Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), od 15. 3. 2026. godine počinje realizaciju projekta „Jačanje demokratske otpornosti kroz profesionalno novinarstvo“ (Supporting democratic resilience with professional journalism). Projekat se sprovodi u okviru šireg programa „MedIA-Lit“, koji vodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji (HCHRS), Helsinškim komitetom za ljudska prava u Sjevernoj Makedoniji (MHC), Tirana centrom za izvrsnost u novinarstvu (TCJE) iz Albanije i Atlantskom inicijativom (AI) iz Bosne i Hercegovine. Program se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore.

Opšti cilj projekta je doprinos demokratskom razvoju Crne Gore kroz jačanje profesionalizma u medijima. Projekat je usmjeren na povećanje demokratske otpornosti i svijesti crnogorskog društva, kroz produkciju istraživačkih, rješenjima orijentisanih i konstruktivnih medijskih sadržaja koji se bave ključnim faktorima koji podrivaju demokratske procese i evropski put Crne Gore. Tokom realizacije projekta, CIN-CG će sprovoditi novinarska istraživanja o najvažnijim izazovima i praksama koje ugrožavaju osnovne demokratske vrijednosti i društvenu otpornost. Na osnovu tih nalaza biće pripremljene i objavljene medijske priče koje će na profesionalan i odgovoran način informisati javnost o problemima koji utiču na usporavanje demokratizacije i procesa pristupanja Evropskoj uniji. Poseban fokus biće stavljen na informisanje građana, institucija, civilnog sektora i medija kroz različite kanale komunikacije, uključujući medije, podkaste i društvene mreže. Takođe, planirana je izrada e-knjige na crnogorskom i engleskom jeziku kako bi se lokalna, međunarodna javnost i relevantni akteri upoznali sa ključnim nalazima projekta. Projekat će trajati deset mjeseci.

U slučaju da se izgradi hidroelektrana Buk Bijela na Drini, koju planiraju Republika Srpska i Srbija, Crna Gora bi izgubila dio svoje teritorije, izgubila bi dio Tare i Pive, bila bi ugrožena područja koja su pod zaštitom UNESCO, a naša država ne bi imal nikakve koristi od toga

Predrag NIKOLIĆ

Projekat Hidroelektrane (HE) Buk-Bijela, planiran na Drini, koji realizuju Republika Srpska i Srbija, mogao bi da ima dalekosežne posljedice po biljni i životinjski svijet u Crnoj Gori, ljude, klimu i turizam, a područja svjetske baštine Tara i Durmitor mogla bi da izgube taj status, upozoravaju stručnjaci sa kojima je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) razgovarao. 

Elektroprivrede dvije susjedne države tvrde da prekograničnog uticaja neće biti. U Crnoj Gori, koja je prije 22 godine izašla iz ovog projekta i u Skupštini donijela Rezoluciju o zaštiti Tare, institucije za sada nemaju adekvatan odgovor na potencijalne prijetnje, a dio vladajuće većine, lokalni funkcioneri i vrh Elektroprivrede Crne Gore podržava ovaj projekat. 

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske obavijestilo je, početkom ove godine, Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Crne Gore da je u toku  odobravanje Studije uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje hidroelektrane Buk Bijela. Studiju je izradio konzorcijum koji čine ViZ zaštita iz Banjaluke, Energoprojekt Hidro inženjering iz Beograda, Zavod za vodoprivredu iz Bijeljine i ECO Energy Consulting iz Podgorice.

Jedan od priloga ove studije odnosi se na prekogranični uticaj HE Buk Bijela na životnu sredinu Crne Gore. U njegovom rezimeu se navodi da se može zaključiti da izgradnja HE ,,neće imati značajan negativan uticaj na životnu sredinu u prekograničnim područjima Crne Gore. Uticaj je uglavnom u okvirima koji se manifestuju radom HE Piva''. 

I pored navodnog nultog uticaja, zbog obaveza predviđenim međunarodnim konvencijama, planirane su konsultacije sa crnogorskom stranom uz  redovno obavljanje monitoringa. U tom se dokumentu upućeje i kritika crnogorskim vlastima  da nijesu sarađivali tokom izrade Studije i Separata koji se odnosi na prekogranični uticaj na Crnu Goru. Kaže se da te aktivnosti ,,nisu bile praćene na odgovarajućem nivou od strane Crne Gore, iako se radi o proceduri koju je pokrenula Crna Gora''. 

NEUSPJELA JAVNA RASPAVA U PLUŽINAMA 

Nakon što su dobili Studiju od kolega iz Republike Srpske, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Crne Gore zakazalo je javnu raspravu 17. marta, u Plužinama. Rasprava o procjeni prekograničnog uticaja na životnu sredinu  projekata izgradnje hidroelektrane Buk Bijela bila je burna. Nakon tri sata debate, raspravu su napustili predstavnici civilnog sektora.

,,Javna rasprava je bila uz par rečenica formalno otvorena od strane našeg Ministarstva ekologije, nakon čega su tokom tri sata raspravu  facilitirali i vodili predstavnici investitora i stranih institucija iz Republike Srpske i Srbije, koji podržavaju projekat. Oni su davali i uzimali riječ, odgovarali, prećutno odobravajući atmosferu koja je kritičke glasove prisutnih NVO i građana, omalovažavala i ograničavala vremenski uz prekidanje, ne upozoravajući na podrugljive i neprimjerene komentare obrađivača, koju su zapravo trebali biti tu da pruže građanima stručne odgovore'', kaže za CIN-CG Nataša Kovačević, koordinatorka organizacije Bankwatch Network.

I biolog Vuk Iković za CIN-CG kaže da se ,,rasprava pretvorila u promociju brana na Drini i njenim pritokama, gdje su predstavnici sektora energetike iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije aplaudirali jedni drugima i političarima.''

,,Tara i Piva su crnogorske  rijeke  koje grade Drinu tako da brana na Drini, koja se planira na oko 10 km od naše granice, treba da nam obezbijedi korist, a ne štetu. To nas sleduje shodno međunarodnom pravu. Ipak o ovome nijesmo mogli čuti predstavnike Ministartva energetike i Ministratva ekologije već je glavnu riječ vodio investitor. Čak ni nakon tri sata rasprave nijesmo dobili odgovore od našeg rukovodstva. To znači da rukovodstvo ćuti dok država gubi teritoriju, to više nije neznanje, to je neodgovornost i rad za tuđe interese. Ovdje se nameće logično pitanje: Ko je i pod kojim uslovima traži da rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore ćuti na štetu Crne Gore, a u korist tuđih interesa'', pita se Iković.

CIN-CG od ,,druge strane'' nije uspio da dobije komentar o dešavanjima na raspravi osim kratke konstatacije da se radilo o performansu i optužbi da aktivisti nijesu mogli da sačekaju i čuju odgovore na postavljena pitanja. Iz Ministarstva ekologije zbog, kako su nam rekli, zauzetosti oko ispunjavanja EU agende, nijesu stigli da nam do zaključenja teksta odgovore na pitanja. 

U izvještajima sa javne rasprave, o tomo da nikakvog negativnog uticaja na Crnu Goru neće biti, govorili su Dušan Živković, generalni direktor Elektroprivrede Srbije i Danilo Mrdak, član tima koji učestvovao u izradi studije i profesor Univerziteta Crne Gore. Predsjednik opštine Plužine Slobodan Delić ukazao je da je vrijeme da se projekti počnu posmatrati kao nešto što treba da se realizuje a ne unaprijed negativno ocjene, dok je  Miro Vračar, finansijski direktor Elektroprivrede Crne Gore, naveo je da projektima poput HE Buk Bijela treba dati ozbiljan vjetar u leđa, a da se ozbiljnim pristupom otvorena pitanja mogu jednostavno prevazilaziti.

,,Ocjenjujemo da bi donošenje odluke na osnovu ovako sprovedene rasprave predstavljalo kršenje propisanih procedura i time bilo pravno nevalidno, uz potencijalno teške dugoročne posljedice po zaštitu životne sredine i međunarodni kredibilitite procesa'', navodi se u pritužbi na javnu raspravu koju su Ministarstvu ekologije, 24. marta, uputili Kovačević, Iković, Veselin Bajčeta iz Centra za nove inovacije i Jelena Popović iz Crnogorskog društva ekologa. 

JAVNA RASPRAVA U FOČI BEZ POMINJANJA PREKOGRANIČNOG UTICAJA 

Krajem februara u Foči je održana javna rasprava na kojoj je  predstavljen nacrt Studije uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje hidroelektrane Buk Bijela. ,,Na javnoj raspravi nije bilo riječi o mogućim negativnim uticajima na Crnu Goru'', kaže za CIN-CG ekološkinja Jelena Ivanić iz banjalučkog Centra za životnu sredinu. 

,,Projekat je u prošlosti više puta zaustavljan zbog zabrinutosti za kanjon rijeke Tare. Nova studija uticaja ne pruža dovoljno podataka o prekograničnim uticajima, a pored toga se i oslanja na nedokazane pretpostavke, poput ideje da bi se mladica mogla mrijestiti u Tari. Prekogranični uticaj nije dovoljno istražen i potencijalno je potcijenjen'', navodi Ivanić.

Nakon javne rasprave u Foči, koja je okupila veliki broj građana, stručnjaka i aktivista i pokazala podjelu između zagovornika i protivnika projekta, u bh javnosti se vodi intenzivna rasprava o projektu HE Buk Bijela. 

,,Gavne kritike odnose se na nedovoljno obrađen kumulativni uticaj, jer projekat u stvarnosti predstavlja širi sistem koji obuhvata tri velike hidroelektrane na rijeci Drini (Buk Bijela, Foča i Paunci), 11 manjih hidroelektrana na pritokama Sutjeska, Hrčavka, Klobučarica i Jabušnica, kao i dodatnih 16 zahvata na riječnim koritima s ciljem sprječavanja taloženja sedimenta u akumulaciji dugoj oko 30 km. Studija ne prikazuje stvarni obim zahvata i  zanemaruje kumulativne efekte koji bi mogli značajno promijeniti cijeli riječni sistem, uz ekološke posljedice poput fragmentacije toka rijeke, prekida migracionih puteva riba i ugrožavanja staništa mladice, koja je međunarodno zaštićena. Upitne su i predložene mjere zaštite, poput ribljih staza i poribljavanja koje su često vrlo neefikasne'', navodi Ivanić i kaže da su glavni argumenti investitora  potencijalne energetske i razvojne koristi projekta, uključujući stabilnu proizvodnju električne energije i nova radna mjesta.

Studije uticaja na životnu sredinu dala je novi zamah priči o gradnji ove HE, koja je stopirana u maju 2021. zbog međudržavnih i unutrašnjih problema. Dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska nijesu riješila spor oko ovog projekta. Ustavni sud BiH, je 2012, donio odluku da RS ne može samostalno raspolagati rijekom, Drinom, koja ima međunarodni značaj. I dok se čeka da se međuentitetski spor riješi, u pripremne radove, prostorije za radnike i pristupne puteve, do sada je uloženo preko 20 miliona eura. 

,,Projekat hidroelektrane Buk Bijela trenutno se nalazi u fazi nove procjene uticaja na životnu sredinu, ali postoje neriješena prethodna pitanja. Ključno otvoreno pitanje odnosi se na spor oko dodjele koncesije. Iako je Ustavni sud BiH utvrdio postojanje spora, nadležne institucije ga do sada nisu razriješile'', kaže Ivanić.

Ona objašnjava da potencijalni izvođači, uključujući kineske kompanije, izražavaju zabrinutost zbog neriješene pravne situacije. ,,Iako se projekat formalno nalazi u proceduri, njegova realizacija je neizvjesna i zavisi od rješavanja pravnog spora'', zaključuje Ivanić.

ŠTA PREDVIĐA PROJEKAT

Izgradnja hidroelektrane Buk-Bijela zajednički je projekat Srbije i Republike Srpske, vrijedan preko 200 miliona eura, a predviđeno je da ga finansiraju Elektroprivrede Srbije i Republike Srpske. Osnovano je i zajedničko preduzeće, Hidroelektroenergetski sistem Gornja Drina, a 2021. položen je i kamen-temeljac. 

Elektroinženjer Milan Niković za CIN-CG kaže da je HE Buk Bijela dio šireg plana za korišćenje hidroenergetskog potencijala rijeke Drine i njene pritoke Sutjeske, projekta hidroelektrane Gornja Drina, koji takođe uključuje tri manje elektrane (44 MW Foča, 43 MW Paunci i 44 MW Sutjeska), ukupnog kapaciteta 224 MW, godišnje proizvodnje električne energije od 871 GWh i ukupnih troškova od 390 miliona eura.

,,Izgradnja HE Buk Bijela i druge dvije planirane hidroelektrane, u sklopu planirane kaskade u gornjem toku Drine, pretvoriće taj dio rijeke u jezero dugačko skoro 30 kilometara. Akumulaciono jezero hidroelektrane Buk Bijela planirano je u dužini oko 11,5 kilometara, sa skoro 16 miliona kubnih vode, s ukupnom dužinom brane po kruni od 187 metara i najvećom visinom od 57 metara'', kaže Niković za CIN-CG. 

On ističe da ,,projekat ove hidroelektrane ne daje nikakav doprinos energetskom sistemu Crne Gore, obzirom da će pomenuta hidroelektrana raditi u energetskom sistemu druge države''.

Vlada RS i China National Aero-Technologi International Engineering Corporation (AVIC-ENG) potpisale su u julu 2017. godine Memorandum o saradnji na izgradnji HE Buk Bijela na reci Drini. Tokom izborne kampanje u septembru 2024 godine predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je objavio da je obezbijedjeno kompletno finansiranje za ovaj projekat od kineskih banaka i investitora.

,,Projekat hidroelektrane Buk Bijela hidroelektrana ima potencijalne, ali sporne i različito tumačene uticaje na Crnu Goru. Ključno je da postoje dvije suprotstavljene perspektive: zvanične studije i investitori tvrde da nema negativnog uticaja, dok dio stručnjaka i ekoloških organizacija upozorava na ozbiljne rizike'', kaže Niković. 

PROJEKAT BEZ KLJUČNIH PODATAKA I POLITIČKOM INTERPRETACIJOM 

,,Planovi za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela na rijeci Drini ponovo su u fokusu javnosti, ali način na koji se projekat danas predstavlja otvara više pitanja nego što daje odgovora. Posebno zabrinjava činjenica da se ključni tehnički parametri, koji određuju eventualni uticaj na teritoriju Crne Gore, i dalje ne tretiraju na jasan, precizan i transparentan način'', kaže za CIN-CG hidrolog Slavko Hrvačević.

Projekat koji je bio aktuelan u vrijeme SFRJ podrazumijevao je formiranje velike akumulacije koja bi potopila 12 do 18 kilometara kanjona rijeke Tare u Crnoj Gori, kao i dio toka rijeke Pive. Vlada Crne Gore s Milom Đukanovićem na čelu, 2004. dala je načelnu saglasnost da se sa Republikom Srpskom gradi HE Buk-Bijela. Taj projekat predviđao je visoku branu čija bi akumulacija dolazila sve do ušća Tare i Pive na crnogorskoj teritoriji. Odluka je izazvala proteste više od 30 nevladinih organizacija, koje su u junu 2004. počele okupljanja pod sloganima Neću baru, hoću Taru. Skupština je decembru iste godine usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare kojom su trajno zabranjeni bilo kakvi zahvati ili radovi u kanjonu te rijeke. 

Političari ipak nijesu odustali, pa je u martu 2024, Crna Gora dobija poziv od predsjednika RS Dodika da se pod novim uslovima uključi u izgradnju HE Buk-Bijela. Novi projekat predviđa nižu visinu brane. Time, kako tvrde, akumulacija ne bi ulazila na teritoriju Crne Gore i ne bi imala uticaj na zaštićeno područje rijeke Tare. Tadašnji ministar energetike Crne Gore Saša Mujović bio je kategoričan u stavu da Vlada Crne Gore neće učestvovati u gradnji HE Buk-Bijela.

Prema projektu iz 1970-ih godina, HE „Buk Bijela“ je planirana sa branom i kotom uspora od 500 mnm, instalisanom snagom od oko 450 MW i procijenjenom godišnjom proizvodnjom od približno 1068 GWh. Hrvačević objašnjava da je sada u planu znatno manji projekat – sa kotom normalnog uspora od 434 mnm, instalisanom snagom od oko 118 MW i proizvodnjom od oko 354 GWh. 

,,Planirana kota normalnog uspora iznosi 434 mnm, dok je kota terena na međudržavnoj granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine oko 432,37 mnm. Pri tome, ova vrijednost ne predstavlja kotu dna riječnog korita, već je određena na kontaktu vode i terena pri nepoznatom protoku, što znači da stvarna kota dna može biti i niža'', navodi hidrolog. 

On objašnjava da se u takvim uslovima, projektovani nivo akumulacije nalazi iznad dijela terena na teritoriji Crne Gore, dok istovremeno nije poznata najniža kota dna korita na granici.

,,Upravo taj podatak predstavlja osnovni ulazni parametar za svako hidrauličko modeliranje, pa bez njega nije moguće pouzdano utvrditi domet akumulacije niti isključiti njen prekogranični uticaj. Uprkos tome, iz projekta se izvodi zaključak da nema uticaja na teritoriju Crne Gore.  Takav zaključak je stručno neodrživ'', ističe Hrvačević.  

Bez definisane kote dna riječnog korita i bez hidrauličkih modela nije moguće: odrediti stvarni domet akumulacije, utvrditi da li dolazi do plavljenja teritorije Crne Gore, procijeniti udio Crne Gore u hidropotencijalu. ,,Tvrdnja o 'nultom uticaju' u takvim okolnostima ne predstavlja rezultat analize, već pretpostavku'', ističe hidrolog.

On dalje kritikuje zvanične ocjene Studije uticaja na životnu sredinu u kojima je konstatovano da prekogranični uticaji nijesu kvantifikovani, da zaključci o nepromijenjenom režimu voda nijesu utemeljeni na pouzdanim podacima, te da nedostaju ključni hidraulički proračuni. Pored toga, zanemaruje se i očekivani efekat usporavanja toka, koji neminovno dovodi do taloženja nanosa u zoni ušća rijeka Tara i Piva, što može dugoročno promijeniti morfologiju korita i režim voda.

