Ne smije biti nijednog opravdanja ili izgovora da se ugrozi status područja Kotora na Listi svjetske baštine UNESCO, poručeno je sa današnje konferencije Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
“Razmjere sistematskog uništavanja Boke u ove tri decenije su teže od onih koje su nastale nakon zemljotresa 1979. godine. I onda je bilo moguće obnoviti baštinu... U nekim slučajevima, rekonstrukcije su nemoguće, a devastacije trajne”, ocijenila je direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović na konferenciji  “Između pritiska graditelja i očuvanja statusa Svjetske baštine”.
Konferencija je organizovana u okviru projekta “Osnaživanje civilnog društva u borbi protiv devastacije prostora i zaštićenih prostora” koji CIN-CG i Expeditio realizuje uz podršku EU, posredstvom Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Direktorica CGO Daliborka Uljarević kazala je da se “gradnja odavno svela na ugradnju”.
“Čini mi se da prije svega nismo naučili da volimo Crnu Goru na način da joj dajemo, a ne da od nje samo uzimamo... Kotorani i Kotoranke moraju preduzeti više odgovornosti za sebe, za dobrobit svoje opštine i svoje baštine,” poručila je ona.
Arhitektica Marija Nikolić kazala je na konferenciji da ukoliko bi sada prošetali zalivom, vidjeli bismo da gradnja bolje cvjeta nego priroda.
Predsjednik Opštine Vladimir Jokić kazao je na panelu da su učinjeni pomaci, ali da su lokalne vlasti uglavnom nemoćne.
“Ljudi misle da mi nešto u Opštini možemo da odlučimo, ne možemo ništa. Jedini metod uticanja na odluku je da budete što glasniji. Mi uložimo negativno mišljenje, možda ga prihvati neko ministarstvo, možda ne prihvati. Nema obavezujući element... Jedini razlog zašto neće biti mosta na Vergima nije domaća pamet, nego što je umiješan strani faktor – UNESCO i njegova stručna tijela. Da je do nas, našao bi se sigurno način da se to izgradi”, kazao je on.
Pomoćnica ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Marina Izgarević kazala je da je pokrenuta izrada HIA studije za Verige, uprkos tome što je UNESCO  jasno rekao da tu nema mosta. “Prostrni plan će morati da se odredi da li će se tu naći most ili neće. Odnosno, u suštini se  ne može naći ukoliko se ispoštuje mišljenje koje je obavezjujuće po nas”, kazala je ona na konferenciji.
Biljana Gligorić iz Expeditio je istakla da “ovdje imamo donosioce odluka koji izražavajuju veću nemoć nego mi iz nevladinog sektora”, dok je njena koleginica Aleksandra Kapetanović istakla da se ne slaže da se ništa ne može uraditi.
“Mi plaćamo i državu i lokalnu samoupavu da rade svoj posao, a ako vi niste u mogućnosti to da radite, vi uvijek možete to javno da iznesete i da date ostvku, ako niste u mogućnosti da spasete taj prostor”, kazala je ona, dodajući da postoje mehanizmi.
Na kraju konferencije sačinjene se preporuke, koje, između ostalog, uključuju jačanje institucija, reformu prostornog planitanja, jačanje uloge Savjeta za upravljanje područjem Kotora, preuzimanjem odgovornosti, snaženjem lokalne zajednice..
U okviru konferencije prikazan je dokumentarni film "Ugrožena baština", koji će sjutra veče u 20.30h biti prikazan a Televiziji Vijesti.

Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja EU, ocijenila portparolka EK Ana Pisonero . Crna Gora jedina od zemalja bivše Jugoslavije nema zakon o Vladi, a Muk ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje

Vlada Crne Gore donijela je u tehničkom mandatu odluku o dodjeli tridesetogodišnje koncesije za hidroelektranu (HE) “Komarnica”. Ova odluka vjerovatno ne bi bila moguća da Crna Gora ima Zakon o Vladi. Iz Evropske komisije poručili su da će pratiti ovaj projekat, koji veliki dio javnosti smatra kontroverznim.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da se od tehničke vlade “očekuje da osigura nastavak poslovanja u Crnoj Gori, uz puno poštovanje demokratskih standarda i crnogorskog pravnog okvira”.

”Imajući u vidu da je izgradnja hidroelektrane bitno energetsko i ekološko pitanje, mora se pažljivo razmotriti, u skladu sa primjenjivom nacionalnom regulativom u Crnoj Gori, kao i međunarodnim obavezama države, uključujući one koje proističu iz procesa pristupanja Evropskoj uniji”, kazala je Pisonero.

I u posljednjem godišnjem izvještaju za Crnu Goru EK naglašava da je od “suštinskog značaja da razvoj novih projekata, naročito po pitanju hidroelektrana, bude sproveden u skladu sa EU zakonodavstvom o koncesijama, državnoj pomoći i životnoj sredini”.

Portparolka dodaje da EK u izvještajima sistematski preporučuje da investicije moraju biti u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama “iz oblasti zaštite prirode i upravljanja vodama, da osiguravaju učešće javnosti i konsultacije, ali i da garantuju visok kvalitet izvješetaja o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji uključuju kumulativne uticaje na prirodu i biodiverzitet i da se očuva i unaprijedi ekološka vrijednost zaštićenih područja i potencijalnih Natura 2000 lokacija”. Pisonero je dodala da će EU nastaviti da prati preduzete aktivnosti u ovom dijelu.

Kanjon rijeke Komarnice nominovan je za Emerald područje. Ekolozi naglašavaju da bi tako mogao postati dio evropske ekološke mreže i ne bi ga bilo moguće lako brisati sa liste vrijednih područja samo zato što se planira izgraditi hidroelektrana.

Izgradnjom bi bio ugrožen i dio Parka prirode “Komarnica i Dragišnica”.

Izgradnja HE trebalo bi da košta između 260 i 290 miliona eura. Mnogi, međutim, upozoravaju da bi investicija mogla biti znatno skuplja, imajuću u vidu da su te procjene pravljene prije osjetnog skoka cijena građevinskog materijala do čega je došlo posljednjih mjeseci.

Izgradnja bi, prema najavama, trajala sedam godina, a HE “Komarnica” bi zadovoljila potrebe svega sedam odsto ukupne godišnje potrošnje energije u Crnoj Gori.

Još nije donijeta odluka da li će vlasnica koncesije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), u ovaj posao krenuti samostalno ili u partnerstvu, najvjerovatnije sa Elektroprivredom Srbije (EPS).

MKI: Ako hoćemo jeftinije energente, koristimo što imamo

”Nesporno je da se projekat ne može raditi ako se ne dobije saglasnost na Elaborat na procjenu uticaja životne sredine, odnosno navedena saglasnost je samo jedan od preduslova za dobijanje garađevinske dozvole”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI).

Zbog velikog interesovanja, Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) produžila je trajanje javne rasprave o Elaboratu.

Rasprava je završena krajem marta, a komentare i primjedbe na Elaborat poslalo je šest organizacija, više pojedinaca i vladajući Građanski pokret URA.

Zakonom je propisano da Komisija za procjenu uticaja Elaborata može nosiocu projekta dva puta vratiti taj dokument da izvrši izmjene i dopune i da dodatno angažuje stručno lice za određene segmente životne sredine.

Na pitanje CIN-CG koji su glavni razlozi za podršku ovakvom projektu, iz resora Mladena Bojanića kažu da je sektor energetike nosilac razvoja Crne Gore, posebno u vremenima svjetske energetske krize.

”Prelazak na obnovljive izvore energije jeste nešto što će uskoro doći na red, ali da bi obezbijedili pravednu i pravilnu tranziciju, hidroenergija mora biti jedan od njenih nosilaca. Uz to, prisutna je i značajna podrška lokalne zajednice. Ako hoćemo da imamo jeftine energente, treba da koristimo ono što imamo i prepustimo odluke struci, naravno vodeći računa o najvišim ekološkim standardima”, naveli su iz resora.

Dodali su da će osim povećanja proizvodnje električne energije u Crnoj Gori, ovaj projekat doprinijeti povećanju bruto društvenog proizvoda i smanjenju spoljnotrgovinskog deficita.

Iz MKI u odgovoru CIN-CG dodaju i da je “apsolutno nesporno da se davanjem predmetne koncesije obezbjeđuje javni interes”.

Predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić kazao je za CIN-CG da očekuju godišnje 1,3 miliona eura od poreza na nepokretnost, a po 200.000 eura prihoda na ime naknade za korišćenje voda i za potopljeno zemljište. Sa prihodima od novozaposlenih, očekuje da taj iznos dostigne dva miliona eura.

Dakovićeva: Isključivo struka da vodi glavnu riječ

Dešavanja na globalnom nivou, ekonomske krize i ratovi ukazali su da se zemlje ne suočavaju samo sa očuvanjem teritorijalne, već i energetske nezavisnosti. U tom globalnom kontekstu potrebno je, prema mišljenju izvršne direktorke “E3 Consultinga” Milice Daković, posmatrati i ulogu energetskog sektora Crne Gore, odnosno nove projekte i investicije kao razvojnu šansu u kojima električna energija predstavlja izvozni proizvod u vrijeme kada je energija ograničen resurs.

Trend koji prati Crna Gora, poput ostalih zemalja EU, okrenut je procesu zelene energetske tranzicije. To podrazumijeva prelazak sa “prljavih” tehnologija proizvodnje energije - energija iz termoelektrana na ugalj kao što je TE Pljevlja, ka investicijama u oblasti zelenih - obnovljivih izvora energije: solarna energija, energija vjetra, gas, koje su se realizovale i dalje planiraju realizovati kod nas, a sve u skladu sa ciljevima Strategije razvoja energetike.

