Analizirajući oko 700 presuda Višeg suda, usvojenih po sporazumima o priznanju krivice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Višeg državnog tužilaštva (VDT) u Podgorici, uočene su brojne nelogičnosti, koje izazivaju sumnju u zakonitost upotrebe tog instituta u Crnoj Gori, poručeno je sa konferencije koju su organizovali Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Centar za građanske slobode (CEGAS) i nedjeljnik “Monitor”.
U uvodnom obraćanju, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu Valentina Pavličić kazala je da se institut sporazuma o priznanju krivice počeo “bojažljivo primjenjivati tokom 2015. i 2016. godine”.
“Međutim, ekspanziju ovog instituta imamo posljednjih tri, četiri godine”, kazala je Pavličić, dodajući da već ima dovoljan broj odluka na osnovu kojih se analizom može utvrditi da li se ovaj institut pravilno koristi u crnogorskom sistemu.
Ona je napomenula da je analiza Vrhovnog suda pokazala da je kaznena politika kada je u pitanju organizovani kriminal i korupcija blaga. “To nam svakako daje za pravo da nam se uključi alarm, i u tužilačkoj i u sudskoj organizaciji, da se sjedne i vidi šta smo dobili sa primjenom instituta o priznanju krivice,” kazala je ona. Istakla je da sa jedne strane vjerovatno imamo veći broj završenih predmeta, ali sa druge strane, nemamo zadovoljenje pravde.
Pavličić je dodala da se u periodu od početka primjene sporazuma nisu donijele smjernice koje bi bile neophodne svima onima koji učestvuju u zaključivanju sporazuma.
Izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić kazala je da su tužioci u gotovo svim tim slučajevima išli “daleko ispod zakonskog minimuma” predviđenog Krivičnim zakonikom, dok sudije usvajaju sporazume “ne ulazeći u njihovu suštinu i ne vodeći računa o zakonskim ograničenjima”.
“Ono što je takođe veoma sporno je što se ovaj institut u posljednjih šest godina koristio u gotovo svim slučajevima organizovanog kriminala i korupcije, sa osudama kojima se nije uticalo na prevenciju, ali ni zadovoljenje pravde i pravičnosti,” poručila je na konferenciji za novinare Popović Kalezić.
Ona je kazala i da bi naležni trebalo da ispitaju eventualnu odgovornost tužilaca i sudija koji su zaključivali i usvajali ove sporazume, ali i da nađu način da ograniče upotrebu ovog instituta dok Vrhovno državno tužilaštvo i Ministarstvo pravde ne završi analizu zaključenih sporazuma i ne dođe do eventualnih zakonskih izmjena u ovom dijelu.
Novinarka CIN-CG Maja Boričić istakla je da se u velikom broju analiziranih presuda po sporazumu o priznanju krivice ne navode uopšte imena tužilaca. “To je veoma zabrinjavajuće i trebalo bi vidjeti zašto se to nije radilo”, kazala je Boričić na zajedničkoj konferenciji za novinare.
Među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva, najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila je Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). U slučaju podgoričkog VDT-a, sporazum o priznanju krivice u istom vremenskom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48).
Kada su u pitanju sudije Višeg suda u Podgorici koji su usvajali sporazume SDT-a, to je najčešće radio Boris Savić (43), a sporazume VDT-a Predrag Tabaš (140).
Od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1  odsto.
“Analizirajući izvještaje Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva, ali i izvještaje Specijalnog državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici, primijetili smo da nigdje nema obrazloženja zašto su ovih nekoliko sporazuma SDT-a odbijeni”, kazala je Boričić.
Ona je dodala da je još manji broj odbijenih sporazuma VDT u Podgorici u ovom šestogodišnjem periodu, od 490 zaključenih sporazuma odbijeno je samo sedam, odnosno 1,4 odsto.
“Međutim, za razliku od SDT, u izvještaju VDT-a imamo obrazloženje zašto su ovi sporazumi odbijeni. Tako je od njih sedam, pet odbijeno zbog odustanka optuženog od sporazuma, dok je jedan odbijen po žalbi oštećenog, a drugi zato što kazna nije bila srazmjerna počinjenom krivičnom djelu,” pojasnila je Boričić.
Na konferenciji je istaknuto i da je SDT od 2016. do 2021. godine sa povratnicima zaključilo 40,6 odsto analiziranih sporazuma, a Više državno tužilaštvo 44 odsto. U istraživanju su uočili i da je veliki broj sporazuma potpisan sa višestrukim povratnicima u vršenju krivičnih djela, te da se čak dešavalo da veću kaznu dobiju neosuđivana lica, nego ranije osuđivani pripadnici kriminalnih grupa.
“Kada imamo u vidu ove podatke, ali i ono što smo iznijeli u tekstovima da su gotovo svi sporazumi vezani za finansijski kriminal završeni uslovnim osudama ili nanogicama, a da su pripadnici kriminalnih organizacija redom dobijali po tri mjeseca zatvora za najteža krivična djela trgovine narkoticima, oružjem i ljudima, možemo zaključiti da postoje ozbiljni propusti u primjeni, ali i realne sumnje da je došlo do zloupotrebe ovog instituta u našoj zemlji,” kazala je Boričić.

Kuća na Vidrovanu upisana na majku Blaža Jovanića, od imovine on je prijavio stan, audi A6, oružje, gotovinu od 36.000 eura i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana je u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom

  Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, koji je uhapšen 9. maja zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i organizovanje kriminalne grupe, u mjestu Vidrovan kod Nikšića uživao je u ljetnikovcu sa bazenom i sportskim terenima, gdje su se, prema tvrdnjama nekih bivših radnika propalih nikšićkih preduzeća, održavala “glavna ročišta”. Prema informacijama do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nekretnina se u katastru vodi na Jovanićevu majku Veru, penzionisanu prosvjetnu radnicu. Nekretnina je u katastru upisana kao nasljeđe 2019. godine. U katastru piše da se radi o porodičnoj stambenoj zgradi površine 94 kvadrata, njivama od 1.967 i 1.662 kvadrata i livadi od 1.234 kvadrata. Iza glavne, vidi se i jedna mala kuća (pomoćni objekat), koja nije upisana u katastar.  

Kompleks je opasan visokim zidom tako da je većinom zaštićen od “radoznalih pogleda” ali Google maps omogućava uvid u dvorište, tako da se jasno vidi bazen, teniski teren, košarkaški teren… Procjenitelj, kojeg je kontaktirao CIN-CG, procjenjuje da kompleks vrijedi najmanje 100.000 eura. Radi se, kako je objasnio, o konzervativnoj procjeni. Iako se kuća ne vodi na Blaža Jovanića, u Nikšiću se zna da je to njegovo, a neki od bivših radnika, žrtava stečajnih postupaka u kojima je stečajni sudija bio Jovanić, za CIN-CG su rekli da su se u toj kući održavala “glavna ročišta” i pravile šeme zbog kojih su mnoga preduzeća zatvorena, a radnici završili na biroima rada. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) Jovanića sumnjiči da je uz pomoć 11 osoba, među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje u stečajnim postupcima, nezakonito oštetio deset kompanija za oko 661,5 hiljada eura. To se navodi u rješenju Višeg suda u Podgorici o određivanju pritvora Jovaniću do 30 dana. Pritvor je određen i stečajnim upravnicima Saši Zejaku, Snežani Jović, Sanji Lješković, Ranku Radinoviću, Sretenu Mrvaljeviću, kao i vlasnicima firmi za privatno obezbjeđenje “Titan security” i “Guardian” Paviću Globareviću i Darku Peroviću. Članovima te kriminalne grupe SDT označava i stečajnog upravnika Mladena Markovića, procjenitelje Omera Markišića i Dejana Golubovića, vlasnicu firme za obezbjeđenje "Top force system" Nikšić, Stanu Čelebić, vlasnicu kompanije "Ogimar" Danijelu Laković i kandidata za sudiju u Privrednom sudu Vladana Nikolića.

U blizini kuća brata carinika Nekoliko stotina metara od Blažove kuće je i kuća njegovog brata Bora Jovanića zaposlenog u Upravi prihoda i carina. Kuća, od 110 kvadratnih metara, u avgustu 2019. je upisana u katastar kao poklon. Na kuću je, prema podacima iz katastra, upisana hipoteka u korist Prve banke na iznos duga od 23.860 eura od 22. septembra 2020. Prema podacima iz imovinskog kartona Bora Jovanića, radi se o stambenom kreditu koji mu je Prva banka odobrila, iako je protiv njega prije desetak godina vodila sudski spor zbog duga za stambeni kredit od 30.000 eura iz 2006. Mlađi Jovanić bio je ranije vozač Aca Đukanovića, vlasnika Prve banke i brata aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića. Boro Jovanić je 2012. bio osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog primanja mita od 150 eura, kako bi fiktivno ocarinio luksuzni automobil. Kazna mu je amnestijom tadašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića smanjena na šest mjeseci. Iako je Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano da poslove u javnoj službi mogu da obavljaju samo neosuđivane osobe, Boro Jovanić je vraćen u službu, tako da i danas radi kao carinik u Upravi prihoda i carina.

Od šefa kabineta predsjednika Višeg suda do predsjednika Privrednog

Blažo Jovanić je nakon završenog Pravnog fakulteta 1998. godine odradio pripravnički staž u Višem sudu u Podgorici, a nakon dvije godine je izabran za šefa kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića. Početkom decembra 2006. godine u Vrhovnom Sudu Crne Gore otkriven je manjak od oko 200.000 eura. Za nestanak novca osuđena je na četiri godine i četiri mjeseca zatvora blagajnica, koja je tokom postupka pojašnjavala da je podizala novac iz trezora samo po nalogu Jovanića ili Vukotića. Jovanić je imao deponovan potpis u Trezoru, kao i šifru uz pomoć koje su se mogli obavljati transferi novca. Sudija Osnovnog suda u Podgorici Blažo Jovanić je postao 2005. godine, sa platom od 411 eura mjesečno i mjesečnom naknadom od 50 eura za obavljanje dužnosti sekretara Sudskog savjeta. Od imovine je kao sudija 2005. prijavio pet umjetničkih slika ukupne vrijednosti 800 eura. Njegova supruga Vesna Jovanić tada je imala platu od 155 eura, a u imovinskom kartonu Jovanića prijavljeno je da je imala Pežo 206, proizveden 1999. godine, vrijedan 5.500 eura. U Jovanićevom kartonu za 2008. piše da mu supruga radi u Prvoj banci, gdje je bila do 2013. godine, kada se kao njeno radno mjesto upisuje OTP Faktoring (firma mađarske OTP grupe koja upravlja imovinom hipotekarnih dužnika). Predsjednik Privrednog suda Jovanić postaje 2014. odlukom Sudskog savjeta, preskačući “nekoliko stepenika” u napredovanju. Reizabran je 2019. U posljednjem imovinskom kartonu iz 2022 (podaci za 2021) piše da Jovanić ima osnovnu mjesečnu platu 1.439 eura, a njegova supruga 2.200 eura. Blažo i Vesna Jovanić prijavili su da imaju u Podgorici stan od 118 metara kvadratnih (po 50 odsto), stečen kupovinom, dok se na Blaža vodi i garaža od 14 kvadrata. Jovanić je u kartonu prijavio oružje Smith&Wesson model 66 kalibar 357 MAG, kojeg je, kako je naveo, dobio na poklon. U avgustu prošle godine je prijavio nasljedstvo - nestambeni prostor od 43 kvadratna metra, dva stana od po 140 kvadrata, poslovni prostor od 55 kvadrata, dvorište od 487 kvadrata. Od toga je Jovaniću pripalo 50 odsto. Prema podacima iz katastra, na Blaža Jovanića se vodi polovina stambeno-poslovne zgradi u Nikšiću, površine 186 kvadrata, koja je, kako kažu upućeni Nikšićani, pripadala njegovom stricu Slobodanu Ziti Jovaniću, a koji je preminuo prošle godine. U redovnom imovinskom kartonu za prošlu godinu ta se nekretina ne pojavljuje, a prema nezvaničnim infomacijama, Jovanić je prodao, iako se u katastru još vodi na njega. Jovanić vozi audi A6 proizveden 2014. godine, a supruga Vesna audi 2.0 iz 2017. godine. On je prijavio gotovinu od 36.000 eura i štedni i neoročeni štedni ulog od 49.900 eura, kao i kreditnu karticu sa 1.500 eura. Prošle godine je uzeo stambeni i gotovinski kredit od po 50.000 eura (rata 301 i 421 euro), a njegova supruga gotovinski od 25.000 eura. On je 2017. godine od Vlade, na čijem je čelu tada bio Duško Marković (DPS) dobio kredit za rješavanje stambenog pitanja, od 40.000 eura, od čega je dužan da vrati državi svega 8.000 eura, odnosno rata mu je 40 eura. Shodno ugovoru kredit vraća narednih 20 godina. Bivše DPS vlade dodjeljivale su kredite i stanove ispod tržišnih cijena, u skladu sa Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera. Među funkcionerima koji su dobili stanove i kredite su i nedavno uhapšena bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji ministar kulture Branislav Mićunović, bivši ministar pravde Zoran Pažin, bivša sutkinja Ustavnog suda Mevlida Muratović, vrhovni državni tužilac Veselin Vučković, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević… Jovanić je i 2008. godine dobio komercijalni stambeni kredit od 100.000 eura (rata 760 eura), kojeg je vratio, odnosno ne pojavljuje mu se u kartonu od ove godine. Njegova supruga je stambeni kredit od 30.000 eura uzela 2011. godine (rata 595,62 eura).  

Malverzacije utvrđene u više stečajnih postupaka

SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici. ”Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka”, navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe. Prodajom imovine firme u stečaju pokrivao bi se dug sa računa Privrednog suda. ”U ovom slučaju država bi ostala neoštećena, dok bi oštećeni bili stečajni dužnici i povjerioci”, navodi se u dokumentu Višeg suda. Za sada su malverzacije ove grupe utvrđene u stečajnim postupcima kompanija Euromix Tours Budva, Sotto la colina Podgorica, Tehnostar Berane, Nega Tours Montenegro (hotel AS), Jastreb Podgorica, Trgošped Rožaje, Montel (motel Glava Zete) Nikšić, Princ&co Kotor, Bjelasica Rada Bijelo Polje. Bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde Andrej Milović objasnio je šemu po kojoj je osumnjičena grupa navodno radila. ”Blažo Jovanić dodijeli stečaj sebi bliskom stečajnom sudiji ili sebi, namještanjem kroz elektronski PRIS sistem dodjele predmeta (isključe sudije u sistemu preko bolovanja, odsustva i sistem vrti samo preostale - podobne). Stečajni sudija odredi njima bliskog stečajnog upravnika. Stečajni upravnik, kad popiše imovinu stečajnog dužnika, dodjeljuje posao zaštite i obezbjeđenja te imovine njima bliskoj security firmi (kuma, prijatelja, obično iz Nikšića)”, napisao je Milović na Fejsbuku. Security firma, kako je objasnio, fakturiše iznos za pružanje usluge obezbjeđenja (obično cijena od 50-70.000 eura za tu uslugu), upravnik priznaje tu fakturu i na kraju isplaćuju. ”Dijele taj novac za nepostojeće obezbjeđenje imovine. I to rade u svakom, ali svakom stečajnom postupku gdje ima imovine za naplatu. Budžet Crne Gore i radnici su oštećeni za stotine miliona eura posljednjih decenija zbog stečajne mafije. Strane diplomate i izvjestioci, Crnu Goru kvalifikuju kao ‘Mafia state’, ako do sada nekome nije bilo jasno zašto, sada je svakome jasno zašto”, naveo je Milović. Ubiranje profita preko troškova za obezbjeđenje objekata, bio je samo jedan dio šeme. Glavni novac privilegovanim dolazio je od rasprodaje imovine, koja je prodavana po višestruko manjoj cijeni od tržišne. To se najbolje vidi na primjeru preduzeća Mall group, čiji je suvlasnik Goran Rašović, o čemu je CIN-CG ranije pisao.

