Luka Kotor se sudi oko vrijednih poslova, koje obavlja i privatna firma Boka pilot. Država godinama ne rješava ovaj problem i gubi milione

 Biljana MATIJAŠEVIĆ

Nesposobnošću državnih organa da riješe višegodišnji problem pilotaže brodova u kotorskoj luci nanosi se velika šteta državnom budžetu, ali i crnogorskom turizmu kao značajnoj grani privrede.

Zbog milionski vrijednog posla pilotaže brodova, odnosno bezbjednog uvođenja i izvođenja brodova iz luke, već nekoliko godina se vode sudski sporovi, a državno preduzeće Luka Kotor i privatna firma Boka pilot razmjenjuju optužbe.

Iz privatnog preduzeća optužuju Luku da koristi monopolski položaj i ugrožava njih. Iz Luke Kotor za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da Boka pilot njima ugrožava poslovanje, jer obavlja pilotažu bez koncesije.

Takođe sumnjaju da neko želi da oslabi, a potom privatizuje ovo državno preduzeće.

Sporovi zbog koncesije za pilotažu traju već pet godina. U tom periodu Upravni sud je, postupajući po žalbama na odluke Komisije za koncesije, donio dvije oprečne presude, a Vrhovni sud jednu presudu i jedno rješenje. U tužbi Boka pilota protiv Vlade, Upravni sud je u aprilu odlučio u korist privatnog preduzeća, odnosno poništio je odluku Vlade o dodjeli koncesije za pilotažu.

Situacija je kulminirala krajem prošle, 2022. godine kada je Vlada odlučila da oduzme ranije dodijeljenu koncesiju za pilotažu Luci Kotor i privatnom preduzeću Sea Pioneer Montenegro, čiji su vlasnici Branko Kršanac i turski biznismen Cemil Tumkaya.

Desilo se to kao posljedica presude Upravnog suda kojom je u aprilu 2022. usvojena tužba Boka pilota, čiji je vlasnik Željko Malović iz Bijele.

Međutim, Vlada se početkom ove godine godine predomislila, pa je poništila sopstvenu odluku o oduzimanju koncesije Luci Kotor i Sea Pioneer-u.

Na sjednici 9. februara 2023, godine, nakon što je poništila zaključke kojima je, na predlog Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) Luci Kotor i preduzeću Sea Pioneer Montenegro oduzela koncesiju, Vlada je naložila MKI da donese novo rješenje u cilju razrješenja situacije.

Premijer Dritan Abazović na toj sjednici Vlade rekao je da Željko Malović sa svojim Boka pilotom, zbog pravosnažne presude nije imao pravo da učestvuje na tenderu za dobijanje sporne koncesije.

"Nemam ništa protiv privatnika, ali imam protiv privatnika koji ne ispunjavaju uslove. Ako piše da ne može da se prijavi lice koje je imalo problema sa zakonom, a imate to lice da je kažnjeno kaznom zatvora od osam mjeseci. I ono pored toga dobije pilotažu, onda imamo problem", kazao je Abazović aludirajući na uslovnu presudu iz 2015. godine vlasniku Boka pilota.

Abazović je predložio da se usvoje zaključci "gdje će se potpisati neki aneksi i gdje će se Luci Kotor omogućiti da nastavi sa pilotažom". Dodao je da je "pilotaža veoma unosan posao, a država ima svoje kompanije".

Ministarstvo na čijem je čelu Ervin Ibrahimović novo rješenje još nije donijelo, niti je odgovorilo na pitanja CIN-CG kada će to da uradi. CIN-CG je zbog toga pitanja poslalo premijeru. Do objave ovog teksta odgovor nije stigao.

Međutim, iz Boka pilota za CIN-CG tvrde da nova odluka Vlade ne može promijeniti odluku Upravnog suda. Malovićevi advokati Đorđe Đikanović i Danilo Mićović su u odgovorima na pitanja CIN-CG naveli da ovakvo postupanje Vlade ugrožava poslovanje Boka pilota. Pravo na obavljanje djelatnosti ne proističe iz zaključaka ili informacije, objašnjavaju oni, već iz presude.

A sve je počelo još nakon tendera za dobijanje koncesije za obavljanje pilotaže 2018. godine, na kojem su pobijedili Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro.

Ponuda Boka pilota odbijena zbog nepovezane dokumentacije

Tenderska komisija je ponudu Boka pilota dostavljenu na tenderu 2018. godine ocijenila nepodobnom, jer nije povezala elektronski dio na CD-u sa dijelom ponude u papirima, kako je propisano.

Ponuda Boka pilota je prvobitno bila najbolje rangirana na tenderu, ali je eliminisana nakon dva prigovora Luke Kotor Komisiji za koncesije.

Advokati Boka pilota, Đikanović i Mićović vjeruju da je presudom Upravnog suda potvrđena tvrdnja Boka pilota o nezakonitosti tenderskog postupka, budući da, kako tvrde, ni Zakonom o koncesijama niti instrukcijama ponuđačima, kao ni Uredbom, nije predviđen način uvezivanja ponude.

"S obzirom na to da je upravo navedena činjenica korišćena kao odlučni argument prilikom ocjenjivanja nepodobnom prvorangirane ponude Boka pilota, evidentno je da su u postupku dodjele koncesije bili primijenjeni nepostojeći pravni standardi, a sve u cilju eliminacije najpovoljnijeg ponuđača", kažu za CIN-CG advokati.

Nakon više prigovora i tužbi Boka pilota, ugovori o koncesijama sa Lukom Kotor i Sea Pioneer potpisani su tek pred parlamentarne izbore u avgustu 2020, na period od pet godina.

Luka Kotor je za fiksnu godišnju koncesionu naknadu ponudila 250.000 eura, a Sea Pioneer Montenegro 201.000 eura.

Varijabilna koncesiona naknada iznosi šest odsto godišnjeg prihoda ako je on u prethodnoj godini bio između 300.000 i 501.000 eura ili pet odsto ako je prihod bio veći, navodi se u Vladinoj Informacija u vezi dodjele koncesije za pružanje lučke usluge - lučke pilotaže u Luci Kotor i pilotaže u Bokokotorskom zalivu.

Advokati Boka pilota tvrde da su Luka Kotor i Sea Pioneer Montenegro u vrijeme potpisivanja ugovora dostavili skoro trostruko niže iznose činidbenih garancija od zahtijevanih. Čindibena garancija trebalo je, kako su pojasnili, da pokrivaju vrijednost godišnje fiksne koncesione naknade.

Navode i da je državi nanijeta višemilionska šteta tvrdeći da od potpisivanja ugovora nijedan koncesionar nije uplatio fiksnu koncesionu naknadu.

Predsjednica Odbora direktora Luke Ljiljana Popović Moškov za CIN-CG takve tvrdnje negira.

Ona je dodala da je Luka Kotor ovu naknadu izmirila u cjelosti 16. novembra 2022. godine.

"Podsjećamo vas da je Luka Kotor odlukom Vlade Crne Gore bila zatvorena u periodu od 15.03.2020. do 10.04.2021. godine, iz kog razloga su pretplaćeni iznosi koncesione naknade iz 2020. godine obračunati na ime 2021. godine", rekla je Popović Moškov.

Tender iz 2018. godine bio je drugi za pilotažu, jer je prvi, raspisan u novembru 2017. godine poništen nakon prigovora koji su podnijeli Boka pilot i Sea Pioneer Montenegro na odluku Tenderske komisije, po kojoj je ponuda Luke Kotor ocijenjena kao jedina ispravna.

Iz Luke Kotor za CIN-CG su rekli da im rješenje o prihvatanju prigovora dvije privatne kompanije nije dostavljeno zbog čega nijesu mogli da pokrenu upravni spor.

Luka izgubila više od tri miliona eura prihoda

Prema podacima dostavljenim CIN-CG iz Luke Kotor to državno preduzeće izgubilo je više od tri miliona eura prihoda od pilotaže brodova u periodu od 2015. do kraja 2019. godine, kada nije bilo koncesija. Iz Luke Kotor tvrde da je to desilo jer je država dozvolila da se pilotažom bave i privatna preduzeća.

Tako su zbog, kako tvde iz uprave Luke, nelojalne konkurencije bili prinuđeni da 2015. godine uvedu popuste na usluge pilotaže brodova kako ne bi gubili poslove.

Luka Kotor je 2016. godine podnosila Specijalno državnom tužilaštvu (SDT) prijavu protiv službenika tadašnjeg Ministarstva saobraćaja, Uprave pomorske sigurnosti (tada Lučka uprava) i Lučke kapetanije Kotor zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja prilikom davanja odobrenja za poslove pilotaže Boka pilotu 2015. godine. SDT je prijavu odbacilo 2021. godine.

Iz Boka pilota ističu da je njihovom preduzeću nanijeta šteta zbog "dugogodišnjeg nezakonitog postupanja", ali i državi zbog neplaćanja koncesija. Tvrde da Luka Kotor ne plaća naknadu ni za prvenstvenu koncesiju koju je jedina dobila za privredno korišćenje trgovačke luke u Kotoru krajem 2018. godine.

Popović Moškov, međutim, kaže da je Luka po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji uplatila 2019. godine fiksni iznos od 193.150 eura i varijabilni dio od 66.834 eura, a u 2020. godini 250.000 eura.

Napominje i da su se zbog grešaka u obračunu za fiksnu koncesionu naknadu po osnovu Ugovora o prvenstvenoj koncesiji za 2022. godinu od 230.821 eura, žalili Ministarstvu kapitalnih investicija, pa iznos još nije izmiren.

Iz Boka pilota se žale i da im je, uprkos presudi Upravnog suda iz aprila 2022. godine, koja je bila u njihovu korist, onemogućeno da rade zbog stava Luke Kotor da njihov ugovor o koncesiji još proizvodi pravno dejstvo. Objašnjavaju da Luka pomorske agente upozorava da za usluge pilotaže treba da se obrate samo koncesionarima, zbog čega Boka pilot gubi poslove.

Popović Moškov objašnjava da Vlada, odnosno nadležno Ministarstvo nije obavještavalo koncesionare da im je koncesioni status raskinut, već je, naprotiv, nakon donošenja presude Upravnog suda, Uprava pomorske sigurnosti 27. oktobra 2022. utvrdila iznos godišnje fiksne koncesione naknade za lučku pilotažu u Luci Kotor za 2022. godinu od 256.000 eura, što je Luka Kotor platila.

"Predmetna presuda samo po sebi ništa ne znači dok se nadležni državni organi ne oglase i donesu odluku da raskidaju Ugovor. Kao što iz prethodnog vidite, isti se nijesu oglasili, već naprotiv u oktobru nam uredno dostavili rješenje za naplatu koncesije. Imate i odluku Državne komisije za koncesije, koja je na presudu reagovala na način da je ponovo donijela istu odluku kao i kad je razmatrala ponude i konstatovala da je koncesija za pilotažu dodijeljena Luci Kotor u skladu sa Zakonom o koncesijama. Istu takvu odluku ovih dana očekujemo i od Vlade, čiji je ishod nagovijestila zaključkom od prije 10-ak dana", rekla je Popović Moškov.

Poručila je da će Luka Kotor obavljati pilotažu sve dok Vlada ne raskine Ugovor o koncesiji i neće dozvoliti nikom da "protivpravno obavlja uslugu pilotaže u njihovom koncesionom području".

"U slučaju bilo kakvih pokušaja 'upada' pokrenućemo niz sudskih sporova protiv svih, koji samo iz njima znanih razloga i interesa žele ugroziti Luku Kotor i društveno odgovornog privrednog subjekta, koji štiti državni interes, za razliku od raznih profitera koji se javljaju u pomorskoj branši i koji žele samo napuniti sopstvene džepove i džepove koji im nedvojbeno pomažu u njihovom naumu", najavila je.

Sumnjaju da im se sprema prodaja

Menadžment Luke Kotor, zbog problema s pilotažom, održao je sastanak sa predstavnicima Ministarstva kapitalnih investicija u julu 2021. godine, ali, kako su rekli u ragovoru za CIN-CG, problem nije riješen.

Predstavnici Ministarstva su tom prilikom, na pitanje kakav uticaj ima preduzeće Boka pilot na nadležne državne organe, odgovorili da "trpe veliki pritisak zbog njega".

To se čuje na audio snimcima sa sastanka kojeg su predstavnici Luke dostavili CIN-CG navodeći da se Boka pilot nalazi u privilegovanom položaju.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG pod kakvim pritiskom su službenici tog resora u ovom slučaju.

Iz Luke Kotor su rekli da sumnjaju da neke interesne grupacije u Vladi žele da ih prodaju i da zbog toga ovo preduzeće, u vlasništvu države i Opštine Kotor, neko namjerno želi da oslabi.

Priča o privatizaciji Luke Kotor bila je aktuelna i 2015. godine, kada je ovo preduzeće nekoliko godina čekalo na produženje prvenstvene koncesije. Privatizaciji su se tada oštro usprotivile Socijaldemokratska partija (SDP) i Liberalna partija (LP), koje su sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) činile vlast u Kotoru.

Kao potencijalni kupac Luke, tada se pominjala kompanija Royal Caribbean Cruises.

Iz Luke kažu da su interesantni i turskoj kompaniji Global Ports, koja je privatizovala dio Luke Bar - nekadašnje Kontejnerske terminale koje sada Vlada želi da otkupi i vrati državi.

Ni Royal Caribbean ni Global ports nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su zainteresovani za kupovinu Luke Kotor i da li su o tome pregovarali sa Vladom.

Da li se Boka pilot smio takmičiti na tenderu?

Viši sud u Podgorici je 27. februara 2015. godine osudio vlasnika Boka pilot Željka Malovića uslovno na kaznu zatvora od osam mjeseci zbog, kako je navedeno u presudi, teškog djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.

Sud je odredio da se kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od tri godine po pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

U presudi je navedeno da je u novembru 2006. godine na plovnom putu Bar - Tivat upravljao brodom tipa remorker - tegljač "Polaris", kojim je tegljio ribaricu - koče "Rafaello 2", nepridržavajući se zakonskih odredbi, doveo u opasnost živote ljudi na koči "Rafaello 2" i imovinu većeg obima. Tom prilikom je jedna osoba smrtno stradala.

Na tu presudu punomoćnik kompanije Sea Pioneer ukazao je tokom rasprave po tužbi Željka Malovića pred Upravnim sudom u aprilu prošle godine. Naveo je upravo ono što pomenuo premijer - da presuda Malovića čini nepodobnim kao ponuđača u skladu sa članom 23 Zakona o koncesijama. To potvrđuje zapisnik dostavljen CIN-CG.