”Investicije u hidropotencijal takođe su značajne, jer doprinose balansu u sektoru proizvodnje električne energije, s obzirom na specifičnosti obnovljivih izvora energije. Bilo da se radi o planiranju izgradnje nove hidroelektrane ili novog vjetroparka, ono što smatram da je neophodno jeste ne samo prethodno stručno i detaljno sagledati ekonomske dimenzije projekta iz ugla isplativosti i ekonomskih koristi koje donosi, već i sagledati druge dvije takođe važne dimenzije - ekološku i društvenu, što se ogleda kroz budući uticaj projekta na životnu sredinu i stanovnštvo. U tom kontekstu isključivo struka treba da vodi glavnu riječ”, izričita je Dakovićeva.

Ona smatra da Crna Gora treba ubuduće voditi računa da diversifikuje svoje buduće energetske projekte (hidro, solar, vjetar, gas) i napravi balans u izvorima energije (konstantna, vršna i zelena) sa stanovišta potreba domaće potrošnje, ali i izvoza.

”Pritom je bitno da ih realizuje u skladu sa unaprijed jasno definisanim standardima i mjerama zaštite životne sredine, kako u izgradnji tako i u postkonstrukcionom periodu, kako bi se našao balans između ekonomske koristi i očuvanja životne sredine”, kazala je ona za CIN-CG.

Muk: Upitno zašto je to urađeno na kraju mandata

Sama priča o HE “Komarnica” stara je više decenija, ali je aktuelizovana uoči posljednjih parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine. Tadašnja ministarka ekonomije Dragica Sekulić uručila je nekoliko dana uoči izbora akt o koncesiji ondašnjem izvršnom direktoru EPCG Igoru Noveljiću.

Vlada Zdravka Krivokapića je u tehničkom mandatu, na sjednici 10. marta, usvojila i informaciju o realizaciji projekta izgradnje HE. Prihvatila je i Nacrt ugovora o koncesiji, a MKI zaduženo da sprovede postupak pregovora sa EPCG u cilju usaglašavanja konačnog teksta ugovora i da ga u roku od 60 dana dostavi Vladi na razmatranje i prihvatanje.

Koncesionim aktom je predviđeno da se koncesija za izgradnju HE “Komarnica” dodijeli bez objavljivanja javnog oglasa direktno EPCG, kao akcionarskom društvu u kojem država Crna Gora ima više od polovine akcija.

Iz Vlade su saopštili da nije bilo moguće pokrenuti razmatranje dostavljene ponude u primjerenom roku, pa je EPCG dostavila ažuriranu ponudu za izgradnju HE.

Ako sama Vlada konstatuje da nije bila u mogućnosti da zbog reorganizacije državne uprave razmotri ponudu za izgradnju HE “Komarnica” u primjerenom roku, postavlja se pitanje zašto je odlučila da to uradi na kraju svog mandata, kaže za CIN-CG istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Milena Muk.

Crna Gora još nema zakon o Vladi, pa ne reguliše ova pitanja i ostavlja prostor za donošenje odluka sa čijim će se posljedicama suočiti sljedeće izvršne vlasti. Iako je vlast koja je došla na čelo države nakon izbora 30. avgusta 2020. obećala da će jedan od priroriteta biti donošenje zakona i o Vladi, do toga nije došlo.

Elektroprivredi Srbije zagarantovan osnivački ulog

Za HE “Komarnica” postoji tehnička dokumentacija na nivou studije, koju je još 1973. godine izradio ljubljanski “Elektroprojekt”.

Projekat se realizuje shodno ugovoru starom 30 godina. EPCG i EPS su u doba zajedničke države, još 1992. godine, potpisale Ugovor o zajedničkom finansiranju investiciono-tehničke dokumentacije, idejnog projekta i investicionog programa. Troškovi ovih poslova bili su u omjeru 51 odsto EPCG, a 49 EPS. Ovo se, ističu iz EPCG, odnosi isključivo na sprovođenje već realizovanih istražnih radova i izradu idejnog projekta i investicionog programa.

Ugovor iz 1992. godine je dobijen na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali u najvećem dijelu nije čitljiv. Iz EPCG su kazali da je to jedina verzija koju posjeduju. Osnovni ugovor četiri puta je dopunjavan - 2007, 2011, 2014. i posljednji put 2017. godine.

Iz posljednjeg aneksa se vidi da je vrijednost svih do tada izvedenih i plaćenih radova iznosila 3,7 miliona eura.

”Još nije donesena konačna odluka o modelu i načinu, kako realizacije, tako i finansiranja same izgradnje HE ‘Komarnica’”, kazali su za CIN-CG iz EPCG.

Ugovorom je propisano da su EPCG i EPS saglasne da utrošena sredstva za prethodne radove čine osnivačke uloge ukoliko obje strane odluče da nastave zajedničke aktivnosti na izgradnji HE.

Ako EPCG pristupi izgradnji HE samostalno ili sa drugim partnerom u zajedničkoj izgradnji, dužna je da refundira valorizovanu vrijednost ulaganja EPS-u u roku od 12 mjeseci od donošenja odluke o takvoj izgradnji. Prema informaciji o aktivnostima na projektima valorizacije postojećih energetskih potencijala koja je usvojena na sjednici Vlade u junu 2013. godine, za realizaciju projekta bila je zainteresovana Austrija a tadašnje Ministarstvo ekonomije obavilo je razgovore i sa drugim potencijalnim investitorima iz Italije, Turske, Azerbejdžana i Kine. Kako se navodi u dokumentu, u tu svrhu, potencijalnim investitorima dostavljena je odgovarajuća dokumentacija za HE “Komarnica”, a najozbiljniji razgovori obavljeni su tada sa kineskom kompanijom “Sinohydro Corporation Limited”.

”A konačna odluka biće predmet razmatranja, kako organa upravljanja EPCG, tako i same Vlade Crne Gore, nakon završetka idejnog projekta čemu prethodi dobijanje saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine na podneseni elaborat”, kazali su iz EPCG. Iz ovog preduzeća, međutim, nisu odgovorili na brojna pitanja, među kojima i na to da li je u međuvremenu i sa kim razgovarano o investiranju u izgradnju HE “Komarnica”, da li EPCG razmatra mogućnost da samostalno gradi HE i od čega bi zavisila ta odluka.

Takođe nije odgovoreno da li je rađena detalja kost benefit analiza, i da li je gradnja trafo-stanice obuhvaćena sadašnjim planiranim troškovima za gradnju HE ili su to zasebni troškovi.

Predstavnici EPCG insistiraju da je izgradnja ovog projekta ekološki prihvatljiva.

Ogromno prirodno bogatsvo Komarnice

Jelena Popović iz Društva crnogorskih ekologa ističe da bi šteta po Komarnicu i Crnu Goru bila namjerljiva ukoliko bi se nastavilo sa planiranim potapanjem rijeke i postavljanjem brane.

Ona dodaje da nezavisni stručnjaci kažu da za isti novac, a za mnogo kraće vrijeme, može da se izradi solarna, vjetro ili kombinacija ovih elektrana koje će davati mnogo više energije nego HE “Komarnica”. Pritom se solarne elektrane mogu postaviti u već devastiranim područjima, kao što su, na primjer, prostor Kombinata aluminijuma Podgorica, deponije koje su zatvorene ili na svim zgradama u glavnom gradu i na Primorju.

Govoreći o bogatstvu područja kanjona Komarnice, Popović ističe da od ukupno 88 biljnih staništa važnih na nivou Evropske unije u Komarnici je zabilježeno čak 22, od kojih su tri od prioriteta za zaštitu. Od 192 vrste leptira zabilježena kod nas, u tom dijelu potvrđeno je njih 126.

”Usljed klimatskih promjena zemlje koje su bazirale veliki dio proizvodnje na hidropotencijalu već sada imaju velike probleme, koji će biti sve značajniji u budućnosti. Potpuno je jasno da Crna Gora već ima dovoljno energije iz hidro izvora, da treba sada aktivno da radi na poboljšanju već postojećih hidroenergetskih objekata, te da radi na rekonstrukciji mreže kojom gubimo 15 odsto energije svake godine. A paralelno da radi na razvoju alternativnih izvora energije baziranih na suncu, pa i na vjetru, koje uvijek nakon što nam više možda nijesu potrebne možemo razmontirati i opet osloboditi prirodno područje na kojima su sagrađeni. To sa hidroelektranama nije moguće, i jednom izgubljena prirodna vrijednost kanjona zauvijek je izgubljena”, upozorila je ona.

Iz Benkvoča (Bankwatch), najveće mreže ekoloških NVO iz regiona centralne i istočne Evrope, naveli su da nije jasno zašto Crna Gora, koja već generiše od 40 do 60 odsto svoje struje iz hidroenergije, zavisi od kiša i snijega, želi još jednu hidroelektranu. Navode da je oblast dom brojnim zaštićenim vrstama, uključujući vukove, medvjede, orlove... ali da puni opseg vjerovatne štete nije sačinjen jer je terenski rad samo djelimično urađen.

”Ekološka procjena projekta više djeluje kao reklamna brošura nego kao naučno utemeljena studija. Njome se obećava zlatna budućnost građanima Šavnika na prilivu turista koji će ih navodno posjetiti zbog hidroelektrane, ali se ne nudi dokaze zašto i kako će se to desiti”, navodi se u nalazu.

Muk: Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke

U susjednoj Srbiji, sa čijom EPS, EPCG ima ugovor iz 1992. godine, Vlada u tehničkom mandatu najvjerovatnije ne bi smjela da donosi odluke o koncesiji za kapitalne projekte.

Istraživačica javnih politika IA Milena Muk mišljenja je da Vlada u tehničkom mandatu ne bi trebalo da donosi ovakve odluke.