Tokom stečaja, koji traje šest godina, rasprodata je vrijedna imovina Mall group u Đenovićima, Kamenarima, Baru i Podgorici po cijenama ispod tržišnih i to kada je Rašović imao novac za isplatu duga banci koja je pokrenula stečaj. Rašović vodi nekoliko postupaka pred Privrednim sudom (za naknadu štete, za pobijanje zaključenih pravnih poslova, itd.). Žalio se i Višem i Apelacionom sudu, a 2017. godine je podnio i krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog sumnje u nezakonite radnje stečajnih organa. Rašović za CIN-CG kaže da je od 12 trenutno osumnjičenih, sedam involvirano u njegov stečajni postupak - Jovanić, Lješković, Jović, Zejak, Globarević, Nikolić i Laković. ”Ovi posljednji događaji nijesu me iznenadili, a nakon mojeg, nažalost, višegodišnjeg ukazivanja na način postupanja ove organizovane grupe. Ono što me zabrinjava je da, po objavljenim izvodima iz spisa SDT-a, nijesu obuhvaćeni stečajni postupci u kojima kao stečajni sudija nije postupao Jovanić, već drugi stečajni sudija sa većim dijelom pripadnika ove organizovane grupe. Ako su ove stečajne sudije nezakonito postupale, a odgovorno tvrdim da jesu, oni su direktni saučesnici u poslovanju ove organizovane grupe u okviru Privrednog suda”, rekao je Rašović. On kaže da se povodom toga već obratio novom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. ”Nakon šestogodišnjeg postupka i borbe protiv ove organizovane grupe najviše me je iznenadio, neprijatno, predsjednik Apelacionog suda Mušika Dujović, koji je kao predsjednik direktno nadređenog suda i Privrednom i Višem, kao sudija odlučivao i u krivičnom postupku i u postupcima po mojim žalbama i koji je preko mojih žalbi i obraćanja bio direktno upoznat sa načinom rada ove organizovane grupe, a nije ništa preduzeo”, kazao je Rašović. Iz Apelacionog suda su za CIN-CG rekli da su taj sud i njegov predsjednik, u granicama nadležnosti i ovlašćenja propisanih Zakonom o sudovima, postupali po više žalbi, podnesaka i obraćanja Rašovića. ”Sve odluke po žalbama gospodina Rašovića protiv rješenja prvostepenog suda donijetih u tom postupku, Apelacioni sud je donio blagovremeno u rokovima propisanim zakonom, poštujući načelo hitnosti stečajnog postupka, a na svaki podnesak i obraćanje predsjedniku Apelacionog suda, nakon detaljnog razmatranja njegove sadržine i preduzimanja radnji koje su u nadležnosti predsjednika suda, odgovoreno je u najkraćem roku”, kazala je portparolka Apelacionog suda Danijela Vukčević. Ona je navela da su se podnesci i obraćanja Rašovića odnosili uglavnom na postupke povodom podnijetih žalbi o kojima je jedino ovlašćeno da odlučuje vijeće ovoga suda, što je imenovanom više puta i ukazano.

Jovanić stečajni sudija za najveća preduzeća
Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr. Protiv Jovanića su podnijete brojne krivične prijave, međutim iz SDT-a nijesu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG koliko je tačno podnijeto krivičnih prijava protiv Jovanića, od kada je na čelu Privrednog suda, ali i prije toga. ”SDT ne daje podatke i informacije o tome da li je i protiv kojeg lica u ovom tužilaštvu formiran predmet, već samo podatke i informacije po konkretnim krivičnim prijavama”, rekla je portparolka SDT-a, tužiteljka Sanja Jovićević. Samo su NVO “Bivši radnici Vektra Boke” protiv Jovanića i menadžmenta Vektre Boke podnijeli 14 krvičnih prijava, zbog sumnji u malverzacije vezane za privatizaciju i stečajni postupak u Vektri. Predsjednik te NVO Đorđe Rajak za CIN-CG je rekao da su po prijavama formirani predmeti, ali ništa nije urađeno. ”Kad je uveden stečaj u Vektru Boka nastala je otimačina, pljačka i rasprodaja, a pokrovitelji svega bili su Blažo Jovanić i sekretar društva”, kazao je Rajak. Hotelsko-turističko preduzeće Boka (54 odsto kapitala) prodato je 2007. godine Vektri Montenegro biznismena Dragana Brkovića, po cijeni od 22,2 miliona eura, gotovo 50 miliona eura manje nego što je bio procijenjen akcionarski kapital turističkog kompleksa.

Tom privatizacijom se više puta bavila skupštinska Komisija za kontrolu privatizacije na čijim sjednicama su poslanici ukazivali da je HTP Boka prije privatizacije godinama bila ključni nosilac razvoja turističke privrede u Herceg Novom. Uoči privatizacije, u kompaniji su bila zaposlena 222 radnika, dok je u vlasništvu turističkog kompleksa bilo preko 126 hiljada kvadrata zemljišta i blizu 50 hiljada kvadrata objekata, poput nekada prestižnih hotela Plaža, Tamaris i Igalo ili restorana Žanjice, Galeba i Levangera. Svi turistički objekti nalaze se na atraktivnim lokacijama hercegnovskog zaliva. Rajak podsjeća da Brković nije ispoštovao kupoprodajni ugovor i da su ostala otvorena pitanja da li su i koliko plaćene akcije, kako je imovina Boke založena za kredite, kada je kupoprodajnim ugovorom definisano da ne može biti založena. U stečajnom postupku, kako kaže, bivši radnici nisu bili upoznati ni sa detaljima plana reorganizacije, koji je nije ni sprovođen kako treba. Privredni sud uveo je stečaj 13. juna 2015. zbog duga od četiri miliona eura prema Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB). Za stečajnog upravnika imenovan je Sreten Mrvaljević, jedan od osumnjičenih članova organizovane grupe. U decembru 2015. izglasan je Plan reorganizacije, ali zbog žalbe OTP faktoringa postupak je trajao još godinu. Planom reorganizacije predviđeno je bilo da se prodajom dijela obezbijedi 25,69 miliona eura za isplatu dugova, najvećim dijelom prodajom imovine. Rajak podsjeća da je Jovanić dozvolio prodaju kapitalnih objekata, a odobrio je i prodaju hotela Plaža, Igalo i Tamaris, iako se oni, prema ugovoru, ne smiju prodavati. Prodaju je spriječio Savjet za privatizaciju. ”Jovanić nije ispoštovao ni odluku Ustavnog suda, gdje je izričito navedeno da radnici ne mogu biti u trećem isplatnom redu”, naveo je Rajak. Podsjeća da je odlukom Ustavnog suda iz juna 2018. godine prestao da važi dio člana 55 Zakona o stečaju na način da sva potraživanja bivših radnika spadaju u prvi isplatni red, a ne samo potraživanja dospjela 24 mjeseca prije stečaja. Brković, njegovi sinovi Boris i Bojan i izvršni direktor Vektra Boke Milić Popović hapšeni su u avgustu prošle godine zbog sumnje da državu oštetili za nešto više od sedam miliona eura, nepoštovanjem ugovora o kupoprodaji HTP Boka. Oni su u oktobru pušteni da se brane sa slobode. Tužioci su ispitivali kako je Brković kupio Boku, ali i da li je nakon što je njegova uprava dovela preduzeće do bankrota, sprovođenjem stečaja kroz reorganizaciju krčmio imovinu firme i iz nje pozajmicama izvlačio novac, dok bivši radnici još nijesu naplatili potraživanja. Rajak kaže da su oni i iz zatvora pravili štetu Boki. ”Prošle sezone je pun bio hotel (Plaža), ali ništa nije išlo preko računa, sve je bilo u kešu. Nijedan cent poreza ni doprinosa nije plaćen, ni boravišna taksa”, tvrdi Rajak.

 

Rudnike boksita “pojeo” decenijski stečaj

Stečaj u nikšićkim Rudnicima boksita traje skoro deset godina. Uveden je u novembru 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke zbog duga od 1,59 miliona eura, a potom je proglašen i bankrot, jer niko u zakonskom roku nije dostavio plan reorganizacije preduzeća. Prethodno je Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske upravljala Rudnicima i Kombinatom aluminijuma Podgorica (KAP). Rusi su tim kompanijama od 2005. do 2009. upravljali na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju kojim mu je Vlada prepustila upravljanje. Proizvodnjom na rudokopima od 2016. godine upravlja kompanija Uniprom Veselina Pejovića. Stečani upravnik u Boksitima bio je prvo Veljko Rakočević, koji je razriješen dužnosti na lični zahtjev, zatim Zdravko Cicmil. Nakon što je Cicmil podnio ostvaku 2015. za novog stečajnog upravnika imenovan je Mladen Marković, kojeg SDT takođe označava kao člana Jovanićeve grupe.

Bivši radnik Rudnika i povjerilac Rašo Čivović podnio je preko 100 prigovora u vezi sa stečajnim postupkom, od kojih su mu tri usvojena. On za CIN-CG kaže da se jedan usvojeni prigovor odnosio na prodaju upravne zgrade Boksita, drugi na neosnovano isplaćene plate jednom broju radnika i treći na isplate bivšim ruskim menadžerima, čime je stečajnoj masi nanijeta šteta. Čivović se godinama u sudovima borio za pripadajuću otpremninu koju je dobio tek nedavno zahvaljujući usvajanju Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku zaposlenima u sektoru rudarske i metalske industrije. Kao član organizacionog odbora protesta bivših i sadašnjih radnika Boksita, Čivović godinama ukazuje na probleme u vezi sa spornom promjenom vlasnika radničkog placa, njihovim potraživanja iz stečajne mase, kao i prodajom upravne zgrade preduzeća u Nikšiću. Upravna zgrada je prodata u januaru kompaniji Roming Montenegro za 872 hiljade eura. Radnici traže da stečajni upravnik, u skladu sa zakonom, novac prioritetno opredijeli za obeštećenje radnika koji su u prvom naplatnom redu. Međutim, kako kaže Čivović, sumnjaju da je novac uplaćen mađarskoj kompaniji Vagonimpex, koja sudskim putem traži naknade izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. ”Što se tiče mojih predmeta, nekoliko puta sam tražio izuzeće sudija Jovanića i sutkinje Borjanke Zogović. Jednom mi je bio predmet kod sutkinje Nataše Bošković i kada sam došao na ročište ona mi je rekla da joj je predmet oduzet bez objašnjenja”, kaže Čivović. On je najavio da će tražiti reviziju postupaka u njegovim predmetima koji se tiču otpremnine, razlika u plati i sl. On je ranije podnio pritužbu Sudskom savjetu Crne Gore protiv Jovanića i tražio pokretanje disciplinskog postupka protiv ovog stečajnog sudije, tvrdeći da je došlo do “oštećenja stečajne mase” nikšićke firme od više od 328.649 eura. Ovo je samo dio preduzeća, čija je stečajna masa vrijedna milione eura, rasprodavana u bescjenje privilegovanim kupcima, povezanim sa osumnjičenom organizovanom grupom, ili kako se u javnosti često pominjalo, stečajnom mafijom koju je očito predvodio Jovanić.  

Prijave zbog DKP-a, Solane, Meljina

Krivičnu prijavu protiv Jovanića podnijelo je Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara Duvanskog kombinata Podgorica, zatim MANS zbog sumnje da je nevršenjem svoje dužnosti u okviru predmeta koji se odnosi na stečajni postupak u ulcinjskoj Solani “Bajo Sekulić” zloupotrijebio službeni položaj. Udruženja za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a, izgubilo je sporove kod Privrednog, Apelacionog i Vrhovnog suda u vezi sa spornom prodajom imovine preduzeća Zetagradnji, kao i u vezi sa osnivanjem Novog duvanskog kombinata. Međutim, najavili su da će ići do Strazbura. Iz Udruženja su vuše puta saopštili da je komisija stečajnog dužnika prvo procjenila imovinu, zemljište i zgrade Duvanskog kombinata na 25,5 miliona eura, a da su naknadne procjene spustile taj iznos na 13,1 milion eura. Kao i da je naknadno cijena jedinom ponuđaču “Zetagradnji” spuštena za još 700 hiljada eura na ime troškova rušenja. Zbog kašnjenja primopredaje cijena je naknadno smanjivana za još 98 hiljada eura za svaki mjesec kašnjenja. MANS je u maju 2019. godine protiv Jovanića podnio krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, nezakonitih tendera za prodaju zemljišta Solane. Naveli su da je Jovanić mjesecima ignorisao upozorenja na nezakonito ponašanje stečajnog upravnika Solane jer se na tenderu nudilo zemljište koje nije bilo u vlasništvu kompanije “Bajo Sekulić”, da bi na kraju konstatovao kako je “sve u redu”. Navodi se da je tada stečajni upravnik Žarko Ostojić 11. marta 2019. godine raspisao 15. po redu tender za prodaju imovine Solane, pri čemu je na prodaju oglasio i državnu zemlju koju je Solana imala pravo da koristi samo dok je proizvodila so. To pravo prestalo je po proglašenju stečaja u kompaniji. Lokalni parlament u Ulcinju proglasio je u aprilu 2019. Solanu parkom prirode. Protiv Jovanića, kao i stečajnog upravnika Zejaka i direktorice Meljina Olivere Mihajlović Elez, krivičnu prijavu je 2019. podniijela kompanija “Atlas cap” koja je većinski vlasnik Meljine kompleksa. ”Oni se terete da su početkom 2018. godine stvorili kriminalnu organizaciju sa ciljem da na nezakonit način prouzrokuju stečaj u kompaniji Meljine kompleks”, navodi se u prijavi.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

”Problem maloljetničkih trudnoća veoma izražen kada je RE zajednica u pitanju, imajući u vidu da je dječji ugovoreni brak usko povezan sa ranim trudnoćama”, kazala psihološkinja iz Centra za romske inicijative Jovana Knežević

Više hiljada maloljetnica porodilo se u posljednjih deset godina u Crnoj Gori, a među njima ima i 14-godišnjakinja. Sagovornice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da je uglavnom riječ o pripadnicama romske i egipćanske (RE) populacije, kao posljedica njihovog običaja ugovorenih brakova.

