Već petu godinu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i većinu ostalih tužilaštava u Crnoj Gori niko ne kontroliše, iako je to predviđeno zakonom. 

Zašto to nije rađeno u vrijeme dok je na čelu VDT-a bio Ivica Stanković, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio da dobije odgovor. Služba za odnose sa javnošću aktuelnog vršioca dužnosti VDT-a Dražena Burića izostanak kontrole pravda različitim razlozima – od epidemioloških do nedostatka kadra.

Početkom ove godine VDT je doduše donijelo odluku o vršenju nadzora nad tužilaštvima za 2017, 2018, 2019. i 2020. Posao je trebalo da završe 2021, ali kako do početka novembra do toga nije došlo produženi su rokovi. Tako će i 2021. proći bez nadzora najznačajnijih tužilaštava.

Kontrola tužilaštava od krucijalne je važnosti jer bi trebalo, između ostalog, da utvrdi kako se rješavaju predmeti, da li tužioci postupaju u rokovima koji su predviđeni zakonom, zašto zastarijevaju krivične prijave, da li se po proceduri sklapaju sporazumi o priznanju krivice, kako tužilaštva sprovode finansijske istrage, kao i da li rukovodioci rade posao kako predviđa zakon.

Ništa od toga u ovih pet godina u većini tužilaštava nije rađeno.

U Zakonu o državnom tužilaštvu piše da VDT vrši nadzor nad radom SDT-a,viših i osnovnih tužilaštava neposrednim uvidom u njihov rad i drugim mjerama radi efikasnosti i zakonitosti. Taj nadzor vrši se u skladu sa planom koji donosi vrhovni državni tužilac. 

Zakonom je kao teži disciplinski postupak propisano onemogućavanje vršenja nadzora, ali i ako se u postupku nadzora utvrde nepravilnosti i nezakonitosti u radu.

Pravilnikom o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva propisano je da Vrhovno državno tužilaštvo vrši analizu svih tužilaštava jednom godišnje.

U dokumentima, koje smo za potrebe ovog teksta dobili slobodnim pristupom informacijama, piše da je nakon više izmjena planova, predviđeno da nadzor nad radom SDT-a i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici započne u novembru ove godine, a da se takva kontrola u Višem tužilaštvu u Bijelom Polju i osnovnim državnim tužilaštvima obavi u decembru.

Međutim, ta kontrola neće biti obavljena ni ove godine, makar ne u najznačajnijim tužilaštvima, uprkos brojnim upozorenjima koja na rad tužilaštava dolaze od strane Evropske unije (EU), ali i dijela domaće stručne javnosti.

Iz VDT-a su za CIN-CG potvrdili da je kontrola nad radom SDT-a rađena samo jednom i to 2017. godine, kada su provjeravali 2016, početnu godinu rada Specijalnog tužilaštva. Od tada je rad glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove organizacije potpuno bez kontrole, iako je upravo SDT ključna institucija u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na najvišem nivou. 

Iz VDT-a, međutim, nijesu odgovorili na pitanje šta je utvrđeno provjerom 2017, ali ni zašto već petu godinu ne kontrolišu rad najznačajnijeg tužilaštva u zemlji.

Nadzor je za 2017. i 2018. godinu vršen nad Višim tužilaštvom u Bijelom Polju i osnovnim tužilaštavima u Bijelom Polju, Pljevljima, Kolašinu i Ulcinju, ali ni u tim institucijama nije bilo kontrole u posljednje tri godine. 

Međutim iz VDT-a nijesu bili voljni da saopšte ni šta je utvrđeno tim malobrojnim kontrolama, ali ni zašto tek sada najavljuju da će u svim tužilaštvima izvršiti zakonske obaveze za prethodne četiri godine.

Nadležni su nedostatak nadzora u izjavi za CIN-CG pokušali da opravdaju time što su četiri državna tužioca koji su trebali da vrše kontrolu otišla u penziju, te da su dva državna tužioca koja su izabrana u aprilu ove godine upućena na ispomoć u Specijalno drzavno tužilaštvo na period od tri do šest mjeseci. Međutim, svi ti tužioci bili su na pozicijama u ranijem periodu, a kontrola ipak nije vršena. 

,,Takođe, jedan od razloga nevršenja nadzora jeste i situacija nastala povodom pandemije virusa Covid-19”, navode iz VDT-a. 

Pandemija je počela u martu 2020. i nikako nije mogla biti opavdanje za nevršenje zakonskih obaveza u prethodne tri godine.

Marić: Grub propust u radu

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Boris Marić je za CIN-CG istakao da je neshvatljivo da tako dugo nije vršen nadzor nad radom tužilaštava, ocjenjujući da se radi o grubom propustu u radu i obavezama.

On je dodao da Ministarstvo nije nadležno da inicira postupak odgovornosti za eventualne propuste u dijelu internog nadzora nad radom tužilaštava.

Marić podsjeća da je stanje u pravosudnom sistemu zabrinjavajuće, obzirom da nije konstituisan Tužilački savjet, a da je stanje u Sudskom savjetu, Vrhovnom i Ustavnom sudu ili VD ili na ivici kvoruma za rad.

„U tom kontekstu svaki interni propust u radu dodatno dobija na težini“, naveo je Marić, dodajući da bi se što prije moralo krenuti u parlamentarni dijalog, ali i onaj između zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. 

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

U periodu od 2012. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, njih 115 ocjenjeno je - odlično. Jedino je tužilac Osnovnog tužilaštva u Kotoru Srđa Jovanović dobio ocjenu dobar. I svi rukovodioci tužilaštava ocijenjeni su najboljom ocjenom.

Ovi podaci dugo su bili tajna, ali ih je za potrebe našeg istraživanja nedavno dobio Centar za građanske slobode (CEGAS).

Ocjene daje Komisija koju formira Tužilački savjet (TS), a čine je vrhovni državni tužilac i pet članova TS, od kojih su tri tužioci, a dva su iz redova uglednih pravnika. Samo oni koji imaju ocjenu manju od dobar ne mogu napredovati.

Ako se imaju u vidu izvještaji Evropske komisije (EK) nije jasno na osnovu kojih kriterijuma su ovako dobro prošli predstavnici tužilaštva, kada se iz godine u godinu ponavlja iz Brisela da je vladavina prava jedan od najvećih izazova na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji (EU).

Ovo je možda najbolji primjer koliko je potrebna reforma tužilaštva, ali se ni nakon pet mjeseci od izglasavanja izmjena Zakona o državnom tužilaštvu, ne nazire kada bi novi TS mogao biti kompletiran, niti šta bi trebalo da budu prvi koraci u reformi tužilačke organizacije.

Iako su predstavnici parlamentarne većine obećavali da će novim rješenjima konačno započeti proces promjena, trenutno se čini kao da to nije prioritet.

Zbog nesporazuma u vladajućoj koaliciji oko izbora jednog člana TS iz redova uglednih pravnika, Skupština Crne Gore još nije kompletirala TS, a to se od pojedinih partija uslovljava rekonstrukcijom ili promjenom Vlade.

Kada su tužioci izabrali svoja četiri člana u Savjet, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić proglasio je novi TS, sa šest članova, u kome su pored tužioca i vršilac dužnosti vrhovnog državnog tužioca (vd VDT) Dražen Burić, koji po funkciji predsjedava tim Savjetom i predstavnik Ministarstva pravde, državni sekretar Boris Marić.

Međutim, taj krnji Savjet još nije održao ni konstitutivnu sjednicu, a nema naznaka ni da će je održati, dok Skupština Crne Gore ne završi svoj posao oko izbora uglednih pravnika.

Na prvoj sjednici, TS bi trebalo da razriješi sa pozicije vd VDT-a Dražena Burića i izabere novog vršioca dužnosti najviše tužilačke funkcije u zemlji. Kako nezvanično saznajemo, na tom prvom zadatku moglo bi doći do problema, jer u Zakonu piše da se novi vd VDT-a mora izabrati na prvoj sjednici TS, a nije precizirano na koji se način bira - da li je neophodan konkurs ili je dovoljna većina glasova članova Savjeta.

