Uprava Zavoda za školstvo u oktobru informisana da dio učenika trpi nasilje, ali nije odmah adekvatno reagovala. Više roditelja i djece žalilo se na zabrinjavajuće višegodišnje ponašanje nastavnika fizičkog vaspitanja

Đurđa Radulović 

Nastanik fizičkog vaspitanja i kulture I. R, u OŠ Branko Božović, privremeno je udaljen iz nastave u februaru ove godine zbog navodnog agresivnog ponašanja i sumnji u seksualno uznemiravanje učenica.  To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdila uprava OŠ Branko Božović i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI). Kako tvrde iz ovih institucija, slučaj ispituju nadležni organi. Ipak, iz ODT Podgorica kazali su da su na zahtjev CIN-CG pokušali da nađu prijavu ovog slučaja, ali do trenutka objave ovog teksta to nijesu uspjeli. 

Dojava o problematičnom ponašanju nastavnika, stigla je anonimno, potpisana  ,,Roditelji učenika OŠ Branko Božović“, na adresu Ministarstva prosvjete, nauke, inovacija (MPNI) sredinom februara, i tada je Ministarstvo pokrenulo ispitivanje cijelog slučaja, kazala je za CIN-CG direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje pri MPNI-ju, Svetlana Drobnjak. 

,,Čim sam saznala, preduzela sam sve radnje iz svoje nadležnosti i obratila sam se svim nadležnim organima“, kazala je za CIN-CG direktorica škole  Branko Božović, Biljana Stamatović.  Stamatović nije odgovorala na dodatna pitanja CIN- CG o tome kada je i kako saznala za problematično ponašanje nastavnika, niti je dostavila traženu dokumentaciju o slučaju.

Nastavnik je suspendovan u februaru nakon anonimne prijave MPNI-ju, iako se za njegovo neadekvatno ponašnaje zna godinama. To je za CIN-CG potvrdilo više sagovornika, uključujući roditelje djece te škole i bivše učenike/ce.  

Kao i na više drugih adresa i u CIN-CG stigla je, krajem februara,  anonimna dojava, u kojoj se navodi da su zaposleni Zavoda za školstvo Crne Gore, prilikom redovnog nadzora škole Branko Božović, još u oktobru 2024.  bili informisani o neadekvatnom ponašanju nastavnika I. R. prema učenicima/cama. Ipak, kako se navodi, institucije nijesu preduzele važne korake da ispitaju slučaj, sve do prijave roditelja MPNI-ju u februaru.

CIN-CG je imao na uvid  izvještaj o nadzoru OŠ Branko Božović izvršenom u oktobru,  u kojem se navodi da je 15 odstro učenika OŠ Branko Božović prijavilo da u školi trpe fizičko nasilje, a 13 odsto se žalilo na verbalno nasilja od strane nastavnog osoblja, ali se ne navode imena nastavnika.

Iz Zavoda tvrde da su nakon saznanja da je određeni broj učenika prijavio nasilje prilikom oktobarskog nadzora kontaktirali Prosvjetnu inspekciju MPNI-ja, što je i bila njihova zakonska obaveza. Ipak nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada su to učinili.  Ni iz Prosvjetne inspekcije nijesu odgovorili na upite CIN-CG o slučaju i kojeg datuma su informisani o njemu. 

Upada djevojčicama u svlačionice 

Zavod je, nakon što ga je MPNI obavijestila o anonimnoj prijavi, pokrenuo vanrednu kontrolu OŠ Branko Božović, prije dvije nedjelje. Tom prilikom je anketu koja se tiče nasilja i neprimjerenog ponašanja nastavnika u školi, popunilo oko 60 učenika, kazali su za CIN-CG iz MPNI-ja. CIN-CG je imao uvid u odgovore učenika. Često su navodili da nastavnik fizičkog, kojem se ne navodi ime ili inicajali, ,,upada djevojčicama u svlačionice“, ,,čudno gleda djevojčice“, ,,neprimjereno dodiruje djevojčice“. Dječaci su uglavnom odgovarali da se neprimjereno ponašanje odnosi na djevojčice, ali i da zna da prema njima bude grub, da zna da udari djecu, viče.

,,Nastavnik fizičkog nas neoprestalno dodiruje“, odgovor je jedne od učenica. ,,Natavnik fizičkog stalno ulazi u ženske svlačionice dok se presvlačimo’’, primjer je još jednog odgovora, kakav se često našao u upitniku.  Više djevojaka je zaokružilo da nastavnik kad uđe u svlačionicu, napomene djevojčicama da budu opuštene jer ,,i on ima kćerke“. 

Dječaci su se, pak, požalili na agresivnost ovog nastavnika: ,,Prema djevojkama je pedofilan, a prema nama ponekad agresivan“, jedan je odgovora navedenih u anketi. ,,Zna da digne ruku“, ,,Jednom je dvojici opalio šamar, takođe je nekog udario ključem ili pištaljkom“, takođe su neki od odgovora. 

Iz Zavoda za školstvo kazali su da je sačinjen izvještaj i o ovom nadzoru, te da su ,,dali preporuke kako bi škola obezbijedila sistematičnu zaštitu učenika/ca od nasilja, sinhronizovanim djelovanjem pedagoško-psihološke službe, uprave škole, odjeljenjskih starješina, nastavnika, stručnih organa i roditelja/staratelja”. 

Ipak ni oni, ni OŠ Branko Božović nijesu dostavili izvještaj o ovom nadzoru na zahtjev CIN-CG. 

Majka jedne djovjčice iz te škole, koja je insistirala na anonimnosti, kazala je da se za problematično ponašanje tog nastavnika zna godinama, i da je često slušala priče da upada djevojčicama u svlačionice, da odmjerava, i slično. 

Priča o seksualnom uznemiravanju u školama u Crnoj Gori postala je tema, nakon nedavnog objelodanjenog sličaja u Gimnaziji Slobodan Škerović. Prema istraživanjima CIN-CG ovaj problem, koji je dugo guran pod tepih, prisutan je i u drugim sredinama, a nastavnici i profesori ostaju nekažnjeni jer ih institucije i patrijahalna kultara štite. 

Više flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošlo je nekažnjeno od strane prvosuđa, iako Crna Gora ima dobar zakonski okvir za sankcionisanje ovih pojava

Alen Hadžović

Presuda u slučajevima govora mržnje u Crnoj Gori gotovo da nema. Posebno zabrinjavajuće je to što jezik mržnje i pozivi na nasilje i netoleranciju dolaze i od predstavnika najviših državnih funkcija. I ostaju nekažnjeni

,,Crna Gora ima solidne zakonske mogućnosti za borbu protiv govora mržnje, ali je problem nedosljedna primjena u praksi, ocjenjuje za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vesna Rajković Nenadić iz Instituta za medije.

Nekoliko svježih flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošli su nekažnjeno od strane prvosuđa. 

Proslavu 166 godina od jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, bitke na Grahovcu, gradonačelnik Nikšića, Marko Kovačević, obilježio je riječima: „Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati“. I pored najava, koalicioni partneri u Nikšiću nijesu kaznili raskidom saveza ovakav gradonačelnikov manir, a Više državno tužilaštvo (VDT) još uvijek izviđa ovaj slučaj.

Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, u junu 2021, Kovačević je na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid: „Uostalom, mislim da nije bilo genocida u Srebrenici i mislim da sam time sve rekao“. Zbog negiranja genocida u Srebrenici, VDT u Podgorici je u septembru 2021. podiglo optužni prijedlog. Krivični zakonik je jasan i za negiranje genocida predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, Viši sud u Podgorici oslobodio je Kovačevića. Utvrdio je da svojom izjavom nije izazivao nacionalnu i vjersku mržnju.

Kovačević je prokomentarisao da za razliku od njega, niko ne dovodi u pitanje govor Mila Đukanovića i Danijela Živkovića, kako je naveo, „zbog mnogo eksplicitnijih stvari“.

Primjera mržnje koje nije stigla ,,ruka pravde” ima i sa druge strane političkog spektra u Crnoj Gori.

Bivši premijer, predsjednik i trodecenijski lider DPS-a, Milo Đukanović, je u intervjuu koji je dao nekoliko mjeseci nakon što je izgubio izbore konstatovao da je crnogorsko društvo – društvo osvetnika. Pominjao je ćeraniju, krvnu osvetu, revanšizam... Iz Višeg tužilaštva u Podgorici su saopštili da nema osnova za pokretanje postupka protiv Đukanovića zbog njegovih izjava u ovom intervjuu.

Predsjednik DPS-a, Danijel Živković, izjavio je da će u slučaju hapšenja bivšeg partijskog šefa Đukanovića njihov odgovor biti radikalan.

U Crnoj Gori i mediji ostaju nekažnjeni zbog jezika mržnje.

“Podsjetimo se slučaja bivših poslanica Božene Jelušić i Suade Zoronjić koje je objavio portal Aktuelno, takođe medij prepoznat po širenju najspornijeg sadržaja, često i govora mržnje. Taj sporni tekst je i dalje dostupan javnosti. Važno je da napomenem da je Zakonom o medijima propisano da sudovi mogu da blokiraju medijski sadržaj i to po hitnom postupku ukoliko ima elemenata koji su kritično inkriminisani”, kaže za CIN-CG Rajković Nenadić.

Ta odredba, navodi ona, nije posljednjih godina primijenjena u praksi. “Usvajanjem novog Zakona o medijima svako zainteresovano lice može da traži od suda da blokira medijski sadržaj, jer je do usvajanja novog zakona, na ljeto prošle godine, to mogao samo državni tužilac. To je ona od bitnih novina u novom zakonu i ja pozivam sve da je koriste”, navodi ona. 

Podsjeća i na slučaj bivšeg poslanika i predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića koji je je na Tviteru objavio izmijenjenu privatnu fotografiju bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Janka Odovića.

,,On je to objavio uz neprimjereni komentar u kojem je aludirao na njegovo seksualno opredjeljenje. Medojevićev partijski kolega Nikola Bajčetić ranije je na Tviteru takođe uputio teške uvrede LGBT osobama”, kaže Rajković Nenadić.

Govor mržnje sastavni dio nekoliko krivičnih djela

Govor mržnje je prema crnogorskom zakonodavstvu itekako kažnjiv i sastavni je dio nekoliko krivičnih djela. Krivični zakonik Crne Gore utvrđuje mržnju prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovjesti, saglasna je naša sagovornica.

Takođe i zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Za one koji podstiču na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Za one koji šire ideje o superiornosti jedne rase nad drugom ili propagiraju mržnju ili netrpeljivost po osnovu rase, pola, invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva ili podstiču na rasnu ili drugu diskriminaciju, propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ovo pitanje tretirano je i Zakonom o javnom redu i miru koji predviđa da će se onaj ko na javnom mjestu govorom, natpisom, znakom ili na drugi način vrijeđa drugog po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 250 do 1.500 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.

,,Problem je međutim što sudovi često nedosljedno primjenjuju zakonske propise. Često se ne zna granica između krivičnog djela i prekršaja, što je potrebno i zakonski jasnije definisati kako bi predstavnicima pravosuđa ostalo manje dilema. Ipak smatram da predstavnici pravosuđa moraju prolaziti više obuka i više raditi po pitanju govora mržnje. Ohrabruje, međutim, što mlađe sudije u osnovnim sudovima sve češće donose presude pozivajuči se na praksu Evropskog suda”, smatra Rajković Nenadić.

Iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman), odgovarajući na naša pitanja, napomenuli su da se zbog prisutnosti govora mržnje, pretežno na internetu, zahtijeva pravovremeno i adekvatno reagovanje, kroz mehanizme samoregulacije, ali i postupke utvrđivanja krivično - pravne i prekršajno - pravne odgovornosti.

,,Onlajn prostor mora biti podložan adekvatnoj kontroli i administraciji sadržaja, posebno što napadi odatle mogu eskalirati fizičkim napadom i/ili drugim neprimjerenim ponašanjem na javnom mjestu“, napominju. 

Upozorava mali broj presuda, naspram broja slučajeva mržnje

Iz te institucije za CIN-CG kažu da je u 2024. godini, u radu pred tom instancom, bilo pet predmeta iz oblasti govora mržnje, a četiri iz oblasti Javni diskurs i mediji, koji se takođe dominantno odnose na govor mržnje. Takvi podaci pokazali su višegodišnji trend da, od ogromnog broja slučajeva mržnje, jedan dio stigne da se požali ovoj instituciji, dok je broj koji stigne do pravosudnih institucija najmanji.

,,Prema statistici predmeta koji se vode u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2023. bilo je 12 predmeta iz oblasti govora mržnje i još sedam predmeta u oblasti javnog diskursa/medija. Tokom 2022. godine bilo je 16 predmeta govora mržnje i 14 predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2021. godini u radu je bilo 10 predmeta zbog govora mržnje i četiri u oblasti javnog diskursa/medija, a 2020. godine sedam, odnosno šest predmeta”, naveli su iz institucije Ombudsmana.

U izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2022. se navodi da je za 12 godina (od 2010. do 2022.) samo 31 slučaj bio pred crnogorskim sudovima. Takvi podaci ukazuju i na hroničnu nespremnost naših pravosudnih institucija da riješe ovaj problem.

Izvještaj platforme Reporting Diversity Network (RDN), objavljen 1. novembra 2024. godine, ukazuje da je samo od maja 2022. do decembra 2023. bilo 162 slučaja govora mržnje, među kojima su se po kategorijama istakli mržnja po osnovi etničke pripadnosti (31,48%), pola (24,07%), političke/ideološke pripadnosti (17,28%) i religije (12,96%).

Prema prethodnom izvještaju iste platforme, kategorija prema kojoj je mržnja dominantno bila upućena jeste bio pol.

Glavni izvor govora mržnje, prema najnovijem izvještaju, jesu političari (33,13%), zatim novinari, predstavnici medija ili medijski analitičari (19,02%), a vrsta mržnje koja se izdvaja su uvrede (73,62%), dezinformacije (11,04%) i podstrekavanje na nasilje (6,75%).