”One rano stupaju u bračne odnose i od djevojčica se očekuje da već sa 15 ili 16 godina rode prvo dijete. I očevi su nezreli vršnjaci, tako da nijedno od njih ne shvata ozbiljnost i komplikacije rane trudnoće”, upozorava u razgovoru za CIN-CG direktorica ulcinjskog Doma zdravlja, ginekološkinja Sadije Holaj.

Dječji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) upozorava da su djevojčice koje se udaju u ranom uzrastu izložene opasnostima po zdravlje zbog čestih porođaja, neplaniranih trudnoća, seksualno prenosivih bolesti i abortusa. Rano rađanje djece vodeći je uzrok smrtnosti za djevojčice uzrasta od 15 do 19 godina, zbog komplikacija u vezi sa trudnoćom i porođajem.

I doktorka Holaj ističe da maloljetničke trudnoće nose sa sobom veći stepen smrtnosti i majke i djeteta. “Pored toga, ima i ozbiljne komplikacije od bolesti kao što su prevremeni porođaj, hipertenzija, anemija i toksenija”, pojašnjava ona.

Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) kazali su za CIN-CG da rana trudnoća ostavlja zdravstvene posljedice u vidu rizika od ponovne mogućnosti rađanja, a da je karakteristično i to da se zbog fizičke nezrelosti porodilje, porođaji uglavnom završavaju carskim rezom.

”Takođe, maloljetničko roditeljstvo najčešće utiče na društveno-socijalni život maloljetnice. Rana trudnoća najčešće dovodi do promjena raspoloženja, razdražljivosti, depresivnog stanja, iskrivljenog doživljaja sebe i novorođenčeta, poremećaja u vršnjačkim odnosima i školovanju”, poručuju iz IJZ.

Istraživanje koje je UNICEF sproveo u Bugarskoj pokazuje i da porodice nisu niti zabrinute niti svjesne rizika od ranih trudnoća i da većina Roma, na primjer, smatra da mlade majke rađaju zdravu djecu i da rano rađanje nije rizično ni za nju ni za bebu. Čak i kada im medijatorke predstave podatke o negativnim posljedicama ranog rađanja, to nema značajan uticaj na praksu dječjih brakova, što, navodi se u dokumentu UNICEF-a, znači da ih običajne norme nadjačavaju.

UNICEF je kod nas u saradnji sa Upravom za statistiku (MONSTAT) više puta u posljednjih deset godina sproveo istraživanja višestrukih pokazatelja u romskim naseljima u Crnoj Gori (MICS). Istraživanje je pokazalo i da 18,2 odsto ispitanica i 6,5 odsto ispitanika prvi put stupilo u brak ili zajednicu prije navršene 15. godine. Prije navršene 18. godine taj procenat je 56,4, odnosno 34,9 odsto.

Procenat mladih starosti od 15 do 24 godine koji su imali seksualne odnose prije navršene 15. godine kod žena je bio 19,5, a kod muškaraca 11,4 odsto.

Jedno od tih istraživanja pokazalo je da je 36,9 odsto ispitanica u starosnoj grupi od 20 do 24 godine rodilo najmanje jedno dijete prije svoje 18. godine.

IJZ je dostavio CIN-CG podatke o ukupnom broju porođaja u Crnoj Gori, ali i udio porodilja koje su u trenutku porođaja imale do 19 godina. Iz IJZ su kazali da ne raspolažu podacima o broju porođaja maloljetnica. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, trudnoće i porođaji u kojima majka ima manje od 20 godina smatraju se adolescentskim.

U periodu od 2010. do 2020. godine ukupno je bilo 80.430 porođaja, a udio porodilja do 19. godine činilo je 3.193. To je oko četiri procenata od ukupnog broja.

Dok je broj porođaja u posljednjih deset godina opao za oko 900 godišnje, sa 7.820 2010. godine na 6.919 slučajeva 2020, opadao je i broj porođaja među adolescentima. Ta brojka se smanjila za više od 100 porođaja godišnje, sa oko 370 u 2010. godini na 252 u 2020. godini.

Evidenciju o maloljetničkim porođajima imaju zdravstvene ustanove, pa je u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u državi – Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) - u posljednjih pet godina zabilježeno 48 slučajeva. “Najmlađa maloljetna osoba porođena u tom periodu je imala 14 godina”, navodi se u odgovoru iz KCCG.

Najveći broj maloljetničkih porođaja je, međutim, imala beranska bolnica. U posljednjih pet godina, u bolnici su obavljena 103 maloljetnička porođaja, a najmlađa majka imala je 15 godina.

Direktor barske Opšte bolnice “Blažo Orlandić” Igor Karišik kazao je za CIN-CG da su u istom periodu imali 15 maloljetničkih porođaja, od koji su dvije porodilje u tom trenutku imale po 14 godina, dvije od po 15, četiri od 16, a sedam od 17 godina. Broj maloljetničkih porođaja u Baru porastao je u posljednje dvije godine.

Nikšićka Opšta bolnica imala je 19 maloljetničkih porođaja u posljednjih pet godina, a iz tamošnje službe su za CIN-CG kazali da je najmlađa među njima imala 15 godina, dok je uglavnom riječ o 17-godišnjakinjama. Iz bjelopoljske Opšte bolnice kazali su da je u posljednjih pet godina bilo 11 maloljetničkih porođaja, među kojima je najmlađa porodilja imala 16 godina.

Glavna sestra kotorske Opšte bolnice Dijana Kukuličić kazala je za CIN-CG da se kod njih na godišnjem nivou obično porodi jedna ili dvije maloljetnice, a da je najmlađa među njima takođe imala 16 godina. Isto toliko godina imala je i najmlađa porodilja u cetinjskoj Opštoj bolnici “Danilo I”, kazala je za CIN-CG Anđelka Lopičić, glavna sestra gineokologije i akušerstva. U prijestoničkoj bolnici u posljednjih pet godina imali su tri maloljetnička porođaja.

Opšta bolnica Pljevlja je od 2017. godine imala 14 maloljetničkih porođaja, a najmlađa pacijentkinja imala je 16 godina.

Slučajeve prijavljuju centrima za socijalni rad i policiji

Direktor barske bolnice, Igor Karišik, kazao je da je u slučaju porođaja maloljetnica praksa da se obavijeste policija i lokalni Centar za socijalni rad. Direktorica tamošnjeg Centra za socijalni rad Biljana Pajović kazala je za CIN-CG da su u posljednjih pet godina imali tri prijavljena slučaja porođaja maloljetnica u Baru, a jedan više u Ulcinju. Ona je pojasnila da se obično dešava da budu obaviješteni o porođaju maloljetnice od strane odjeljenja ginekologije bolnice.

”Odmah po saznanju, stručni radnici službe za djecu i mlade odlaze na odjeljenje ginekologije, gdje obavljaju razgovor sa maloljetnom porodiljom. Tom prilikom je potrebno utvrditi gdje i sa kim živi maloljetnjica, da li je spremna, uz pomoć porodice da preuzme brigu o bebi i na adekvatan način brine o njoj. Uobičajeno je i da se stupi u kontak sa članovima porodice – roditelji, emotivni partner – kako bi se potvrdilo da je porodilja prihvaćena, te da će joj biti pružena potrebna pomoć”, kazala je Pajovićeva.

Dodala je da ukoliko je potrebno, sprovodi se praćenje porodice, u određenom vremenskom periodu i to na način što se sačinjava plan usluga podrške korisniku i porodici, obavljaju se savjetodavni razgovori u Centru, puža psihosocijalna ili materijalna podrška.

Uglavnom prijave stižu iz Opšte bolnice - porodilišta, ili tokom trajanja trudnoće maloljetnice prijava stigne ili od vaspitno-obrazovnih ustanova ili od roditelja, pojasnili su predstavnici više centara za socijalni rad u razgovoru za CIN-CG.

Zavisno od situacije i prihvatanja ili neprihvatanja maloljetnice od strane roditelja, Centar za socijalni rad može da reaguje na sljedeće načine - ako porodica prihvati maloljetnicu sa djetetom, onda prate porodičnu situaciju i kroz praćenje obavljaju savjetodavni rad i upućiju članove porodice u skladu sa potrebama na relevantne institucije. Takođe, pored savjetodavne, Centar u skladu sa mogućnostima pruža i razne vrste materijalnih pomoći. U slučajevima kada porodica ne prihvata maloljetnicu sa djetetom, Centar pronalazi adekvatan vid zaštite majke i djeteta, a to obično bude porodični smještaj, dok dijete ne navrši tri godine.

U posljednjih pet godina to se desilo jednom, kazala je rukovoditeljka Službe za djecu i mlade Centra za socijalni rad Nikšić Marija Nikčević. “U međuvremenu radi se na osnaživanju i osamostaljivanju korisnice kako bi samostalno preuzela brigu o djetetu kada joj pravo na uslugu prestane. Porodični smještaj pružaju lica koja su prošla licenciranu obuku”, pojasnila je ona.

Direktor beranskog Centra za socijalni rad Petar Pajković kazao je da je tamošnja bolnica prijavila tri maloljetnička porođaja u posljednjih pet godina. “Takođe je bitno naglasiti da obavještenje Centru od strane bolnice uglavnom dolazi kada su u pitanju nesređeni porodični odnosi i nezadovoljstvo roditelja maloljetnice zbog situacije u kojoj se našla”, pojasnio je on.

U više slučajeva, podaci centara za socijalni rad i zdravstvenih ustanova, koji se tiču maloljetničkih porođaja se ne poklapaju.

Zajednica prepreka do kontracepcije

Psihološkinja iz Centra za romske inicijative (CRI) Jovana Knežević kazala je za CIN-CG da “možemo sa sigurnošću da kažemo da je problem maloljetničkih trudnoća veoma izražen kada je RE zajednica u pitanju, imajući u vidu da je dječji ugovoren brak usko povezan sa ranim trudnoćama”.

Knežević je mišljenja da se posljednjih desetak godine povećao trend ne samo maloljetničkih trudnoća i porođaja, nego i pobačaja.

Na pitanje CIN-CG na koji način se može podići svijest o opasnostima koje sa sobom nose maloljetničke trudnoće i porođaji, Kneževićeva je kazala da se CRI od 2011. godine intenzivno bavi suzbijanjem dječjih ugovorenih brakova i u sklopu rada u kontinuitetu ukazuju na rizike koje nosi rana trudnoća kao i posljedice sa kojima se suočavaju djevojčice prilikom porođaja.

”S obzirom na to da je zajednica Roma i Egipćana još pod strogim patrijarhalnim normama, jedan od glavnih problema jeste da zajednica generalno ne dozvoljava mladima a pogotovo djevojčicama da se upoznaju sa temom reproduktivnog zdravlja, pogotovo kada su u pitanju kontracepcijska sredstva”, navodi Knežević razloge.

To potvrđuju i rezultati MICS istraživanja, koje pokazuje da je svega 4,1 odsto ispitanica koje su u tom trenutku bile udate ili u zajednici kazalo da koriste neko kontraceptivno sredstvo.

Izvršna direktorka CRI Fana Delija kazala je da je visok procenat maloljetničkih trudnoća, pogotovo između 16 do 18 godina.

”Ono što dodatno zabrinjava jeste da su kroz praksu registrovani i slučajevi maloljetnih trudnoća i prije 16. godine, što ukazuje na problem zakonodavnog okvira u slučajevima sprečavanja dječjeg nedozvoljenog braka. Naša praksa takođe ukazuje da prilikom sprečavanja dječjih brakova najčešće nailazimo na to da ‘prilikom vraćanja djevojčica kod bioloških roditelja kao najbolji interes djeteta’ ugovoreni brak postaje ‘javna tajna’, što za posljedicu ima maloljetničku trudnoću i da nam djeca rađaju djecu”, kazala je ona.

”Sve naše ispovijesti žrtava potvrđuju činjenicu da su djevojčice postale majke prije punoljetsva, što ne isključuje mogućnost da one u tim ranim fazama i u toku braka ne odlučuju da li će postati majke, a nažalost su često i žrtve silovanja u toku braka”, navodi Delija.

Kada je u pitanju zdravstvena njega ona je dostupna, međutim Delija ističe da moramo imati u vidu da određeni broj žrtava iz zajednice Roma ne posjeduje dokumenta, pa po automatizmu nemaju zdravstvene knjižice i samim time se uskraćuje pravo na zdravstveno obrazovanje.

I Evropska komisija je u posljednjem godišnjem izvještaju o Crnoj Gori istakla da sve zdravstvene usluge nisu dostupne za osobe bez regulisanog pravnog statusa, ukljčujući pripadnike RE populacije.

Brak iz ljubavi, pored svoje, stara se o još troje djece

Mada se djevojčice nerijetko udaju protiv svoje volje i stupaju u ugovorene bračne zajednice, slučaj Andrijane Kajtazaj je prilično drugačiji.

Ona je kazala za CIN-CG da se u svog supruga zaljubila dok je još išla u školu i da se na brak odlučila iz ljubavi.

”Mi smo se zabavaljali i u tom periodu sam željela da se udam za njega. Moji stvarno nisu željeli da se udam. Sa njim sam i dan danas. I srećno sam udata. Imamo sedmoro djece. Prvo dijete sam rodila od 14 godina, drugo sam rodila od 16... i sve tako”, kazala je ova 37-godišnjakinja u razgovoru za CIN-CG.

Gotovo svi porođaji obavljaju se u zdravstvenim ustanovama. MICS istraživanje je takođe pokazalo da je tokom posljednje trudnoće najmanje jedan pregled imalo 85,7 odsto ispitnica, a najmanje četiri pregleda njih 63,5 odsto. Ovo je procenat žena koje su bile trudne u periodu od dvije godine koje je prethodilo istraživanju. Od njih je samo 77,1 odsto kazalo da im je izmjeren krvni pritisak i da su dale uzorak urina i krvi tokom posljednje trudnoće.

Sagovornica CIN-CG kazala je da je tokom svojih sedam porođaja imala odlično iskustvo sa zdravstvenim sistemom i da je njeno zdravlje i sada odlično.

Nakon što je njena rođaka preminula, Kajtazaj je odlučila da se stara i o njeno još troje djece.

”Oni su htjeli da dječake smjeste u dom, a djevojčicu da uzimaju. Centar za socijalni nije bio za to. Ja sam rekla - ja ću da ih usvojim, što da ne. Kako sam odgojila svoje, tako ću odgojiti i njih. Srećna sam, nemamo nikakvih problema”, istakla je sagovornica CIN-CG.

Crna Gora prva po ranim brakovima

Kada je u pitanju rasprostranjenost dječjih brakova, podaci iz MICS istraživanja iz zemalja regiona pokazuju da su oni najčešći u crnogorskoj romskoj zajednici.

Tako je u Crnoj Gori najveći procenat Romkinja koje su stupile u brak do 15. godine – 18,2, dok je kod opšte populacije taj procenat 0,5. U grupi do 18 godina taj procenat je među Romkinjama čak 56,4 odsto, a u opštoj populaciji 6,2. U ovoj drugoj grupi neznatno viši stepen ima samo Srbija – 57 odsto Romkinja uđe u brak do 18. godine.

Ovo istraživanje obuhvatilo je i Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Sjevernu Makedoniju.