Novom Savjetu neće biti tako lako ni da razriješe glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića, iako ga često navode kao jednu od prepreka za obračun sa korupcijom i kriminalom na najvišem nivou, zbog navodnih veza sa vrhovima DPS-a i bivše garniture Uprave policije. Katniću je, u junu prošle godine, prethodni saziv TS jednoglasno potvrdio drugi mandat, a tek za dvije godine trebalo bi da ide u penziju. Imajući u vidu rezultate Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sumnja se da će on efikasno moći da se uhvati u koštac sa komplikovanim slučajevima, kao što su recimo „pandora papiri“, u kojima su otkrivene ofšor kompanije predsjednika Mila Đukanovića i njegovog sina. Evropski parlament je zahtijevao da se navodi do kojih je došao Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) ispitaju pred nacionalnim pravosudnim organima.

Prema Zakonu, VDT, tri člana Savjeta ili ministar pravde imaju mogućnost da pokrenu postupak za smjenu Katnića zbog nestručnog ili nesavjesnog obavljanja funkcije, težeg prekršaja kojim je nanijeta značajna šteta po tužilaštvo, ili ako je osuđen.

Kakva će biti efikasnost SDT-a uveliko zavisi i od toga ko će biti izabran za VDT, za koga je potrebna dvotrećinska ili tropetinska većina u parlamentu. Nema, međutim, naznake da će Skupština brzo izglasati novog čelnika crnogorskog tužilaštva, jer je za to neophodna i podrška opozicije.

Ako je komplikovano doći do dogovora oko VDT-a, postavlja se pitanje zašto predstavnici parlamentarne većine makar ne izaberu one članove TS oko kojih nemaju spora - trojicu uglednih pravnika i jednog predstavnika nevladinog sektora i tako krenu sa mrtve tačke. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) nije uspio dobiti odgovor na ovo pitanje. Predsjednik skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Momo Koprivica u telefonskom razgovoru obećao je odgovore na naša pitanja, ali je kasnije ignorisao brojne pozive.

Ni njegov partijski šef, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić nije odgovarao na pitanja da li će inicirati dijalog ne samo oko imenovanja u TS-u, već i oko izbora VDT-a, ali i ostalih pozicija u pravosuđu.

Ni vršilac dužnosti VDT-a Dražen Burić nije želio da govori za CIN-CG sa obrazloženjem da je obećao intervju drugom mediju.

EK naglašava odgovornost političara

U posljednjem godišnjem Izvještaju EK o Crnoj Gori naglašava se da nema napretka u oblasti pravosuđa, te da sprovođenje ključnih reformi stagnira. Podvlači se odgovornost političke elite koja ne uspijeva da obezbijedi kvalifikovanu većinu za ključna imenovanja u pravosuđu.

Ističe se da bi trebalo do kraja ispoštovati preporuke Venecijanske komisije (VK) oko izmjena u tužilačkom sistemu - Evropsku komisiju zabrinjava i što je prekinut mandat uglednim pravnicima u ranijem sazivu TS-a nakon izglasavanja izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Navodi se i opasnost od politizacije TS-a. „Širok politički konsenzus o imenovanjima uglednih pravnika biće ključan da spriječi politizaciju Savjeta“, zaključuje se u izvještaju. Napominje se da je neophodno preispitati disciplinsku i etičku odgovornost sudija i tužilaca.

Nije problem samo TS. Parlament ne uspijeva već tri godine da obezbijedi ni većinu za četiri ugledna pravnika u Sudskom savjetu, pa je zbog toga produžen mandat članovima kojima je istekla funkcija još u julu 2018. Sudski savjet radi u nekompletnom sastavu, sa osam članova od predviđenih 10. Fali jedan sudija i jedan ugledni pravnik.

„Oba savjeta moraju poboljšati transparentnost rada, uključujući objavljivanje potpuno obrazloženih odluka o unapređenjima, imenovanju i disciplinskim mjerama“, navodi se u izvještaju EK.

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Bojan Božović je za CIN- CG ocijenio da je izvještaj EK vezan za poglavlje 23 realan i objektivan.

„Ovakav izvještaj daje jasnu poruku da moramo tražiti rješenja u dijalogu, kao i da sve institucije sistema i svi akteri u ovom društvu, u skladu sa svojim ovlašćenjima, snose odgovornost za stagnaciju u pristupnom procesu po ovom pitanju”, istakao je Božović, koji je i šef Radne grupe za pregovaračko poglavlje 23 (pravosuđe i temeljna prava).

Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) i kandidat nevladinog sektora za člana TS Stevo Muk za CIN-CG navodi da su ocjene iz izvještaja očekivane i da su „opomena i dobra osnova za mnogo više rada u narednom periodu“.

„U izvještaju se konstatuje napredak u broju procesuiranih slučajeva organizovanog kriminala, ali se ukazuje i na brojne slabosti i nedostatke kao i na to da ,i dalje postoji zabrinutost zbog institucionalnog učinka Tužilačkog savjeta'. Po ko zna koji put se ukazuje i na nedovoljne učinke u sistemu disciplinske odgovornosti tužilaca“, napominje Muk.

Kako je Skupština Crne Gore mjesto u kojem se imenuju najznačajnije pozicije u pravosuđu, najveća odgovornost za cijeli proces, pripada predsjedniku Skupštine Crne Gore, ocjenjuje Muk. Ističe i da bi trebalo razgovarati „u paketu“ o svim imenovanjima u pravosuđu - sudijama Ustavnog suda, članovima Sudskog savjeta i izboru VDT-a.

Izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ističe da partije na vlasti djeluju loše, jer nijesu u stanju da se dogovore oko ključnih imenovanja vezanih za vladavinu prava, koja je prioritet, i u odnosu na koju je Evropska komisija dala najgoru ocjenu do sada.

„To dovodi u pitanje ključna obećanja vladajuće većine. Čak i kada se izađe iz ove blokade, pamtiće se da je normalno funkcionisanje pravosuđa zavisilo od pojedinačnih interesa i prepucavanja političkih partija, iako su sve one obećavale ‘oslobađanje’ tužilaštva i ostvarivanje pravde”, poručila je Gorjanc Prelević. Trgovina oko izbora članova TS, dodaje ona, umanjuje povjerenje građana u političare, tužioce i državu.

Novi TS proglašen, ali ne funkcioniše

Izmjene tužilačkog zakona su izglasane krajem maja i po rokovima u tom zakonu, novi TS mogao je biti kompletan do septembra mjeseca.

Izmjenama Zakona predviđeno je da Tužilački savjet ima 11 članova, od kojih je pet tužilaca, uključujući i predsjednika Savjeta odnosno VDT-a, i pet uglednih pravnika, od kojih je jedan predstavnik NVO, dok je 11. član predstavnik Ministarstva pravde.

Na konkurs za četiri mjesta iz reda uglednih pravnika, koji je trajao do 1. jula, javilo se 16 kandidata. Većina u Odboru se saglasila da trojica advokata: Miloš Vuksanović, Siniša Gazivoda i Filip Jovović, ispunjavaju uslove da budu članovi Savjeta. Međutim predstavnicima Demokratske Crne Gore (DCG) je sporan bio četvrti kandidat - advokat Nikola Bulatović, zbog kako su isticali njegove navodne bliskosti sa Demokratskim frontom (DF).

Zbog toga je zaustavljen proces izbora članova TS iz redova uglednih pravnika, pa i predstavnika nevladinog sektora Steva Muka, iako je on dobio podršku članova Odbora.

Konferencija državnih tužilaca je, početkom avgusta, na tajnoj sjednici izabrala četiri tužioca: Sanju Jovićević, Đurđinu Ninu Ivanović, Tatjanu Begović i Nikolu Samardžića za članove TS-a. I taj se izbor dovodio u pitanje, jer je bilo nezvaničnih informacija da je bilo neregularnosti i nedovoljnog broja glasova u prvom krugu za jednog od kandidata. Vrhovno državno tužilaštvo je demantovalo te navode.

Predsjednik parlamenta je nakon toga proglasio novi TS, u krnjem sastavu, kako bi se zaustavila namjera Savjeta u prošlom sazivu da vrši imenovanja i bira rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici i tri tužioca VDT-a.

Prethodni saziv TS je predložio i da se za VDT izabere aktuelni vršilac dužnosti Dražen Burić, ali se Skupština Crne Gore nije izjašnjavala o tom prijedlogu.

Predsjednik Skupštine je proglašavajući novi Savjet naveo da TS može da funkcioniše i odlučuje sa najmanje šest od predviđenih 11 članova. Novi Savjet, međutim, od tada nije zakazao nijednu sjednicu.