Razvijene demokratije prepoznaju govor mržnje i na njega djeluju. Na primjer, u Francuskoj je još prije više godina tadašnji lider desničarske stranke Nacionalni front, Žan Mari Le Pen, kažnjen dva puta sa po 10.000 eura za dvije izjave kojima je poručio sljedeće: ,,Kad budemo imali 25 miliona muslimana, mi Francuzi ćemo morati da se pazimo. Kad kažem da će onog dana kad više ne bude pet nego 25 miliona Muslimana u Francuskoj, oni biti ti koji nam naređuju, ljudi mi govore – ali g. Le Pen to nam se već događa.”

U ovom poznatom slučaju sada već pokojnog lidera Nacionalnog fronta, Evropski sud za ljudska prava je odbacio Le Penove tvrdnje da mu je prekršena sloboda izražavanja, objasnivši da su njegove izjave promovisale neprijateljstvo i odbacivanje zajednice muslimana u Francuskoj i da takve izjave ne štiti sloboda govora.

Crna Gora još uvijek čeka na značajniju presudu u slučaju govora mržnje.

Tužilaštvo tražeći pomoć EU razotkrilo da se teško bori sa govorom mržnje

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, a u vezi sa masovnim ubistvom na Cetinju, otkrile su brojne nedostatke u percepciji problema govora mržnje u našoj zemlji. Više državno tužilaštvo je saopštilo da će biti zatražena i međunarodna pravna pomoć, jer pojedini komentari objavljeni na društvenoj mreži Iks otežavaju otkrivanje identiteta i osobe koja je postavila komentar.

Tužilaštvo je u najkraćem roku podnijelo dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog objava na društvenoj mreži Fejsbuk koje su imale karakter uvredljivog govora i govora mržnje, nakon zločina na Cetinju. U Višem državnom tužilaštvu su ukupno radi ovog slučaja formirana četiri predmeta zbog govora mržnje.

Od toga, dva su procesuirana, a u dva slučaja osobe nijesu identifikovane. Tužilaštvo je navelo da posvećuju punu pažnju ovim slučajevima, ali da se lažni profili veoma teško identifikuju. Saopštili su da i dalje prate komentare i objave na društvenim mrežama i medijima.

Nedovoljan broj pokrenutih sudskih postupaka po osnovu govora mržnje, i još manji broj pravosnažnih presuda upozorava na neažurnost, nesposobnost ili nespremnost institucija da se izađe na kraj sa ovim problemom. Nedostatak dosljedne primjene propisa, kao i slaba reakcija na izjave visokih političkih funkcionera, stvara prostor za dalju normalizaciju i širenje mržnje u društvu. 

Mnogi dokazani aktivisti za ljudska prava imaju problem da nađu utočište u našoj zemlji

Jovo MARTINOVIĆ 

Crna Gora je od 2019. do 2023. godine odobrila međunarodnu zaštitu za svega 51 stranca. Najviše je Rusa – 19. Većina su osobe velike platežne moći. Istovremeno, dokazani aktivisti za ljudska prava, kao i drugi koji pokušavaju da nađu utočište u Crnoj Gori, ne uspjevaju da dobiju azil.

Neki od njih u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da su naišli na otvoreno neprijateljstvo dijela crnogorske vlasti koja o Aleksandru Lukašenku i Vladimiru Putinu ima visoko mišljenje.

V.I. (puno ime poznato redakciji) je imao ružičastu predodžbu o Crnoj Gori kao prozapadnoj članici NATO-a i broj jedan kandidatu za EU, kada je 27. jula 2024. zatražio međunarodnu zaštitu od političkog progona u Bjelorusiji. 

Razuvjerio ga je Radovan Popović, sada već bivši pomoćnik ministra policije Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance. U rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5. juna 2024, Popović je odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu ovom bjeloruskom državljaninu jer, kako se navodi u dokumentu: „ne postoji opravdan strah od progona u matičnoj zemlji“. Ovo rješenje je potvrdio i Upravni sud Crne Gore presudom od 16. januara 2025, odbivši žalbu na rješenje Popovića. V.I. je prije nedjelju dana dobio presudu i rečeno mu je da u roku od 15 dana mora napustiti Crnu Goru. Za utjehu mu je da neće biti deportovan u Bjelorusiju gdje ga čeka KGB.

On i njegova porodica su došli u Crnu Goru krajem 2020. godine i otpočeli uspješan biznis uz odobreni boravak. Međutim, V.I. se nakon pandemije Covid-a vratio u Bjelorusiju zbog problema sa poslovanjem njegove tamošnje kompanije. Iako je firma ponovo stala na noge, u proljeće 2023, počeli su problemi. Nakon poreske inspekcije uslijedile su razne kontrole jedna za drugom. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je naglo otkazala kreditne linije bez obrazloženja. 

Od prijatelja u državnoj bezbjednosti (Bjelorusija je zadržala sovjetski naziv KGB), priča za CIN CG, saznao je da je razlog njegovih iznenanih problema 20-minutni video na Youtube-u koji je objavio u avgustu 2020, na koji je i sam zaboravio. Snimio ga je tokom velikih protesta nakon pokradenih predsjedničkih izbora. V.I . je javno podržao preko Interneta one: „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Na snimku se čuje kako govori da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način uzvratiti“.

U julu 2023. dobio je telefonski poziv od KGB-a. Rečeno mu je da dođe na razgovor. Na pitanje zbog čega, rekli su mu je da će znati kad dođe. V.I. kaže da bi se „razgovor“ loše po njega završio, kao i za mnoge druge koji su ranije nestali nakon odazivanja KGB-u i završili u raznim kazamatima. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je KGB pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je policija dolazila kući da ga traži. Policija je onda kontaktirala njegovu suprugu da pita za njega. Supruga je odgovorila da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

Dobro dokumentirana tortura nad političkim disidentima i kritičarima Lukašenka koji u zatvorima drži gotovo 1300 političkih zatvorenika zbog i najmanjeg prekršaja (uključujući i sitne donacije organizacijama za ljudska prava ili žrtvama terora) nijesu, međutim, mogle uvjeriti crnogorski MUP da V.I. prijeti opasnost. Popović i vijeće Upravnog suda (čiji izvjestilac je bila sudija Tatjana Krpović) konstatuju da strah V.I. od povratka u zemlju „nije bio preovladavajući motiv“ da mu se pruži azil jer „nedostaje i elemenat progona“. Popović i vijeće Upravnog suda zamjeraju i V.I. što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa urednim boravkom.

 „Iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji, MUP je utvrdio da se V.I. može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“, navode. Za crnogorski MUP, Bjelorusija je „industrijski razvijena“ zemlja. Popović je u rješenju pohvalio Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida i da se Lukašenkov režim bori protiv trgovine ljudima.

Slično rješenje MUP je donio i u slučaju ruskog državljanina N.T. (ime poznato redakciji) kome je takođe odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu rješenjem UPI-132/23-5/4 od 1. septembra 2023. godine. Ovaj mladi Rus je tražio azil zbog problema koje je imao zbog svog homoseksualnog opredjeljenja i straha od mobilizacije i slanja u rat. 

Ne ulazeći u opravdanost zahtjeva, MUP je svojim odbijajućim rješenjem ponovio ranije floskule. Citira se Ustav Ruske Federacije koji jamči „prava na lično dostojanstvo“, i da „niko ne može biti podvrgnut mučenju, nasilju, ponižavanju“. „Građani Rusije imaju pravo da učestvuju u politici i u upravljanju državom i pravo da slobodno biraju svoje predstavnike“, navodi se u zaključku MUP-a.

Sa stavom ovdašnjeg Ministarstva, sigurno se ne bi složile desetine hiljada ruskih građana koji su doživjeli montirane sudske procese, mučenja i često direktne fizičke likvidacije u zemlji i inostranstvu od strane Putinovog režima.

Azil u Crnoj Gori još ne uspjevaju da dobiju dokazani kazahstanski aktivisti za ljudska prava Dinara Botaevna Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov. 

Almat i Dinara (poznatija kao Dina Tansari) u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da im je Crna Gora kao novo utočište izgledala privlačno. „Zemlja je članica NATO pakta i kandidat za članstvo u Evropsku uniju (EU), pa smo vjerovali smo da ćemo tamo biti zaštićeni od političkog progona“, ponadali su se supružnici.  

U Crnu Goru su stigli 8. oktobra 2023. godine i zatražili međunarodnu zaštitu. Samo nedjelju kasnije, 16. oktobra, kazaške vlasti su pokrenule novi krivični postupak protiv Smailove (do tada ih je bilo pet). Tužilac iz grada Ust-Kamenogorsk je optužio Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica na osnovu člana 190 Krivičnog zakonika (KZ) Kazahstana. Tužilac tada nije dostavio izjave navodnih žrtava, već je kasnije, krajem novembra, dostavio skenirane izjave. Smailova se tereti da nije prijavila dobrovoljne donacije ovih šest osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. I pored primjedbi Anare Kusainove, advokatice Smailove, da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni drugoj odgovornosti shodno članu 3 KZ-a, za Smailovom je raspisana nacionalna potjernica. Krajem godine, tačnije 27. decembra 2023, Kazahstan je raspisao i međunarodnu potjernicu. Status njenog supruga je ostao nejasan. Pokušaj raspisivanja međunarodne potjernice, prema dostupnim podacima, nije prošao kontrolu Interpola.

Aktivizam Smailove je počeo u julu 2016. godine kada je na svojoj Facebook stranici objavila da je preživjela grupno silovanje u mladosti i da više ne namjerava ćutati o tome i o sveprisutnom nasilju nad ženama i djecom u Kazahstanu. Pozvala je žene da javno progovore o rodnom nasilju. U aprilu 2017. godine, ona i suprug su uspostavili SOS liniju za žrtve porodičnog i seksualnog nasilja i registrovali su Javni pokret protiv nasilja ’NeMolchi.KZ’“ (u prijevodu „nema ćutanja“). Krajem 2019. godine, zahvaljujući djelovanju fondacije i međunarodnom pritisku, Kazahstan je usvojio stroži zakon za krivična djela silovanja i ostalih vidova seksualnog nasilja. Pojačana je i regulativa prevencije porodičnog i seksualnog nasilja. Smailova je 2018. god. dobila odlikovanje UN-a od predsjednice UN Women, Fumzile Mlambo-Ngugke, kao jedna od „žena koje su promijenile svijet“ 2017. godine. U aprilu 2020. je uvrštena u prvih pet žena globalnih aktivista UN Women u borbi protiv COVID-a.

Specijalne izvjestiteljke UN-a Meri Lolor i Doroti Estrade-Tank (predsjedavajuća UN-ove Radne grupe za diskriminaciju žena i djevojčica) su u zvaničnim pismima upozorile Crnu Goru da je kazahstanska vlada u zadnjih sedam godina „razvila obrazac progona i maltetiranja Smailove“. Takođe, Ujedinjene nacije su zamolile Crnu Goru da uzmu u obzir „rizike sa kojima se suočavaju kao borci za ljudska prava ako bi se vratili u matičnu zemlju“, navodeći da Smailovoj prijeti zatvorska kazna od deset godina. Osim UN-a i drugih međunarodnih organizacija o njihovom progonu je pisao AP, Slobodna Evropa (RFE), BBC, Vašington post (WP) itd.

Meri Lolor navodi u pismu našoj Vladi da je zahvaljujući Smailovoj i njenoj fondaciji NeMolchi.KZ pruženo preko 35 hiljada besplatnih konsultacija preko stalno dostupne linije, dok je preko 2,5 hiljade žena dobilo pravnu, i socijalnu pomoć. Aktivizam Smailove i Mukamedžanova protiv nasilja je doveo do osude 240 silovatelja. Takođe, zbog nemara i nepostupanja, do sada je osuđeno i 10 policajaca. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo u postupcima na osnovu žalbi klijenata fondacije koja daje bezplatne pravne savjete.

Sve ove aktivnosti nisu prolazile blagonaklono kod autokratskih vlasti bliskih Moskvi. „U državnoj vlasti imate opasnih pedofila, silovatelja i nasilnika raznih vrsta koje ne vole ovo što mi radimo, iako smo politički potpuno neutralni“ objašnjava Mukamedžanov u razgovoru za CIN-CG.

Problemi sa državom su počeli nakon pozivnice zamjenika generalnog sekretara UN-a Smailovoj da govori na 72. sjednici Generalne skupštine UN 21. septembra 2017. godine. Sa UN-ove govornice u Njujorku Smailova je pozvala centralnoazijske žene „da se ne stide progovoriti i da traže procesuiranje nasilnika“. Ubrzo nakon njenog govora, u Almatiju, u Kazahstanu, vlasti su organizovale pres konferenciju na kojoj je optužena za prevare i odavanje povjerljivih podataka žena žrtava seksualnog nasilja koje su zatražile pomoć od NeMolchi.KZ. „Patriotske“ nevladine organizacije su ubrzo na internetu počeli kampanju verbalnih napada na fondaciju uz prijetnje svakome ko javno govori o nasilju, ubistvima i nekažnjivosti jer se time navodno ruši ugled države.

U Crnoj Gori supružnici nisu dočekani raširenih ruku. Slične domaće organizacije koje se bave ljudskim pravima, osobito žena i žrtava porodičnog nasilja nisu pokazale interesovanje da pomognu ili da se uključe u ovaj slučaj. Upiti CIN-CG su takođe ostali bez odgovora.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) 24. aprila 2024. godine obavijestilo je supružnike da ne može donijeti odluku o njihovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu koju su podnijeli 26. oktrobra 2023. godine u predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog je što donošenje odluke, kako su objasnili, „podrazumijeva utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Stoga je rok za donošenje odluke produžen za još devet mjeseci od strane MUP-a. U dokumentu MUP-a stoji da odgovor na njihov zahtjev „mogu očekivati do 26. januara 2025. godine“. Iako je rok probijen preko mjesec dana do sada nema nikakvog odgovora.