Mladi Romi i Romkinje iz siromašnijih porodica u većem su riziku od stupanja u brak prije 15. godine u odnosu na vršnjake koji žive u bogatijim porodicama, pokazuje istraživanje. Iz najsiromašnijih porodica prije 15. godine u brak stupi čak 27 odsto, a iz najbogatijih 16 odsto.

Mladi iz romskih naselja koji nisu u braku pismeni su u 57 odsto slučajeva. Među onima koji su stupili u brak prije 18. godine pismeno je nešto više od polovine (54 odsto). S druge strane, od onih koji su stupili u brak prije 15. godine samo dvoje od petoro je pismeno (42 odsto), pokazalo je istraživanje MICS. Među mladim Romima koji su nepismeni, 45 odsto nije u braku, jedna trećina (32 odsto) stupila je u brak između 15. i 18. godine, a skoro dvije četvrtine (23 odsto) prije 15. godine. Od onih koji ne pohađaju školu više od polovine (55 odsto) nije u braku, skoro jedna trećina (31 odsto) stupila je u brak između 15. i 18. godine, a 14 odsto prije 15. godine.

Miloš RUDOVIĆ

Pola godine robije za džoint, tri mjeseca za međunarodni šverc droge

Šest mjeseci zatvora dobio je po sporazumu o priznanju krivice optuženi za prodaju 1,7 grama marihuane. Tužiteljka Tatjana Begović sa njim se nagodila i da plati 10 eura. A dva pripadnika kriminalne organizacije optuženi za međunarodni šverc heroina i marihuane osuđeni su na po tri mjeseca robije.

Sa njima se nagodila bivša specijalna tužiteljka Mira Samardžić, koja je bila mnogo tolerantnija od tužiteljke Begović, imajući u vidu da se radilo ne samo o članovima internacionalne kriminalne grupe, već i o povratnicima.

Oni su se teretili da su najmanje osam puta krijumčarili drogu iz Albanije u Crnu Goru i to 805 kilograma marihuane i nešto manje od kilograma heroina. Nagodbu koju je potpisala Samardžić usvojio je sudija podgoričkog Višeg suda Dragoje Jović.

U drugom postupku, jedan ranije osuđivani pripadnik kriminalne organizacije, optužen za krijumčarenje 80 kilograma marihuane i 3,2 kilograma heroina takođe se nagodio da robija svega tri mjeseca. Ovaj sporazum sklopila je specijalna tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

U obrazloženjima ovih presuda se navodi da im se to što su već osuđivani za prodaju droge ne uzima kao otežavajuća okolnost, jer su to činili u okviru iste grupe!

I dva pripadnika druge kriminalne organizacije, koja je krijumčarila stotine kilograma marihuane po regionu, dobili su, nakon nagodbe, po tri mjeseca kućnog zatvora. Njih dvojica su takođe ranije osuđivani. Sutkinja Evica Durutović je prihvatila sporazum, a u obrazloženju odluka je navela da to što su povratnici nije uticalo na presudu, pošto je prošlo određeno vrijeme od prethodnih osuda, a u pitanju nijesu bila ista krivična djela.

Ovo su samo neke od kontroverznih odluka po sporazumu o priznanju krivice, koje je prihvatio Viši sud u Podgorici.

Iz analize više stotina presuda u koje su imali uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS), uočljive su brojne nelogičnosti. Tako se dešavalo da u istom postupku za isto djelo iste ili veće kazne dobiju neosuđivana lica, nego povratnici u vršenju krivičnih djela.

Organizatori kriminalnih grupa u gotovo svim slučajevima dobijali su kazne ispod zakonskog minimuma - oko dvije godine zatvora, a zaprijećena je kazna zatvora od tri do 15 godina. Dešavalo se da, po sporazumima, u istim postupcima veća kazna bude određena za pripadnika, nego za organizatora kriminalne grupe.

Tako je organizator kriminalne grupe koja je više puta krijumčarila veće količinu marihuane iz Albanije u Crnu Goru i zemlje regiona dobio dvije godine robije, dok su dva pripadnika iste organizacije dobili mjesec, odnosno dva mjeseca zatvora više.

Tužiteljka Mira Samardžić nagodila se u tom predmetu, a sporazume su usvojile troje različitih sudija: Dragoje Jović, Dragica Vuković i Biljana Uskoković.

Pored toga, u brojnim sporazumima zbog šverca velike količine droge nijesu izricane novčane kazne. Iako jesu, uglavnom su bile simbolične - par hiljada eura.

Prema informacijama iz analiziranih presuda, nabavna cijena kilograma marihuane na tržištu košta oko 1.500 eura, dok su kokain i heroin višestruko skuplji. Preprodajom, kako piše u presudama, može da se zaradi i po pet puta više novca. Ali, ni to nije razlog mnogim tužiocima da počinioce ovih krivičnih djela kazne adekvatnim novčanim iznosima, kako bi djelovali preventivno.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga predviđena je kazna od dvije do 10 godina, a može se ublažiti najviše šest mjeseci. U presudama koje smo imali na uvid, za krivična djela u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ističe se da se može izreći kazna od četiri ili više godina zatvora.

Od 639 presuda po sporazumu o priznanju krivice, koje su dostavljene CIN-CG i CEGAS, samo je u jednom slučaju izrečena kazna od šest godina zatvora za šverc kokaina. Sve ostale kazne bile su ispod četiri godine, uglavnom simbolične.

Nevladina organizacija “Human Rights Watch” je 2012. godine objavila da su optuženi za krivična djela u vezi sa opojnim sredstvima, prema nagodbama u Americi, u prosjeku dobijali kazne zatvora od pet i po godina.

Sud odbio svega nekoliko nagodbi VDT-a

Prema izvještajima tužilaštva, Viši sud u Podgorici je odbio samo nekoliko nagodbi koje je, u posljednjih šest godina, sklopilo Više državno tužilaštvo glavnog grada. Odbijeni su uglavnom sporazumi zbog odustanka optuženih. Samo je u jednom slučaju, i to 2016, sud odbio sporazum od osam mjeseci zatvora za devet grama heroina. Ocijenio je da “kazna nije srazmjerna težini učinjenog djela”.

Od 437 presuda po sporazumima Višeg državnog tužilaštva koje smo imali na uvid, 391 odluka je u vezi sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Ostale presude odnose se uglavnom na predmete nasilničkog ponašanja, nasilja u porodici i seksualne delikte. U jednom od tih sporazuma, čovjeku koji je više puta osuđivan za nasilje u porodici kao naročito olakšavajuću okolnost računali su to što je “porodičan čovjek”.

Institut sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu, iako je uveden ranije, masovno počinje da se koristi od 2016. godine. Zanimljivo je da kako je vrijeme odmicalo, tužitelji su predlagali, a sudije usvajale, sve blaže kazne. Tako u 2016. i 2017. godini po nagodbama podgoričkog Višeg tužilaštva, nije dosuđen ni u jednom slučaju kućni zatvor. Međutim, u posljednje četiri godine, u čak četvrtini svih sporazuma ovog tužilaštva osuđeni su kažnjeni nanogicom.

Povratnici su i nagodbama Višeg tužilaštva u Podgorici dobijali često mnogo niže zatvorske kazne, od onih koji su prvi put počinili isto krivično djelo.

Tako se lice koje je ranije osuđeno dva puta, zbog krađe i teške tjelesne povrede, sporazumjelo da za prodaju narkotika bude osuđeno samo na pola godine kućnog zatvora. Sporazum je sklopila sadašnja v. d. vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović, a aminovao sudija Predrag Tabaš.

CIN-CG je od tužiteljke Jovanović pokušao da dobije komentar o temi širokog korišćenja sporazuma u crnogorskom pravosuđu, ali do objavljivanja teksta nijesmo dobili odgovor.

U drugom slučaju, licu koje je ranije osuđivano pet puta, dobilo je po sporazumu godinu zatvora zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. O nagodbi se dogovorila, takođe, sadašnja v. d. VDT-a Maja Jovanović, a potvrdila sutkinja Vesna Moštrokol.

U jednoj od presuda, petostruki povratnik se nagodio da ide u zatvor 11 mjeseci zbog ubistva u pokušaju i nedozvoljenog držanja oružja. Isto lice prethodno je osuđivano za teške slučajeve razbojništva, krađu oružja, krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, nedozvoljene trgovine, prevare u produženom trajanju i teške krađe u pokušaju. Sporazum je sklopila tužiteljka Tanja Begović, a usvojila ga sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol.

Na dvije i po godine robije nakon sporazuma osuđen je trostruki povratnik za pokušaj ubistva i nedozvoljeno držanje oružja. Prije toga je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, napada na službeno lice, te nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materijala. Sadašnja disciplinska tužiteljka Danka Ivanović Đerić se dogovorila, a sudija Predrag Tabaš je prihvatio tu nagodbu.

Sud usvaja sporazum i ako utvrdi da njime nijesu povrijeđena prava oštećenog. Od Višeg suda nijesmo dobili odgovor na pitanje u koliko predmeta se oštećeni žalio na rješenje o sporazumnom priznanju krivice, od 2016. do danas, i šta je epilog tih postupaka.

Vrhovni sud: Blaga kaznena politika za organizovani kriminal

I u dokumentima Vrhovnog suda se priznaje da su kazne po osnovu sporazuma o priznanju krivice za organizovani kriminal blage.

”Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma”, zaključuje se u Analizi kaznene politike za najteža krivična djela za 2017. i 2018. godinu.

U Analizi upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to lakši oblici kriminaliteta, “zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala”.

U dokumentu se ukazuje i da bi sudovi, prilikom ocjene da li treba usvojiti sporazum, trebalo sa više pažnje da cijene da li su ispunjeni svi uslovi Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), a naročito da li je sporazum u skladu sa interesima pravičnosti, i da li kazna odgovara svrsi izricanja krivične sankcije.

Pojašnjava se da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, te da je primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena u većini slučajeva organizovanog kriminala.

”Otvara se pitanje da li je ranija osuđivanost za druga krivična djela potcijenjena prilikom odmjeravanja kazne učiniocu krivičnog djela”, piše u analizi.

Naglašava se da prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice treba posvetiti posebnu pažnju zaštiti prava oštećenog.

Njemački pravni stručnjak, dr Štefan Pirner, upozorava da u zemljama u tranziciji, kakva je i Crna Gora, neadekvatna primjena sporazuma o priznanju krivice može imati pogubne posljedice po vladavinu prava.

I angloamerička literatura navodi da institut sporazuma u zemljama u tranziciji može imati “katastrofalne posljedice”. Ističe se da nagodbe mogu dodatno potkopati ugled pravosuđa kod stanovništva, koje pregovore doživljava kao “cjenkanje na pijaci”.

Sva ova upozorenja, očigledno nijesu imala uticaja, jer se praksa blage kaznene politike za najteža djela organizovanog kriminala, prema istraživanju CIN-CG-a, nastavila i praktično obesmislila institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori.

Sporazumi kao trgovina pravdom

U pravnim sistemima u tranziciji sporazum se često doživljava kao “još jedan dalji vid korupcije” ili “institucionalizovani vid mita”, ističe njemački advokat, dr Štefan Pirner, u Časopisu za održiv i skladan razvoj prava “KoPra”.

”Takav pravni institut, koji je možda u svojoj domovini i bio uspješan, u drugom okruženju neće biti pretjerano plodotvoran, kao što drvo banane, na primjer, neće opstati na Antarktiku”, slikovit je advokat.

On ističe da se i nepostojanjem nikakvih smjernica za odmjeravanje kazni jača pozicija tužilaštva u pregovorima, te da građani to mogu doživjeti kao svojevrsnu trgovinu pravdom.

Pirner dodaje da ni Evropska konvencija o ljudskim pravima ne zahtijeva ubrzano okončanje postupka po svaku cijenu, odnosno po cijenu pravde, već da zahtijeva pošten postupak.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci

U 40 sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza okrivljenima su izrečene simbolične kazne - 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić.

Kako je moguće da se za ovako teška djela za koje bi trebalo ići na višegodišnju robiju, izriču tako blage kazne, pa iako se radi o sporazumima o priznanju krivice?

Predsjednik Višeg suda Boris Savić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odgovara da je neprimjereno da komentariše odluke koje je sam donio, navodeći da su zakonite, te da je u obrazloženjima naveo razloge presuda.

”Elektronski sistem dodjele predmeta je takav da je nemoguće uticati koji će predmet dobiti koji sudija, a moje postupanje je posljedica toga što kao predsjednik krivičnog vanraspravnog vijeća učestvujem u rasporedu predmeta u kojima se sporazum dostavlja istovremeno sa optužnicom, a ne nakon nje”, naveo je Savić.

Kod sporazuma o priznanju krivice, kaznu ne odmjerava sud, već se o njoj dogovaraju tužilac i okrivljeni. Međutim, upravo bi sud trebalo da ima ključnu ulogu, jer može da odbije sporazum ukoliko je, između ostalog, dogovorena kazna neprimjerena.

Nakon smjene vlasti od 30. avgusta 2020. godine, više puta je saopšteno da će u fokusu Ministarstva pravde biti i brojni sporazumi potpisani sa počiniocima krivičnih djela.

Svi sporazumi SDT-a, a bilo ih je više stotina u posljednjih šest godina, odnose se na krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, trgovine drogom, oružjem i ljudima.

Prema nezvaničnim informacijama CIN-CG-a iz vrha pravosuđa, najveći broj predmeta organizovanog kriminala i korupcije riješen je sporazumom, a ne kroz dokazivanje u sudskim postupcima, što bi, prema mišljenju pravnika, moglo biti problematično, jer govori o nedovoljnoj sposobnosti sistema da dokaže optužnice u sudskom procesu i rješava ih u razumnom roku.

U velikom broju slučajeva se kroz nagodbe optuženima za stvaranje kriminalne organizacije, prevare, pranja novca i zloupotrebe službenog položaja, gdje je motiv za kriminalne radnje novac, čak ne izriču novčane kazne. Tako mnogi od osuđenih, iako su učestvovali u milionskim finansijskim prevarama, ne vraćaju novac koji su nelegalno stekli.

U 40 sporazuma, u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza, koje je CIN-CG analizirao, tužioci su u većini slučajeva optuženima stavljali na teret blaži stav od onog koji je predviđen za ta krivična djela.

Specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, nagodila se u osam slučajeva.

Po jednu nagodbu sklopili su tužioci SDT-a Saša Čađenović, Sanja Jovićević, Stojanka Radović, Lidija Vukčević, Nataša Bošković i Zorica Milanović.

U 26 odluka, koje smo dobili po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, ne navodi se ime tužioca koji je sklopio sporazum.

Tako je 27 optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz medijski eksponiranih slučajeva “Klap” i “Vardar”, sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Okrivljeni u tih 27 nagodbi odgovarali su za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina, i utaja poreza i doprinosa, za koju se ide u zatvor od jedne do šest godina uz novčanu kaznu.

Prema Krivičnom zakoniku (KZ) ove kazne se mogu ublažiti maksimum tri mjeseca, dok se za produžena krivična djela može izreći i teža kazna od propisane.

Sedam nanogica dobili su optuženi funkcioneri za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca, za koja djela su predviđene kazne zatvora od jedne do 12 godina, koje su se mogle ublažiti najviše tri, odnosno šest mjeseci.