U odgovoru na pitanja CIN-CG da li je vlasnik Boka pilota bio osuđeno lice u vrijeme tendera, Malovićevi advokati navode da na tenderu za dodjelu koncesije 2018. godine nije učestvovalo fizičko lice, već privredno društvo Boka pilot "koje kao ni njegov izvršni direktor (Malović) ne prolazi kroz kroz izvode iz kaznene evidencije".

Što tačno piše u Zakonu o koncesijama?

Nepodobni da učestvuju na javnom nadmetanju za davanje koncesija su ponuđači koji, između ostalog, imaju obaveze po osnovu kazni izrečenih u krivičnom i prekršajnom postupku i čije je odgovorno lice odnosno njegov zakonski zastupnik pravosnažno osuđivan za krivično djelo.

Malovićev zastupnik tvrdi da je nastupila zakonska rehabilitacija osuđenog, a kada se to dogodi, ta osoba se više ne može smatrati osuđenikom. Dodao je da je to bio "pokušaj dovođenja sudskog vijeća u zabludu da je Željko Malović osuđivano lice".

Punomoćnik See Pioneer ukazao je na član 119 stav 2 tačka 2 Krivičnog zakonika koji propisuje da zakonska rehabilitacija kod uslovnih osuda nastupa nakon jedne godine po isteku roka provjeravanja.

"Prostim računanjem da se utvrditi da u momentu prijave na tender ovaj rok nije bio istekao", rekao je on u aprilu 2022. na ročištu.

Prema Krivičnom zakoniku, zakonska rehabilitacija se daje samo ranije neosuđivanim osobama.

"Zakonska rehabilitacija nastaje, ako lice kojem je izrečena uslovna osuda, u vrijeme provjeravanja i u roku od godinu dana po isteku roka provjeravanja, ne učini novo krivično djelo", piše u Krivičnom zakoniku.

U Hrvatskoj se nadzire kako poslove pilotaže obavljaju oni koji su ih dobili na tenderu

Iz hrvatskog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za CIN-CG su kazali da se poslovi pilotaže u Hrvatskoj daju preduzećima koja pobijede na tenderu i zadovoljavaju propisane uslove.

Navode da su Pomorskim zakonikom i Pravilnikom o pomorskom peljarenju (pilotaži) utvrđeni stručni i tehnički uslovi koje 'peljarsko društvo' mora ispunjavati za obavljanje poslova pomorske pilotaže.

"Javni poziv za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova peljarske službe raspisuje Ministarstvo i objavljuje u Narodnim novinama i internet stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dok se odobrenje izdaje peljarskom društvu, koje zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove. Komisija za pripremu i sprovođenje postupka javnog poziva za izbor ovlaštenog peljarskog društva za obavljanje poslova peljarske službe u obalnom i lučkom peljarenju, na osnovu zahtjeva nadležnoj lučkoj kapetaniji nalaže obavljanje nadzora peljarskog društva, kako bi se utvrdilo da li podnositelj zahtjeva zadovoljava propisane stručne i tehničke uslove", odgovorili su iz hrvatskog Ministarstva na pitanja CIN-CG.

Manja bi bila distanca u društvu da djeca imaju prilike da uče o romskoj kulturi

Andrea JELIĆ

…

          Pobjegla sam u Holandiju.
          Rodila sam deseto dijete.
          Jedanaesto dijete sam dobila u
          Švedskoj.
          Četrdeset mi je godina.
          Govorim romski (moj maternji
          jezik), ruski, slovački, rumunski,
          srpski, bosanski,
          hrvatski, talijanski, francuski,
          španski, njemački, holandski i malo
          engleski….

          Moja porodica je tako “Evropa u malom”.
          Ostarila sam…

 …

Ovo su odlomci pjesme „CV 1“, romološkinje, spisateljice i filološkinje Hedine Tahirović-Sijerčić iz Bosne i Hercegovine (BiH). Ovi stihovi o migraciji Roma i Romkinja, samo su dio njenog opusa. Ona je objavljivala bajke, poeziju, memoare, kao i razne narodne priče da bi očuvala romsku kulturu.

Nijedan nastavni predmet u Crnoj Gori ne bavi se romskim identitetom, porijeklom, tradicijiom, književnošću, jezikom… To je pokazalo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Da djeca u našoj zemlji u školi više uče o bogatoj romskoj kulturi, etnička distanca i nerazumijevanje života Roma i Romkinja, kojih u Crnoj Gori prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. ima oko šest hiljada, bili bi mnogo manji, smatraju sagovornici CIN-CG-a.

,,Tada bi se, na primjer, razgovaralo o tome zašto baš Romi pišu dvojezično ili zašto im je pjesnički izraz najprihvatljiviji. Međutim, kako da djeca saznaju bilo šta o kulturi svojih sugrađana, kada ne postoji nastavni kadar da ih obrazuje? Zbog toga je od velikog značaja da se uspostave studije romologije koje će iznjedriti taj kadar“, objašnjava za CIN-CG Tahirović-Sijerčić.

,,Od krvi je voda plića,
U njoj je zamrla pesma žića
Od krika i jauka mnogih bića”.

Ovu romsku narodnu pjesmu, u koju su Romi i Romkinje saželi svoja iskustva od Indije do Evrope, zabilježio je Rajko Đurić, jedan od najpoznatijih romologa sa ovih prostora. Đurić, koji je umro prije nekoliko godina, bio je i doktor sociologije.

On je govorio da je romskoj kulturi najvažnije da bude, a ne da ima, te da je najbolje opisuje romski jezik, u kom ne postoji glagol imati. Đurić je zapisao da će, da bi iskazali pojam posjedovanja, Romi i Romkinje umjesto “ja imam novac” reći man si love, što u slobodnom prevodu znači – “novac posjeduje mene”.

Da su učenici i učenice u Crnoj Gori imali priliku da čitaju neka od Đurićevih djela mogli su, recimo, da saznaju o egzodusima romskog naroda, prvom indijskom kralju Harši za koga se smatra da je imao romsko porijeklo, romskoj religiji i mitologiji, književnom stvaralaštvu ili o tome kako je riječ Cigan postala dijagnoza.

Đurić je pisao i o fenomenu koji je tek počeo da se naučno istražuje – Romi su u svim državama gdje žive – bilingvalni, odnosno govore dva jezika.

Na pitanje o kojem bi romskom autoru ili autorki djeca mogla i trebalo da uče u školama, iz JU Centar za razvoj i očuvanje kulture manjina za CIN-CG kažu: ,,O Ruždiji Rusu Sejdoviću, autoru nekoliko knjiga i zbirki priča – ‘Eremit’, koju smo izdali 2011. godine i radi se o prvoj knjizi u Crnoj Gori na standardizovanom romskom jeziku, te ‘Svjetlost u ponoć’ i ‘Kosovo Karusel’”. 

Generalni direktor Direktorata za opšte, srednje, stručno i cjeloživotno obrazovanje, inače profesor istorije i geografije, Slobodan Savović za CIN-CG objašnjava zašto se u srednjim školama ne uči ništa o romskoj istoriji. ,,Jedan od problema je i taj što su časovi istorije svedeni na minimum… Sa tako malim fondom časova ne možemo govoriti o nekom ozbiljnijem analiziranju ili proučavanju bilo kog sadržaja vezanog za etničke karakteristike ili kulturni i privredni život bilo koje zajednice, pa ni romske. Sve je u nastavnim sadržajima svedeno na manje-više nivo prepoznavanja”.

Drugi problem, ističe Savović, leži u tome što je glavni akcenat u okviru ovog predmeta na političkoj istoriji. ,,S obzirom na to da Romi u prošlosti nijesu bitnije uticali na političku istoriju Crne Gore, logično je o zašto se o njima, u tom smislu, ništa ne uči”, navodi on.

Do sada iz NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama - Phiren amenca nijesu primijetili da se u okviru crnogorskog obrazovnog sistema uči o romskoj kulturi kroz nastavna sredstva. ,,Romska istorija, običaji, književna djela, jezik i dalje su potpuna nepoznanica. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se trend porasta etničke distance ne mijenja”, objašnjava za CIN-CG izvršni direktor ove NVO Elvis Beriša.

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna ništa o romskom identitetu, istoriji, kulturi

Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna gotovo ništa o identitetu, istoriji i kulturi Roma, pokazuje istraživanje Upoznatost podgoričkih srednjoškolaca/ki sa istorijom, jezikom i kulturom Roma Berišine NVO iz 2020. godine.

Odakle potiču Romi? U kojem vijeku su došli u Evropu? Od kada žive u Crnoj Gori i koje grupe postoje? Koje su slave u romskoj kulturi i tradiciji? Ovo su neka od pitanja postavljena učenicima srednjih škola u Podgorici.

Čak oko 77 odsto anketiranih nema ideju odakle su Romi, dok je ostatak u nedoumici – da li potiču iz Indije ili Egipta. Devet od deset srednjoškolaca/ki ne zna kada su došli u Evropu. Onih koji raspolažu informacijom koliko dugo Romi žive u Crnoj Gori ima tek toliko da se mogu prebrojati prstima na obje ruke.

Gotovo apsolutna većina, 98,2 odsto, ne zna ni koje sve grupe Roma žive u Crnoj Gori. Tek malo manje od pet odsto srednjoškolaca zna da je “Đelem, đelem” romska himna.

Podgorički učenici srednjih škola ne poznaju ni značenje termina Cigan. Najviše njih, čak 62,7 odsto, kazalo je da ne zna šta to znači, dok onih koji su odgovorili da je to sinonim za Roma ima 21,8 odsto. Ostatak se podijelio između opcija pogrdan naziv za Rome, crn, prljav, nedodirljiv, siromašan, onaj koji nema stalno mjesto boravka, lopov i nekulturan. Oko 87 odsto učenika ne zna koliko je Roma stradalo tokom Drugog svjetskog rata i zbog čega.

Zabrinjavajuće je da preko 75 odsto ispitanika kaže da bi bili protiv da im pripadnik/ca romske populacije bude bračni partner/ka ili član porodice. Većini je, pak, u redu da im Rom/kinja bude komšija/nica, prijatelj/ica, šef/ica, profesor/ka ili predsjednik/ca države.

Više od polovine anketiranih, oko 56 odsto, mišljenja je da se u udžbenicima ne tretira dovoljno kultura i tradicija Roma. Nešto manje od polovine srednjoškolaca/ki, oko 45 odsto, navelo je da se u toku školovanja susrelo sa nekim tekstom/sadržajem o Romima. Njih 42 odsto izjavilo je da su zainteresovani da se kroz školski program informišu o romskoj kulturi i tradiciji.

,,Nivo neobaviještenosti podgoričkih srednjoškolaca/ki o jeziku, istoriji i kulturi Roma je izrazito visok - od 50,8 do 98,5 odsto. Takav rezultat ukazuje na nerazvijenost svijesti o višestrukim identitetima i znatno nepoštovanje različitosti”, navodi se u zaključku ovog istraživanja.

Nastavni sadržaji nedovoljno raznovrsni

Da se slična istraživanja sprovedu i u drugim opštinama u Crnoj Gori, rezulati vjerovatno ne bi bili mnogo drugačiji. Oni su, prema mišljenju autora iz NVO Romska organizacija mladih Phiren amenca, posljedica nedovoljnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura.

Da se o romskoj kulturi u obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori ne uči, CIN-CG-u su potvrdili i iz Zavoda za školstvo. ,,Naš kurikulum je takav da postoji slobodan dio u koji mogu da se ubace i sadržaji o romskoj kulturi”, ukazuju iz ove državne institucije.

Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđen je i slobodni nastavni plan i program u okviru kog nastavnici/e treba da, u saradnji sa lokalnom zajednicom, mrežom roditelja i djecom, problematizuju ona pitanja koja su socijalno osjetljiva.

Sagovornici CIN-CG-a, ipak, upozoravaju da od nečega što nije zakonom jasno definisano ne možemo ni očekivati rezultate.

,,Nemoguće je natjerati nastavno osoblje da u nastavni plan i program uvrste sadržaj koji se tiče učenja o romskom identitetu. Nastavnici imaju slobodu da sami biraju kako će tih 20 odsto gradiva planirati. S obzirom na to da i sami skoro da nemaju nikakva znanja o istoriji, kulturi i jeziku Roma onda ne možemo ni očekivati da će znati na koji način to planirati”, navodi Beriša.

Zato je, po njegovom mišljenju, važno da u toku osnovnih studija na Filozofskom fakultetu studenti uče i o nekom segmentu romske kulture. ,,Na taj način će sami steći znanja”. Ova barijera može da se otkloni i ukoliko se nastavno osoblje potrudi da angažuje nekoga iz romske zajednice ko će kroz kreativne radionice djeci približiti malo istoriju, jezik i kulturu Roma, priča još Beriša.

U Zavodu za školstvo, međutim kažu da nastavne sadržaje kreiraju stručnjaci. ,,Nikada nijesmo etničke ili nacionalne grupe uključivali kao takve, nego samo stručna i referentna lica učestvuju u kreiranju programskih sadržaja u koje ulaze ishodi koji imaju naučni, drzavni i lokalni značaj”.

Iz Ministarstva prosvjete (MP) za CIN-CG ističu da, pored slobodnog dijela kurikuluma, u osnovnim i srednjim školama postoji međupredmetna oblast: “Obrazovanje za i o ljudskim pravima”, koja je obavezna. ,,To podrazumijeva da se učenici upoznaju se sa svim principima socijalnog, građanskog, mulltikulturalnog i mirovnog obrazovanja, pa i da, između ostalog, razumiju način funkcionisanja demokratskog društva”, navode iz ovog Vladinog resora.

Prema riječima Beriše, u procesu poboljšavanja nastavnih programa i sadržaja ključnu ulogu ima i Romski savjet.

,,Međutim, zbog nepostojanja kapaciteta među članovima Romskog savjeta ili nedovoljnog zagovaranja kod Ministarstva prosvjete svi sadržaji do sada izrađeni nemaju predviđen program o romskoj kulturi, istoriji ili jeziku ni u jednom dijelu”, objašnjava on.

CIN-CG je kontaktirao Romski savjet i uputio niz pitanja. Do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

Romologija na Institutu za strane jezike 

Od prije nekoliko godina studije romologije (nauke o životu Roma i Romkinja), kao i romistike, posebne akademske discipline u okviru romologije koja se bavi izučavanjem romskog jezika, postoje u Hrvatskoj, gdje živi manje Roma i Romkinja nego, na primjer, u Srbiji. Međutim, odziv studenata je slab.

Sličnih je inicijativa bilo i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali one nijesu zaživjele.