,,Preliminarne procjene ukazuju da bi akumulacija mogla zahvatiti oko 1,5 km toka rijeke Tare i 500–600 metara rijeke Pive, ali bez detaljnih modela i dalje se radi o indikativnim vrijednostima. U takvim okolnostima, insistiranje na realizaciji projekta bez dodatnih istraživanja i bez punog uključivanja Crne Gore predstavlja ozbiljan stručni i institucionalni rizik. Na kraju, bez precizno utvrđenih ključnih kota i pouzdanih hidrauličkih analiza, tvrdnja o 'nultom uticaju' ne može se smatrati stručno utemeljenom, već prije svega političkom interpretacijom'', zaključuje Hrvačević.

MEĐUNARODNA DIMENZIJA 

Nakon što je 2012. godine u BiH, bez obavještenja Crne Gore, ponovo pokrenut projekat HE Buk Bijela, Crna Gora je 2013. kontaktirala susjednu zemlju, inicirala direktne konsultacije, inicirala javnu raspravu u Crnoj Gori i formirala nacionalnu komisiju.

Nakon trogodišnje pauze, 2017. godine BiH nastavlja sa projektom bez sprovođenja nove procjene uticaja na životnu sredinu. Tada je u svom podnesku Komitetu za implementaciju Espo konvencije (Komitetu) Crna Gora navela da je BiH u skladu sa Espo konvencijom propustila da učini sledeće: da obavijesti Crnu Goru o predloženoj aktivnosti; da Crnoj Gori dâ mogućnost da učestvuje u povezanoj procjeni uticaja na životnu sredinu i da pruži Crnoj Gori relevantne informacije na sopstvenu inicijativu. Crna Gora je navela nepoštovanje Protokola od strane BiH u pogledu izostanka prekograničnih konsultacija u vezi sa planiranjem hidroenergetskog sistema Gornje Drine (uključujući izbor strateškog partnera).

Crna Gora je u svom podnesku projektovala sljedeće štetne uticaje: prodiranje akumulacije na teritoriju Crne Gore tokom njenog normalnog i maksimalnog nivoa kote; promjene temperature vode i koncentracije kiseonika; nemogućnost ribe u rijeci Tari da dostigne svoja mrestilišta; naknadni pad nivoa ribljih zaliha, uključujući i za ugroženog dunavskog lososa. Posebno je ukazano da rijeka Tara, u kanjonskom području, zbog veoma turbulentnog rečnog sistema i ograničenog broja pristupačnih pritoka može da obezbijedi veoma malo staništa za mrešćenje i razmnožavanje nekih od najznačajnijih vrsta riba.

U odluci Komiteta iz decembra 2023. konstatovani su brojni propusti koje je BiH tokom pripreme projetka napravila prema Crnoj Gori. Na osnovu odluke Komiteta za implementaciju Espo konvencije BiH, odnosno RS, je uradila novu procjenu uticaja na životnu sredinu, sa dijelom koji se odnosi na prekogranični uticaj. 

Na sjednici Odbora za svjetsku baštinu UNESKO 2023. godine usvojena je odluka kojom se BiH obavezuje da procijeni potencijalni uticaj projekta Buk Bijela na visoke prirodne vrijednosti Durmitora i na rijeku Taru. 

,,UNESCO nije komentirao novu Studiju o procjeni uticaja na životnu sredinu, ali je 2025.  ponovio svoj zahtjev da se ova procjena uticaja provede u skladu sa Smjernicama i priručnikom za procjenu uticaja u kontekstu svjetske baštine, osiguravajući da se svi potencijalni uticaji na lokaliteta iznimnog univerzalnog vrijednost temeljito procijene i dostave Centru svjetske baštine na pregled prije donošenja bilo kakvih nepovratnih odluka'', kaže za CIN-CG Pipa Galop, stručnjakinja za energetiku u Jugoistočnoj Evropi u sklopu mreže CEE Bankwatch.

Ona upozorava da UNESCO, kao i EU Direktiva o Espoo konvencija naglašavaju važnost iskrene konsultacije sa javnošću. ,,To ovdje nije bilo slučaj jer na javnim raspravama u Plužinama i Foči, autori studije nisu dozvolili ozbiljnu diskusiju o uticajima projekta, već su upućivali neugodne i čak prijeteće komentare onima koji su davali kritičke komentare na studiju. Ovo je apsolutno neprihvatljivo i znači da proces nije sproveden u skladu ni sa standardima UNESCO-a niti sa Direktivom EU o procjeni uticaja na životnu sredinu'', naglašava Galop. 

Kovačević upozorava da postoji realan rizik po UNESCO status područja Nacionalni park Durmitor, koji je dio UNESCO svjetske baštine, posebno jer je 45. sjednica UNESCO Komiteta jasno naložila Bosni i Hercegovini da sprovede detaljnu ažuriranu procjenu uticaja na Durmitor i Taru, uz obaveznu blisku konsultaciju s Crnom Gorom. ,,Komitet je upozorio da projekat Buk Bijela, zajedno sa planiranim HE Foča i Paunci, može narušiti 'visoke prirodne vrijednosti' ovih područja i kontinuitet riječnog ekosistema'', kaže Kovačević.

KRITIKE STUDIJE 

Iz nevladinih organizacija upozoravaju da ni nova dokumentacija o HE Buk Bijela nije pripremljena u standardizovanom UNESCO formatu koji nalaže detaljnu i strukturiranu procjenu prema smjernicama za Svjetsku baštinu, već je uticaj na UNESCO baštinu pomenut samo površno, bez kompletne metodologije koju Komitet traži. 

,,Zbog ovakvog pristupa, Crna Gora ne štiti dovoljno svoje interese, iako ima pravo i obavezu da insistira na punoj, međunarodno validnoj procjeni uticaja, reakcije su trenutno blaže od potrebnih'', ističe Kovačević. 

,,Dodatno zabrinjava činjenica da je tokom javne rasprave u Plužinama navedeno da rijeka Tara predstavlja samo dio MAB područja, te da stoga dodatna procjena nije potrebna. Ovakvo tumačenje ukazuje na pogrešno razumijevanje postojećeg obima i značaja UNESCO zaštićenih
područja, kao i na nedovoljno sagledavanje potencijalnih uticaja projekta na njihovu ekološku cjelovitost i funkcionalni integritet'', kaže za CIN-CG Jelena Popović iz Crnogorskog društva ekologa. 

Ona upozorava da ovako pripremljena Studija ne zadovoljava osnovne
međunarodne i evropske standarde procjene uticaja na životnu sredinu. U tom smislu, ovako pripremljena Studija ne može predstavljati adekvatnu osnovu za donošenje informisane odluke o projektu.

,,U slučaju da se izgradi hidroelektrana Buk Bijela na Drini, Crna Gora bi izgubila dio svoje teritorije, izgubila bi dio Tare i Pive, domaćinstva koja se bave raftingom, seoskim turizmom i drugim djelatnostima na Tari i Drini više ne bi mogla da žive od tog posla'', kaže Iković dodajući da su podaci nepotpuni - pa po jednim procjenama gubimo 700 metara Tare po drugim najmanje 1.500 metara a po trećoj procjeni mnogo više.

,,Naravno najveći negativni uticaj je nestajanje rijeka i njihovog živog svijeta. Brana nije samo zid, to je prekid života u rijeci. Jedna barijera znači presječena migracija riba zauvijek... Da podsjetim da je najvažnije područje mladice gornja Drina sa Tarom, Sutjeskom i Ćehotinom koje čine 30 odsto njenog svjetskog rasprostranjenja'', nevodi Iković. 

On podsjeća da je Crna Gora primala naknadu od proizvodnje električne enegrije iz Bilećkog jezera, koje se dijelom puni vodom iz Crne Gore. Ta naknada je isplaćivana do urušavanja Jugoslavije, a koja je dogovorena da se ponovo isplaćuje 2024. godine. ,,Na sličan način bi trebalo da se za početak govori i o elektrani Buk Bijela i o koristi koja pripada Crnoj Gori. Međutim ni do tog dijela nijesmo došli na javnoj raspravi jer predstavnici investitora umjesto da nam daju pojašnjenja, poručuli su nam da pročitamo njihovu studiju, a nakon toga da ne pravimo performanse'', zaključuje Iković. 

Ako je Sporazum suprotan Ustavu, onda Vlada  na mala vrata mijenja najviši pravni akt

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Izglasavanje prostom a ne kvalifikovanom većinom Sporazuma Vlade Crne Gore sa Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoju nekretnina (Sporazum), je protivno Ustavu, upozoravaju stručnjaci za Centar za instraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).  

Ustavni sud nije, protekle sedmice, donio odluku o ustavnosti Sporazuma jer predlog da se sporazum podvrgne ocjeni nije dobio potrebnu većinu. Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko, sudija Faruk Resulbegović i sutkinja Momirka Tešić bili su za to da se pokrene postupak ocjene ustavnosti Zakona kojim je potvrđen Sporazum, dok su Desanka Lopičić, Nikola Mugoša i Jovan Jovanović bili protiv toga.

Izglasavanjem  Zakona o usvajanju Sporazuma otvara se pitanje poštovanja Ustava Crne Gore i to članova: 91, stav 3 i člana 156, upozoravaju pravni stručnjaci. ,,Zakon o potvrđivanju Sporazuma sa UAE usvojen je prostom većinom u Skupštini Crne Gore, iako se ovim sporazumom de facto ukida član Ustava kojim se  zabranjuje narušavanje i ograničavanje slobodne konkurencije. Prema članu 156 Ustava, odredbe navjažnijeg pravnog dokumenta se mogu promijenit amandmanima jedino ako za to glasa dvije trećine svih poslanika. Analogijom, kao jednim od metoda tumačenja prava, za prihvatanje međunarodnog sporazuma koji sadrži odredbe kojim se mijenjaju, odnosno ukidaju određene odredbe Ustava, trebalo bi da postoji ista kvalifikovana većina, jer se time, de facto, mijenja, odnosno ukida jedan dio Ustava'', kaže za CIN-CG Časlav Pejović, stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović koji se još ranije uključio u debatu oko Sporazuma.

Iz Vlade Crne Gore glasanje u Ustavnom sudu protumačili su kao potvrdu ustavnosti Zakona o sporazumu.

,,Komentari Vlade nakon što Ustavni sud nije donio odluku o Sporazumu predstavljaju pokušaj da se stvori utisak pravne sigurnosti koji u ovom trenutku ne postoji. Činjenica da Sud nije odlučio ne može se tumačiti kao potvrda ustavnosti, već naprotiv – sam ishod glasanja jasno ukazuje na ozbiljne pravne dileme u vezi sa ovim dokumentom'', saopštili su za CIN-CG iz Kabineta predsjednika države Jakova Milatovića.

Iz Kabineta Milatovića naveli su i da ponašanje parlamentarne većine koja uporno odbija da izabere sedmog sudiju Ustavnog suda kojeg predlaže preddjednika ,,ne doprinosi stabilnosti institucija, već produbljuje pravnu nesigurnost i sumnju u regularnost procesa odlučivanja''. 

I iz Ustavnog suda reagovali su da se njihovo glasnje ne može tumačiti kao odluka o ustavnosti Zakona.

Za zakone koji određuju prava stranca potrebna dvotrećinska većina

,,Postavlja se pitanje poštovanja Ustava Crne Gore kad je u pitanju donošenje odluke o međunarodnim sporazumima koja regulišu pitanja imovinskih prava stranaca, što Sporazum sa UAE i čini’’, kaže za CIN CG dekan Pravnog fakulteta Union u Beogradu Vladimir Čolović, koji je i ranije iznio mišljenje o ustavnosti Zakona o usvajanju Sporazuma, na javnoj raspravi organizovanoj u Ustavnom sudu. 

Član 91, stav 3 Ustava Crne Gore propisuje da ‘'Skupština odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih poslanika o zakonima kojima se uređuje izborni sistem i imovinska prava stranaca'’.  

Obzirom da, prilikom glasanja u Skupštini Crne Gore ovaj Sporazum nije usvojen sa potrebnih 54 glasova u odnosu na ukupan broj poslanika, isti nije mogao biti donesen, objašnjava Čolović. ,,Ovako, Ustavni sud Crne Gore je doveo posljednjom odlukom primjenu ovog Sporazuma u 'pat poziciju', iako po ovoj odluci Sporazum ostaje na snazi “.

Ministarka javnih radova, Majda Adžovć, insistirala je na javnoj raspravi u US da Sporazum ne određuje imovinska prava stranaca. Međutim, eksperti tvrde suprotno.

Čolović objašnjava da se Sporazum odnosi na imovinska prava stranaca zbog više odredbi: ,,Predmet Sporazuma su projekti u oblasti turizma i razvoja nekretnina, s tim što se ne definiše da li se radi o pravu svojine, pravu korišćenja ili nekom drugom pravu koja se mogu odrediti kao stvarna prava stranaca; Sporazum definiše da će Vlada UAE garantovati za investitore, što znači da će prilikom ostvarivanja navedenih projekata i sprovođenja Sporazuma doći do ulaganja u navedene projekte i infrastrukturu;Vlada Crne Gore će preduzeti sve mjere kako bi obezbjedila neophodno zemljište, što nije do kraja razjašnjeno u tekstu Sporazuma, ali se može zaključiti da se odnosi na realizaciju navedenih projekata'', objašnjava Čolović

,,Iz teksta Sporazuma se može zaključiti da bi se projekti koje bi trebalo da sprovode investitori iz UAE zasnivali na zakupu, ili na pravu svojine, a oba osnova se odnose na imovinska prava stranaca. Obaveza Crne Gore da investitorima iz UAE obezbijedi zemljište za sprovođenje projekta u koje bi investitori iz UAE uložili desetine milijardi eura, kako se moglo čuti od premiejra Spajića, jasno se može podvesti pod član 91, stav 3. Teško je i zamisliti nekog investitora koji ulaže ogroman novac u gradnju hotela i zgrada, a da na tome nema imovinska prava'', argumentuje Pejović.

Kako Pejović ističe, pravo zakupa predstavlja jedan od najčešćih oblika imovinsko-pravnih odnosa i nesumnjivo spada u imovinska prava. ,,Gospodin Alabar je izjavio da je plan investitora iz UAE da zakupe Veliku plažu na 99 godina. I u narednim izjavama koje se nijesu odnosile na Veliku plažu pominje se zakup'', navodi Pejović.

Činjenica da Ustavni sud nije pokrenuo kontrolu Zakona o usvajanju Sporazum, stvara dodatne probleme, koji se tiču tumačenja međunarodnih sporazuma, navedene odluke Ustavnog suda Crne Gore, ali i poštovanja Ustava'', kaže Čolović.

On predviđa da će sporni Sporazum, ako dođe do njegove primjene, zahtjevati dodatna tumačenja, donošenje drugih akata koji će dopunjavati njegove odredbe, kao i postavljanje mnogih pitanja koja se tiču ostvarivanja prava stranaca, statasa stranih pravnih lica, poštovanje prinudnih propisa Crne Gore i definisanje javnog interesa Crne Gore.

Ustav se krši i samom tekstu

,,Kad je riječ o (ne)ustavnosti Sporazuma sa UAE, treba razdvojiti dvije stvari. Jedna se odnosi na (ne)ustavnost Zakona o potvrđivanju Sporazuma sa UAE a druga na tekst sporazuma, jer se ne radi o istom’’ objašnjava Pejović. 

,,Jasno je da je tekst Sporazuma suprotan Ustavu Crne Gore. U članu 140, stav 3, Ustava piše: „Zabranjeno je narušavanje i ograničavanje slobodne konkurencije i podsticanje neravnopravnog, monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu.“ 

Pejović problematizuje, Član 3, stav 1 Sporazuma sa UAE, u kojem se navodi da će Crna Gora „preduzeti sve neophodne mjere i aktivnosti kako bi obezbijedila zemljiše neophodno za sprovođenje Projekata... bez potrebe sprovodenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine’’, kao i  Član 2, stav 4 koji  sadrži sličnu odredbu o izuzimanju propisa o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnoj proceduri nadmetanja.

,,Ukidanje odredbi crnogorskih propisa o javnih nabavkama i javnim tenderima predstavlja ukidanje fundamentalnih principa na kojima se zasniva slobodna konkurencija. Time je prekršen Član 140, stav 3 Ustava Crne Gore. Dakle, tekst Sporazuma sa UAE  je suprotan Ustavu Crne Gore’’, zaključuje Pejović. 

I Čolović ocjenjuje da Sporazum predviđa da će se izbjegavati primjena domaćih propisa o javnim nabavkama, kao i drugih instituta, što govori o derogiranju domaćih propisa. 

Zadatak Ustavnog suda je isključivo da utvrdi ustavnost  Zakona kojeg je donijela Skupština, na način koji je bio suprotan Ustavu, dok sam sadržaj nije bio predmet odlučivanja,  što mnogi nijesu razumjeli, uključujući i Ministarku javnih radova, Majdu Adžović, koja je u svom izlaganju pred Ustavnim sudom više puta navela i implicirala da se odlučuje o sadržaju samog Sporazuma, a ne načinu na koji je Zakon o Sporazumu izglasan, kažu stručnjaci. 

U konkretnom slučaju, ,,nije zadatak Ustavnog suda da ocjenjuje ustavnost sadržine sporazuma sa UAE,  iako je i sadržaj suprotan Ustavu, pa bi se i to pitanje moglo otvoriti’’, objašnjava Pejović.

Rizik od izmjene Ustava zbog međunarodnih sporazuma

Član devet Ustava je nedorečen, u smislu da ne precizira da li međunarodni ugovori imaju primat nad Ustavom, objašnjava Pejović. U tom članu se navodi da međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju prednost u odnosu na domaće zakonodavstvo. ,,Mogao bi se braniti stav da su međunarodni ugovori, po svojoj snazi, iznad domaćih zakona, ali ne iznad Ustava. Treba napraviti razliku između Ustava i zakona. Ustav je pravni temelj države, dok bi Ustavni sud trebao biti brana koja štiti Ustav’’, objašnjava Pejović. 

Možda najveći problem sa ovim Sporazumom, koji je suprotan Ustavu, jeste da Vlada Crne Gore na mala vrata uvodi mogućnost izmjena Ustava usvajanjem međunarodnih sporazuma, koji po sadašnjem shvatanju mogu imati primat iznad Ustava, upozorava Pejović. 