Tako je kućni zatvor od 75 dana dobio potpredsjednik budvanske opštine Milenko Medigović za zloupotrebu službenog položaja prilikom izgradnje petrovačkog šetališta. On je bio neposredno zadužen za praćenje investicije, a na teret mu je stavljeno da je od izvođača radova zahtijevao da izvodi radove koji nijesu predviđeni i tako oštetio opštinu za 232.543 eura. Pri tom, šetalište nikada nije završeno, a koštalo je oko osam miliona eura. Medigović nagodbom nije trebalo da plati ništa, osim par stotina eura sudskih troškova. Pored toga, na teret mu je stavljen najblaži stav za ovo krivično djelo. Prema šteti koja je napravljena, trebalo je da bude optužen za najteži stav sa predviđenom kaznom zatvora od dvije do 12 godina robije.

Ovu nagodbu je potvrdila sutkinja Višeg suda Suzana Mugoša, a u presudi ne piše koji je tužilac sklopio sporazum.

Kazne od po šest mjeseci zatvora dobili su Branislav Gugi Savić, Stjepan Skočajić i Dragoljub Milovanović, osuđeni u poznatim budvanskim korupcionaškim aferama. I to za djelo zloupotrebe službenog položaja, za koja su predviđene kazne zatvora od dvije do 12 godina. Nikome od njih nije izrečena novčana kazna, iako su štete po državu bile milionske. Nagodbama su čak njihove firme dobile samo uslovne osude, odnosno da ne moraju da plate novčane kazne, ukoliko ne počine nova krivična djela u roku od godinu.

Branislav Savić se dogovorio o dvije nagodbe zbog milionskih malverzacija u Budvi, jednu sa Sašom Čađenovićem i drugu sa Lidijom Vukčević. Oba puta je osuđen na po šest mjeseci zatvora.

Za druga dva sporazuma koja su sklopili Skočajić i Milovanović nema imena tužilaca. Oni su se teretili za malverzacije prilikom izgradnje platoa na Jazu i postrojenja otpadnih voda u Budvi. Sve nagodbe je prihvatio sudija Boris Savić.

Iako su CIN-CG i Centar za građanske slobode (CEGAS) od Višeg suda tražili sve presude po sporazumu o priznanju krivice od 2016, kada je novoformirani SDT preuzeo Milivoje Katnić, među 202 dostavljene odluke, nema nagodbi sa Svetozarem Marovićem i njegovim sinom Milošem i još nekoliko sporazuma u vezi sa aferm u Budvi.

Javnosti je poznato da se nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović nagodio da, kao organizator kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za preko 45 miliona eura, robija ukupno tri godine i devet mjeseci i da plati 100.000 eura. Takođe, trebalo je da u budžet vrati nešto preko milion eura. Međutim, on je do danas nedostupan Crnoj Gori, a kazna zastarijeva u oktobru 2026. godine. Država je do sada od njegove imovine uspjela da naplati samo trećinu novca koji potražuje. Njegov sin Miloš, takođe u bjekstvu, nagodio se da robija godinu i plati 385.000 eura. On je novac vratio, ali je zatvorska kazna zastarjela u septembru 2020. I ove sporazume aminovao je predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Među 40 analiziranih sporazuma SDT-a, nalaze se i četiri povratnika. Sva četvorica su dobili uslovne kazne ili kućni zatvor. Tri sporazuma usvojio je predsjednik Višeg suda Boris Savić, a jedan sutkinja Dragica Vuković. U presudama koje smo imali na uvid, ne navode se imena tužilaca koji su sklopili dogovore.

U jednom od ova četiri slučaja je optuženi za pranje novca, koji je ranije osuđivan u inostranstvu za šverc kokaina, a novac “prao” u Crnoj Gori, nakon sporazuma sa SDT-om, osuđen na svega tri mjeseca kućnog zatvora i da plati 5.000 eura novčane kazne.

Drugi povratnik kome ne piše za šta je ranije osuđivan, uslovno je kažnjen na godinu i dva mjeseca i da plati 15.000 eura. Sudilo mu se za stvaranje kriminalne organizacije i produženu utaju poreza i doprinosa.

Treći povratnik osuđen je za utaju poreza i doprinosa uslovno šest mjeseci i novčano 5.000 eura.

Četvrti povratnik dobio je nanogicu šest mjeseci i da plati 2.000 eura za produženu prevaru i pranje novca.

EU traži ograničavanje nagodbi

U Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru iz 2021. godine ističe se da bi korišćenje sporazuma o priznavanju krivice trebalo ograničiti samo na izuzetne predmete, kako bi se Crna Gora efikasnije suočila sa izazovima korupcije i organizovanog kriminala.

U izvještaju ističu da bi kaznena politika za ova djela trebalo da bude dosljednija, kako bi se obuzdala korupcija i kriminal.

Međutim, upozorenja EU izgleda nijesu značila mnogo bivšem glavnom specijalnom tužiocu Katniću. Iako je on još polovinom 2019. rekao da se više sporazumi neće potpisivati sa okrivljenima za najteža krivična djela, već će se predlagati najstrože kazne, do toga nije došlo. Naprotiv, do kraja njegovog mandata nastavljena je praksa kojom se većina predmeta SDT-a rješavala nagodbom.

SDT je, u posljednjih šest godina, pored ovih 40 sporazuma, prema dokumentaciji dostavljenoj za naše istraživanje, potpisao i 93 nagodbe za organizovanu trgovinu drogom, 54 za trafiking, 11 kazni za trgovinu oružjem, dvije za šverc cigara i dvije za stvaranje kriminalne organizacije u vezi sa protestima Demokratskog fronta 2016. godine. Sve te nagodbe prihvatio je Viši sud u Podgorici.

U većini sklopljenih sporazuma pripadnici kriminalnih organizacija dobijali su po tri mjeseca zatvora za stvaranje kriminalne organizacije, za što je inače KZ-om zaprijećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Robije u sporazumima gotovo po pravilu ne prelaze godinu za krivična djela kojima se bavi SDT.

I u većini ovih nagodbi, za djela u kojima je motiv izvršenja novac, gotovo da nema novčanih kazni ili su one simbolične. Interesantno je i da su žene imale još bolji položaj u postupcima za stvaranje kriminalne organizacije, pa su dobijale nanogice i uslovne kazne.

Tako je optužena pripadnica kriminalne organizacije koja je iznajmljivala stanove za skrivanje kriminalaca koji su spremali likvidacije, vršili nasilje, zastrašivanje, ubistva, šverc droge i prenosila im poruke, osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora. Tu nagodbu sklopila je tužiteljka Tatjana Žižić, a usvojila sutkinja Biljana Uskoković.

I povratnicima nanogice ili par mjeseci zatvora

Njen “kolega” iz iste grupe, ranije osuđivan za stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja dobio je četiri mjeseca robije. Njemu su oduzete dvije automatske puške, pištolj, lovačka puška, municija... Nagodbu je sklopio Saša Čađenović, a usvojio Boris Savić. Zanimljivo je da u ovom predmetu isti tužilac i isti sudija strože kažnjavaju za ista djela dvojicu ranije neosuđivanih pripadnika te kriminalne grupe. Oni su dobili za trećinu više od povratnika - po šest mjeseci zatvora.

U većini analiziranih nagodbi ranije osuđivanim licima, to se nije uzimalo kao otežavajuća okolnost uz obrazloženje da se ne radi o istovrsnim krivičnim djelima ili da je proteklo određeno vrijeme od prethodne kazne. A i kada se radilo o istim krivičnim djelima simbolične kazne dogovarane su uz olakšavajuće okolnosti - priznanje, nezaposlenost, djeca, koje su po mišljenju sudova “relativizovale” ranije osude.

I za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi povratnici su robijali kući sa nanogicom, a i ovdje se dešavalo da veću kaznu od povratnika dobiju neosuđivana lica.

Tako su za stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje ljudi trojica ranije neosuđivanih dobili šest, osam i deset mjeseci zatvora, dok su petorica povratnika osuđeni blažim kaznama - trojica nanogicu, a dvojica po pet mjeseci zatvora koje su već bili odležali u pritvoru. Sve ove nagodbe, osim dvije, aminovala je sutkinja Višeg suda Ana Vuković, a sklopila tužiteljka Mira Samardžić.

Dvije presude od osam i deset mjeseci zatvora za neosuđivane, potvrdili su sudije Biljana Uskoković i Dragoje Jović. Za krijumčarenje ljudi zaprijećena je kazna zatvora od jedne do deset godina koja se, prema KZ, može ublažiti tri mjeseca.

Komentarišući sklapanje sporazuma sa povratnicima, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i bivša sutkinja Višeg suda Valentina Pavličić za CIN-CG ističe da bi takva vrsta nagodbi vrlo teško mogla zadovoljiti kriterijum pravičnosti, a naročito zahtjev da takva kazna odgovara svrsi izricanja sankcije.

Ona naglašava i da široka primjena uslovne osude i kazni ispod zakonskog minimuma koje se izriču prilikom sklapanja sporazuma, stvara percepciju kaznene politike kao blage i neadekvatne. To je i neka vrsta privilegije okrivljenih. Sporna je široka primjena ovog instituta, upozorava zastupnica Pavličić, posebno kod krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije.

Problematizuje i to što lica koja su osuđena nagodbom i dobili kaznu koju su sami dogovarali, veoma često koriste i druge povoljnosti koje ih sleduju u postupku izvršenja kazne, poput smanjenja kazne uslovnim otpustom ili pomilovanjem.

”Primjenom ovog instituta i te kako može biti narušen kredibilitet suda, ukoliko se od strane tužilaštva zanemari cilj generalne i opšte prevencije i isključivo se ima u vidu smanjenje broja predmeta i njihovo brzo okončanje”, ocjenjuje zastupnica Pavličić.

Sud odbio samo nekoliko sporazuma

Prema podacima iz izvještaja tužilaštava, sudovi su u posljednjih šest godina odbili samo nekoliko sporazuma, o kojima se dogovorio SDT.

Viši sud u Podgorici bi bio blokiran da nije bilo mogućnosti da se predmeti završavaju nagodbom, kaže za CIN-CG predsjednik tog suda Boris Savić.

”Da nije bio primjene ovog instituta, Viši sud bio do danas okupiran radom u takozvanim ‘budvanskim predmetima’ i veliko je pitanje koliko bi prostora ostalo i u sudu i u tužilaštvu za sve ostale predmete”, ocijenio je predsjednik Višeg suda.

Javnost ima pravo da izvodi zaključke o tome da li je kazna previsoka ili preniska, kaže Savić, ali ističe i da “rigorozne kazne nisu pokazale dobre rezultate u pogledu generalne i specijalne prevencije”.

Savić naglašava da je jedan od primarnih ciljeva sklapanja sporazuma bio i povraćaj oduzete imovinske koristi. Međutim, u većini presuda u koje je CIN-CG imao uvid, optuženi uglavnom nijesu nadoknadili štetu državi, niti im je oduzeta imovinska korist.

Institut sporazumnog priznanja krivice u Crnoj Gori se počeo koristiti od februara 2010. godine. Tada, prema ZKP-u, sporazum nije mogao biti zaključen za krivična djela za koja se predviđa kazna veća od 10 godina zatvora. Zakon je promijenjen u avgustu 2015. godine. Od tada su nagodbe moguće za sva krivična djela, osim za ratne zločine i terorizam. Tim izmjenama je propisano i da osumnjičeni, odnosno optuženi može inicirati sklapanje sporazuma, što se u praksi najčešće i dešava. Upravo te izmjene zakona su i dovele do širokog korišćenja ovog instituta od strane SDT-a i prakse po kojoj se kriminal isplati.

Uloga suda marginalizovana

Zastupnica Pavličić naglašava da je postupak pregovaranja netransparentan, a uloga suda marginalizovana, s obzirom na to da se pojavljuje samo u ulozi nekog ko potvrđuje dogovoreno.

”Sudska praksa i pitanje odmjeravanja pravde kroz ovaj institut je svedena na samo tkz. administriranje suda”, ocjenjuje Pavličić.

Predlaganje izricanja blaže kazne ispod zakonskog minimuma je moguće, dodaje ona, ali je državni tužilac u obavezi da poštuje opšta pravila za odmjeravanje i ublažavanje kazne.

”Sud je taj koji je ovlašćen da potvrdi da je to u skladu sa zakonom”, naglašava bivša sutkinja Višeg suda u Podgorici.

Ministarstvo analizira sporazume

Državni sekretar u Ministarstvu pravde Bojan Božović je za CIN-CG naveo da je u toku revizija krivičnog zakonodavstva i analiza primjene sporazumnog priznanja krivice, koje će dati jasne preporuke za eventualnu izmjenu zakona, ali i pomoći da se ovaj institut efikasnije primjenjuje. U fokusu će, tvrdi, biti i kaznena politika koja je ustanovljena nagodbama.

”Nerijetko je stručna javnost iznosila kritiku da sporazum o priznanju krivice nije ostvario svrhu, jer su sankcije bile mnogo blaže od ‘očekivanih’. Ako je tako zaista, a veliki broj indicija upućuje na to, moramo institucionalno djelovati i taj nedostatak riješiti što prije”, istakao je Božović.

Ovaj institut je jednim dijelom, dodaje on, opravdao svrhu i rasteretio sudske postupke, ali ne smije se zanemariti činjenica da je potrebno preispitati i zakonska rješenja u odnosu na žrtve krivičnih djela.

”Ovdje prije svega mislimo na krivična djela nasilje u porodici, trgovini ljudima i krivična djela protiv polnih sloboda”, istakao je on.

Francuska ograničila nagodbe, u Njemačkoj ključna uloga suda

U sistemima koji koriste institut sporazuma o priznanju krivice postoji ustaljena praksa vođenja tablica kaznene politike - uputstava koji omogućavaju učiniocu krivičnog djela da predvidi kaznu koja mu u konkretnom slučaju može biti izrečena.

U Njemačkoj sud ima ključnu ulogu u postupku sklapanja sporazuma i ima pravo određivanja donjeg minimuma i gornjeg maksimuma, prilikom odmjeravanja kazne, prije zaključivanja sporazuma o priznanju krivice.

Francuska je iz nagodbi isključila krivična djela ubistva, napada na život i tijelo, kao i protiv polnih sloboda, smatrajući da će na taj način biti pravednija prema žrtvi.

Tužilaštvo ne reaguje

Vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca Maja Jovanović nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a da li će učiniti nešto da se ovakva praksa dogovaranja konačno prekine, ali ni na niz drugih pitanja u vezi sa sporazumnim priznanjem krivice.

Pavličićeva, ali i Savić, ističu da bi upravo Vrhovno tužilaštvo trebalo da donese praktične smjernice, gdje bi se na detaljan način uredilo postupanje tužilaca prilikom pregovaranja.

”Takođe, smatram da princip transparentnosti kod ove vrste postupaka mora dobiti veći značaj, a posebno u kontekstu predmeta koji se nalaze u naročitom fokusu javnosti, poput predmeta iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije”, zaključuje Pavličićeva.

Maja Boričić
Marija Popović Kalezić

Iako su iz doskorašnjeg resora Jakova Milatovića bili optimisti i tvrdili da ne očekuju veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, Dženifer Idu iz Evropske komisije za putovanja smatra da bi rat u Ukrajini mogao loše da utiče na destinacije u Istočnoj Evropi, pa i na Crnu Goru

Crnogorski turizam, kao jedan od glavnih stubova ekonomije, jako će pogoditi rusko-ukrajinski sukob, s obzirom na to da su to dva značajna emitivna tržišta za Crnu Goru.

Gosti iz Rusije i Ukrajine činili su oko 20 odsto turističkog prometa u prošloj godini i, iako su u Ministarstvu za ekonomski razvoj, do skoro dok je njim rukovodio Jakov Milatović, bili optimisti i tvrdili da neće biti veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, stručnjaci misle drugačije.

Dekan Fakulteta za turizam u Budvi Rade Ratković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da je Crna Gora za ovu godinu izgubila tržišta Ukrajine i Rusije.

”U Ukrajini je rat, ljudi ne mogu ni da pobjegnu, a kamoli da dođu da odmaraju. Što se tiče Rusa, ni na njih ne treba računati, nema letova, nema ništa”, rekao je Ratković.

Šefica istraživanja u Evropskoj komisiji za putovanja (ETC) Dženifer Idu za CIN-CG kaže da je Crna Gora jedna od eksponiranijih evropskih destinacija, uz Tursku, Kipar, Letoniju, Finsku, Estoniju i Litvaniju.

”Očekuje se da će destinacije u Istočnoj Evropi proći lošije od drugih regiona zbog većeg oslanjanja na putovanja iz Rusije”, rekla je Idu.

U Ministarstvu za ekonomski razvoj su za CIN-CG kazali da ogroman potencijal za uspješnu ljetnju turističku sezonu, kao i do sada, vide u zemljama regiona i da im je fokus na osnaživanju određenih i otvaranju novih tržišta, posebno na teritoriji Zapadne, Centralne i Sjeverne Evrope.

”To će nam omogućiti da nadomjestimo nedolazak turista iz Ukrajine. Što se tiče turista iz Ruske Federacije, mišljenja smo da neće doći do značajnog pada broja turista, a to će nam donijeti prihode na nivou između 90 odsto i 100 odsto u odnosu na rekordnu 2019. godinu, što je iznos od oko milijardu eura”, naveli su iz Milatovićevog doskorašnjeg resora.

Saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov za CIN -CG je rekao da mu ovo izgleda nerealno, “ali Ministarstvo bi trebalo da zna”.

Da će sezona biti uspješna rekao je i bivši potpredsjednik Vlada, sada novi premijer Dritan Abazović.

On je na konferenciji za novinare 20. aprila, predstavljajući koncept nove Vlade koja je izabrana u četvrtak, rekao da će ovogodišnja turistička sezona biti izvanredna i da u tome leži značajan dio spašavanja javnih finansija Crne Gore.

Abazović je ranije poručio da je među prioritetima priprema sezona, međutim umjesto toga, mjeseci su izgubljeni na sastavljanju nove Vlade i podjeli resora po partijama.

Ratković upozorava da se pripreme sada rade za sljedeću godinu.

”Ostale zemlje Mediterana pripreme za sezonu naredne godinu počinju za uskršnje praznike”, kazao je Ratković.

”RUŽNO PAČE” MEDITERANA

Ratković smatra da je centralni problem Crne Gore struktura turističkog tržišta, to što nema organizovanog turizma sa njemačkog, britanskog, francuskog i skandinavskog tržišta, niti se na tome radi organizovano.

”Mi smo kao ružno pače, mimo svih zemalja Mediterana, dominantno penetrirani u ove posljednje dvije-tri godine na niskoplatežna tržišta, odnosno region, Rusiju i Ukrajinu, i to je neodrživo. Kad god su nam ta trišta dominirala, mi smo bili u gubicima i prije pandemije”, rekao je Ratković.

Komentarišući podatke o prihodima od turizma od milijardu eura, kaže da to nije realan prihod, već je to način obračuna koji je i pređašnja vlast koristila u propagandne svrhe.

”To je procjena doprinosa turizma, gdje se u obzir uzima i ono u sivoj zoni i to je takozvana satelitska metoda obračuna, ali to nijesu žive pare. Te pare su negdje drugo završile, ne u bilansima turističkih preduzeća. Inače, nama je najveći prihod bio 542 miliona 2019. godine. Ove godine, kad se sve sabere, naš prihod, objektivno, ne može biti veći od 320 miliona eura”, smatra Ratković.

Navodi i da su turisti iz regiona siromašniji nego prošle godine, zbog rasta cijena energenata i osnovnih životnih namirnica, što će uticati i na njihovu manju posjetu i slabiju potrošnju.

Dženifer Idu navodi da je pandemija kovid-19 već izazvala značajan pad ruskog turizma u posljednje dvije godine.

”Naši podaci pokazuju pad od 80 odsto ruskih dolazaka u Evropu u 2020. u poređenju sa 2019”, rekla je ona.

Objašnjava da je prije ruske vojne invazije na Ukrajinu, ETC predviđao da će ruski putnici biti jedan od ključnih pokretača oporavka evropskog turizma i da će rusko tržište biti među deset najvećih faktora koji doprinose rastu, zajedno sa Njemačkom, UK, SAD i Kinom.

”Malo je vjerovatno da će se ovo sada ostvariti. Osim toga, tržišta istočne Azije takođe mogu imati negativan uticaj zbog zatvorenog vazdušnog prostora i ukidanja direktnih ruta ka Evropi u kratkom i srednjem roku”, kazala je Idu.

Prema njenim riječima, Rusi imaju tendenciju da troše mnogo, što znači da će se još veći uticaj osjetiti u smislu potrošnje u turizmu na pogođenim destinacijama.

Podsjeća da je u 2019. ruska potrošnja učestvovala sa 34 odsto u ukupnoj potrošnji u Crnoj Gori.

”U 2021. godini, Crna Gora je imala relativno bolje rezultate od većine evropskih destinacija. Prije početka ukrajinsko-ruskog sukoba, učinak turizma u 2022. godini izgledao je obećavajući, uz rast ruskih dolazaka i noćenja u Crnu Goru u prva dva mjeseca ove godine”, navela je Idu.

Međutim, kako je kazala, ne očekuje se oporavak za destinacije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ruski turizam u bliskoj budućnosti.

”U više zemalja udio ruskog turizma je pao od 2014. jer su prethodne sankcije nakon ruske aneksije Krima i depresijacija rublje imale trajni uticaj”, rekla je Idu.

Podsjeća da je Srbija zadržala dobre odnose i vazdušnu povezanost sa Rusijom i Crna Gora će možda moći da iskoristi ovo i vidi brži oporavak od ostatka Evrope nakon ukidanja ekonomskih sankcija Rusiji.

Broj ruskih turista u Crnoj Gori 2014. godine iznosio je oko 318,3 hiljade, da bi već naredne godine, nakon ruske aneksije Krima i sankcija EU, kojima se pridružila i Crna Gora, pao na 298,3 hiljade. Značajniji oporavak zabilježen je 2019. godine kada je broj ruskih turista (posjeta) premašio 380 hiljada.

Iz Ukrajine je prošle godine bilo oko 136 hiljada turista, dok je prethodnih godina njihov broj bio značajno manji.

Iz Aerodroma Crne Gore su rekli da je, shodno najavama, ove godine Ukrajina trebalo da ima 75 rotacija na Aerodromu Podgorica, a 1.139 rotacija na Aerodromu Tivat.

Milica Dabanović iz Aerodroma za CIN-CG kaže da su prije rata najave bile da ukupan broj rotacija za ljetnju sezonu 2022. čini 4.460 rotacija na Aerodromu Podgorica i 3.827 rotacija na Aerodromu Tivat, što znači da je učešće Ukrajine u ukupnom saobraćaju trebalo da bude 15 odsto na nivou preduzeća.

RASTE “POREZ NA SIROMAŠNE”

Ekonomske posljedice rata u Ukrajini prvo su se osjetile kroz rast cijena energenata i hrane. Nakon što je većina crnogorskih građana obradovana povećanjem plata, zahvaljujući Vladinom programu Evropa sad, ubrzo je uslijedio cjenovni šok: enormno poskupljenje goriva, a zatim i osnovnih životnih namirnica - hljeba, mlijeka, mesa, jaja, ulja, brašna…

Prema podacima Ujedinjenih nacija, Ukrajina i Rusija proizvode 30 odsto svjetske pšenice, 20 odsto kukuruza i 75-80 odsto suncokretovog ulja, a rat između njih izazvao je nestabilnost na tržištima žitarica, što je dovelo do snažnog rasta cijena na globalnom nivou.

U Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, dok je na njegovom čelu bio Milojko Spajić, za CIN-CG su kazali da je Vlada odmah uradila ono što je do nje - usvojila paket mjera namijenjen ublažavanju posljedica prouzrokovanih događajima u Ukrajini i da je likvidnost budžeta države obezbijeđena.

Navode da inflacija i nema toliki uticaj na rast budžetskih prihoda, koliko ima povećanje raspoloživog dohotka građana kroz program Evropa sad.

Ekonomska analitičarka Mila Kasalica navodi da je svaka promjena cijena energenata, koji su inputi ukupnim investicijama u proizvodnje, uslovila i nestabilnost na tržištima prehrambenih proizvoda.

”Visoke cijene energenata i hrane su kroz inflaciju ništa drugo do ‘porez na siromašne’”, rekla je Kasalica za CIN-CG.

Spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom je, međutim, na niskom nivou i ta država nije među vodećim trgovinskim partnerima Crne Gore (Srbija, Kina, Njemačka).

Crna Gora je prošle godine iz Rusije uvezla robu vrijednu oko deset miliona eura. Najviše cigarete za 3,3 miliona eura, naftna ulja i gas za 1,8 miliona. A izvezla je robe u vrijednosti 2,3 miliona.

Iz Ukrajine je Crna Gora uvezla proizvode vrijedne šest miliona, i to najviše meso i suvo voće, a izvezla proizvode za oko 1,2 miliona eura.

NA DAN RUSKE INVAZIJE BAREL NAFTE PREŠAO GRANICU OD 100 DOLARA

Istog dana ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara, cijena barela nafte je na svjetskim tržištima skočila oko pet odsto, prelazeći psihološki nivo od 100 dolara po barelu, prvi put od 2014. godine, zbog straha trgovaca od poremaćaja u snabdijevanju. Cijena prirodnog gasa je takođe u jednom danu povećana oko 30 odsto.

U Crnoj Gori su cijene goriva četiri dana nakon ruske invazije na Ukrajinu skočile oko 2,5 odsto, a već 15. marta i do 20 odsto. Cijene goriva se u Crnoj Gori usklađuju petnaestodnevno i na rekordnim su nivoima, iako su u međuvremenu padale nekoliko centi.

Ove sedmice je došlo do novog rasta cijena, pa litar eurosupera 95 i 98 trenutno košta 1,73, odnosno 1,77 eura, a eurodizela 1,76 eura. Na dnevnom redu sjednice Skupštine koja je počela u četvrtak su izmjene i dopune Zakona o akcizama, koje predviđaju njihovo smanjenje, što će sniziti cijene goriva.

Kasalica smatra da ekonomski nije realno, bar do kraja godine, očekivati značajno smanjenje trendova, a Vladimir Gligorov da će se više znati sredinom maja kada će biti jasnije čemu tačno Rusija teži u Ukrajini.

”Ako Rusija ne odustane od cilja potpune okupacije Ukrajine, teško je predvidjeti sa bilo kojom preciznošću privredne posljedice i promjene cijena”, kaže Gligorov.

Podsjeća da su najviše pogođene zemlje koje se dosta oslanjaju na gas i zavise isključivo od Rusije.

”Srbija je tu u najgorem položaju. Zemlje sa izlazom na more, kao Crna Gora, mogu da traže alternativne izvore. A mogao bi i region u cjelini ako bi se dogovorili”, smatra Gligorov.

Na pitanje da li će ekonomska kriza povećati korupciju i organizovani kriminal u regionu, odgovara da bi korupcija mogla da se smanji ako bi se to htjelo, jer je značajno širenje korupcije preko ruskih veza.

”Što se organizovanog kriminala tiče, to je problem koji je dosegao takve velike razmjere prije svega u jugoslovenskim ratovima i u kasnijoj nespremnosti da se sa njim zemlje nose. Pa taj problem može zaista da se pogorša prije svega zbog političke oslabljenosti država, njihovih vlasti u regiji”, upozorava Gligorov.

POSLANICI NE ŽURE DA SPUSTE CIJENE

Nakon goriva, poskupio je i hljeb, usljed rasta nabavnih cijena brašna zbog privremene zabrane izvoza iz Srbije, pa vekna osnovnog bijelog hljeba košta od 1. marta 80 centi. Bivša vlada je predložila ukidanje poreza na dodatu vrijednost (PDV) na brašno i ulje, međutim ta mjera, odnosno izmjene Zakona o PDV-u čekaju u Skupštini mjesecima, kao i smanjenje akciza na gorivo. Izmjene Zakona o PDV-u takođe su na dnevnom redu Skupštine i biće razmatrane sljedeće sedmice.

Cijena vekne osnovne vrste bijelog pšeničnog hljeba početkom prošle godine iznosila je 50 centi, da bi u julu u dogovoru sa Vladom bila zamrznuta na taj iznos do kraja 2021. U januaru ove godine je cijena povećana na 65 centi.

Prema podacima Monstata, cijene u februaru u Crnoj Gori bile su veće 6,7 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno toliko iznosi godišnja stopa inflacije, dok je u martu iznosila skoro deset odsto.

Najviše su u martu, u odnosu na isti mjesec prošle godine, porasle cijene goriva za motorna vozila 34,6 odsto, hljeba i žitarica 34 odsto, jestivih ulja i masti, 32,1 odsto, a zatim povrća 27,5 odsto, mlijeka, sira i jaja 14,6 odsto, kafe i čaja 14,2 odsto, šećera i slatkiša 11,3 odsto, mesa 9,9 odsto, voća 9,1 odsto...

Bivša vlada je, u pokušaju da spriječi novi rast cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, krajem februara usvojila i Informaciju o potrebi formiranja robnih rezervi, navodeći da je praksa drugih država pokazala da su robne rezerve potrebne svakoj ozbiljnoj ekonomiji jer utiču na stabilizaciju cijena.

Time bi Crna Gora dobila državne rezerve, prvi put od 2003. godine.

Mila Kasalica podsjeća da su robne rezerve bile resurs kojeg su se donosioci odluka odavno, predlogom crnogorskih neoliberala, odrekli bez promišljanja.

”To za otvorene, male ekonomije donosi rizike oko šokova u vezi eksternih poremećaja u svijetu. Nakon više od petnaestak godina nepostojanja rezervi tekuće se može konstatovati očigledno: magacinski prostori su visoko-zapušteni, dok su tankeri na jugu i sjeveru zemlje u devastirajućem stanju. Samim tim, inovirane potrebe za eventualnim uspostavljanjem robnih rezervi obavezuju na značajno javno investiranje, pa tek onda uspostavljanje modela zaliha, koji bi na kratki rok čuvale raspoložive dohotke građana-nki od naglašenih udara cijena”, kazala je Kasalica.