I u Italiji se, na primjer, romski jezik i romologija slabo izučavaju. Univerziteti uglavnom nemaju usmjerenja, a sudovi se bore da pronađu prevodioce. Žive, međutim, dobre inicijative pojedinaca. Italijan romskog porijekla, poznati muzičar i profesor Santino Spineli, uz podršku Unije romskih zajednica u Italiji (UCRI) pokrenuo je 2021. Romsku nacionalnu akademiju (ANR). Ona se nalazi u gradu Kjeti, gdje je Spineli na Univerzitetu D'Annunzio od 2008. radio kao profesor romskog jezika i kulture. Ta akademija danas okuplja stručnjake, objavljuje istraživačke radove i drži kurseve romologije.

Program romologije pokrenut je i u Crnoj Gori, prošle godine na Institutu za strane jezike. Kroz četiri modula izučavaju se: “Identitet Roma i dileme identiteta“, “Kultura Roma“, “Jezik i kultura Roma“ i “Književnost Roma“. Nastava se odvija u večernjim časovima. Pokretači programa su dekan Filološkog fakulteta Igor Lakić i Hedina Tahirović-Sijerčić.

,,Cilj nam je da se pomogne državi da pokrene aktivnosti u oblasti romskog jezika, kulture, književnosti, ali i da se podigne svijest javnosti o Romima“, objašnjava Lakić.

Institut je do sada realizovao dva modula koje je završilo po četrnaest kandidata. ,,Učesnici su bili Romi, aktivisti u raznim organizacijama vezanim za romske inicijative, kao i ljudi iz šire populacije. S obzirom na to da se ovakvi programi organizuju prvi put, zadovoljni smo brojem polaznika, ali se nadamo da će ubuduće još više ljudi biti zainteresovano“, navodi Lakić.

Jedan prioriteta je uvođenje studija romologije na Filološkom fakultetu, kaže još Lakić. ,,To bi omogućilo da obrazujemo nastavnike koji bi u školama predavali romski jezik kad on bude uveden u treći ciklus obrazovanja u osnovnim školama, što je, prema mojim saznanjima, u pripremi. Na ovaj način bi bilo moguće i obrazovanje neopodno za rad u oblasti novinarastva gdje nam takođe nedostaju obrazovani Romi, ali i u drugim oblastima. O ovome sam vodio neke preliminarne razgovore sa kolegama iz nadležnih ministarstava. Svakako, inicijativa ne može da zaživi bez uključivanja i romske zajednice“.

Romski jezik umire, a malo ko pita – zbog čega

Tahirović-Sijerčić kaže da romski jezik umire, a malo se ko pita - zbog čega.

,,Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer drugi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa… Strah za budućnost dovela je do toga da mladi ne žele da uče svoj maternji jezik. Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, ali i izumiranju naroda, što pokazuje sve češće namjerno i svjesno gubljenje identiteta izjašnjavanjem Roma drugom nacionalnom pripadnošću”, piše Tahirović-Sijerčić u knjizi “Romani Čhib: Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma“.

U Bosni i Hercegovini, gdje su Romi najbrojnija nacionalna manjina, u 2022. godini u Tuzlanskom kantonu gdje škole pohađa oko 750 učenika romske nacionalnosti, otpočeo je proces uvođenja nastavnog predmeta romski jezik sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole. Planirano je da to bude izborni predmet. Međutim, ne zna se kada će u škole biti i zvanično uveden, jer, prema pisanjima tamošnjih medija, veliki problem predstavlja nedostatak kadrova, odnosno nastavnika romskog jezika.

Iako je Crna Gora još 2006. godine ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskih jezicima Savjeta Evrope, koja štiti manjinske jezike i predviđa zaštitu romskog jezika, inicijativa poput ove u BiH još nema.

Iz Ministarstva prosvjete navode da svake godine objavljuju konkurs za dodijelu stipendija studentima koji se obrazuju za deficitarna zanimanja. Za proučavanje romskog jezika svake godine opredjeljuju dvije stipedije. Kažu da do sada nije bilo prijavljenih.

Prema riječima Tahirović-Sijerčić, nije mnogo drugačije ni u ostalim državama bivše Jugoslavije. ,,Koliko mi je poznato, nigdje se u regionu ne uči u školama o Romima”, navodi ona.

Romsko porijeklo nije smetalo Čarliju Čaplinu, Sonji Kovaljevskoj, Pablu Pikasu, Roniju Vudu…

Tokom školovanja, u okviru predmeta likovno obrazovanje uči se o jednom od najvažnijih svjetskih slikara, vajara, crtača i grafičara Pablu Pikasu i njegovom uticaju na osnivanje likovnog pravca kubizam. Rijetko će se, međutim, spomenuti njegovo romsko porijeklo, koje je on s ponosom isticao.

Čarli Čaplin, čovjek svijeta, najveća zvijezda nijemog filma u Holivudu, bio je Rom.

Rita Hejvort bila je Romkinja. I jedna od najpoznatijih glumica 20. vijeka.

Engleski pisac Džon Banjan, čije je djelo Hodočasnikova putovanja, poslije Biblije, jedno od najprevođenijih, takođe je bio Rom. Dombrovski Juri, romski književnik iz Moskve, autor je više romana od kojih je najpoznatiji Čuvar starina. U doba staljinizma prognan je u Sibir i tamo je više godina bio u logoru. Njegova svjedočenja danas su od velikog značaja za istraživanje staljinokratije.

Rom je i Roni Vud, gitarista legendarnih Roling Stonsa.

To što je Romkinja nije smetalo Sonji Kovaljevskoj, prvoj velikoj ruskoj matematičarki, prvoj profesorki Sjeverne Evrope i prvoj urednici jednog naučnog časopisa da osvoji visine u nauci.

Helio Gomez, grafičar i slikar, bio je Rom i najpoznatiji politički grafičar Španije.

Danas je u vrhovima likovne umjetnosti i Selma Selman, Romkinja iz Bosne i Hercegovine.

Za romsko porijeklo ovih ljudi mnogi ne znaju. Njihov doprinos svjetskoj kulturi je nemjerljiv.

Tijela koja nadziru rad vještaka blaga su prema njihovim greškama, iako od nalaza i mišljenja te karike pravosuđa često zavisi ishod sudskog postupka

Maja BORIČIĆ

 

Ministarstvo pravde (MP) je u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka, iako je, prema relevantnim međunarodnim izvještajima, upravo neprofesionalan odnos pojedinaca ove značajne karike u pravosudnom sistemu, jedan od razloga prolongiranja sudskih procesa i upitnih presuda.

Vještak mašinske struke Goran Dedić razriješen je u februaru 2022, jer duže od dvije godine nije dostavio nalaz i mišljenje u postupku pred Privrednim sudom. Ignorisao je i zahtjeve Suda da vrati spise predmeta, ali i predujam od 1.400 eura. Nije platio ni novčanu kaznu od 500 eura.

To su podaci do kojih su slobodnim pristupom informacijama došli Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS).

Komisija za vještake Ministarstva pravde je Dedića razriješila zato što od decembra 2018, kada je angažovan u predmetu, do maja 2021, kada je pokrenuta inicijativa za njegovo razrješenje, nije dostavio nalaz i mišljenje, ali ni postupao po drugim nalozima i urgencijama Suda. Zbog toga su se ročišta odlagala svakog mjeseca. Sutkinja tog suda, sadašnja vršiteljka dužnosti predsjednice suda, Dijana Raičković, nije bila u mogućnosti da angažuje drugog vještaka, dok Dedić ne vrati spise predmeta.

Radi se o postupku koji se vodi u Privrednom sudu po tužbi hercegnovske firme “Glečer” protiv firme “Vektra Jakić” Dragana Brkovića. Firma “Vektra Jakić” je bila glavni eksploatator crnogorskih šuma godinama, a protiv nje se vodi više postupaka pod sumnjom da je državu oštetila za milione eura.

Iako je postupak protiv Dedića bio jedini koji se vodio protiv nekog vještaka u posljednjih šest godina, nije usamljen slučaj da vještaci neopravdano odugovlače sudske predmete i ne postupaju po naredbama sudova i tužilaštava.

Analiza Svjetske banke (SB) o ulozi vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana, koja je objavljena polovinom 2019. godine, kao ključne nedostatke navodi nejednaku raspodjelu posla među vještacima, odgađanja suđenja zbog nepoštovanja rokova, često nedovoljno precizna i jasna uputstva koja se daju sudskim vještacima, kao i nedjelotvorne mehanizme nadzora nad radom vještaka.

”Čini se da su tijela koja nadziru i prate rad sudskih vještaka blaga i ne razrješavaju sudske vještake zbog neurednog, nesavjesnog ili nestručnog rada”, ističe se u Analizi.

Tim eksperata Svjetske banke je, između ostalog, pregledao oko 1.100 predmeta u regionu, među kojima su i predmeti tri suda u Crnoj Gori – Osnovnog i Privrednog suda u Podgorici, te Osnovnog suda u Kotoru.

U Analizi se naglašava da u registrima postoji dovoljan broj vještaka, ili čak i veći od neophodnog, dok u praksi fali dobrih i iskusnih vještaka.

Malobrojni iskusni vještaci, dodaje se, stalno su angažovani i preopterećeni poslom. Zbog velikog obima posla, zaključuje se u Analizi, sudski vještaci odbijaju predmete ili kasne sa dostavljanjem nalaza i mišljenja koja je često potrebno mijenjati, dopunjavati ili ispravljati, što dovodi do odugovlačenja sudskog postupka.

Sudije i tužioci, ističe se, ne koriste raspoložive mehanizme za upravljanje radom sudskih vještaka u cilju unapređenja procesne efikasnosti.

”Čini se da u svakoj od zemalja nagrada koja se plaća vještaku zavisi od slobodne ocjene sudije ili tužioca. To može dovesti do velikih razlika u nagradama koje se plaćaju vještacima za istu vrstu vještačenja, što povećava rizik od korupcije i negativno utiče na nezavisnost sudskih vještaka”, ocjenjuje se u Analizi.

Generalna percepcija je da se sudski vještaci angažuju češće nego što je to potrebno, a ta praksa samo vodi odugovlačenju postupka i povećava troškove suđenja.

U BiH i Crnoj Gori sudski vještaci se ponekad pozivaju da daju mišljenje o činjenicama za koje nije potrebno stručno znanje, tvrdi se takođe.

 

Vještak angažovan da pročita član iz kolektivnog ugovora o radu

”U Osnovnom sudu u Kotoru angažovan je sudski vještak da utvrdi je li iznos od 980 eura niži od iznosa utvrđenog u kolektivnom ugovoru o radu, iako je to sam sudija mogao lako utvrditi. Angažovanje vještaka za jednostavne zadatke produžava postupak i dovodi do nepotrebnih troškova za stranke”, još je jedna kritika autora Analize.

U Crnoj Gori nema dovoljno vještaka iz nekih oblasti, dok ih u drugim ima previše, dodaje se u Analizi, uz konstataciju da su zbog toga neki preopterećeni što utiče na kvalitet rada.

U jednom radnom sporu sud je poništio rješenje o angažovanju sudskog vještaka jer je on već bio angažovan u 24 druga sudska predmeta.

”Po mišljenju 52,9 odsto sudija i 69,5 odsto tužilaca nedostatak kvalifikovanih vještaka iz određenih oblasti negativno utiče na kvalitet i efikasnost suđenja”, navodi se u Analizi.

Sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja.

Autori Analize to komentarišu ovako: “Nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziovanje i korupciju.”

Interesantno je da je od svih analiziranih zemalja najviše u Crnoj Gori tražena dopuna mišljenja vještaka, čak u 27 odsto predmeta.

Sudovi u Crnoj Gori, ali i u Srbiji te BiH, često prihvataju mišljenje vještaka onako kakvo je, bez njegovog kritičkog preispitivanja.

”Taj nedostatak preispitivanja od strane sudova u suprotnosti je sa smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), u kojima je navedeno da mišljenje vještaka nije obavezujuće za sud ili za stranke. Sud ga slobodno ocjenjuje. Sud mora provjeriti i utvrditi je li mišljenje vještaka ubjedljivo”, upozorava se u Analizi.

U Crnoj Gori je zabilježen i najveći procenat žalbi na presude koje su usvojene zbog problema sa nalazom vještaka - preko 19 odsto.

”Presude u više predmeta u Crnoj Gori bile su poništene isključivo zbog toga što je mišljenje vještaka bilo neadekvatno, a prvostepeni sud nije adekvatno ocenio nalaz i mišljenje i naložio otklanjanje ustanovljenih nedostataka”, piše u Analizi.

Izostanak sudskih vještaka sa ročišta doveo je do odlaganja suđenja u čak 60 odsto analiziranih predmeta!

 

U 70 odsto prekoračenja rokova nema reakcije suda

U Crnoj Gori je uobičajeno da se sudski vještaci ne pojave na ročištu uprkos pozivu suda, a analiza SB je pokazala da sudovi nisu izrekli nijednu novčanu kaznu sudskim vještacima u posmatranom trogodišnjem razdoblju.

Međutim, ističe se da neadekvatno upravljanje sudskim postupkom od strane sudija dovodi do narušavanja procesne discipline, te brojnih odlaganja i kašnjenja u jednakoj mjeri, ako ne i više nego neefikasnost sudskih vještaka.

”Kršenje roka za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka rezultiralo je odlaganjima u čak 45 odsto pregledanih predmeta u Crnoj Gori”, ističe se u Analizi.

U Crnoj Gori su rješenja o određivanju vještačenja često kratka i sadrže samo ime i prezime sudskog vještaka i opis potrebnog vještačenja. U većini analiziranih predmeta nije bio preciziran rok za dostavljanje nalaza i mišljenja vještaka, već je sudskom vještaku bilo naloženo da izradi izvještaj čim prije (iako crnogorski ZPP predviđa da se rok treba odrediti u svakom predmetu).

Ako vještaci prekorače rokove u 70 odsto slučajeva, u Crnoj Gori nema reakcije suda.

”Opomene i novčane kazne izriču se samo za teška i više puta ponovljena kašnjenja, ali se često ne izvršavaju”, napominje se. Mišljenja i nalazi novih i neiskusnih vještaka ponekad su nekvalitetna i od male ili nikakve vrijednosti za sud.

”U Crnoj Gori je saopšteno da su neka mišljenja vještaka toliko složena i nejasna da ih sudovi i stranke ne mogu ni preispitati”, ističe se u Analizi.

U svim analiziranim državama, čak i ako je propisana, kontinuirana obuka za sudske vještake se organizuje rijetko ili nikad.

Nije neuobičajeno da vještaci daju pravne kvalifikacije, zadirući tako u ingerencije sudije, a ta praksa je u suprotnosti s međunarodno priznatim standardima.

 

Vještake sudovi “mole” za nalaz i mišljenje

Direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nedopustivo da sudovi i tužilaštva vještake angažuju po sopstvenom nahođenju, a onda ih “mole” za nalaz i mišljenje.

