljno da se bavi”.

Kao pozitivne primjere navodi Italijane, koji su napravili brend od upravljanja trajno oduzetom imovinom. U Italiji je država nevladinom sektoru prepustila upravljanje tom imovinom.

”U Rimu dođete na kompleks gdje se nalaze tri kuće oduzete od mafije, pretvorene u restoran, muzički studio i u salu za konferencije”, prenosi iskustva pomoćnica ministra pravde.

Bosanci, dodaje ona, imaju agenciju koja se bavi time, ali i Albanci, koji su potpuno preuzeli italijanski model.

”Bosanci su recimo oduzeli pumpu i nijesu otpustili radnike, već je država preuzela kontrolu nad tim, stavila prinudnu upravu i zarađuje od toga”, pojasnila je Mašanović.

Civilno društvo da koristi oduzetu imovinu

U susjednoj Albaniji postoje tri načina na koji se zaplijenjena imovina može koristiti, među kojima je dodjela institucijama na državnom ili lokalnom nivou, njeno davanje u zakup i davanje na korišćenje drugim institucijama, u koje spada i socijalna upotreba od strane organizacija civilnog društva.

Svaka organizacija civilnog društva u državi može podnijeti zahtjev Agenciji za upravljanje zaplijenjenom imovine (AAPSK) za korišćenje oduzete imovine.

Na osnovu dogovora s Agencijom data su na upotrebu tri zaplijenjena prostora, gdje su sve NVO u državi pozvane da dostave projektne predloge. Pobjednici su sa nevladinom organizacijom “Partners Albania” potpisali ugovore na upravljanje sredstvima za period od 12 do 15 mjeseci, a drugi sa AAPSK na pet godina za primjenu projekta, s mogućnošću produženja ako projekat i ustanovljene firme nastave da isporučuju usluge nakon pet godina.

Programska direktorica “Partners Albania” Klotilda Kosta kazala je za CIN-CG da su bivši vlasnici oduzete imovine bile osobe osuđene za različite vrste zločina, kao što je trgovina ljudima, narkoticima...

U svim slučajevima članovi njihovih porodica su i dalje živjeli u gradovima gdje se nalazila zaplijenjena imovina i, u pojedinim slučajevima, veoma blizu tih nekretnina.

U pojedinim slučajevima, pojašnjava Kosta, oni su prilazili tokom posjeta imovini, prije donošenja odluke, da ih uključe u projekat, ali i nakon što je imovina data NVO:

”Porodice su kontaktirale i ulazile u rasprave sa NVO koje su sprovodile projekat”.

U takvim situacijama, komunikacija i prisustvo Agencije je ključno, dodaje Kosta, navodeći i da nije zabilježen nijedan veći incident. Dodaje i da to što država ostaje vlasnik imovine i činjenica da će ona biti korištena za socijalne svrhe doprinijela je da se izbjegne dalja polemika sa bivšim vlasnicima.

Kosta zaključuje da se ponovnom upotrebom šalje i poruka da se zakonskim putem mogu pobijediti nezakonite aktivnosti, ali i da, kada se okupe zajedno svi - institucije, NVO i građani, mogu dati i zaplijenjenoj imovini veliku društvenu, ekonomsku i političku vrijednost.

Albanija: U oduzetim lokalima rade žrtve krivičnih djela

Tako u poslastičari “Ke buono” u Fijeru 75 odsto zaposlenih čine mladi, djevojke i žene koje su žrtve organizovanog kriminala ili su bile potencijalne žrtve. U njoj se održavaju i obuke usmjerene na mlade koji su bivši osuđenici ili su članovi porodice robijaša koji se suočavaju sa teškim životnim uslovima.

”Social crafting garage” u Sarandi je suvenirnica u kojoj se može naći 1.000 proizvoda izrađenih od kamenčića sa tamošnjih plaža. Tamo rade djevojke i žene koje su žrtve ili u riziku da budu žrtve organizovanog kriminala i porodičnog nasilja. Ovaj prostor nudi i dva programa za izgradnju kapaciteta, od kojih se jedan odnosi na kulturnu baštinu, a drugi na ljudska prava.

U Draču se nalazi kafe-knjižara “Kinfolk”, koji je zamišljen kao multifunkcionalni centar koji je namijenjen mladima, prije svega onima koji su pod rizikom od maloljetničke delinkvencije. Osim što je u njemu zapošljeno više osoba iz ranjivih grupa, u “Kinfolku” se, na primjer, organizuje sajam zapošljavanja, ali i 27 različitih kurseva, uglavnom stranih jezika.

”To su društveno orijentisane kompanije koje imaju misiju podrške marginalizovanim grupama koji su meta ili na meti organizovanog kriminala, kako bi im se pružilo obrazovanje, zapošljenje i mogućnost integracije”, kazala je Kosta za CIN-CG.