Osim energenata i osnovnih životnih namirnica, porasle se cijene građevinskog materijala što je uticalo i na rast cijena stanova.

Prema podacima Privredne komore (PKCG), došlo je do povećanja cijena asfalta 55 odsto, betona 20 odsto, pijeska 50 odsto, armature 40 odsto te polietilena 40 odsto.

Iz PKCG su nedavno kazali da je tokom prošle godine cijena izgradnje zabilježila rast od oko deset odsto, a već za prva tri mjeseca ove godine još deset odsto.

SANKCIJE UVEDENE, PODACI SE TEK PRIKUPLJAJU

Rusiji zbog napada na Ukrajinu, EU i SAD kontinuirano uvode oštre sankcije, koje podržava većina zemalja svijeta, pa i Crna Gora.

Sankcije EU Rusiji obuhvataju zamrzavanje sredstava i ekonomskih resursa, zatvaranje vazdušnog prostora za ruske avione, zabranu ruskih vladinih medija, te zamrzavanje imovine pravnim i fizičkim licima.

Crna Gora je 4. marta zatvorila vazdušni prostor za ruske avione, ali unutar Vlade nije postojala saglasnost da se uvedu sankciji Rusiji, pa je nakon dva bezuspješna pokušaja odluka o tome donijeta na sjednici 8. aprila.

Paket sankcija odnosi se na 696 ruskih državljana, finansijske institucije, imovinu, medije, promet, distribuciju dobara...

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova…

Formirano je i Koordinaciono tijelo za sprovođenje sankcija, koje je do sada imalo jedan sastanak na kojem su identifikovane institucije koje su zadužene za sprovođenje restriktivnih mjera. Međutim, za sada nema podataka da li je neko od investitora pod sankcijama. Prema nezvaničnim informacijama, institucije zadužene za sprovođenje sankcija, tek treba da prikupe takve podatke.

Prethodno je ruska Vlada, početkom marta, objavila spisak stranih država i teritorija koje “vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba”, na kojem se našla i Crna Gora.

NEMA NAJAVE POVLAČENJA RUSKIH INVESTITORA

Rusija je vodeći investitor u Crnoj Gori i od 2006. godine uložila je više od 1,5 milijardi eura, od čega milijardu u kupovinu nekretnina, a još 500 miliona su investirali uglavnom u turizam i industriju. Prema podacima Centralne banke, najviše ulaganja iz Rusije bilo je prve godine nakon sticanja nezavisnosti, 2007 - oko 215,8 miliona eura.

Visok priliv investicija iz Rusije zabilježen je i prošle godine, od 164 miliona eura, nakon što su 2014. i aneksije Krima investicije slabile. Tako su ulaganja Rusije u Crnu Goru 2014. godine oko 122 miliona, da bi se već 2015. smanjile na 68,9 miliona, a 2016. na 52,8 miliona. Značajniji rast zabilježen je tek prošle godine, a od ukupnog ulaganja 71 million se odnosio na investicije u domaća preduzeća i banke, a 59 miliona na kupovinu nekretnina. CBCG ne daje pojedinačne podatke o ulaganjima.

Ulaganja iz Ukrajine su znatno manja u odnosu na ruska i 2014. su iznosila oko devet miliona, da bi 2015. godine pala na oko tri miliona eura. U prošloj godini je zabilježen značajniji rast, na 11,8 miliona eura i ulaganja su se odnosila dominantno na nekretnine.

Iz Agencije za investicije (MIA) za CIN-CG kažu da se u narednom periodu može očekivati smanjenje stranih direktnih investicija u Crnoj Gori i u zemljama regiona.

”Međutim, Crna Gora ostaje atraktivna investiciona destinacija za kompanije koje su se povukle sa ruskog ili ukrajinskog tržišta ili su imale namjeru da ulažu na pomenuta tržišta. Takođe, određeni broj ruskih kompanija koje pretežno posluju sa zapadnim zemljama, pokušavaju da napuste Rusiju, usljed uvedenih sankcija, interupcije platnog prometa sa inostranstvom i sl.”, naveli su iz MIA.

Na pitanje da li očekuju povlačenje nekih ruskih investitora, odgovaraju da za sada nemaju takvih najava.

Najznačajnija ruska investicija, neposredno prije crnogorske nezavisnosti, bila je kupovina Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita Nikšić 2005. Te dvije kompanije prodate su Olegu Deripaski, vlasniku ruskog giganta Rusal, koji je pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD. Deripaska je upravljao KAP-om i Rudnicima do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013. godine, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju.

Deripaska trenutno posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni i zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje. Preko svoje kompanije Rasperia trading ltd posjeduje i 27,8 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Zapad banka stabilna, za Adriatik ne očekuju sankcije

Iz Centralne banke su za CIN-CG rekli da je crnogorski bankarski sistem spreman da podnese eksterne šokove koji mogu proisteći iz ratnih dešavanja u Ukrajini.

Navode i da je poslovanje banke sa ukrajinskim kapitalom, Zapad banke stabilno, a da ne raspolažu informacijama da li bi se Adriatik banka mogla naći pod snakcijama.

Vlasnici Adriatik banke su rusko-kanadski milijarder Aleks Šnajder, u javnosti povezivan sa Putinom, i David Genecov. Oni su banku početkom 2020. godine kupili od azerbejdžanske kompanije Azmont Investments koja razvija projekat Portonovi.

Šnajder je suvlasnik kompanije “Midland Resources”, koja je upravljala nikšićkom Željezarom od sredine 2004. godine do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku i ostala dužna državi višemilionski iznos za poreze.

U CBCG ne očekuju povećanje kamatnih stopa, sve dok Evropska centralna banka ne poveća referentnu kamatnu stopu, kao što su to uradile Federalne rezerve SAD (FED).

Podsjećaju da je iz SWIFT-a (međunarodni sistem plaćanja) isključen jedan broj ruskih banaka koje nisu direktno prisutne u crnogorskom bankarskom sektoru, te se za sada ne zapažaju posljedice ovog isključenja.

Zbog izloženosti preko turizma, slabi crnogorska ekonomija

Međunarodne institucije, koje se bave prognozama rasta ekonomija, najavile su korekcije, jer je rat u Ukrajini pogodio ne samo crnogorsku, već i globalnu privredu. Prvo je to uradila Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) koja prognozira da će bruto-domaći prozvod (BDP) Crne Gore u ovoj godini porasti 3,7 odsto, što je značajno niže od u novembru prognoziranih 5,7 odsto.

Upozoravaju da Crna Gora ima određenu izloženost preko turizma.

Svjetska banka (SB) smanjila je prognozu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,6 odsto sa 5,6 odsto koliko je prognozirala u januaru, navodeći da rat u Ukrajini pogoršava pozitivne perspektive.

Međunarodni monetarni fond (MMF) takođe je snizio u novim aprilskim prognozama procjenu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,8 odsto, sa oktobarskih 5,6 odsto.

Prema podacima Monstata, BDP za 2020. godinu iznosio je 4,19 milijardi eura, dok je 2019. bio 4,95 milijardi. Procjene su da će BDP za 2021. godinu iznositi oko 4,9 milijardi eura.

Bruto dodata vrijednost sektora pružanja smještaja i ishrane, odnosno hotelijerstva i ugostiteljstva, u 2020. godini, u odnosu na 2019, smanjila se 78,6 odsto, a u strukturi kreiranja ukupnog BDP-a pala je sa 7,8 u 2019. godini na dva odsto.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Ne smije biti nijednog opravdanja ili izgovora da se ugrozi status područja Kotora na Listi svjetske baštine UNESCO, poručeno je sa današnje konferencije Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
“Razmjere sistematskog uništavanja Boke u ove tri decenije su teže od onih koje su nastale nakon zemljotresa 1979. godine. I onda je bilo moguće obnoviti baštinu... U nekim slučajevima, rekonstrukcije su nemoguće, a devastacije trajne”, ocijenila je direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović na konferenciji  “Između pritiska graditelja i očuvanja statusa Svjetske baštine”.
Konferencija je organizovana u okviru projekta “Osnaživanje civilnog društva u borbi protiv devastacije prostora i zaštićenih prostora” koji CIN-CG i Expeditio realizuje uz podršku EU, posredstvom Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Direktorica CGO Daliborka Uljarević kazala je da se “gradnja odavno svela na ugradnju”.
“Čini mi se da prije svega nismo naučili da volimo Crnu Goru na način da joj dajemo, a ne da od nje samo uzimamo... Kotorani i Kotoranke moraju preduzeti više odgovornosti za sebe, za dobrobit svoje opštine i svoje baštine,” poručila je ona.
Arhitektica Marija Nikolić kazala je na konferenciji da ukoliko bi sada prošetali zalivom, vidjeli bismo da gradnja bolje cvjeta nego priroda.
Predsjednik Opštine Vladimir Jokić kazao je na panelu da su učinjeni pomaci, ali da su lokalne vlasti uglavnom nemoćne.
“Ljudi misle da mi nešto u Opštini možemo da odlučimo, ne možemo ništa. Jedini metod uticanja na odluku je da budete što glasniji. Mi uložimo negativno mišljenje, možda ga prihvati neko ministarstvo, možda ne prihvati. Nema obavezujući element... Jedini razlog zašto neće biti mosta na Vergima nije domaća pamet, nego što je umiješan strani faktor – UNESCO i njegova stručna tijela. Da je do nas, našao bi se sigurno način da se to izgradi”, kazao je on.
Pomoćnica ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Marina Izgarević kazala je da je pokrenuta izrada HIA studije za Verige, uprkos tome što je UNESCO  jasno rekao da tu nema mosta. “Prostrni plan će morati da se odredi da li će se tu naći most ili neće. Odnosno, u suštini se  ne može naći ukoliko se ispoštuje mišljenje koje je obavezjujuće po nas”, kazala je ona na konferenciji.
Biljana Gligorić iz Expeditio je istakla da “ovdje imamo donosioce odluka koji izražavajuju veću nemoć nego mi iz nevladinog sektora”, dok je njena koleginica Aleksandra Kapetanović istakla da se ne slaže da se ništa ne može uraditi.
“Mi plaćamo i državu i lokalnu samoupavu da rade svoj posao, a ako vi niste u mogućnosti to da radite, vi uvijek možete to javno da iznesete i da date ostvku, ako niste u mogućnosti da spasete taj prostor”, kazala je ona, dodajući da postoje mehanizmi.
Na kraju konferencije sačinjene se preporuke, koje, između ostalog, uključuju jačanje institucija, reformu prostornog planitanja, jačanje uloge Savjeta za upravljanje područjem Kotora, preuzimanjem odgovornosti, snaženjem lokalne zajednice..
U okviru konferencije prikazan je dokumentarni film "Ugrožena baština", koji će sjutra veče u 20.30h biti prikazan a Televiziji Vijesti.

Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja EU, ocijenila portparolka EK Ana Pisonero . Crna Gora jedina od zemalja bivše Jugoslavije nema zakon o Vladi, a Muk ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje

Vlada Crne Gore donijela je u tehničkom mandatu odluku o dodjeli tridesetogodišnje koncesije za hidroelektranu (HE) “Komarnica”. Ova odluka vjerovatno ne bi bila moguća da Crna Gora ima Zakon o Vladi. Iz Evropske komisije poručili su da će pratiti ovaj projekat, koji veliki dio javnosti smatra kontroverznim.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da se od tehničke vlade “očekuje da osigura nastavak poslovanja u Crnoj Gori, uz puno poštovanje demokratskih standarda i crnogorskog pravnog okvira”.

”Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom u Crnoj Gori, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja Evropskoj uniji”, kazala je Pisonero.

I u posljednjem godišnjem izvještaju za Crnu Goru EK naglašava da je od “suštinskog značaja da razvoj novih projekata, naročito po pitanju hidroelektrana, bude sproveden u skladu sa EU zakonodavstvom o koncesijama, državnoj pomoći i životnoj sredini”.

Portparolka dodaje da EK u izvještajima sistematski preporučuje da investicije moraju biti u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama “iz oblasti zaštite prirode i upravljanja vodama, da osiguravaju učešće javnosti i konsultacije, ali i da garantuju visok kvalitet izvješetaja o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji uključuju kumulativne uticaje na prirodu i biodiverzitet i da se očuva i unaprijedi ekološka vrijednost zaštićenih područja i potencijalnih Natura 2000 lokacija”. Pisonero je dodala da će EU nastaviti da prati preduzete aktivnosti u ovom dijelu.

Kanjon rijeke Komarnice nominovan je za Emerald područje. Ekolozi naglašavaju da bi tako mogao postati dio evropske ekološke mreže i ne bi ga bilo moguće lako brisati sa liste vrijednih područja samo zato što se planira izgraditi hidroelektrana.

Izgradnjom bi bio ugrožen i dio Parka prirode “Komarnica i Dragišnica”.

Izgradnja HE trebalo bi da košta između 260 i 290 miliona eura. Mnogi, međutim, upozoravaju da bi investicija mogla biti znatno skuplja, imajuću u vidu da su te procjene pravljene prije osjetnog skoka cijena građevinskog materijala do čega je došlo posljednjih mjeseci.

Izgradnja bi, prema najavama, trajala sedam godina, a HE “Komarnica” bi zadovoljila potrebe svega sedam odsto ukupne godišnje potrošnje energije u Crnoj Gori.

Još nije donijeta odluka da li će vlasnica koncesije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), u ovaj posao krenuti samostalno ili u partnerstvu, najvjerovatnije sa Elektroprivredom Srbije (EPS).

MKI: Ako hoćemo jeftinije energente, koristimo što imamo

”Nesporno je da se projekat ne može raditi ako se ne dobije saglasnost na Elaborat na procjenu uticaja životne sredine, odnosno navedena saglasnost je samo jedan od preduslova za dobijanje garađevinske dozvole”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI).

Zbog velikog interesovanja, Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) produžila je trajanje javne rasprave o Elaboratu.

Rasprava je završena krajem marta, a komentare i primjedbe na Elaborat poslalo je šest organizacija, više pojedinaca i vladajući Građanski pokret URA.

Zakonom je propisano da Komisija za procjenu uticaja Elaborata može nosiocu projekta dva puta vratiti taj dokument da izvrši izmjene i dopune i da dodatno angažuje stručno lice za određene segmente životne sredine.

Na pitanje CIN-CG koji su glavni razlozi za podršku ovakvom projektu, iz resora Mladena Bojanića kažu da je sektor energetike nosilac razvoja Crne Gore, posebno u vremenima svjetske energetske krize.

”Prelazak na obnovljive izvore energije jeste nešto što će uskoro doći na red, ali da bi obezbijedili pravednu i pravilnu tranziciju, hidroenergija mora biti jedan od njenih nosilaca. Uz to, prisutna je i značajna podrška lokalne zajednice. Ako hoćemo da imamo jeftine energente, treba da koristimo ono što imamo i prepustimo odluke struci, naravno vodeći računa o najvišim ekološkim standardima”, naveli su iz resora.