“Pravno, nema prepreka da Vlada predlaže zakone i odluke, koje god misli da treba, ali sa stanovišta legitimiteta, naročito kada su u pitanju odluke za koje se sumnja da mogu nanijeti dugoročnu štetu po životnu sredinu, definitivno vidimo problem. Samoj Vladi ne bi trebalo da ide u prilog da na sebe stavlja teret tako drastičnih poteza”, ocijenila je Muk za CIN-CG.

Predstavnica IA naglašava da odlazeća vlast nije ispunila sopstveno obećanje da će donijeti zakon o Vladi. Da je zakon donijet, ona ističe da bi se njime jasno regulisala pravila za period međuvlašća i bili postavljeni okviri za djelovanje premijera i drugih članova njegovog tima koji su izgubili povjerenje.

Ustav Crne Gore samo okvirno propisuje da Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora nove.

“Mi već imamo uporednu praksu u drugim zemljama, gdje vlada, kojoj je prestao mandat, može vršiti smo tekuće poslove i ne možete donositi važne odluke, naročito u slučaju većeg finansijskog efekta”, kazala je.

Zakone o Vladi imaju članice EU - Hrvatska i Slovenija, ali i Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija. Mada svako od tih zakonskih rješenja ima svoje specifičnosti, Zakon o Vladi Srbije posebno se bavi pitanjem vlasti u tehničkom mandatu. Zakonom je propisano da izvršna vlast kojoj je prestao mandat može vršiti samo tekuće poslove i ne može predlagati parlamentu zakone, niti donositi propise, osim ako je njihovo donošenje vezano za zakonski rok ili to nalažu potrebe države, interesi odbrane ili prirodna, privredna ili tehnička nesreća.

Ona ne može postavljati državne službenike na položaj, a pri vršenju osnivačkih prava Republike Srbije može jedino da imenuje ili da saglasnost na imenovanje vršioca dužnosti direktora i članova upravnog i nadzornog odbora.

Iz kabineta ministarke javne uprave, digitalnog društva i medija Tamare Srzentić kazali su za CIN-CG da je u toku je priprema nacrta zakona o Vladi, a zakonski predlog očekuje se do kraja juna.

Bulajić ukazivao na probleme, sada se ne glaska

Doskorašnji predsjedavajući Skupštinom Strahinja Bulajić (Demokratski front) kazao je ranije da se u lijevom boku planirane brane nalazi rasjed, odnosno ponor koji predstavlja nerješiv hidrološki problem. Ekolozi posebno podvlače ovaj problem, ističući da bi upravo zbog toga bilo opasno upuštati se u ovaj projekat.

“U lijevom bokovcu postoji rasjedna zona širine 1,5 kilometara, koja je od 15 do 20 metara prazna i u takvim uslovima ne može se govoriti o valorizaciji detaljnog prostornog plana za Komarnicu”, kazao je Bulajić na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje u junu 2020. Ovaj inženjer geologije dodao je da bi se zarotiranjem brane pet ili šest stepeni samo djelimično poboljšalo geofundiranje lijevog boka brane. Ovo, pojašnjava se, znači da bi voda iz akumulacija mogla prije otići kroz ponor nego na turbinu, odnosno da “jezero” neće držati vodu.

Zbog toga će, kako se očekuje, morati da se sprovode dodatna istraživanja.

Iz GP URA ističu da institucije nemaju kontinuitet u mjerenju protoka vode na slivu Komarnice, pa samim tim instalisani protok nije pouzdan. Ovo se, dodaju, može potkrijepiti i podacima koji se odnose na HE “Piva”, u koju se uliva rijeka Komarnica.

Istraživanja pokazuju da izgradnjom HE “Komarnica” će se povećati uslovi za nastavak indukovanih zemljotresa koji se pojavljuju od izgradnje HE “Piva”.

“Iskustva sa brane ‘Mratinje’ ukazuju na mogućnost značajnog povećanja seizmičke aktivnosti u prvih nekoliko godina nakon punjenja akumulacije (ali bez ekstremno jakih zemljotresa), nakon čega se ta aktivnost vraća na nivo seizmičke aktivnosti prije punjenja akumulacije”, navodi se u elaboratu.

Bulajić nije odgovarao na pitanja CIN-CG u vezi sa tim da li podržava ovaj projekat. Upravu nad EPCG su nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. preuzeli kadrovi Demokratske Crne Gore i DF-a, čiji je Bulajić istaknuti član. Pitanja su poslata prije nego što je sredinom sedmice podnio ostavku na mjesto poslanika i potpredsjednika Skupštine.

Miloš RUDOVIĆ
Damira KALAČ

Komisija za Etički kodeks donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu, naglašava Marija Vesković (HRA)

Svi tužioci koji su ocjenjivani prošle godine, ocijenjeni su najboljom ocjenom. Samo je jedan iz osnovnog državnog tužilaštva disciplinski odgovarao. I to radi nedostavljanja imovinskog kartona Agenciji za sprečavanje korupcije. Utvrđene su dvije povrede Etičkog kodeksa i to zbog međusobnih odnosa zaposlenih. To su navodi iz Izvještaja o radu Tužilačkog savjeta (TS) i Državnog tužilaštva za 2021.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) su ranije objavili da je za pet godina, od 2016. do 2020, u ukupno 25 pokrenutih postupaka povrede Etičkog kodeksa u tužilaštvima, u svega četiri slučaja utvrđena povreda. U istom periodu disciplinska odgovornost utvrđivana je samo u devet predmeta, a izrečeno je šest novčanih kazni i to zbog neprijavljivanja imovine.

U Izvještaju nema detaljnih podataka o izvršenim nadzorima u tužilaštvima. Navodi se, međutim, da u većini tužilaštava nema potrebnog broja tužilaca, dok su u nekim tužilaštvima rukovodioci u v.d. stanju. Veliki problem je i nedostatak prostornog kapaciteta pa se, kako se ističe, oduzeti narkotici drže i po kancelarijama Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.

”Ne postoji adekvatan prostor za smještaj oduzetih predmeta, posebno opojne droge i oružja, već je veća količina oružja i veća količina opojne droge smještena u prostorije koje su namijenjene za preduzimanje radnji u istrazi, a manje količine opojnih droga se smještaju u kancelarijama zaposlenih”, piše u izvještaju.

Nema prostora, ali zato tužioci sjajno rade. Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija je ocijenila osam državnih tužilaca. Svi su dobili odličnu ocjenu. TS još nije izmijenio pravila za ocjenjivanje tužilaca i rukovodilaca tužilaštava, što, prema Izvještaju, planiraju za ovu godinu.

CIN-CG i CEGAS su ranije pisali i da je, u periodu od 2016. do 2021. godine, od 116 tužilaca koji rade u osnovnim, višim i Specijalnom tužilaštvu, čak njih 115 ocijenjeno ocjenom odličan.

Da nijesu baš svi tužioci besprekorni u radu, najbolje govore njihovi rezultati, ali i višegodišnja upozorenja iz Brisela da je vladavina prava najveća kočnica Crne Gore na putu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

”Rezultati reformi i dalje su ograničeni, naročito bilans ostvarenih rezultata u oblasti odgovornosti u pravosuđu”, ističe se u Izvještaju Evropske komisije (EK) za 2021.

EK je u izvještajima više puta ukazivala i da odluke Tužilačkog savjeta nijesu adekvatno obrazložene, te da bi se moralo obezbijediti da svi slučajevi koji ukazuju na disciplinsku ili etičku odgovornost budu procesuirani.

Nema odgovornosti za (ne)rad

Prema Izvještaju za 2021. godinu, Komisija za Etički kodeks državnih tužilaca trebalo je da odluči o deset predmeta. Riješeno je, međutim, samo pet.

Diciplinsko vijeće je, u prošloj godini, odlučivalo o samo dva predmeta. U jednom je utvrđeno da se radi o težem disciplinskom prekršaju (nedostavljanju podataka o imovini i prihodima) i izrečena je novčana kazna. U drugom predmetu o kojem je odlučivalo, postupak je obustavljen, jer je disciplinski tužilac odustao od optužbe prije završetka rasprave. Dakle, nije bilo utvrđivanja odgovornosti vezano za vršenje tužilačke funkcije i postupanje u konkretnim predmetima.

Izvještaj za 2021. godinu ne donosi ništa novo u smislu odgovornosti tužilaca, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

”Nema detaljnih podataka, ni obrazloženja, samo brojevi, koji građanima ne govore ništa”, zaključuje Vesković.

Komisija za Etički kodeks je donosila mišljenja isključivo na osnovu stava tužioca protiv koga je podnijeta pritužba i na osnovu uvida u spise. ”Ni u jednom slučaju nije saslušan podnosilac prijave, iako su se pritužbe uglavnom odnosile na postupanje tužioca prema podnosiocu”, naglašava Vesković.

Komisija nije podnijela nijedan predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, iako je u dva slučaja gdje je utvrdila kršenje Kodeksa bilo osnova da se to uradi, ocjenjuje Vesković.

Za prethodne dvije godine, nijedna od sedam usvojenih pritužbi na zakonitost rada tužilaca, koje su ukazivale na ozbiljno kršenje zakona, nije dovela do pokretanja disciplinskog postupka ili postupka za kršenje Etičkog kodeksa. Vesković ističe da osnovane pritužbe na rad tužilaca nijesu imale nikakvu sankciju. Tužiocima se samo ukazivalo kako da isprave propust. U HRA naglašavaju da je mnogo više pritužbi moralo biti usvojeno, posebno u pogledu postupanja državnih tužilaca po prijavama torture.