Direktorka HRA naglašava da to što TS ne radi, znači da nema uslova za izbor tužilaca, ali ni za utvrđivanje njihove odgovornosti za nezakonit ili neetičan rad.

Pravna savjetnica HRA Marija Vesković ističe da vd stanje u ODT Podgorica traje već više od dvije godine i da se ne može vršiti izbor do uspostavljanja TS. Ona naglašava da, ako do dogovora oko svih kandidata za TS ne može da dođe u vladajućoj većini, glasaju makar o onima oko kojih nema spora.

Međutim, kako dodaje, očigledno je da za tim trenutno nema volje, kao ni za razmatranje predloga za izbor VDT-a, koji je prethodni sastav TS dostavio Skupštini još krajem jula. „Od početka avgusta, nadležni skupštinski odbor je održao tri sjednice i ova dva pitanja nijesu uopšte bila na dnevnom redu, a pitanje izbora uglednih pravnika je postalo predmet političkog ultimatuma za dogovor o rekonstrukciji Vlade”, ističe Vesković.

I državni sekretar Bojan Božović ističe da nekompletan TS u ogromnoj mjeri otežava rad cjelokupnog tužilaštva, kao i njegovu reformu kroz izbor novih tužilaca.

Dodaje da ovakvo stanje ne bi trebalo još dugo da traje i da se u Ministarstvu nadaju da će TS biti kompletiran tokom novembra mjeseca.

Prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), uglednim pravnicima u prošlom sazivu TS-a Ranki Čarapić, Milanu Filipoviću, Velimiru Rakočeviću i Aneti Spaić je prestao mandat 5. avgusta, kada je proglašen novi TS.

Njima su mandati trebali da traju do januara 2022. Kako sada stvari stoje, veliko je pitanje da li će do tada biti izabrani novi članovi ovog tijela.

Blokiran i sudski sistem

I u sudstvu je slična situacija, brojna su vd stanja ili se radi sa manjim brojem sudija od predviđenog broja. Savjet je u avgustu ove godine konstatovao prestanak funkcije 23 sudija koji su ispunjavali uslove za penziju. U Vrhovnom sudu sada ima svega šest sudija od 18 koliko je predviđeno, pošto je čak 12 njih otišlo u penziju. Sudski savjet nije uspio ni da dvotrećinskom većinom izabere novog predsjednika Vrhovnog suda, nakon što je Vesna Medenica krajem prošle godine dala ostavku.

Predsjednike nemaju ni Upravni sud, osnovni sudovi u Kolašinu, Beranama, Baru, Rožajama i Kotoru, ali ni Sud za prekršaje u Budvi.

U toku je postupak ocjenjivanja velikog broja kandidata koji su se prijavili za slobodna mjesta u Vrhovnom, Upravnom, Privrednom i višim sudovima.

„Nadamo se da će se i taj postupak sprovesti u što kraćem roku i da bar u sudstvu nećemo imati vd stanje, a pogotovo u Vrhovnom sudu gdje to stanje traje deset mjeseci”, podsjeća Vesković.

I Ustavni sud trenutno funkcioniše u nepotpunom sastavu i na ivici kvoruma. Nakon odlaska u penziju sudija Hamdije Šarkinovića i sutkinje Mevlide Muratović, taj sud radi sa svega pet sudija, od kojih bi uskoro i Dragoljub Drašković trebalo da ide u penziju. Tako da bi taj sud uskoro mogao ostati sa četiri sudije, što je kvorum za odlučivanje u predmetima, ali to znači da bi svi morali biti jednoglasni da bi donijeli neku odluku.

Skupština više godinu dana ne uspijeva da izabere nove sudije ni za Ustavni sud.

Ustavni sud neće skoro o penzijama

Iz Ustavnog suda za CIN-CG nijesu odgovorili kada će odlučivati o nižim starosnim granicama za odlazak u penziju, ali i o ustavnosti izmjena tužilačkog zakona, ali prema nezvaničnim informacijama, zbog komplikovane situacije i u tom sudu, teško da će skoro biti donijeta odluka.

To svakako, kako nam je nezvanično rečeno, ne sprečava odgovorne da sprovode propise koji su donijeti.

Izmjenama Zakona o tužilaštvu je predviđeno da prestaje tužilačka funkcija ostvarivanjem prava na penziju, a isto je već bilo predviđeno Zakonom o sudovima.

Dok je Sudski savjet odlučio da ispoštuje odredbe zakona oko odlaska u penziju, iako je tražio njihovo osporavanje pred Ustavnim sudom, prethodni TS je bio stava da čeka odluku tog suda prije nego odluči da tužioce šalje u penziju.

Maja BORIČIĆ

Mada iz Ujedinjenih nacija poručuju da je govor mržnje prema ženama prosto neprihvatljiv, čini se da to u Crnoj Gori nije slučaj, pogotovo na društvenim mrežama...
Meta su uglavnom žene koje se bave javnim poslom - ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje...
Rezultati istraživanja koje je ranije ove godine predstavila Ženska politička mreža pokazuju da je, na primjer, devet od deset političarki u Crnoj Gori bilo diskriminisano samo zato što su žene.
Za deset mjeseci ove godine, većina prijavljenih prijetnji i napada na novinare i novinarske ekipe bila je usmjerena protiv novinarki.
Cilj ovog upitnika je da je čujemo Vaše stavove i iskustva u vezi sa mizoginijom – od toga da li ste se na društvenim mrežama susrijetali sa govorom mržnje prema ženama, da li bi trebalo pooštriti sankcionu politiku u ovom dijelu do ličnih iskustva...
Na osnovu rezultata ovog upitnika, tim CIN-CG će uputiti pitanja relevantnim sagovornicima/ama i institucijama i uraditi priču na ovu temu.

Do kraja godine trebalo bi da bude obučeno za rad sa LGBTIQ učenicima više od 160 pedagoga i psihologa u osnovnim i srednjim školama. Anketa koju je sproveo CIN-CG pokazala da veliki broj građana zna neki istopolni par i da ne bi imali problem da imaju člana porodice koji je dio zajednice, ali komentari na društvenim mrežama pokazuju da još vlada netrpeljivost

Većina mladih LGBTIQ osoba iz Crne Gore krije u školi svoju seksualnu orijentaciju jer se plaše da bi zbog toga mogli biti izloženi nasilju, a danas 23-godišnji Luka kazao je da bi mu dok je bio u srednjoj školi bilo mnogo lakše da je mogao o ovoj temi da priča sa školskim pedagogom ili psihologom.

”Bilo bi lakše da se makar malo porazgovara sa nekim”, kazao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Luka, koji je gotovo godinu u vezi sa Milom.

Od kako je ovaj student Univerziteta Crne Gore maturirao, većina pedagoga i psihologa koji rade u osnovnim i srednjim školama osposobljena je za rad sa LGBTIQ učesnicima.

U crnogorskim osnovnim školama radi 150 psihologa i pedagoga, a još je 60 u srednjim školama. Do početka ove godine osposobljeno je, prema podacima Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, njih 137, odnosno 65 odsto.

Ove godine planirana je obuka za još 25 pedagoga i psihologa.

”Dinamika edukacije umnogome će zavisiti od situacije sa pandemijom COVID-19”, kazala je za CIN-CG Mirjana Vlahović Andrijašević, načelnica Direkcije za antidiskriminacione politike u Ministarstvu.

Osposobljavanje vrše Zavod za školstvo i nevladine organizacije koje se bave zaštitom prava i sloboda LGBTIQ osoba. U Ministarstvu, prema riječima Vlahović Andrijašević, smatraju da je kombinovani pristup najbolji, jer spaja teoriju i praksu.

Jednu od obuka sprovodila je NVO Centar za građansko obrazovanje (CGO), iz koje poručuju da je taj vid edukacije posebno važan s obzirom na ranjivost ovih učenika, i onih koji ih podržavaju, a nerijetko je u pitanju i njihova bezbjednost.

”LGBTIQ djeca i mladi će, po pravilu, uvijek nailaziti na vršnjačko nasilje, maltretiranje i uznemiravanje, i postoji određeni stepen do kojeg oni to mogu ignorisati bez posljedica. Imati u tim okolnostima psihologa i pedagoga, koji su razumijevajući, koji daju podršku ne osuđujući i ne pokušavajući da mijenjaju osobu, jeste polazna tačka u borbi protiv diskriminacije i nasilja u školama”, kazala je za CIN-CG predstavnica CGO Željka Ćetković.