”Vještaci se moraju birati na način da svi dobiju mogućnost jednakog upošljenja, kada su vještaci iste struke u pitanju. Ako sudije i tužioci sumnjaju u stručnost pojedinih vještaka, imaju pravo na pokretanje inicijative za njihovo razrješenje”, naglašava direktorka CEGAS-a.

Ona dodaje i da moraju postojati jasni rokovi u kojima se nalaz i mišljenje mora dostaviti.

”U protivnom, imamo postupke koji mogu trajati prilično dugo, pa se postavlja pitanje ugrožavanja vladavine prava u zemlji”, ocjenjuje Popović Kalezić.

Iz jedine pokrenute inicijative se jasno vidi, ocjenjuje ona, da nemamo razrađen pravni mehanizam za odabir sudskih vještaka i da su sankcije niske (500 eura za neopravdano nedostavljanje nalaza i mišljenja u roku), a sud može ostati bez spisa predmeta i time biti onemogućen da angažuje drugog vještaka.

”Ovim se baca sjenka na ispravnost cjelokupnog pravosudnog sistema i nameće pitanje: Kome odgovara odlaganje ročišta?”, ističe direktorka CEGAS-a.

Popović Kalezić kaže da kad nema kadra, nekad mogu da se angažuju i vještaci iz drugih zemalja, što može da utiče pozitivno i da motiviše struku da se usavršava u svim oblastima.

”Kada bi postojali jasni rokovi, u kojima vještak mora donijeti nalaz i mišljenje, sud bi u kraćem vremenskom periodu imao mogućnost zamjene vještaka, pa se ročišta ne bi odlagala u nedogled”, upozorava ona.

Popović Kalezić smatra da bi vještaci više vodili računa ukoliko bi kazne za neprofesionalan rad bile značajno veće.

”Ako bi se recimo zbog nepoštovanja rokova koja nijesu opravdana pokretale inicijative za razrješenje, imali bismo veći oprez kao i veće povjerenje u stručnost i nepristrasnost sudskih vještaka”, dodaje direktorka CEGAS-a.

Ona zaključuje da bi bilo manje sumnji u eventualnu korupciju onih koji čine ovaj značajan dio pravosudnog sistema ako bi se izbor vještaka zaista vršio na način kako je propisano Zakonom. To znači kad bi se vodilo računa da vještaci iste struke budu ravnomjerno raspoređeni u predmetima, a oni koji nestručno i neodgovorno obavljaju taj posao bili novčano kažnjeni i razriješeni.

 

Ministarstvo pravde: Treba pažljivo mijenjati Zakon

Zakon o sudskim vještacima propisuje da će se vještak razriješiti ako neuredno ili nestručno vrši vještačenje, neopravdano odbija da vještači, ne odaziva se na pozive suda, tužilaštva ili drugog organa koji vodi postupak, ne obavi vještačenje u roku koji je određen…Osim toga, po Zakonu je vještak dužan da, ukoliko iz objektivnih razloga ne može da završi vještačenje u roku, osam dana prije obavijesti i da kratak prikaz rezultata dotadašnjeg rada. U složenijim predmetima vještak je dužan da kratak izvještaj o rezultatima svog rada daje jednom mjesečno.

Iz MP za CIN-CG podsjećaju da, prema Zakonu, oni mogu da preispituju samo one inicijative za razrješenje koje podnesu predsjednik suda, rukovodilac tužilaštva, starješina drugog organa koji vodi postupak ili sudija i državni tužilac u čijem predmetu je postupao vještak.

”U svim dosadašnjim postupcima reizbora sudskih vještaka Komisija je utvrdila da su mišljenja dostavljena od strane nadležnih pravosudnih organa bila pozitivna”, dodaju iz MP.

Oni ističu i da je Ministarstvo pravde u Strategiji reforme pravosuđa 2019-2022. prepoznalo nedostatke u primjeni propisa koji se odnose na rad sudskih vještaka i definisalo aktivnosti za unapređenje stanja, ne navodeći koje su to aktivnosti.

Iz MP dodaju da srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenošću predmeta i drugim okolnostima…

”Ministarstvo pravde smatra da postoji prostor za unapređenje zakonskih odredbi. Međutim, izmjenama treba pristupiti pažljivo, uz prethodno pribavljanje mišljenja vještaka, njihovih strukovnih udruženja i organa pred kojima oni postupaju”, poručili su iz MP za CIN CG.

Prema evidenciji MP, u Crnoj Gori je 781 sudski vještak, a prema podacima Udruženja sudskih vještaka tek njih polovina su i članovi te organizacije.

Iz Udruženja sudskih vještaka za CIN-CG kažu da se preko 90 odsto primjedbi na rad vještaka koje dobiju odnosi na vještake koji nijesu članovi Udruženja. Potpredsjednik tog Udruženja Marko Lakić objašnjava da je članstvo u Udruženju dobrovoljno, te da njihovi članovi imaju obaveze prisustva sastancima, edukacijama i dužni su da se pridržavaju Statuta i Etičkog kodeksa Udruženja.

Od ukupnog broja vještaka, njih oko 10 odsto su bili članovi Udruženja do prije dvije godine, a kako pojašnjava Lakić, tek od prošle godine se taj broj povećao, pa ih je sada oko 50 odsto.

”Neophodno je izmijeniti Zakon da svaki vještak mora biti član Udruženja i pridržavati se Statuta, Etičkog kodeksa i drugih dokumenata”, naglašava on.

Lakić dodaje da su više puta tražili od Ministarstva pravde pokretanje procedure izmjene Zakona, ali da do sada nijesu dobili podršku i potvrdan odgovor.

On ističe da je osnovni cilj Udruženja unapređenje rada, kvaliteta i statusa sudskih vještaka i vještačenja, te da je neophodno izmijeniti Zakon, za koji cijene da nije dobar.

”Dok god je ovakav Zakon, Udruženje nije obavezujuće i zavisi od dobrovoljnosti i volonterizma njegovih članova, nije realno očekivati unapredjenje odgovornosti vještaka”, zaključuje Lakić.

Reforma u ovoj oblasti jedna je od ključnih za bolje funkcionisanje pravosuđa. Od nalaza vještaka često zavisi ishod postupka i zbog toga bi bilo značajno da vještaci rade po jasnim pravilima i da snose odgovornost za nestručan rad.

 

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) želi da čuje glas žena koje su imale iskustvo abortusa.
Upitnik je u potpunosti anoniman, a odgovori će biti iskorišćeni isključivo u svrhe istraživanja CIN-CG -a. Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) poziva zainteresovane da u tekstu ne dužem od 4500 karaktera bez proreda, audio ili video prilogu do tri minuta, ilustraciji, postu u carussel formi ili reels-u reaguju protiv govora mržnje u medijima, na društvenim mrežama, u izjavama donosioca/teljki odluka, javnih ličnosti ili građana/ki. 

Neophodno je da priloženi radovi budu originalni, da ranije nijesu objavljivani. 

Govor mržnje negativno utiče na ukupne prilike u Crnoj Gori, podstiče polarizaciju i stigmu, često i nasilje, a usmjeren je obično prema neistomišljenicima, manjinskim grupama, ženama, političkim oponentima... Ukazivanjem na ovaj problem, namjeravamo da utičemo na odgovorne da sistemski rješavaju opasne izlive mržnje, koji često ostaju bez odgovora instititucija.  

Tri najbolja rada biće objavljena na sajtu CIN-CG-a i društvenim mrežama i nagrađena honorarom od 500, 300 i 200 eura u bruto iznosu. 

Selekciju radova izvršiće Komisija od tri člana.  

Pravo apliciranja imaju: novinari/ke, civilni aktivisti/kinje, umjetnici/e, studenti/kinje iz Crne Gore. 

Zainteresovani/e kandidati/kinje treba da pošalju radove do 15. marta 2023. na e-mail: redakcijacincg@gmail.com, sa naznakom: Konkurs - Protiv govora mržnje. Rezultati konkursa biće objavljeni najkasnije do 31. marta 2023. 

Ukoliko imate dodatnih pitanja, molimo Vas da nas kontaktirate na sljedeći e-mail: redakcijacincg@gmail.com.

Javni poziv je dio višegodišnjeg projekta: „Reporting Diversity Network 2.0“, koji sprovodi Media Diversty Institute iz Londona sa partnerima iz regiona, uz podršku Evropske unije. CIN-CG je partner na projektu.

Iako zakoni zabranjuju ilegalno iskopavanje i trgovinu artefaktima, niko do sada nije odgovarao zbog zločina koji se decenijama nesmetano odvijaju u našoj državi

Andrea JELIĆ

Duž zaraslog puta od podnožja do vrha brežuljka Samobor, kod naselja Podhum u Opštini Tuzi, razbacana je keramika iz antičkog doba. U blizini su ostaci starih kamenih utvrđenja iz tog vremena. Vidljivi su i skoriji tragovi kopanja, ali i prekrivanja iskopina zemljom. Na ponekom većem kamenu uredno su poslagani djelovi lončarskih keramičkih predmeta - ćupova, amfora i drugih posuda, koji bi se u sređenim zemljama nalazili ili u muzeju ili zaštićeni na lokalitetu.

Svako ko hoće može tu da kopa i nekažnjeno otuđuje arheološko blago, koje bi trebalo da bude pod zaštitom države.

Samobor je, prema nekim istorijskim izvorima, jedna od gradina u Crnoj Gori gdje su i danas vidljive kamene humke. Te gradine jedini su preostali monumentalni spomenici koji su Ilirima služili u vojno-odbrambene svrhe, dok su se u humkama sahranjivali ljudi.

”Ova kotlina, kao i uostalom čitava Crna Gora, predstavljala je bogatu spomeničku ‘zlatnu žicu’ na koju smo nagazili, ali ne samo što je nijesmo eksploatisali, nego smo je bezrasudno prepustili stihiji razaranja i uništavanja”, pisao je o ovom području jedan od najboljih poznavalaca, istoričar i akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Pavle Mijović u referatu “O istraživanju spomenika kulture u bazenu Skadarskog jezera” iz 1983. godine.

Iz Polimskog muzeja u Beranama za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da su 2016. godine, u okviru projekta “Putevi kontinuiteta”, za Narodni muzej Crne Gore (NMCG) sprovodili prva sistemska arheološka istraživanja na Samoboru.

”Lokalitet je potom ostavljen u propisanom stanju. Tragično je što je neko odmah uletio sa detektorom metala i uništio područje”, kaže arheolog Polimskog muzeja Predrag Lutovac.

Na Samoboru je, prema njegovim riječima, pronađeno mnogo amfora koje su, osim kao ambalaža za robu kojom je trgovano, služile za nivelaciju terena i kao neka vrsta hidroizolacije.

”Svašta smo nalazili na toj lokaciji. Stari novac, strelice, fibule (kopče), razno oruđe, predmete za ribolov… Crna Gora ni ne zna šta ima od kulturnog nasljeđa, posebno iz doba antike. Iz nekog razloga taj period naše naučnike manje interesuje. Generalno je kulturna baština posljednja stvar o kojoj naša država brine”, kaže za CIN-CG jedan sagovornik, koji je htio da ostane anoniman, a koji iskopava arheološke artefakte.

Samobor je tek jedno od mnogih mjesta u Crnoj Gori gdje su vidljivi tragovi ilegalnog iskopavanja arheoloških artefakata.

Registar kulturnih dobara nije javno dostupan

CIN-CG-ov anonimni sagovornik iskopavao je artefakte na području čitave Zete, Martinića, nekih djelova Morače, Smokovca, Možure, brda iznad Risna i Petrovca…

”Na mnogim mjestima na sjeveru države isto ima zanimljivih lokaliteta. Mnogi, širom države su oštećeni. Recimo, na Možuri, tumuli koji se tamo nalaze su skoro potpuno devastirani”, priča on.

Prema njegovim saznanjima, trenutno postoji najmanje 15 lovaca na blago u Crnoj Gori.

Nije svaki arheološki artefakt i kulturno dobro, jer njih proglašavaju nadležne državne institucije. Međutim, mnogi - mogu da budu. Kada neko svjesno iskopava kulturna dobra na ilegalan način, on time uništava ostatke kulturne baštine, koja za naučnike opisuje jedno vrijeme, kulturu, narod.

Prema riječima arheologa NMCG-a Gorana Pajovića, Crna Gora ima na hiljade lokaliteta od arheološkog i kulturnog značaja. Mnogi od njih nijesu poznati javnosti, što, kaže Pajović, svojevrsno doprinosi njihovom očuvanju od pohare onih koji ilegalno iskopavaju arheološke lokalitete.

Registar kulturnih dobara Crne Gore nije javno dostupan, a upućeni sagovornici CIN-CG-a smatraju da bi njegovo objelodanjivanje “nacrtalo metu” brojnim lokalitetima u državi, koje institucije očito nijesu kadre da brane.

Prema podacima Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) iz 2019. godine, u Crnoj Gori je bilo 817 primjera nepokretnih i 630 pokretnih kulturnih dobara, 19 nematerijalnih kulturnih dobara, kao i 579 komemorativnih spomenika koji su pod režimom zaštite.

”Postoje dvije vrste ‘detonaša’ (lovaca na blago). Kolekcionari i ljubitelji starina, u koje ubrajam sebe, i oni koji isključivo žele materijalnu korist. Do sada nikada ništa nijesam prodao, jer nema cijene po kojoj bi ti predmeti mogli da se kupe”, objašnjava CIN-CG-ov anonimni sagovornik koji ilegalno kopa arheološko blago.

Arheolog Pajović upozorava da u oba slučaja, i kolekcionari i prepodavci - prave veliku štetu.

Arheološke artefakte prodaju preko oglasa, foruma, društvenih mreža…

Samo na neregistrovanom portalu crna.gora.me, novinarka CIN-CG-a pronašla je više oglasa na kojima se nude predmeti koji bi mogli da budu kulturna dobra.

”Kamena sjekira iz doba neolita, pronađena u koritu rijeke Bojane na izvoru iz Skadarskog jezera. Unikat”, glasi jedan od oglasa koji datira iz 2017. godine.

Na istoj platformi prodaju se stari novac, šljemovi i bajoneti, bodeži…

Ni nakon više nedjelja čekanja, CIN-CG nije dobio odgovore od portala crna.gora.me na pitanja da li i kako kontrolišu oglase koje objavljuju i zbog čega nijesu registrovani u skladu sa Zakonom o medijima.

”Baš je rjetkost da se nešto samo od sebe pojavi u koritu bilo koje rijeke, a često ćete onlajn vidjeti oglase u kojima se to navodi. To je interna ‘fora’ među lovcima na blago, kako bi se zaštitili”, kaže za CIN-CG anonimni “kopač” starina.