Ovaj ekspert smatra da bi trebalo pokrenuti inicijativu pred Ustavnim sudom da se razmotri da li međunarodni ugovori mogu imati primat u odnosu na Ustav. Iako Ustav jeste dio zakonodavstva ne treba ga izjednačavati sa zakonima, upozorava ovaj ekspert. 

Kontrola ustavnosti prije usvajanja 

,,Ustavnosudska kontrola pravnih akata može se  odvijati prije ili poslije usvajanja pravnog akta“, navodi se u stručnom mišljenju bivšeg predsjednika Ustavnog suda Crne Gore, Mladena Vukčevića, koje je iznio na javnoj raspravi u US. 

Kako navodi u Stručnom mišljenju, to važi i za međunoradne ugovore potvrđene u formi zakona, jer oni ratifikacijom postaju dio unutrašnjeg pravnog poretka. „Nažalost, u ustavnom sistemu Crne Gore postoji isključivo naknadna kontrola ustavnosti međunarodnih ugovora“, upozorava Vukčević, ukazujući da takvo rješenje nosi niz pravnih nedostataka, posebno zato što država nakon potvrđivanja ugovora više ne može lako izbjeći već preuzete međunarodne obaveze.

,,Uvođenjem prethodne kontrole bi se lakše razrješavala otvorena pitanja između dva naizgled suprotstavljena zahtjeva: poštovanja Ustava kao najvišeg pravnog akta i poštovanja obaveza preuzetih međunarodnim ugovorima. Takav pristup važio je i u državama koje nijesu imale ustavnosudsku kontrolu, a svojevrsna prethodna kontrola ustavnosti bila je u nadležnosti parlamenta’’, navodi Vukčević 

 „Pravo Ustavnog suda Crne Gore da odlučuje o ustavnosti međunarodnih ugovora je nesporno“, ističe on, uz pojašnjenje da je Ustavni sud, kao čuvar Ustava i hijerarhije pravnog poretka, ovlašćen da cijeni saglasnost svih opštih pravnih akata, pa i ratifikovanih međunarodnih ugovora, sa najvišim pravnim aktom države.

Neodluka Ustavnog suda 

 Ustavni sud je saopštio da su sudije koje su glasale za pokretanje postupka smatrale da je Sporazum trebao biti donijet dvotrećinskom većinom u Skupštini jer reguliše imovinska prava stranaca, te da bi u suprotnom Skupština mogla da donosi i druge međunarodne ugovore prostom većinom iako se njima regulišu pitanja koja zahtijevaju kvalifikovanu većinu, poput izbornih prava, koja mogu uključivati regulisanje pitanja dvojnog državljanstva.

S druge strane, njihove kolege, sudije koje su bile protiv, smatraju da Sporazum ne bavi imovinskim pravima stranaca koja bi zahtijevala dvotrećinsku podršku. Ove sudije su navele i da naš Ustav ne prepoznaje prethodnu kontrolu ocjene ustavnosti, već samo naknadnu kontrole formalne ustavnosti zakona. Sudije koje su protiv pokretanja postupka, iznijele su stav, koji je ranije plasiran iz Vlade, da bi ocjena ustavnosti Sporazuma sa UAE, otvorila pitanje saglasnosti sa Ustavom Zakona o potvrđivanju Sporazuma sa Sjevernoatlantskom alijansom (NATO), imajući u vidu da je ratifikovan glasovima 46 poslanika iako Ustav za upotrebu vojske Crne Gore u međunarodnim snagama propisuje dvotrećinsku većinu u prvom krugu glasanja.

Zakon kojim je potvrđen sporazum između Crne Gore i UAE prvi put je izglasan 23. aprila 2025, da bi ga predsjednik Jakov Milatović, vratio Skupštini na ponovno izjašnjavanje, uz ocenu da taj sporazum nije u skladu sa zakonima i Ustavom. Poslanici vladajuće većine su Sporazum ponovo izglasali 3. juna prošle godine.

Inicijative za ocjenu ustavnosti podnijeli su Ustavnom sudu odbornik u SO Budva Đorđe Zenović i NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica. U njima tvrde da je Sporazum usvojen suprotno Ustavu i da može proizvesti ozbiljne posljedice po interese države.

Glasala i Lopičić

Poslanici Skupštine su, krajem decembra, izglasali da sutkinja Desanka Lopičić, kojoj je u to vrijeme istekao mandat, ostane u Ustavnom sudu do izbora novog sudije Ustavnog suda. I pored upozorenja iz Brisela, partije nikako da se dogovore oko toga ko će zamjeniti sutkinju Lopičić, koja bi po zakonu trebala da je već u penziji, ali i ko će popuniti mjesto sedmog sudije u Ustavnom sudu kako se postojeće pat pozicije u glasanju više ne bi dešavale.

,,Zato je neprihvatljivo da Vlada ovu situaciju predstavlja kao potvrdu sopstvene politike, umjesto da se suoči sa činjenicom da Sporazum od početka prate ozbiljne ustavno-pravne i institucionalne sumnje'', naveli su iz Kabineta Predsjednika, uz zaključak da: nijedan sporazum, nijedan investitor i nijedan politički interes ne može biti iznad Ustava i interesa građana Crne Gore.

Iz Ustavnog suda su objasnili da će predmet ponovo biti razmatran nakon izbora nedostajućih sudija, ili i ranije ukoliko neki od sudija promijeni svoj stav: ,,U takvoj situaciji, svako predstavljanje ovakvog glasanja kao potvrde ustavnosti nije utemeljeno na činjenicama i prejudicira odluku u ovom predmetu".

Iako je vožnja motornih sanki kroz zaštićene zone Durmitora strogo zabranjena zakonom, ova praksa se godinama toleriše, a danas se otvoreno promoviše kao turistička atrakcija, bez gotovo ikakvih sankcija.

Tijana Lekić

Na Durmitoru se već godinama, uprkos zakonskim zabranama, vožnja motornih sanki, kroz zaštićene zone, ne samo toleriše, već se i promoviše kao turistička atrakcija. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dokumentovao je da se na lokalitetima stroge zone zaštite, poput Trojnog prevoja, Surutke, Lokvica, Crvene grede, Sušica, Ališnjice i Zelenog vira, u samom srcu Nacionalnog parka (NP) Durmitor, motorne sanke redovno pojavljuju, uprkos upozorenjima struke, Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore (JPNPCG), ali i Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Iz JPNPCG navode za CIN-CG da su vožnju motornih sanki tokom zimskih mjeseci „već nekoliko godina unazad“ prepoznali kao problem.

CIN-CG je na društvenim mrežama i zvaničnim veb-sajtovima identifikovao turističke agencije sa Žabljaka koje godinama reklamiraju ture motornim sankama kroz zaštićene zone. Cijena višesatne vožnje iznosi 100 eura.

Agencija Durmitor Raft, čiji je vlasnik Danko Novosel, ovako se reklamira na svom internet profilu:  „Za ljubitelje adrenalina i upoznavanja planine na drugačiji način, predlažemo vožnju motornim sankama. Mi smo sigurni da će prelijepa priroda Durmitora i naši novi modeli sanki na vas ostaviti nezaboravne utiske. Rezervišite vašu vožnju na vrijeme“. 

Iz ove agencije nisu dostavili odgovore na pitanja CIN-CG do objave ovog teksta.

Iz JPNPCG kažu za CIN-CG da imaju saznanja o tome da pojedinci i grupe, uprkos javnim upozorenjima i apelima, i dalje javno promovišu i organizuju vožnje motornim sankama u atraktivnim predjelima masiva Durmitora. Ukazuju da je reklamiranje takvih tura bez dozvola direktno kršenje Zakona o zaštiti prirode i Zakona o nacionalnim parkovima.

„Slučajevi vožnje u prvim zonama zaštite, poput Škrke, Sušice i Surutke, pokazuju da pojedinci ne poštuju zabranu“, navode iz JPNPCG za CIN-CG.

Iz mreže Parkova Dinarida, koja obuhvata i NP Durmitor, upozoravaju da se vožnja motornih sanki u velikom broju zaštićenih područja u Evropi i svijetu već smatra prevaziđenom praksom, upravo zbog njenog negativnog uticaja na prirodu i iskustvo boravka u zaštićenim područjima.

Međutim, ova vrsta nezakonite aktivnosti normalizovana je do mjere da je krajem januara Radio televizija Crne Gore (RTCG) emitovala prilog o zimskom turizmu u kojem su motorne sanke, u strogo zaštićenim zonama, predstavljene kao atraktivan dio turističke ponude. Javni servis je prilog  snimio dronom, a prikazane su i scene u kojima uznemirene divokoze bježe, dok ih dron prati kroz zaštićeno područje od međunarodnog značaja.

U emisiji je gostovao direktor Nacionalnog parka (NP) Durmitor, Pero Popović.„Kada je zima, sam Durmitor je zatvoren za bilo koje planinarenje i šetnju. Tu se, sa jedne strane, najviše koriste motorne sanke, a sa druge strane oni koji su najspremniji koriste turno skije“, kazao je Popović, samo nekoliko minuta prije nego što su emitovani promotivni snimci te nezakonite aktivnosti.

Iz JPNPCG tvrde da nijesu dali saglasnost za takav sadržaj i da smatraju neprihvatljivim promovisanje nezakonitih aktivnosti, kao i da direktor NP Durmitor nije bio upoznat sa sadržajem snimka prije emitovanja.

JPNPCG apeluje, ali ne podnosi prijave

Iz JPNPCG navode za CIN-CG da je Služba zaštite NP Durmitor sprovela niz preventivnih mjera kako bi spriječila nezakonitu vožnju motornih sanki, uključujući redovan terenski nadzor, upozoravanje posjetilaca, informisanje lokalnog stanovništva i preduzetnika, javne apele građanima i turističkim agencijama, kao i postavljanje tabli sa zabranama na osjetljivim područjima.

Iz tog preduzeća poručuju da zaštita od ovakvih nelegalnih aktivnosti „prevazilazi mogućnosti Službe zaštite NP Durmitor“ i zahtijeva „efikasnije, temeljnije i odlučnije djelovanje nadležnih inspekcija i drugih organa“.

Oni ističu i da Zakon o zaštiti prirode predviđa novčane kazne za kretanje motornim vozilima van kategorisanih puteva, u rasponu od 1.000 do 40.000 eura.

Međutim, iz ekološke inspekcije za CIN-CG navode da od 2022. godine do danas nijesu zaprimili nijednu prijavu koja se odnosi na vožnju motornih sanki u zoni NP Durmitor, zbog čega nijesu vršeni inspekcijski nadzori niti su pokretani prekršajni postupci. Dodaju i da su zaprimljene dvije prijave u vezi sa korišćenjem kvadova, ali bez potrebnih podataka za sprovođenje nadzora, pa nijesu utvrđene nepravilnosti.

CIN-CG je pitao JPNPCG da li su podnijeli konkretne prijave nadležnim inspekcijama. S jedne strane, iz ovog preduzeća navode da nijesu mogli podnositi prijave jer nijesu zatekli lica na terenu, a snimci sa društvenih mreža nijesu prihvaćeni kao dokaz. S druge strane, tvrde da su počinioci „prepoznati“ i da će biti sankcionisani.

Sukob između turističkih aktivnosti i režima zaštite

Iz NP Durmitor kažu za CIN-CG da, prema njihovim saznanjima, nijednoj turističkoj agenciji nije izdata dozvola za organizovanje vožnji motornih sanki na teritoriji parka.

Iz Turističke organizacije (TO) Žabljak navode da ove aktivnosti spadaju u „avanturistički turizam“, te da licence izdaje Opština Žabljak, odnosno Sekretarijat za privredu. Tvrde da su za kontrolu nadležni lokalni i republički turistički inspektori.

Međutim, do objave ovog teksta, nadležni inspektori, kao ni Opština Žabljak, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG. Republički inspektor nije dostavio odgovore, već je redakciju uputio na Ministarstvo turizma, koje takođe nije odgovorilo.

,,Vožnja motornih sanki u NP Durmitor nije u skladu sa principima održivog turizma“, naglašavaju za CIN-CG iz JPNCG.  Dodaju da problem vide u nedovoljno jasnim i preciznim zakonskim propisima, ali i u sukobu između turističkih aktivnosti i režima zaštite, u kojem pojedinci i grupe pokušavaju da komercijalizuju aktivnosti koje nijesu predviđene planom upravljanja i suprotne su zakonima zaštite prirode.

Iz organizacije Parkovi Dinarida upozoravaju da u regionu postoji hroničan problem nadzora velikih i teško pristupačnih planinskih područja, ali i nedovoljno funkcionalan sistem sprovođenja zakona. Kako navode, iako je dosljedno sankcionisanje ključno za zaštitu prirodnih vrijednosti, praksa pokazuje da sistem ne funkcioniše na način koji obezbjeđuje pravovremeno procesuiranje počinilaca. Takva situacija, upozoravaju, obesmišljava napore upravljača zaštićenih područja i njihovih službi na terenu, šalje pogrešnu poruku korisnicima prostora i dugoročno slabi mehanizme zaštite.

Lokalno stanovništvo ima „na stotine motornih sanki”

,,Samo je u trećoj zoni teorijski moguće kretanje, i to isključivo na panoramskom putu i pod nadzorom’’, tvrde iz JPNPCG.

Međutim, kako navode, u zonama višeg stepena zaštite (zone I i II) vožnja motornih sanki je apsolutno zabranjena Zakonom o nacionalnim parkovima i Zakonom o zaštiti prirode, koji zabranjuju svako kretanje motornih vozila u strogo zaštićenim područjima i aktivnosti koje mogu uznemiravati ili ugroziti divlje životinje i njihova staništa.

„Dodatni izazov predstavlja činjenica da lokalno stanovništvo u mjestima koja gravitiraju Durmitoru posjeduje veliki broj motornih sanki, zbog čega vožnje često počinju van granica parka, sa više različitih lokacija“, navode iz JPNPCG.

Kako objašnjavaju, dio korisnika tvrdi da sanke koriste za dolazak do svojih imanja u zimskim uslovima, ali uprkos tome pojedinci nerijetko zalaze duboko u zaštićene zone.

Jelena Marojević Galić iz organizacije Parkovi Dinaridaocjenjuje da nastavak promocije ovakvih aktivnosti, uprkos apelima upravljača parka, pokazuje potrebu za jasnijim pravilima i dosljednijom primjenom zakona, ali i za ozbiljnijim radom sa lokalnom zajednicom.

Kako navode, lokalni turistički operateri i stanovništvo ovakve aktivnosti često vide kao ekonomsku priliku, ali upozoravaju da bez adekvatnog informisanja i uključivanja u planiranje, takva ponuda može biti u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode.

Prema saznanjima CIN-CG, dio lokalnog stanovništva godinama ukazuje na ovaj problem. Više sagovornika iz lokalne zajednice navodi da su nadležni sa situacijom dobro upoznati i da se na nju godinama upozorava na lokalnim sastancima, ali da konkretne mjere izostaju.

Na to ukazuje i Boris Stijepović, direktor turističke agencije Durmitor Adventure, koji smatra da problem nije nepoznat nadležnim institucijama, ali da reakcija izostaje. „Iako uprava Parka prepoznaje da ove aktivnosti ugrožavaju biodiverzitet i nijesu kompatibilne sa održivim turizmom, u praksi godinama izostaje njihovo sankcionisanje. Kako vidimo, apeli nemaju gotovo nikakav efekat“, kaže Stijepović za CIN-CG.

Divlje životinje bez izlaza

Iz JPNPCG upozoravaju da ture motornim sankama dodatno uznemiravaju divlje životinje u periodu kada su posebno ranjive zbog gravidnosti, nedostatka hrane i dubokog snijega. Kako navode, ove aktivnosti izazivaju buku, uznemiravanje životinja i razdvajanje krda, posebno divokoza, koje su zimi najosjetljivije, ali mogu predstavljati problem i za medvjede, naročito u periodu zimskog mirovanja, kada uznemiravanje može dovesti do njihovog preranog buđenja i dodatnog energetskog iscrpljivanja

Jovana Janjušević, izvršna direktorica Centra za proučavanje i zaštitu ptica (CZIP), objašnjava za CIN-CG da ovakve aktivnosti imaju ozbiljne posljedice. „Vožnja motornih sanki omogućava pristup terenima do kojih se ne bi moglo doći pješke. Upravo je u tome problem - životinje nemaju mogućnost da vas na vrijeme osjete i mirno se udalje, već zbog buke i brzine doživljavaju stres, najčešće u zonama stroge zaštite gdje je svako kretanje zabranjeno“, kaže Janjušević.

Ona ukazuje da se ove aktivnosti odvijaju u zimskom periodu, kada je hrane malo, a životinje već u stanju pojačanog stresa.

„Kada tome dodamo sve pritiske kojima su divokoze izložene, poput krivolova i gubitka staništa zbog klimatskih promjena, postavlja se pitanje kome zapravo koristi ovakva praksa“, dodaje ona.

Sličnu ocjenu daju i iz organizacije Parkovi Dinarida, ističući da je zimski period posebno osjetljiv za divlje životinje, koje se suočavaju sa ograničenim izvorima hrane i dodatnim energetskim stresom.

Kako navode, uznemiravanje bukom, prisustvom ljudi i kretanjem motornih sanki može dovesti do čestog bježanja, trošenja energije, pa čak i povećanog rizika od povreda ili uginuća. ,,Pored direktnog uznemiravanja, motorne sanke mogu uticati i na kvalitet staništa, narušavanje snježnog pokrivača i fragmentaciju prostora ključnog za prezimljavanje”, navode Parkovi Dinarida za CIN-CG.

Nacionalni parkovi su uspostavljeni radi zaštite biodiverziteta

Da su nacionalni parkovi i zone zaštite prvenstveno uspostavljeni radi očuvanja biodiverziteta, staništa i prirodnih procesa, te da turističke aktivnosti u njima moraju biti pažljivo planirane i usklađene sa režimima zaštite, kaže za CIN-CG Jelena Marojević-Galić iz Parkova Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida.

„Zone zaštite postoje sa jasnim razlogom. Njihovo narušavanje dovodi u pitanje samu svrhu proglašenja zaštićenog područja“, kaže Marojević-Galić.