Državne institucije kao što su Agencija i policija trebalo bi, po mišljenju sagovornice CIN-CG, da ih podržavaju u slučaju poteškoća ili problema koje bi mogli imati sa imovinom ili miješanja bivšeg vlasnika, lokalne vlasti bi trebalo da ih podrže koristeći njihove usluge, donatorske zajednice bi trebalo da ih podrže finansijskim šemama da ostaju održive, a društvo koristeći njihove usluge i proizvode.

Upravnik odgovara vlastitom imovinom

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković za CIN-CG ističe da su više puta ukazivali da je potrebno mijenjati odredbe zakona koje se odnose na upravljanje oduzetom imovinom, kao i način na koji se ona može dati trećim licima u zakup.

Ćalović Marković dodaje da ponovo pozivaju nadležne da razmotre italijansko iskustvo gdje, kako objašnjava, oduzetom imovinom upravljaju upravnici, koji za svoj rad dobijaju značajnu nadoknadu, ali kompletnom svojom imovinom odgovaraju za bilo kakve probleme ukoliko do njih dođe.

”Kada upravnik svojom imovinom garantuje za to, ne može da se desi da se nešto uništi, ukrade se ili otuđi na bilo koji način”, pojašnjava ona.

Posebno je značajno, dodaje direktorica MANS-a, kada ne postoji nijedno zainteresovano lice ili kompanija koja želi da se javi na tender da preuzme upravljanje imovinom i sve pada na državu. I u takvim situacijama, napominje ona, Italija ima vrlo dobro iskustvo koje podrazumijeva da se ta imovina daje u humanitarne svrhe - udruženjima roditelja djece sa posebnim potrebama, bolnicama, školama…

”I na taj način se postiže dvostruki cilj, sprečava se da kriminalci kroz povezana lica dođu do te oduzete imovine, a javnosti se šalje poruka da se imovina oduzima u javnom interesu”, ističe Ćalović Marković.

Ona dodaje i da je korišćenje oduzete imovine u humanitarne i socijalne svrhe dobro ne samo da bi se pomoglo zajednici, već zato što onda nema ni osvete kriminalaca.

”Zamislite sada da uzmete imovinu od kavčana i škaljaraca, niko neće doći i uzeti te poslovne prostore. U takvim situacijama napravite policijsku stanicu, vrtić, nešto što ni na koji način ne provocira njihovu osvetu”, ističe Ćalović Marković.

Ona naglašava da je u periodu privremenog oduzimanja imovine posebno važno održati njenu vrijednost, ali i riješiti pitanje odgovornosti države u tim slučajevima. Ona pojašnjava da u situaciji kada su kriminalne strukture vlasnici firmi, koje imaju dio legalnih aktivnosti, vrlo je teško obezbijediti da one, nakon oduzimanja, funkcionišu onako kako su funkcionisale ranije.

”Tako recimo u slučaju Kalića, kada su prestali nelegalni novčani tokovi da se ulivaju u njihove firme, njihova vrijednost je pala i samim tim mi smo morali svi da snosimo odgovornost”, ističe izvršna direktorica MANS-a.

U italijanskom zakonu i to se prevenira - da ako situacija na tržištu na to utiče, onda nema odgovornosti za državu.

”Ima vrlo konkretnih rješenja koja su nastala na praksi i nema potrebe da izmišljamo toplu vodu, treba da naučimo od njih i da to prilagodimo našem sistemu”, zaključila je Ćalović Marković.

Crna Gora već četiri godine nije oduzela ništa

Ni vođenje finansijskih istraga u Crnoj Gori do sada nije dalo gotovo nikakve rezultate, pa je, kako je CIN-CG ranije pisao, za posljednjih sedam godina, prema izvještajima tužilaštava, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uspjelo da trajno oduzme samo dva stana i 3.063 metra kvadratnih zemlje, za koje je dokazalo da su stečeni kriminalom. Više državno tužilaštvo u Podgorici je, za isti period, oduzelo samo jedan stan, a bjelopoljsko Više tužilaštvo 15 eura!

U Crnoj Gori ima 17 tužilaštava, uključujući i Vrhovno državno tužilaštvo.

I iz Evropske unije (EU) je više puta upozoreno da se finansijske istrage ne pokreću dovoljno i paralelno sa krivičnim istragama, te da rezultati u toj oblasti moraju biti bolji. I u ovogodišnjem nalazu Evropske komisije o Crnoj Gori ponavlja se da se rezultati finansijskih istraga i zapljena imovine za krivična djela na polju visoke korupcije moraju značajano unaprijediti.

Dodaje se da je problem nepotpunog katastra sprečava efikasnost finansijskih istraga i zapljena imovine i da taj problem još nije riješen.

Izvještaj Tužilačkog savjeta za prošlu godinu pokazao je da su finansijske istrage trajale i do šest godina.

SDT je od 2015. godine stalno proširivao tim Odjeljenja za finansijske istrage, ali je posljednjim izmjenama smanjio jedan od kriterijuma - sa pet na tri su smanjene potrebne godine iskustva da bi se radio taj posao.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici ne postoje posebna odjeljenja specijalizovana za efikasno vođenje finansijskih istraga.