Situacija se za supružnike dodatno usložila kada su krajem ljeta 2024. godine primijetili da su praćeni. Počeli su dobijati i tekstualne prijetnje na njihovom i ruskom jeziku da su locirani i da se neće izvući. Na ponovljene urgencije i UN-a i Savjeta za građansku kontrolu rada policije da im se pruži sigurnost u Crnoj Gori dok čekaju ishod svog zahtjeva, ministar Šaranović je 24. oktobra 2024. god. odgovorio Savjetu birokratski i hladno. Ponovio je raniji dopis MUP-a da je produžen rok za odlučivanje o njihovom zahtjevu „radi utvrđivanja složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Po pitanju uhođenja i prijetnji supružnicima u Crnoj Gori ministar Šaranović je obavijestio Savjet za građansku kontrolu rada policije da je „sa navedenim upoznata Uprava policije“. Supružnici su za CIN-CG odgovorili da ih niko nije kontaktirao povodom prijavljenih prijetnji.

Da ovakve stvari nisu bezazlene govori slučaj kazahstanskog novinara i opozicionog aktiviste Aidosa Sadikova koji je ubijen u Kijevu početkom jula 2024. god. Porodica Sadikova je optužila kazaškog predsjednika Kasima-Jomarta Tokajeva da je naredio likvidaciju.

Naše društvo ima duboko autoritarne korijene, zabrinjavajuće je jačanje desnice, koje i one osvojene slobode pokušavaju da ukinu, pravda još nije dostupna, govor mržnje je i dalje prisutan, zaključci su sa okruglog stola “Ima li pravde u Crnoj Gori za LGBTQI+”.

Ministar pravde u Vladi Crne Gore Bojan Božović je podsjetio da su ljudska prava neodvojivi dio čovjeka i društva, a da su jedan od najranjivijih djelova tog društva  i LGBTQI+ .

“Dodatni fokus moramo usmjeriti na govor mržnje. Jako je važno i da pratimo trendove koje nameće praksa Suda u Strazburu i praktičara koji se bave ovom temom. Posebnu pažnju treba posvetiti i kaznenoj politici”, naveo je ministar. 

Na pitanja i konstatacije Marka Vukčevića iz Spektre i Ivane Vojvodić iz Juventasa, govoreći o razlozima za stopiranje usvajanja Zakona o pravnom prepoznavanju na osnovu samoodređenja, navodi da je to izuzetno važan izvor prava, te da pretpostavlja da je samo riječ u dodatnom usklađivanju, te da su i političke okolnosti sigurno uticale da zakon još ne bude usvojen.

“Ja svakako podržavam usvajanje ovog zakona i ministarstvo je dalo saglasnost za njegovo usvajanje. Svakako treba napraviti dodatne konsultacije zbog čega Zakon još nije usvojen”, istakao je ministar.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je pisao da Vlada, i pored obećanja, ali i obaveze, nije sredinom decembra prošle godine na dnevni red stavila prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na Zakonu je rađeno osam godina, a očekivalo se da bude usvojen do kraja ove godine u Skupštini Crne Gore. Usvajanje ovog Zakona je i obaveza prema Vladinom programu za pristupanja EU 2024-2027. Prema tom dokumentu ovaj propis trebalo je da bude usvojen do kraja prošle godine.

Predstavnik ambasade Kanade u Crnoj Gori Dejvid Morgan je istakao da snažno podržavaju civilne organizacije u borbi za ljudska prava, te da smo ovdje najprije “da učimo kako možemo biti bolji”.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je podsjetila da je jedan od onih koji je rizikovao svoj život za borbu za ljudska prava bio i Zdravko Cimbaljević, koji je predvodio prvi prajd u Crnoj Gori i bio primoran da napusti Crnu Goru, a “sklonište je našao baš u Kanadi”.

Iako je prošao dug put od prve parade, navodi direktorka CIN-CG, još ima puno da se uradi da bi ove osobe mogle da žive kao ostali.

“Ne mogu da usvajaju djecu, a nemaju ni mnoga druga prava koje imaju heteroseksualne osobe”, istakla je Tadić Mijović. 

Ona je istakla da je neusvajanje Zakona o samoodređenju opstrukcija u vladajućoj koaliciji,”jer desne partije u toj koaliciji ne žele prava za ovu zajednicu”.

Sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković je istakla da su problemi relikt naslijeđenog ponašanja, nepoštovanje zakona i neadekvatna primjena tih zakona.

“Nedostatak liberalizacije uma, to nam nedostaje”, navela je sutkinja.

Podsjetila je da Ustav, Krivični zakonik,ali i drugi propisi zabranjuju diskriminaciju.

Dodala je da se napadi u većini slučajeva procesuiraju kao prekršaj na osnovu Zakona o javnom radu i miru. “Zanemarljiv je broj slučajeva, koji je procesuiran po Zakonu o zabrani diskriminacije”, istakla je Vuković.

Naglasila je i da nerijetko dolazi do zastare ovih postupaka, da je neblagovremeno i postupanje policije, čime je pravovremena zaštita žrtava dovedena u pitanje.

“ Jako je siromašna i sudska praksa u ovom pravcu nažalost. Bilo bi interesantno izreći kaznu rada u javnom interesu, osuđenog uputiti na rad u nekoj organizaciji, koja se bavi zaštitom prava ovih osoba, međutim takvih presuda nije bilo”, istakla je sutkinja Vuković.

Sutkinja je rekla i da je evidencija ovih slučajeva takođe sporna, te da nijesu pouzdani podaci o procesuiranim slučajevima.

Izvršni direktor ERA – Saveza za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i Turskoj Danijel Kalezić je ocijenio da ima li pravde možda dobro govori i to što nadležni kalkulišu godinama oko usvajanja Zakona o samoodređenju.

Zatim, dodaje i da većina podzakonskih akata nije usklađena sa Zakonom o istopolnom partnerstvu, te da dvoje djece istopolnog para već sedam godina ne mogu da dobiju državljanstvo, jer nadležni neće to da riješe.

“Mnoge prepreke i dalje postoje i formalno pravne i životne”, istakao je Kalezić. 

Dodao je i da se napad na ove osobe tretira kao kafanska tuča, kada govorimo o sudskoj praksi, pa se izriču novčane,uslovne kazne i slično.

Izvršna direktorica NVO Juventas Ivana Vojvodić je istakla da je jačanje desnice možda i najveći problem kada govorimo o ljudskim pravima.

“Očekujemo veliki pad podrške u narednom periodu zbog jačanja desnice”, navela je ona.

Naglasila je da su potrebna veća izdvajanja iz budžeta za ovu oblast.

“ Imamo stagnaciju u ovoj oblasti, koja može dovesti i do porasta nasilja”, upozorila je Vojvodić.

Navela je i da istraživanje pokazuje da 71 odsto građana Crne Gore smatra da ove osobe treba da imaju ista prava,kao svi ostali.

“Problem je porast govora mržnje i nasilja, a u posljednjem periodu trans osobe su posebno ugrožene”, navela je direktorka Juventasa.

Novinarka CIN-CG Đurđa Radulović je navela da je CIN-CG objavio pet tekstova i jedan podkast u okviru ovog projekta. 

Istakla je da, osim o svim ovim problemima koji su pomenuti, govorili smo i o zdrastvenoj zaštiti transrodnih osoba.

“ Dugo godina im nije bila dostupna hormonska terapija, mnogi ljekari nijesu dovoljno informisani šta im je potrebno, suočavaju se sa nepristojnim pitanjima…” navela je Radulović.

Psihijatrica Tea Dakić je istakla da su i Zakon o istopolnom partnerstvu i Zakon o samoodređenju i dalje dikriminatorni.

“ Ne dozvoljava se mlađima od 18 da promijene pol, ali se dozvoljava djetetu od 15 godina da radi, sačini testament bez saglasnosti roditelja i slično”, naglasila je Dakić.

Sutkinja Vuković je zaključila da smo primorani da uskladimo zakonodavstvo sa međunarodnim standardima,  te da “nije te obaveze, ne bi ni ovoliko uradili”.

Događaj je organizovan u okviru projekta: “Unapređenje zaštite prava LGBTQI+ populacije i pristupa pravdi u Crnoj Gori”, koji je podržan od strane Kanadskog fonda za lokalne inicijative (CFLI). Cilj projekta je unapređenje zaštite prava LGBTQI+ zajednice i njihovog pristupa pravdi u Crnoj Gori, kroz istraživanje reakcija državnih organa na prijavljene slučajeve diskriminacije i napada na LGBTQI+osobe i govor mržnje na internetu, kao i analizu praksi sudova i drugih institucija u vezi sa kršenjima prava LGBTQI+ zajednice.

Crna Gora je treća država sa najsmrtonosnijim vazduhom u Evropi, a prema podacima IJZ-a zagađenje vazduha doprinosi prijevremenoj smrti oko 1.200 stanovnika godišnje, pri čemu su PM čestice glavni uzročnici. Najzagađeniji gradovi su Pljevlja i Bijelo Polje, dok im se tokom posljednje decenije približavaju Podgorica i Nikšić. U lanjskom Izvještaju EU o napretku ističe se da nema poboljšanja kada je kvalitet vazduha u pitanju

Kristina Radović/Anđela Korać

,,Odjeća koji se suši na terasi ispred kuće, posljednih dana miriše na sušeno meso“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica koja živi u Zagoriču.

Vazduh u Crnoj Gori je lošeg kvaliteta, čemu svjedoči i prijevremeni broj smrtnih slučajeva zbog zagađenje vazduha, što skraćuje životni vijek u prosjeku od 13 do 16 mjeseci u gradovima zapadnog Balkana i doprinosi više od 15 odsto ukupnog umiranja, kažu za CIN-CG iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).

„Pri poređenju gradova, najveća stopa mortaliteta je procijenjena u Pljevljima, sa stopom od 310 smrtnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika“ kaže Borko Bajić, specijalista higijene iz IJZ. Stanovnica Pljevalja dobila je ovih dana i prvu sudsku presudu protiv države zbog posljedica zagađenja vazduha na njeno zdravlje.

Prema podacima IJZ-a zagađenje vazduha doprinosi prijevremenoj smrti oko 1.200 stanovnika godišnje, pri čemu su PM čestice glavni uzročnici.

U 2022. godini, koja je posljednja godina za koju je Evropska agencija za zaštitu životne sredine (EEA) obradila podatke, u Crnoj Gori je bilo 710 prijevremenih smrti nastalih izlaganjem PM 2,5 česticama, bilo je i 140  prijevremenih smrti nastalih prilikom izlaganja ozonu, kao i 50 prijevremenih smrti nastalih usljed izlaganja azot dioksidu.

Najzagađeniji gradovi u Crnoj Gori su Pljevlja i Bijelo Polje, dok im se posljednjih godina približavaju Podgorica i Nikšić.

Analiza koju je radio CIN-CG pokazala je da je u januaru 2020. godine u Podgorici vazduh 20 dana bio nezdrav, u januaru 2024. bio je lošeg kvaliteta 16 dana, a isto toliko i u januaru, ove, 2025. 

Vazduh u Pljevljima bio je 2020. u januaru 28 dana lošeg kvaliteta, dok je u januaru 2024. bio 19 dana, a istog mjeseca 2025. 15 dana, podaci su sa svjetskog sajta za mjerenje kvaliteta vazduha Aqicn.

U Bijelom Polju u januaru 2020. vazduh je bio nezdrav 28 dana, 2024. godine u januaru 24 dana, a 2025. za cijeli mjesec bilo je 19 nezdravih dana.

„Podaci za period 2020-2023. pokazuju blago poboljšanje kvaliteta vazduha u odnosu na prethodne godine u Pljevljima i Nikšiću, nešto manje u Podgorici, iako i dalje postoji značajan problem sa zagađenjem, jer sve navedene opštine i dalje premašuju dozvoljeni broj dana sa prekoračenjem PM 10 čestica“ kaže za CIN-CG Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene UDG.

Situacija u Pljevljima ostaje najkritičnija, iako je u odnosu na 2022. godinu u 2023. došlo do smanjenja broja dana sa prekoračenjem, sa 124 na 89 dana.

PM čestice (PM10 i PM2.5) poznate kao nevidljive ubice iz vazduha predstavljaju prašinu manju od 10 i 2,5 mikrona, mješavina su čvrstih čestica dima, čađi, prašine i kisjeline, uz teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena, a nastaju kao posljedica kombinovanog uticaja grijanja, saobraćaja i industrije.

Prema postojećem Zakonu o zaštiti vazduha, granične vrijednosti srednjih dnevnih koncentracija PM10 su 50 µg/m³, koji se ne smije prekoračiti više od 35 dana u toku godine, dok je za PM2.5 postavljen godišnji prosjek od 25 µg/m³.

„Na godišnjem nivou, prekomjerno zagađenje vazduha u sjevernoj zoni bilježi se na oko 100 dana, a godišnje koncentracije PM čestica gotovo su dvostruko veće nego u ostalim djelovima“ kaže Vojinović.

Zagađenje vazduha predstavlja veliki rizik za javno zdravlje, pa dovodi do povećanog mortaliteta i morbiditeta. Crna Gora je treća među evropskim državama sa najsmrtonosnijim vazduhom. To pokazuje Izvještaj Evropske komisije za 2024. godinu, prema kojem je najzagađeniji vazduh u Sjevernoj Makedoniji, u kojoj je broj smrti povezanih sa lošim kvalitetom vazduha 255 na 100 hiljada stanovnika, potom u Srbiji sa 217, dok je u Crnoj Gori na nivou od 174 umrlih na 100 hiljada stanovnika.

„Dominantan uzrok aerozagađenja u Podgorici je saobraćaj, a kako je riječ o početku godine uzroci su i ložišta koja koriste čvrsta goriva, kao i upotreba pirotehničkih sredstava koja je izražena tokom praznika“, kaže direktor Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović.

Takođe, jedan od najvećih zagađivača vazduha je i nelegalno spaljivanje raznih vrsta otpada, kao što su gume i komunalni otpad.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je podatak da 9 od 10 ljudi na planeti, oko 90 odsto populacije udiše vazduh koji je prekomjerno opterećen zagađujućim materijama, što prouzrokuje oko sedam miliona preuranjenih smrti širom svijeta, svake godine.