Ona ukazuje da se u velikom broju zaštićenih područja u Evropi i svijetu ovakve prakse već smatraju prevaziđenim, upravo zbog negativnog uticaja na prirodu i iskustvo boravka u zaštićenim područjima.

„Posjetioci u nacionalne parkove dolaze kako bi uživali u miru, tišini i netaknutoj prirodi, a ne u buci i intenzivnim motornim aktivnostima. Razumijemo potrebu dijela turista za adrenalinskim sadržajima, ali takve aktivnosti treba razvijati u prostorima koji nijesu pod strogim režimima zaštite“, navodi ona.

Iz Parkova Dinarida upozoravaju da Durmitor, kao područje Svjetske prirodne baštine, nosi posebnu odgovornost, te da aktivnosti koje narušavaju njegove prirodne vrijednosti mogu biti u suprotnosti sa obavezama koje država ima prema UNESCO-u.

Marojević-Galić dodaje da održivi turizam u ovakvim područjima podrazumijeva razvoj sadržaja koji su kompatibilni sa zaštitom prirode, a ne aktivnosti koje proizvode buku, zagađenje i uznemiravanje divljeg svijeta.

Novi Zakon o NP

Prema riječima izvršne direktorice CZIP-a, praksa vožnje motornim vozilima ne pogađa samo NP Durmitor, već je prisutna i u drugim zaštićenim područjima.

Janjušević, ali i JPNPCG, ukazuju na nedorečenosti postojećeg zakonskog okvira. Kako navode iz tog preduzeća, problem nije samo u nepoštovanju propisa, već i u tome što nijesu dovoljno precizni, što ostavlja prostor za različita tumačenja.

„Ova oblast je nedovoljno uređena, što ostavlja prostor za široko tumačenje od strane pružalaca turističkih usluga“, navode iz JPNPCG.

Važeći zakoni u Crnoj Gori ne prepoznaju eksplicitno pojedinačne aktivnosti poput vožnje motornih sanki, već ih podvode pod šire kategorije motornih vozila. Iako takve odredbe u suštini zabranjuju njihovu upotrebu u zaštićenim zonama, ovakav pristup u praksi ostavlja prostor za različita tumačenja i otežava sankcionisanje.

Zakon o nacionalnim parkovima zabranjuje vožnju van označenih puteva, dok Zakon o zaštiti prirode dodatno zabranjuje kretanje motornih vozila i uznemiravanje divljih životinja, naročito u zimskom periodu. Međutim, izostanak jasnog navođenja konkretnih aktivnosti, poput motornih sanki, dodatno komplikuje dosljednu primjenu propisa.

Janjušević ističe da nove izmjene Zakona o nacionalnim parkovima idu upravo u tom pravcu – da jasno i nedvosmisleno prepoznaju i zabrane ovakve aktivnosti, osim u slučaju službene upotrebe. „Problem je u nemogućnosti sankcionisanja ovakvih aktivnosti. Apeli nijesu dovoljni – potrebne su jasne zakonske odredbe i stroge kazne koje će imati odvraćajući efekat“, zaključuje ona.

Motorne sanke kao potencijalno sredstvo za krivolov

Iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG) upozoravaju da motorne sanke, kvadovi i dronovi mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju za divlje životinje, jer omogućavaju brz i lak pristup teško dostupnim djelovima planinskog masiva.

„Mogu poslužiti kao sredstvo za krivolov“, navode iz JPNPCG, uz napomenu da, iako takvi slučajevi nijesu zvanično potvrđeni, postoje opravdane sumnje da se ova vozila mogu koristiti u tu svrhu.

Posebno su ugrožene vrste poput durmitorske divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica), koja zimi boravi u teško pristupačnim zonama upravo kako bi izbjegla uznemiravanje. Motorne sanke i slična vozila omogućavaju ulazak u ta područja,  čime se uklanja prirodna barijera koja je do sada štitila divlje životinje od direktnog kontakta sa ljudima.

Sa druge strane, iz ekološke inspekcije za CIN-CG navode da do sada nijesu zaprimili prijave koje bi povezivale krivolov sa korišćenjem motornih sanki.

Dok se čeka novi direktor, inspekcije rade, a ostavke se ne prihvataju, iza kulisa se vodi borba partija za kontrolu Eko fonda, čiji budžet iz godine u godinu raste, a ove može biti i preko sto miliona 

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

Nakon što je, krajem 2025. godine,Draško Boljević podnio ostavku na mjesto izvršnog direktora Fonda za zaštitu životne sredine (Eko-fond), njegov nasljednik još nije izabran. Razlog, kako saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nije samo proceduralna blokada, već višemjesečna zakulisna borba različitih partijskih aktera za kontrolu nad institucijom koja već raspolaže velikim sredstvima, a koji će ove godine najvjerovatnije preći sto miliona.

Kada je Boljević došao na čelo Eko-fonda 2021, na računu je bilo svega 490 hiljada eura. Četiri godine kasnije na saldu je 24 miliona. Ipak, to je tek početak. Novo rukovodstvo Eko-fonda odlučivaće o raspodjeli oko 100 miliona eura godišnje - koliko bi se, prema procjenama, moglo sliti u Fond kroz domaće naknade za emisije CO₂.

Ove naknade država uvodi u okviru usklađivanja sa pravilima Evropske unije (EU) - Mehanizam za prekogranično prilagođavanje emisija ugljen-dioksida (CBAM) koji je počeo da se prijemjuje od 1. januara ove godine.

Ministar ekologije Damjan Ćulafić u više navrata je istakao da je Eko-fond u dosadašnjem radu uložio 18 miliona eura direktno u unapređenje životne sredine i podršku građanima, privredi i lokalnim samoupravama. 

Sanirane su 103 divlje deponije, obezbijeđena sredstva za nabavku komunalne opreme za svih 25 opština, omogućeno ozelenjavanje više od 225.000 m² javnih površina, a oko šest hiljada domaćinstava dobilo je subvencije za energetsku efikasnost u ukupnom iznosu od 10 miliona eura.

Uprkos rezultatima koje je ranije hvalila i sama Vlada, Boljević nije ponovo izabran, ali njegova ostavka nije prihvaćena. Iz Vlade su upit CIN-CG proslijedili Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), odakle poručuju da „Fond za zaštitu životne sredine pokazuje visok stepen profesionalnosti, zakonitosti i transparentnosti u svom radu“, te da ga, na osnovu temeljne analize, prepoznaju kao „jedno od najuspješnijih privrednih društava”.

Sukob Demokrata i PES-a: Ljeto 2025.

Dok se danas vode polemike o nasljedniku Boljevića u Fondu, prošlog ljeta javnost je imala priliku da prati višednevnu dramu oko pokušaja smjene Boljevića i dovođenje na njegovo mjesto Ljubiše Konatara. Mediji su tada izvještavali o sukobu dvije vladajuće partije - Demokrata (kojima je Boljević blizak) i PES-a (uz koji se vezuje Konatar, ali i tadašnja tri člana Odbora direktora Eko-fonda).

Par sedmica prije nego što je istekao mandat članovima Odbora direktora Fonda, oni su raspisali konkurs za izbor novog direktora 30. juna 2025. Vlada Crne Gore usvojila je finansijske izvještaje 17. jula, čime je po Statutu mandat članovima Odbora direktora automatski prestao. Ipak, sjednica na kojoj je odlučivano o izboru novog direktora održana je 22. jula, pet dana nakon što je mandat Odbora formalno prestao.

Od ukupno četiri prijave koje su pristigle, prema ocjeni Odbora samo je prijava doc. dr Ljubiše Konatara bila potpuna i u skladu sa uslovima konkursa. Konatar je doktorirao iz oblasti bezbjednosti, a od 2020. do 2024. godine radio na poslovima kontrole i vođenja politika u vezi sa planskom dokumentacijom, nelegalnom gradnjom i zaštitom životne sredine. Tokom mandata nekadašnjeg ministra ekologije Ratka Mitrovića bio je na čelu Direktorata za inspekcijski nadzor.

Prijava Boljevića, koji je završio Ekonomski fakultet u Beogradu i ima iskustvo u međunarodnim kompanijama, diskvalifikovana je. Iz Odbora su obrazložili da prijava nije bila validna zbog elektronskog pečata, koji oni nisu priznali kao dokaz o radnom iskustvu. S druge strane, Boljević tvrdi da je elektronski pečat prema crnogorskom zakonodavstvu validan, kao i da je riječ o međunarodnoj kompaniji ,,Podravka" koja posluje u 60 zemalja širom svijeta.

Nakon toga, ministar Ćulafić podnio je krivičnu prijavu protiv tri člana Odbora direktora Eko-fonda: Svetlane Drobnjak, generalne direktorice Direktorata za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje, Andreja Vučekovića iz Direkcije za inspekcijski nadzor u oblasti turizma i biologa Miloja Šundića sa Univerziteta Crne Gore. Ćulafić je optužio ove članove Odbora za kršenje Statuta, jer su ostali u Odboru pošto im je istekao mandat, a i zbog kršenja dugih procedura. Pored ove prijave, krivičnu prijavu protiv trojice članova Odbora podnio je i Boljević

Proceduralni skandal: Inspekcija i nostrifikacija

Od ljeta je Fond u pravnom interregnumu, koji se produbio nakon Boljevićeve ostavke u decembru, koju Vlada još nije prihvatila. Međutim, zakulisne igre su se nastavile. U novembru 2025. godine anonimna prijava pokrenula je kontrolu inspekcije rada u vezi sa Boljevićevim prethodnim mandatom

Vanredni inspekcijski nadzor u Eko-fondu obavio je inspektor rada Azren Vučetović 11. i 12. novembra 2025. godine. Tokom nadzora, inspektor je utvrdio da je Boljević diplomirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2008. godine, ali da je diplomu nostrifikovao tek u februaru 2025. godine, punih 17 godina nakon završetka studija.

U rješenju inspekcijskog nadzora, Vučetović je iznio tvrdnju da se radni staž u nivou kvalifikacije računa isključivo od dana nostrifikacije diplome. Prema ovom tumačenju, Boljević ima svega 10 mjeseci priznatog radnog iskustva, čime ne ispunjava uslov od pet godina staža za direktorsku poziciju. Boljević se brani pozivajući se na član 82 Zakona o visokom obrazovanju, koji propisuje da se kvalifikacija stiče danom završetka studijskog programa, a ne činom nostrifikacije.

Dokumentacija koju je CIN-CG imao u uvidu pokazuje da je inspekcijski nalaz dostavljen Vladi i kabinetu premijera istog dana kada je uručen Boljeviću, prije isteka zakonskog roka za njegovo izjašnjenje. Generalni sekretar Vlade Dragoljub Nikolić potom je dva puta urgirao kod ministra Ćulafića da postupi po nalazu, iako niko u tom trenutku nije imao uvid u Boljevićeve protivargumente.

Inspektor Azren Vučetović nije odgovorio na brojna pitanja CIN-CG do objave ovog teksta.

Iz MERS-a su za CIN-CG kazali da je dostavljena Informacija o nalazu inspekcije rada, koju su proslijedili Boljeviću. ,,Mišljenja smo da je u ovom slučaju korisno konsultovati pravni princip 'audiatur et altera pars' (neka se čuje i druga strana) odnosno stav Boljevića o nalazu inspekcije", naveli su iz ministarstva.

Aleksandar Perović iz ekološkog pokreta OZON smatra da su dešavanja oko Eko-fonda pokazatelj da uspješno rukovođenje otvara prostor za pritiske.

,,Umjesto da je cijenjeno uspješno rukovođenje, koje je pokazalo posvećenost radu i izgradnji institucije, došli smo u poziciju da se u prvi plan stavljaju procedure koje su u odgovornosti upravo onih koji su birali i imenovali kadrove, što je paradoks", navodi Perović za CIN-CG.

On ističe da se rezultati Eko-fonda pokušavaju obesmisliti iz razloga koje vidi kao ,,partijske ili lične interese" i upozorava da se ,,ne smije dozvoliti da važne institucije budu ometene u razvoju".

Interregnum koji traje

Kada je u decembru podnio ostavku, Boljević je naveo kao razlog neslaganje sa postupcima vlasti prema mještanima Botuna koji su protestvovali protiv postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Ipak, Vlada ostavku nije prihvatila, pa Boljević formalno i dalje obavlja funkciju.

Iz Ministarstva ekologije su kazali da je ,,Fond nastavio da funkcioniše nesmetano i bez zastoja u radu". Boljević za CIN-CG potvrđuje da stanje u Fondu redovno i da posluje u skladu sa zakonom.

Dok se čekaju rješenja, dok inspekcijski nalazi putuju do premijera prije nego do okrivljenog, i dok se političke opcije nadmeću za fotelju direktora, Eko-fond je ostao u svojevrsnom limbu. A ulog raste jer, kako upozoravaju iz Eko-tima, ako se sistem ne uspostavi na vrijeme i ako se ne definišu jasni prioriteti, 100 miliona eura godišnje neće otići u pljevaljske projekte i zelenu tranziciju, već u budžet Evropske unije.

Zakon o klimatskim promjenama predviđa da se sredstva prikupljena kroz prodaju emisijskih jedinica, eko-naknade i druge klimatske finansijske instrumente usmjeravaju preko Eko-fonda, ali u skladu sa strateškim politikama koje definišu Vlada i resorno ministarstvo, a ako do toga ne dođe da se novac može odliti van zemlje. 

Novac od CMAB da ostane u Crnoj Gori 

Diana Milev-Čavor iz Eko tima ukazuje za CIN-CG na to da iskustvo iz prva dva mjeseca pune primjene CBAM-a pokazuje da se efekti već osjećaju: razlika u cijeni električne energije od početka ove godine usklađuje se između tržišta EU i Zapadnog Balkana. U regionu je već struja porasla u prosjeku oko 32 eura po megavat-satu, kod nas zbog penala koje Crna Gora plaća prilikom izvoza struje dobijene iz velikog zagađivača Termoelektrane, koji emituje CO₂.  Zbog toga je izvoz struje postao manje isplativ. 

Neki analitičari ukazuju na to da se trošak CBAM-a trenutno dijeli između EU potrošača i proizvođača sa Zapadnog Balkana, odnosno da dio ide kroz više cijene u EU, a dio kroz niže prihode proizvođača u regionu.

,,Za Crnu Goru to znači nekoliko stvari odjednom. Prvo, manji prihodi od izvoza električne energije. Drugo, dodatni pritisak na Elektroprivredu  Crne Gore (EPCG) i ukupni elektroenergetski sektor, posebno oko budućnosti TE Pljevlja. Treće, ubrzanu potrebu da država reformiše domaći sistem cijene ugljenika, kako novac ne bi ‘izlazio’ kroz CBAM prema EU budžetu, nego se zadržavao u zemlji i koristio za tranziciju, zaštitu potrošača i podršku Pljevljima. Ako Crna Gora ne uvede jasniji i realniji sistem cijene CO₂, razliku će naplatiti CBAM, a država će izgubiti’’, kaže Milev-Čavor.

Iz Eko tima naglašavaju da je važno da se naknade za emisije CO₂ naplaćuju u domaćem sistemu, jer je suština u tome gdje taj novac završava i kako se koristi. Ako do toga ne dođe, razlika u cijeni emisija naplaćivaće se na granici EU, što znači da će taj novac završavati u budžetu EU. Zato je u jasan interes Crne Gore da razvije kredibilan domaći sistem naplate emisija ne samo zbog usklađivanja sa EU pravilima, već i da bi sredstva od cijene ugljenika ostala u zemlji i bila iskorišćena zasopstvene potrebe.

,,Treba imati u vidu da će budžet Eko-fonda značajnije rasti tek ukoliko se poveća cijena zbog emisija CO₂ koju operateri plaćaju na nacionalnom nivou. Drugim riječima, veći prihodi od naknada za emisije zavise prije svega od toga da li će država uspostaviti efektivniji sistem određivanja cijene ugljenika i približiti ga evropskim pravilima. Za sada to još uvijek nije slučaj’’, zaključuje Milev-Čavor.

Pored važnosti da se novac zadrži u zemlji i koristi za zelenu tranziciju, prije svega Pljevalja ali i ostatka Crne Gore, iz primjera Eko-fonda očigledno je od presudnog značaja i to ko će njime upravljati. 

Pozadina afere: Šta se dogodilo sa prvom postavkom Eko-fonda?

Dok se vodi borba za upravljanje Fondom, prošlost Eko-fonda i dalje je predmet sudskih postupaka. Prve godine rada ove institucije, koja je u registar privrednih subjekata upisana 3. marta 2020. godine, obilježila je afera sa besplatnim emisionim kreditima.

U aprilu 2023. uhapšeni su bivši izvršni direktor Eko-fonda Jovan Martinović i direktor Sektora za finansije Andrej Nedović. Specijalno državno tužilaštvo tereti ih za krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju zbog nepropisne dodjele besplatnih emisionih kredita privrednom društvu Uniprom DOO Nikšić, biznismena Veselina Pejovića. Procjenjuje se da je time Unipromu pribavljena korist od preko 20 miliona eura.

Martinović je pušten uz jemstvo u nekretninama vrijednim oko 505.000 eura, a Nedović nakon što su saslušani svjedoci.

Nedović je, pola godine po izlasku iz pritvora, angažovan kao konsultant kod tadašnjeg ministra urbanizma Janka Odovića. U aprilu 2024. Vlada Milojka Spajića imenovala ga je za člana Komisije za sprovođenje Temeljnog ugovora sa SPC. U martu 2025. predlog da postane vršilac dužnosti generalnog direktora u Ministarstvu zdravlja povučen je nakon medijskih napisa. Martinović je dugogodišnji član cetinjskog odbora DPS-a.

Prema krivičnoj prijavi, Pejović je 2020. dug prema EPCG izmiri kroz CO₂ kredite, čime je država oštećena za desetine miliona eura. U prijavi se pominju i tadašnji premijer Duško Marković, Marina Spahić iz Ministarstva ekologije, te rukovodstvo EPCG. Uniprom je dobio kredite iako sistem nije bio uspostavljen, a vrijednost kredita kojima je raspolagao procjenjuje se na više desetima miliona eura. 