”Preselio sam se u Crnu Goru, i ovdje sam već godinu. Nudim onima koji žele usluge organizacije izleta uz traženje metala. Puno obećavajućih mjesta. Nema problema oko transporta detektora metala. Po želji, mogu dati i svoj e-kamion. Tu su stare tvrđave, manastiri, sela, rimske ceste i slično”, piše 2016. jedan od korisnika platforme ReviewDetector.ru, ruskom forumu za lovce na blago.

Na ovoj platformi ima još nekolicina ovakvih objava koje se odnose na Crnu Goru.

Forumi slični ovom ruskom funkcionišu i u regionu. Takav je, na primjer, skrivenoblago.com, gdje korisnici, između ostalog, navode razna mjesta na području Crne Gore pogodna za iskopavanje arheoloških artefakata. Po pravilu ovi forumi su zatvoreni za komunikaciju, imaju strogu selekciju korisnika koji prolaze kroz komplikovani proces registracije i kontrole. Koriste kodna imena, a često se ne zna ko stoji iza ovih platformi.

Lovci na arheološko blago najčešće se služe detektorima metala. U Crnoj Gori nije zakonski uređeno pitanje korišćenja ove sprave, a cijene detektora kreću se od par desetina, do par stotina eura.

Na forumima se mogu pronaći i oglasi o prodaji detektora metala.

”Službenici Sektora za borbu protiv kriminala kontinuirano vrše provjere na internetu i drugim oglasima koji se odnose na ovu problematiku. U toku 2022. godine nijesmo registrovali slučajeve ilegalnog iskopavanja i procesuiranja osoba ovim povodom”, kazali su CIN-CG-u iz Uprave policije.

Nijesu, međutim, odgovorili na pitanja na koji način vrše ove kontrole, niti da li su ranije nailazili na ovakve pojave.

Arheološkinja i pomoćnica direktora za Sektor za sprovođenje mjera zaštite kulturnih dobara Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković za CIN-CG ističe da je vrlo teško registrovati ove nelegalne aktivnosti.

”Evidentiramo samo izvoz predmeta od istorijskog ili kulturnog značaja, kada se vrši procedura provjere. U posljednjih 10 godina, od kada je formirana Uprava, imali smo svega par prijava da je nešto iskopano, ali se sve završava time što podnesemo prijavu inspekciji, a zatim ona podnosi krivičnu prijavu protiv NN lica i nema nikakvog epiloga”.

Prema riječima Zdravković, ne postoji nikakva informacija o crnom tržištu u vezi sa prodajom arheoloških artefakata i kulturnih dobara.

”Takve evidencije se ne vode. Time bi se svakako moralo pozabaviti na sistemski način”, kaže ona, uz napomenu da u pojedinim državama postoje posebna odjeljenja pri policiji, specijalizovana za ovu problematiku.

Zakonska rješenja dobra, ali fale ljudi koji bi ih sprovodili

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kaznu zatvora od jedne do osam godina onome ko ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro. Zatvorom do tri godine kazniće se onaj ko bez dozvole nadležnog organa unese ili iznese iz Crne Gore kulturno dobro.

To su samo mrtva slova na papiru, jer, kako kaže Zdravković, “nikada niko nije procesuiran u Crnoj Gori zbog ovih djela”.

Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara zabranjeno je vršenje bilo koje radnje kojom se može oštetiti, prisvojiti, kupiti, primiti u zalog ili na drugi način pribaviti, prikriti ili staviti u promet kulturno dobro za koje se zna ili se može znati da je stečeno na nezakonit način. Isti zakon propisuje kazne od 500 do 9.000 eura za one koji prilikom izvođenja bilo kakvih radova ili aktivnosti naiđu na nalaze od arheološkog značaja, a to ne prijave UZKD-u, policiji ili organu nadležnom za poslove sigurnosti na moru.

Jedan od svjetskih stručnjaka za trgovanje kulturnom baštinom, pravnik i arheolog Semjuel Endru Hardi za CIN-CG ističe da je među ključnim problemima nedostatak ljudi koji bi sprovodili zakone.

”Fale specijalističke jedinice u policiji, obuke za službenike kako bi imali veće šanse da prepoznaju zaštićena kulturna dobra (i svijest da bi mogli da ih pronađu dok traže npr. drogu), kao i uspostavljanje protokola tako da prikupljaju forenzičke dokaze kada uhvate osumnjičenog ili pronađu sumnjive predmete”, objašnjava on.

Problem je i u tome što sudije i porote često ne razumiju zločin, čak iako policija pronađe dokaze, a tužilac uspije da izgradi slučaj, kaže Hardi.

I Zdravković ističe da nema dovoljno stručnog kadra ni na jednom nivou zaštite kulturnih dobara.

U istraživanju NVO Expeditio i Fakulteta umjetnosti u Nišu iz 2022. ispitanici ističu problem nezainteresovanosti društva za kulturnu baštinu, kao i nedostatak broja zaposlenih i angažovanih ljudi u ovoj sferi. I u zvaničnim vladinim dokumentima navodi se problem kadra.

Samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine

Crna Gora, prema zvaničnim podacima Uprave za inspekcijske poslove (UIP), trenutno ima samo dva inspektora za zaštitu kulturne baštine.

CIN-CG je od ove Uprave tražio statistiku izlazaka na teren povodom ilegalnog iskopavanja u periodu od 2010. do 2023. godine, kao i informacije o kojim se lokalitetima radilo. Dobili smo podatke koji se tiču samo dva slučaja, oba iz 2018. godine i do danas nijesu riješeni.

Inspekcijskim pregledom izvršenim u aprilu 2018. utvrđeno je da je oštećen arheološki lokalitet Municipijum S, nekadašnji rimski grad koji se nalazi na teritoriji Opštine Pljevlja. Tada je, kako su naveli iz UIP-a, konstatovano da je već pokrenut postupak kod Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima, pa inspektor za kulturna dobra dalje nije preduzimao mjere iz svoje nadležnosti.

”Uputili smo više urgencija Centru bezbjednosti u Pljevljima za preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji kako bi se otkrio izvršilac krivičnog djela, ali je on do sada ostao nepoznat”, kazali su iz ODT-a u Pljevljima CIN-CG-u.

U junu 2018. inspektori za zaštitu kulturnih dobara podnijeli su krivičnu prijavu ODT-u u Podgorici protiv NN počionioca zbog toga što je, tokom noći, između 28. i 29. maja te godine oštetećen arheološki lokalitet Duklja.

Duklja i Municipijum S su među najvrednijim arheološkim nalazištima u Crnoj Gori. Na tim lokalitetima, međutim, nema aspolutno nikakve zaštite, kamera, čuvara. Arheološka blaga sa ovih područja raznošena su i uništavana, a niko nikada nije odgovarao.

Arheolog Stanko Roganović o Duklji piše:

”Jedan od nekadašnjih najznačajnijih gradova na Balkanu danas više liči na deponiju kamenja nego na ostatke najvažnijeg urbanog centra Prevalisa. Istina, gradovi nastaju, rastu, traju, stare - ali i umiru, a ovaj naš je nestao na najsuroviji i najprimitivniji način”.

Iz UZKD su 2015. godine zabilježili slučaj nelegalnog kopanja i na južnom dijelu tvrđave Žabljak Crnojevića. Tom su prilikom, zaključili su stručnjaci ove uprave, zauvijek uništene strukture arheološkog karaktera.

”Podnijeta je krivična prijava protiv NN lica ODT-u na Cetinju, ali nikada nijesmo dobili povratnu informaciju”, navodi za CIN-CG Zdravković.

I na području starih konaka manastira “Đurđevi stupovi” ilegalno se iskopavalo, što se vidi iz Predloga programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2022. godinu Ministarstva kulture i medija.

Crna Gora ima istoriju otuđivanja kulturnih dragocjenosti

”Nalazio sam crkvišta, ostatke antičkih naselja, ćupove, olovo, amfore, nakit, razno oruđe (mačeve, noževe, bodeže, svakakve figurice), kao i razne vrste novca, sa različitih područja koje su ovdje donosili Iliri iz Libije, Sirakuze...”, priča još CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

Roganović navodi da je teritorija današnje Crne Gore bila bogata arheološkim spomenicima kulture, počev od praistorije do kasnog srednjeg vijeka. Prema njegovom pisanju, Budva je bila svjetski numizmatički centar po nalazima srebrnog novca iz rimskog perioda, a najbogatija crnogorska riznica kulturnog nasljeđa je Boka. I Budva i Boka često su bile na meti pljačkaša koji su ilegalno vršili i podzemna i podvodna iskopavanja. Ovaj arheolog podsjeća i na otuđivanje arheoloških nalaza iz pećine Koronine kod Cetinja.

Poznat je slučaj iz 2015, kada je jedan od osnivača NVO Crnogorski pokret i potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić za 20.000 eura prodao ilirski mač i šljem Narodnom muzeju na Cetinju. “Vijesti” su tada objavile da je Vučinić predmete uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, zbog čega nije smio da ih proda, već vrati državi. Vučinić je negirao te optužbe, tvrdivši da je i mač i šljem nabavio na drugi način...

Ima i primjera dobrih praksi. Iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore (CKA) godinama su upozoravali na važnost arheoloških istraživanja na lokalitetu Brskovo, kod Mojkovca, gdje je još u srednjem vijeku bio rudnik u kojem su radili i njemački rudari, poznatiji kao Sasi.

”Uprkos tome što je Brskovo jedan od najvažnijih srednjovjekovnih lokaliteta na tlu Crne Gore, sistematski je uništavano više od 20 godina, savremenom eksploatacijom rude”, navodi se u Godišnjaku CKA-a iz 2018. godine.

Ovoj državnoj instituciji, međutim, kompanija “Brskovo Mine”, koja na ovom području planira gradnju rudnika, odobrila je 2021. finansijsku podršku za potrebe arheoloških istraživanja na Brskovu.

Hardi je 2021. godine sproveo istraživanje za potrebe studije “Nije nezakonito ako te niko ne vidi: Organizacija lova na artefakte u bivšoj Jugoslaviji onlajn”, u kojoj opisuje i aktivnosti tri osobe koje u Crnoj Gori ilegalno iskopavaju.

Hardijeva studija pokazuje kako lovci na blago brižljivo planiraju svoje aktivnosti, kako bi prošli nekažnjeno. Jedan od ilegalnih trgovaca kulturnom baštinom iz Crne Gore u Hardijevom istraživanju naveo je da “preferira da posluje u zimskom periodu u toku godine, kako bi izbjegao zmijske ujede i toplotne udare”.

Trgovina antikvitetima sve opasniji problem  po nauku

”Trgovina antikvitetima nije nov problem, ali je postao opasniji, sa značajnim posljedicama po nauku”, piše u jednom od tekstova na sajtu američke obrazovne organizacije “Project Archeology: Discover the past, shape the future”.

Zabilježeni su slučajevi muzeja u kojima se ispostavilo da su djelovi kolekcija pribavljeni u ilegalnoj trgovini artefaktima. Iz “Muzeja Biblije” u Vašingtonu tako su otkrili da je nekoliko hiljada glinenih ploča i fragmenata papirusa u njihovom posjedu sakupljeno ilegalno.

U 2019. godini otkriveno je da je Fejsbuk imao 95 različitih grupa sa skoro dva miliona članova koji su se bavili prodajom kulturnih dobara. Više od trećine artefakata iz ovih grupa vuklo je porijeklo iz zemalja zahvaćenih ratovima.

Iz Organizacije “Project Archeology” upozoravaju da kupovina artefakata sa Bliskog istoka može da doprinese i terorističkim organizacijama.

Hardi u svojoj studiji upozorava i da krijumčarenje antikvitetima i artefaktima može imati i političke posljedice. On je podsjetio na slučaj u javnosti poznat kao “Ikona”. Aktuelni predsjednik entiteta Bosne i Hercegovine (BiH) Republike Srpske Milorad Dodik je u decembru 2020. godine ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu, tokom posjete BiH, poklonio ikonu Svetog Nikole. Rusija je, međutim, vratila ikonu Ambasadi BiH u Moskvi, nakon što je izražena sumnja da se radi o nestalom ukrajinskom nacionalnom blagu. Zbog ovoga, Dodik je u februaru 2021. saslušan u Tužilaštvu BiH, odakle je saopšteno da se ispituju i svjedoci.

CIN-CG-ov anonimni sagovornik objašnjava da na Fejsbuku postoje grupe u kojima djeluju i lovci na blago iz Crne Gore.

”To su uglavnom regionalne grupe, gdje se dogovara prodaja”, objasnio nam je on.

CIN-CG je pokušao da dođe do ovih grupa na društvenim mrežama, ali je pristup onemogućen zbog toga što anonimni administratori selektivno dozvoljavaju članstvo.

Samo u jednoj zapljeni pronađeno oko 3.000 artefakata

U mnogim zemljama zaplijenjen je velik broj ilegalno iskopanih i preprodanih arheoloških predmeta u ukupnom iznosi od više stotina miliona dolara.

CIN-CG-u su iz Uprave prihoda i carina kazali da u periodu od 2010. do 2023. godine u Crnoj Gori nije bilo slučajeva nelegalnog prometa, niti zapljene artefakata.

”To je utvrđeno nakon provjere u svim PJ carinarnica”, navodi se u odgovoru.

Ipak, dokumentacija koju su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara proslijedili CIN-CG-u pokazuje da je ipak bilo zapljena.

U 2009. godini u PJ Carinarnica Kotor zaplijenjeno je šest odlikovanja koja se mogu smatrati dijelom kulturne baštine Crne Gore. Među njima su se našle medalje za hrabrost (medalje Miloša Obilića) iz 1913. godine, Spomenica za oslobođeno Kosovo, Spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje (1914 - 1918), Spomen krst (1913), Albanska spomenica (1915), kao i njemačko odlikovanje - pruski Gvozdeni ili Željezni krst (1914).

U 2018. godini, prema izvještaju o zaplijenjenom arheološkom materijalu i antikvitetima tadašnjeg Ministarstva kulture, u PJ carinarnica Podgorica oduzet je veliki broj predmeta koje je firma “Montenegro Coins” poštom htjela da pošalje jednoj aukcijskoj kući u Engleskoj, čije se ime ne navodi u ovom izvještaju. Prema mišljenju radnog tima koje je ovim povodom sačinilo ondašnje Ministarstvo kulture, firma nije postupila u skladu za zakonskim propisima, zbog čega su predmeti i oduzeti.

Radilo se o ogromnom broju artefakata - njih 2.828, raspoređenih u devet paketa. Među njima su se našla kamena đulad, vrhovi kopalja i strijela, razne sjekire, bronzani šiljci, postolja svijećnjaka, krstovi, nakiti, brojne figure i medicinski alat, bodeži i drugo oružje, keramički pečat, posude, raznorazni ukrasi… Mnogi od ovih predmeta datiraju iz bronzanog i gvozdenog doba, kao i rimskog perioda, a neki potiču i sa drugih prostora izvan Crne Gore.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG, međutim, ističu da do danas ne znaju šta je bio rezultat ovih zapljena.