Istraživanje koje je prije nekoliko godina sproveo Savjet Evrope u partnerstvu sa UNESCO pokazalo je da većina mladih iz Crne Gore, ali i još nekoliko zemalja regiona, krije u školi svoju seksualnu orijentaciju jer se plaše da bi zbog toga mogli biti izloženi nekom vidu nasilja.

”Nažalost, kod nas ne postoji svijest koliko je štetan nedostatak podrške mladima koji su LGBTIQ, a koji nerijetko ni sami nisu potpuno svjesni kako se osjećaju i traže u sebi neku grešku, kao objašnjenje zašto nisu isti kao i njihovi vršnjaci. S druge strane, kad imate okruženje koje je otvoreno podržavajuće i poštovajuće, život i otkrivanje svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta padaju manje teško”, kazala je Ćetković.

Koliko je značajna obuka školskog osoblja govore i rezultati istraživanja koje je prije tri godine sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), prema kojem 57 odsto građana ne podržava napore na ostvarivanju prava ove društvene grupe. Iz tadašnjeg Ministarstva ljudskih i manjinskih prava istakli su da ovi rezultati jasno ukazuju da je homofobija i transfobija u Crnoj Gori “još izražena na visokom nivou”.

”Uzroke ovakvog odnosa građana i građanki prema LGBTI osobama treba tražiti u i dalje snažnom uticaju anahronog dijela tradicijskog nasljeđa, koje u postojanju LGBTI osoba vidi kršenje morala i vrijednosti o poželjnom načinu života. Ovakav limitirajući uticaj negativnih aspekata tradicije je dodatno ojačan stereotipima i predrasudama prema LGBTI osobama, koji su evidentno prisutni u crnogorskoj javnosti, a koji podstiču diskriminaciju i nasilje nad LGBTI osobama”, navodi se u Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba.

Na osnovu uporednih međunarodnih iskustava, procijenjeno je da od pet do 10 procenata stanovnika jedne države pripada LGBTIQ populaciji. Imajući u vidu da je prema posljednjem popisu iz 2011. godine imala malo više od 620.000 stanovnika, to bi značilo da u Crnoj Gori živi između 31.000 do 62.000 osobe koje pripadaju ovoj zajednici.

”I da razuvjerim one koji pretpostavljaju da bi otvoreni pro-kvir pristup psihologa i pedagoga doveo do povećanja broja LGBTIQ učenika u školama - ne bi. Mi već imamo LGBTIQ učenike i učenice, samo je pitanje da li će oni živjeti u strahu za svoju bezbjednost, ili će njihov period obrazovanja proticati u sigurnom i inkluzivnom okruženju”, istakla je predstavnica CGO u razgovoru za CIN-CG.

Pružajući pomoć i podršku nekome ko je LGBTIQ ili se pretpostavlja da jeste, pedagozi i psiholozi se moraju rukovoditi interesom učenika i u razgovoru sa njim ili njom dogovarati dalje korake. Jako je važno da pedagozi i psiholozi svojim postupanjem, koliko god ga smatrali podrškom, svjesno ili nesvjesno ne “autuju” osobu koja nije još spremna na taj korak, upozorava Ćetković.

”Anonimnost je često najveća zaštita LGBTIQ osobama i mora se poštovati, jer je riječ o bezbjednosti nekoga ko lako može biti izložen nasilju zbog svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta. I konačno, mora se obratiti pažnja i na sve one koji podržavaju LGBTIQ osobu, jer često puta i oni sami postaju žrtva diskriminacije”, kazala je ona.

Crna Gora je prošlog jula dobila Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, a godinu dana kasnije, Budva je postala opština u kojoj je registrovano prvo partnerstvo. Prema posljednjim informacijama, do sada je pred matičara izašlo pet istopolnih parova.

U Podgorici je prije nepune dvije sedmice održana deveta Parada ponosa, na kojoj je prisustvao i do sada najveći broj javnih funkcionera, među kojima vicepremijer Dritan Abazović, ministri Đorđe Radulović, Milojko Spajić, Tamara Srzentić i Jakov Milatović i gradonačelnik Ivan Vuković.

Ovo je velika razlika u odnosu na prve parade, koje su 2013. godine, zbog nasilja, održane uz veliko policijsko obezbjeđenje.

Luka, ali i njegov partner Milo, nisu učestvovali na Povorci ponosa i lično ne vjeruju da ona može doprinijeti poboljšanju njihovih prava. Njih dvojica za CIN-CG ističu i da do sada nisu imali neprilika, jer se, kako kažu, ne trude da privlače pažnju, uprkos velikoj razlici u godinama.

Milo je prije Luke bio u 13-godišnjoj vezi, a novinaru CIN-CG kazao je da nije imao nikakvih neprilika, iako je više godina živio sa svojim partnerom.

To što Milo i Luka nemaju za sada problema sa okolinom pripisuju i tome da malo ko van zajednice zna da su u vezi. Ovaj par zaključuje da nema “autovanih” osoba koje bi im bile dobar primjer. Ističu i da se mnogo više pažnje posvećuje onima koji imaju negativne komentare na temu seksualne orijentacije, nego nekim ključnim pitanjima.

Komentarišući Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, oni poručuju da je “zakon zakon”, ali da bi se situacija zaista promijenila “trebaš promijeniti ljude u glavi”.

Koliko je podrška psihologa i pedagoga značajna, na prošlogonedjeljnoj Povorci ponosa ukazala je učesnica Marija Jovanović.

Jovanović je pozvala da se niko “kao ja ne prisjeća srednjoškolskih dana koje su obilježene rečenicama poput ‘sve ću ti zube izvadit šestarom, lezbijko jedna raspala’.

Uprkos značajnim pomacima u posljednjih nekoliko godina, koje je donijelo novo zakonodavstvo, ali i kontinuirana kampanja za unapređivanje prava LGBTIQ zajednice, pred Crnom Gorom je dug put i mnogo posla da bi se ljudi drugačije orijentacije osjećali slobodno.

Podrška gej članovima porodice, ali i usvajanju djece

Pitanja koja se tiču LGBTI populacije tema su prve ankete koju je CIN-CG sproveo u okviru projekta aktivnog učešće građana i građanski u izvještavanju “Zajedno možemo više: Skupa do jednakosti”, u čijem fokusu su manjine u Crnoj Gori.

U internet anketi je učestvovalo oko 330 ispitanika, koji su odgovarali na četiri pitanja - od toga da li znaju neki istoplni par, preko toga da li bi imali išta protiv da u komšiluku imaju takav par, do toga da li bi podržali člana porodice da se autuje i da li bi podržali da se gej parovima omogući da usvajaju djecu. Osim mogućnosti da stave da li podržavaju ili ne neki stav, ispitanicima je ostavljena mogućnost i da nemaju komentar, kao i da ostave komentar ukoliko to žele.

Gotovo dvije trećine (64,5 odsto) ispitanika i ispitanica kazalo je da znaju neki istopolni par, a više od 82 odsto je kazalo da ne bi imalo problema da im u komšiluku živi neki takav par. Međutim, bilo je i odogovora da bi takvi parovi u komšiluku predstavljali “loš primjer drugima, pogotovo djeci”.

Na pitanje da li biste podržali člana porodice da je pripadnik LGBTI zajednice, 78,4 odsto ispitanika odgovorilo je da bi. Među onima koji ne bi podržali bilo je i komentara da “pa ne bih se baš protivio, samo mi ne bi bilo milo” i “nemam ništa protiv ljubavi, ali smatram da je brak između muškarca i žene jedina prirodna veza”.

Malo manji procenat (76,3 odsto) bio je onih koji bi podržali mogućnost usvajanja djece za istopolne zajednice. Kod ovog pitanja zabilježen je i najveći broj komentara, koji idu od toga da “to djetetu ne treba” i “dijete koje bude usvojeno biće maltretirano zbog roditelja”, do toga da “takva djeca u 90 odsto slučajeva postati ista, a to nam nikako ne treba” i da će većina djece koje usvoje gej parovi “bude nesretna, sa samoubilačkim mislim, te često maltretirana”.

Zakon ne omogućava parovima istog pola da usvajaju djecu. Prošle godine, prema pisanju pojedinih medija, u Crnoj Gori usvojeno je četvoro djece.