EPCG je podnijela krivičnu prijavu protiv Markovića, Pejovića i drugih, dok je Uniprom tužio bivšeg premijera Dritana Abazovića, bivšu ministarku Anu Novaković Đurović i Boljevića. 

,,EPCG je pokrenula sudske postupke u vezi sa dugom za električnu
energiju Uniproma. Privredni sud je 2024. godine donio prvostepenu presudu u korist EPCG, ali postupak još nije pravosnažno okončan''. kažu za CIN-CG iz EPCG.

Iz Uniproma su za CIN-CG kazali da je Privredni sud usvojio tužbu EPCG i obavezao Uniprom i Uniprom–metali da dug za električnu energiju plate u novcu. Međutim, Apelacioni sud Crne Gore ukinuo tu presudu i naveo da je prvostepeni sud pogriješio, ocjenjujući da su emisioni krediti u ovom slučaju mogli biti predviđeni kao sredstvo plaćanja, a ne samo kao sredstvo obezbjeđenja duga. „Zbog toga je naloženo da se u ponovnom postupku ponovo ocijeni ugovor o ustupanju potraživanja kojim su CO₂ krediti preneseni na ime plaćanja duga za struju. Sud je predložio i saslušanje izvršnih direktora EPCG i Uniproma kako bi se utvrdila stvarna volja ugovornih strana, odnosno da li je namjera bila da se dug za električnu energiju izmiri upravo emisionim kreditima“, kazali su iz Uniproma za CIN-CG.

Ismet Hadžić i Srđan Milić izabrani su za članove Savjeta (CBCG) uprkos ozbiljnim dilemama oko njihovih akademskih referenci, partijskih veza i usklađenosti sa zakonskim uslovima. Fakultet Hadžića akreditovan je tek više od deceniju nakon što je diplomirao, dok doktorat Milića sadrži identične djelove jednog njegovog ranije objavljenog rada, bez navedenih reference u bibliografiji 

Andrea Perišić/Đurđa Radulović 

Akademske reference, ali i doskorašnja partijska pripadnost Ismeta Hadžića i Srđana Milića, koje je Skupština Crne Gore na sjednici 31. decembra 2025. izabrala za članove Savjeta Centralne banke Crne Gore (CBCG), otvaraju ozbiljna pitanja o kredibilitetu i kvalifikacijama za te funkcije: diplome im dolaze sa obrazovnih ustanova koje su godinama pratile kontroverze oko akreditacije i akademskog integriteta. 

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazalo je da je reference članova Savjeta jedne od najvažnijih državnih institucija Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet cijenio bez stvarnog uvida u relevantnu dokumentaciju.

Za izbor četiri člana Savjeta CBCG, pored Hadžića i Milića, bilo je predloženo još šest kandidata i to: Tamara Backović, Hadži Vesna Vujošević, Šućo Orahovac, Zarija Pejović, Brankica Mošurović i Mladen Bojanić. Od kandidature su još tokom ljeta lanjske godine odustale  Mošurović i Hadži Vujošević. Nakon toga je Odbor održao konsultativno saslušanje preostalih šest kandidata, da bi Skupštini za izbor predložio Tamaru Backović, Srđana Milića, Šuća Orahovca i Ismeta Hadžića, što je na sjednici posljednjeg dana prošle godine i usvojeno. Backović i Milić su dobili podršku devet poslanika, dok je za Orahovca i Hadžića glasalo njih osam. Kandidati Zarija Pejović i Mladen Bojanić su dobili samo po jedan glas podrške.

Ismeta Hadžića je za kandidata za člana Savjeta CBCG predložio poslanik Bošnjačke stranke (BS) Mirsad Nurković, čiji je Hadžić ranije bio funkcioner, dok je Srđana Milića predložila poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović, čiji je dugogodišnji predsjednik i poslanik bio Milić. Međutim, i jedan i drugi su saopštili da više nijesu u partijama. 

Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet je postupak izbora članova Savjeta CBCG vodio po ranije uspostavljenoj praksi, prema kojoj član Odbora uz predlog kandidata dostavlja samo biografiju iz koje se sagledava da li kandidat ispunjava uslove. Međutim, kandidati nijesu bili dužni da dostave i obrazovne isprave, niti bilo koje druge dokaze o kvalifikacijama. 

Fakultet u Novom Pazaru akreditovan tek više od deceniju nakon što je Hadžić diplomirao 

Ismet Hadžić je, prema biografiji dostavljenoj Skupštini, a u koju je CIN-CG imao uvid, od 2004 do 2008. godine studirao na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju na privatnom Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na odsjeku za poslovnu ekonomiju, smjer menadžment i preduzetništvo, gdje je stekao zvanje diplomiranog ekonomiste sa 240 ECTS kredita. Ta obrazovna ustanova akreditaciju nije imala ni deceniju nakon što je Hadžić diplomirao, iako je, po srpskom Zakonu o visokom obrazovanju, taj status trebalo da riješi još do 2009. godine.

Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru godinama je bio predmet sporova. U 2016. Nacionalni savet za visoko obrazovanje Srbije odbio je akreditaciju gotovo svih studijskih programa Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, uz navode da je problem bio, između ostalog, u nastavnom kadru. Prema navodima iz te srpske institucije, do tog perioda bili su akreditovani samo engleski jezik i pravne nauke. 

U Srbiji je 2005. donesen Zakon o visokom obrazovanju kojim je, radi obezbjeđenja razvoja i unapređenja kvaliteta, propisana obaveza akreditacije svih visokoškolskih ustanova. Proces akreditacije sprovodila je Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta visokoškolskih ustanova i jedinica u njihovom sastavu i vrednovanja studijskih programa (Komisija), koja je počela sa radom u junu 2006. godine. Ovaj zakon predviđa da se postupak akreditacije i dobijanja dozvole za rad visokoškolskih ustanova koje su zakonito radile prije donošenja ovog propisa sprovede u roku od tri godine od dana obrazovanja Komisije. 

Tek nakon intervencija sprskog Ministarstva prosvjete i zaključka Vlade Srbije iz juna 2017. godine, diplome tog univerziteta formalno su potvrđene kao validne do okončanja akreditacionog procesa, dok se danas na sajtu ovog univerziteta može pronaći potvrda o akreditaciji iz 2024. godine. 

,,Smatram da je za ocjenu validnosti bilo koje diplome relevantno isključivo to da li je ona priznata od strane nadležnih institucija. U mom slučaju, diploma je prošla zakonom propisanu proceduru priznavanja u Crnoj Gori, čime je potvrđena njena pravna valjanost. Eventualne polemike o reputaciji pojedinih institucija ne mogu biti osnov za osporavanje diplome koja je formalno priznata od strane nadležnog državnog organa“, kaže Hadžić za CIN-CG. 

Da formalno priznavanje diplome ne zatvara automatski sva pitanja o njenom kredibilitetu pokazuju i nedavne odluke Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), koje je u septembru 2025. godine obustavilo priznavanje diploma sa čak osam regionalnih visokoškolskih ustanova, zbog zaštite javnog interesa i standarda kvaliteta u visokom obrazovanju. 

Hadžić je u biografiji još naveo da je radio kao nastavnik ekonomske grupe predmeta, knjigovođa, saradnik za osiguranje, rukovodilac sektora za finansijsko-računovodstvene poslove u rožajskom komunalnom preduzeću, potom sekretar Sekretarijata za finansije i ekonomski razvoj Opštine Rožaje, a kao tada trenutnu poziciju naveo je mjesto sekretara Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora Opštine Rožaje.

Uz to je istakao i obuke iz pripreme EU projekata, upravljanja projektima i računovodstva, dok je za engleski jezik u biografiji naveo pasivno znanje u sve tri kategorije: razumijevanje, govor i pisanje.

Milićev doktorat sadrži identične djelove ranije objavljenog rada, bez reference u bibliografiji 

Milić, drugi član Savjeta CBCG, prema biografiji dostavljenoj Skupštini Crne Gore, završio je u bivšoj SFRJ cijenjeni Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, gdje je diplomirao na temi “Primarna i sekundarna emisija novca“. Doktorirao je na Beogradskoj bankarskoj akademiji, u okviru privatnog Univerziteta Union, gdje je 15. jula 2021. odbranio disertaciju “Uticaj fiskalne konsolidacije na makroekonomske performanse - primjer Crna Gora”. 

Međutim, uvid CIN-CG-a u javno dostupnu doktorsku disertaciju Srđana Milića, koja se može pronaći na oficijalnom sajtu Univerziteta Union, pokazuje poklapanja sa njegovim ranijim radom “Fiskalna konsolidacija: osnovni aspekti i uporedna analiza“ koji je u decembru 2020. godine objavljen u naučnom časopisu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu “Ekonomske ideje i praksa”, međutim to nigdje ne navodi kao referenca ili u bibliografiji u samoj disertaciji, što je akademska obaveza.

U Milićevom radu i u doktoratu pojavljuju se isti ili gotovo isti pasusi, ista argumentacija i slična struktura poglavlja. Na primjer, u članku iz 2020. Milić piše da su “Alesina i Peroti pokazali da su uspješne konsolidacije dominantno bazirane na smanjenju zarada i socijalnih transfera”, a u disertaciji se gotovo identična formulacija ponavlja. 

Još vidljivije poklapanje odnosi se na dio o političkim ciklusima. U disertaciji, na stranama 148–149, stoji: „Na ovaj način vlade često pokušavaju da minimiziraju potencijalni gubitak glasača... Faktički nijedan ozbiljni program fiskalne konsolidacije se ne može sprovesti, a da ostanu ne dirnute bar neke od ove tri komponente: plate i zaposlenost u javnom sektoru, penzije i socijalni transferi... Stoga se često programi fiskalne konsolidacije pokreću u prvoj ili eventualno drugoj godini nakon izbora...“ 

Slični niz formulacija vidi se i u Milićevom radu iz 2020, uz sličnu logiku, raspored teza i iste autore na koje se poziva. U tom radu nalazi se i gotovo ista rečenica o “Hansjörgu i tome da je najveći broj programa fiskalne konsolidacije sproveden u roku od jedne godine od izbora”, što se potom gotovo doslovno pojavljuje u disertaciji. 

Ovo je samo dio potpuno identičnih rečenica koje se ponavljaju u dva Milićeva rada.  

U samoj disertaciji Milić, inače, izjavljuje da je riječ o rezultatu njegovog samostalnog istraživačkog rada i da su korišćene reference jasno navedene. 

U akademskoj praksi, objašnjava za CIN-CG sagovornik sa Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je tražio da ostane anoniman, postoji debata o tome gdje prestaje legitimno objavljivanje djelova rada tokom izrade doktorata, a gdje počinje autoplagijarizam. 

Prema njegovim riječima, članak objavljen tokom izrade disertacije može predstavljati uvodni ili teorijski dio doktorskog rada, posebno ako je prethodno objavljivanje dijela istraživanja bilo uslov za odbranu. Ipak, ističe da je u ovom slučaju problematično to što se u samoj disertaciji nigdje ne konstatuje da je dio teksta ranije objavljen kao poseban rad, niti se taj rad navodi kao referenca u bibliografiji. 

Prema Zakonu o akademskom integritetu, autoplagijarizam je prepisivanje sopstvenog teksta u djelovima ili u cjelosti bez navođenja originalnog izvora i predstavljanja istog kao potpuno novog djela. Parafraziranje bez reference je, prema istom zakonu, preuzimanje ukupnog smisla ili pojedinih ideja tuđeg teksta bez navođenja izvora. 

Milić nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objave ovog istraživanja. 

Zvanični podaci Univerziteta Union i Nacionalnog tijela za akreditaciju u Srbiji pokazuju da je Beogradska bankarska akademija akreditovana članica Univerziteta Union, koji je bio dio afere “Doktorati” u Srbiji i predmet ozbiljnih javnih pitanja o akademskom integritetu, između ostalog i zbog načina na koji je godinama postupao u slučaju osporene doktorske disertacije aktuelnog gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, koji je doktorirao 2012. na Fakultetu za poslovno-industrijski menadžment Univerziteta Union. Profesori sa Univerziteta Union pominjani su i u slučaju spornog doktorata aktuelnog ministra finansija Srbije Siniše Malog, jer su pojedini učestvovali u komisiji koja je ocijenila da njegov rad nije plagijat u mjeri koja bi opravdala njegovo osporavanje. Tu ocjenu je kasnije osporio Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu, a Senat tog univerziteta je doktorat potom i poništio. 

Još 2015. Istinomer je objavio da je komisija koju je formirao Univerzitet Union utvrdila da je više od polovine Šapićevog rada preuzeto, ali je postupak potom zapao u ćorsokak: komisija je prekinula rad, a taj univerzitet godinama nije uspijevao da formira novu. Danas je 2022. pisao da Univerzitet Union ni poslije sedam i po godina nije uspio da okonča ispitivanje navoda o plagijatu, što je dodatno otvorilo pitanje sposobnosti te ustanove da dosljedno štiti akademske standarde kada su u pitanju politički eksponirani kandidati. 

Milić je u svojoj biografiji naveo da je na svim nivoima obrazovanja dobijao posebne nagrade, da je objavio više naučnih radova iz ekonomije i finansija, te da iza sebe ima 17 godina poslaničkog iskustva i pet saziva u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, uz učešće na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima posvećenim ekonomskim i finansijskim pitanjima.

Izabrani uprkos zakonskim ograničenjima

Zakon o CBCG propisuje da član Savjeta ne može biti član političke organizacije, niti osoba koja obavlja funkciju ili dužnost u organima lokalne samouprave. 

Tokom saslušanja 1. jula 2025. godine Srđan Milić je otvoreno rekao da je “bio i ostao SNP“, što su prenijeli i crnogorski mediji, dok je Hadžić, kako se može vidjeti iz dokumenta koji je poslao CIN-CG-u, takođe bio partijski angažovan, u Bošnjačkoj stranci, sve do 20. marta 2025. godine. 

I Šućo Orahovac, takođe jedan od novoizabranih članova Savjeta CBCG bio je, kao član Pokreta Evropa sad (PES), politički aktivan, sve do kadidature za Savjet. On je bio član podgoričkog odbora ove partije. I njega su za kandidovali partijske kolege iz PES-a: Tonći Janović, Dražen Petrić i Seid Hadžić.  Orahovac je završio magistarske studije u oblasti finansija na prestižnom Univerzitetu Bocconi u Milanu, gdje je 2009.  i radio kao saradnik. Iskustvo je sticao u Hipotekarnoj banci, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Glavom Gradu Podgorica, itd. 

Tamara Backović je docentkinja na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Počela je karijeru na tom fakultetu kao saradnica u nastavi, 2004. Bila je angažovana i na brojnim ekonomskim projektima i istraživanjima. Bila je jedna od članica tima koji je napravio model predviđanja bankrota crnogorskih privatnih preduzeća. 

Tokom 77. sjednice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, krajem jula 2025, nakon što je Mugoša predložio da u dnevni red uđe glasanje o kandidatima za Savjet CBCG, poslanik vladajućeg PES-a, Janović je kazao  da su potrebne dodatne konsultacije u vladajućoj većini, jasno stavljajući do znanja da se odluka donosi na osnovu političkih dogovora umjesto kompetencija kandidata.

Predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Boris Mugoša upozorio je da su kriterijumi izbora neprecizni i da zakon treba mijenjati. 

,,Ovaj proces je duboko politizovan o čemu svjedoči i činjenica da su tri od četiri izabrana člana bila partijski funkcioneri, kao i činjenica da se mjesecima nakon završenog saslušanja odlagalo na zahtjev većine izjašnjenje na odboru o predloženim kandidatima. Javnost je na plenumu svjedočila neadekvatnim kompetencijama pojedinih izabranih članova Savjeta CBCG, kao i o očiglednoj međukoalicionoj trgovini funkcijama koja je bila u pozadini svega ovoga”, kaže za CIN-CG predsjednik Odbora i poslanik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) Boris Mugoša, koji je apelovao na poslanike većine da ne prekidaju dobru praksu koja je postojala u parlamentu, a to je da barem jedan od četiri člana Savjeta Centralne banke Crne Gore bude imenovan na usaglašeni predlog opozicije. 

Prema njegovim riječima, treba izmijeniti Zakon o CBCG kako bi se jasno definisalo da se članovi Savjeta CBCG biraju na osnovu javnog poziva, uz oštrije kriterijume, a ne da ih predlažu poslanici kao što je dugogodišnja praksa u parlamentu.

Iz Evropske komisije (EK) su u Izvještaju za Crnu Goru za 2025. godinu istakli da imenovanja u Savjet CBCG moraju biti transparentna, zasnovana na kompetencijama i bez partijskog uticaja. 

Ni Nurković, ni Kaluđerović nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li smatraju da su njihovi prijedlozi za članove CBCG bili u skladu sa smjernicama EK, obzirom da su birali svoje doskorašnje partijske kolege.  

Zbog zastoja u radu socijalno-ljekarskih komisija, hiljade građana i građanki u Crnoj Gori mjesecima čekaju odluke od kojih im zavisi život. Među njima su djeca sa invaliditetom, onkološki pacijenti, stare i nepokretne osobe i porodice koje same snose ogromne troškove liječenja i njege. Dok institucije ćute, najranjiviji ostaju bez pomoći, a pojedini ni ne dočekaju rješenje

Đurđa Radulović /Andrea Perišić 

,,Imamo ćerku od šest godina koja ima poremećaj iz spektra autizma. Primali smo tuđu njegu i pomoć do septembra 2025. godine, što je poslije prestalo, jer su nas obavijestili da moramo da obnovimo dokumentaciju. Naravno, niko nas nije obavijestio da treba da to uradimo kako se ne bi prekidala tuđa njega i pomoć. Međutim, rekli su nam da će oni to isplatiti retroaktivno kada komisija bude zasijedala, ali da oni ne znaju kad će to tačno biti”, kaže jedan roditelj koji je odgovorio na upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o prekidu rada socijalno-ljekarskih komisija. 

Zbog zastoja u radu socijalno-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad, na hiljade građana u Crnoj Gori mjesecima čeka odluke od kojih zavisi ostvarivanje osnovnih prava iz sistema socijalne i dječje zaštite. Bez odluka socijalno-ljekarskih komisija, građani i građanke kojima je to potrebno, nijesu u mogućnosti da ostvare pravo materijalno obezbjeđenje dodatka za tuđu njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punom radnog vremena. 