”Niko nema predstavu koliko je toga otišlo u susjedne države, pa i dalje. Baš nedavno, jedna figurica Zevsa, pronađena na brdima iznad Risna, ‘otišla’ je za Grčku”, priča CIN-CG-ov anonimni sagovornik.

”Da bismo sačuvali ono što su nam prethodne generacije ostavile u nasljeđe, škole treba više da se povezuju sa lokalnom zajednicom. Vodimo djecu na eskurzije po inostranstvu, a ne posjete neke od najznačajnijih lokaliteta u sopstvenoj zemlji… Kako onda da se kod njih razvije svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine?”, kaže za CIN-CG Jasminka Milošević iz Udruženja profesora filozofije.

Prema podacima Eurostata iz 2020. godine, neke države u Evropi izdvajaju i oko tri odsto budžeta za ove potrebe. Zakonom o budžetu za 2023. godinu, izdvajanja Crne Gore za kulturu iznose tek 0,9 odsto.

Centar za građanske slobode (CEGAS) i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), upozoravaju na moguće posledice izigravanja i kreativnog tumačenja pravnih normi prilikom izbora više države tužiteljke i doskorašnje članice Tužilačkog savjeta, Tatjane Begović, na funkciju v.d. VDT-a. 

Ne ulazeći u nesporne reference tužitelje Begović, smatramo da ovakvi pravni presedani i izigravanje normi, koji su suprotni odredbama Zakona o državnom tužilaštvu, a koji zabranjuje da se članovi Tužilačkog savjeta biraju za rukovodioce tokom trajanja mandata, otvara prostor i stvara praksa, koja će dati istu mogućnost nekom novom sastavu Tužilačkog savjeta, da na isti način predlažu i biraju kandidate, koji ne ispunjavaju uslove propisane zakonom. 

Cijenimo da se izborom Begović, na način da je podnijela ostavku na članstvo u Savjetu svega pola sata prije izbora i na taj način direktno izigrala jasno propisanu normu Zakona o državnom tužilaštvu, nepotrebno bacilo negativno svjetlo na početak v.d. VDT mandata tužiteljke Begović. Takođe, osnovano se otvorilo pitanje njenog zakonitog postupanja i spremnosti da zakonito i principijelno primjenjuje važeće pravne propise, imajući u vidu da je i sama pristala na izigravanje precizne norme, kako bi bila birana na ovu funkciju. 

Da bi se ubuduće spriječile moguće zlopotrebe, kreativna tumačenja i zaustavilo ovakvo postupanje, pozivamo članove Tužilačkog savjeta da u što hitnijem roku, predlože izmjene i dopune Zakona o državnom tužilaštvu, kojim bi se uz brojne promjene, koje trebaju ovom zakonu,  dodatno precizirali rokovi i propisao precizan postupak za predlaganja i izbora članova za rukovodeće pozicije u tužilaštvu, tokom trajanja njihovog mandata u Tužilačkom savjetu.

Tim CEGAS-a i CIN CG
https://cegas.me/2023/02/10/izigravanje-i-kreativno-tumacenje-pravnih-normi-u-tuzilackom-savjetu/

Nakon hapšenja više nosilaca visokih pravosudnih funkcija, sve je više zahtjeva da se u Crnoj Gori pokrene proces vetinga, kao u Albaniji. Iz Transparensi internešnela upozoravaju da se na Zapadnom Balkanu političari i partije na vlasti ističu po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Visoki funkcioneri iz pravosuđa i bezbjednosnog sektora, koji su u zatvoru zbog sumnji u kriminalno udruživanje i korupciju, nude milionske garancije kako bi se branili sa slobode, što otvara sumnju u porijeklo njihove imovine. To ukazuje i na slabosti, namjerne ili slučajne, zakonodavnog okvira koji ne predviđa detaljne provjere imovinskog stanja državnih službenika i funkcionera.

Tako je porodica bivšeg predsjednika Privrednog suda Crne Gore Blaža Jovanića za ukidanje pritvora nudila garanciju u nepokretnostima vrijednim 634.000 eura, dok je bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević ponudio 250.000 eura. I za Miloša Medenicu, sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice najavljena je ponuda, takođe u nekretninama.

Viši sud je ponudu Jovanića i Kovačevića odbio, ali je bio prihvatio predlog odbrane uhapšenog službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića, da ga uz jemstvo od čak 6,2 miliona eura u nekretninama i novcu pusti da se brani sa slobode. Međutim, sredinom januara je Vanraspravno krivično vijeće preinačilo odluku sudije za istrage pa je Lazović ostao u pritvoru.

Većina ovih ljudi, prema zvaničnim podacima, živjela je od službeničkih plata, od kojih su teško mogli nagomilati toliko novca koliko nude za jemstva.

Zbog sumnji u porijeklo imovine jednog broja visokih državnih i pravosudnih funkcionera, u Crnoj Gori se razmatra mogućnost uvođenja vetinga, kao jednog od mehanizama za borbu protiv korupcije. Veting je proces temeljnog istraživanja osobe (njene imovine, iskustva, stručnosti), kako bi se obezbijedila njena prikladnost za obavljanje određenih poslova.

Ministarstvo pravde je krajem prošle godine formiralo radni tim koji treba da izradi Analizu stvaranja uslova za uvođenje procesa vetinga u pravosuđu, uz sagledavanje iskustva drugih država, posebno susjedne Albanije. Tim je formiran nakon nove afere u pravosuđu - hapšenja specijalnog tužioca za organizovani kriminal Saše Čađenovića, koga Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da je bio u službi kriminalnog klana.

Veting je uveden u Albaniji 2016. godine usljed čega se skoro 50 odsto sudija i tužilaca našlo van sistema. Najveći broj njih podnio je ostavke kako bi izbjegli provjere, a jedan broj je razriješen. Veting proces se sprovodi i u Moldaviji, Rumuniji...

Urednik na albanskoj televiziji Ora njuz Isa Miziraj navodi da je jedan od ključnih rezultata vetinga u Albaniji odlazak korumpiranih tužilaca i sudija iz pravosudnog sistema.

"U tom procesu, koji je obuhvatio tužioce i razriješio stotine sudija, većina njih nije opravdala svoje bogatstvo. Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo smijeniti moćne sudije i tužioce koji su do tada važili za nedodirljive. Reforma pravosuđa je zatvorila nekoliko visokih funkcionera, među kojima i bivše ministre, ali i članove Skupštine koji su bili umiješani u korupciju", rekao je Miziraj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Advokatica Evis Garunja kazala je da je veting u Albaniji počeo nakon stupanja na snagu ustavnih amandmana i Zakona o prelaznom preispitivanju sudija i tužilaca.

"Preispitivanje je trebalo da se završi u roku od pet godina, ali je albanska Skupština na zahtjev Međunarodne monitoring operacije (IMO), Nezavisne kvalifikacione komisija (KPK) i javnih povjerenika 10. februara 2022. produžila mandat organa za provjeru za tri godine", rekla je Garunja za CIN-CG.

Dodaje da taj proces ima i nedostataka, jer je odlazak velikog broja sudija i tužilaca doveo do nagomilavanja predmeta.

Regionalna koordinatorka u Transparensi internešnelu Lidija Prokić za CIN-CG kaže da ta organizacija podržava veting kao pristup rješavanju veoma ozbiljnih problema u sudstvu i tužilastvu u svim zemljama regiona.

Ipak, upozorava da sam veting nije dovoljan da se postojeći problemi u potpunosti riješe i ne garantuje neometano funkcionisanje pravosuđa.

"Naša ranija istraživanja su pokazala da se sve države Zapadnog Balkana nalaze u zarobljenom stanju, a sistematsko urušavanje integriteta pravosudnih institucija jedan je od glavnih faktora koji omogućavaju zarobljavanje. U našem regionu, političari i partije na vlasti ističu se po izuzetno velikom uticaju na pravosuđe uključujući i najviše institucije pravosudnog sistema. Pod takvom vrstom pritiska spolja i iznutra, pravosuđe ne može da se izbori za sopstvenu nezavisnost", rekla je Prokić.

Konkretni predlozi najkasnije do kraja februara

Iz Ministarstva pravde su za CIN-CG kazali da članovi radnog tima najkasnije do kraja februara dostaviti konkretne predloge iz nadležnosti institucija, odnosno organa koji su ih delegirali.

"Članovi radnog tima iz Skupštine Crne Gore uradiće analizu uporedne prakse i međunarodnih standarda, dok će predstavnica Savjeta Evrope izraditi posebnu analizu relevantnih međunarodnih standarda i uporedne prakse", rekli su iz Ministarstva.

Lidija Prokić smatra da je najveća posljedica zarobljavanja pravosuđa nekažnjivost umiješanih u korupciju i organizovani kriminal, pogotovo kada se radi o visokim funkcionerima i njima bliskim počiniocima.

"Veting jeste bitan dio rješenja, ali je ključno obezbijediti mehanizme koji će garantovati nezavisnost sudstva i tužilaštva u kontinuitetu, konkretno kroz način na koji se sudije i tužioci imenuju i kroz uspostavljanje potpune transparentnosti rada i omogućavanje neometane nezavisne kontrole nad institucijama izvršne vlasti", kazala je Prokić.

Komentarišući proces vetinga u Albaniji, ona je rekla da je poslije dužeg perioda on počeo da donosi rezultate iako je u ranijim fazama pokazao određene slabosti - u prvom redu to da su ključne institucije pravosudnog sistema dugo bile van funkcije.

"Najznačajniji pomaci su posljedica djelovanja Specijalnog tužilaštva (SPAK) koje istražuje veoma važne slučajeve i to radi na temeljan način. SPAK je odlična ilustracija koliko je važno da takve institucije budu nezavisne i da ne trpe nikakve pritiske kako bi adekvatno mogle da obave svoj dio posla", navela je.

Ona je dodala da je bitno ograničenje procesa teško utvrđivanje imovine sudija i tužilaca u inostranstvu, jer nedostaje međunarodna saradnja.

Isa Miziraj navodi da je Albanija imala punu podršku Evropske unije i SAD, bez čega, smatra on, reforma pravosuđa nikada ne bi bila odobrena.

"SAD i EU su potrošile mnogo energije, novca i vremena pokušavajući da ubijede poslanike da odobre reformu", pojasnio je.

Kazao je da zbog vetinga, građani danas imaju više povjerenja nego prije deset godina da će pravda jednog dana biti zadovoljena.

Ipak, smatra da je Albanija bila nespremna za proces, jer nije bilo sudija spremnih da zamijene razriješene.

"Stvoren je i haos u Vrhovnom i Ustavnom sudu zbog procesa provjere, ali i zbog novog načina izbora sudija. Nažalost, Albanija je godinama bila bez funkcionalnog Ustavnog suda, nemoguće je zamisliti zemlju koja nema Ustavni sud i to je donijelo velike nepravde", rekao je Miziraj.

On je jedan od albanskih novinara koji je, zbog izvještavanja o vetingu, bio izložen pritiscima i zastrašivanjima.

"Naravno, sudija ili tužilac nije srećan kada mediji izvještavaju o njihovoj imovini ili bilo kom drugom važnom detalju koji se čuo na otvorenim veting sjednicama", kaže on.

Evis Garunja je, pozivajući se na podatke Nezavisne kvalifikacione komisije (KPK), rekla da je ova institucija do novembra 2021. godine provjeravala 60 odsto subjekata i da je pokrenula proces za preostalih 40 odsto.

KPK je od februara 2018. do kraja decembra 2022. godine donijela 604 rješenja, od kojih 216 odluka o razrješenju 128 sudija, 84 tužioca, kao i četiri rješenja o udaljenju sa dužnosti za tri tužioca.

Garunja je kazala da su, pored smanjenih kapaciteta pravosudnog sistema, nedostaci procesa direktno ili indirektno miješanje politike u veting ili izbor članova ustavnih tijela, kao i nedostatak konsenzusa između političkih partija za implementaciju vetinga i uspostavljanje ustavnih tijela i sudova.

Evropska komisija (EK) godinama upozorava Crnu Goru da je pravosuđe "osjetljivo na politički uticaj", a nakon hapšenja Medenice, Jovanića, Čađenovića, sve je više zahtjeva da se imovina funkcionera detaljno provjerava.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je u optužnici protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice navelo da sumnja da je ona, između ostalog, primala mito u novcu i nekretninama.

Vesna Medenica je uhapšena 17. aprila prošle godine na podgoričkom aerodromu, dok je pokušavala da se ukrca na let za Beograd. Hapšenju je prethodila objava transkripata razgovora na portalu Libertass, koje je Europol dostavio policiji Crne Gore koji navodno potvrđuju da se njen sin Miloš Medenica bavio krijumčarenjem cigareta i trgovinom droge. On je uhapšen 25. maja prošle godine.

Medenica je iz pritvora izašla u novembru prošle godine, nakon skoro sedam mjeseci, dok je njen sin i dalje u pritvoru. Advokat Miloša Medenice najavio je nakon novogodišnjih praznika da će, ako mu ne bude ukinut pritvor, porodica ponuditi jemstvo u nekretninama kako bi mu se dozvolilo da se brani sa slobode.

Vesnu i Miloša Medenicu SDT je optužilo za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, davanje i primanje mita, zloupotrebu službenog položaja...

Medenice prema zvaničnim podacima imaju tri kuće i tri stana

Vesna Medenica, njen sin Miloš i ćerka Marija posjeduju tri kuće i tri stana ukupne površine oko 700 kvadratnih metara, vrijednosti skoro milion eura. Te nekretnine se nalaze u Podgorici i Kolašinu, pokazuju dostupni podaci iz državnog katastra i registara Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).

Vesna Medenica je u imovinskom kartonu za 2020. godine koji se podnosi ASK-u, dok je još bila na funkciji, prijavila kuću u Zagoriču od 146 kvadrata uz građevinsko zemljište od 334 kvadrata, kao i livade i šume od oko dvije hiljade kvadrata.

Kuće sa placevima od nekoliko stotina kvadrata u Zagoriču se, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, prodaju od 900 do nekoliko hiljada eura po kvadratu, tako da kuća Medenice, koju je prijavila kao nasljedstvo, košta najmanje 130 hiljada eura. Livade i šume, za koje nije navedeno gdje se nalaze, Medenica je 2020. prijavila kao poklon, a ranije su iz ASK-a rekli da se radi o poklonu srodnika u prvoj liniji i da zemljište vrijedi 50.000 eura.