Zagađen vazduh izaziva karcinom

Kratkoročna i dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu može dovesti do mnogih bolesti, uključujući moždani udar, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, karcinom, pogoršanu astmu i infekcije donjih disajnih puteva.

„Benzo(a)piren, organsko  jedinjenje koje  pripada grupi policikličnih aromatičnih ugljovodonika i koristi se kao indikator njihovog prisustva u vazduhu, je klasifikovan od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) kao kancerogen grupe 1, što znači da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju kancerogena svojstva“ kažu iz IJZ-a za CIN-CG.

IARC je klasifikovala zagađenje vazduha, posebno PM 2,5, kao vodeći uzrok karcinoma. Djeca i adolescenti su posebno ranjivi jer se njihova tijela, organi i imuni sistem još uvijek razvijaju. „Stariji ljudi, kao i oni sa već postojećim zdravstvenim problemima su takođe osetljiviji na zdravstvene uticaje zagađenja vazduha“ kaže Iva Bulajić, projektna koordinatorka NVO Green Home.

Pored toga, najugroženije grupe stanovništva u društvu često imaju gore zdravlje i manji pristup visokokvalitetnoj medicinskoj njezi, što povećava njihovu ranjivost.

„U Evropi je utvrđeno da regioni koje karakteriše niži BDP po glavi stanovnika imaju više nivoe PM 2,5 i obično se javljaju u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Ovaj obrazac je u velikoj mjeri vođen sagorijevanjem nekvalitetnih čvrstih goriva, ugalj i drva, u niskoefikasnim pećima za grijanje domaćinstava u tim oblastima,” objašnjavaju iz Green Home.

„Kratkotrajno izlaganje visokim nivoima PM čestica može dovesti do smanjene funkcije pluća, respiratornih infekcija i pogoršanja astme. Dugotrajna ili hronična izloženost PM česticama povećava rizik osobe za bolesti kao što su moždani udar, bolesti srca, hronična opstruktivna bolest pluća i rak“ kaže za CIN-CG Bajić.

Postoje takođe dokazi koji povezuju izloženost zagađenju vazduha sa povećanim rizikom od neželjenih ishoda trudnoće kao što su  zaostajanje u rastu i razvoju ploda, niska porođajna težina djeteta i prijevremeni porođaj. Sve veći broj dokaza takođe sugeriše da zagađenje vazduha može uticati na javljanje šećerne bolesti i neurološki razvoj kod djece, objašnjava Bajić.

Iako je vidljiv trend prijevremenog umiranja od izlaganja PM 2,5 česticama u odnosu na 2005. godinu,  može se smatrati da je uticaj zagađenog vazduha na zdravlje satanovništva značajan i  puno veći nego što se može procijeniti koristeći postojeće prihvaćene naučne alate, pogotovo kada se pored navedenih zagađivača uzme u obzir uticaj svih ostalih zagađivača vazduha u domaćinstvima i spoljašnjoj sredini koji se ne mogu adekvatno izmjeriti niti kvantifikovati.

Pljevlja –  ekološka crna tačka

S ekotoksikološkog aspekta, Pljevlja su ekološka crna tačka. Podaci o stanju životne sredine pokazuju da su voda, vazduh, zemljište i pejzaž degradirani usljed neposrednog uticaja brojnih izvora zagađenja, kojima je stanovništvo direktno izloženo. To je velikim dijelom posljedica loše planiranog i nedovoljno kontrolisanog industrijskog i urbanog razvoja.

„Ključna su dva faktora, a to je grijanje i saobraćaj, dok je za Pljevlja dodatni uzrok proizvodnja električne energije iz termoelektrane. U mnogim domaćinstvima na sjeveru Crne Gore koristi se ugalj za grijanje zbog niske cijene i nemogućnosti prelaska na efikasnije i čistije izvore energije“ kaže Bulajić.

Najveće štete nastaju usljed uticaja tehnoloških operacija u Termoelektrani, Rudniku uglja, „Vektri Jakić“, zatim odlagališta šljake i pepela na Maljevcu, transportnog sistema i odlagališta otpada i jalovine na Jagnjilu, piše u Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine. (Strategija).

U Pljevljima postoji oko 4.000 individualnih ložišta, od kojih su većina na čvrsto gorivo, pa se kombinuje loženje uglja i drva. Svega 1.250 domaćinstava koristi pelet.

„Tokom proteklih deset godina, pojedine gradske kotlarnice su rekonstruisane u cilju smanjenja emisije PM, izvršena je zamjena energenata za grijanje i umjesto kotlova na ugalj instalirani su kotlovi na pelet, što je imalo uticaj na smanjenje i dalje visokog zagađenja. Još uvijek se kotlovi na ugalj koriste u: Grijanju DOO, Rudniku uglja, Vektri Jakić, Sportskom centru Ada, Gimnaziji, Medicinskom centru, Centru bezbjednosti i Čistoći DOO“ objašnjava Vojinović.

Slično je i sa individualnim ložištima, pa od 2015. godine kada je započeta subvencionisana nabavka ekološki prihvatljivog energenta – peleta u visini od 50 odsto nabavne cijene, od tadašnjih 280 korisnika, sada pelet koristi 1.250 domaćinstava.

„Tokom 2022. godine, evidentirano je poboljšanje kvaliteta vazduha Pljevljima, u odnosu na koncentraciju sumpor (IV) oksida. Na ostalim mjernim mjestima u okviru državne mreže, nisu registrovane promjene u odnosu na ovaj zagađivač, odnosno izmjerene koncentraciju su višestruko niže od propisanih graničnih vrijednosti. Ovaj zagađivač potiče u najvećoj mjeri od sagorijevanja uglja, što objašnjava povremeno visoke koncentracije u urbanoj zoni Pljevalja“, objašnjava Gordana Đukanović iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS).

Termoelektrana Pljevlja je zbog kvara isključena sa mreže trećeg januara 2025. godine, nije radila tri dana, kažu za CIN-CG iz Elektroprivrede Crne Gore AD Nikšić (EPCG).

Azbest je jedan od mogućih uzroka povećanog obolijevanja od karcinoma pluća i mesotelioma u Pljevljima. Nekadašnja cementara, Termoelektrana i njen prenosni sistem, Rudnik uglja, kočioni sistemi teških kamiona za prevoz uglja do TE, kao i „kućna“ upotreba azbesta koji sadrži sitne opasne čestice koje se inhaliraju – sve to može doprinijeti povećanom obolijevanju. Međutim, evidencija o korišćenju i odlaganju azbesta ne postoji, kao ni o mogućem obolijevanju kao posljedici udisanja azbestnih čestica piše u Strategiji.

„Poseban je uticaj Termoelektrane „Pljevlja“ (TEPV) sa deponijom pepela i šljake „Maljevac“. Gotovo 98 odsto emisija sumpornih oksida u Crnoj Gori izlaze iz dimnjaka TEPV, a epizode prekoračenja emisija su tokom zimskih mjeseci veoma često alarmantne, uz prisutno prekoračenje i emisija azotnih oksida“ kaže Vojinović.

Različito predstavljanje podataka o kvalitetu vazduha

Podaci o kvalitetu vazduha na svjetskom sajtu AccuWeather i na našem novom sajtu Vazduh.me se ne poklapaju. Vazduh.me su osnovali AZŽS, Ekološki pokret „Ozon“ i Institut za javno zdravlje (IJZ).

Naime, kada je vazduh u Podgorici na sajtu Vazduh.me u kategoriji ,,veoma dobar“, na sajtu Accuweather je ,,slab“. Takođe, primjetna je razlika  i za ostale gradove, kao što su Pljevlja, na sajtu Vazduh.me piše da je kvalitet vazduha dobar, dok na sajtu AccuWeather piše da je nezdrav.

„Razlika je u predstavljanju rezultata. Sajt AccuWeather prikazuje indeks kvaliteta vazduha na osnovu srednje dvadesetčetvoročasovne vrijednosti, dok naš sajt Vazduh.me prikazuje rezultate u trenutku, odnosno satu“, objašnjava za CIN-CG Đukanović.

Jedan od najvećih zagađivača vazduha su vozila, koja emituju velike količine štetnih gasova, poput azot-dioksida, ugljen-monoksida i čestica PM 2.5 i PM 10. Istovremeno, ne postoji efikasan javni prevoz čime se doprinosi većem broju vozila na ulicama, objašnjava Bulajić.

Broj motornih vozila se povećao sa 164.626 u 1998. godini na 285.257 u 2023, dok je prosječna starost svih vozila u 2022. godini iznosila 12,54 godina. Prema podacima Monstata za tri kvartala 2024. godine bilo je registrovanih 227.890 motornih vozila, a podaci za cijelu godinu još nijesu objavljeni.

„U Podgorici je u 2023. godini bilo registrovano 90.799 vozila, što čini trećinu svih registrovanih vozila u Crnoj Gori. Najviše je putničkih automobila koji koriste naftne derivate kao dominantnu vrstu goriva, pri čemu najveće učešće čine dizel vozila, a problem je i njihova prosječna starost koja na nivou Crne Gore iznosi gotovo 14 godina“, kaže Vojinović.

Podaci EEA pokazuju da je u Crnoj Gori 2022. godini bilo 134 prijevremenih smrti zbog izlaganja azot dioksicu (NO₂).

NO2 je gas koji nastaje kao rezultat sagorijevanja fosilnih goriva, poput onih u automobilima, industriji i termoelektranama. Ovaj gas može imati ozbiljan uticaj na zdravlje, naročito kod osoba sa postojećim respiratornim problemima, kao što su astma ili hronična opstruktivna plućna bolest. Dugoročna izloženost ovom gasu može povećati rizik od bolesti pluća, srčanih oboljenja, pa čak i preuranjene smrti.

Crna Gora nema nikakve mjere zaštite

,,Znam da je vazduh zagađen, čim mi dah postane kraći“, kaže jedna od sagovornica  CIN-CG.

Iako se suočava sa značajnim problemom zagađenja vazduha, Vlada Crna Gora ne daje nikakav odgovor na to, kaže Bulajić.

U posljednjem Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru, kvalitet vazduha se navodi kao podoblast Poglavlja 27 u kojoj nije bilo nikakvog napretka, objašnjava Bulajić.

„Ova ocjena ne čudi imajući na umu da Nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha za period 2021–2029. godine nije usvojena evo već peta godina a što implicira da nisu donešeni ni odgovarajući lokalni planovi, niti se implementiraju mjere koje bi dale neke rezultate” kažu iz NVO Green Homa.

„Najvažniji strateški dokumenti nijesu doneseni. Nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha je u formi nacrta stavljena na uvid još 2019. godine, a bez nje ni lokalni planovi za opštine koje imaju izražen problem aerozagađenja ne bi bili efikasni”, kaže Perović.

Nemamo dugoročni plan djelovanja na polju smanjenja zagađenja vazduha, pa će se repriza alarmantnih parametara o nekvalitetnom vazduhu nastaviti. „Kasni se i sa izradom tzv. mape puta ka dekarbonizaciji sa rokovima eliminacije uglja iz upotrebe, odnosno sa donošenjem Nacionalnog energetskog i klimatskog plana,“ kaže Vojinović.

Dokument ažurirani Nacionalni utvrđeni doprinos Crne Gore (NDC) za 2030. i 2035. godinu,  kako piše na sajtu Vlade, predstavlja smanjenje emisije sa efektom staklene bašte (GHG) za 55 odsto do 2030. godine i 60 odsto do 2035. godine, tvrdi se da je to ogroman iskorak u odnosu na prethodni NDC kojim je smanjenje predviđeno u iznosu od 35 odsto.

Ovaj dokument je usvojen na nedavnoj februarskoj elektronskoj sjednici Vlade Crne Gore, a stručnjaci upozoravaju da nije jasno kako će se ovako ambiciozan plan smanjenja štetnih gasova ostvariti bez radikalnih mjera kao što su gašenje TE Pljevlja, koja emituje najviše emisija ili drastičnim promjenama vezanim za saobraćaj, koje bi značile da mnogi automobili što se danas kreću drumovima, moraju biti isključeni iz upotrebe.

Inače kako je izjavio ministar Damjan Ćulafić NDC je obaveza preuzeta prema Pariškom sporazumu, kojom se Crna Gora obavezuje na smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i doprinos globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena. Takođe, NDC je i doprinos procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

CIN-CG je pitao Vladu Crne Gore kakve planove ima za TE Pljevlja jer je Evropska energetska zajednica još ranije upozorila da ona mora biti zatvorena do 2030. godine, ali CIN-CG na ovo i mnoga druga pitanja nije dobio odgovore.

Crna Gora je na putu ulaska u EU, prema optimističkim prognozama do 2028. godine trebalo bi da postane članica. Međutim, da bi pristupila EU, čeka je težak zadatak ispunjenja uslova i zatvaranja poglavlja, od kojih je najzahtjevnije Poglavlje 27, tj. Životna sredina i klimatske promjene, u kojem je jedna od značajnih stavki vezana za smanjenje emisija štetnih gasova i poboljšanje kvaliteta vazduha. Teško je vjerovati da će se nagomilani problemi riješiti do 2028, posebno zato što Vlada ne radi mnogo na ovom polju, a loš vazduh vreba i polako ubija.

Vremenski uslovi – zagađivači

Vremenski uslovi veoma utiču na kvalitet vazduha. Pored vremenskih uslova važne su i geografske karakteristike terena.

„U kotlinama gdje su uglavnom smješteni gradovi na sjeveru, uz pojavu temperaturne promjene, visokog atmosferskog pritiska, uz odsustvo padavina, tokom sezone grijanja, sa sigurnošću možemo da očekujemo visoko i veoma visoko zagađenje vazduha. Ove pojave su dosta česte, posebno u pljevaljskoj kotlini, ali u ostalim gradovima, kada se i registruju najveće koncentracije zagađivača u vazduhu, koji vode porijeklo od sagorijevanja čvrstih goriva, uglja i drveta“, kaže Đukanović.