Dodali su da će osim povećanja proizvodnje električne energije u Crnoj Gori, ovaj projekat doprinijeti povećanju bruto društvenog proizvoda i smanjenju spoljnotrgovinskog deficita.

Iz MKI u odgovoru CIN-CG dodaju i da je “apsolutno nesporno da se davanjem predmetne koncesije obezbjeđuje javni interes”.

Predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić kazao je za CIN-CG da očekuju godišnje 1,3 miliona eura od poreza na nepokretnost, a po 200.000 eura prihoda na ime naknade za korišćenje voda i za potopljeno zemljište. Sa prihodima od novozaposlenih, očekuje da taj iznos dostigne dva miliona eura.

Dakovićeva: Isključivo struka da vodi glavnu riječ

Dešavanja na globalnom nivou, ekonomske krize i ratovi ukazali su da se zemlje ne suočavaju samo sa očuvanjem teritorijalne, već i energetske nezavisnosti. U tom globalnom kontekstu potrebno je, prema mišljenju izvršne direktorke “E3 Consultinga” Milice Daković, posmatrati i ulogu energetskog sektora Crne Gore, odnosno nove projekte i investicije kao razvojnu šansu u kojima električna energija predstavlja izvozni proizvod u vrijeme kada je energija ograničen resurs.

Trend koji prati Crna Gora, poput ostalih zemalja EU, okrenut je procesu zelene energetske tranzicije. To podrazumijeva prelazak sa “prljavih” tehnologija proizvodnje energije - energija iz termoelektrana na ugalj kao što je TE Pljevlja, ka investicijama u oblasti zelenih - obnovljivih izvora energije: solarna energija, energija vjetra, gas, koje su se realizovale i dalje planiraju realizovati kod nas, a sve u skladu sa ciljevima Strategije razvoja energetike.

”Investicije u hidropotencijal takođe su značajne, jer doprinose balansu u sektoru proizvodnje električne energije, s obzirom na specifičnosti obnovljivih izvora energije. Bilo da se radi o planiranju izgradnje nove hidroelektrane ili novog vjetroparka, ono što smatram da je neophodno jeste ne samo prethodno stručno i detaljno sagledati ekonomske dimenzije projekta iz ugla isplativosti i ekonomskih koristi koje donosi, već i sagledati druge dvije takođe važne dimenzije - ekološku i društvenu, što se ogleda kroz budući uticaj projekta na životnu sredinu i stanovnštvo. U tom kontekstu isključivo struka treba da vodi glavnu riječ”, izričita je Dakovićeva.

Ona smatra da Crna Gora treba ubuduće voditi računa da diversifikuje svoje buduće energetske projekte (hidro, solar, vjetar, gas) i napravi balans u izvorima energije (konstantna, vršna i zelena) sa stanovišta potreba domaće potrošnje, ali i izvoza.

”Pritom je bitno da ih realizuje u skladu sa unaprijed jasno definisanim standardima i mjerama zaštite životne sredine, kako u izgradnji tako i u postkonstrukcionom periodu, kako bi se našao balans između ekonomske koristi i očuvanja životne sredine”, kazala je ona za CIN-CG.

Muk: Upitno zašto je to urađeno na kraju mandata

Sama priča o HE “Komarnica” stara je više decenija, ali je aktuelizovana uoči posljednjih parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine. Tadašnja ministarka ekonomije Dragica Sekulić uručila je nekoliko dana uoči izbora akt o koncesiji ondašnjem izvršnom direktoru EPCG Igoru Noveljiću.

Vlada Zdravka Krivokapića je u tehničkom mandatu, na sjednici 10. marta, usvojila i informaciju o realizaciji projekta izgradnje HE. Prihvatila je i Nacrt ugovora o koncesiji, a MKI zaduženo da sprovede postupak pregovora sa EPCG u cilju usaglašavanja konačnog teksta ugovora i da ga u roku od 60 dana dostavi Vladi na razmatranje i prihvatanje.

Koncesionim aktom je predviđeno da se koncesija za izgradnju HE “Komarnica” dodijeli bez objavljivanja javnog oglasa direktno EPCG, kao akcionarskom društvu u kojem država Crna Gora ima više od polovine akcija.

Iz Vlade su saopštili da nije bilo moguće pokrenuti razmatranje dostavljene ponude u primjerenom roku, pa je EPCG dostavila ažuriranu ponudu za izgradnju HE.

Ako sama Vlada konstatuje da nije bila u mogućnosti da zbog reorganizacije državne uprave razmotri ponudu za izgradnju HE “Komarnica” u primjerenom roku, postavlja se pitanje zašto je odlučila da to uradi na kraju svog mandata, kaže za CIN-CG istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Milena Muk.

Crna Gora još nema zakon o Vladi, pa ne reguliše ova pitanja i ostavlja prostor za donošenje odluka sa čijim će se posljedicama suočiti sljedeće izvršne vlasti. Iako je vlast koja je došla na čelo države nakon izbora 30. avgusta 2020. obećala da će jedan od priroriteta biti donošenje zakona i o Vladi, do toga nije došlo.

Elektroprivredi Srbije zagarantovan osnivački ulog

Za HE “Komarnica” postoji tehnička dokumentacija na nivou studije, koju je još 1973. godine izradio ljubljanski “Elektroprojekt”.

Projekat se realizuje shodno ugovoru starom 30 godina. EPCG i EPS su u doba zajedničke države, još 1992. godine, potpisale Ugovor o zajedničkom finansiranju investiciono-tehničke dokumentacije, idejnog projekta i investicionog programa. Troškovi ovih poslova bili su u omjeru 51 odsto EPCG, a 49 EPS. Ovo se, ističu iz EPCG, odnosi isključivo na sprovođenje već realizovanih istražnih radova i izradu idejnog projekta i investicionog programa.

Ugovor iz 1992. godine je dobijen na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali u najvećem dijelu nije čitljiv. Iz EPCG su kazali da je to jedina verzija koju posjeduju. Osnovni ugovor četiri puta je dopunjavan - 2007, 2011, 2014. i posljednji put 2017. godine.

Iz posljednjeg aneksa se vidi da je vrijednost svih do tada izvedenih i plaćenih radova iznosila 3,7 miliona eura.

”Još nije donesena konačna odluka o modelu i načinu, kako realizacije, tako i finansiranja same izgradnje HE ‘Komarnica’”, kazali su za CIN-CG iz EPCG.

Ugovorom je propisano da su EPCG i EPS saglasne da utrošena sredstva za prethodne radove čine osnivačke uloge ukoliko obje strane odluče da nastave zajedničke aktivnosti na izgradnji HE.

Ako EPCG pristupi izgradnji HE samostalno ili sa drugim partnerom u zajedničkoj izgradnji, dužna je da refundira valorizovanu vrijednost ulaganja EPS-u u roku od 12 mjeseci od donošenja odluke o takvoj izgradnji. Prema informaciji o aktivnostima na projektima valorizacije postojećih energetskih potencijala koja je usvojena na sjednici Vlade u junu 2013. godine, za realizaciju projekta bila je zainteresovana Austrija a tadašnje Ministarstvo ekonomije obavilo je razgovore i sa drugim potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine. Kako se navodi u dokumentu, u tu svrhu, potencijalnim investitorima dostavljena je odgovarajuća dokumentacija za HE “Komarnica”, a najozbiljniji razgovori obavljeni su tada sa kineskom kompanijom “Sinohydro Corporation Limited”.

”A konačna odluka biće predmet razmatranja, kako organa upravljanja EPCG, tako i same Vlade Crne Gore, nakon završetka idejnog projekta čemu prethodi dobijanje saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na podneseni elaborat”, kazali su iz EPCG. Iz ovog preduzeća, međutim, nisu odgovorili na brojna pitanja, među kojima i na to da li je u međuvremenu i sa kim razgovarano o investiranju u izgradnju HE “Komarnica”, da li EPCG razmatra mogućnost da samostalno gradi HE i od čega bi zavisila ta odluka.

Takođe nije odgovoreno da li je rađena detalja kost benefit analiza, i da li je gradnja trafo-stanice obuhvaćena sadašnjim planiranim troškovima za gradnju HE ili su to zasebni troškovi.

Predstavnici EPCG insistiraju da je izgradnja ovog projekta ekološki prihvatljiva.

Ogromno prirodno bogatsvo Komarnice

Jelena Popović iz Društva crnogorskih ekologa ističe da bi šteta po Komarnicu i Crnu Goru bila namjerljiva ukoliko bi se nastavilo sa planiranim potapanjem rijeke i postavljanjem brane.

Ona dodaje da nezavisni stručnjaci kažu da za isti novac, a za mnogo kraće vrijeme, može da se izradi solarna, vjetro ili kombinacija ovih elektrana koje će davati mnogo više energije nego HE “Komarnica”. Pritom se solarne elektrane mogu postaviti u već devastiranim područjima, kao što su, na primjer, prostor Kombinata aluminijuma Podgorica, deponije koje su zatvorene ili na svim zgradama u glavnom gradu i na Primorju.

Govoreći o bogatstvu područja kanjona Komarnice, Popović ističe da od ukupno 88 biljnih staništa važnih na nivou Evropske unije u Komarnici je zabilježeno čak 22, od kojih su tri od prioriteta za zaštitu. Od 192 vrste leptira zabilježena kod nas, u tom dijelu potvrđeno je njih 126.

”Usljed klimatskih promjena zemlje koje su bazirale veliki dio proizvodnje na hidropotencijalu već sada imaju velike probleme, koji će biti sve značajniji u budućnosti. Potpuno je jasno da Crna Gora već ima dovoljno energije iz hidro izvora, da treba sada aktivno da radi na poboljšanju već postojećih hidroenergetskih objekata, te da radi na rekonstrukciji mreže kojom gubimo 15 odsto energije svake godine. A paralelno da radi na razvoju alternativnih izvora energije baziranih na suncu, pa i na vjetru, koje uvijek nakon što nam više možda nijesu potrebne možemo razmontirati i opet osloboditi prirodno područje na kojima su sagrađeni. To sa hidroelektranama nije moguće, i jednom izgubljena prirodna vrijednost kanjona zauvijek je izgubljena”, upozorila je ona.

Iz Benkvoča (Bankwatch), najveće mreže ekoloških NVO iz regiona centralne i istočne Evrope, naveli su da nije jasno zašto Crna Gora, koja već generiše od 40 do 60 odsto svoje struje iz hidroenergije, zavisi od kiša i snijega, želi još jednu hidroelektranu. Navode da je oblast dom brojnim zaštićenim vrstama, uključujući vukove, medvjede, orlove... ali da puni opseg vjerovatne štete nije sačinjen jer je terenski rad samo djelimično urađen.

”Ekološka procjena projekta više djeluje kao reklamna brošura nego kao naučno utemeljena studija. Njome se obećava zlatna budućnost građanima Šavnika na prilivu turista koji će ih navodno posjetiti zbog hidroelektrane, ali se ne nudi dokaze zašto i kako će se to desiti”, navodi se u nalazu.

Muk: Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke

U susjednoj Srbiji, sa čijom EPS, EPCG ima ugovor iz 1992. godine, Vlada u tehničkom mandatu najvjerovatnije ne bi smjela da donosi odluke o koncesiji za kapitalne projekte.

Istraživačica javnih politika IA Milena Muk mišljenja je da Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke.

“Pravno, nema prepreka da Vlada predlaže zakone i odluke, koje god misli da treba, ali sa stanovišta legitimiteta, naročito kada su u pitanju odluke za koje se sumnja da mogu nanijeti dugoročnu štetu po životnu sredinu, definitivno vidimo problem. Samoj Vladi ne bi trebalo da ide u prilog da na sebe stavlja teret tako drastičnih poteza”, ocijenila je Muk za CIN-CG.

Predstavnica IA naglašava da odlazeća vlast nije ispunila sopstveno obećanje da će donijeti zakon o Vladi. Da je zakon donijet, ona ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje.

Ustav Crne Gore samo okvirno propisuje da Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora nove.

“Mi već imamo uporednu praksu u drugim zemljama, gdje vlada, kojoj je prestao mandat, može vršiti smo tekuće poslove i ne možete donositi važne odluke, naročito u slučaju većeg finansijskog efekta”, kazala je.

Zakone o Vladi imaju članice EU - Hrvatska i Slovenija, ali i Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija. Mada svako od tih zakonskih rješenja ima svoje specifičnosti, Zakon o Vladi Srbije posebno se bavi pitanjem vlasti u tehničkom mandatu. Zakonom je propisano da izvršna vlast kojoj je prestao mandat može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati parlamentu zakone, niti donositi propise, osim ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća.

Ona ne može postavljati državne službenike na položaj, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora.

Iz kabineta ministarke javne uprave, digitalnog društva i medija Tamare Srzentić kazali su za CIN-CG da je u toku je priprema nacrta zakona o Vladi, a zakonski predlog očekuje se do kraja juna.

Bulajić ukazivao na probleme, sada se ne glaska

Doskorašnji predsjedavajući Skupštinom Strahinja Bulajić (Demokratski front) kazao je ranije da se u lijevom boku planirane brane nalazi rasjed, odnosno ponor koji predstavlja nerješiv hidrološki problem. Ekolozi posebno podvlače ovaj problem, ističući da bi upravo zbog toga bilo opasno upuštati se u ovaj projekat.

“U lijevom bokovcu postoji rasjedna zona širine 1,5 kilometara, koja je od 15 do 20 metara prazna i u takvim uslovima ne može se govoriti o valorizaciji detaljnog prostornog plana za Komarnicu”, kazao je Bulajić na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje u junu 2020. Ovaj inženjer geologije dodao je da bi se zarotiranjem brane pet ili šest stepeni samo djelimično poboljšalo geofundiranje lijevog boka brane. Ovo, pojašnjava se, znači da bi voda iz akumulacija mogla prije otići kroz ponor nego na turbinu, odnosno da “jezero” neće držati vodu.

Zbog toga će, kako se očekuje, morati da se sprovode dodatna istraživanja.

Iz GP URA ističu da institucije nemaju kontinuitet u mjerenju protoka vode na slivu Komarnice, pa samim tim instalisani protok nije pouzdan. Ovo se, dodaju, može potkrijepiti i podacima koji se odnose na HE “Piva”, u koju se uliva rijeka Komarnica.

Istraživanja pokazuju da izgradnjom HE “Komarnica” će se povećati uslovi za nastavak indukovanih zemljotresa koji se pojavljuju od izgradnje HE “Piva”.

“Iskustva sa brane ‘Mratinje’ ukazuju na mogućnost značajnog povećanja seizmičke aktivnosti u prvih nekoliko godina nakon punjenja akumulacije (ali bez ekstremno jakih zemljotresa), nakon čega se ta aktivnost vraća na nivo seizmičke aktivnosti prije punjenja akumulacije”, navodi se u elaboratu.

Bulajić nije odgovarao na pitanja CIN-CG u vezi sa tim da li podržava ovaj projekat. Upravu nad EPCG su nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. preuzeli kadrovi Demokratske Crne Gore i DF-a, čiji je Bulajić istaknuti član. Pitanja su poslata prije nego što je sredinom sedmice podnio ostavku na mjesto poslanika i potpredsjednika Skupštine.

Miloš RUDOVIĆ
Damira KALAČ