Vjerujemo, međutim, da rezultatii ove ankete ne predstavljaju stvarno stanje i da se LGBTIQ zajednica podržava u ovako visokim procentima. Moguće je da su anketu u većini popunjavale osobe liberalnih stavova, ili sami predstavnici zajednice, jer je dijeljena i putem društvenih mreža i mobilnih aplikacija, pa je ova tema po svemu sudeći zainteresovala u najvećoj mjeri grupe kojiih se tiču ove teme.

Na društvenim mrežama CIN-CG, u periodu kada je dijeljena anketa, zabilježni su međutim i oprečni komentari, bilo je i govora mržnje. Oni koji su ocijenjeni kao govor mržnje su uklonjeni sa stranica CIN-CG na društvenim mrežama.

Mikulić Rakočević: Suprotstavljanje nasilju dio njihove borbe za integritet ličnosti

Učenici će imati slobodu da podijele svoja osjećanja s odraslim osobama, odnosno nama kao zaposlenima, ukoliko u školi postoji atmosfera prihvatanja svih učenika, kazala je pedagoškinja podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” Vanja Mikulić Rakočević.

”Rjeđe su situacije kada učenik ili učenica direktno zatraže podršku. Obično je razgovor pokrenut zbog drugih razloga, često uobičajenih problema adolescenata - nemogućnost da se skoncentrišu tokom učenja, nezadovoljstvo odnosima u porodici ili sa vršnjacima, da bi se kasnije kao posredni uzrok identifikovala njihova promišljanja o drugačijoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu”, kazala je ona za CIN-CG o svojim iskustvima.

Od pedagoga i psihologa očekuje se da budu nosioci ili ključni akteri te da zajedno sa ostalim zaposlenima kreiraju sigurno i tolerantno školsko okruženja za sve učenike, a to, prema njenim riječima, mogu samo ako su dovoljno edukovani i senzibilisani.

Uz to, stručni saradnik treba da ima kompetencije da pruži podršku i roditeljima i učenicima kroz savjetodavni rad.

Da bi se ovo postiglo i da bi odgovorili na potrebe svih učenika, pedagozi i psiholozi moraju stalno da osavremenjuju profesionalna znanja i način rada, ističe sagovornica CIN-CG.

”Ono na šta stavljamo akcenat tokom rada s LGBTI učenicima jeste da treba da prihvate sebe i grade stabilnu sliku o sebi, nezavisno od mišljenja i reakcija društva, što je težak zadatak koji zahtijeva mnogo ličnog rada. Treba da iskoriste resurse socijalne podrške koji postoje u društvu, da prijave nasilje, da se ne povlače pred nasilnicima i ne identifikuju s ulogom žrtve. Treba da shvate da je suprotstavljanje nasilju dio njihove borbe za integritet ličnosti”, kazala je Mikulić Rakočević, dodajući da je u praksi potrebno sprovoditi programe za razvoj socio-emocionalnih vještina, kao i različite preventivne programe za otklanjanje predrasuda i suzbijanje nasilja.

Ona je istakla da se kontakt s osobama iz LGBTI populacije, kroz aktivnosti kao što je živa biblioteka, pokazao kao izuzetno koristan u suzbijanju predrasuda i razvoju empatije i prihvatanja.

Miloš RUDOVIĆ

Bar nešto u vezi govora mržnje pozitivno razlikuje Crnu Goru danas od one iz ’90ih

 

Devet optužnica za krivično djelo izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje potvrđeno je od 2020. godine do oktobra ove godine. U aprilu ove godine donijete su i dvije presude zbog podsticanja na mržnju i nasilje zbog vjerske i nacionalne pripadnosti sa zatvorskim kaznama od sedam mjeseci i godinu dana.

Da li je to dovoljno da zaustavi „traženje đavola“, nije, jesu li to jedini primjeri govora mržnje, daleko od toga, ali ako se sjetimo da se ’90ih državni tužioci nisu ni okretali na to krivično djelo, koje je važilo u svim republikama bivše Jugoslavije, onda nek ovaj tekst počne umjerenim optimizmom. Poslije svih ratova bar se toliko naučilo.

Međutim, to da li će oružane bitke ovog puta biti isključene, opet neće zavisiti od nas, već od političara, čiji govori potpiruju one koji već planiraju koga će, čime i gdje. Takvi planeri su među devet optuženih, ali je činjenica i da među optuženima nema ni jednog političara.

Niko od političara još nije ponovio kletvu Slobodana Miloševića da smo pred bitkama i da ni oružane nisu isključene, mada je obećanje Mila Đukanovića da će se Crna Gora „braniti i u šumi“ u najmanju ruku zloslutno. Izjave političkih funkcionera već su na liniji govora mržnje poslije koje prestaje dijalog. Taj ishod je i osnovni razlog zbog koga se sloboda izražavanja obustavlja pred govorom mržnje. Umjesto da doprinosi debati, osnovnom motoru demokratije, govor mržnje se javlja kao izvor opšte opasnosti, koji podstiče i opravdava netrpeljivost i, u krajnjoj liniji, nasilje. Problem s govorom uticajnih političara je to što njihovo koketiranje s mržnjom, njeno opravdavanje, dovodi i do stravičnih posljedica.

Govor mržnje obuhvata pogrdne nazive kao što su „šiptari“, „cigani“, „pederi“ pa sve do govora koji podstiče na nasilje u vidu protjerivanja („selite se“) i prijetnji ubijanjem (klanjem, vješanjem) ljudi određenih po nekom ličnom svojstvu. Devet pomenutih optužnica u Crnoj Gori obuhvataju slučajeve ovog poslednjeg, najopasnijeg govora, za koji se iz aviona vidi da je zabranjen. Međutim, razvijenije demokratije za svaki govor mržnje nemaju milosti. Na primjer, u Francuskoj je lider desničarske stranke Nacionalni front, Žan Mari Le Pen, kažnjen dva puta sa po 10.000 eura za dvije izjave kojima je poručio sljedeće: Kad budemo imali 25 miliona Muslimana, mi Francuzi ćemo morati da se pazimo; Kad kažem da će onog dana kad više ne bude 5 nego 25 miliona Muslimana u Francuskoj, oni biti ti koji nam naređuju, ljudi mi govore – ali g. Le Pen to nam se već događa! Evropski sud za ljudska prava je odbacio Le Penove tvrdnje da mu je prekršena sloboda izražavanja, objasnivši da su njegove izjave promovisale neprijateljstvo i odbacivanje zajednice Muslimana u Francuskoj i da takve izjave ne štiti sloboda govora. Sud je rekao da je neprihvatljivo to što je on „Francuze postavio protiv zajednice čija je vjerska uvjerenja izričito naveo, i čiju je porast prikazao kao latentnu prijetnju dostojanstvu i bezbjednosti francuskog naroda.“

U Crnoj Gori se rasplamsava govor mržnje po osnovu vjerske i nacionalne pripadnosti od kraja 2019. godine i početka litija protiv Zakona o vjerskim zajednicama. Izbori u avgustu 2020. su samo dolili ulje na vatru, a posebno promjena vlasti posle tri decenije i činjenica da je nova vlada nastala pod snažnim uticajem Srpske pravoslavne crkve.

Predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović, poslije gubitka vlasti na parlamentarnim izborima, Srpsku pravoslavnu crkvu je nazvao “kvazivjerskom zajednicom”, „klerofašističkom menažerijom“, “koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu”, “koja je odgovorna za genocid u Srebrenici i većinu zločina tokom ratova ’90ih”, dok je litije prethodno nazvao „ludačkim pokretom“. Zbog tih izjava protiv njega su podnijete najmanje dvije krivične prijave sa još nepoznatim ishodom.

Predsjednik Vlade Crne Gore, Zdravko Krivokapić, sa druge strane, Crnogorsku pravoslavnu crkvu je nazvao “takozvanom”, “nevladinom organizacijom”, i istakao “da je njen jedini cilj bio ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu”, čime je, kao i Đukanović, promovisao, u najmanju ruku, „odbacivanje i neprijateljstvo prema targetiranoj zajednici“, što bi rekao Evropski sud za ljudska prava.