Uprkos zakonskoj zabrani paljenja otpada na otvorenom, spaljivanje poljoprivrednog otpada je praksa, naročito nakon žetve i tokom proljećnih radova na čišćenju dvorišta i poljoprivrednih imanja. „Spaljivanje otpada na otvorenom, pored emisija zagađujućih materija u vazduh, predstavlja veliki rizik i u pogledu nastanka šumskih požara, prilikom kojih se stvara i gubitak šumskog fonda koji je najefikasniji “filter” za prečišćavanje vazduha“ kaže Vojinović.

Uprkos zakonskoj zabrani paljenja otpada na otvorenom, spaljivanje poljoprivrednog otpada je praksa, naročito nakon žetve i tokom proljećnih radova na čišćenju dvorišta i poljoprivrednih imanja. Spaljivanje otpada na otvorenom, pored emisija zagađujućih materija u vazduh, predstavlja veliki rizik i u pogledu nastanka šumskih požara, prilikom kojih se stvara i gubitak šumskog fonda koji je najefikasniji filter za prečišćavanje vazduha.

Frekventno je paljenje i ostalih frakcija otpada, posebno otpadnih guma. Pri paljenju guma oslobađa se čitav dijapazon zagađivača koji su štetni po životnu sredinu i toksični za zdravlje, uglavnom stanovništva koje živi neposredno od mjesta na kojem se ova nelegalna aktivnost najčešće odvija, a to su naselja: Vrela ribnička, Konik, Stari aerodrom i sl.

Izmijenjena lokalna klima u Podgorici ima svoj doprinos. U uslovima kada se bilježi sve manji broj vjetrovitih dana, naročito sjevernog vjetra po kojem je Podgorica posebno bila karakteristična, nema ni privremene ventilacije užeg gradskog jezgra. Uz to, kada se tokom jeseni i zime, kada je hladno, dovoljno vlažno i kada nema jakog vjetra, pojavi magla u prizemnom sloju atmosfere, ona se usljed prisustva zagađujućih čestica pretvara u smog, koji traje i nekoliko dana uzastopno.

Trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama

Danijela Lasica

U svjetlu posljednjih lokalnih izbora u Podgorici, tema uloge žena u politici ponovno je u fokusu. Na žalost, situacija u Crnoj Gori odražava zabrinjavajući trend: od 13 izbornih lista koje su se takmičile krajem septembra 2024. godine, samo jedna je imala ženu kao nositeljku. Dodatno, trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama.

Kaća Đuričković iz UNDP-a, koja se dugi niz godina bavi pitanjima osnaživanja žena, upozorava na šire sistemske uzroke ovog problema.

"Prisustvo duboko ukorijenjenih tradicionalnih društvenih normi jedan je od glavnih razloga za trenutno stanje rodne ravnopravnosti, a tom sistemu utemeljno je uvjerenje da javna sfera, donošenje odluka i moć pripadaju muškarcima, dok su žene usmjerene na brigu o porodici i majčinstvo. Ova sistemska diskriminacija nije nova, a njeno uklanjanje je dugotrajan proces, jer je usađena u društvene vrijednosti koje neravnomjerno raspodjeljuju resurse – vrijeme, moć i novac”, kaže Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi.

“Snaženje nacionalizama dio su istog paketa i mit o ženama majkama uzdignut je do narativa o opstanku u jačanju nacija. Pored toga, ovaj porast retrogradnih snaga dovodi u pitanje i druga prava žena poput reproduktivnih koja su u ovakvom ambijentu postala laka meta. Ovaj otpor nije samo lokalni fenomen, već dio globalnog trenda što sveukupno sliku čini kompleksnijom”, kaže Đuričković.

Zdenka Popović, potpredsjednica Skupštine Crne Gore, slaže se da zakonske kvote za žene nisu dovoljne, ali dodaje i da bez kvota ne bi bilo ni ovoliko žena u politici koliko ih je trenutno.

"Iako kvote garantuju minimalno prisustvo žena na listama, stvarni uticaj žena na ključne političke odluke ostaje ograničen, kaže Popović.

“Uvođenje strožih mjera, poput povećanja kvota na 40% i garancije da najmanje 40% izabranih kandidatkinja budu žene, predlaže se kao rješenje. Iako žene čine više od polovine populacije u Crnon Gori, istraživanja pokazuju da 92% žena više od muškaraca preuzima neplaćene poslove u domaćinstvu, što utiče na njihovu mogućnost političkog angažmana. Socijalne predrasude i kulturološke norme dodatno ih sputavaju”, objašnjava Popović.

Univerzitetska profesorica, i dugodišnja poslanica Branka Bošnjak, kaže da se stiče utisakm da bez obzira na važnost balansirane zastupljenosti i rodne ravnopravnosti na mjestima odlučivanja za dobrobit društva, da se i dalje ova tema uporno odbija kad je u pitanju realizacija.

“Deklarativno su uvijek svi “ZA” ali činjenice demantuju. Dakle stagniramo, puna su nam usta priče o rodnoj ravnopravnosti, ali na djelu ništa od toga, makar ne tamo gdje je moć, tu žena nema. Ako i uspiju vrlo brzo ih potisnu. Muškarci vole moć i smatraju da im to pripada, oni su u tome ujedinjeni i solidarni, dok nama ženama uvijek nedostaje te solidarnosti”, kaže Bošnjak.

Podaci govore sami za sebe

Prema trenutnim statistikama, žene zauzimaju samo 27,16% mjesta u parlamentu Crne Gore, što je ispod prosjeka regiona. Ovaj podatak ne iznenađuje ako uzmemo u obzir da Crna Gora nikada nije imala ženu na poziciji premijerke ili predsjednice države. Kaća Đuričković istakla je da je od 1946. godine, kada su žene prvi put dobile pravo glasa, samo 26 žena obnašalo funkcije ministarki.

“Da se okupe sve žene koje su ikada bile na pozicijama ministarki, ne bi mogle sastaviti vladu prosječne veličine”, slikovito opisuje Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi. Sumornu statistiku potvrđuju I ostale sagovornice.

“Činjenica da nijedna žena nije bila na mjestu predsjednika vlade i da trenutno nemamo potpredsjednicu vlade, uprkos velikom broju potpredsjedničkih mjesta, sugeriše duboko ukorijenjene društvene, kulturne i političke barijere. Međutim u 44. Vladi ipak imamo 5 ministarki koje vode jedne od najznačajnijih resora što predstavlja pozitivan podstrek i motivaciju za sve mlade žene koje sebe vide u politici”, kaže Popović.

“Samo je jedna žena je na mjestu potpredsjednice Skupštine, I to je puko ispunjavanje Poslovnikam koji smo mi kao Ženski klub prošlog saziva Skupštine uspjele da izmijenimom da makar jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu, i eto to jedno što su morali su ispunili, sumnjam da bi da nije bila obaveza”, dodaje Bošnjak.

Još alarmantniji je pad prisustva žena na lokalnom nivou. Prije petnaest godina, Crna Gora je imala četiri do pet predsjednica opština, što danas nije slučaj.

"To je porazno za društvo i pokazuje koliko je neophodno sistemsko osnaživanje žena. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje pravde i jednakih mogućnosti, već i pitanje kvalitetnijeg upravljanja, jer različite perspektive doprinose donošenju boljih odluka. Ako društvo zanemaruje potencijal žena, propušta šansu za inkluzivniji i uravnoteženiji razvoj", navodi Popović.

Izazovi digitalnog doba

Jedan od novih aspekata koji dodatno otežava situaciju jeste negativan uticaj digitalnih platformi. Društvene mreže, iako pružaju prostor za javni diskurs, postale su sredstvo za napade na žene u politici.

"Digitalno nasilje i mizoginija obeshrabruju žene da se uključe u političke tokove", upozorava Đuričković.

“Ovi napadi, koji uključuju i verbalno i medijsko nasilje, dodatno obeshrabruju veliki broj žena da se uključe u politiku i prihvate odgovorne i značajne pozicije", slaže se Popović.

Potencijal za promjene

Ipak, iako situacija izgleda obeshrabrujuće, postoje mogućnosti za napredak. Proces pristupanja Evropskoj uniji predstavlja jedinstvenu priliku za promovisanje rodne ravnopravnosti.

“Crna Gora ne smije sebi dopustiti luksuz da zanemari više od polovine svog ljudskog kapitala – žene. Bez njihovog punog doprinosa, društvo ne može ostvariti svoj razvojni potencijal. Potrebno je aktivno raditi na većem uključivanju žena u procese odlučivanja, kako u politici, tako i u ekonomiji, jer bez njihovog učešća društvo gubi dragocjenu perspektivu i doprinos”, kaže Đuričković.

Dodaje da je usklađivanje zakonodavstva s EU standardima može biti katalizator za promjene. Kao primjer, navela je zakon koji osigurava finansijska sredstva za ženske organizacije unutar političkih partija.

Popović dodaje da je važno raditi na promjeni percepcije žena u politici.

"Društvo mora prepoznati vrijednost koje žene donose u procese odlučivanja. Bez njihovog doprinosa, gubimo dragocjene perspektive", zaključuje ona.

Bošnjak kaže da je potrebno insistirati na afirmativnoj akciji, jer mi kao tradicionalna sredina još nismo zreli da sami shvatimo da je rodni balans nešto što je dobro za društvo.

“Ženski klub mora se izdići iznad dnevne politike i partijskih rigidnih pravila i jedinstveno nastupiti po pitanju afirmativne akcije kada se budu donosili izborni zakoni, zatim Zakon o Vladi i Zakon o Skupštini, jer ako se to prepusti muškarcima žena na pozicijama moći biti neće, po koja kao dekor i ništa više od toga. Snaga je u ženama i našem jedinstvu”, zaključuje profesorica.

Uprkos svim preprekama, borba za ravnopravnost žena u politici ne smije stati. Crna Gora i širi region imaju priliku da kroz obrazovanje, promjenu zakonodavstva i osnaživanje žena grade inkluzivnija društva. Emancipacija žena nije samo pitanje pravde, već i ključni preduslov za razvoj i napredak.

U posljednjih pet godina 87 sudija uzelo naknade po prestanku funkcije, iako je više od polovine njih samostalno odlučilo da napusti posao. Država ne planira da smanji naknade funkcionerima

Maja BORIČIĆ

Sudijama crnogorskih sudova kojima je prestala funkcija od početka 2020. do kraja prošle godine, isplaćeno je preko dva miliona eura, preciznije 2.172.239 eura, na ime funkcionerskih naknada. Više od polovine njih je otišlo na lični zahtjev, podnijelo ostavku.

Oko pola miliona eura otišlo na funkcionerske naknade za 15 bivših sudija Vrhovnog suda,tačnije 417.756 eura. Je dan dio njih je ostao je bez funkcije po sili zakona, a drugi po sopstvenoj odluci.

Od 87 sudija svih sudova kojima je od 2020.do kraja prošle godine dato pravo na naknadu, njih više od pola - 49 je podnijelo ostavku. Od 15 sudija Vrhovnog suda, sedmoro je samo tražilo da ode.

To su podaci do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore(CIN-CG) došao slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta(SS).

Funkcioner može da traži da mu se godinu dana nakon prestanka funkcije, ako se nije zaposlio ili otišao u penziju, mjesečno isplaćuje naknada u visini posljednje plate. Ova naknada može trajati i dvije godine, ukoliko funkcioner ode u penziju dvije godine nakon prestanka funkcije.

Civilni sektor, ali i pojedini poslanici iz Pokreta Evropa Sad (PES) tražili su da se ove naknade smanje i kao i rok na koji se one primaju. Međutim, od toga za sada nema ništa.

Predlog Akcije za ljudska prava (HRA) je bio da se izmjenama Zakona o zaradama u javnom sektoru, kao i izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama ograniče prava na naknadu po prestanku radnog odnosa. Iz HRA predlažu i da se onima koji podnesu ostavku uskrate i naknade i otpremnine. Takođe, HRA smatra da sudije osumnjičene, okrivljene ili osuđene za krivično djelo ne bi trebalo da dobiju ni naknadu, ni otpremninu.  

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predlagao skraćivanje perioda za isplatu funkcionerskih naknada sa jedne godine na tri mjeseca, ukidanje mogućnosti produženja ove naknade ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u periodu u kojem je stekao pravo na naknadu, ograničenje iznosa naknade na visinu prosječne neto zarade u Crnoj Gori, umjesto pune posljednje zarade koju je funkcioner primao, kao i ograničenje prava na naknadu ako je funkcioner razriješen ili podnio ostavku, kao i ukoliko se ponašao neetički ili nezakonito.

Saradnik na programima CGO Nikola Obradović ističe za CIN-CG da uporedna praksa potvrđuje da se vlasti u Crnoj Gori ponašaju “kao da se radi o vrlo bogatoj državi, a ne ozbiljno zaduženoj i sa brojnim javnim uslugama koje nijesu funkcionalne, uz značajan broj građana na ivici egzistencije”.

“Situacija u Crnoj Gori je takva da se funkcija još uvijek ne tretira kao odgovorna javna dužnost, već se doživljava kao izvor finansijske sigurnosti i privilegija uz težnju da se to nastavi i nakon okončanja mandata”, naglašava Obradović.

On dodaje da sve dok se ne uspostave precizna i stroga pravila koja će i funkcionerske naknade svesti u realne i opravdane okvire, Crna Gora će ostati zarobljena u mreži institucionalne neodgovornosti.

“Ovo je i pitanje političke kulture, koja je kod nas na niskom nivou, pa se prilika da se obavlja neka funkcija ne gleda kao prilika da se doprinese unaprijeđenju javnog dobra, već kao prilika da se što duže zadrži određena pozicija moći i stekne lična ili partijska korist”, navodi Obradović.

Bivše sudije Vrhovnog suda za sada uzele i preko 300.000 eura tužbama

Prema saznanjima CIN-CG, sudije najveće sudske instance u zemlji dobile su za sada i preko 300.000 eura odštete po tužbama koje su pokrenuli protiv države i sporovima pred Agencijom za mirno rješavanje sporova. Ta će suma biti vjerovatno znatno veća, jer mnogi postupci još nijesu okončani.

To što su dobili naknade, a neki i otpremnine, bivše sudije nije spriječilo da traže i novac za, kako tvrde, neiskorišćene djelove godišnjih odmora, neisplaćene dodatke za pripravnost i manje isplaćene zarade u vrijeme Covid pandemije.