Zaštitnik će podnositi tužbe za oduzimanje imovine

Vlada je nedavno usvojila predlog izmjena Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnoim djelatnošću, uprkos tome što javnost do tada nije imala prilike da vidi tekst nacrta. To je naišlo na žestoke kritike ne samo civilnog sektora, nego i Evropske komisije, koja je dala negativno mišljenje i poručila da se očekuje učešće javnosti u procesu mijenjanja teksta.

Predlog izmjena Zakona, između ostalog, predviđa i da se jedino u slučaju krivičnih djela iz nadležnosti SDT neće čekati pravosnažna osuđujuća presuda, već se proces građanskog oduzimanja imovine može pokrenuti odmah nakon potvrđivanja optužnice. Ovako izmijenjen Zakon je naišao na osudu javnosti, jer je suština izmjena trebalo da bude da se olakša proces oduzimanja imovine, upravo kroz građanski postupak za koji ne bi trebalo čekati potvrđivanje optužnice.

Mašanović za CIN-CG navodi da su ocijenili da treba sačekati potvrđivanje optužnice kako bi zaštitili prava osobe čija se imovina oduzima, ali i poštovati standarde Evropske unije. Međutim, zemlje sa mnogo jačom tradicijom vladavine prava - Velika Britanija, Holandija i Italija ne traže potvrđivanje optužnice da bi mogli da vode ovaj postupak.

Imovina koja se oduzima nakon potvrđivanja optužnice mora da bude preko 50.000 eura, a može se oduzeti 10 godina prije ili poslije izvršenja krivičnog djela, počevši od 2010. godine.

”Bitno nam je da smo obuhvatili djela organizovanog kriminala, koji su kod nas uvedena 2010. godine, teško bi bilo sada dokazivati nešto što je bilo prije 30 godina”, objašnjava Mašanović.

Kada se potvrdi optužnica, nezavisno od okončanja krivičnog postupka, zaštitnik imovinsko pravnih interesa pokreće tužbu, a na optuženom je teret dokazivanja osnova sticanja imovine.

”To je bukvalno tužba za utvrđivanje prava svojine, samo što ovdje država tvrdi da je njeno, a vi dokažite da nije. U parničnom postupku je lakše da se donese odluka u korist države, a kod krivičnog postupka ako postoji i najmanja sumnja da je neko kriv on se oslobađa”, pojašnjava Mašanović.

Ovim izmjenama predviđeno je građansko, prošireno i direktno oduzimanje imovine, ali i mogućnost da se neprijavljena imovina i prihodi oporezuju 80 odsto.

”Ako tužilac u finansijskoj istrazi nema čvrste dokaze, postoji mogućnost da proslijedi poreskoj upravi spise predmeta i da se ta imovina oporezuje”, istakla je Mašanović.

Svi postupci oduzimanja imovine mogu se voditi za krivična djela u kojima je zaprijećena kazna zatvora od četiri godine i više.

Ukoliko se ne radi o krivičnim djelima iz nadležnosti SDT-a, mora biti potvrđena osuđujuća presuda, da bi se vodio postupak oduzimanja imovine. Novina je da je prepolovljen rok za završetak postupka oduzimanja imovine - sa dvije na godinu dana.

Finansijski istražni tim je proširen, dodaje ona, pa je sada u timu i Agencija za sprečavanje korupcije(ASK).

Iz ASK-a su za CIN-CG kazali da će preventivni rad Agencije na prikupljanju podataka o imovini javnih funkcionera i državnih službenika sa obavezom podnošenja izvještaja o prihodima i imovini svakako biti od koristi tužilaštvu kada počne sa finansijskim istragama.

”Nadamo se da će se uraditi detaljna analiza usaglašenosti zakonskih rješenja novog zakona sa Zakonom o sprečavanju korupcije, Zakonom o krivičnom postupku i Krivičnim zakonikom”, poručeno je iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Proces izmjena zakona traje već gotovo dvije godine, a iz MP za to dijelom krive i evropske partnere, navodeći da proces sa Evropskom komisijom (EK) traje već godinu: “Do sad se nije dešavalo da se EK čekala duže od 6 mjeseci”.

I dok u Fijeru, Draču i Sarandi država oduzetom imovinom pomaže žrtvama nasilja ili drugim ugroženim kategorijama, u Crnoj Gori ona zvrji prazna, kupi prašinu i košta državu zbog skupog održavanja.

Osnovna tužilaštva morala bi pokretati finansijske istrage

Osnovna državna tužilaštva u Crnoj Gori nijesu pokrenula nijednu finansijsku istragu do novembra prošle godine.

Mašanović ocjenjuje da bi osnovna tužilaštva trebalo konačno da počnu da se bave finansijskim istragama.

”U suštini najviše krivičnih djela od kojih se može oduzimati imovina je u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, ističe predstavnica MP.