Nema podataka o prijavama odbačenim zbog zastare

Vesković ističe i da su Savjetu bili predočeni slučajevi koji su ukazivali na ozbiljne sumnje u propuste u radu tužilaca. Međutim, izostala je inicijativa TS da sve te slučajeve detaljno provjeri i pokrene postupak. Tužilački savjet je o pritužbama odlučivao neblagovremeno i neujednačeno.

”Posebno je zabrinjavajuće to što ni prošle godine nije usvojena praksa da se provjeravaju razlozi zbog kojih je došlo zastarjevanja krivičnog gonjenja, odnosno da li je do toga došlo usljed nestručnog ili nesavjesnog rada tužioca”, navela je ona.
Izvještaj za 2021. ne pokazuje ni koliki je broj odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja. Ti su podaci uvijek bili prikazani u ranijim godinama. Iz HRA upozoravaju da prethodni izvještaji o radu državnog tužilaštva pokazuju veliki procenat odbačenih krivičnih prijava zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja, i to od 70 do čak 98 procenata, koliko ih je bilo u 2018. godini.

Gazivoda: Nismo imali vremena za previše izmjena

TS u novom sastavu u punom kapacitetu radi tek od početka ove godine, a prvu sjednicu održao je u januaru ove godine.
Član TS-a Siniša Gazivoda ističe da je Nacrt izvještaja dostavljen Savjetu tek sredinom marta, a kako je zakonski rok za predaju Izvještaja Skupštini 31. mart, nije se moglo više intervenisati.

”U tom kratkom vremenskom periodu uspjeli smo da dodamo informacije koji se odnose na trajanje finansijskih istraga, sa pojedinačnim podacima za Specijalno državno tužilaštvo i Više državno tužilaštvo, te ograničenjima tih tužilaštava kada su u pitanju postupci finansijskih istraga. Izvještaj je dopunjen i u dijelu određenih informacija o pritužbama na rad tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, informacijama oko saradnje sa EUROJUST-om, informacijama o mjerama tajnog nadzora, izuzeću tužilaca”, navodi Gazivoda.

Gazivoda naglašava i da Izvještaj obuhvata period u kojem ovaj saziv TS nije bio ni konstituisan, te da je radna grupa koja je oformljena u tužilaštvu pripremala izvještaj pridržavajući se forme i sadržine koju su imali raniji izvještaji.

Dodaje da će Komisija TS za normativnu djelatnost ubrzo početi sa radom na pripremi nacrta nove metodologije, kako bi izvještaji odražavali stvarno stanje u tužilačkom sistemu Crne Gore.

Nadzor nad Specijalnim tajna?

U Izvještaju piše i da je nadzor nad radom Višeg državnog tužilaštva Podgorica obavljen početkom decembra i utvrđena je neophodnost pokretanja finansijskih istraga u fazi izviđaja ili tokom krivične istrage. U Izvještaju se ističe i potreba vođenja finansijskih istraga u bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu. O nadzoru nad Specijalnim državnim tužilaštvom u Izvještaju nema informacija, osim da je započet 27. decembra 2021. godine. CIN–CG i CEGAS su takođe nedavno pisali o tome da interna kontrola nije vršena gotovo pet godina u većini tužilaštava.

Maja BORIČIĆ

Pojedine stranke nemaju žena ni na mjestu potpredsjednice ili članice predsjedništva. Udio poslanica gotovo isti kao prošle godine u Avganistanu

U Crnoj Gori vlast u svojim rukama čvrsto drže muškarci. Oni su na čelu triju ključnih institucija u državi. Prošle su čak dvije decenije od kako je prvi, i za sada jedini put, Skupštinu Crne Gore vodila predsjednica. U Skupštini danas nema partije na čijem je čelu žena, a po pitanju procenta poslanica smo prošle godine bili u gotovo istom rangu kao Avganistan.

Ovaj problem Crnoj Gori spočitava i Evropska komisija. U posljednjem izvještaju se konstatuje da uključenost žena u političkom životu “ostaje ograničena - nema žena među liderima političkih partija i veoma malo njih u rukovodstvu partija”.

Tako su u predsjedništvu Bošnjačke stranke (BS), na primjer, do kraja prošle godine bili samo muškarci. Situacija se promijenila nakon što je predsjednik stranke Ervin Ibrahimović imenovan za potpredsjednika Skupštine. Pošto je od njega preuzela poslanički klub stranke, Kenana Strujić Harbić je po funkciji postala članica predsjedništva BS.

Mada se u programu zalaže za “učešće žena na svim nivoima odlučivanja, prisutnost u kreiranju javnih politika, posebne kvote u izbornom sistemu...”, Bošnjačka je jedna od rijetkih stranaka koja nema ženu na mjestu potpredsjednika.

”To što sam predsjednica jednog opštinskog odbora i poslanica u Skupštini Crne Gore rezultat je jedne inkluzivne političke vizije koju baštini moja stranka”, ocijenila je Strujić Harbić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Nije, međutim, odgovorila na dodatno pitanje kako komentariše to što BS do prije samo nekoliko mjeseci nije imala nijednu ženu na rukovodećim mjestima, ali je uputila čestitku ženama povodom 8. marta.

”Vjerujem da je primjer Bošnjačke stranke najbolji dokaz da žene mogu i zaslužuju da budu na mjestima odlučivanja. Jedina smo parlamentarna partija koja ima šeficu kluba poslanika”, pohvalila se ona.

Još je lošija situacija u Radničkoj partiji (RP), koja je dio poslaničkog kluba Demokratskog fronta (DF). Osim predsjednika Maksima Vučinića, njeno presjedništvo čine tri potpredsjednika i još dva člana. Među njima nema žena.

Vučinić je za CIN-CG kazao da sadašnje rukovodstvo RP izabrano na vanrednoj skupštini partije krajem 2019. godine, nakon iznenadne smrti njenog osnivača Janka Vučinića.

”Radnička je mlada partija koja ima kontinuiran rast, tako da nakon naredne redovne skupštine partije 2023. godine očekujemo zastupljenost žena od minimum 50 odsto u svim organima partije”, obećao je on, dodajući da ih ima na izbornim listama.

Situacija je bolja u partijama koje čine okosnicu DF-a - Novoj srpskoj demokratiji (NSD), Demokratskoj narodnoj partiji (DNP) i Pokretu za promjene (PzP).

Po jedno od četiri potpredsjednička mjesta u NSD i DNP pokrivaju Simonida Kordić, odnosno Maja Vukićević. Branka Bošnjak jedno od tri u PzP. Kada su u pitanju predsjedništva ovih stranaka, situacija je različita. Žene čine gotovo četvrtinu članova predsjedništva NSD, petinu u DNP-u, a šestinu u PzP-u.

Jedno od tri potpredsjednička mjesta u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) zauzima Danijela Đurović, a u petnaestočlanom predsjedništvu partije je zajedno sa Slađanom Kaluđerović.

Kada su u pitanju Demokrate, od pet potpredsjednika/ce, samo jedna je žena - Zdenka Popović. Ona je i jedna od svega tri žene u tridesetsedmočlanom predsjedništvu, kako stoji na sajtu stranke. Demokrate imaju i Demokratski savjet, u kojem su dvije žene od 13 članova.

Među tri potpredsjednika/ce Demosa je i Ksenija Milović, a u saopštenjima stranke se ističe da polovinu članova predsjedništva čine žene.

URA i SD imaju direktorke

Građanski pokret URA i Socijaldemokrate (SD) su jedine partije koje na mjestu direktora imaju žene.

Politička direktorica URA Ana Novaković Đurović kaže da je uočljivo u posljednje vrijeme stremljenje partija za imenovanjem žena na pozicijama odlučivanja, ali da je njihovo učešće u politici u Crnoj Gori još daleko od evropskih standarda kojima težimo.

”Činjenica je da su žene uglavnom udaljene od ključnog ‘pregovaračkog stola’ između političkih subjekata, i da muškarcima pripada suštinsko donošenje odluka, dok se od žena očekuje izvršavanje tih odluka. Upravo je to ono što nas odaljava od istinske ravnopravnosti”, kazala je ona za CIN-CG, dodajući da žene ne treba da doživljavaju ovakve prilike kao privilegiju i čast, već ravnopravnu mogućnost koja im jednako kao i muškarcima pripada.

Direktorica SD-a Irma Nišić je kazala da ako uzmemo u obzir činjenicu da žene čine više od polovine stanovništva u Crnoj Gori, jasno je da je njihova zastupljenost na mjestima odlučivanja nedovoljna.

”Naše pretkinje su izborile za nas pravo glasa, pravo da se obrazujemo, da radimo, pravo da odlučujemo o svojim tijelima i životima. Vidjeli smo kako kada se dešavaju retrogradni procesi uvijek prva na udaru budu prava žena i ljudska prava u cjelini. Vjerujem da svi imamo odgovornost za to da poboljšavamo društvo”, kazala je ona za CIN-CG.

Partija Dritana Abazovića ima četiri potpredsjednika/ce, među kojima je i Jovana Marović.

Partija Damira Šehovića ima tri, među kojima je i Milica Lekić.

URA ima 21 člana predsjedništva od kojih su samo četiri žene, a isti broj žena je i u dvadesetočlanom predsjedništvu SD-a.

Vuksanović Stanković: Ne želim da se žene gledaju kao broj

Socijaldemokratska partija (SDP) trenutno nema žena na potpredsjedničkom mjestu, a u dvadesetosmočlanom predsjedništvu svega su četiri. Među njima je i poslanica Draginja Vuksanović Stanković, koja je bila predsjednica te parlamentarne stranke.

Na pitanje da li se suočavala sa preprekama zbog toga što je žena dok je vodila partiju, Vuksanović Stanković kazala je za CIN-CG da unutar partije - “apsolutno ne”.

”Od strane SDP-a sam predložena kao prva žena kandidatkinja za predsjednicu države u istoriji Crne Gore, iako je predsjednik partije u tom trenutku bio Ranko Krivokapić. Oni su procijenili da treba ja da iznesem tu kandidaturu. Što se tiče ostalih aspekata van partije, nije lako ženama u politici”, kazala je ona, napominjući da je lično bila meta seksističkih napada, ali i prijetnji.

Vuksanović Stankovi ističe da ne želi da se na žene gleda kao broj, da ih bude najmanje 30 odsto na listi, već da vrijednost svake žene bude prepoznata i da ona može da iznosi odgovornost za određenu političku funkciju.

”Mislim da mi žene koje smo trenutno na poltičkoj sceni dajemo primjer kako jedna žena treba da se bori za ono što smatra da treba bude interes građana”, ocijenila je ona.

Među četiri potpredsjednika/ce Liberalne partije (LP) je i Dubravka Vujičić. Od 18 članova predsjedništva, šest su žene.

Predsjednik Andrija Popović ima sedam savjetnika/ca, među kojima su dvije žene.

Portparol LP Ammar Borančić kazao je za CIN-CG da je položaj žena u današnjoj Crnoj Gori obilježen diskriminacijom, i da zbog toga u partiji nastoje da u praksi promovišu jačanje žena na pozicijama donošenja odluka.

”Na čelu nekoliko značajnih odbora, poput Bara, Budve, Nikšića, Cetinja ili Mojkovca, nalaze se upravo žene. Forum žena LP intenzivirao je svoje djelovanje i priprema predlog inicijative 50+, koja će promovisati učešće čak preko polovine žena u strukturama partije, a nakon toga i države, umjesto dosadašnjih 30 odsto što će ženama dati zaista stvarnu moć, a ne statistički značaj”, kazao je on.

Među četiri potpredsjednika/ce Demokratske partije socijalista je i Sanja Damjanović. Ona i Aleksandra Vuković jedine su žene u šesnaestočlanom sastavu predsjedništva partije.

Neke partije imaju žene u predsjedništvu, ali ih nemaju na mjestu potpredsjednica. Iz Ujedinjene, Prave i albanskih partija nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o broju i položaju žena u stranci. Prema nezvaničnim informacijama, ove partije imaju žene u predsjedništvu, ali ne i na potpredsjedničkim pozicijama.

Grupa građana CIVIS, koja je dio koalicije “Crno na bijelo”, nema kao organ predsjedništvo, ali ima, na primjer, generalni sekretarijat. Ovaj izvršni organ broji 10 članova, od kojih su tri žene. Iz CIVIS-a su kazali da će uskoro na skupštini biti izabrani potpredsjednici i da će se voditi računa o rodnoj ravnopravnosti.

Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje obavezu da na izbornoj listi mora biti “najmanje 30 odsto kandidata manje zastupljenog pola”, te da među svaka četiri kandidata prema redosljedu na listi mora biti najmanje po jedna žena.

EK u svom posljednjem izvještaju konstatuje da izborne liste zadovoljavaju samo propisne minimume kada je u pitanju ravnopravnost polova. Neke, kao što se moglo vidjeti na nedavnom primjeru Berana, nisu ni u tome uspjele.

”Vidljivost i, što je još važnije, glas, odnosno to koliko se žene čuju u parlamentarnoj politici, direktni je odraz vidljivosti i glasa žena u crnogorskom društvu. Stav o vidljivosti žena postane brzo jasan kroz jezik koji se koristi. Dok god većina ljudi - kako žena, tako i muškaraca - u Crnoj Gori smatra da biti predsjednik ne znači isto što i biti predsjednica, (ne)vidljivost i (ne)čujnost žena će biti tu gdje jeste”, kazala je za CIN-CG Čarna Brković, docentkinja na Odjeljenju za kulturnu antropologiju Univerzitetu u Getingenu.

Ona ističe da postoji nekoliko aktivističkih organizacija koje godinama rade na prenošenju znanja i ekspertize koje imaju na državne institucije, medije i parlament. Ka primjere istakla je ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora, Centar za ženska prava i Sigurnu žensku kuću iz Podgorice, te Bona Fide Centar u Pljevljima.

Kaže da bi svi društveni akteri i akterke trebalo da pažljivo počnu da slušaju i prate šta aktivistkinje na ovu temu govore već nekoliko decenija. Postoje vrlo dobri, razrađeni mehanizmi da se protiv nevidljivosti i nečujnosti žena u političkom životu borimo - možda bi bilo vrijeme da oko ove teme Crna Gora počne da sluša i poštuje ekspertkinje, kojih zaista ima.

U medijima se posljednjih sedmica spekulisalo o sastavu nove Vlade, koju bi činio veoma mali procenat žena. U Vladi Zdravka Krivokapića od 12 ministarstava četiri vode žene.

Komentarišući pojavu izbornih lista na izborima u Beranama gdje nije bilo ni 30 odsto žena, kopredsjednice kolegijuma Ženskog kluba Branka Bošnjak i Vesna Pavićević ocijenile su da u Crnoj Gori još postoje partije koje na svaki način pokušavaju da izbrišu žene sa političke scene.

”Umjesto da idemo trasiranim putem u Evropu sa 40 odsto žena na svim izbornim listama, pojedine stranke u Beranama, na svojim listama nijesu ispoštovale ni zakonski minimum”, navode u zajedničkom saopštenju.

Crnu Goru narednih mjeseci očekuju redovni ili prijevremeni izbori u većini crnogorskih opština, ali i glavnom gradu.

Bošnjak i Pavićević saglasne su da partije koje ne teže afirmaciji rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori, ne treba ni da učestvuju u izborima.

Bošnjak: Zakonom osigurati jedno potpredsjedničko mjesto u partijama

Trenutni saziv Skupštine Crne Gore broji 22 poslanice, među kojima su četiri potpredsjednice partija a ujedno i članice presjedništva partija koje predstavljaju. U predsjedništvu partija su još pet poslanica.

”Smatram da se kroz izmjene zakona koji tretira političke partije mora propisati obavezna kvota za manje zastupljeni pol, ali i obavezujeće jedno potpredsjedničko mjesto u partijama. Time bi se stimulisalo da više žena se uključi u politiku”, kazala je za CIN-CG Bošnjak, koja je kopredsjednica Ženskog kluba Skupštine.

Trenutna situacija i ogroman broj neprimjerenih seksističkih i mizoginih napada na žene koje se bave politikom, prema njenim riječima, svakako destimuliše nove snage da uđu na politički teren.

”Nije lako biti političaraka u Crnoj Gori, posebno ako ste vidljivi i imate jasan stav, tada ste na meti, ali najčešće se ne polemiše sa vašim stavovima, već se komentariše vaš privatni život, vaš izgled, pojavnost, vaš izraz... što je nedopustivo. Nerijetko se to omakne i našim kolegama, što je nedopustivo, jer ne znam da ikad iko komentariše njih na taj način. Zato su u Crnoj Gori, punoj predrasuda, žene u politici ranjivije i izloženije napadima”.

Ženski klub osnovan je prije malo više od godinu. Među aktivnostima koje su postigle u tom periodu je da su omogućile, između ostalog, da svojim amandmanima na Krivični zakonik propisana obaveza ministarstva da moraju da vode registar počinilaca krivičnih djela protiv polnih sloboda nad maloljetnim licima, omomogućile uvećan broj pokušaja medicinski potpomognute oplodnje...

Kroz amandmansko djelovanje uspjele su da povećaju izdvajanje iz budžeta za 2022. godinu za Državni arhiv i da ta sredstva budu opredijeljena namjenski za realizaciju naučnog projekta “Žene u crnogorskoj patrijarhalnoj kulturi 1879-1918”.

”Projekat je nastao kao rezultat decenijskog rada etnološkinje i arhivistkinje Slavke Jovićević. Prvi put ćemo ‘iz ženskog pera’ imati mogućnost da se upoznamo kako su naše pretkinje živjele krajem XIX i početkom XX vijeka. Novim, rodno osviješćenim, pristupom reinterpretacije istorijskog i kulturnog identiteta crnogorske žene, nadamo se da će se ispraviti istorijska nepravda prema našim pretkinjama i dati im zasluženo mjesto u našoj istoriji i kulturi. Žensko kulturno-istorijsko nasljeđe Crne Gore zahtijeva da bude podrobnije istraženo, sačuvano od zaborava i prezentovano kao neodvojivi dio našeg ukupnog nasljeđa, a ovo je samo početak našeg doprinosa, kao Ženskog kluba, tome cilju”, saopšteno je ranije iz tog radnog tijela Skupštine.

Prema podacima Interparlamentarne unije (IPU), Crnu Goru u regionu posljednje pozicije po pitanju učešća žena u parlamentima spasava Bosna i Hercegovina.

Crna Gora ima 22 poslanice od 81 mjesta u Skupštini - 27,2 odsto, dok sjevernomakedonsko Sobranje ima 120 mjesta, od kojih 50 zauzimaju poslanice - 41,7 odsto. Srbija ima 100 poslanica od 250 poslaničkih mjesta (40 odsto), a Albanija 50 žena od 140 raspoloživih mjesta (35,7 odsto). U julu je objavljeno da među 120 mjesta u Skupštini Kosova 43 zauzimaju žene (35 odsto). BiH ima dva parlamenta, a oba su ispod crnogorskog prosjeka kada je u pitanju učešće žena.

Hrvati imali predsjednicu Vlade i države, Kosovo dvije šefice države

Mada često ističemo da smo lideri u evropskim integracijama, Crna Gora zaostaje iza Evropske unije, ali i regiona kada je u pitanju položaj žena u ključnim državnim institucijama.

Da nije bilo Vesne Perović kratko na čelu Skupštine (2001-2002), Crna Gora još ne bi mogla da se pohvali da je imala ženu na čelu parlamenta, vlade ili države.

Situacija u zemljama regiona je prilično drugačija.

Susjedna Hrvatska imala je i predsjednicu Vlade i države - Jadranku Kosor i Kolindu Grabar Kitarović.

Srbija ima premijerku Anu Brnabić, a imala je i predsjednicu Narodne skupštine Maju Gojković.

Kosovo je imalo čak dvije predsjednice države - Atifete Jahjagu i sada Vjosu Osmani.

Na čelu albanska skupštine je predsjednica Lindita Nikola.

Radmila Šekerinska je kratak period vodila makedonsku vladu u v.d. mandatu.

Bosna i Hercegovina nije imala ženu na čelu tročlanog Predsjedništva ili Vijeća ministara, ali je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, a Federacije BiH je bila Borjana Krišto.

Miloš RUDOVIĆ

U početku bješe riječ… Sve je kroz nju postalo… U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svjetlo u tami…

Ovi izvodi iz prve glave Jevanđelja po Jovanu bi trebalo da budu podsjetnik i vjernicima i nevjernicima kakva je moć riječi – logosa, tog svepočetka koje je u neprekidnom trajanju. Logos je stariji od hrišćanstva i višeslojan u svom značenju. U Homerovim spjevovima se koristi da označi riječ, iskaz, govor, razum, um, učenje, istinu, zakonitost… Stari Grci su vjerovali da sve što je bilo, sve što jeste i sve što će biti ima svoj tajanstveni logos, odnosno govor.

Snaga riječi i govora su utkani i u crnogorsku istoriju. Do riječi se držalo, njome se mjerilo čojstvo, koje je važan dio svijetle crnogorske tradicije. No, čini se da je danas malo ostalo i od svijetla koji je za vjernike logos unosio, ali i od skoposti kao legitimacije onih koji treba da vide više i dalje, pa i da vode građane i građanke ka boljem.

Živimo doba endemske devalvacije riječi, i posljedičnog gotovo svakodnevnog širenja govora mržnja i jezika netolerancije. Riječ i govor su počeli unositi tamu koja nam kao pojedincima i kao društvu zamagljuje vidik, a institucije ne pokazuju adekvatan stepen prepoznavanja opasnosti koja ispunjava tu tamu.

Zakonodavni okvir postoji i usklađen je sa međunarodnim preporukama. Međutim, sudska praksa upućuje na nedovoljno odgovornu kaznenu politiku koja dominantno kroz prekršajne postupke i novčane kazne sankcioniše prijave koje se odnose na govor mržnje. Ne postoji ni sistemsko niti institucionalno uvezivanje predmeta koji se odnose na govor mržnje, na što opominju i relevantni međunarodni izvještaji. Nezvanični papir Evropske komisije o stanju u oblasti vladavine prava iz maja 2021. godine[1] konstatuje rast prijava o relgijskim i etnički motivisanim napadima, zločinima počinjenima iz mržnje i govoru mržnje. Dodatno, borba protiv govora mržnje u Crnoj Gori se prioritizira i kroz poruke visokih zvaničnika međunarodnih međuvladinih organizacija[2].

Takođe, medijski izvještaji ukazuju da je tokom 2019. i 2020. godine trećina prijava odbačena, dok su incidentne osuđujuće presude, i to najčešće simboličnog karaktera, odnosno svega dvije presude koje su uključile i zatvorske kazne.

Mediji su osobito značajni u širenju ili ograničavanju govora mržnje. Agencija za elektronske medije, početkom ove godine, privremeno je zabranila reemitovanje određenih emisija sa Happy TV, čije je sjedište u Srbiji. AEM “je imao u vidu da se u navedenim programskim sadržajima koristi pogrdno, uvredljivo ili uznemiravajuće izražavanje koje podstiče intenzivne negativne emocije, iskazivanje neprijateljstva ili želju za diskriminacijom, kao i omalovažavanje ili obezvrjeđivanje pripadnika crnogorske nacionalnosti, negiranjem njihovog nacionalnog identiteta i posebnosti,” stoji u zvaničnom saopštenju ovog regulatora[3]. No, time problemi nisu riješeni, jer “srećna” TV iz regiona ima sljedbenika koji revnosno siju ili raspiruju govor mržnje u Crnoj Gori, ali to, nažalost, ostaje van domena intervencije i regulatora i samoregulatora.

Istraživanje američkog Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), iz avgusta 2020. godine, ukazuje da više od četvrtine građana i građanki slobodu izražavanja pozicionira kao stub funkcionalne demokratije. Istovremeno, gotovo 90% njih je izrazilo zabrinutost zbog govora mržnje u izbornoj kampanji. Na to se, nakon izbora, nadovezuje rastući trend govora mržnje, javnog slavljenja ratnih zločinaca, lavina najprizemnijih uvreda i kleveta prema neistomišljenicima, kao i nikad izraženija mizoginija, a posebno prema ženama u javnoj sferi.

Brojni su i primjeri zvaničnika koji biraju ovaj “izraz” za javne “polemike”, koje imaju više karakter ad hominem napada i pokušaja diskreditacije onih prema kojima se to personalno upućuje ili struktura/organizacija kojima pripadaju, nego argumentovanih rasprava.

Takođe, i izjavljeni govor mržnje postaje još veći problem ukoliko mu se da medijska pažnja, odnosno ukoliko se dozvoli da takav govor bude nekritički distribuiran ka čitaocima/gledaocima/slušaocima, a što se dešava kroz pojedine crnogorske medije.

Osim što u govoru mržnje, ili afirmaciji onih koji su prepoznati po ovom govoru, prednjače političari, brine što i u obrazovni sistem i institucije kulture ulaze reprezenti takvog „novogovora“. Na drugoj strani, ohrabruju sve češće javne osude koje u razvijenom demokratskom društvu vode do smjena, ostavki ili otpuštanja takvih lica, ali u crnogorskom kontekstu to, još uvijek i nažalost, ima ograničen uticaj.

Selektivnost u adresiranju govora mržnje od strane nadležnih institucija nije dobar put. Tužilaštvo se djelimično pokazalo efikasnim u određenim individualnim slučajevima, ali nikada kad je govor mržnje ispoljen od strane javnih ličnosti ili nosilaca javnih funkcija, odnosno do sada nijesu zabilježene takve presude iako je u pojedinim slučajevima nesumnjivo bilo elemenata prekršajne, ali i krivične odgovornosti. Podsjećanja radi, poslanicima je garantovan imunitet od krivične odgovornosti, ali oni i dalje mogu biti prekršajno gonjeni, a što bi moglo imati i šire preventivno dejstvo.

Konačno, potcjenjivanje ovog problema samo generiše druge slične, poput rasizma čiji smo izraz nedavno imali i u odnosu na djecu afričkog porijekla u Podgorici[4]. A u duboko polarizovanom crnogorskom društvu govor mržnje može, u situacijama naglašenih tenzija, dovesti i do eskalacije drugih vidova nasilja. Zato je važno da na vrijeme počnemo razgrtati tamu u kojoj nas je govor mržnje uveo i uspostavljati princip nulte toleranciju prema onima koji ga zastupaju. Time jedino možemo revitalizovati riječ, logos sa kojim sve počinje i razum koji treba da nas vodi u progres. Odgovornost za to nosimo svi.

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

[1] https://media.cgo-cce.org/2021/06/RoL-Non-Paper-2021-1.pdf

[2] https://montenegro.un.org/en/160494-social-cohesion-and-fighting-hate-speech-heart-visit-special-adviser-prevention-genocide

[3] https://aemcg.org/wp-content/uploads/2022/01/Saopstenje-SAEM-o-ogranicenju-reemitovanja-programa.pdf

[4] https://www.vijesti.me/vijesti/crna-hronika/596566/up-prekrsajna-prijava-protiv-jedne-osobe-zbog-vrijedjanja-djece-u-tc-delta-city

Žrtve dječjeg ugovorenog braka pate od brojnih posljedica uzrokovanih traumatskim iskustvom, zlostavljanjem, iskorištavanjem i ponižavanjem, poručeno je sa trodnevnog treninga koji je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u Ulcinju.
“Posljedice na zdravlje mogu biti duboke i dugotrajne”, kazala je psihološkinja Centar za romske inicijative Jovana Knežević.
Izazovi u zadovoljenju potreba žrtava dječjeg ugovorenog braka su, između ostalog,narušeno povjerenje u druge, osjećaj gubitka kontrole nad svojim životom, jezička barijera ali i dostupnost usluga i neizvjestan boravišni status žrtve.
Upravo temama dječjih ugovorenih brakova i trafikinga pripadnika romske i egipćanske populacije mora se posvetiti posebna pažnja, kako bi se zaštitile žrtve ali i ukazalo na probleme u sistemu, kazala je na treningu direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović.
O specifičnosti i ranjivost romske populacije na treningu je govorila Fana Delija iz CRI, dok je Knežević govorila o integraciji žrtava dječjeg trafikinga i žrtvi ugovorenih brakova.
O međunarodnoj praksi i propisima i nacionalnom zakonodavnom okviru govorio je Slavko Milić iz Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije Ministarstva unutrašnjih poslova MUP.
Na treningu su učestvovali i glavni i odgovorni urednik nedjeljnika “Monitor” Esad Kočan, i Elvis Beriša, izvršni dorektor NVO Koračajte sa nama.
Treningu su prisustvovali i novinari  redakcije UL-info.
CIN-CG će u partnerstvu sa CRI u naredne dvije godine sprovoditi projekat “RE zajednica: zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje i socijalna prava”.
Glavni cilj projekta je osnaživanje RE zajednice kroz lakši pristup zdravstvu, obrazovanju, zapošljavanju, socijalnim i drugim pravima ove populacije u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na žene i djevojčice. Akcenat će biti i na efektima pandemije COVID-19 na poziciju pripadnika/ca RE, koja je zbog svog položaja posebno osjetljiva na sve vrste kriza.

Ukratko o rezultatima projekta: ,,Skupa možemo više: Zajedno do jednakosti”, koji je Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) realizovao u okviru programa ,,Media for all” podržanog od strane Britanskog savjeta.

Jedan od glavnih zagađivača sa brodova posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture

Sumpor-dioksid (SO2), jedan od glavnih zagađivača sa kruzera, posebno je štetan po kamene strukture, koje su glavno obilježje kotorske arhitekture i kulturne baštine ovog jedinstvenog predjela.

Područje Kotora, koje se od 1979. godine nalazi pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), ugostilo je od obnove nezavisnosti do kraja prošle godine oko 4.800 brodova, sa kojih je stiglo više od četiri miliona putnika.

”Svjedoci smo gustog dima koji se nadvija nad zalivom dok u njega uplovljavaju kruzeri. Jedan od sastojaka ovog dima je i sumpor. Kruzeri uglavnom koriste gorivo koje nije kvalitetno, sa visokim procentom sumpora”, tvrdi u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) konzervatorka-restauratorka Centra za konzervaciju i arheologiju Jasminka Grgurević.

Za ovu turističku sezonu slavodobitno se najavljuje veliki broj kruzera u zalivu, a slabo ko razmišlja kakve posljedice ovi mega brodovi ostavljaju na zaštićeno područje.

Stručnjaci za CIN-CG ističu da kruzeri ispuštaju velike količine različitih otrovnih čestica i gasova, ali da je po kamene strukture sumpor posebno štetan, jer u kontaktu sa atmosferom dolazi do staranje sumporne kiseline i kisele kiše.

Iz Centra za konzervaciju i arheologiju (CKA) ističu da kisele kiše najštetnije utiču na sve materijale graditeljskog nasljeđa, naročiti u područjima gdje su padavine česte i ukoliko se nalaze u blizini slanih voda, kao što je slučaj sa Kotorom. Sumpor ubrzava razgradnju kamena.

U prisustvu produžene vlažnosti, krečnjački materijal se pod dejstvom sumpora pretvara u takozvani gipsani kamen, koji prilikom kristalizacije značajno povećava svoju zapreminu i tako izaziva unutrašnja naprezanja i destrukciju kamena.

Grgurević objašnjava da je za gradnju u zaštićenom području kroz istoriju u najvećoj mjeri korišten tamošnji krečnjak, ali i različite vrste uvezenog kamena.

”Kamen je nerijetko dopreman brodovima iz korčulanskih, bračkih ili mletačkih kamenoloma. Uvezeni kamen koristio se za izradu dekorativnih elementa na fasadama, a nekada su oblagane i fasade u cjelini”, kazala je Grgurević za CIN-CG.

Navodi da su fasade nekih od najimpozantnijih građevina na području Kotora izrađene od korčulanskog kamena - Bogorodičin hram na Prčanju, prednje fasade crkve Svetog Eustahija u Dobroti i crkve Pomoćnice kršćana na Mulu.

Štetnim uticajima sumpora posebno su izložene tzv. meke vrste kamena, primjera radi krečnjaci od kojih je sagrađen veliki broj objekata na području Kotora, između ostalog i gradski bedemi.

”Moguće je da ovi uticaji sumpora danas nijesu optički sagledivi, ili se zbog nepoznavanja materije tumače kao mehanička oštećenja kamena, ali nesporno je da postoje i da mogu izazvati dugotrajna i ozbiljna ‘oboljenja’ kamena”, kazala je Grgurević.

Podsjeća da su istraživanja koja su rađena u Parizu 1960-ih godina pokazala da se povećan procenat sumpora u vazduhu zadržava na kamenu i mijenja njegovu površinu pretvarajući je u kalcijum-sulfat za oko 50 odsto, te da istovremeno prodire i u dubinu kamena.

Pored sumpora, ugljen-dioksid i azot, koje takđe emituju kruzeri, nanose štetu.

”Istraživanja uticaja gasova koje emituju kruzeri u zalivu na kulturna dobra i područje nijesu rađena”, kaže Grgurević i ističe da bi zbog velikog broja brodova bio neophodan monitoring i zaštita od negativnih uticaja.

Prelaziti na kvalitetnije gorivo

Stručnjaci su saglasni da bi kruzeri trebalo da prelaze na kvalitetnije gorivo, sa manje sumpora, jer se tako smanjuju i ostale čestice.

Profesor Pomorskog fakulteta Danilo Nikolić pojašnjava da se sumpor dioksid nalazi u gasovima kao posljedica sagorijevanja fosilnih goriva. Ističe da bi rješenje bilo da se smanji protok i drumskog i pomorskog transporta, ali i da je važno čišćenje građevina od bakterija koje utiču na razlaganje kamena.

”Postoje i nove tehnologije koje bi mogle značajno zaštititi razlaganje krečnjaka i uništavanje građevina”, navodi Nikolić.

Profesor sa američkog Univerziteta Džons Hopkins, Rajan Dejvid Kenedi, za CIN-CG takođe ističe da na građevine mogu da utiču kiseline koje je podstaklo zagađenje.

”Teško loživa ulja (HFO) imaju visok sadržaj sumpora i to je razlog za zabrinutost. Zagađivači kao što je sumpor dioksid su veoma štetni za infrastrukturu. Čistija goriva mogu smanjiti probleme zagađenja vazduha i štetne efekte na građevine”, kazao je Kenedi, ističući da je on mjerio suspendovane PM čestice na palubama kruzera, ali ne i količine sumpor dioksida.

Uz dim i maglu, sumpor dioksid je glavni uzrok nastajanja “smoga”, koji pored toga što štetno utiče na biljke i ljude djeluje i korozivno na konstrukcijske materijale, kamen, beton, željezo. Na spomenicima kulture često se zbog toga stvaraju crne naslage.

”Problem je korozivno dejstvo na konstrukcijske materijale, kao i krovne pokrivače, posebno ako su rađeni od metalnih legura, i mogu imati izuzetno velike posljedice na nepokretnu kulturnu baštinu”, kazali su za CIN-CG iz Centra za konzervaciju i arheologiju.

Direktor kotorskog ogranka Centra za konzervaciju i arheologiju Boris Kustudić za CIN-CG naglašava da mi nemamo istraživanja o uticaju kruzera na građevine, ali da su oni ispitivali kotorske bedeme koji su, ističe, potpuno zapušteni, imaju puno pukotina i na njih su potvrđuje prevashodno uticale kisele kiše i lišajevi. Ističe da je neophodno redovno održavati kotorske bedeme i pravilno ih valorizovati, jer se, kako je ocijenio, to do sada radilo nestručno i laički.

Mjerna stanica u Kotoru postavljena tek pred pandemiju

Prema svim međunarodnim istraživanjima, puno se veća količina sumpora emituje iz kruzera, nego iz vozila.

”Kruzer MS Roterdam emituje istu količinu sumpora u tri mjeseca, kao 12 miliona automobila tokom godine”, navodi se u analizi Cruise market watcha, sajta koji se bavi istraživanjem kruzera.

Iako su međunarodna istraživanja pokazala da kruzeri važe za jednog od najvećih zagađivača, Kotor je vjerovatno jedina evropska luka za putničke brodove u kojoj je vazduh, prema zvaničnim podacima, odličnog kvaliteta.

To je najvjerovatnije zbog toga što je, prema istraživanju CIN-CG, jedina mjerna stanica Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) u tom gradu postavljena svega nekoliko mjeseci prije izbijanja pandemije koronavirusa, koja je, između ostalog, dovela i do obustave kruzing turizma.

Ovogodišnja sezona u Kotoru je počela krajem februara, kada je u zaliv uplovio kruzer “Bolette”. Tada je oprema koju je nedavno postavio Centar za istraživanje, inovacije i preduzetništvo (CIIP) pri Pomorskom fakultetu zabilježio drastičan rast štetnih PM2.5 i PM10 čestica.

Profesor Nikolić, koji vodi CIIP, ističe da je neophodno da se kontroliše koje vrste goriva sagorijevaju prilikom sidrenja kruzera. Bilo bi dobro i da se smanji maksimalni broj kruzera na dan, ali i da se neki kruzeri prebace u luku Zelenika.

CIIP Pomorskog fakulteta je uradio procjenu emisije štetnih gasova i čestica od kruzera u zalivu za 2015. godinu. Po toj procjeni, tada je moglo biti emitovano gotovo osam tona sumpor dioksida u lakom, a preko 418 tona u teškom gorivu koje koriste kruzeri.

Situacija bi trebalo da bude jasnija sredinom godine, kada, osim mjerne stanice EPA, na različitim djelovima zaliva budu postavljene četiri mjerne stanice CIIP.

”Pomoću uređaja pokušaćemo da ustanovimo trend zagađivača u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera”, pojašnjava Nikolić za CIN-CG.

U zalivu trenutno može da pristane više kruzera odjednom. Glavni vez je kod Starog grada. Tu su još tri sidrišta - jedan preko puta Luke Kotor, drugi ispred Pomorskog fakulteta, a treći u Ljutoj. U toku dana su, prema nezvaničnim informacijama, u Kotor uplovljavala i po četiri broda.

Profesor Nikolić objašnjava da bi trebalo vidjeti koja od tih pozicija ostavlja najmanje čestica u zalivu.