Iz ASK-a, međutim, za CIN-CG nijesu željeli da kažu kolika je vrijednost ukupne imovine Medenice, objašnjavajući da nemaju zakonsku nadležnost da procjenjuju vrijednost imovine javnih funkcionera i državnih službenika koji imaju obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini.

"Procjenu vrijednosti imovine može da radi nadležni poreski organ. Ako Agencija posumnja da imovina javnog funkcionera ne odgovara prihodima tada ne vrši vještačenje, već podatke dostavlja nadležnom tužilaštvu na dalje postupanje", kazali su iz ASK.

Na pitanje da li je Agencija nekada posumnjala u vjerodostojnost dostavljenih podataka Medenice i da li je radila provjere, odgovorili su da su prilikom kontrola njenih izvještaja o prihodima i imovini utvrdili da prijavljeni podaci odgovaraju onima kojima raspolažu relevantne institucije.

Medenica nije dozvolila pristup njenim bankarskim računima.

Prva dama pravosuđa i čuvarka Prve familije

Tokom dugogodišnje karijere, Medenica je imala brojne privilegije od države - od dobijenog stana i kredita pod povoljnim uslovima, prodaje zemljišta prijatelju po nerealnoj cijeni, do biznisa njenog sina.

Njeno napredovanje u pravosuđu u dijelu javnosti se često pripisuje prijateljskim vezama sa Anom Đukanović, bivšom sutkinjom Vrhovnog suda i sestrom predsjednika države Mila Đukanovića.

Đukanović je i sam potvrdio prijateljske veze s Medenicom.

"Sa gospođom Medenicom sam dugogodišnji prijatelj. Takođe, sa gospođom Medenicom sam vrlo intenzivno sarađivao u periodu kada smo oboje obavljali državne funkcije i to je sve što vam o tom odnosu mogu kazati", rekao je Đukanović novinarima nakon hapšenja Medenice.

Medenica je u parlamentu 2007. saopštila da je ponosna na prijateljstvo sa Anom Đukanović, nakon kritika da je zbog privatnih veza sa njom postala vrhovna državna tužiteljka.

Medenica je karijeru počela kao sudija Opštinskog suda u Kolašinu. Bila je zatim opštinska javna tužiteljka, zamjenica Višeg državnog tužioca u Podgorici, sutkinja Višeg suda u Podgorici, a 2003. godine imenovana je za vrhovnu državnu tužiteljku Crne Gore i na toj funkciji ostaje do 2007. kada je izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda.

U periodu kada je bila vrhovna državna tužiteljka, u javnosti je kritikovana što je nakon godinu imenovala vjenčanu kumu Stojanku Radović za specijalnu tužiteljku za suzbijanje organizovanog kriminala.

Medenica je kao VDT zaključila istragu u aferi Telekom, koju su kasnije pokrenuli američki istražni organi.

Crnogorska Komisija za hartije od vrijednosti (KHOV) tražila je 2006. da se provjere činjenice u slučaju sklapanja spornih konsultantskih ugovora sa preduzećima Sigma i Roli. Medenica je tražila pomoć ekspertskog tima Ekonomskog fakulteta koji je krajem 2006. godine dostavio mišljenje da nije bilo zloupotreba i tužilaštvo je zatvorilo slučaj.

Američka komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je 2012. da je došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom prodaje njihovih telekomunikacionih kompanija Mađar Telekomu. U tužbi protiv Mađar Telekoma SEC je tvrdila da su njegovi direktori Elek Štraub, Andraš Balog i Tamaš Morvai odobrili isplatu 7,35 miliona eura najmanje dvojici crnogorskih državnih funkcionera i "sestri najvišeg državnog zvaničnika, koja se bavi advokaturom" i to preko lažnih konsultantskih ugovora, koji su poslužili da bi Mađar Telekom pod povoljnim uslovima kupio Crnogorski Telekom.

Ana Đukanović je negirala optužbe da je primila mito.

Medenica je predsjednica Vrhovnog suda bila od 19. decembra 2007. pa sve do 30. decembra 2020. kada je pod pritiskom javnosti i međunarodnih partnera podnijela ostavku, jer je na funkciju izabrana treći put, suprotno Ustavu.

Godišnje zarađivala oko 40 hiljada

Medenica je godišnje zarađivala oko 40.000 eura, a osim plate predsjednice Vrhovnog suda dobijala je naknade kao članica Sudskog savjeta, predsjednica Komisija za testiranje kandidata za sudiju, članica Komisije za polaganje pravosudnog ispita, članica Savjeta za vladavinu prava, predsjednica Komisija za ocjenjivanje rada sudija...

I pored toga, ona je od države dobila stan, a zatim i novčanu pomoć za rekonstrukciju kuće u Zagoriču.

Ona je u julu 2017. godine uputila zahtjev Vladinoj Komisiji za rješavanje stambenih potreba, čiji je predsjednik bio Predrag Bošković (DPS), u kojem je navela da je kuću u Zagoriču naslijedila od pokojnog supruga i da joj je za rekonstrukciju potrebno 30 hiljada eura.

Komisija je, međutim, odobrila Medenici 40 hiljada eura, po povoljnim uslovima. Od toga je Medenica trebalo da vrati osam hiljada. Međutim, dobila je popust od 15 odsto za jednokratnu uplatu što joj Komisija oduzima od odobrenog iznosa i uplaćuje joj 33.200 eura, tako da Medenica zapravo ništa nije vratila.

I članovi Vladine Komisije sada su pod lupom SDT-a zbog sumnje u zloupotrebe službenog položenja i nanošenja štete državi.

Medenica je ranije dobila stan od države od 80 kvadrata, koji je 2015. poklonila ćerki, što je navela u imovinskom kartonu.

Ona je na konferenciji za novinare u oktobru 2019. godine rekla da je 1999. godine dobila stan na korišćenje od države, u kojem je bila do 2005. kada su se stekli uslovi za njegov otkup.

"Otkup tog stana, sa svim drugim dodacima bio je 17.000 eura. Kako je plata tada bila 300 eura, ja sam se obratila Vladi, normalno po njihovim tada kriterijumima, i dobila 20 hiljada eura, otkupila stan i postala vlasnik", pojasnila je Medenica.

Medenica je imala i zemljište od oko 27 hiljada kvadrata u Kolašinu u selu Ravni kojeg je, sredinom 2015. prodala of-šor firmi biznismena Zorana Bećirovića za skoro pet eura po kvadratu, odnosno ukupno oko 135 hiljada eura.

Ona se u oktobru 2019. odgovarajući na pitanja novinara požalila da je cijena bila niska, ali je "morala da proda".

"Ni pet eura po kvadratu... Ja nijesam kupila, pa da ne mogu da dokažem odakle mi novac. Nego ono što je 300 godina bilo moje familije, ja sam morala da prodam, da bih obezbijedila budućnost svoje djece, da bih sanirala posljedice iznenadne smrti svoga supruga", rekla je Medenica.

MANS je, međutim, pozivajući se na rješenje kojim je Opština Kolašin utvrdila iznos poreza na zemljište za 2015. godinu, objavio da je tržišna vrijednost četiri parcele u selu Ravni kod Kolašina, bila čak deset puta manja od one po kojoj ih je Medenica prodala Bećiroviću.

"Kolašinski Sekretarijat za privredu i finansije utvrdio je da je tržišna vrijednost oko 27 hiljada kvadrata zemljišta 2015. godine bila nešto preko 12.000 eura, odnosno u prosjeku oko 40 centi po kvadratu", objavio je MANS upozoravajući na poslovne odnose između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda i biznismena, koji otvaraju brojna pitanja u vezi nepristranosti Medenice.

Sin trgovao gorivom, dobijao kredite od IRF-a

Miloš Medenica, prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), osnivač je i direktor preduzeća Timi, čija je djelatnost trgovina na veliko čvrstim, tečnim i gasovitim gorivima i sličnim proizvodima. Prema posljednjim objavljenim bilansima za 2020. godinu, kapital preduzeća iznosi 35.353 eura.

Preduzeće je osnovano 2013. godine, a krajem 2020. godine je izgubilo licencu za trgovinu na veliko naftnim derivatima, odlukom Regulatorne agencije za energetiku (RAE).

U obrazloženju odluke navodi se da je Agencija licencu Timiju oduzela na osnovu Zakona o energetici kojim je propisano da se licenca privremeno oduzima subjektu koji "energetske sisteme ne održava u ispravnom i bezbjednom stanju i u skladu sa tehničkim propisima kojima se uređuju uslovi eksploatacije objekta i zaštita životne sredine".

U maju 2018. godine preduzeće Miloša Medenice dobilo je od Agencije za duvan dozvolu za prodaju duvanskih proizvode na malo u prodavnici, u mjestu Jabuka, kod Kolašina, u blizini kampa radnika kineske kompanije CRBC koja je izgradila prvu dionicu auto-puta Bar–Boljare.

Prema podacima Agencije za duvan, dozvola za prodaju duvanskih proizvoda na malo Milošu Medenici je istekla u maju 2020. godine.

Portal RTCG je prošle godine objavio i da je preduzeće Timi godinama upravljalo restoranom Pirun, koji se nalazi uz kamp za radnike u mjestu Jabuka i taj ugostiteljski objekat je pod lupom istražnih organa.

CIN-CG je uputio pitanja SDT-u da li je tačno da je Miloš Medenica upravljao tim objektom i da li sumnjaju da je tu bilo neke nelegalne trgovine, ali odgovor nije stigao.

Timi je dobio i dva kredita od državnog Investiciono-razvojnog fonda. Firma Miloša Medenice prvi kredit od državnog IRF-a od 200.000 eura dobila je u oktobru 2016. godine, a drugi od 195.000 eura 2018. godine.

IRF je oba kredita Timiju odobrio za refinansiranje tekućih kreditnih zaduženja, s tim što je prvi kredit odobren preko poslovne banke, a drugi je odobrio direktno IRF.

Na čelu IRF-a tada je bio bivši poslanik DPS-a Zoran Vukčević koji je u februaru 2021. hapšen zbog sumnje u nezakonitu raspodjelu i trošenje novca iz Abu Dabi fonda, zbog čega je, prema sumnjama tužilaštva, budžet Crne Gore oštećen za više desetina miliona eura. Protiv Vukčevića je prošle godine podignuta optužnica zbog sumnje u falsifikovanje i uništavanje originalne arhivske dokumentacije u IRF-u nakon parlamentarnih izbora 2020. godine kada je DPS izgubio vlast.

Kuće u Kolašinu, stanovi u Podgorici

Prema podacima iz katastra, Miloš Medenica je suvlasnik porodične kuće u Kolašinu od 102 kvadrata. Kako je navedeno, on je kuću, sa pomoćnom zgradom i dvorištem od 356 kvadrata, naslijedio i pripada mu polovina, a druga polovina njegovoj sestri Mariji.

Miloš Medenica je vlasnik i kuće od 187 kvadrata i dvorišta od 112 kvadrata i livada od oko hiljadu kvadrata, takođe u Kolašinu, u blizini centra grada.

Prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, kvadrat kuća (starogradnja), koje se prodaju uglavnom sa dvorištima od nekoliko stotina metara kvadratnih, u Kolašinu košta od 700 do 2.000 eura. To znači da kuće Medenice koštaju najmanje 70.000 i 130.000 eura. Cijene zemljišta u centru Kolašina kreću se od 150 do 1200 eura po kvadratu, tako da livade Miloša Medenice koštaju najmanje 150 hiljada eura.

Sin Vesne Medenice ima i dva stana u Podgorici, dvosobni od 91 kvadrat i jednosobni od 68 kvadrata u naselju ispod Gorice.

Prema podacima iz katastra Medenica je ove stanove kupio, a na njih je 2018. godine upisana hipoteka po osnovu kredita koje je njegovo preduzeće Timi uzelo od IRF-a. Stanovi na ovoj lokaciji (ispod Gorice) prelaze cijenu od 2.000 eura za kvadrat, što znači da stanovi Medenice koštaju oko 180 hiljada i 140 hiljada eura.

Izazvao urbanistički haos u Krašićima

Medenica je gradio vilu u Krašićima, ali je krajem 2021. godine prodao turskom državljaninu. Njegova vila je godinama bila u centru pažnje javnosti zbog prekoračenja dozvoljene gradnje i urbanističkog haosa jer su zgrade skoro ušle u more.

Vilu, koju sada istražuje SDT, gradio je sa partnerima Radom Arsićem i Željkom Kovinićem, a dozvolu za izgradnju izdalo je Ministarstvo održivog razvoja u julu 2012. godine, kada je na njegovom čelu bio Predrag Sekulić (DPS). Dozvoljena je gradnja turističkih vila sa podrumom, suterenom i prizemljem, ukupne bruto građevinske površina 440 kvadratnih metara.

MANS je u aprilu prošle godine objavio da je Miloš Medenica prodao vilu u Krašićima za 700.000 eura, iako je u izgradnju tog objekta uložio tek 16.000 eura, dok je ostatak finansirao tivatski biznismen Rado Arsić.

Ćerka Vesne Medenice, Marija, posjeduje stan od 80 kvadrata u Podgorici u naselju Kruševac, pokazuju podaci iz katastra. Taj joj je stan poklonila majka. Na ovoj lokaciji kvadrat stana košta od 1.500 hiljada pa do nekoliko hiljada eura, tako da je stan Marije Medenice vrijedan najmanje 120 hiljada eura. Marija posjeduje i 50 odsto kuće od 102 kvadrata u Kolašinu, koju je naslijedila, dok polovina pripada njenom bratu Milošu.

Kovačević ima stan u Bečićima i pašnjak na Krimovici

Dragan Kovačević, prema zvaničnim podacima iz katastra i imovinskog kartona, ima stan u Bečićima od 31 kvadrata, pašnjak na Krimovici od 250 kvadrata, stan od 118 kvadrata u Podgorici i livadu u Donjoj Gorica 1.100 kvadrata. U Danilovgradu ima kuće od 51 i 90 kvadrata u susvojini, kao i nekoliko hiljada kvadrata šuma, livada i pašnjaka.

U katastru se na Petra Lazovića ne vodi nijedna nekretnina, dok je njegov otac Zoran Lazović suvlasnik kuće u katastarskoj opštini Orahovac u Bijelom Polju od 31 kvadrata, kao i livada, šuma, pašnjaka i voćnjaka od oko 40 hiljada kvadrata. U Podgorici ima kuću od 250 kvadrata.

Branilac Petra Lazovića je u ponudi za jemstvo naveo nekretnine i 100.000 eura njegovog oca Zorana. Zoran Lazović je u imovinskom kartonu za 2020, dok je bio na funkciji pomoćnika direktora policije, naveo da mu je godišnji prihod u Upravi policije iznosio 13.560 eura. Njegova supruga u Fondu PIO je imala godišnji prihod 4.032 eura. Lazović je prijavio i 30.000 godišnjeg prihoda od poljoprivrede i ušteđevinu od oko 67  hiljada eura.