Po tom je osnovu samo bivšim sudijama Vrhovnog suda, u posljednje dvije godine, za sada isplaćeno oko 130.000 eura, naveli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta(SS).

Protiv države pokrenuli su više sporova na ime naknada po osnovu rada bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, sada optužena za zloupotrebu službenog položaja u više postupaka, kao i bivše sudije i sutkinje tog suda Miraš Radović, Svetlana Vujanović, Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Dušanka Radović, Hasnija Simonović, Natalija Filipović, Rada Kovačevič, Snežana Aleksić, Dragica Milačić, Vesna Begović, Branimir Femić, Ranka Vuković, Radule Kojović i Radoje Orović.   

Prema pravosnažnim presudama, u koje je CIN-CG imao uvid, bivše sudije Vrhovnog suda su tužile državu u više odvojenih sporova za neiskorišćene odmore, neplaćene doprinose i druge naknade iz radnih odnosa. Neki postupci završeni su i pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Iz Osnovnog suda u Podgorici je za CIN-CG rečeno da početak suđenja po tužbama Vesne Medenice, Svetlane Vujanović, Petra Stojanovića i Radoja Orovića još nije zakazan. Suđenja po tužbama Miraša Radovića, Dragice Milačić i Branimira Femića počinju u februaru, martu i maju ove godine.

Bivše sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić i Radule Kojović su pravosnažnom presudom zajedno dobili oko 49.000 eura sa kamatama za neiskorišćene godišnje odmore. U presudi piše da su, od 2013. do prestanka funkcije, uredno primali rješenja o korišćenju godišnjeg odmora, ali da u to vrijeme imali dežurstva, te da im nije naknadno odobravano da iskoriste dane odmora.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa je isticao da su za ta dežurstva bivše sudije redovno primale maksimalne naknade, te da su preostale dane odmora koristili na osnovu usmenog dogovora sa predsjednikom suda. Ova presuda je po reviziji u Vrhovnom sudu.

Kojoviću je 2020. prestala funkcija odlaskom u penziju, a Stojanoviću i Vučinić prestala je funkcija u avgustu 2021. i dobili su i funkcionerske naknade - Stojanović za godinu, a Vučinić za četiri mjeseca.

Kojović je još jednom pravosnažnom presudom dobio i nešto preko 6.000 eura na ime neplaćenih doprinosa za učešće u komisijama Sudskog savjeta. Istom presudom bivša sutkinja Svetlana Vujanović dobila je gotovo 20.000 eura, a Vesna Begović nešto malo manje od 7.000 eura.

Država je sporila i ove zahtjeve, navodeći da nije dostavljen nijedan dokaz za tvrdnje bivših sudija i sutkinja, te da je potraživanje zastarjelo i da sud nije nadležan da o tome odlučuje. Međutim, sud je ove navode ocijenio ako neosnovane i dosudio bivšim sudijama isplatu štete.

Vujanović je prestala funkcija u avgustu 2021, a Begović je u isto vrijeme podnijela ostavku. Obje su dobile i funkcionersku naknadu na godinu dana, u visini posljednje plate.

Stojanović i Vujanović su još jednim sudskim poravnanjem dobili preko 6.000 eura na ime odštete iz radnog odnosa.

Stojanović i Vučinić su i presudom, koja nije pravosnažna, na ime naknada iz rada, u martu prošle godine, dobili i oko 8.000 eura, a odbijena im je isplata još preko 24.000 eura. Presuda je u Višem sudu po žalbi.

Tako su samo njih petoro, osim funkcionerskih naknada i otpremnina, za sada dobili oko 100.000 eura na ime tužbi iz radnih odnosa.

Još preko 200.000 eura, bivše sudije Vrhovnog suda, uzele su u postupcima koji su se vodili pred Agencijom za mirno rješavanje sporova.

Podnošenjem ostavke izbjegavaju odgovornost, ali i dobijaju naknade i otpremnine

U Analizi postupaka izbora napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024. se ističe da je sudijama podnošenjem ostavke, omogućeno da, osim izbjegavanja odgovornosti, uzmu naknade i po dvije godine do odlaska u penziju. Osim toga, naglašavaju u HRA, oni dobijaju i otpremnine, a ako ne prijave imovinu, zbog toga ne budu sankcionisane, a istovremeno profitiraju od funkcionerske naknade koju steknu, ako izaberu da podnesu ostavku.

Imali smo nekoliko slučajeva u kojima su sudije dobile naknadu po prestanku funkcije, otpremnine i slično, podsjećaju iz HRA, iako su optuženi ili osuđeni za krivična djela.

Tako je sudiji hercegnovskog Osnovnog suda Jovanu Stankoviću, koji je podnio ostavku, odobrena naknada u septembru 2022, iako je u maju te godine priznao da je donio presudu pod uticajem bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Iako je u maju 2022 SS odbila njegov zahtjev za isplatu naknade po prestanku funkcije, u septembru te godine su se predomislili, prema odluci SS u koju je CIN-CG imao uvid.

Bivšem sudiji Milosavu Zekiću SS je 2020.odobrio jednogodišnju naknadu, a kasnije i otpremninu, iako je 2019.pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti i lake tjelesne povrede, nakon čega je još godinu dana nezakonito primao i platu kao sudija Osnovnog suda u Rožajama. On je podnošenjem ostavke izbjegao i vođenje disciplinskog postupka.

Medenica je nedavno osuđena na šest mjeseci zatvora zbog prikrivanja vođenja krivičnog postupka protiv sudije Zekića na sjednicama SS. Presuda nije pravosnažna.

“Bilo je moguće bar ograničiti isplatu funkcionerskih naknada i otpremnina u slučajevima u kojima se očigledno radi o izbjegavanju disciplinske odgovornosti ili propisati obavezu povraćaja dodjeljenog iznosa u slučaju da sudija koji je podnio ostavku naknadno bude pravosnažno osuđen za krivično djelo koje bi dovelo do razrješenja”, predlažu iz HRA u Analizi.

Oni ova rješenja predlažu i za tužioce, obzirom da je i tu funkciju ostavkom napustilo preko četvrtine tužilaca u posljednje tri godine.

“U toku su krivični postupci protiv dva specijalna državna tužioca i bivšeg Glavnog specijalnog tužioca. Kako Zakonom o zaradama zaposlenih pravo na ostvarivanje jednogodišnje naknade po prestanku funkcije nije uskraćeno u slučaju podnošenja ostavke, i kako lica suspendovana zbog pokrenutog krivičnog postupka nisu spriječena da podnesu ostavku, ne postoji zakonska prepreka da im se u takvom slučaju isplati i funkcionerska naknada po prestanku radnog odnosa”, upozorava se u Analizi HRA.

Vlada gluva na zahtjeve da se naknade ograniče

Iz Ministarstva finansija (MF) su odbili da CIN-CG odgovore na pitanja o Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru i prebacili lopticu na Ministarstvo javne uprave (MJU), iako je ovaj Zakon u njihovoj nadležnosti.

Pitali smo, između ostalog, zašto nijesu uvažili predloge javnosti, nevladinog sektora, ali i kluba poslanika PES, kojima je predloženo da se smanji rok od godinu dana na koji ove naknade mogu biti isplaćivane, te da se ona ne isplaćuje onima koji podnesu ostavku, budu razriješeni zbog osuđujuće presude ili zbog nesposobnosti i zloupotrebe položaja. Pitali smo i kako će se predloženim izmjenama smanjiti finansijski teret za državni budžet, ako je predloženo i da plate funkcionerima budu veće za 30 odsto.

U Nacrtu ovog Zakona predloženo je samo da neko ko je na funkciji bio do šest mjeseci, može primati funkcionersku naknadu najduže dva mjeseca. 

Prema predlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima i namještenicima pravo na naknadu od godinu dana po prestanku mandata, državni službenici imaju u slučaju kada im je mandat prestao istekom mandata ili u slučaju reorganizacije.

“Ono što je bitna izmjena je, da lica kojima je mandat trajao kraće od šest mjeseci, zatim oni kojima je mandat prestao na lični zahtjev ili zbog dva puta uzastopne nezadovoljavajuće ocjene, imaju pravo na naknadu najduže dva mjeseca od prestanka mandata, dok u tom periodu imaju pravo da se rasporede u skladu sa zakonom”, ističu iz MJU.

Oni ukazuju, međutim, da se ovaj Zakon primjenjuje na visoke rukovodioce u državnim organima-pomoćnici ministara i pomoćnici direktora uprave, kao i direktore uprave, dok je pitanje naknade po prestanku mandata za sve druge javne funkcionere, pa i sudije, regulisano Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru.

Obradović za CIN-CG kaže da ni oni nemaju punu informaciju o planiranim izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, što govori u prilog netransparentnosti i neodgovornosti Vlade.

“Mnogo je važnih odluka koje se donose pod velom tajne, bez javnih rasprava ili skraćenih, nerijetko i za vrijeme praznika, a sve to ograničava i objektivno informisanje i sadržajno učešće u oblikovanju i ovog i drugih brojnih zakonskih i strateških tekstova. Ovo se naglašeno često dešava kada ti tekstovi sadrže pitanja koja direktno ili indirektno utiču na javne funkcionere i njihove privilegije”, ističe on.

Ustalila se loša praksa da se svi ozbiljni i dobronamjerni prijedlozi iz civilnog društva, stručne javnosti i rijetkih aktivnih i posvećenih poslanika ignorišu, dodaje Obradović.

“Podsjetio bih da je sadašnje zakonsko rješenje diskriminatorno, jer ovaj vid finansijske podrške sigurno neće dobiti građani koji ostanu bez posla, iako znamo da većina njih radi za daleko manje novca od javnih funkcionera”, navodi Obradović.

On dodaje da nalazi CG pulsa iz 2022. godine, inicijative CGO-a i instituta DAMAR, ukazuju da čak 82 odsto građana/ki smatra da bi funkcionerske naknade trebalo ukinuti.

Iz CGO ocjenjuju da povećanje plate funkcionerima od 30 odsto potvrđuje zabrinjavajući obrazac u kojem se pokušava ozakoniti zloupotreba korišćenja javnih resursa. “Pri tom,treba naglasiti i duple standarde - kad su u pitanju građani insistira se na štednji ili se dodatno uvećavaju njihovi životni troškovi, odnosno i uvećanja koja dobijaju su mala i ne prate dinamiku inflaciju, dok se istovremeno za donosioce odluka nalaze razna opravdanja za povećanje već visokih privilegija”, ističe Obradović.

Ovakvih privilegija funkcionerima nema ili su naknade znatno manje i isplaćuju se u kraćem roku i u regionu, i u državama EU.

U Srbiji se funkcionerske naknade isplaćuju tri mjeseca po prestanku funkcije ili najviše šest mjeseci ukoliko funkcioner stiče pravo na penziju u tom roku.

U Hrvatskoj oni koji su na funkciji bili najmanje godinu dana, šest mjeseci imaju pravo na naknadu u visini plate, dok sljedećih šest mjeseci primaju 50 odsto manje. Oni koji su bili na funkciji manje od godinu, a više od tri mjeseca, primaju tri mjeseca punu naknadu,a sljedeća tri mjeseca 50 odsto plate.

U većini evropskih zemalja varira rok na koji se ove naknade isplaćuju, ali se u najvećem broju njih ne prima puna plata,već određeni procenat posljednjeg primanja. Evropski komesari primaju naknadu od godinu do dvije u zavisnosti od dužine mandata, ali ona iznosi od 40 do 65 odsto njihove plate.

Crna Gora bi mogla ostati bez višemilionske podrške iz EU namijenjene za unaprjeđenje ljudskih prava ako ne usvoji, između ostalih uslova, i Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je pripremljen, ali se o njemu još nije ni raspravljalo u Skupštini 

Tijana Lekić/Kristina Radović

Reformska agenda Vlade Crne Gore za pristupanje Evropskoj uniji (EU), predviđa kada je unapređenje ljudskih prava u pitanju između ostalih stvari i usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja (Zakon), smanjenje broja žalbi Zaštitniku ljudskih prava Crne Gore (Ombudsman) kao i poboljšanje evidencije sudskog praćenja i pravosnažnih odluka u slučajevima diskriminacije, rekli su iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Kada se ti uslovi ispune EU će opredijeliti Crnoj Gori gotovo šest miliona za dalje unaprjeđenje ljudskih prava, dodali su iz MLJMP.

Iako je usvajanje Zakona jedna od obaveza Reformske agende u procesu pristupanja EU 2024-2027, do toga još nije došlo uprkos činjenici da je Zakon bio spreman za usvajanje još krajem 2024. godine.

Predlog zakona je dobio zeleno svijetlo Evropske komisije (EK), kao i ključnih međunarodnih organizacija ljudskih prava. Iz Asocijacije Spektra naveli su za CIN-CG da je pored opozicije i dio partija skupštinske većine javno saopštio da će podržati Zakon, između ostalih i Pokret Evropa sad (PES).

Međutim, iz MLJMP, resora Fatmira Gjeka, kažu da su tri puta kandidovali Predlog zakona ali se o istom nije raspravljalo zbog „traženih dodatnih konsultacija“.

Upitani da li neke partije skupštinske većine opstruiraju usvajanje Zakona, iz MLJMP su odgovorili za CIN-CG da Zakon neće ostati zanemaren od strane poslanika/ca koji zastupaju interese svih građana/ki jer „ova obaveza se ne može zaobići kao i značajan doprinos koji možemo ostvariti“.

„EU ohrabruje Crnu Goru da bez odlaganja usvoji Zakon. Ovo je u skladu sa Izvještajem o ocjeni ispunjenosti privremenih mjerila za Poglavlje 23 za Crnu Goru, u kojem EU poziva Crnu Goru da sistematski pojača napore u zaštiti prava LGBTIQ+ osoba“ kazu za CIN-CG iz Delegacije EU u Crnoj Gori.