Pod posebnim udarom govora mržnje bio je i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, kome su i u parlamentu i ispred njega vrijeđani i roditelji zbog nacionalne pripadnosti, i kome je npr. odbornik Milovan Janković (DPS) poručio da „ni njemu, ni premijeru Zdravku Krivokapiću, ni ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću u Crnoj Gori nema mjesta”. Zbog sličnog govora, koji priziva etničko čišćenje, u toku je suđenje čovjeku koji je iz automobila prekrivenog srpskom zastavom, u kraju u kome većinom žive Muslimani, vikao „Selite se, selite se“. Tužilaštvo je izviđalo i sličnu izjavu funkcionera Bošnjačke stranke Adnana Muhovića: „Samo li probaju da ruše Bosnu, organizovaćemo im traktorijadu za Srbiju“.

Prilikom ocjene da li se radi o provokativnom, a dozvoljenom političkom govoru, koji inače uživa visok stepen zaštite slobode izražavanja, ili o zabranjenom govoru mržnje, treba imati u vidu da „javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost da se naročito u medijima uzdrže od izjava koje mogu da se shvate kao govor mržnje“ (Preporuka R(97)20 Komiteta ministara Savjeta Evrope o govoru mržnje). Evropski sud za ljudska prava je takođe naglasio da je za političare ključno da izbjegavaju komentare koji mogu da podstaknu na netoleranciju. To je rekao potvrđujući odluku belgijskih sudova da poslanika i predsjednika stranke kazne, zbog govora mržnje prema imigrantima, sa 250 sati društvenokorisnog rada sa njima, i zabranom pristupa javnoj funkciji u trajanju od 10 godina (Féret v. Belgium).

Govor mržnje je uvertira za fizičko nasilje, pa bi svi nadležni, a i svi od javnog uticaja, bez ustezanja tome morali da se suprotstave.

Tea Gorjanc Prelević,
Akcija za ljudska prava, Podgorica

Bar nešto u vezi govora mržnje pozitivno razlikuje Crnu Goru danas od one iz ’90ih

Devet optužnica za krivično djelo izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje potvrđeno je od 2020. godine do oktobra ove godine. U aprilu ove godine donijete su i dvije presude zbog podsticanja na mržnju i nasilje zbog vjerske i nacionalne pripadnosti sa zatvorskim kaznama od sedam mjeseci i godinu dana. 

Da li je to dovoljno da zaustavi „traženje đavola“, nije, jesu li to jedini primjeri govora mržnje, daleko od toga, ali ako se sjetimo da se ’90ih državni tužioci nisu ni okretali na to krivično djelo, koje je važilo u svim republikama bivše Jugoslavije, onda nek ovaj tekst počne umjerenim optimizmom. Poslije svih ratova bar se toliko naučilo. 

Međutim, to da li će oružane bitke ovog puta biti isključene, opet neće zavisiti od nas, već od političara, čiji govori potpiruju one koji već planiraju koga će, čime i gdje. Takvi planeri su među devet optuženih, ali je činjenica i da među optuženima nema ni jednog političara. 

Niko od političara još nije ponovio kletvu Slobodana Miloševića da smo pred bitkama i da ni oružane nisu isključene, mada je obećanje Mila Đukanovića da će se Crna Gora „braniti i u šumi“ u najmanju ruku zloslutno. Izjave političkih funkcionera već su na liniji govora mržnje poslije koje prestaje dijalog. Taj ishod je i osnovni razlog zbog koga se sloboda izražavanja obustavlja pred govorom mržnje. Umjesto da doprinosi debati, osnovnom motoru demokratije, govor mržnje se javlja kao izvor opšte opasnosti, koji podstiče i opravdava netrpeljivost i, u krajnjoj liniji, nasilje. Problem s govorom uticajnih političara je to što njihovo koketiranje s mržnjom, njeno opravdavanje, dovodi i do stravičnih posljedica.

Govor mržnje obuhvata pogrdne nazive kao što su „šiptari“, „cigani“, „pederi“ pa sve do govora koji podstiče na nasilje u vidu protjerivanja („selite se“) i prijetnji ubijanjem (klanjem, vješanjem) ljudi određenih po nekom ličnom svojstvu. Devet pomenutih optužnica u Crnoj Gori obuhvataju slučajeve ovog poslednjeg, najopasnijeg govora, za koji se iz aviona vidi da je zabranjen. Međutim, razvijenije demokratije za svaki govor mržnje nemaju milosti. Na primjer, u Francuskoj je lider desničarske stranke Nacionalni front, Žan Mari Le Pen, kažnjen dva puta sa po 10.000 eura za dvije izjave kojima je poručio sljedeće: Kad budemo imali 25 miliona Muslimana, mi Francuzi ćemo morati da se pazimo; Kad kažem da će onog dana kad više ne bude 5 nego 25 miliona Muslimana u Francuskoj, oni biti ti koji nam naređuju, ljudi mi govore – ali g. Le Pen to nam se već događa! Evropski sud za ljudska prava je odbacio Le Penove tvrdnje da mu je prekršena sloboda izražavanja, objasnivši da su njegove izjave promovisale neprijateljstvo i odbacivanje zajednice Muslimana u Francuskoj i da takve izjave ne štiti sloboda govora. Sud je rekao da je neprihvatljivo to što je on „Francuze postavio protiv zajednice čija je vjerska uvjerenja izričito naveo, i čiju je porast prikazao kao latentnu prijetnju dostojanstvu i bezbjednosti francuskog naroda.“

U Crnoj Gori se rasplamsava govor mržnje po osnovu vjerske i nacionalne pripadnosti od kraja 2019. godine i početka litija protiv Zakona o vjerskim zajednicama. Izbori u avgustu 2020. su samo dolili ulje na vatru, a posebno promjena vlasti posle tri decenije i činjenica da je nova vlada nastala pod snažnim uticajem Srpske pravoslavne crkve.

Predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista, Milo Đukanović, poslije gubitka vlasti na parlamentarnim izborima, Srpsku pravoslavnu crkvu je nazvao “kvazivjerskom zajednicom”, „klerofašističkom menažerijom“, “koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu”, “koja je odgovorna za genocid u Srebrenici i većinu zločina tokom ratova ’90ih”, dok je litije prethodno nazvao „ludačkim pokretom“. Zbog tih izjava protiv njega su podnijete najmanje dvije krivične prijave sa još nepoznatim ishodom.

Predsjednik Vlade Crne Gore, Zdravko Krivokapić, sa druge strane, Crnogorsku pravoslavnu crkvu je nazvao “takozvanom”, “nevladinom organizacijom”, i istakao “da je njen jedini cilj bio ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu”, čime je, kao i Đukanović, promovisao, u najmanju ruku, „odbacivanje i neprijateljstvo prema targetiranoj zajednici“, što bi rekao Evropski sud za ljudska prava.

Pod posebnim udarom govora mržnje bio je i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, kome su i u parlamentu i ispred njega vrijeđani i roditelji zbog nacionalne pripadnosti, i kome je npr. odbornik Milovan Janković (DPS) poručio da „ni njemu, ni premijeru Zdravku Krivokapiću, ni ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću u Crnoj Gori nema mjesta”. Zbog sličnog govora, koji priziva etničko čišćenje, u toku je suđenje čovjeku koji je iz automobila prekrivenog srpskom zastavom, u kraju u kome većinom žive Muslimani, vikao „Selite se, selite se“. Tužilaštvo je izviđalo i sličnu izjavu funkcionera Bošnjačke stranke Adnana Muhovića: „Samo li probaju da ruše Bosnu, organizovaćemo im traktorijadu za Srbiju“. 

Prilikom ocjene da li se radi o provokativnom, a dozvoljenom političkom govoru, koji inače uživa visok stepen zaštite slobode izražavanja, ili o zabranjenom govoru mržnje, treba imati u vidu da „javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost da se naročito u medijima uzdrže od izjava koje mogu da se shvate kao govor mržnje“ (Preporuka R(97)20 Komiteta ministara Savjeta Evrope o govoru mržnje). Evropski sud za ljudska prava je takođe naglasio da je za političare ključno da izbjegavaju komentare koji mogu da podstaknu na netoleranciju. To je rekao potvrđujući odluku belgijskih sudova da poslanika i predsjednika stranke kazne, zbog govora mržnje prema imigrantima, sa 250 sati društvenokorisnog rada sa njima, i zabranom pristupa javnoj funkciji u trajanju od 10 godina (Féret v. Belgium).

Govor mržnje je uvertira za fizičko nasilje, pa bi svi nadležni, a i svi od javnog uticaja, bez ustezanja tome morali da se suprotstave.

Tea Gorjanc Prelević,
Akcija za ljudska prava, Podgorica

Načela i pravila Etičkog kodeksa obavezuju tužioce da moraju biti moralno odgovorni za postupke koji su u suprotnosti sa Kodeksom. Državni tužioci u svom radu moraju poštovati etička načela savremenog društva. Prilikom obavljanja svog posla, državni tužioci moraju učvršćivati ugled kako na ličnom tako i na tužilačkom nivou.

U poslednjih pet godina utvrđene su samo četiri povrede načela i pravila Etičkog kodeksa, od strane državnih tužilaca i rukovodilaca tržavnog tužilaštva.

Načela i pravila Etičkog kodeksa obavezuju tužioce da moraju biti moralno odgovorni za postupke koji su u suprotnosti sa Kodeksom. Državni tužioci u svom radu moraju poštovati etička načela savremenog društva. Prilikom obavljanja svog posla, državni tužioci moraju učvršćivati ugled kako na ličnom tako i na tužilačkom nivou.

U poslednjih pet godina utvrđene su samo četiri povrede načela i pravila Etičkog kodeksa, od strane državnih tužilaca i rukovodilaca tržavnog tužilaštva.

DESPITE THE CLEAR MESSAGE OF THE EUROPEAN UNION THAT FOSSIL FUELS ARE THE PAST, AND THAT THE FUTURE IS RESERVED FOR ENVIRONMENTAL AND RENEWABLE ENERGY AND DESPITE BAD EXPERIENCES FROM THE REGION MONTENEGRO STARTED DRILLING THE ADRIATIC BOTTOM. ENVIRONMENTAL ACTIVISTS ANNOUNCE THAT THE PROTESTS WILL BE CONTINUED AFTER THE TOURIST SEASON

Branko Vujičić, an experienced fisherman, searches in vain for shrimp and prawns on the bottom of the Adriatic. The fish stock is declining, he says, and he attributes that to drilling the seabed in search of oil.

"They live on the bottom of the seafloor so drilling is probably causing some vibration that affects the fish. There are no shrimp anymore, we cannot catch even two kilos, and we used to catch a hundred. Their price has now dropped to three euros. This is not the case only in Ulcinj and Bar, but also in other cities – I have been fishing for them all along the coast, but it seems that shrimp are gone. Shrimp and sardines are food for all other fish ", Vujičić says in an interview for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG)/Monitor.

The Topaz Driller giant metal jack-up rig started drilling operations looking for possible oil and gas deposits on March 25 on 20 kilometers from the coast, between Ulcinj and Bar. The investor, the Italian-Russian consortium Eni-Novatek, will search for black gold to a depth of 6,500 meters. Whether there is oil in the Montenegrin submarine will be known, allegedly, at the beginning of September.

The oil and gas exploration continues despite the warnings of environmentalists that this is a risky endeavor and violation of the Paris Agreement and the announcements of the new protests at the end of the tourist season. The fishermen's complaints regarding the decline in fish stock due to the drilling are also in vain. However, the drilling continues with the blessing of the current Government, which in this case continued the work of the previous Government.

Not even enough fish to cover the cost of fuel

In a statement for CIN-CG/Monitor, the Ministry of Capital Investments says that according to the information they have, "ongoing oil and gas research has not in any way affected maritime traffic and the work of the Port Authority. The traffic flow is normal and everything is in the right order."

"They forbid us to approach that platform within a few kilometers. And our sea is small, if I take a boat ride from Ulcinj in the morning, here I am in Croatia in the afternoon ", Vujičić, who is also the president of the Association of Professional Fishermen of Budva St. Nikola, says.

Dragoljub Bajković, president of the Association of Professional Fishermen of Bar, believes that fish from the seabed, including shrimp, began to disappear with the first seismic surveys that preceded the current drilling.

"A couple of years ago, seismic surveys were done, during which the pressure at the bottom was 3,000 bar. Then the fish from the bottom were killed, or migrated to the other side where there were no such surveys - towards Albania and Boka," he says.

Bajković is convinced that the current drilling will seriously affect fishermen.

"It affects the fishermen of Ulcinj, Bar, all the way to Čanj. They go fishing from morning to evening, 10 -12 hours, and bring a minimum of fish, enough only to cover the expenses of fuel. I catch bluefish and I went fishing 29 times from December to July - 10 times I threw nets, and 19 times I came back, because the fish wouldn’t bite. There are some underwater vibrations from drilling. The fish is running away like wild. Something is completely disturbed. And a lot of us make a living from fishing.”

Before the start of drilling, a meeting was organized with the representatives of the fishermen's association at the Ministry of Capital Investments.

"Fishermen told them that they were not looking forward to that research, but if the state decided to carry out these explorations, we must accept it," Milun Anđić, president of the Association of Vessels of Montenegro, says.

At the request of fishermen to form an equalization fund that will help the development of fisheries, the Ministry answered that it will be formed as soon as oil exploration begins.

Government: Everything is fine

"We emphasized the importance of environmental protection and received assurances that they have quadruple systems. They explained to us that the depth at which oil is extracted is 110 meters and that it is accessible to divers, devices, valves so that in case of a leak everything can be closed immediately. They gave guarantees that the ships specialized for oil leaks are ready in Italian ports and that they could be there in 10-15 hours to suck up the oil ", Anđić says.

He assesses that the fishermen had no choice and that they gave tacit consent to the assurances that the fishing industry and the oil industry could work together.

According to Anđić, previous research on fish stock was done arbitrarily and not properly. That is why the fishermen complained to the institutions: "That research was carried out by ships that aren’t specialized. No fishing boats were taken. It was all financed by investors. "

Bajković also says that the investor and the Institute of Marine Biology should have determined the initial state of the fish stock during this year, which, as he says, does not exist.

"The Institute of Marine Biology did not conduct a study of the impact on fisheries. It monitored fishing activities before and after seismic, i.e. analysis of the catch structure of small-scale coastal and large-scale commercial fishing. We are not engaged in current activities related to the platform in terms of fisheries monitoring. We may be involved after the completion of activities related to the platform", Dr. Aleksandar Joksimović, director of the Institute of Marine Biology, says for CIN-CG/Monitor.

The beginning of drilling was marked with environmentalists' protests who pointed out the numerous environmental risks of this exploration, while the new Government convinced them that there was no room for anxiety. Prime Minister Zdravko Krivokapić said that the concession agreement, signed in 2016, was rarely a good decision made by the previous Government. He also assessed that the possible impact on the environment is negligible.

Environmental organizations and activists voiced their opposition to the start of drilling, while the ruling Civic Movement United Reform Action (GP URA) called for a referendum. The Prime Minister suppressed the opposing views by claiming that the termination of the deal with Eni-Novatek would cost the state around one hundred million euros and that the referendum would be technically unfeasible in the conditions of the corona crisis, at a cost of around two million euros.

Minister of Capital Investments Mladen Bojanic also claims that this is a good project. He has said many times that potential oil and gas reserves are measured in billions of euros.

Bojanic: It's all at their expense

"The main characteristics of the contract with the Eni-Novatek consortium are that Montenegro has not invested a single penny in the research and that the concessionaires bear all the costs," Drasko Loncar from the Ministry of Capital Investments told Monitor/CIN-CG. He explains that Montenegro has provided guarantees, "on the mandatory work program", and that the concessionaires have unlimited and joint liability to compensate the damage and lost profits to the state and third parties in case of an incident, and most importantly, that the state provided profits between 62 - 68 percent.

Loncar explains that the obligatory work program that the Eni-Novatek concessionaires have committed to includes: 3D seismic research, geological and geophysical studies, and two exploration wells of 6,500 and 1,500 meters.

In case the concessionaire does not fulfill the obligatory work program, according to Loncar's explanation, Montenegro could activate the guarantee of 84 million euros that it has provided and possibly hire another company to continue with exploration.

The Ministry of Capital Investments points out that, if no commercial hydrocarbon reserves are found, the entire cost of exploration will be borne by the concessionaire, without any obligation on the part of the state to participate in it.

"This is a business that is unprofitable, risky, and harmful to the environment and the economy of Montenegro, primarily tourism and fishing," Mustafa Canka, a journalist dealing with this issue for decades, stated.

He points out that the officials are only talking about financial benefits and percentages, without publicly stating that "in the best case, in their most optimistic scenario, we can earn around 60 million euros a year. And only in a few years."