Blažo Jovanić, kako je ranije CIN-CG objavio, ima stan u Podgorici, a u Nikšiću ljetnikovac sa bazenom i sportskim terenima. Kao nasljedstvo je prijavio nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata u Nikšiću - od čega mu pripada polovina.

Inspekcijski pregled pokazao je da je tokom izborne godine u Rožajama posječeno tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu

Đurđa RADULOVIĆ

Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore (UIZP) podnijela je 19. januara krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (bivša Uprava za šume), zbog prekomjerne sječe u Rožajama tokom izborne 2020. godine. Osnov za to bio je rezultat inspekcijskog pregleda koji je urađen na inicijativu MANS-a. Upravom za šume (UZŠ) tada je rukovodio Nusret Kalač, dugogodišnji funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS).

Inspekcijski pregled, koji je inicirao MANS, pokazao je da je tokom 2020. Uprava za šume u Rožajama posjekla tri puta više četinara nego što je bilo predviđeno planom za tu godinu. Pregled su u decembru 2021. obavili šumarski inspektori Milutin Vukić i Zufer Sijarić.

U izbornoj godini, posječeno je za stanovnike ruralnih područja najmanje 8.200 metara kubnih četinara, gotovo 6.000 kubika više od plana.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede potvrdili su za CIN-CG da je u Rožajama te godine bila planirana sječa od svega 2.425 kubika četinara za lokalno stanovništvo.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić, po struci šumarski inženjer, za CIN-CG kaže da se ova šumska šteta mjeri milionima eura.

”Moja slobodna procjena je da je ekološka šteta od ove bespravne sječe pet do sedam miliona eura, dok je ekonomska šteta od oko pola miliona do 700 hiljada eura”, kaže Gazdić.

Iako je inspekcijski pregled urađen u decembru 2021, Uprava za inspekcijske poslove je podnijela krivičnu prijavu protiv Uprave za gazdovanje šumama i lovištima tek sada, nakon brojnih pitanja CIN-CG o ovom slučaju. Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Rožaje potvrdili su za CIN-CG da je izviđaj počeo 19. januara.

Nedavno postavljeni v.d. pomoćnika direktorice Uprave za inspekcijske poslove, Darko Rašović, koji koordinira rad šumarske inspekcije, kazao je za CIN-CG da je krivična prijava trebalo da bude podnesena prošle godine.

”Inspektori za šumarstvo zatekli su niz nepravilnosti prilikom pregleda koje nisu imala obilježja prekršaja, već krivičnog djela. Nakon saznanja da slučaj još nije u tužilaštvu, Uprava za inspekcijske poslove je podnjela krivičnu prijavu”, rekao je Rašović.

Prema njegovim riječima, Uprava za šume je kao oštećeni organ trebalo da podnese krivičnu prijavu.

CIN-CG je razgovarao sa više izvora iz sektora šumarstva Crne Gore, koji žele da ostanu anonimni, a koji tvrde da je prekomjerna sječa u Rožajama bila dio programa kupovine glasova pred izbore 2020. Uprava za šume od sporne sječe u Rožajama prihodovala je svega oko 82.000 eura, što znači da je kubik drveta vrijedio oko 11 eura - višestruko manje od cijene na tržištu.

Počinjen niz krivičnih djela

Šef područne jedinice Rožaje tada je bio Remzo Ibrahimović. Istraživanje CIN-CG ukazuje na sumnju da su Ibrahimović i tadašnji prvi čovjek Uprave za šume Nusret Kalač grubo prekršili Zakon o šumama, da je sumnjiva dokumentacija i da je sječa obavljena bez odobrenja Ministarstva poljoprivrede kojim je tada rukovodio Milutin Simović (DPS).

Ibrahimović je nakon inspekcijskog pregleda uložio prigovor u kojem se pozvao na niz dokumenata, koja navodno pokazuju da su sporne sječe legalne.

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a za slobodan pristup informacijama “Pitajte institucije”’ došao do te dokumentacije. Dokumentaciju za ovu operaciju potpisivali su Ibrahimović i Kalač. Istraživanje CIN-CG pokazuje da dokumenti nijesu mogli biti pokriće za prekomjernu sječu.

Dva odobrenja za sječu od skoro 2.000 kubika potpisao je Nusret Kalač. Prema dokumentima, riječ je o takozvanoj sanitarnoj sječi, odnosno drvetu koje se mora ukloniti zbog stradanja u požaru, suši i slično.

Prema Zakonu o šumama Crne Gore kada se radi sječa ovakve vrste, neophodno je donijeti takozvani plan sanacije, koji usvaja Ministarstvo poljoprivrede. To se 2020. nije desilo.

”U toku 2020. godine Uprava za gazdovanje šumama nije inicirala prema Ministarstvu donošenje plana sanacije šuma’’, rekli su za CIN-CG iz Ministarstva poljoprivrede.

CIN-CG je tražio komentar i od Gazdića.

”Nisam upoznat sa konkretnim slučajem, ali ako je tako, radi se o grubom kršenju Zakona o šumama. Planovi sanacije su najbolji način saniranja štete i tu su da bi se poštovali. Svako ko krši zakon mora odgovarati’’, kazao je on za CIN-CG.

Sumnja da je Uprava za šume lažirala podatke

Još jedan dokument na koji se Ibrahimović poziva u prigovoru je izvještaj o realizaciji, koji pokazuje koliko je drveta posječeno za potrebe lokalnog stanovništva u 2020. Prema tom izvještaju, sječa od preko 8.000 kubika djeluje legalno. Međutim iz Ministarstva poljoprivrede su za CIN-CG potvrdili da ovolika sječa nije mogla biti urađena, što upućuje na to da se Ibrahimović poziva na dokument koji nije odobren u Ministarstvu.

Problem je i što je dokument iz decembra 2021. kada je rađen inspekcijski pregled. Međutim, ovakav izvještaj morao je biti sačinjen i usvojen od Ministarstva najkasnije do marta 2021.

Iz Uprave su CIN-CG dostavili dokument koji je Ministarstvu poslao Kalač u januaru 2021, koji prikazuje da je u Rožajama posječeno gotovo duplo manje šume nego što piše u izvještaju Područne jedinice Rožaje, na koji se poziva Ibrahimović. Sve to budi sumnju da su lažirane brojke za Ministarstvo.

Još dokumenata potvrđuje da podaci o poslovanju Područne jedinice Rožaje, koje je usvojilo Ministarstvo, nisu tačni. Izvještaj o radu Uprave za šume za 2020. godinu, koji je usvojilo Ministarstvo, pokazuje da se tokom 2020. u Rožajama drvo sjeklo u 118 takozvanih šumskih odjeljenja. Međutim, inspekcijski nadzor je pokazao da se sjeklo u gotovo 200 odjeljenja, samo za potrebe lokalnog stanovništva.

CIN-CG je zbog ovog slučaja kontaktirao Kalača. On je rekao da je čuo da je podnijeta krivična prijava, ali da ga još niko nije kontaktirao i da je za sve što se dešavalo u Rožajama odgovorno rukovodstvo tamošnje Područne jedinice.

I bivši rukovodilac Područne jedinice Rožaje Remzo Ibrahimović kazao je za CIN-CG da je upoznat sa krivičnom prijavom. On tvrdi da je sve radio po zakonu, te da je nastojao da uvede red u PJ Rožaje.

”Kao šef PJ nisam mogao imati uvid na to ko i koliko sječe. To je posao ljudi koji rade na terenu”, rekao je Ibrahimović.

Prvo sjekli nelegalno, pa promijenili planove sječe

CIN-CG je preko aplikacije MANS-a “Pitajte institucije” došao i do rebalansa plana PJ Rožaje za prodaju drveta lokalnom stanovništvu za 2020.

Rebalans je promjena plana i morao se raditi prije sječe. Rebalans je, međutim, datiran na 14.12. 2020, kada je sezona za sječu uveliko gotova i kada je šteta već nastala. Rebalans je usvojila samo PJ Rožaje, ne i organi višeg nivoa.

Rebalans plana za dodjelu ogreva i tehničkog drveta lokalnom stanovništvu morala je usvojiti Uprava za šume, uz saglasnost Ministarstva, kaže za CIN-CG Darko Rašović.

Ibrahimović u svom prigovoru navodi da je rebalans predat za usvajanje u Pljevljima, ali nema potvrde da je i usvojen.

Rašović je kazao da će sva sporna dokumentacija biti proslijeđena tužilaštvu.

CIN-CG se povodom sporne dokumentacije obratio i Upravi za gazdovanje šumama i lovištima. Taj organ nam je javio da je nakon pitanja CIN-CG formirana komisija za ispitivanje dokumentacije radi davanja “iscrpnih odgovora”, koje ipak nijesmo dobili. Oni su kazali da se ne mogu detaljnije izjasniti “dok je postupak izviđaja u toku”.

Srđan Pejović, nedavno smjenjeni direktor Uprave za šume, kazao je za CIN-CG da je smijenio Ibrahimovića sa mjesta direktora PJ Rožaje početkom prošle godine zbog rezultata inspekcijskog pregleda koji je pokrenuo MANS.

Iz Ministarstva poljoprivrede su kazali za CIN-CG da su tokom 2021. godine reagovali na povećanu prodaju drveta lokalnom stanovništvu, te da su rezultati Uprave za šume tokom 2020. godine bili osnov da se Kalač smijeni sa mjesta direktora. Tada je Ministarstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Kalača zbog poslovanja sa šumskim koncesijama. U januaru ove godine je i Udruženje malih drvoprerađivača iz Plava podnijelo krivičnu prijavu protiv njega, takođe zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja u poslovima sa koncesijama.

Haos u evidenciji

Iako se u šumarstvu prave detaljni planovi za sječu po takozvanim šumskim odjeljenjima, inspekcijski nadzor koji je pokrenuo MANS pokazuje da se planovi uopšte ne poštuju.

Tako je sječa drveta za lokalno stanovništvo obavljena u skoro 200 šumskih odjeljenja u Rožajama umjesto planiranih 97.

Iako je pravilo da se sječa u jednom šumskom odjeljenju obavlja jednom u deset godina, papiri pokazuju da se u neka odjeljenja u Rožajama samo tokom 2020. ulazilo više puta.

Uz to, zaposleni zaduženi za evidenciju sječe ne navode sve potrebene podatke, navodi se u zapisniku inspekcije.

Prilikom kontrole, zaposleni u PJ Rožaje, objašnjavaju da je određena količina drveta iskorišćena za gradnju mosta na rijeci Ibar. Međutim, o tome ne postoje dokazi ni dokumentacija, tvrde iz Uprave za šume.

Nepoštovanje planova je propast za šume

”Smatram da se sječa šuma u Crnoj Gori isplati samo manjoj grupi ljudi koji godinama ne mareći za stanje namiruje svoje potrebe’’, kaže Gazdić za CIN-CG.

Nepoštovanjem planova sječa izazivaju se ogromne štete poput erozija zemljišta i poplava, objašnjava Gazdić.

”Oni koji se bave sječom šuma zaboravljaju da je glavna funkcija šuma zaštita. Tu spadaju regulacija voda, zaštita od erozija i vjetra, ali i zaštita brojnih vrsta kojima su šume dom’’, kaže on.

Iako se u Crnoj Gori računaju uglavnom finansijske štete, ekološka šteta je, kako dodaje, obično desetostruko veća.

Objašnjava da se ekonomska šteta odnosi isključivo na finansijski gubitak od prodaje drveta, dok u ekološku spadaju brojne dugoročne posljedice poput erozije zemljišta.

”Prema nekim istraživanjima, potrebno je više od 80 godina da se povrati funkcija šumskog zemljišta nakon štete. Za vještačko podizanje i gajenje šume na uništenom hektaru potrebno je 2.000 eura. Klimatske promjene i velike ljetnje suše utiču na mlade sadnice, pa je jako teško sada podići novu šumu. Upoznao sam se sa situacijom u šumarstvu u skoro svim zemljama EU i sa sigurnošću kažem da je situacija u šumarstvu Crne Gore jako loša", tvrdi on.

Prema njegovim riječima, izgled šumskih odjeljenja nakon sječe govori da vlada haos, i ne samo u Rožajama.

”Svake godine biolozi koji rade na uspostavljanju mreže zaštićenih područja Natura 2000 šalju slike katastrofalnih sječa iz svih djelova države’’, navodi on.

Da prilike nijesu loše samo u Rožajama potvrđuje i informacija da je nedavno podnijeta krivična prijava zbog prekomjerne eksploatacije šuma u Beranama.

Sada je na pravosuđu da odgovori zašto je toliko stabala posječeno u izboroj godini, da li su tako kupovani glasovi lokalnog stanovništva i koliko štete društvu nosi ovakvo gazdovanje vrijednim resursima.

Centar za građanske slobode (CEGAS), pozdravlja inicijativu člana TS, Steva Muka, da se Tužilačkom savjetu , dostavi dokumentacija od strane nadležnih tužilaštava, kako specijalnog tako i viših tužilaštava, u dijelu predmeta koji se tiču problema eksploatacije šljunka, s obzirom na značaj ovog pitanja, kako u pravosuđu, tako i u javnosti.

Raduje činjenica da je predlog za usvajanje ovog pitanja, da bude dio današnje sjednice, jednoglasno prihvaćen , što može dati nadu da će u što boljoj mjeri doći do rasvjetljavanja ovakvih slučajeva.

Raspravljaući o inicijativi kolega iz Akcije za ljudska prava, o načinu primjene Strategije za istraživanje ratnih zločina Državnog tužilaštva Crne Gore od 2021-2022.godine, članovi će podrobno razmotriti na koji način će dati svoj doprinos u dijelu zakonskih ograničenja, zbog osjetljivosti samih postupaka.

TS je i danas  raspravljao da li je dužan ispitivati djelotvornost istrage, prilikom odlučivanja po pritužbama. Mišljenja članova su bijela podijeljena.

 U slučaju “Grujičić”, dva člana Komisije za odlučivanje po pritužbi, smatrala su da se TS, tj.Komisija za odlučivanje po pritužbi, ne mogu baviti ispitivanjem djelotvornosti istrage, dok je treći član TS i Komisije, smatrao da se o djelotvornošću istrage treba baviti, s obzirom na Zakon o Državnom tužilaštvu , gdje je jasno predviđeno da Državno tužilaštvo svoju funkciju vrši na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora.

CEGAS smatra da sve ove dileme TS nastaju i iz razloga potrebe izmjene krovnog Zakona o Državnom tužilaštvu Crne Gore, koji će pratiti uslađenost podzakonskih akata.

www.cegas.me