Prekid u radu ovih komisija doveo je do situacije u kojoj se brojni predmeti, podnijeti još tokom prošle godine, i dalje nalaze bez epiloga. 

Roditelj sa početka teksta objašnjava da su oni Upravnom sudu podnijeli i tužbu zbog lične invalidnine još krajem decembra 2024. godine, a koja još nije uzeta u razmatranje.

,,Odluka za tužbu je uslijedila nakon dva odbijanja od komisije Ministarstva rada i socijalnog staranja, a zahtjev postoji od aprila 2024. godine. Sada pišemo urgenciju za tužbu, pa se nadamo konačno da će uspjeti to da se što prije riješi. Ovo Vam pišem kako bi imali približno informacije kako funcioniše, odnosno ne funkcioniše sistem za najranjivije kategorije društva. Mnogo djece ima i veće probleme od moje ćerke, pa ne mogu da ostvare svoja prava, što je sramotno”, upozorava ovaj roditelj. 

Na upitnik CIN-CG-a odgovorilo je gotovo 400 korisnika ove pomoći, koji mjesecima, a pojedini čak i godinama, čekaju na odluke socijalno-ljekarskih komisija. Na desetine njih ostavili su lični kontakt, kako bi nam ispričali svoje priče. 

Među njima su brojne osobe sa invaliditetom, koje su i socijalno ugrožene, roditelji djece sa invaliditetom, porodice osoba kojima je potrebna tuđa njega, podstanarske porodice sa malom djecom, roditelji koji samostalno snose troškove liječenja djece, uključujući i terapije koje nijesu dostupne u Crnoj Gori, ali i osobe koje brinu o starim i nemoćnim roditeljima. Odgovori na upitnik CIN-CG-a pokazuju da su za građane najveći problemi kupovina ljekova i visoki troškovi liječenja i njege. 

Najveći broj učesnika u anketi, njih 212, čeka na odluku komisije između šest mjeseci i godinu dana,  80 čeka na odluku između tri i šest mjeseci, a 45 je kazalo da čeka na odluku duže od godinu. Čak 382 ispitanika/ca kazali su da od institucija nijesu dobili nikakvo objašnjenje zašto su probijeni zakonski rokovi o odlukama. 

Na odluke komisija čekaju i građani i građanke u potrebi koji se prijavljuju po prvi put, ali i svi oni koji su ranije primali određena primanja ili subvencije, koji čekaju na obnavljanje odluke od nadležnih organa, jer se ovakva primanja uglavnom daju na određen rok. 

Ugroženi postali još ugroženiji

Sagovornica CIN-CG-a koja brine o suprugu oboljelom od demencije kaže da je on dva puta odbijen za invalidsku penziju, uprkos kompletnoj medicinskoj dokumentaciji, te da od oktobra 2025. čekaju poziv za drugostepenu komisiju nakon uložene žalbe. Ona ističe da porodica sama snosi troškove terapije i prilagođavanja života bolesti, dok je za pravo na tuđu njegu čekala gotovo šest mjeseci. Posebno joj je, kaže, zasmetao odnos socijalno- ljekarske komisije, jer je stekla utisak da dokumentacija nije bila ozbiljno razmotrena, kao ni priroda same bolesti, za koju terapija ne znači izlječenje, već eventualno usporavanje napredovanja. 

,,Smatram da bi država morala da obezbijedi sistem njegovatelja za ovu kategoriju oboljelih i druge slične slučajeve, kako bi imali adekvatnu i cjelodnevnu njegu i kako bi se spriječile situacije da se izgube ili da im se dogodi nešto još gore”, navodi ova žena. 

Još jedan čovjek za CIN-CG kaže da njegova majka, koja ima 86 godina, na rješenje za tuđu njegu i pomoć čeka duže od godinu, bez ikakvog objašnjenja nadležnih institucija o razlozima kašnjenja. ,,Prinuđeni smo da sami obezbjeđujemo njegu za nju, što nas košta oko 450 eura mjesečno. Majka je prepuštena sebi i nama kao porodici, a da se država ni u jednom segmentu ne okrene prema osobi u tim godinama. Sramota je za državu i institucije koje pokazuju pravo lice kad si bolestan i star“, navodi on.  

Kaže da kada za nove informacije pitaju pravnicu u nadležnom centru za socijalni rad ne dobijaju nikakav konkretan odgovor. ,,Zovem je jednom mjesečno i vidi se da nemaju ni viziju, ni najavu kad ce se komisije opet sastati”, navodi ovaj građanin.  

Iako nema zvaničnog odgovora, kao jedan od mogućih razloga pominju se izmjene podzakonskih akata koji regulišu uslove za ostvarivanje socijalnih davanja. 

Zbog toga jer je u prošlosti bilo zloupotreba, Vlada Crne Gore odlučila je tokom prošle godine da pokrene ispitivanje rada socio-ljekarskih komisija i obustavila donošenje odluka o pomoći. Prema Predlogu zakona o dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je donesen na elektronskoj sjednici krajem oktobra 2025. bez prisustva javnosti, specijalne Vladine komisije kontrolisaće postupke za ostvarivanje prava na njegu i pomoć koje su ljekarsko-socijalne komisije započele od 1. januara 2026. godine. Rad ovih specijalnih komsija trebalo je da počne prvog januara, a oročen je do 1. jula 2026, odnosno do stupanja na snagu Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta. To značajno može produžiti čekanje najranjivijih grupa građana, koji se već mjesecima suočavaju sa nedostatkom pomoći za ozbiljne zdravstvene probleme. 

Institucije tako krše Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji predviđa da se o zahtjevima za ostvarivanje prava iz ovog sistema odlučuje u roku od najviše 30 dana. 

CIN-CG nije dobio odgovore od Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD), niti od Ministarstva finansija (MF) koje trenutno, kako nam je nezvanično saopšteno, radi na novom budžetiranju u skladu sa reformama socijalne zaštite. Iz Ministarstva zdravlja (MZ), koje bi trebalo da vrši kontrolu rada socijalno-ljekarskih komisija, kazali su za CIN-CG da to nije njihova nadležnost, već MSSD.  

Nezvanično CIN-CG saznaje da je razlog što se komisije ne sastaju političko nadgornjavanje oko formiranja jedinstvenog tijela za vještačenje, odnosno oko toga ko će biti imenovan u njegov sastav. Zbog toga je, navodno, ministar MSSD Damir Gutić želio da podnese ostavku. 

CIN-CG se obratio Gutiću, ali do objave istraživanja nije dobio odgovor. 

Na čekanju i onkološki pacijenti u terminalnoj fazi bolesti  

Maja Gardašević, izvršna direktorka NVO Diši, organizacije koja se bavi podrškom i zaštitom prava onkoloških pacijenata, ocjenjuje da su kašnjenja i sporne odluke komisija posljedica političkih igara i institucionalne nefunkcionalnosti. 

,,Stanje je posebno alaramantno u Baru i Nikšiću”, navodi Gardašević. 

Prema odgovorima iz ankete CIN-CG-a, među onima koji čekaju rješenja nalazi se veliki broj onkoloških pacijenata, uključujući neke i u terminalnoj fazi bolesti. 

,,Imam metastaze, čekam više od godinu dana na odluku drugostepene komisije. Članovi moje porodice ne mogu da rade svoje poslove, jer moraju o meni da brinu”, kaže jedan od ispitanika CIN-CG-a. 

Drugi čovjek ističe da na odluku o tuđoj njezi i pomoći čeka duže od šest mjeseci, bez ikakvog objašnjenja nadležnih institucija, iako ima karcinom sa metastazama, koji mu se ponovo pojavio nakon pet godina od prve operacije. U međuvremenu, porodica sama snosi troškove njege i dodatne pomoći, koji iznose oko 250 eura mjesečno. 

,,Moj tata je umro ne dočekavši rješenje”, navodi jedna ispitanica. 

Institucije ne odgovaraju građanima 

Iz NVU Roditelji su više puta tokom prošle godine upozoravali da dugotrajno čekanje krši prava na socijalnu sigurnost i minimalni životni standard. Ovoj organizaciji javili su se brojni roditelji djece sa invalididtetom, koji su socijalno ugroženi, a zdravstvene potrebe njihove djece ogromne. 

,,Slali smo od septembra brojne dopise MSSD, nakon što su nam se javili brojni građani koji čekaju na ove odluke. U februaru smo poslali posljednji dopis, koji smo uputili i kabinetu premijera u Vladi, ali sve bez odgovora’’, kaže za CIN-CG Kristina Mihailović iz NVU Roditelji. 

Zbog zastoja u čekanju roditelji djece sa invaliditetom ne mogu da ostvare ni dobijanje lične invalidnine za dijete, ali ni roditeljsko odsustvo sa posla, odnosno naknadu za skraćeno radno vrijeme, koja im omogućava da se o djetetu staraju, objašnjava Mihailović. Na taj način su porodice sa djecom sa invaliditetom višestruko ugrožene. 

Mihailović upozorava da se sistem ne smije oslanjati na povremeno ili sporadično zasijedanje komisija, jer upravo njihovi nalazi predstavljaju osnov za donošenje rješenja o novčanim naknadama i drugim vidovima podrške.

Od centara za socijalni rad (CSR) u Crnoj Gori kojima se CIN-CG obratio sa pitanjima u vezi zasijedanja komisija, odgovorilo je svega nekoliko njih.  

,,Posljednja sjednica socijalno-ljekarske komisije održana je u prostorijama JU Centra za socijalni rad za Opštinu Danilovgrad u maju 2025.godine, te ovaj organ ne raspolaže informacijama o razlozima obustave rada komisije, kao ni o narednom terminu održavanja istih. Na dan 12.02.2026. godine, na evidenciji JU Centra za socijalni rad za Opštinu Danilovgrad je 701 zahtjev za čije rješavanje je neophodno pribaviti nalaz, ocjenu i mišljenje prvostepene socijalno-ljekarske komisije, te će isti biti riješeni po pribavljanju istog“, kazali su iz CSR Danilovgrad za CIN-CG. 

,,Kod Centra za socijalni rad Podgorica trenutno je na čekanju, za izlazak pred socijalno- ljekarsku komisiju 4.530 predmeta“, kazali su za CIN-CG iz podgoričkog CSR. U ovom centru je posljednja komisija organizovana u decembru 2025. 

Međutim, kako građani i građanke u upitniku CIN-CG navode, mnogi još nijesu došli na red ni u Podgorici. 

Iz CSR Mojkovac i Kolašin kažu da komisija nije zasijedala od jula 2025. godine, te da nijesu ovlašćeni da daju odgovore na dodatna pitanja CIN-CG bez saglasnosti MSSD. Iz CSR Gusinje i Plav kazali su da imaju oko 2.100 neriješenih zahtjeva, ali da ne mogu govoriti na ovu temu, već je za to nadležno MSSD.  

Troškovi liječenja uveliko prelaze iznose pomoći 

Troškovi liječenja su često i veći nego što to mogu pokriti dodaci za tuđu njegu i pomoć, te lična invalidnina. ,,Troškovi su jako veliki, jer je u pitanje dijete sa autizmom, kom su potrebni tretmani koje nažalost plaćam ja kao roditelj. Za to izdvajamo 80 eura nedeljno’’, jedna je od ispovjesti u upitniku CIN-CG-a.  

Najveći broj ispitanika i ispitanica kazali su da su mjesečni troškovi liječenja oko 200 eura, ali mnogi su kazali da je više stotina eura. Mjesečni troškovi jedne ispitanice koja je onkološki pacijent iznose i do 400 eura. ,,Nemam desno plućno krilo, i četiri rebra, imam i fistulu koja se trenutno otvorila i treba da je operišem. Nisam sposobna za kretanje mimo stambenog prostora bez tuđe pomoći. Tuđa njega u međuvremeni, ne stiže”, navodi ona. 

Lična invalidnina nakon posljednjih izmjena u avgustu 2025. iznosi oko 332 eura. Maloljetnici u skladu sa Zakonom o socijalnoj dječijoj zaštiti, na ime lične invalidnine primaju oko 210 eura.  Dodatak za njegu i pomoć iznosi oko 97 eura dok roditelj/staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu mjesečno primaju oko 288  eura.

Nepokretnim ljudima je od toga naročito potrebno mnogo više. Jedna nepokretna ispitanica navodi da su njeni zdravstveni troškovi čak oko 650 eura. 

Veliki broj ispitanika i ispitanica uopšte ne može da izdvoji neophodan iznos, već izdvaja neophodni minimim. ,,Izdvajam 100 eura, a trebalo bi više. Ali, ne mogu“, navodi se u jednom odgovoru. 

Zbog toga su u procesu pomaganja često angažovane cijele porodice. ,,Lična invalidnina je tetki pokrivala ljekove. Mi se svakako organizujemo i plaćamo joj pomoć u kući, a sad i ljekove dok čekamo odluke“, kaže jedan sagovornik CIN-CG čija je tetka teško pokretna. 

Oko trećina siromašnih domaćinstava u katastrofalnim zdravstvenim izdacima  

Lična invalidnina i dodaci za njegu i pomoć, iako u potpunosti ne mogu da pokriju troškove onih kojima su potrebni, ipak su od ključne važnosti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je, u izvještaju prošle godine, da Crna Gora ima daleko skuplje i nedostupnije zdravstvo za svoje građane od većine država u Evropi. 

Prema ovoj studiji čak devet odsto domaćinstava u Crnoj Gori je osiromašilo nakon plaćanja na zdravstvo. SZO ovakve izdatke na ljekove i njegu, koji vode porodicu u siromaštvo, naziva “katastrofalnim zdravstvenim izdacima“. Stopa ovakvih izdataka veća je u Crnoj Gori nego u većini zemalja Evrope, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju. Katastrofalni zdravstveni izdaci u velikoj mjeri pogađaju domaćinstva sa niskim prihodima, nezaposlene, druge ekonomski neaktivne osobe i starija domaćinstva. Više od 75 odsto domaćinstava sa katastrofalnim zdravstvenim izdacima nalazi se u najsiromašnijih 20 odsto građana. Svako treće domaćinstvo među najsiromašnijih 20 odsto suočava se sa zdravstvenim izdacima koje vode porodicu u  propast. 

Katastrofalni zdravstveni izdaci su u najvećoj mjeri uzrokovani plaćanjem ambulantnih ljekova iz sopstvenog džepa, a zatim izdacima za medicinska pomagala i proizvode (na primjer, slušne aparate i naočare) i ambulantnu zdravstvenu zaštitu (posjete primarnoj zdravstvenoj zaštiti i specijalističkim ambulantnim pregledima). 

Rast cijena ljekova višestruko je veći od prosjeka u Evropi - ljekovi su u Crnoj Gori 2025. u odnosu na 2024. poskupili za više od 15 odsto, dok je evropski prosjek bio 2,1 odsto. 

Prema podacima UNICEF-a iz 2023. Preko osam odsto građana živi u apsolutnom siromaštvu, dok 20 odsto svih građana Crne Gore živi u zoni rizika od siromaštva. Čak 27 odsto od ukupnog broja  djece  živi u siromaštvu. Manje od 15 odsto najsiromašnijih prima socijalnu pomoć koja se kreće između 97 i 187 eura mjesečno.

SZO: Prioritet siromašni i hronično bolesni 

Na osnovu nalaza za Crnu Goru iz 2025, SZO ukazuje na to da bi prioritet reformi u zdravstvu trebalo da bude zaštita ljudi sa niskim primanjima i hronično oboljelih, koji se iznova suočavaju sa troškovima za ljekove. Preporuke su usmjerene na smanjenje plaćanja iz džepa, i to kroz širenje liste ambulantnih ljekova za najčešća hronična oboljenja, bolju dostupnost ljekova o trošku osiguranja u svim apotekama u zemlji, kontrolu cijena ljekova koji nijesu pokriveni osiguranjem i smanjenje nepotrebnih participacija. 

UNICEF, s druge strane, u svojim analizama iz oblasti socijalne zaštite preporučuje da se unaprijedi efikasnost podrške preciznijim usmjeravanjem materijalne pomoći prema najsiromašnijima. Istovremeno, preporučuje se jačanje minimalnog paketa socijalnih usluga i ulaganje u njihovu dostupnost i kvalitet, što je posebno važno za zdravstvenu ranjivost povezanu sa siromaštvom, naročito kod starijih kojima je potrebna dugotrajna njega.

Analiza Ujedinjenih nacija (UN) za Crnu Goru dodatno upozorava da trajne nejednakosti proizlaze iz “nejednake osnove“ ekonomske proizvodnje i sistema socijalne pomoći, dok se ograničeni institucionalni kapaciteti za pružanje ključnih usluga, poput obrazovanja i zdravstva, prepoznaju kao ozbiljna prepreka napretku.

U Univerzalnom periodičnom pregledu ljudskih prava iz 2024. UN Crnoj Gori preporučuje da dodatno ojača mjere za suzbijanje siromaštva i podršku ranjivim grupama.

Dok MUP još razvija sistem kontrole mjera nadzora, sudovi nemaju objedinjene podatke o alternativnim mjerama, kao ni da li se krše i kad se zamjenjuju pritvorom

Maja Boričić

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nema funkcionalan sistem za praćenje mjera nadzora, koje bi policija trebalo da sprovodi. Softver i oprema za elektronski monitoring praćenja „nanogica“ nijesu u potpunosti operativni, a dio sistema se i dalje razvija, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz više izvora.

To znači da jedan od ključnih mehanizama koji bi trebalo da smanji rizik od bjekstva - elektronski nadzor nad licima kojima je određena zabrana napuštanja stana, boravišta ili kretanja, ne funkcioniše ni 17 godina nakon što je ta mjera predviđena crnogorskim zakonom davne 2009.

Podaci koje je prikupio CIN-CG takođe ukazuju da ne postoji sistemsko praćenje, procjenjivanje i kontrola rizika od bjekstva onih koji su pod mjerama nadzora, ali ni drugih protiv kojih se vode postupci, a nijesu u pritvoru.

Zato nije čudo što su posljednjih godina mnogi pobjegli od pravde i skrivaju se na tajnim adresama. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci pobjegao je sin Vesne Medenice,Miloš Medenica, prvostepeno osuđen na preko deset godina zatvora, a potom i bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, pravosnažno osuđena na sedam mjeseci robije. Ranije su pravdu izbjegli i optuženi šef kriminalnog klana Radoje Zvicer i  bivši visoki policijski funkcioner Ljubo Milović, ali inekadašnji visokifunkcioner DPS-a Svetozar Marović...

I dok MUP praktično nanogice još ne koristi, izgleda da sistem i dalje funkcioniše tako što policiji osumnjičeni ili  optuženi iz kućnog pritvora „mahnu sa terase“ i tako dokažu da poštuju mjere.

Primjena elektronskog nadzora (nanogica) u predmetima kućnog pritvora bila je do prošle godine na čekanju, uprkos zakonskom rješenju. Uredba koja detaljno reguliše primjenu ovog mehanizma donijeta je tek u avgustu 2025.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) smatra da posljednji slučajevi bjekstva, ali i reakcije institucija nakon njih, pokazuju da je riječ o sistemskom problemu.

„Šesnaest godina smo imali zakonski osnov da kontrolišemo realizaciju tih mjera, ali to nije bilo uređeno do kraja. Tu se postavlja pitanje kako su se te mjere sprovodile i kontrolisale svih tih godina, na šta institucije i dalje nijesu dale odgovor“, kaže Muk za CIN-CG.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kako određuju izvršenje mjere nadzora sa nanogicom, kada nema uslova za njeno izvršenje.

Ni iz MUP-a nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG, između ostalog, da li koriste elektronski nadzor u kontroli mjera nadzora i kada će biti uspostavljen softverski sistem za njihovo praćenje.

Muk ocjenjuje da su, nakon usvajanja Uredbe, izostali dalji koraci kako bi se stvorile tehničke pretpostavke za elektronski nadzor od strane Uprave policije. 

On pojašnjava da, prema podacima iz sistema javnih nabavki, Ministarstvo unutrašnjih poslova u drugoj polovini 2025. godine nije nabavljalo softver, ni opremu za elektronski nadzor, niti su takve nabavke planirane u 2026. godini.

„Iz ove perspektive izgleda da je pozajmljivanje opreme od Ministarstva pravde iznuđeno rješenje, nakon što je jedan slučaj ogolio nefunkcionalnost sistema. Od posebne je važnosti da Vlada obezbijedi finansijska sredstva kako bi se dugoročno obezbijedila tehnička i druga oprema neophodna za punu primjenu ovog zakonskog rješenja“, zaključuje Muk.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG potvrđuju da su MUP-u ustupili softver i dio opreme kako bi policija mogla da uvede elektronski monitoring za mjere nadzora, ali i da je razvoj sistema, prema njihovim informacijama, i dalje u toku.

Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković kaže da Ministarstvo pravde od 2017. koristi softver i elektronske uređaje za kućni zatvor, ali da ne zna zašto i MUP nije ranije osposobio ovaj sistem.

„Mi smo MUP-u ustupili naš softver na korišćenje i određeni broj nanogica kako bi oni mogli da uvedu elektronski monitoring za mjere nadzora, što se kod njih tek sada razvija“, rekao je Brajušković za CIN-CG.

Ministarstvo pravde je nadležno za izvršenje kazne kućnog zatvora, dok su kućni pritvor i mjere nadzora u nadležnosti MUP-a i policije.

Prema podacima Sudskog savjeta samo u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, koje sudi za najteža krivična djela, u decembru prošle godine bilo je 106 predmeta starijih od tri godine, u kojima lica moraju biti puštena iz pritvora zbog nedonošenja prvostepene presude u roku od tri godine. Većina njih bi trebala biti pod određenim mjerama nadzora, dok se ne završi sudski postupak.

Niko nema podatke kako sistem funkcioniše

Problem nije samo to što je elektronski nadzor nedovoljno razvijen. Problem je i to što država nema objedinjene podatke o tome kako sistem uopšte funkcioniše. Odgovori, ali i ćutanja institucija ukazuju da potpuna slika o tome kako se u Crnoj Gori primjenjuju mjere nadzora i koliko često dolazi do bjekstva ne postoji.

Nijedna institucija nema objedinjenu evidenciju o tome koliko se godišnje određuju mjere nadzora, koliko se te mjere krše, koliko se često zamjenjuju pritvorom, niti koliki je stvarni rizik od nedostupnosti okrivljenih i osuđenih lica po vrstama krivičnih djela.

Vrhovni sud Crne Gore je u odgovoru CIN-CG-u naveo da ne raspolaže takvim evidencijama, ali i da smatra da bi Sudski savjet (SS) trebalo da vodi tu statistiku. SS, međutim, navodi da pravosudni informacioni sistem PRIS ne evidentira mjere nadzora na način koji bi omogućio njihovo statističko praćenje prema vrsti mjere, krivičnim djelima, godinama ili ishodima postupka.

U odgovoru SS se navodi da se mjere nadzora evidentiraju periodično, uz ograničene podatke, bez elemenata neophodnih za ozbiljniju analizu. Istovremeno, ni podaci koji se odnose na pritvor nijesu evidentirani u PRIS-u na način koji bi omogućio njihovo precizno i objedinjeno izdvajanje.

Uprava policije i Interpol do objave teksta nijesu dostavili tražene podatke o kršenju mjera nadzora i raspisanim potjernicama.

Što se tiče izmjene propisa koje se godinama najavljuju kako bi pravosuđe bilo efikasnije, Ministarstvo pravde i dalje čeka na mišljenja Evropske komisije (EK).

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da su tokom 2025. predložene izmjene krivičnog zakonodavstva koje uvode posebno krivično djelo kršenja mjera nadzora i preciziraju rokove za određivanje pritvora.

Međutim, za krivično djelo kršenja mjera nadzora predviđena je kazna zatvora do godinu dana, pa stručnjaci problematizuju koliko bi to moglo uopšte da spriječi nekoga da prekrši mjeru.

Iz Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koliko je iz državnog budžeta izdvojeno novca za elektronski nadzor i alternativne mjere pritvoru od 2020. do 2025. i koliki je iznos stvarno izvršen.

I dok ulaganja u razvoj alternativnih mjera ostaju netransparentna i teško mjerljiva u budžetskim dokumentima, trošak jednog uređaja za elektronski nadzor, prema podacima Ministarstva pravde, iznosi oko 3.000 eura, što je višestruko manje od iznosa koji država isplaćuje zbog neosnovanog pritvora.

Podaci iz CEMI-jevog izvještaja pokazuju da je država od 2018. do 2024. godine isplatila 2,56 miliona eura licima koja su neosnovano bila u pritvoru, po osnovu sudskih presuda.

Osim toga, i Ministarstvo pravde trenutno raspolaže sa 105 uređaja za elektronski nadzor, dok su prošle godine sudovi izrekli 370 pravosnažnih presuda kućnog zatvora.

Brajušković navodi da ne postoji formalizovana procjena rizika od bjekstva prije upućivanja na izdržavanje kazne, kao i da sama nanogica ne može spriječiti bjekstvo. „Nanogica se može jednostavno skinuti, ali sistem odmah alarmira svako odvajanje od tijela ili pomjeranje, što je znak za reakciju nadležnih organa“, pojašnjava Brajušković.

I dok alternativne mjere ostaju marginalno zastupljene, broj lica u već prenatrpanom Istražnom zatvoru raste, a trajanje pritvora se produžava.

Pritvor kao pravilo, mjere nadzora kao izuzetak

Prema crnogorskim propisima i međunarodnim standardima, pritvor treba da traje najkraće moguće vrijeme, ali praksa pokazuje da ta granica u stvarnosti često gubi smisao.

Podaci koje je CIN-CG prikupio iz osnovnih sudova pokazuju da se u praksi i dalje dominantno koristi pritvor. Viši sudovi u Podgorici i Bijelom Polju odbili su da dostave podatke o mjerama nadzora i pritvorima, uz obrazloženje da takva statistika ne postoji i da bi za njeno utvrđivanje bilo potrebno ručno pregledati hiljade krivičnih predmeta.

U većini osnovnih sudova broj određenih pritvora višestruko je veći od broja izrečenih mjera nadzora, dok se elektronski nadzor gotovo uopšte ne koristi. Najupadljiviji primjer je Osnovnog suda u Podgorici, gdje je od početka 2020. do kraja 2025. određeno 1.102 pritvora, naspram svega 85 mjera nadzora.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) su dostavljeni samo podaci za 2025. godinu, uz pojašnjenje da bi za raniji period bilo potrebno ući u svaki predmet pojedinačno.

Prema podacima VDT za 2025. godinu, tužilaštva su tražila pritvor za 1.032 lica, dok su mjere nadzora predložene za 341 lice. Sudovi su, prema njihovim informacijama, pritvor usvojili za 875 lica.

Ti podaci govore o tome da se čitav sistem i dalje oslanja na lišenje slobode kao dominantan način obezbjeđenja prisustva.

Nalazi CEMI-ja potvrđuju isti trend. U njihovom godišnjem izvještaju o praćenju sudskih postupaka u Crnoj Gori, od aprila 2024 do aprila 2025. navodi se da je odnos pritvora i mjera nadzora približno četiri prema jedan u korist pritvora, a da je jedan od razloga nedostatak elektronskih uređaja za kontrolu kretanja lica koja se brane sa slobode.

„Nedostatak elektronskih uređaja za nadzor u praksi ostavlja sudijama sužen spektar mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog, pa se pritvor, umjesto da bude posljednja mjera, često nameće kao jedina pouzdana opcija“, navodi se u izvještaju.

U istom izvještaju se navodi da su monitori, analizirajući 466 predmeta pred svim sudovima,osim onih koje vodi SDT, naišli na svega 19 predmeta u kojima je izrečena mjera nadzora.

Prema podacima CEMIJ-a pritvor je u osnovnim sudovima, nakon podizanja optužnice, prosječno je trajao 85 dana, a ukinut je u samo 11 predmeta. U višim sudovima situacija je, prema tom izvještaju, još problematičnija: ni u jednom analiziranom predmetu u kojem je pritvor određen ili produžen nakon podizanja optužnice nije ukinut u toj fazi, a prosječno je trajao 239 dana, pri čemu Viši sud u Podgorici prednjači sa prosjekom od 308 dana.

Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković to otvoreno priznaje, navodeći da se princip najkraćeg mogućeg trajanja pritvora u praksi ne sprovodi.

„Pritvor bi trebalo da bude izuzetna mjera, a čini se da se kod nas određuje kao redovna“, rekao je on za CIN-CG.

On dodaje da kapaciteti Istražnog zatvora nijesu adekvatni za broj pritvorenih lica, kao i da se planira izgradnja novog objekta istražnog zatvora u Spužu.

Dodatno zabrinjava, piše u izvještaju CEMI-ja, i podatak da je tokom posljednje dvije godine usvojeno više od trećine ustavnih žalbi zbog povrede prava na slobodu, uz kontinuirani rast broja lica u Istražnom zatvoru.

“Svaki pokušaj da se smanji upotreba pritvora mora uzeti u obzir i vrlo konkretan nedostatak elektronskih uređaja za praćenje mjera nadzora, koji sigurno utiče na nepovoljnu statistiku i doprinosi problemu prenatrpanosti istražnog zatvora. Zato je neophodno da nadležni organi hitno obezbijede budžetska sredstva i sprovedu javne nabavke za ove uređaje kako bi isti u što skorijem roku bili stavljeni u funkciju”, zaključuje se u izvještaju CEMI-ja.

Iz Delegacije Evropske unije za CIN-CG kažu da je sada ključno da se pravda u potpunosti sprovede kroz konačne i izvršne sudske odluke.

“Djelotvorno i kredibilno funkcionisanje pravosuđa predstavlja ključni element vladavine prava i jedno od važnih mjerila u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji”, napominju iz Delegacije EU.

Nadležni organi, navode iz Delegacije EU, moraju obezbijediti snažne pravne i proceduralne garancije za izvršenje sudskih odluka, kao i nesmetanu i efikasnu saradnju između pravosudnih i organa za sprovođenje zakona.

I dok niko u Crnoj Gori za neizvršavanje sudskih odluka ne preuzima odgovornost, ključno pitanje više nije samo kako je došlo do pojedinačnih bjekstava, već da li država uopšte može da spriječi sljedeća.

Povjerenje građana u pravosuđe na minimumu

Prema CEMI-jevom istraživanju percepcije javnog mnjenja iz novembra prošle godine, gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u sudski sistem. Čak 72 odsto smatra da sudski postupci traju nepotrebno dugo, dok više od polovine vjeruje da sudovi i tužilaštvo nijesu imuni na politički i neformalni uticaj.

Istovremeno, anketirani građani pritvor doživljavaju kao najsigurniju mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenih, dok alternativne mjere, uključujući nadzor, uživaju znatno slabije povjerenje.

CEMI u svojim nalazima ukazuje i na druge pokazatelje neefikasnosti: više od trećine planiranih pretresa i dalje se ne održi, dominantno zbog nedolaska optuženih i svjedoka, svaka četvrta naredba za prinudno dovođenje ostaje neizvršena, a policija u polovini takvih slučajeva ne obavještava sud o razlozima.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) organizuju jednodnevnu obuku za novinare, po principu „treninga trenera“, koja će biti održana u Podgorici, 27. marta.

Obuka je namijenjena novinarima i urednicima koji u svom radu koriste ili žele da unaprijede korišćenje mehanizama slobodnog pristupa informacijama (SPI) i otvorenih baza podataka, kako za potrebe istraživačkog novinarstva, tako i za svakodnevno izvještavanje.

Cilj obuke je da učesnicima pruži praktična znanja i alate za efikasnije prikupljanje, provjeru i analizu podataka iz institucija i javno dostupnih izvora, kao i da ih osnaži da ta znanja prenose dalje unutar svojih redakcija. Na taj način, obuka je osmišljena da doprinese jačanju kapaciteta medija za profesionalno, argumentovano i na činjenicama zasnovano izvještavanje.

Korišćenje slobodnog pristupa informacijama i otvorenih podataka novinarima donosi višestruke koristi. SPI omogućava pristup dokumentima i podacima od javnog značaja, olakšava otkrivanje zloupotreba i nepravilnosti, pomaže u provjeri izjava zvaničnika i daje dodatni kredibilitet novinarskim pričama. Otvorene baze podataka, uz pravilnu upotrebu, mogu biti vrijedan izvor tema, dokaza i konteksta i za velika istraživanja i za dnevno izvještavanje, jer omogućavaju brže uočavanje obrazaca, poređenje podataka i jasnije predstavljanje činjenica javnosti.

Obuka se organizuje u okviru regionalnog projekta „Kredibilni mediji za snažno civilno društvo“, koji ima za cilj unapređenje nezavisnog novinarstva, borbu protiv dezinformacija i promociju medijske pismenosti. Projekat finansira Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini, a sprovodi se u partnerstvu sa organizacijama iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Srbije. 

Među partnerima na projektu su Centar za istraživačko novinarstvo i JaBiHEU iz Bosne i Hercegovine, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore i MANS iz Crne Gore, SCOOP iz Sjeverne Makedonije, Kosova Press sa Kosova i Pištaljka.rs iz Srbije. 

Ključne ciljevi ovog projekta su podrška razvoju kredibilnih i nezavisnih medija, jačanje saradnje između civilnog sektora i medija u borbi za istinu i transparentnost, promocija medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja, kao i osnaživanje građana da prepoznaju i odbace manipulacije, dezinformacije i govor mržnje.

Pozivamo sve zainteresovane redakcije da prijave svoje novinare za učešće na obuci i iskoriste priliku za dodatno osnaživanje svojih timova u oblasti korišćenja SPI mehanizama i otvorenih podataka.

Prijave se mogu slati do 24. marta 2026. godine na e-mail adresu assistantcincg@gmail.com, uz naznaku imena i prezimena učesnika, redakcije i kontakt telefona.

CIN-CG i MANS

Crna Gora rizikuje da sebe dovede u podređen položaj u odnosu na američke investitore, kojima se  otvaraju vrata da bez tendera i zdrave konkurencije dobijaju velike poslove u Crnoj Goru, uz niz drugih povlastica. Crnoj Gori onemogućena i zašita putem međunarodnih arbitraža

Đurđa RADULOVIĆ/Predrag NIKOLIĆ

Najavljeni Međuvladin sporazum između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o saradnji u implementaciji strateških projekata, čije usvajanje se planira do kraja godine, u Nacrtu sadrži odredbe koje bi mogle ugroziti interese Crne Gore. Na to upozoravaju stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon što su na uvid dobili Nacrt ovog sporazuma koji je načinio američki Stejt Dipartment. 

Vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) je u februaru ove godine, saopštila da su pregovori Crne Gore o mogućem bilateralnom sporazumu u toku, a u planu je da bude potpisan do kraja 2026. 

Glavni problemi prema Nacrtu sporazuma su mogućnost zaobilaženja tendera i naknadnog širenja liste projekata bez kontrole Skupštine Crne Gore, široke poreske i carinske povlastice za američke kompanije, slaba pravna zaštita Crne Gore u slučaju sporova i prevelik prostor za netransparentne poslove pod izgovorom strateškog partnerstva i poslovne tajne, upozoravaju eksperti. 

S druge strane iz Vlade ne kriju optimizam i velika očekivanja povodom ovog sporazuma: ,,Na pragu smo istorijskog dogovora – potpisivanja međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD-a koji će biti zlatni standard za sve međudržavne sporazume u cilju ekonomskog rasta i jačanja saradnje sa strateškim partnerima'', poručio je premijer Milojko Spajić na nedavnom događaju Američke privredne komore u Podgorici, nazivajući budući sporazum sa SAD „majkom svih sporazuma“. 

Ako Vlada Crne Gore ne interveniše na neke od predloženih odredbi, sporazum bi mogao nositi ozbiljne rizike po državne interese.

U Nacrtu sporazuma navodi se da je cilj saradnje unapređenje infrastrukturne, energetske, bezbjednosne i tehnološke povezanosti, kao i jačanje komercijalnih veza između dvije zemlje. Kao projekti od prioritetnog značaja navode se infrastrukturni projekti koji doprinose regionalnoj povezanosti, uključujući jadransko-jonsku kombinovanu auto-putnu mrežu, čiji je cilj povezivanje Albanije i Hrvatske preko teritorije Crne Gore i Bosne i Hercegovine. 

Jadransko-jonski autoput je saobraćajnica od strateškog značaja za Crnu Goru, planiran da zemlju snažnije poveže sa regionom i Evropom, a od izvođača će zavisti cijena, dinamika iz gradnje i dugoročna održivost jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata za Crnu Goru.

Prema Nacrtu, sporazumom su obuhvaćeni i projekti u oblasti energetike, uključujući gasnu infrastrukturu, kao i razvoj optičke i digitalne infrastrukture. 

U realizaciji ovih projekata navodi se da mogu učestvovati relevantne američke institucije, među kojima su Međunarodna finansijska razvojna korporacija SAD (DFC), Izvozno-uvozna banka SAD, Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) i Ministarstvo trgovine SAD.

Ministarstvo javnih radova (MJR), na čelu sa ministarkom Majdom Adžović, zaduženo je za vođenje pregovora. 

,,Ovaj tekst je vješto sačinjen i ima kvalitetnih odredaba, ali njegova integralna forma ne vodi računa o interesima Crne Gore. Svjesna sam ograničenja u pogledu pregovaračke pozicije Vlade Crne Gore, ali ima stvari na kojima treba instistirati i o njima pregovarati, a ne po svaku cijenu zaključiti neki sporazum koji može da izazove velike pravne problema prilikom svoje primjene'', kaže za CIN-CG Maja Kostić Mandić, redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stručnjakinja za međunarodno pravo. 

Problematično je ako jedna strana, u ovom slučaju SAD, praktično određuje šta se smatra strateškim investicijama u Crnoj Gori, bez snažnih zaštitnih mehanizama za crnogorsku stranu. Upravo zato bi u sporazumu morala postojati posebna klauzulu koja bi štitila Crnu Goru i na osnovu koje bi mogla u određenim situacijama da ograniči obaveze prema američkom investitoru u cilju zaštite javnog interesa i suvereniteta (npr. donošenjem propisa u cilju zaštite javnog zdravlja ili životne sredine). Pravo države da poveća stepen zaštite određenog područja ne smije biti narušeno, niti bi na prostorima koji dobiju takav status trebalo da bude moguće izvoditi radove, objašnjava Kostić- Mandić. 

Prvi sastanak crnogorske i američke delegacije o potpisivanju sporazuma bio je najavljen za drugu polovinu februara, ali do sada nije bilo javnih saopštenja o ishodu sastanka. Prema pisanju Pobjede, i iz Vlade su imali primjedbe na Nacrt i tražili su veću zaštitu nacionalnih interesa Crne Gore. 

Ni iz Vlade, ni iz MJR nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG ovim povodom.  

Rizik da se mimo tendera ubace komercijalni poslovi

,,Ovaj sporazum se moze tumačiti kao izbjegavanje tendera i davanje projekta Jadransko- jonskog puta nekoj od američkih kompanija. To može biti slučaj i sa drugim poslovima koji se navode u sporazumu, kao sto je gasovod'', upozorava za CIN-CG  stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović.

U Nacrtu sporazumu se navodi  da će  američkim kompanijama biti omogućen direktan ulazak u strateške projekte, kao što je Jadransko-jonski autoput, zaobilazeći komplikovane i spore tenderske procedure.  

,,Sve i da se na osnovu crnogorskih propisa ne mora sprovesti postupak tendera, u kapitalnim projektima, kao sto je Jadransko-jonski put, s aspekta interesa Crne Gore, tenderi su bolja opcija od neposrednog sporazuma s potencijalnim izvođačem'', kaže Pejović i objašnjava da tenderi daju mogućnost državi da izabere najpovoljniju ponudu na osnovu konkurencije više ponuđača. ,,S aspekta dugoročnih interesa države, svakako je bolje kad se moze birati između vise ponuda, umjesto da se posao nekom daje bez mogućnosti izbora'', kategoričan je Pejović.

Projekti na koje će se primjenjivati sporazum nijesu eksplicitno nabrojani, i postoji  neograničenu mogućnost dopune liste projekata  što je uvodi rizik da se sporazum sjutra primjenjuje zbog privatnog umjesto javnog intetresa, upozorava za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar sa dugim iskustvom u međunarodnim institucijama. 

,,Sporazum, naime, navodi prioritetne sektore poput infrastrukture i energetike, ali sadrži opasnu klauzulu o 'fleksibilnosti' koja dozvoljava Vladi da naknadno, bez ponovne verifikacije u Skupštini, dodjeljuje nove projekte američkim investitorima. Time parlament praktično potpisuje 'blanko ček' izvršnoj vlasti, dopuštajući da se pod okrilje strateškog partnerstva u gradnji autoputa naknadno i mimo tendera ubace recimo hoteli na prestižnim lokacijama i drugi visoko-profitabilni komercijalni poslovi, čime se direktno narušava princip fer konkurencije i obesmišljava uloga zakonodavne vlasti", kaže Mijović. 

,,Ustavna uloga parlamenta je da ratifikuje međunarodne ugovore. Ako se suština ugovora, tj. lista projekata, može mijenjati naknadnim dogovorima između dvije vlade, onda se obesmišljava uloga zakonodavne vlasti'', objašnjava ovaj stručnjak. 

Pored putne mreže, Nacrt sporazum otvara vrata za projekte energetske infrastrukture u Baru, gdje su već ranije interesovanje pokazali američki entiteti poput Enerfleks enerdži sistems (Enerflex Energy Systems) i Vetington enerdži inovejšn (Wethington Energy Innovation) za izgradnju LNG terminala.

Crna Gora je u prethodnom periodu već potpisala više takozvanih G2G (Vlada sa Vladom) aranžmana sa drugim zemljama, od  kojih više tih sporazuma na sličan način dovodi u pitanje poštovanje Ustava Crne Gore, kao i domaće i evropske legislative, zbog čega su bili predmet snažne kritike. 

Sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) potpisana su tri sporazuma: o ekonomskoj saradnji; saradnji u oblastima turzma i razvoja nekretnina; te sporazum o  saradnji u oblasti energetike, od kojih potonja dva eksplicitno narušavaju zakonodavni okvir vezan za konkurentnost i javne nabavke,  dodjelu koncesija, te upravljanja državnom imovinom. Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE trenutno ispituje Ustavni sud Crne Gorem, a predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, početkom marta, vratio je Skupštini Crne Gore na ponovno odlučivanje Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. 

Sa Francuskom je potpisan krovni sporazum koji je, između ostalog, rezultirao ugovorom o nabavci dva patrolna broda za Mornaricu Vojske Crne Gore bez sprovođenja tenderskog postupka. Sa Mađarskom je zaključen sporazum o saradnji u oblasti infrastrukture i telekomunikacija, usmjeren na modernizaciju željeznice i razvoj data centara. 

Oslobađanje od poreza i carina za američke kompanije 

Član pet Nacrta međuvladinog sporazuma između Crne Gore i Sjedinjenih SAD,  predviđa da ce transakcije u kojima učestvuju američke kompanije biti oslobođene poreza i carina. To nije dobro za Crnu Goru, smatraju stručnjaci, jer se odriče prihoda po osnovu poreza i carina. ,,Vjerujem da je slično oslobađanje postojalo za Kineze koji su gradili autoput. Postoji i rizik da neke domaće kompanije osnuju kompanije u SAD, kako bi iskoristile ovu mogucnost,'' upozorava Pejović. 

,,Rijedak je slučaj u međunarodnoj praksi da se poreske olakšice postave ovako široko i neodređeno. Ovako formulisan sporazum može se tumačiti tako da američke kompanije praktično ne bi uopšte plaćale poreze za sve aktivnosti koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa projektima na osnovu Sporazuma. To otvara prostor da se pod poreske povoljnosti podvede gotovo bilo koja transakcija, što je preširoko postavljeno i pravno problematično. Zato bi morala postojati jasna ograničenja — precizno definisati na koje vrste transakcija se te povlastice odnose, uvesti rok trajanja tih pogodnosti i slično'', kaže Kostić-Mandić. 

"Ako se stranom partneru unaprijed obeća oslobađanje od poreza koje domaći privrednici moraju da plate, mi svjesno pravimo građane drugog reda u sopstvenoj ekonomiji. Država mora da objasni: zašto bi američka ili bilo koja druga korporacija imala manji poreski teret od crnogorskog preduzeća koje učestvuje na istom tom tržištu?“, kaže Mijović. 

Profesor Pejović, sa druge strane, upozorava i na član tri Nacrta sporazuma, koji se odnosi na projekat skeniranja tereta na  granicama Crne Gore, uključujući Luku Bar, koji će se odvijati kroz javno- privatno partnerstvo sa Upravom za prihode i carine. ,,To vjerovatno znači da će neka  kompanija iz SAD, instalirati tehnologiju za skeniranje teretnih kamiona i kontejnera, a prihod od naplate skeniranja će se dijeliti'', tumači Pejović. 

,,Mislim da bi trebalo ograničiti rok ovog javno-privatnog partnerstva na period koji bi bio dovoljan SAD partneru da povrati uloženu investiciju uz razumnu stopu profita. Javno-privna partnerstva djeluju atraktivno na prvi pogled, ali bi Crna Gora trebala da zaštiti svoj interes'', upozorava Pejović. 

Bez mogućnosti arbitraže u slučaju spora

Član sedam Nacrta sporazuma predviđa da  će se eventualni sporovi rjesavati konsultacijama izmedju strana, ukidajući mogućnosti sudskih postupaka. ,,Svaki spor koji proistekne iz primjene ili tumačenja ovog Sporazuma, ili u vezi sa pravima i obavezama jedne ili obje Strane prema ovom Sporazumu, rješavaće se isključivo konsultacijama između Strana”, navodi se u draftu koji je CIN-CG imao na uvid. 

,,To bi značilo da Vlada Crne Gore svjesno odustaje od mogućnosti pravne zaštite države (i entiteta) u investicionoj arbitraži, međunarodnoj trgovinskoj arbitraži ili pred nacionalnim sudovima i oslanja se na rješavanje sporova isključivo na osnovu konsultacija sa drugom stranom ugovornicom, koja je u ovom slučaju najjača ekonomija na svijetu. Ne treba biti pravnik pa razumjeti da pristanak na ovakvu vrstu klauzule predstavlja narušavanje suvereniteta i nacionalnih interesa Crne Gore, posebno kada se ima u vidu da je Crna Gora do sada bila uspješna u investicionim ali i nekim komercijalnim arbitražnim postupcima,'' objašnjava Kostić- Mandić. 

,,To nosi odredjeni rizik diplomatskog pritiska, koji SAD može vršiti na Crnu Goru u slučaju nesporazuma izmedju kompanija iz SAD i crnogorskoh subjekata, obzirom na nesrazmjernost izmedju SAD i Crne Gore'', objašnjava Pejović.

Za Mijovića je problematičan koji se odnosi na poslovnu tajnu.  „Sporazum uvodi veoma rastegljiv pojam 'poslovne tajne' koji može postati neprobojan zid za javnost i istraživačke novinare. Opasno je ako se pod izgovorom zaštite 'konkurentske prednosti' stranog partnera od građana sakriju ključni detalji ugovora, cijena radova ili uslovi zaduživanja. Strateški projekti se plaćaju novcem građana ili kreditima koje će oni vraćati, pa stoga ne smije postojati tajna koja je iznad interesa javnosti da zna kako se taj novac troši“, tvrdi Mijović. 

Rizici da se ponovi scenario sa Kosova 

Novi sporazum oslanja se na Memorandum o ekonomskoj saradnji između vlada Crne Gore i SAD koji su u oktobru 2024. u Vašingtonu potpisali potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i američki podsekretar za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu, Hose V. Fernandez.

U julu prošle godine u Podgorici je potpisan Memorandum o razumijevanju sa kompanijom Bechtel i Enka doprinijeće unapređenju infrastrukture kroz intenziviranje odnosa na liniji Sporazuma o razumijevanju o ekonomskoj saradnji zaključenog sa SAD 21. oktobra 2024, saopšteno je iz Vlade. Memorandum o razumijevanju, uz prisustvo američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, su, kako je precizirano u saopštenju, potpisali premijer Crne Gore Milojko Spajić, regionalni predsjednik Bechtela za Evropu, Bliski Istok i Afriku Džastin Siberel i član Izvršnog odbora firme Enka Ozger Inal.

 Saradnja prepoznata ovim Memorandumom će obuhvatiti niz aktivnosti - uključujući razgovore o iznalaženju odgovarajućih rješenja za razvoj i potencijalnu realizaciju ključnih infrastrukturnih i energetskih projekata. Otvorena je mogućnost saradnje na procjeni i prioritizaciji projekata, opštem master planiranju, te pomoći u identifikaciji potencijalnih finansijskih struktura i izvora, uz ostalu neophodnu tehničku podršku - ističu iz Vlade.

,,Bechtel i ENKA imaju prethodna postignuća u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja'', kazao je Siberel.

Ekonomski stručnjaci u Crnoj Gori upozoravaju da bi sporazum sa SAD mogao biti direktan put da se na tržište uvede Bechtel, kompanija koju su pratile kontroverze u nekim velikim investicionim projektima u regionu. 

Evropske institucije i međunarodne organizacije često upozoravaju da dodjela velikih infrastrukturnih projekata bez međunarodnih tendera, uz smanjenje transparentnosti, može povećati rizik od rasta troškova.

Poslovi Bechtela u regionu

Bechtel je američka kompanija za inženjering, građevinarstvo i upravljanje projektima, koja zapošljava 55.000 ljudi i radi u skoro 50 zemalja. Njen partner, kompanija Enka, je jedna najvećih građevinskih firmi u Turskoj. Te dvije kompanije često formiraju konzorcijum i zajedno rade na infrastrukturnim projektima u zemljama Balkana.

U prethodnom periodu Bechtel je dobio ugovore na Balkanu vrijedne oko više milijardi eura i izgradio  više stotina kilometara saobraćajnica. 

Vlada Hrvatske potpisala sa Bechtelom ugovor o izgradnji autoceste 1999.godine, bez javnog tendera. Za izgradnju 147 kilometara je američkoj kompaniji plaćeno 990 miliona dolara. Nekadašnji ministar obnove i razvitka, koji je potpisao ugovor, Jure Radić, kasnije je izjavio da je ta cijena mogla biti manja i za trećinu, da se išlo na međunarodni tender. Radić je kao jedan od glavnih razloga ugovora naveo da je bila ,,namjera da se učvrste politički odnosi Hrvatske i SAD".

Kompanije Bechtel i ENKA  gradili su na Kosovu dva autoputa. Jedan koji Kosovo povezuje sa Albanijom, a drugi sa Sjevernom Makedonijom. Zbog dodjele dodatnih 53 miliona eura američko- turskom konzorcijumu za izgradnju autoputa ka Sjevernoj Makedoniji, bivši ministar infrastrukture Kosova, Pal Lekaj, osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja i nanošenje štete budžetu. U ovoj presudi iz 2024, Osnovni sud u Prištin je Lekaju zabranio i obavljanje funkcija u javnoj administraciji u trajanju od tri ipo godine.

 Autoput u Albaniji Drač–Kukës–Morina, koji je takođe gradio konzorcijum Bechtel-ENKA, predstavlja ključnu saobraćajnicu između Albanije i Kosova. Projekat je započet 2006. godine, a tokom realizacije troškovi su značajno porasli i sa početnih 600 miliona premašili su milijardu eura, što je izazvalo polemike i istrage o torškovima projekta.

U Srbiji je Bechtel-ENKA 2019. godine potpisao ugovor vrijedan oko 800 miliona eura za izgradnju Moravskog koridora, autoputa dugog 112 kilometara koji povezuje centralni dio zemlje između Kruševca i Čačka. Rok izgradnje bio je kraj 2023. No, umjesto otvaranja puta, te godine je na početnu cijenu dodato još 700 miliona eura. Rokovi za završetak projekta su nekoliko puta pomjerani. Analiza Fiskalnog savjeta Srbije je pokazala da je cijena puta od početnih skoro 800 miliona narasla duplo, čak na 1,6 milijardi eura, te da bi do završetka projekta mogla biti i veća od dvije milijarde. 

Posljednji veliki projekat ovog konzorcijuma u regionu pokrenut je u Sjevernoj Makedoniji. Vlada je u Skoplju potpisala  2023. godine ugovor sa Bechtel-ENKA za izgradnju autoputeva na panevropskim koridorima ''osam'' i ''deset''. Projekat obuhvata oko 110 kilometara novih autoputeva između gradova Tetovo, Gostivar, Prilep i Bitola. Procijenjena vrijednost projekta je oko 1,3 milijarde eura. Umjesto tendera, konzorcijum je direktno dobio posao, a početak gradnje 2024. obilježila je serija protesta i skandala. 

Uporedna tabela 

Poređenje modela upravljanja: Standardi EU protiv bilateralnih „prečica“

Kategorija	EU standardi	🤝 Bilateralni sporazumi:
Tenderi i konkurencija 📝	Otvoreni tenderi: Standardi EU zahtijevaju konkurenciju kako bi se osigurao kvalitet.	Unaprijed određeni partneri: Bilateralni dogovori isključuju konkurenciju direktnim ugovorima.
Dostupnost podataka 🔍	Javni nadzor: Detalji ugovora su dostupni građanima, medijima i nevladinim organizacijama.	„Poslovne tajne“: Ključni detalji ugovora se često kriju od javnosti pod oznakom povjerljivosti.
Kontrola vlasti 🏛️	Parlamentarni filter: Zahtijeva rigorozan zakonodavni nadzor nad projektima.	„Blanko ček“: Projekti često zaobilaze parlament putem izvršnih ovlašćenja.
Finansiranje 💰	Bespovratni grantovi: Visok procenat finansiranja čine sredstva koja se ne moraju vraćati.	Dug sa kamatom: Oslanjanje na kredite sa kamatom koje građani moraju da otplaćuju.
Zaštita životne sredine 🌿	Stroga zaštita životne sredine: Zahtijevaju se rigorozne studije o uticaju i zaštiti ekosistema.	Ubrzana gradnja: Ekološki standardi se često žrtvuju radi bržeg završetka projekata.
Rešavanje sporova ⚖️	Nezavisna arbitraža: Objektivno i nezavisno međunarodno rešavanje nesuglasica.	Diplomatski dogovori: Rešavanje sporova putem zatvorenih „diplomatskih“ sporazuma.