"To find oil, more wells need to be drilled, more analyzes conducted, so in the best case the exploitation would start in three years. Until then, we will question everything, especially tourism from which in the case of a good season, the state earns a little over a billion euros, while at least a third of the income remains in the gray zone ", Canca says for CIN-CG/Monitor.

A romantic turtle saga

He wonders if it is profitable if we compare 1.3 billion with 60 million. He stated that guests from the West are not thrilled to have a view of the oil platforms. He notes that the damage done to the flora and fauna in the sea will never be calculated, as will the damage suffered by fishermen.

However, the Ministry of Ecology, Spatial Planning and Urbanism is not worried about this project and its impact on the environment. In addition to the obligation to respect domestic regulations that regulate the field of environmental protection, this Ministry also states that the contract envisages two special mechanisms for compensation of possible damage. The first is the Parent Company Guarantee of the concessionaire which covers payments of all obligations under the contract in case of non-performance, as well as all non-contractual obligations to third parties in case of direct damage or losses incurred in connection with these activities (including pollution or incidents). This guarantee, as they explain in the Ministry, means that the concessionaires guarantee the value of the parent company and not the one registered in Montenegro, which is incomparably smaller.

The second mechanism is the Mandatory Comprehensive Insurance Policy for the Oil and Gas Industry, which covers the complete operations performed by the Eni operator, including all their subcontractors.

"Montenegro has ensured that in case of any damage to the environment, it has the possibility of reimbursement of costs, including damage to third parties. In this particular case, that means, for example, that the compensation for possible damage would be paid to the fishermen as well ", they say from the department that also deals with ecology.

The Ministry of Capital Investments also claims that "a large number of ecologists" have a positive opinion on the project, as well as on all the studies done on the protection and preservation of the environment.

"The commitment of the concessionaire towards the environment should be emphasized. For example, during the seismic research, a turtle appeared in front of the ship and the operations were suspended until it moved away to a safe distance. The cost of waiting or stand by installment was about $ 150,000. Therefore, we emphasize that the concessionaires have high standards when it comes to environmental protection ", they say from this Ministry.

The oil spill response exercise

Zenepa Lika, an environmental activist from Ulcinj, is not convinced of these standards, claiming for Monitor/CIN-CG that this venture is risky. She explains that it relies on an environmental impact assessment study conducted by the investor.

"The Environmental Protection Agency (EPA) returned the document for revision several times, which means that Eni did not respect Montenegrin legislation. As far as I know, there is no contingency plan in case of oil spills, techniques and projections for recovery ", Lika claims.

The Environmental Protection Agency confirmed that the Environmental Impact Assessment Study, carried out by Eni Montenegro, and prepared by Italian experts, was not done following the rules. In October 2019, the Agency requested certain amendments from the project holder. The revised Study received the consent of the Agency in December of that year.

The Ministry of Capital Investments claims that in case of emergency, there are plans: "There is a reaction plan of the concessionaire, a reaction plan of Montenegrin institutions responsible for this project, as well as a reaction plan in cooperation with the concessionaire." Also, in June, the oil spill response exercise PLATFORM 21 was held, in which the Administration for Maritime Safety, the police, the army, the Port Authorities, and the Hydrocarbons Administration participated. Of course, in addition to these plans, there are other plans for reaction to all foreseen incidents. "

They also claim that the inspection supervision is constant and that it will remain the same during the entire project.

"The Inspector for Hydrocarbons as well as the Environmental Protection Agency, based on the results of  Center for Ecotoxicological Research (CETI) analyzes, are closely monitoring and controlling this project, both at the plant and in the logistics base. For now, the process is completely safe and secure for the environment and staff, as well as for the approved project itself, " the Ministry stated.

In early April, Ulcinj's parliament unanimously adopted conclusions expressing great skepticism about seabed drilling.

"The Municipality calls on the Government to participate transparently and cooperatively in the reviewing of decisions related to offshore oil exploration, taking into account the views of the citizens of coastal municipalities, environmental and economic aspects of demographic data," it was written in the adopted conclusions.

Lika says that from the very beginning of this non-transparent and undesirable project, the former, and unfortunately the current Government, violated the constitutional right of the citizens of coastal and other cities because they were not timely and adequately informed.

"I note that, for example, the citizens of Ulcinj were surprised when they found out that oil would be explored in our sea 'again'. They were also denied participation in a public hearing organized in Bar. On the same day, a public debate was held in Ulcinj on a special purpose plan for the coastal area. So, the first part of research is planned on the coast of Ulcinj, and citizens were prevented from giving their opinion ", Lika says.

The Ministry of Ecology points out that the oil and gas industry is not unknown in the countries with which Montenegro shares the sea borders: "So far, about 1,500 wells have been drilled in the Adriatic for the needs of both exploration and oil and gas production."

Albania's bitter experience

Eni's Environmental Impact Study specifies that there are 1,440 wells in the Adriatic Sea (for exploration, production, and other purposes), of which 1,350 were drilled by Eni S.p.A, and that no eruption was recorded in any of them.

"Neighboring Croatia has declared a moratorium on all new oil and gas exploration, even the 'oilmen' from Croatia themselves oppose drilling in the Adriatic Sea. They think that oil and clean sea simply do not work together,” Lika says.

She points out that Albania does not have a platform at sea, but exploitation is done on land. She warns of pictures and footages from 2015 when a big accident happened in the village of Marinza in the south of Albania when the entire settlement was flooded with oil so the citizens were forced to evacuate, while a strategic investor from Canada, Bankers Petroleum, simply pleaded not guilty to the incident.

Referring to the Albanian experience of oil exploration, Canka also says that "it indicates that Montenegro should not enter this dangerous deal".

"Since 1990, research has been conducted on large global companies in the Albanian part of the Adriatic, and there are no concrete results. "Only in a few cases oil was discovered, but it turned out to be an unprofitable exploitation," Canka points out, noting that sweet dreams of "Albania floating on oil" were also dreamed in that country during the 1990s.

"After three decades, the illusions dissipated in the Adriatic and, unfortunately for us, reached the official Podgorica," Canka says.

Montenegro has started drilling the Adriatic, despite the European Union's clear message that fossil fuels are the past and that the future is reserved for environmental and renewable energy.

In November 2019, the finance ministers of the countries of the European Union agreed that the financing of projects that include oil, gas, and coal should be stopped. On that occasion, they called on the European Investment Bank, the World Bank, and other financial institutions to stop giving loans for those purposes. It was the first time that senior European government officials sought to end funding for all fossil fuels, taking into account sustainable development and energy needs, and the energy security of partner countries.

Environmentalists remind that Montenegro is a signatory to the Paris Agreement, by which 200 countries committed themselves to gradually abandon the use of fossil resources.

"With this project, we are violating the agreement and forcing the exploitation of fossil fuels, even though we know that this type of exploitation affects climate change and certainly the quality of our sea, regardless of the opposite claims," Lika concludes.

Under the Green Agenda for the Western Balkans, the EU has mobilized up to nine billion euros for innovative and green ideas and projects. Environmentalists believe that it would be better to use this opportunity for long-term environmental and financial benefits than to drill the seabed.

The actions of environmentalists against underwater drilling, as announced by the interlocutor of CIN-CG/Monitor, will continue.

The actions of environmentalists against undersea drilling, as Lika announces, will continue.

"We have not given up on our demands and we are asking for the suspension of oil and gas exploration and exploitation. We have stopped the protests during the tourist season because we sympathize with the citizens and we do not want to spread an even more negative image of our country ", Zenepa Lika says.

A small amount of oil sufficient for great damage

Only eight grams of oil is enough to pollute a cubic meter of seawater. One cubic meter of spilled oil depletes oxygen from 400,000 cubic meters of the sea, the report of the State Audit Institution (SAI) states, which published an Audit of the Efficiency of Intervention Management System in Case of Sudden Pollution in the Adriatic Sea in April.

The audit found poor cooperation between national institutions, non-compliance with outdated strategies, and that no coastal municipality has a plan and risk assessment in case of sudden sea pollution, as well as lack of adequate equipment to respond to large-scale pollution…

The SAI's document also states the Hydrocarbons Administration's response regarding the current exploration works: "Measurements of the fish catch in the zone of the proposed activities were performed both before and after the geophysical research by the concessionaire, to compare data on the fish catch before and after the activities. Also, since the fishing activities during the geophysical research were difficult, the concessionaires compensated the fishing associations for the time during which the geophysical research activities took place, following the measures from the study on environmental impact assessment."

Predrag NIKOLIĆ