Uočljiv pad na Duginoj mapi

Nazadovanje u poštovanju LGBTIQ+ prava u Crnoj Gori može se uočiti i na Duginoj mapi ILGA Europe, koja prikazuje zaštitu prava LGBTIQ+ osoba širom Evrope. 

Crna Gora je 2022. bila na visokom osmom mjestu u Evropi i imala 63 odsto bodova. Od tada naglo pada - 2023. godine je na 12. mjestu, da bi u 2024. pala na 20. mjesto u Evropi sa svega 48 odsto bodova.

ILGA Europe u svom monitoringu ukazuje da je usvajanje Zakona neophodno kako bi transrodne osobe stekle pravo da promijene oznaku pola u zvaničnim dokumentima, bez invazivnih medicinskih zahtjeva ili sudskih procedura.

Čak i kada je neki zakon usvojen, ne garantuje zaštitu manjima.

„Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola tehnički ne postoji“, kažu iz Asocijacije Spektra. „Godine 2020. napravili smo značajan korak kada je zakon usvojen, međutim, u međuvremenu nijedan podzakonski akt nije donesen. Naime, trebalo je izmijeniti 36 zakona, podzakonskih akata ili drugih pravnih propisa kako bi se crnogorski pravni sistem uskladio s ovim Zakonom. To se, nažalost, nije desilo“.

To znači da je formalno moguće u Crnoj Gori da partneri stupe u istopolnu zajednicu, ali da su im mnoga prava uskraćena, jer Zakon o istoplnom partnerstvu nije usklađen sa pravnim poretkom zemlje.

„Nakon stupanja u zajednicu, ne možete ostvariti prava poput nasljeđivanja ili posjeta partneru u bolnici. Bukvalno, sve ono što je trebalo da bude omogućeno Zakonom, u praksi nije se ostvario. Jedini zakoni koji su izmijenjeni odnose se isključivo na poreze“, kažu iz Spektre. 

U Crnoj Gori nema zaštite prava interpolnih osoba

Zabrinjavajući podatak koji proističe iz monitoringa ILGA Europe je taj da crnogorski sistem ne prepoznaje interpolne osobe. 

Interpolne osobe su rođene sa polnim karakteristikama, kao što su genitalije, hromozomi ili hormoni, koje ne odgovaraju tipičnim definicijama muškog ili ženskog pola. Interpolne varijacije su prirodne i prisutne često pri rođenju, ali mogu postati očigledne i kasnije u životu. 

Iako prema Ujedinjenim nacijama (UN) i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) od 0,05 do 1,7 odsto populacije se rađa sa interpolnim karakteristikama, u Crnoj Gori te ljude ne prepoznaju.

U mnogim društvima interpolne bebe i djeca se često podvrgavaju medicinskim intervencijama, kao što su operacije ili hormonske terapije, kako bi im se pol "prilagodio" društvenim normama. Aktivisti za ljudska prava se bore za pravo interpolnih osoba na tjelesni integritet i donošenje sopstvenih odluka o tijelu kada budu dovoljno stari da daju informisani pristanak.

,,Za interpolne osobe nemamo statistiku koliko ih ima, ne znamo šta se radi po zdravstvenim institucijama. Ono što znamo je da se uglavnom na interpolne bebe vrše operacije prilagođavanja, a često ta osoba to nikad ne sazna. Kod nas ti ljudi za sistem ne postoje, ali je nemoguće da ih nema“, kažu iz Spektre.

Prema Duginoj mapi šest evropskih država, Njemačka, Grčka, Island, Malta, Portugal i Španija su zabranile medicinske intervencije prilagođavanja bez saglasnosti interseksualnih osoba.

Poteškoće EU u oblasti ljudskih prava 

„Već skoro dvije decenije pitanje prava LGBTIQ+ zajednice postalo je pokazatelj koji EU koristi za testiranje postojanja i poštovanja sistema zaštite ljudskih prava u zemljama koje namjeravaju da se pridruže organizaciji“, kaže za CIN-CG, profesorica sociologije i međunarodnih odnosa na Univerzitet Metropolitan u Londonu Franćeska Romana Amaturo, čiji je doktorski rad fokusiran na socio-pravnu analizu sudske prakse Evrospkog suda za ljudska prava (ESLJP) u vezi sa seksualnom orjentacijom i rodnim identitetom.

Ona smatra da je kroz ova pitanja EU razvila status značajnog aktera u međunarodnoj zaštiti ljudskih prava, djelimično i kako bi obnovila samu ideju evropskog projekta, koji je prijetio da ostane isključivo ekonomske prirode. 

Amaturo ukazuje da prava LGBTIQ+ osoba postaju neka vrsta avangarde ili tačka pregovora, sukoba i često neslaganja između EU i zemalja kandidata, a nekad i zemalja članica. Utisak je da zemlje kandidati, kako bi se ispunili uslovi i postali članovi kluba, trebaju biti pragmatični i pokazati svoje najbolje lice po pitanju prava LGBTIQ+. 

Zbog pragmatičnog pristupa, ona smatra, da često zemlje kandidati za članstvo uspijevaju da pregovaraju o promjenama pravnog okvira, ali da ne mijenjaju strukturu sistema koji i dalje favorizuje zlostavljanje i marginalizaciju ovih grupa. 

„EU kreiranjem liste uslova za ljudska prava koje treba implementirati sigurno ima plemenitu dimenziju, ali rizikuje i da bude percipirana, pa i instrumentalizovana, od strane onih političkih snaga zemalja kandidata koje igraju na nacionalističke osjećaje i koje prava LGBTIQ+ osoba vide kao spoljno naređenje“ ukazuje profesorica. 

Međutim, ona dodaje, bilo bi pogrešno misliti da je ovaj problem prisutan samo u zemljama kandidatima za članstvo u EU i navodi negativne primjere vlade Đorđe Meloni u Italiji, ili vlade Viktora Orbana u Mađarskoj. „Postojanje pravnog okvira zaštite ne sprječava povratak institucionalizovane homofobije i transfobije“, kaže za CIN-CG Amaturo.

Po njenom mišljenju EU treba ozbiljnije da razmisli o neželjenim efektima kojima ovaj pristup ‘top-down’ oko prava LGBTIQ+ doprinosi, ne samo homofobičnim, već i antievropskim i nacionalističkim tendencijama. Amaturo smatra da je neophodno, unutar same EU, raditi na razvoju koherentne i organski usmjerene politike u vezi sa ljudskim pravima. 

„Na primjer, po pitanju prava migranata i tražilaca azila, EU već dugo prihvata dehumanizujući pristup koji je često otvoreno rasistički i sigurno ne pomaže zemljama kandidatima da prihvate navodni moralni autoritet koji EU želi da ima prilikom postavljanja svojih uslova za pristupanje“, zaključuje Amaturo.

Mađarska – nova vlast, korak nazad 

Jedan od primjera kako je promjena vlasti uticala na prava LGBTIQ+ osoba je Mađarska, koja je članica EU od 2004. godine. Socijalističko-liberalna vlada koja je bila na vlasti od 2002. do 2010. godine imala je relativno povoljan pristup pravima LGBTIQ+ osoba.

„Oni su postepeno proširivali prava, usvojili antidiskriminatorne zakone, prepoznali su istopolne brakove i uveli dodatne odredbe o zločinima iz mržnje,” kaže za CIN-CG projektni koordinator mađarske civilne organizacije Hater, Tamas Dombos.

Međutim, tvrdi on, 2010. godine u Mađarskoj dolazi do potpune promjene diskursa. Novi Ustav Mađarske iz 2012. godine definisao je brak kao zajednicu muškarca i žene, čime je isključena mogućnost braka između osoba istog pola.

Ustavna reforma 2020. godine je zvanično zabranila usvajanje djece od strane istopolnih parova. Iste godine ta vlada je zabranila oznaku promjenu pola u zvaničnim dokumentima.

„Fidesova vlada prvo je uvela blagi homofobni diskurs o tradicionalnim porodičnim vrijednostima i zaštiti braka, da bi od 2019. godine prešla na otvoreni homofobni i transfobni diskurs. Prvi ministar Viktor Orban je povezao pitanja LGBTIQ+ osoba sa pedofilijom i na osnovu te diskriminacije mađarski parlament je u 2021. godini uvojio zakon o anti-LGBTIQ+ propagandi koji ograničava diskusije i prikazivanje LGBTIQ+ osoba u školama i medijima“, objašnjava Dombos.

Kao odgovor, EK je u julu 2021. godine pokrenula postupak protiv Mađarske, tvrdeći da zakon krši ljudsko dostojanstvo, slobodu izražavanja, pravo na informisanje, privatnost i pricincip nediskriminacije. Pošto Vlada Mađarske nije dala zadovoljavajuće odgovore, Komisija je u julu 2022. godine slučaj predala Sudu pravde EU, koji ima ovlašćenja da nametne izmjene nacionalnog zakonodavstva.

U međuvremenu, 15 država članica EU, zajedno sa Evropskim parlamentom izrazilo je podršku pravnom postupku protiv Mađarske, naglašavajući da je zakon disktriminatorski i da se protivi temeljnim vrijednostima EU.

Iz Budimpešte su pokušali da legitimišu Zakon oslanajući se na referendum 2022. godine, koji je pokazao široku podršku vladi, ali ipak nije dostigao neophodan broj glasova. 

Trenutno je slučaj i dalje u postupku Sudom pravde EU, a dalji razvoj događaja se očekuje.

Kakva će biti sudbina prava LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori

Ukidanje vladinih programa za promovisanje različitosti kao i izdavanje nove naredbe koja priznaje samo dva pola, muški i ženski bila je jedna od prvih odluka novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trampa.

,,Pošaljite obavještenje svim zaposlenima u kancelarijama za raznovrsnost, jednakost, inkluziju i pristupačnost da su stavljeni na plaćeno administrativno odsustvo“, navodi se u memorandumu Kancelarije za upravljanje kadrovima SAD-a, objavljenom i na platformi X. Istovremeno je saopšteno da se ukidaju sve inicijative, kancelarije i programi koji se odose na različitost i inkluziju manjinskih grupa i zajednica.

Takođe, Tramp je nedavno potpisao izvršnu naredbu kojom bi ministar odbrane Pit Hegset trebao da preispita politiku Pentagona o transrodnim vojnicima, što mnoge navodi na zaključak da bi transrodnim vojnicima mogla biti zabranjena služba u vojsci.

Trampovu izjavu o postojanju samo dva pola pozdravio je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić koji je u jednoj televizijskoj emisiji rekao da se Amerika vraća zdravom razumu.

„Mandić je odavno poznat po stavovima koji su suprotni promovisanju ljudskih prava LGBTIQ+ zajednice. Njegova politička retorika često se oslanja na tradicionalistične i konzervativne vrijednosti koje marginalizuju različite društvene grupe, uključujući LGBTIQ+ osobe“ kaže za CIN-CG direktorica Queer Montenegro Staša Baštrica.

Mandićevo podržavanje stavova novoizabranog predsjednika SAD-a može se posmatrati kao još jedan signal da će nastaviti politike koje ponižavaju ljudska prava. „U kontekstu Crne Gore, to bi moglo značiti dodatne prepreke u implementaciji i jačanju zakonodavnih rješenja koja štite prava LGBTIQ+ osoba, ali i otežavanje rada organizacija koje se bore za unaprjeđenje položaja tih ljudi u Crnoj Gori“, kaže Baštrica.

„Posljedice ovih mjera će imati širi globalni uticaj. SAD su dugo bile uzor i predvodnik u promociji ljudskih prava, uključujući prava LGBTIQ+ osoba“, dodaje Baštrica.

Iako je SAD trenutno ukinuo finansiranja programa za različitost i inkluziju, EU nastavlja da ih promoviše i podržava.

Koliko će ovi Trampovi stavovi uticati na jačanje desnih snaga u Crnoj Gori, koje se protive brojnim pravima LGBTIQ+ osoba ostaje da se vidi. Ono što je sada sigurno jeste da su zakoni koji su već spremni, na čekanju. Iz MLJMP za CIN-CG kažu da je predlog Zakona o samoodredjenju, koji je trebalo da bude usvojen još prošle godine, uvršten u program rada Vlade za 2025.

Usvajanje djece moguće u 23 evropske zemlje 

U Crnoj Gori istopolnim partnerima nije dozvoljeno usvajanje djece. Na globalnom nivou 36 država dozvoljava istopolnim parovima da usvoje djecu, piše na sajtu Međunarodne asocijacije lezbejki, gejeva, biseksualnih i interseksualnih osoba (ILGA).

Države koje su dozvolile usvajanje djece su najvećim dijelom u Evropi, Sjevernoj i Latinskoj Americi. Te države su dozvolile sklapanje istopolnih brakova ili građanskih partnerstava.

Holandija je 2001. godine postala prva država na svijetu koja je istopolnim parovima dozvolila usvajanje djece. Taj put su slijedile 22 evropske države, devet saveznih država u Americi, te Južna Afrika, Izrael, Tajvan, Australija i Novi Zeland.

Još jedan problem sa kojim se suočavaju LGBTIQ+ osobe koje žele usvojiti djecu je veoma mali broj djece dostupan za usvajanje u tim zemljama, pa mnogi istopolni parovi pokušavaju sami da dobiju djecu.

Postoji nekoliko načina: za muškarce, rješenje je često surogat majka, za lezbejske parove korišćenje sjemena donatora.

Većina država, koja dozvoljava istopolne brakove, prepoznaje pravo lezbejskim parovima da koriste tretman oplodnje kako bi započele porodicu, služeći se sjemenom donatora i jajašcetom jedne od dvije moguće majke.

Na primjer u Francuskoj, lezbejski parovi dobili su pristup tretmanima oplodnje tek 2021, osam godina nakon što je na snagu stupio osporavani zakon o istopolnim brakovima.

Za gej muškarce koji dobijaju djecu putem surogat majke postoji problem što je surogat majčinstvo zabranjeno u mnogim evropskim državama, među kojima su Francuska, Njemačka, Italija, Španija, Švedska, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Albanija, Kosovo i mnoge druge.

U prošlosti Tajland i Indija, bile su vodeće destinacije za komercijalno surogat majčinstvo, ali je posljednjih godina takva praksa ograničena.