”Možda bi trebalo da se sidre u Tivatski zaliv, a onda da se električnim plovilima putnici dovoze do Kotora. Autobusi nijesu rješenje, opet će zagađivati okolinu”, ocjenjuje profesor.

Sa brodova 20 puta veće zagađenje nego u prometnoj ulici

Predstavnici kotorskog i splitskog Pomorskog fakulteta izračunali su da su kruzeri 2018. godine u Boki, između ostalog, emitovali 63,9 tona sumpor-dioksida, a 62,4 tone PM čestica, navodi se u istraživanju objavljenom u naučnom žurnalu “ToMS”.

Njemačka NVO Nature and Biodiversity Conservation Union (NABU) je tajno izmjerila da je na palubi jednog putničkog broda koncentracija opasnih čestica za 20 puta veća nego u prometnoj ulici i 200 puta više nego na čistom vazduhu.

Profesor Kenedi objavio je početkom 2019. godine izvještaj “Istraga o zagađenju vazduha na palubi četiri kruzera”. Istraživanje je pokazalo da su “koncentracije PM čestica na palubi ovih brodova uporediva sa koncentracijama izmjerenim u zagađenim gradovima, uključujući Peking i Santjago”. Kineska i čileanska prijestonica uglavnom su u samom vrhu lista najzagađenijih gradova u svijetu. U Kotoru je najmanje jedne godine uplovljavao brod kompanije “Karnival”, čije je kruzere Kenedi ispitivao.

Kenedi, u razgovoru za CIN-CG, navodi da bi idealno bilo da kruzeri ne budu na pogon od fosilnih goriva, te da je jedan od načina da se poboljša situacija da se pređe na čistija goriva i postavljanje filtera na kruzerima.

Crna Gora je još u martu 2013. godine potvrdila Aneks 6 Konvencije MARPOL, kojim je ograničena emisija zagađivača sa brodova, uključujući i kruzere. U evropskim lukama dozvoljena mjera za količinu sumpora u gorivu je 0,1 odsto.

Inspektor Inspekcije sigurnosti plovidbe Željko Lompar je za CIN-CG rekao da su vršili kontrolu tankova na brodovima.

”Prije nego brod dođe, ali i kod najave isplovljenja, dužan je da inspekciji pošalje količinu svakog goriva po tankovima. Upoređenjem dva stanja lako se utvrdi koje je brod gorivo trošio u luci Kotor”, naveo je on.

Dodaje da je inspekcija utvrdila nepravilnosti jedino kada je “očigledan crni dim izlazio kao pojačana emisija ugljen-dioksida”, ali da nijesu izricali kazne, jer se radilo o greškama na uređajima (kotlovi ili generatori).

On pojašnjava da mjerenja sumpora u gorivu vrše laboratorije i inspektor ako posumnja na kvalitet goriva.

”U Crnoj Gori do sada nijesmo imali takve slučajeve”, kazao je Lompar.

Nadležni tvrde da je vazduh za peticu

Mada je postavljena u oktobru 2019. godine, podaci sa mjerne stanice EPA, u naselju Dobrota, se nijesu ni mogli smatrati u potpunosti relevantnim, jer, prema podacima CIN-CG-a, nije bila servisirana. Taj problem je, zbog tenderskih procedura, riješen nakon više od dvije godine u decembru 2021.

”Pošto nismo imali kruzere dvije godine, ova mjerenja koja imamo možemo nazvati nekim nultim stanjem. Ako se desi da kad krenu kruzeri, mi registrujemo promjenu koncentracija, to već inicira na to da se uticaj desio i to već vodi ka tome da razmatramo uvođenje novih parametara i novih mjernih mjesta”, pojašnjava savjetnica EPA za kvalitet vazduha Gordana Đukanović.

Stanicu iz Tivta, dodaje ona, premjestili su u Kotor upravo zbog kruzera. Ona pojašnjava da mjerna stanica mjeri glavne zagađivače iz drumskog i pomorskog saobraćaja.

Na pitanje zašto je mjerna stanica u Kotoru postavljena tek krajem 2019, objašnjava da su sredstva odobrena 2014, ali da su opremu dobili tek u aprilu 2019. godine.

”Za devet stanica koje trenutno imamo samo za održavanje potrebno je 300.000 eura godišnje”, navodi Đukanović.

Zaključuje da su i opštine propustile da izvrše lokalni monitoring, te da jedino Podgorica ima opštinsku stanicu za mjerenje vazduha.

Lokalna samouprava po Zakonu o zaštiti vazduha može sama da vrši monitoring zagađenja vazduha.

Opština Kotor nije iskoristila ovu mogućnost, a novinarima CIN-CG-a nijesu pojasnili zašto. Iz Opštine su istakli da kruzeri koji uplovljavaju u zaliv poštuju međunarodne standarde koji se tiču unutrašnjih voda i nadzor nad tim sprovodi Luka i inspektori sigurnosti plovidbe.

”Brodovi moraju imati Međunarodno svjedočanstvo o sprečavanju zagađenja vazduha, emisijama iz motora i potvrdu o karakteristikama pogonskog goriva”, navode iz kotorske Opštine.

U Studiji procjene uticaja boravišnog i kruzing turizma na istorijsko jezgro Kotora, koja je rađena još 2014. godine, navodi se da se turisti sa kruzera u prosjeku zadržavaju oko sedam sati. Putnika sa kruzera je 1990. godine bilo tek oko 11.000, dok je 2014. taj broj porastao na čak 305.000.

”Masovnost koja karakteriše kruzi turizam (ali i izletnički turizam - turisti koji dolaze izletničkim autobusima i ostali gosti) može prouzrokovati povećanje buke, gužve, otpada, promjenu namjene poslovnih prostora...”, dodaju iz Opštine.

Sa druge strane, ističu, da se pozitivni uticaji ogledaju kroz prihode od naplate turističkih taksi i lučkih usluga, potrošnja u ugostiteljskim i prodajnim objektima.

”Prihode koje ubira opština po ovom osnovu ima značajno učešće u budžetu, iz koga se izdvajaju sredstva za održavanje i rekonstrukciju objekata kulturne baštine”, zaključuju iz kotorske Opštine.

Oni nijesu željeli da kažu koliko opština godišnje prihoduje od kruzing turizma.

Prosječno je godišnje bilo po više stotina brodova i po više stotina hiljada turista u Kotoru, sve do 2020. godine, kada je svijet zahvaćen pandemijom koronavirusa. Te godine uplovilo je samo devet brodova sa 3.905 putnika, dok je 2021. godine taj broj porastao na 64 broda i 9.139 putnika. Ovdje su uračunate i jahte i putnici sa jahti.

U izvještaju Turističke organizacije Kotor (TOK) se napominje da se grad, u vrijeme intenzivnog boravka kruzera, suočava sa saobraćajnim gužvama, a da se gradska privreda u velikoj mjeri oslanja na prihode od izletničkog turizma, što iz Starog grada istiskuje djelatnosti koje su potrebne za funkcionisanje domicilnog stanovništva.

Mještani sa kojima smo razgovarali takođe su ukazali da su zbog podignutih cijena rente iz Starog grada istisnute desetine lokalnih privrednika, uglavnom zanatlija, te da su oni ustupili mjesta restoranima i suvenirnicama.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) su za CIN-CG rekli da je najavljeno da će ove sezone oko 250 kruzera uploviti u zaliv, ali nas za pitanja o eventualnom ograničenju broja brodova koji mogu u isto vrijeme uploviti u zaliv i promjeni mjesta sidrenja upućuju na Luku Kotor, a Luka Kotor na njih.

I dok institucije prebacuju nadležnost jedni na druge, osim neispitanog uticaja na građevine i zagađenje vazduha, Crna Gora još nije ispitala ni uticaj kruzera na morski ekosistem.

Veliki problem mogu da predstavljaju i balastne vode sa kruzera. Direktor Instituta za biologiju mora Aleksandar Joksimović kazao je da je u planu da se sprovede monitoring uticaja kruzera na morski ekosistem Boke. “Kada će on biti odobren, za sada nemamo informaciju”, kazao je on kratko za CIN-CG.

Iz Ministarstva ističu da su budžetom za ovu godinu planirana određena sredstva za izradu analize optimizacije pomorskog saobraćaja u Bokokotorskom zalivu u cilju unapređenja sigurnosti pomorske plovidbe i umanjenja njegovog uticaja na biodiverzitet mora i druge parametre životne sredine.

”Smatramo da će kvalitetna analiza, ali i konkretizovanje saradnje na relaciji MKI, Agencije za zaštitu životne sredine, Fakulteta za pomorstva Kotor i Luke Kotor doprinijeti zaštiti ovog područja”, zaključuju iz MKI.

Norveška traži kruzere na električni pogon, Hrvatska ograničila broj

Profesor Nikolić ističe da je u Norveškoj za Gejrajger fjord, koji je vrlo sličan našem zalivu i takođe pod zaštitom UNESCO, njihova vlada odredila da bi kruzeri koji ulaze u fjord do 2026. godine trebalo da obezbijede brodove na električni pogon.

”Problem jeste da se napravi kruzer na električni pogon, ali bi se mogli kruzeri sidriti van tog fjorda i ići manjim brodovima na električni pogon do tamo. Tako nešto bi trebalo uraditi i ovdje”, ocijenio je profesor Pomorskog fakulteta.

U Dubrovniku u luci postoje sistemi koje prate zagađivače u vazduhu sa dolaskom i odlaskom kruzera, ograničili su broj kruzera, kao i mjesto sidrenja... a pod uticajem UNESCO i broj putnika koji mogu posjetiti grad unutar njegovih bedema.

Maja Boričić
Miloš Rudović