Surogat majčinstvo je legalno u Kanadi, kao i u mnogim državama SAD-a, ali status roditelja može često biti doveden u pitanje kada se vrate u zemlje koje zabranjuju ovaj način.

U Italiji, na primjer, vlada premijerke Meloni obećavajući da podržava tradicionalne porodične vrijednosti, rekla je lokalnim vlastima da prestanu sa upisivanjem djece rođene u inostranstvu u istopolnim zajednicama.

Samo nekoliko država daje pravo surogat majčinstva za gej parove, među njima su Južna Afrika, Izrael i Kuba.

Nekoliko crnogorskih onlajn medija objavilo je tekstove o januarskom masovnom ubistvu na Cetinju koji šire govor mržnje, diskriminaciju i dezinformacije, a regionalni tabloidni mediji često kršili etičke standarde

Maja BORIČIĆ

Većina crnogorskih medija je o tragediji na Cetinju izvještavala profesionalno, a neki su zabranili komentare ispod objavljenih tekstova, kako bi spriječili govor mržnje i zloupotrebu tragedije. Uglavnom su regionalni mediji skloni tabloidnom izvještavanju širili štetan sadržaj, opšti je utisak stručnjaka u Crnoj Gori.

Aco Martinović je  ubio 13 ljudi, među kojima i dvoje djece, i teško ranio još troje ljudi na Cetinju. Nakon nekoliko sati, tog prvog januarskog dana 2025, presudio je i sebi. Ovo je drugi masovni zločin u tom gradu za manje od tri godine. Vuk Borilović je u avgustu 2022. ubio desetoro svojih sugrađana, među kojima je takođe bilo dvoje djece, i ranio šestoro ljudi.

Zbog izvještavanja o tragediji od 1. januara ove godine, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge Crne Gore (SAMU) nedavno je pokrenuo postupke protiv srpskih televizija „Pink“ i „Happy“, navodeći da su prekršile Konvenciju o prekograničnoj televiziji emitovanjem sadržaja koji ugrožavaju dostojanstvo i podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti.

U Crnoj Gori na nedostatak odgovornosti i profesionalnog novinarstva ukazuje nekoliko tekstova objavljenih na portalima „Borba“, „Aktuelno“, „Antena M“ i „IN4S“. Ovi članci obiluju uvredljivim i stereotipnim govorom, podstičući nasilje i netrpeljivost među različitim etničkim, vjerskim i nacionalnim grupama.

Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari i objave koje dehumanizuju Cetinjane, pripisujući tragični događaj kolektivnom mentalitetu grada.

U Višem državnom tužilaštvu u Podgorici za sada su formirana četiri predmeta zbog objava i komentara na društvenim mrežama povodom tragičnog događaja na Cetinju. Iz tužilaštva su za CIN-CG naveli da su predmeti u fazi izviđaja, da se odnose na veći broj lica, te da će se, nakon dostavljanja svih podataka i utvrđivanja identiteta, ocijeniti hoće li se ova lica goniti krivično ili prekršajno.

Prema Zakonu o javnom redu i miru, ko vrijeđa drugog na osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do 60 dana. Krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, odnosno javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe određene na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, jezika, državne ili nacionalne pripadnosti, predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dugogodišnji novinar i predstavnik Sindikata medija Crne Gore Predrag Nikolić za CIN-CG ocjenjuje da se većina medija ponašala korektno i profesionalno nakon tragedije na Cetinju. Njegova koleginica, direktorka Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić dodaje dase većina medija, posebno u prvim satima tragedije, čuvala senzacionalizma, neprovjerenih informacija, spekulacija sa brojem stradalih i ranjenih i motivima zločina.

“Mediji su vodili računa o bolu porodica i prijatelja stradalih, pretpostavki o motivima zločina, detalja iz privatnog života počinioca”, naglašava ona.

Novinar Predrag Nikolić dodaje da je „mali dio medija je, kroz izjave i analize pojedinih ‘analitičara’, potpirio govor mržnje i nacionalizam koji se nakon Cetinja rasplamsao na društvenim mrežama“.

On dodaje da je problem što institucije nijesu dale odgovore na pitanja koja se tiču ove tragedije, koja je traumatizovala društvo.
„Pa smo, umjesto činjenica, dobili pojedinačne ‘istrage i forenziku’, uglavnom nacionalno obojene, a koje se šire društvenim mrežama“, ocjenjuje Nikolić.

Tragedija je, nažalost, dodaje direktorka Instituta, i ovog puta poslužila pojedinim medijima da na govoru mržnje, zabranjenom govoru, senzacionalizmu, primitivizmu privuku čitaoce i steknu političke poene, u čemu su prednjačili tabloidi i televizije iz Srbije, te pojedine platforme u Crnoj Gori, koje su od ranije prepoznate kao izvor govora mržnje.

Iskoristili tragediju za narative mržnje na nacionalnoj osnovi

Članak pod naslovom „Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju“, objavljen na portalu „Aktuelno“, izazvao je brojne reakcije javnosti i nadležnih.

U ovom članku, koji navodno potpisuje crnogorska dijaspora iz različitih opština u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), masovno ubistvo se dovodi u vezu sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koja se naziva „svetosavskom sektom“, i povezuje sa ritualnim ubistvima kultova.

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović osudila je objavu ovog teksta i ukazala na ozbiljne posljedice koje ovakvi sadržaji mogu imati na društvo. Ona je ocijenila da ovaj tekst „predstavlja direktnu prijetnju našim temeljnim vrijednostima zajedništva i multikulturalnosti“, navela je Vujović u saopštenju za medije.

Vujović je istakla da je većina crnogorskih medija pokazala visok stepen profesionalnosti i odgovornosti u izvještavanju o ovoj tragediji. „Međutim, neodgovorni mediji poput portala ‘Aktuelno’ ovakvim sadržajima ne samo da krše etičke standarde novinarstva, već i prelaze sve granice prava na slobodu izražavanja, što je neprihvatljivo u jednom demokratskom društvu“, navodi se u saopštenju.

Portal „Borba“ je, kao odgovor na ovaj tekst, objavio članak pod naslovom „Raspomamljeni dukljanski fašisti iz daleke Amerike i sa tuđeg korita bljuju na SPC za masakr na Cetinju, govore da je svetosavski ritualni masakr“, koji takođe obiluje agresivnim jezikom, stigmatizacijom i podsticanjem mržnje.

Dan nakon tragedije, na portalu „Antena M“ osvanula je kolumna „Odgovornost za tragediju i one koji joj se slade“, koju potpisuju tri profesora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK). U kolumni se SPC naziva  „pseudoreligijskom organizacijom“, a premijer Milojko Spajić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović se optužuju da koriste cetinjsku tragediju „za pakleni plan uništenja ove države“, te da se ne zna jesu li „grozomornija“ njihova saopštenja ili „užasne vijesti na novogodišnji dan o broju mrtvih i ranjenih”.

Portal „IN4S“ objavio je tekst „Masovna ubistva u Crnoj Gori: Nacionalna netrpeljivost kao pokretač nasilnih tragedija“. U ovom tekstu, „IN4S“ se osvrnuo na prethodno masovno ubistvo na Cetinju iz 2022. godine, dovodeći motive oba zločina u nacionalni kontekst.

Glavni i odgovorni urednik portala „Raskrinkavanje“ Darvin Murić ukazuje da je portal „IN4S“, regionalno poznat po širenju dezinformacija, pokušao „objasniti“ kako su dvije, ničim povezane tragedije na Cetinju zapravo posljedica nacionalne netrpeljivosti.
„Novo masovno ubistvo na Cetinju, pored rupa u sistemu, ogolilo je i namjere i spremnost tabloida, propagandnih glasila vlasti u Crnoj Gori i Srbiji, ‘divljih’ portala i partijsko/nacionalnih botova na društvenim mrežama da čak i najveće tragedije iskoriste za nacionalistička prepucavanja i ispunjavanje političkih ciljeva... Iako su predstavnici vlasti javno kazali da smrt 13 nedužnih osoba nema veze s politikom i nacionalizmom, krenulo se u dehumanizaciju Cetinja“, ističe Murić u saopštenju za javnost.
On je ukazao i na neprofesionalno i netačno pisanje bosanskohercegovačkog portala „Stav“, beogradskih tabloida „Alo“, „Informer“, kao i „Blica“, „Večernjih novosti“, „Srbija danas“.

U analizi Digitalnog forenzičkog centra (DFC) se navodi da su tabloidi Republika (Srpski Telegraf), Novosti i Kurir koristili ime i djelo Petra II Petrovića Njegoša kako bi tragediju na Cetinju smjestili u širi narativ o „prokletstvima“ i „sudbinskim tokovima“.

“Njegoševe riječi i djela izvlače se iz istorijskog konteksta i koriste za senzacionalističku interperetaciju događaja. Članci aludiraju na Njegoševu „kletvu“ koja navodno „sustiže Cetinje“, pominje se da Njegoševa navodno poslednja želja – kapela na Lovćenu nije ispunjena, stvarajući osećaj da je tragedija na Cetinju dio nekakvog mističnog “prokletstva”. Takođe se sugeriše da je tragedija simbolički povezana sa istorijskim sukobima i temama koje Njegoš obrađuje u svojim djelima”, navodi se u analizi DFC.

Dodaje se i da bez ikakvih dokaza i provjerenih informacija gosti u emisijama na pojedinim srbijanskim televizijama obrazlažu karakteristike i psihološki profil ubice, “dok lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj navodi da su svi ubijeni pripadnici satanističke crnogorske crkve i da se vodi sukob oko kuće koja im služi kao crkva”.

Pokrenuti postupci protiv dvije srbijanske televizije

Iz crnogorske Agencije za audiovizuelne medijske usluge saopšteno je da su televizije „Pink“ i „Happy“, od drugog do šestog januara ove godine, izvještavale o tragediji kršeći profesionalne i etičke novinarske standarde, te da su na neprimjeren način, bez iskazivanja saosjećanja, analizirali i pretpostavljali uzroke tragedije.
„Tragičan događaj zloupotrijebljen je kao povod da se, korišćenjem pogrdnih, uvredljivih i uznemirujućih izraza koji podstiču intenzivne negativne emocije, podstakne neprijateljstvo ili diskriminacija. Takođe, omalovažavanje i obezvređivanje pripadnika crnogorske nacionalnosti, negiranje njihovog nacionalnog identiteta i posebnosti prisutno je kroz cjelokupan diskurs“, navodi se u saopštenju Agencije.
Dodaju da se posebno ozbiljno kršenje standarda ogleda u zloupotrebi prava na izvještavanje o tragediji i analiziranje uzroka i mjera za prevenciju sličnih događaja: „na način da se ovaj događaj pokušava objasniti ili opravdati kao rezultat kletvi ili prokletstava, usmjerenih na dio stanovništva, imajući u vidu njihovo etničko i vjersko određenje. Posebno izdvajajući stanovnike podneblja Cetinja, emitovani sadržaji podstiču neprijateljstvo i netrpeljivost te ugrožavaju njihovo dostojanstvo“.
Podsjećaju da, i nakon ranijih sankcija tim televizijama 2020. i 2022. godine, emiteri nastavljaju da krše propisane standarde emitovanjem sadržaja koji podstiču mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju.
Od Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije (REM) zatraženo je da obavještenje o ishodu preduzetih mjera bude dostavljeno najkasnije u roku od dvije nedjelje od dana dostavljanja obavještenja. „Naglašeno je da, ukoliko se i nakon isteka navedenog roka nastavi kršenje pomenutih standarda, Savjet Agencije će preduzeti mjere ograničavanja programa ovih emitera na teritoriji Crne Gore“, piše u saopštenju.

Brojne nepoznanice prate tragediju

Direktorka Instituta za medije Olivera Nikolić je ukazala da to što su dnevne novine “Vijesti” i “Dan” zabranile komentarisanje tekstova koji se odnose na ovu tragediju je visoko etičan postupak.

“To je pokazatelj i koliko je samoregulacija moćan mehanizam upravljanja profesionalnim sadržajem i usmjeravanja društvene rasprave na suštinska pitanja koja ova tragedija otvara, a ne na mržnju, pitanja identiteta, crkve, podjela i sl.”, ističe direktorka Instituta.

Novinar Predrag Nikolić ukazuje, međutim, da mediji u većini slučajeva nijesu tragali i insistirali na ključnim odgovorima koje javnost želi da zna nakon tragedije.
„Za pohvalu je korektno izvještavanje većine medija, ali nije za pohvalu prećutkivanje brojnih nepoznanica koje prate ovu tragediju“, zaključuje Predrag Nikolić.

Njegova koleginica iz Instituta ocjenjuje da će u kanalisanju ove traume, usmjeravanju dijaloga u konstruktivnom smjeru, analizi šireg konteksta i uzroka problema koji su doveli do dvije tragedije u poslednje dvije i po godine, od velikog značaja biti dalje izvještavanje medija.

“Profesionalnim i etičnim pristupom, dajući glas stručnjacima različitih oblasti i osvjetljavajući problem iz različitih uglova, mediji mogu pomoći u razumijavanju širih uzroka tragedije, oporavku zajednice i prevenciji ovakvih događaja”, ističe direktorka Instituta za medije.

Tragedija pokrenula proteste

Nedovoljan broj policajaca, nesmotrene izjave ministra policije da je masovni zločin bio „situacioni događaj“, te da se građani vrate normalnom funkcionisanju, nekoliko sati nakon tragedije, oprečne informacije, ali i potraga za ubicom koja je trajala satima u malom gradu, dok su građani zaključani u svojim domovima strepili da im ubica ne zakuca na vrata, izazvali su nevjericu, ali i bijes javnosti i traženje odgovornosti za zločin.

Neformalna grupa studenata „Kamo sjutra“ je, nakon tragedije na Cetinju, pokrenula proteste kojima traži smjene ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića.
Traži se i proaktivno djelovanje nadležnih institucija u posjedovanju oružja, poboljšanje institucionalnog pristupa brizi o mentalnom zdravlju, reforma sistema funkcionisanja policijskih struktura, kao i povratak građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama.