Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto domaćeg proizvoda u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini

Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto - domaćeg proizvoda (BDP) u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini.

Sa posljednjom emisijom obveznica u decembru od 750 miliona eura javni dug će izvjesno preći 100 odsto BDP-a u bruto iznosu, a precizne projekcije biće poznate kada Ministarstvo finansija izađe sa predlogom ovogodišnjeg budžeta koji je u pripremi i koji će sadržati i podatke za javni dug i BDP.

Monstat je pred Novu godinu saopštio da je BDP u trećem kvartalu (jul, avgust, septembar) pao za 27 odsto. To je i podatak evropskog zavoda za statistiku EUROSTAT koji ukazuje da je čak šest puta veći pad crnogorske ekonomije u odnosu na EU.

“Ako javni dug nastavi da raste radi finansiranja deficit budžeta, Crna Gora možda neće biti u mogućnosti da ga servisira”, ukazalo je Ministarstvo finansija u prospektu za posljednju emisiju obveznica, nakon čega je objašnjeno da će dio pozajmice ići upravo na pokrivanje deficita i starih dugova...

Odloženi oporavak ključnih ekonomskih sektora, poput turizma, od posljedica pandemije može dodatno da utiče na otplatu javnog duga.

U prošloj godini država je, prema posljednjim podacima Centralne banke (CBCG) na kraju septembra, ostala bez 880 miliona eura od stranih turista u odnosu na isti period 2019. godine. Procjena je da je lanjski pad prihoda u turizmu 88 odsto do 90 odsto.

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je u intervjuu “Vijestima” krajem decembra kazao da scenario po kojem su pravili projekcije prihoda za 2021. godinu predviđa turističku sezonu na 55 odsto nivoa iz 2019.

“Kakva god da bude sezona, odnos javnog duga i BDP-a je dostigao svoj vrhunac i počeće da pada kroz 2021. godinu. Čak i taj iznos od oko 88,6 odsto BDP-a je više posljedica velikog pada BDP-a, nego povećanja duga u apsolutnom iznosu jer, prema procjenama koje imamo, neto javni dug, u apsolutnom iznosu, bi trebalo da zadrži nivo koji je približan prošlogodišnjem”, rekao je Spajić.

Projekcija rasta ekonomije u ovoj godini za sada su prema ocjeni međunarodnih i državnih institucija na nivou od pet do sedam odsto, nakon pognoze da u 2020. pad ekonomije iznosi od 12 do 17 odsto. Procjena Vlade je oko 14,2 odsto. Ipak, zbog neizvjesnosti koju nosi pandemija koronavirusa projekcije se moraju uzeti sa rezervom.

Dva scenarija CBCG

Centralna banka (CBCG) u optimističnom scenariju projektuje rast BDP-a u ovoj godini u nivou od 7,5 odsto koji bazira na više pretpostavki. Te pretpostavke, prema dokumentaciji CBCG, su - djelimičan oporavak turističke privrede u odnosu na veoma nisku bazu iz 2020. godine, rast turističkog prometa doprinijeće i rastu privatne potrošnje (oko 6,5 odsto), potrošnja države ostvariće blagi rast od jedan odsto zbog mjera podrške ekonomskom oporavku od posljedica pandemije koronavirusa, u projekciji je pretpostavljen završetak prve dionice auto-puta što će oporaviti investicije u osnovna sredstva (pet odsto) i snažan izvoz roba i usluga (oko 37 odsto) podstaknut oporavkom ekonomije, kao i usljed oporavka turističke privrede.

Drugi scenario CBCG predviđa rast BDP-a od oko četiri odsto uz uslov da pandemija bude sličnog intenziteta kao i prošle godine.

Pretpostavke ovog scenarija su, potvrđeno je “Vijestima”, da u toku trajanja pandemije neće biti zaključavanja kao u drugom kvartalu 2020. godine, procijenjeni rast je baziran blagom oporavku turističke potrošnje u odnosu na nisku bazu iz 2020. godine, blagi rast turističkog prometa u 2021. godini u odnosu na prošlu uticaće i na blagi rast privatne potrošnje (oko 1,5 odsto), u projekciji je pretpostavljen nešto veći rast budžetske potrošnje (dva odsto) u odnosu na optimistični scenario zbog potrebnih mjera podrške oporavku ekonomije i ova projekcija pretpostavlja blagi rast investicija od oko 2,5 odsto u odnosu na 2020. godinu.

CBCG nema projekcije za kretanje javnog duga, jer ne raspolaže podacima o budžetskim projekcijama za ovu godinu.

Koliko je ukupno državni budžet koštala pandemija koronavirusa (što je uslovilo rast deficita i posljedično javnog duga države), odnosno kolika su ukupna izdvajanja za privredu i stanovništvo podatak je koji po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Ministarstvo finansija iz prethodnog saziva, a ni novo, nije dostavilo. Ova izdvajanja su bila u okviru Vladina tri paketa mjera pomoći za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije. Nije dostavljena ni informacija o tim izdvajanjima iz tekuće budžetske rezerve.

Osim za privredu i građane državni budžet je pretrpio, očekivano, i veća izdvajanja za sektor zdravstva. U zvanično dostupnim podacima Ministarstva finansija o ostvarenju budžeta od januara do novembra ove godine taj trošak se na navodi.

Dodatni troškovi za zdravstvo

Fond za zdravstvo je sredinom decembra po zahtjevu o SPI dostavio informaciju da su Vlada i Ministarstvo finansija u kontinuitetu više puta od izbijanja pandemije obezbjeđivali dodatni novac Fondu kroz njegov budžet i direktnim uplatama na račun javnih zdravstvenih ustanova.

“Ukupno su od početka godine u okviru budžeta Fonda obezbijeđena dodatna sredstva za zdravstveni sistem u ukupnom iznosu od 23,30 miliona eura od čega kroz rebalans budžeta Fonda oko osam miliona eura i to za ljekove 5,8 miliona i za nabavku zaštitne medicinske opreme i troškove transporta za zaštitu zbog pandemije dva miiliona eura. Na osnovu zaključaka Vlade obezbijeđena su dodatne sredstva u budžetu Fonda u iznosu od 15,3 miliona eura”, saopšteno je iz Fonda.

Za javne nabavke Fonda obezbijeđeno je 16,8 miliona eura i taj novac je trošen za plaćanje obaveza za ljekove, za nabavku medicinske opreme i troškove transporta zbog pandemije, za nabavku respiratora, agregata, i transportnih vozila za potrebe Kliničkog centra i bolnica, za nabavku brzih antigenskih testova, vakcina, dijagnostikuma za rtPCR testiranje, zaštitne medicinske opreme preko Montefarma, obradu usluge testova PCR tehnikom u privatnim uslugama. Uz to, iz budžeta Fonda je isplaćeno i 6,8 miliona eura za zarade zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama zbog izmjene granskog kolektivnog ugovora, dopunskog i prekovremenog rada, stimulansa zaposlenih koji rade sa kovid pacijentima... Tu je i direktna uplata Vlade od 1,2 miliona za tri kovid bolnice u Baru, Beranama i Nikšiću...

Podatak Ministarstva finansija (dostavljen po SPI) je da su u 2020. godini zaključena tri međunarodna aranžmana za sanaciju ekonomskih posljedica pandemije. To je aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) od 74 miliona eura, sa Evropskom komisijom od 60 miliona eura od čega je uplaćena polovina novca i sa Bankom za razvoj Savjeta Evrope(CEB) od 40 miliona eura. Novac od CEB-a nije još dostupan jer Ministarstvo finansija treba da potpiše ugovor sa tom međunarodnom institucijom. Kako je potrošen novac od MMF-a i prva tranša od EK nije poznato.

Važna međunarodna pomoć

“Iako Vlada očekuje da se fiskalni bilans poboljša u 2021. godini, značajno povećanje u zaduživanju radi borbe protiv negativnih ekonomskih posljedica kovid-19 moglo bi imati dugoročne negativne ekonomske posljedice po Crnu Goru uključujući povećanje njenih obaveza u servisiranju duga i povećanje njene ranjivosti na uslove eksternog finansiranja unutar eurozone. Sve to može rezultirati usložnjavanjem buduće mogućnosti poteškoća u plaćanju dugova”, istaklo je Ministarstvo u prospektu za emitovanje obveznica.

Ukazano je da ako Vlada ne bude mogla da smanji zavisnost preduzeća u državnom vlasništvu od javnih finansija i pruži podršku većoj ekonomskoj efikasnosti kroz šire učešće privatnog sektora, mjere za povećanje prihoda se mogu pokazati kao neadekvatne da bi se pokrilo stalno povećanje javnog duga i plaćanja kamata.

“Uz to, određeni tokovi prihoda, opredijeljeni za otplatu javnog duga mogu biti manji od projektovanih i mogli bi postati nedovoljni za servisiranje duga i plaćanje kamate”, istaklo je Ministarstvo finansija.

Koju pomoć mogu očekivati državna preduzeća u narednoj godini pokazaće predlog zakona o budžetu koji Vlada treba da utvrdi.

Ministarstvo u prospektu za emisiju obveznica je istaklo da svako pogoršanje kontinuiteta podrške od multilateralnih povjerilaca kao što su Svjetska banka može da, između ostalog, ugrozi sposobnost Crne Gore da otplati ili refinansira svoje postojeće dugove.

“To bi nepovoljno uticalo na sposobnost Crne Gore da sprovede svoju ekonomsku strategiju i reforme. Osim toga svako povećanje javnog duga zbog deficita budžeta ili drugih razloga dalje bi uvećalo ovaj rizik. Koeficijent državnog duga u odnosu na BDP nastavio bi da se pogoršava i povećao bi zaduživanja podstaknuta pandemijom koronavirusa”, navelo je Ministarstvo finansija.

Budžetom za 2021. najavljena je nova ekonomska politika, razvojni projekti, obuzdavanje finansijskih problema, pametnije odluke u turizmu...

Jasno je da Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i bržeg privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, ne može izaći iz spirale zaduživanja, preko kojih se većinom otplaćuju stari dugovi i djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

Pandemija odložila naplatu 45,7 miliona eura poreskog duga

Privreda je zbog ekonomske krize usporila sa plaćanjem dažbina državi što je jedna od razloga za manjak prihoda u budžetu koji je posljedično doveo do deficita i rasta javnog duga.

Prema podacima Poreske uprave (PU) dobijenim po zakonu o SPI ukupan iznos poreskih potraživanja čija je naplata odložena zbog pandemije iznosi 45,7 miliona eura i obuhvata odloženi dug za 10.874 poreska obveznika.

“Broj poreskih obveznika koji su fizički podnijeli zahtjev nadležnoj područnoj jedinici je 980 čiji iznos odloženih obaveza iznosi 1,2 miliona eura. Obaveze odložene na ovaj način odnose se na dospjele rate reprograma, rate po uredbi iz 2018. godine i porez na dohodak fizičkih lica za mart, april i maj 2020. godine. Obveznici koji su odlagali svoje obaveze po osnovu IOPPD imali su mogućnost da prilikom njegovog podnošenja elektronskim putem čekiraju obaveze koje namjeravaju odložiti. Broj tih poreskih obveznika je 9.894 sa ukupnim iznosom odloženih obaveza od 44, 5 miliona”, rečeno je u PU.

Altiparmakov: Ko štampa svoj novac bolje se nosi sa krizom

Član Fiskalnog savjeta Srbije Nikola Altiparmakov objasnio je za “Vijesti” da zemlje koje imaju mogućnost da štampaju novac mogu bolje da se nose sa krizom zbog pandemije kronavirusa od onih kojih to ne mogu.

“Zemlje koje štampaju novac mogu bolje pomoći privredi, one povećavaju javni dug u svojoj valuti i to nije strašno u smislu održivosti javnih finansija i krize javnog duga, ali je rizik potencijalni za povećanje inflacije. Sa druge strane zemlje koje ne mogu štampati svoj novac su najviše pogođenje krizom. Među njima je Crna Gora koja je visoko zavisna od učešća turizma u BDP-u. U tim situacijama se mora biti obazriv sa zaduživanjem. Nije sporno zaduženje za pomoć privredi, ali se mora stati sa neracionalnim mjerama u budžetu”, istakao je Altiparmakov.

U poređenju Srbije sa Crnom Gorom on ukazuje da će ovu godinu korona krize Srbija završiti sa dugom od oko 60 odsto BDP-a, što govori da je relativno malo pogođena za razliku od Crne Gore koja će imati zbog pada turizma ozbiljne posledice.

“Zajednička poruka je da se bude obazriv sa novcem, pogotovo u Crnoj Gori”, rekao je Altiparmakov.

Fiskalni savjet Srbije je ukazao da je Srbija potrošila 600 miliona eura za pomoć svim punoljetnim građanima po 100 eura i da je to bio veliki trošak koji sužava prostor za dalju pomoć.

Damjanović: Potrebni bolni rezovi za smanjenje duga i deficita

Ekonomista i nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović ukazuje da je pandemija negativno uticala na pad ekonomije, ubrzani rast javnog duga i deficita budžeta zbog čega je od suštinskog značaja u ovoj godini, sa očekivanim oporavkom ekonomije, sprovesti radikalno smanjivanje deficita, kako bi se zaustavio opasan rast javnog duga.

On je pojasnio da ako, kao veoma upitan podatak, prihvatimo projektovani BDP za ovu godinu od 4,607 milijardi eura očekivano je da budžetski deficit na kraju godine bude veći od 10 odsto, a da učešće javnog duga u BDP, zajedno sa posljednjom emisijom obveznica poraste za više od 20 procentnih poena u odnosu na kraj 2019. godine.

„To će Crnu Goru na kraju godine svrstati među najzaduženije države regiona, finansijski najugroženije, sa značajnim rizikom problema u otplati postojećeg duga, otežanim pristupom kapitalu na međunarodnom finansijskom tržištu i problemima u servisiranju preglomaznog javnog sektora, odnosno državnog aparata. Činjenica i da se preko 100 miliona eura izdvaja samo za otplatu kamata, što je preko dva odsto BDP-a, ukazuje i na prethodno, skupo zaduživanje koje nam se sada vraća kao bumerang, sužavajući prostor za manevar na rashodnoj strani budžeta“, istakao je bivši poslanik.

Suzbiti sivu ekonomiju, proširiti poresku osnovicu...

Damjanović ukazuje i da mala odstupanja od projektovane cifre BDP-a značajno derogiraju ostale makroekonomske indikatore poput javnog duga, odnosno budžetskog deficita).

Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i brzog privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, prije svega od PDV-a, akciza i poreza na dobit, ne može izaći iz spirale novih zaduživanja kojim se djelimično reprogramiraju postojeći dugovi, a djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.

“Bolni rezovi su neophodni. Oni najbolniji poput zamrzavanja zarada ili penzija mogu doći samo na kraju, tek nakon što se, uz tekuću političku tranziciju, potroši ozbiljan arsenal ekonomskih i neekonomskih mjera koje traže hitno sprovođenje“, ocijenio je Damjanović.

Slamanje korupcije i organizovanog kriminala, kako bi se otvorio prostor za priliv ozbiljnih investicija, svođenje sive ekonomije u prihvatljive okvire, uvođenje poreske discipline i neselektivnosti, širenje poreske osnovice, odnosno obuhvata, reforma penzionog i zdravstvenog sistema i racionalizacija državne administracije, formiranje Agencije za povraćaj koja bi se bavila povratkom u legalne kanale stotine miliona eura iz nelegalnih transakcija, završetak projekta auto-puta u što bržem roku, kao i brojne druge mjere, samo su dio, smatra Damjanović, neophodnih reformi kako bi se, uz ekonomski oporavak uravnotežile i javne finansije.

U zemljama EU, radnici ne bi smjeli da provedu više od četiri sata stojeći, a prodavačice u Crnoj Gori moraju i duplo duže. Poslodavci rijetko poštuju pravila o zaštitnoj opremi i prekovremenom radu. Zbog straha od otkaza izostaje i radnička solidarnost. 

Bivša radnica u prodaji Telenora Crna Gora 41-godišnja S.O. pokušava da se doškoluje i potraži drugi posao. Zbog hroničnog oboljenja vena, uzrokovanog dugim stajanjem u poslovnici, uz povredu na radu, koju je zadobila padom niz nedovoljno obezbijeđene stepenice postala je teško zapošljiva u trgovini, ali i u drugim sektorima.

 „Ne mogu više dugo da stojim, ni da sjedim. Niko ne želi takvog radnika“, kaže ona u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).  

Njena životna priča u značajnoj mjeri ukazuje na uslove i probleme sa kojima se suočava oko 20 hiljada žena koje, prema podacima Sindikata trgovine Crne Gore (STCG), čine oko 80 odsto zaposlenih u ovom sektoru. Ona potvrđuje i ocjenu specijalistkinje medicine rada dr Milanke Vraneš-Grujičić o tome da „rad u trgovini u uslovima u Crnoj Gori predstavlja vrstu posla značajne težine za ženu“. 

Poslije samo nekoliko godina rada u prodaji, S.O. je 2007. godine morala da se podvrgne operaciji vena.  

„Nakon te operacije nisam smjela da stojim, tokom cijelog radnom vremena, ali tada smo imali stolice u objektima. Situacija se promijenila 2009. godine, kada su iz poslovnica Telenora izbačene sve stolice“, kaže S.O.

Kako je stajanje i po 10-12 sati dnevno bila visoko rizična opcija za nju, tražila je, kaže, premještaj tamo gdje bi mogla da sjedi. Molbe nisu uslišene, kao ni peticije zaposlenih za vraćanje stolica u radni prostor. Ni izvještaj Doma zdravlja Podgorica, prema kojem je „radnica zdravstveno sposobna za navedene poslove (agent prodaje), ali ne i za duže stajanje“, nije promijenilo situaciju.

 „Provela sam narednih šest godina na istom radnom mjestu, bez pošteda - stojeći i cirkulišući između radnje i magacina, do kojeg su vodile veoma strme stepenice bez adekvatnog rukohvata“, tvrdi ona. 

Zaposleni su, kaže, godinama bezuspješno upozoravali na rizik od stepenica. Jednog dana, 2015. godine, spuštajući se niz njih, S. O. je pala i zadobila tešku povredu – lom trtične kosti i trajno oštećenje diskusa. Uz status invalida, postala je definitivno nesposobna za dugo stajanje na poslu. 

U Telenoru su, kako tvrdi S.O. postavili rukohvat neposredno pred dolazak inspekcije, a jedna radnica, da bi ublažila odgovornost kompanije, izjavila je na sudu da su stepenice „kao kod nje kući“.  

U nalazu vještaka u koji je CIN-CG imao uvid, ipak je ukazano na više propusta kompanije u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu: neadekvatne stepenice (uske, a visoke), nedostatak rukohvata, bez akta o procjeni rizika, nebriga za S.O. koja nije smjela da provodi radni dan na nogama i kojoj je morala biti obezbijeđena posebna obuća. 

Kako nije dobila premještaj ni nakon nalaza vještaka, S.O. je pristala na sporazumni otkaz. 

Iz Telenora su odbili da za CIN-CG komentarišu ovaj slučaj „zbog zaštite podataka bivših i sadašnjih zaposlenih.“. Na pitanje, zašto je u poslovnicama nemoguće sjesti, odgovorili su da je prostor uređen kao „adekvatan uslužni ambijent za korisnike“.  

Iz druga dva crnogorska operatera, Mtel-a i Telekoma, na pitanje o uslovima rada za prodavce u poslovnicama, odgovorili su da su zaposlenima obezbijeđene stolice koje koriste. 

Najgore je stajati nepomično 

Radni dan proveden na nogama, kako kaže dr Vraneš-Grujičić, neminovno ostavlja posljedice.

„Iz godine u godinu primjetno je kod ovih radnica spuštanje svoda stopala i slabljenje cijelog skeletno-mišićnog sistema, kao i problemi sa venama koji mogu imati različite stepene komplikacija“, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

O broju i vrsti profesionalnih oboljenja i povreda, međutim, nema precizne statistike. Institut medicine rada ne postoji, kao ni revidirani indeks profesionalnih bolesti. 

Evropska agencije za zaštitu na radu EU-OSHA, ocjenjuje veoma štetnim stajanje na poslu duže od četiri sata, kao i stajanje u periodu dužem od jednog sata bez pauze. U Crnoj Gori zaposleni u većem dijelu sektora maloprodaje radno vrijeme provode na nogama, čak i kad nema mušterija u objektu. U super-marketima, kao ni u drugim brojnim radnjama, nema stolica. 

 „Poslodavci u Crnoj Gori zahtijevaju od radnika da stoje skoro sve vrijeme. To je za njih samo stvar lijepog vaspitanja.“, kaže za CIN-CG Sonja Knežević, predsjednica STCG. 

Stajanje na poslu više od  četiri sata, prema upozorenju EU-OSHA može izazvati bolesti vena i srca, artritisa kuka i koljena, ali i specifične ženske probleme - spontani pobačaj i prijevremeni porođaj. Osim toga, tu je i svakodnevni bol.

Naročito je opasno statično stajanje - ili stajanje u mjestu, poput rada za kasom.   

„Statično stajanje, nije prirodna aktivnost tijela. Vene gube sposobnost da pumpaju krv ka srcu, što je kobno za stanje cijelog organizma“, kaže dr Vraneš-Grujičić.

Iz sindikata su apelovali su da se uvedu stolice za kasirke, kaže Sonja Knežević, ali se one za sada mogu vidjeti tek u nekim trgovačkim lancima (Voli, Dama), dok kod drugih kasirke i dalje stoje (Bonela, Aroma). O stolicama za ostale radnike za sada nema naznaka.  

Na pitanje CIN-CG-a o tome da li registruju ovaj problem, iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu ( IZZR) odgovorili su da je poslodavac dužan da obezbijedi udobne i bezbjedne uslove za rad:

„Kod većine trgovinskih lanaca u aktu o procjeni rizika i/ili uputstvima za bezbjedan i zdrav rad navedena je neophodnost postojanje stolice, ili rad u sjedećem položaju, naročito kada se radi o mjerama zaštite i zdravlja na radu, o radu pri korišćenju opreme sa ekranima, pa su inspektori i obezbjedili postojanje tih uslova.“  

Na pitanje CIN-CG-a, zašto samo neke kompanije imaju stolice za kasirke, a druge ne, nisu odgovorili.

Iz renomiranih prodajnih kuća Voli, Bonela, Aroma i Idea nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li prepoznaju problem stajanja i nedostatka stolica, i šta planiraju da urade povodom toga. Iz kompanije Franca su izjavili da kasirke imaju stolice.

„Sve moje koleginice i ja patimo od hroničnih bolova u nogama i leđima i imamo probleme sa venama. To je dio posla“, svjedoči naša sagovornica, prodavačica u prehrambenoj prodavnici koja pripada poznatom lancu, a koja je insistirala na anonimnosti. 

Radnice, kaže ona, često nemaju vremena ni za obaveznu polučasovnu pauzu:„ Nemam kome da ostavim sektor, jer nema dovoljno radnika. Pojedemo i popijemo nešto „s nogu“. Do toaleta otrčimo“. 

Nadređeni ne vole da vide radnike da odmaraju i sjede, čak ni nakratko, kaže ova radnica. „Ni za praznike, kad nema posla, ne smije nam pasti na pamet da odmorimo od stajanja. Šefovi odmah reaguju i nalaze nam posao, koliko god bio nepotreban.“ 

Glavne mjere za zaštitu od stajanja koje su poslodavci dužni da uvedu su stolice, obavezno korištenje pauze, kao i specijalne podloge koje ublažavaju zamor, navodi se u standardima EU- OSHA.

Prekovremeno ide gazdi 

Uvođenje neradne nedjelje, iziskuje prekovremeni rad subotom, koji često ostaje neplaćen. Satnica na papiru, ne podudara se sa onom koju trpe noge. „Redovno upisujemo manju satnicu- šefica nas zamoli da ostanemo duže, i niko se ne buni naglas iako je neplaćeno…Nemam vremena da se posvetim djeci, niti doprinosim kućnom budžetu.“, kaže sagovornica za CIN-CG.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UZIP) potvrđuju da su prijave u vezi sa neplaćenim prekovremenim radom česte. „Inspekcija rada uspješno je djelovala u mnogim slučajevima (kada je to bilo moguće utvrditi iz relevantne dokumentacije o prisusustvu na radu i ostvarenim časovima rada).“

Sagovornica CIN-CG-a ističe da je zbog nedostatka adekvatne uniforme, rad zimi naročito težak. „Nemamo zimsku i ljetnju uniformu. Daju nam prsluke, koji ništa ne pomažu, dok se prehlade i bolesti nižu.“

I dr Vraneš-Grujičić upozorava da su najveći izvori hladnoće u supermarketima hladnjače, naročito u magacinima, te da uniforma sa grijačima predstavlja jedinu pravu zaštitu. 

„Temperaturne promjene između magacina i radnog prostora mogu dostići i 20 stepeni, a svaka promjena viša od šest stepeni veoma je štetna.“, tvrdi ona. 

Prema riječima dr Vraneš- Grujičić, radnice treba da imaju i obaveznu obuku i procjenu rizika za podizanje tereta, na šta upućuju i pravilnici iz razvijenih zemalja. 

„Jedan nagli pokret može izazvati trajne posljedice, poput diskus hernije.“, kaže dr Vraneš- Grujičić.

Prema Zakonu o zaštiti na radu, limit za žene od 19 do 45 godina je podizanje 15 kilograma odjednom, a za akumulativni teret čak četiri tone dnevno. Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu da se koriste međunarodnim ISO standardom.

Britanska Agencija za zdravlje i zaštitu na radu (HSE) oštro je kritikovala ovaj standard, navodeći da nije utemeljen na medicinskoj studiji. 

Svaka članica Evropske unije, kako piše na sajtu EU-OSHA, dužna je da kreira sopstvena pravila za podizanje tereta. Tako je limit nekih razvijenih zemalja za žene i do 7.500 kilograma u smjeni, ali su testiranje, procjena rizika i obuka obavezne stavke. 

„Svjesni smo da zbog nedostataka muških radnika, žene u trgovini često obavljaju poslove koje nisu prikladni njihovom sklopu, a ponajmanje tokom trudnoće, pa vodimo računa da dobiju bolovanje na vrijeme “, kaže dr Milovan Jovanović, načelnik ginekoloških odjeljenja Domova zdravlja (DZ) Podgorice.  

Podizanje teškog tereta, kako ističe dr Jovanović, rizično je za žene svih dobi, najviše zbog spuštanja materice.

Strah od otkaza jači od solidarnosti

„Dok ne dođe do ozbiljnih posljedica, radnice iz trgovine se ne žale. Zovu jedino kada je šteta nepopravljiva“, kaže za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja za zaštitu na radu.  

Najveći broj prijava dolazi od radnika na mesoreznici - na desetine prijava mjesečno, uglavnom,  nakon što sebi trajno oštete ruku.

Ona navodi skorašnji slučaj radnice Volija, koja je mesorezačem, zbog nedostatka zaštitne opreme odsjekla sebi prst. Ipak, njena prijava nije procesuirana.

 „Za procesuiranje ovakve žalbe, neophodan je iskaz svjedoka. Iako su u trenutku povrede bile prisutne najmanje četiri koleginice, svaka je izjavila da nije vidjela kad i kako se povreda dogodila“, tvrdi Janković. 

„Ovakva sabotaža dolazi ponekad od samog nadređenog, ali radnice to rade i iz straha da će ostati bez posla“, ističe ona. 

Iz Volija nisu odgovorili na zahtjev CIN-CG-a da prokomentarišu ovaj slučaj, kao ni na pitanje o tome da li su radnicima obezbijeđene obuka i oprema. Na isto pitanje nisu odgovorili ni iz Arome, Bonele, dok su iz France izjavili da radnice prolaze obuku. 

Iz UZIP, međutim, tvrde da su u posljednjih pet godina, prijavljene tek tri povrede na sredstvima za rad u trgovinskoj djelatnosti (mesoreznica, klipserica i nož).  

Poslodavac je, kažu iz inspekcije, zakonski dužan da obezbijedi zaposlenom sredstva za rad i opremu lične zaštite, a zaposleni podliježe odgovornosti u slučaju nepridržavanja propisanih mjera, Opomene i kazne kreću se od toga da „inspektor ukaže poslodavcu da otkloni nepravilnost“, preko novčanih kazni od 500 eura za pravno i 30 eura za odgovorno lice, do pokretanja prekršajnog postupka. 

„Prilikom potpisivanja ugovora, (poslodavci) znaju da podmetnu budućim radnicima izjavu u kojoj se tvrdi da su prošli obuku za dato mjesto i dobili opremu za ličnu zaštitu. Međutim, oni ne dobiju ni rukavice niti graničnik koji sprečava da dođe do povrede“, tvrdi Janković.

Rukavice od pletenog čelika su, prema tvrdnji dr Vraneš Grujičić, obavezna zaština oprema na mesorezaču širom svijeta, ali se na rukama radnica u Crnoj  Gori rijetko mogu vidjeti. 

Iz UZIP kažu da je u toku 2020. godine 10 inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu obavilo ukupno 2.662 nadzora, od čega je 324 bilo u trgovinskoj djelatnosti. Nisu specifikovali brojke, niti vrste nepravilnosti koje se odnose na oblast trgovine. 

Našli su ukupno 2004 nepravilnosti, izdato je 446 prekršajnih naloga iznosu od oko 150.000 eura, podnijeto šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, 27 rješenja o privremenoj zabrani rada, 10 zaključaka o novčanom kažnjavanju „u ukupnom iznosu od 6.000 eura u postupku administrativnog izvršenja rješenja“.

MEĐUNASLOV: Bez medicine rada nema ni zaštite

Iz inspekciie navode da su načešće nepravilnosti u oblasti zaštite zdravlja na radu nedostatak bezbjednih sredstava za rad i zaštitne opreme, kao i ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad na rizičnim mjestima, nevođenje evidencije iz oblasti zaštite zdravlja na radu, nedostatak prve pomoći, akta o procjeni rizika i zaštite od požara. 

Ključni nedostatak u ovoj oblasti je što ne postoji efikasna služba medicine rada, niti Institut medicine rada, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.

„Medicina rada urušena je reformom 2008. godine. Situacija je alarmantna. Nema dovoljno ljekara, a malo ko i koristi usluge medicine rada“, kaže ona.

Revidirani indeks profesionalnih bolesti u Crnoj Gori ne postoji, pa ni u trgovini, koja je u svijetu poznata kao oblast sa značajnim rizikom od niza bolesti skeletno-mišićnog sistema.

Kao primjer na koji se treba ugledati, dr Vraneš- Grujičić navodi hrvatski model medicine rada,  koji ide ka tome da svi zaposleni postanu dio sistema, a vodi se precizna godišnja evidencija slučajeva bolesti i povreda, u svakoj branši. 

„Radnice su prepuštene same sebi i uplašene. Članstvo u sindikatu im zabranjuju poslodavci. Da su pametniji znali bi da je sindikat njihov saveznik i da je zadovoljan radnik i njima u interesu“, tvrdi Sonja Knežević. 

Na pitanje o sindikalnom organizovanju, sa adrese renomiranih trgovačkih kuća, CIN-CG nije dobio odgovor. 

Posljedice dugogodišnjeg ignorisanja sindikata su pogubne, naročito za mlade generacije radnika, tvrdi Knežević. „Mladi ne poznaju značenje riječi sindikat. Ni ne slute da postoji pravno tijelo preko kojeg mogu steći veću zaštitu.“

Svi očekuju rješenja spolja

Specijalista kliničke psihologije i konsultant za ljudske resurse dr Nevenka Pavličić, kaže za CIN-CG da se u specifičnom radnom okruženju trgovine, nerijetko stvara solidarnost i kolegijalnost, te da takva atmosferu poslodavci ne vide kao pogodnu za sebe.

„Oni iz predostrožnosti, vrlo često mijenjaju zaposlene, umjesto da se bave unapređenjem uslova u kojima rade. Nedostatak međusobnog poštovanja zaposlenih i poslodavaca, i nedostatak odlučnosti zaposlenih da otvoreno zastupaju svoja prava pogoduje razvoju problema koji utiču na sve njih, ali i na profit. Svi očekuju neka rješenja spolja, bilo od poslovnih udruženja kojima pripadaju ili od sindikata, što je u redu, ali je nekada sporo“, kaže dr Pavličić.   

Ona ističe da je najvažniji odnos između poslodavca i radnika. Poslodavac je dužan da radi na očvršćivanju tog odnosa, i da svojim djelovanjem poruči radniku: značajan si mi, vrednujem te, ulažem u tebe.

Daleko je Francuska

„Stolice za kasirke su obavezne, ali u trgovačkim lancima odjeće nema mjesta za sjedenje. Ipak, one rade sedam sati, a na tri i po sata imaju sat pauze, koji moraju iskoristiti. Takođe, imaju obavezna dva slobodna dana nedjeljno i pet sedmica godišnjeg odmora.“

Ovako o svom iskustvu za CIN-CG svjedoči crnogorska državljanka J.P. koja je u u Parizu dvije decenije, radila u poznatim lancima trgovine Etam i Un jour ailleurs na pozicijama menadžera i takozvanog direktora regije, što je posao komunikatora između prodavaca i nadređenih. 

U trgovini, kako objašnjava, postoje dvije vrste punog radnog vremena - od 35 i 39 sati sedmično, što znači da radnice provode znatno manje sati radeći nego u Crnoj Gori, a većina radnika je na ugovoru o polu - radnom vremenu. 

Služba medicine rada je obavezna stanica za svakog ko počinje radni staž.

„Ukoliko radnica ima bilo kakav zdravstveni problem, neće početi sa radom, već je država dužna da obezbijedi prikladan posao u što kraćem roku, a svako nezaposleno lice na birou dobija odgovarajući socijalni dohodak. Ako radnica zbog prirode posla dobije profesionalno oboljenje, kompanija je dužna da obezbijedi olakšice, do prvog prikladnog otvorenog mjesta“.

Jednom, kada osoba nađe stalno mjesto obavezan je psiho-fizički pregled na dvije godine, ukoliko nema potrebe za češćim. 

„Specijalisti medicine rada dužni su da detaljno ispitaju stanje radnika. Ako posumnjaju da radnik, na primjer, u strahu ne prijavljuje sve, dužni su da obavijeste službe koje će kontrolisati poslodavca.“

Službe zaštite u Francuskoj prilično su jake, i čuvaju leđa radniku, a kazne za poslodavce uključuju i prestanak rada na određeno vrijeme, pa niko ne rizikuje. 

Sindikat se takođe podrazumijeva, a Francuska ima veliki broj sindikalnih udruženja, koja  zajedno sa svim branšama formiraju takozvane „kolektivne konvencije“, koje služe da u okviru zakona obezbijede radniku najveću moguću slobodu i beneficije. 

Posao prodavca, kako kaže sagovornica CIN-CG-a, u Francuskoj se znatno manje tretira kao prisilna karijera, već prije kao privremena situacija. Kompanija je dužna da na dvije godine ispita radnike o želji za napredovanjem, ili promjenom karijere, i u skladu sa njegovim stremljenjima obezbijedi odgovarajuće uslove.  

Đurđa RADULOVIĆ

Slučaj teško povrijeđenog radnika, kada je na njega pao elektromotor od 170 kilograma, u trenutku kada nije imao ni ugovor o radu, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima

Ne radite na crno i pazite šta potpisujete – poručuje danas svojim kolegama građevinarima četrdesetogodišnji elektromonter iz Podgorice Damjan Šišović. On je tu lekciju umalo platio glavom, a kasnije i gorkim iskustvom koje još nije dobilo sudski epilog.

Šišović je 2. februara ove godine otišao da montira lift na gradilištu zgrade u Nikšiću, a završio je u Urgentnom centru u Podgorici sa napuklom vilicom, polomljenim prednjim zubima, uz nagnječenje ramena i lijeve ruke i oštećenje dva kičmena pršljena.

Dok je radio u kućištu lifta, elektromotor od 170 kilograma je kliznuo sa šina i udario ga u potiljak, a zatim ga prignječio uz skelu. Taj motor su dan ranije montirali neki drugi radnici i zaboravili da postave graničnik. Od fatalnog ishoda ga je, nekim čudom, spasio radio-telefon koji koriste na gradilištima.

„Taj telefon imao sam na sebi i u trenutku udara, kada me teret pritiskao, on se nekim slučajem našao u jednom dijelu između motora i skele. Od siline udara i tereta telefon se potpuno iskrivio i tako zaštitio moje tijelo od dodatnog pritiska”, prisjeća se Šišović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

Slučaj o kojem je Šišović pristao da govori za CIN-CG, otkriva mračnu stranu na crnogorskim gradilištima, gdje radnici u borbi za goli opstanak pristaju da rade na crno, bez elementarne obuke i zaštite i spremni da odmah ili naknadno potpišu sve što poslodavac, u namjeri da izbjegne odgovornost, od njih zatraži.

To je, kaže, klasični primjer kako se veliki broj poslodavaca u građevinarstvu odnosi prema radnicima.

Inspekcija je poslije nezgode utvrdila da je Šišovićev poslodavac imao propuste u zaštiti na radu koji su uzrokovali nesreću i izrekla novčane kazne od 1.000 eura za njegovog poslodavca kompaniju Tri best i 60 eura za tadašnje ovlašćeno lice - direktora firme B.Đ. koji je u međuvremenu preminuo. Osnovno državno tužilaštvo je u maju, međutim, donijelo odluku da nikoga ne optuži, jer nijesu našli osnov za pokretanje krivičnog postupka.

Šišović priznaje da je pred policijom, inspekcijom i tužilaštvom i sam “ublažio” situaciju koja je dovela do nesreće, jer je želio da zaštiti kolege i firmu, a da su mu iz kompanije ponudili obeštećenje prvo 500, pa hiljadu eura, ali su mu potom zakinuli dvije plate od ukupno 800 eura i otpustili ga. Zbog toga je sa poslodavcem pokrenuo spor, prvo kod Agencije za mirno rješavanje sporova, a kako ni to nije pomoglo podnio je i tužbu kod Osnovnog suda u Podgorici. Kaže da nije navodio iznos naknade za obeštećenje, već je smatrao da to treba vještaci da odrede.

„Za ovu kompaniju počeo sam da radim u decembru prošle godine, dva mjeseca prije nesreće, a ugovor o radu i ostala dokumenta potpisao sam nekoliko dana nakon nesreće u mojoj kući, kada me je tadašnji šef posjetio, ali je datum na ugovoru o radu bio 28. januar. U trenutku nesreće nisam imao ugovor niti sam bio osiguran. Pristao sam tada da potpišem ugovor o radu na tri mjeseca, iako mi je obećavano da ću imati posao pet godina. Ugovor su mi zatim produžavali dva puta po mjesec dana. Tada sam mislio da žele da se sve lijepo riješi, ali sam kasnije shvatio da im je ugovor bio potreban da se zaštite od istrage”, kazao je Šišović.

On navodi i da tog dana, kao ni prethodnih, nije dobio potrebnu zaštitnu opremu, zbog čega se, kako kaže, više putu usmeno obraćao poslodavcu.

Iz kompanije Tri Best kažu za CIN-CG, da su inspekcija i tužilaštvo utvrdili da ne postoji odgovornost poslodavca za nezgodu, kao i da su se utvrđene nepravilnosti u zaštiti na radu ne mogu dovesti u vezi sa ovim slučajem. Vlasnik podgoričke firme, čije je centrala u Banjaluci, Saša Trivić kaže da je firmu kupio u junu ove godine nakon smrti prethodnog vlasnika i da nema dovoljno informacija o dešavanjima u tom periodu.

„To je i jedan od osnovnih razloga zbog kojih sam ovog radnika uputio da svoja prava potraži sudskim putem, jer smatram da nema baš najiskrenije namjere i da je najbolje da sud donese presudu koju ćemo mi odmah i u najkraćem roku ispoštovati”, kazao je Trivić.

On kaže da je nakon nesreće obavljen uviđaj, da je inspektor zaštite na radu utvrdio stanje, pronašao nepravilnosti koje su otkolonjene i preduzeću naplatio kaznu. 

„Utvrđene nepravilnosti nisu uticale na samu nezgodu. Radilo se o nespretnosti radnika i na neki način ga je neka šipka udarila u glavu. Niko nije odgovarao, jer za to nije bilo razloga. On je u trenutku nesreće bio u prvom mjesecu ugovora na određeno koji mu je naknadno još produžavan. Radnik je prošao obuku i položio testove za obuku. Zaštitnu opremu je zadužio, ali je u momentu nesreće nije koristio”, naveo je Trivić.

On navodi da je Šišoviću istekao ugovor na određeno i da nakon smrti prethodnog vlasnika nije više produžavan. 

„Do danas niko nije zaposlen na tom radnom mjestu što znači da je radno mjesto ugašeno i da povreda nije uzrok neprodužavanja ugovora nego prestrojavanja u firmi koja je u problemima i koja je iz toga razloga i prodata. Obeštećenje nije dobio, jer je zahtjev bio prevelik i procijenili smo da je jedino pošteno rješenje da to odrede nadležni organi. Suđenje je počelo i sigumo će sud propisati odgovarajuću naknadu. Nuđen mu je određeni novac po savjetu advokata, s obzirom na težinu povreda”, kazao je Trivić, ne navodeći sumu..

Iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu su naveli da su pripremni radovi na postavljanju skele i nosača u kućištu lifta obavljeni 31. januara i 1. februara, odnosno dan i dva prije nesreće u kojoj je teško povrijeđen Šišović.

„Nastavkom daljih radova, na prvom nosaču postavljen je pomoćni alat (dizalica) montirana na metalnoj kutiji 50x50mm, radi podizanja elemenata lifta za postavljanje šina na konzolama. Podignuta su tri komada i montirana. Prilikom podizanja četvrtog moguće da je došlo do smicanja sa nosača, metalne kutije na kojoj se nalazila dizalica (vitlo) na čijoj sajli je zakačen i podizan teret, jer je bila improvizovano postavljena, bez ikakvog učvršćenja za nosače. Navedena metalna kutija je dijelom udarila i inercijom odgurnula Šišovića do šipke skele, prilikom čega je došlo je do povreda glave navedenih u medicinskoj dokumentaciji”, stoji je u izvještaju inspekcije.

U odgovoru na pitanja CIN-CG-a, iz Inspekcije navode da su nepravilnosti u poštovanju mjera zaštite ipak uticale na povređivanje zaposlenog.

„Inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu je odmah po dobijenom obavještenju izašao na lice mjesta izvršio uviđaj i za nepravilnosti koje su se ticale neprimjenjivanja mjera zaštite i zdravlja na radu, koje su uzrokovale povređivanje zaposlenog, donio je rješenje o privremenoj mjeri zabrane rada i izrekao jedinstvene novčane kazne prekršajnim nalozima za pravno lice u iznosu od 1.000 eura i 60 eura za odgovorno lice”, kažu iz Uprave za inspekcijske poslove.

Osnovno državno tužilaštvo, međutim, nije utvrdilo bilo čiju krivicu.  

„Uviđaj na licu mjesta povodom povređivanja Damjana Šišovića iz Podgorica po ovlašćenju dežurnog tužioca obavila su ovlašćena lica Uprave policije - CB Nikšić. Nakon sprovedenog izviđaja tužilac nije našao osnova za pokretanje krivičnog postupka, protiv bilo kojeg lica za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti”, naveo je za CIN-CG državni tužilac - portparol Stevo Šekarić.

Na crnogorskim građevinama u posljednjih pet godina bilo je 12 smrtno stradalih radnika, dok je 36 zadobilo teške tjelesne povrede.

Koordinatorka Udruženja zaštite na radu Đina Janković kaže za CIN-CG da je nedostatak evidencije njihov najveći problem prilikom istraživanja i prikupljanja podataka. 

“Ne raspolažemo pravim informacijama o broju povreda, jer se veliki dio ne prijavljuje – najčešće u slučajevima kada radnik nije bio radno angažovan po osnovu ugovora o radu, dakle radio je “na crno”. Nerijetko dođe i do neke vrste dogovora između poslodavca i zaposlenog, pa povreda ni u tom slučaju ne bude evidentirana. Strah od gubitka posla je najveći uzrok neprijavljivanja povrede kada do nje dođe“, ističe Janković.

Zato je, kaže Janković, rad “na crno” višestruko negativan – za zaposlenog jer nema prava iz oblasti rada i zaštite na radu, nema radni staž i osiguranje, za državu jer gubi značajne prihode dok legalnim preduzetnicma stvara nelojalnu konkurenciju koja zbog kršenja zakona nudi jeftinije usluge. 

Ćutao, da on i kolege ne ostanu bez posla

Na pitanje, zbog čega cijelu istinu o slučaju i uzrocima povređivanja nije odmah ispričao policiji i tužilaštvu, Šišović kaže da nije želio da se gradilište zatvara, da je znao da radi “na crno”, kao i da su dvojica kolege sa kojima je radio bila iz Banjaluke, pa nije želio da im istragom otežava prelazak granice i povratak kući. 

„Mnoge kolege u građevinarstvu prihvataju da rade “na crno” ili na minimalac, ne čitaju ugovore koji im se daju na potpis i ne brinu o svojoj zaštiti. Ja sam tog dana došao na gotovu štetu, jer je propust uradio neko od kolega koji nije postavio graničnik, pa je motor proklizao po šini. Moj topli savjet kolegama je da dobro pročitaju svaki ugovor koji potpisuju, da nauče svoja prava i da brinu o svojoj zaštiti, jer poslodavci samo sebe štite. Svaki ugovor koji sam potpisao sa svojim bivšim poslodavcem bio je nakon povrede o čemu imam svu dokumentaciju”, kazao je Šišović.

On kaže da mu je predstavnik poslodavca, nakon što su ga izvukli iz kućišta lifta, sugerisao da bi najbolje bilo da se povreda sanira u nekoj od privatnih klinika, jer nije bio osiguran. Na njegov zahtjev, odveli su ga u gradsku bolnicu u Nikšiću, a ubrzo je prebačen u Urgentni centar u Podgorici. Nakon pregleda, poslali su ga prvo kod privatnog dežurnog zubara gdje mu je pružena pomoć zbog polomljenih zuba, a zatim su ga vratili i ušili posjekotinu na spoljnoj i unutrašnjoj strani usne i usne duplje sa 12 konaca.

„Tada sam saznao da jedan duži period neću moći da saniram posljedice loma vilice i zuba, jer je riječ o jako ozbiljnoj povredi. Imao sam i jak bol u vratu, ramenima i lijevoj ruci. Doktori su konstatovali da nemam drugih lomova i povreda, što se kasnije pokazalo kao netačno, jer je naknadno utvrđeno i da su mi pršljenovi c5 i c6 ozbiljno nagnječeni. Kako mi je objašnjeno, to znači da bi u budućnosti mogao imati komplikacije. Zbog toga sada otežano radim, a nakon neprodužavanja ugovora osnovao sam svoju zanatsku elektro-instalatersku firmu”, kaže Šišović. 

Janković: Mali podizvođači lakše kriju nezakonitosti

Na manjim gradilištima ili prilikom angažovanja malih podizvođača lakše je sakriti radnike angažovane “na crno”, a i teže je kontrolisati mjere i propise o zaštiti na radu, kaže Đina Janković.

“U zavisnosti od veličine i složenosti projekta, na samo jednom građevinskom projektu mogu biti angažovani čitavi lanci snabdjevača i podizvođača. Na kraju, građevinske radove izvode male kompanije, koje opet angažuju podizvođače, naročito kad se približi kraj roka za završavanje projekta. Često su to i neprijavljeni radnici. Ove kompanije, između ostalog, obezbjeđuju ograničen nadzor i posjeduju ograničenu stručnost o zaštiti i zdravlju na radu. Pored toga, inspektori rada rijetko obilaze gradilišta na kojima se izvode takvi mali građevinski projekti“, kazala je Janković.

Radni odnos u građevinskom sektoru, kako je navela, često je nejasan i to, prema njihovim iskustvima, redovno dovodi do toga da zaposlenima bivaju uskraćena određena prava. 

„Zaposleni su često izloženi mnogim opasnostima zbog neadekvatnog sprovođenja mjera za kontrolu rizika. Usljed toga je nemoguće ocijeniti uslove rada na mnogim gradilištima kao „dostojanstvene”, jer se na njima zaposlenima ne garantuje pravično, pravedno, bezbjedno i zdravo radno okruženje. Rizici nepoštovanja zakona o radu su uobičajeni u građevinskom sektoru koji se odlikuje dugačkim lancima ugovarača, pokretljivošću i raznolikošću radne snage i promjenjivom vrstom radova. Česti prekršaji obuhvataju nepostojanje ugovora o radu, neisplaćivanje minimalnih zarade i drugih davanja, neprijavljivanje zaposlenih u sistem socijalne zaštite i nepoštovanje radnog vremena“, kazala je Janković.

Uzroci koji, kako je navela, neminovno dovode do povreda, leže u neosposobljenosti za bezbjedan rad, prvenstveno na visini, u zamoru koji je neizbježan usljed 12-očasovnog napora, u socijalnom statusu radnika, izloženosti stresu, neisplaćenoj zaradi i nemogućnošću da izdržava porodicu, nedostatku prava na slobodne dane i godišnji odmor, nezadovoljstvu zbog položaja u kompaniji i strahu od gubitka posla. 

Goran KAPOR

Sveti Stefan i Miločer u katastru su upisani na kompaniju Sveti Stefan hoteli, pa bi kupoprodajom akcija na berzi država mogla trajno ostati bez njih. Zakup ovih hotela od početka prate brojne kontroverze kroz mrežu ofšor kompanija, vlasnike iz sjenke i osobe umiješane u međunarodne skandale   

Jedno od najvrjednijih kulturnih dobara Crne Gore, po kojem je prepoznaje svijet, grad hotel Sveti Stefan, polako, pred očima države prelazi u privatno vlasništvo, iako je to suprotno zakonu.

Hoteli Sveti Stefan i Miločer, koji su dati u zakup Adriatic propertiesu prvo na 30, pa aneksima ugovora na 42 godine, upisani su u katastru na većinski državnu kompaniju Sveti Stefan hoteli (SSHO) čijim se akcijama trguje na berzi.

SSHO je izdvojen iz Budvanske rivijere nakon što je završeno restrukturiranje te većinski državne hotelske grupe, a registrovan je u avgustu 2019. godine. Već u novembru prošle godine počela je trgovina akcijama SSHO na Montenegroberzi, kada je cijena bila 3,4 eura po akciji.

SSHO ukupno ima 8.110.763 akcija, a nominalna cijena jedne je 3,19 eura. Trenutna cijena akcije na berzi je 2,41 eura, što znači da Sveti Stefan i Miločer vrijede svega 19,5 miliona eura.

U maju ove godine je Stratex prodao udio u tom preduzeću. Značajan dio, kako su objavili mediji, kupila je AIK banka. Nešto preko 1.000 akcija kupljeno je posredstvom Universal Capital banke Petrosa Statisa, ali nije poznato za čiji račun. Stratex Development je imao do tada 9,39 odsto, a Stratex Hospitality 5,83 odsto akcija. (LINK) https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/435167/akcijama-sveti-stefan-hotela-trgovano-za-2-5-miliona)

Prema podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (CKDD), Vlada trenutno ima 41,6 odsto akcija te kompanije, a AIK banka 19,98 odsto. Fond PIO posjeduje 12,8 odsto, dok je vlasnik 9,4 odsto sakriven iza kastodi računa Hipotekarne banke. Zavod za zapošljavanje ima 4,2 odsto akcija, a Agromarket srpskog biznismena Dušana Mojsilovića oko 1,5 odsto.

Iz Fonda PIO i Zavoda za zapošljavanje su umjesto direktnog odgovora na pitanje CIN-CG-a o tome šta namjeravaju da rade sa svojim akcijama uputili na Vladin Plan privatizacije. Za ovu godinu tim dokumentom nije bila predviđena prodaja državnih akcija u SSHO, dok plan za 2021. još nije usvojen.

Izdvajanje SSHO urađeno je uz proporcionalnu podjelu akcija akcionarima HG Budvanska rivijera - Vladi, AIK banci srpskog biznismena Miodraga Kostića i Stratexu koji u Budvi na Zavali razvija projekat Dukley Gardens, a čiji je predsjednik Neil Emilfarb.

Kostić, poznat kao ,,kralj šećera”, vlasnik je MK grupe i jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. On je 2016. godine kupio 1,2 miliona akcija Budvanske rivijere od Stratexa za šest miliona eura. Odmah po kupovini akcija Stratex i Kostić su objavili strateško partnerstvo u Budvanskoj rivijeri, a saopšteno je da “dijele viziju razvoja te hotelske grupacije i vjeruju u njeno pozicioniranje kao vodeće u području hotelskog turizma u regiji”.

Emilfarb je jedan od osnivača Amia grupe koja je preuzela stambeni kompleks na Zavali od moskovske grupe Miraks. U projekat na Zavali bio je uključen i bivši potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović, koji je osuđen kao vođa kriminalne grupe.

Stratex grupa je kupila i marinu od budvanske kompanije MC Marina u vlasništvu porodica biznismena Branislava Mićunovića i Svetozara Marovića.

SSHO je, kako piše u izvještaju menadžmenta, osnovan da bi pratio realizaciju ugovora o zakupu Svetog Stefana i Miločera, odnosno ubiranje zakupnine, koja je aneksima 2015. smanjena 30 odsto.

Prodajom akcija SSHO krši se Zakon o zaštiti kulturnih dobara, prema kojem se „nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti“. Status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja Svetom Stefanu je utvrđen rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara 19. oktobra 2017. godine.

Mještani Svetog Stefana i Miločera traže da se grad-hotel vrati u državno vlasništvo i zabrani prodaja akcija većinskih vlasnika preduzeća Sveti Stefan hoteli na koji su uknjižene ove vrijedne nekretnine. Zahtijevaju i da se zaustavi gradnja novog hotela Kraljičina plaža sa stanovima za tržište u Miločerskom parku i revidiraju ugovori o zakupu tog hotela, Svetog Stefana i Miločera, potpisani 2007. godine sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u Crnoj Gori osnovala Adriatic properties, iako je najavljivano da će zakupac biti singapurski lanac hotela Aman resorts. Svi krajnji vlasnici Aidwaya nijesu nikad saopšteni.

Ministar ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratko Mitrović poslao je inspekciju da provjeri zakonitost tekućih radova.

Da će se prodaja akcija nastaviti, potvrđuje izvještaj menadžmenta SSHO za 2019. godinu, u kojem piše da „povećanje 'vidljivosti' društva kroz uspostavljanje saradnje sa Montenegroberzom ističe važnost akcionara i posvećenost potencijalnim investitorima“.

Iz nove Vlade CIN-CG nije dobio odgovor na pitanje o tome da li će preispitati ugovore o zakupu za hotele i da li će zaustaviti prodaju akcija kompanije SSHO na berzi i gradnju u Miločerskom parku.

Šinavatra i „ambasadori“ San Marina

Istorijat davanja u zakup najznačajnijih crnogorskih hotela, što je preraslo u mogućnost njihovog trajnog gubitka, ilustracija je netransparentnih operacija prethodne višedecenijske vlasti. Poslovi su praćeni ugovorima sa zamršenom mrežom ofšor kompanija i tajnim vlasnicima, kao i sa kontroverznim akterima međunarodnih skandala, koji su u bliskim vezama sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem i vrhom doskorašnje vlasti, što im je donijelo i crnogorsko državljanstvo, pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Nekadašnji predsjednik Opštine Budva, sada poslanik Demokrata u Skupštini, Dragan Krapović ocjenjuje da većina takvih investicija prije svega služi pranju novca, pa su zato i sakrivene vlasničke strukture u poreskim rajevima.

„Ili u njima imaju učešća neki lokalni igrači, prije svega iz pređašnje DPS vlasti. I naravno ta poruka je pogubna, za kredibilne, prave investitore ”, rekao je Krapović za CIN-CG.

Aman resorts je u periodu zakupa Svetog Stefana već bio u dugovima, pa su ovaj posao u Crnoj Gori brzo preuzeli Grci Viktor Restis i Petros Statis, kao i Malezijac Wei Seng Phua.

Prvi je u Crnu Goru došao Restis koji je 2007. godine osnovao First Financial bank (sadašnja Universal banka), bio je i vlasnik Rudnika mrkog uglja u Beranama, a kupio je i veliki plac pored mosta Milenijum, gdje je sada Universal banka, poslovna zgrada Jugopetrola i Srpska kuća. Vlasnik je firmi GoldenEnergy i Public Power Corporation koje su 2009. dostavile ponudu za kupovinu državnih akcija crnogorske Elektroprivrede, ali su bili drugorangirani. First Financial banku od Restisa je preuzeo Statis 2013. godine.

Restis je jedan od pet najvećih brodovlasnika u Grčkoj. Bio je u odboru fudbalskog kluba Mančester siti, gdje je, prema izvještavanju britanskih medija, zastupao tajlandskog milijardera Taksina Šinavatru, koji je akcije u fudbalskom klubu prodao kompaniji šeika Mansour bin Zayed Al Nahijana.

Restis nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a zašto je odlučio da pokrene biznis u Crnoj Gori, kao i zbog čega se povukao i sve prepustio Statisu.

Statis u javnosti važi za bliskog Đukanovićevog prijatelja, kojeg je odbjegli biznismen Duško Knežević označio kao fiktivnog vlasnika finansijske imperije crnogorskog predsjednika. Nazvao ga je ,,čuvarem Đukanovićevog blaga”. Statis je 2015. godine kupio portale Analitika i CdM, a vlasnik je i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine.

Jedan od sadašnjih vlasnika Adriatic propertiesa, Phua, zbog nedozvoljene trgovine narkoticima pod lupom je američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) koji ga je označio članom kriminalne organizacije Trijade, pokazalo je istraživanje međunarodne mreže novinara i Vijesti iz 2016. On je i hapšen zbog vođenja ilegalnog kladioničarskog lanca.

Statis i Phua su suvlasnici hotela Maestral sa kockarnicom u Pržnu, a njihov Adriatic properties je kupio i hotel Durmitor na Žabljaku 2016. za 650 hiljada eura, uz najavljenu investiciju deset miliona eura u roku od tri godine. Iz Opštine Žabljak su za CIN-CG rekli da je do sada u hotel uloženo 2.470.398 bez PDV-a, a početak rada je planiran za sredinu 2022. godine.

U Crnoj Gori Phua se prvi put pojavio 2010. kad je osnovao kompaniju Really Useful. On je bio imenovan i za ambasadora San Marina u Crnoj Gori 2011, ali nikad nije predao akreditive, a Restis za ambasadora te države u Poljskoj.

Zbog sumnji u zloupotrebe u dijeljenju ambasadorskih mjesta i pranje novca, bivši državni sekretar San Marina Klaudio Podeski i njegova partnerka Biljana Baruca uhapšeni su 2014. i sud u San Marinu ih osudio 2017. godine na osam i četiri godine zatvora. Oni su se žalili višem sudu ali je u avgustu 2017.  Podeski optužen za korupciju i pranje novca, a Baruca za pranje novca. Za korupciju je optužen i Phua. Suđenje je u toku. 

Ranije istraživanje CIN-CG-a pokazalo je da su Podeski i Baruca pola godine prije nego što su uhapšeni u San Marinu otvorili dvije firme u Podgorici koje su povezane sa Phuom i Statisom.

Iz Uprave policije su na pitanja CIN-CG, o tome da li su provjeravali informacije iz istraživanja međunarodnih novinara i da li su ikada ispitivali novčane transakcije firmi Statisa i Phue, odgovorili da „zbog ograničenja propisanih Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i međunarodnim standardima, ne mogu dostaviti informacije o eventualnoj saradnji sa drugim finansijsko-obavještajnim službama u vezi sa ovim predmetom“.

Od gazda Jezde do Statisa

Sveti Stefan je prvi put dat u zakup 1992. godine i to na pet godina Jezdimiru Vasiljeviću, poznatijem kao gazda Jezda, vlasniku nekadašnje piramidalne štedionice Jugoskandik, kasnije osuđenom za prevaru i utaju.

Iako je kao zakupac pompezno najavljen singapurski lanac hotela Aman resorts, sljedeći ugovor o zakupu potpisan je 31. januara 2007. sa ofšor kompanijom Aidway lnvestment Limited, koja je u oktobru 2006. u Crnoj Gori osnovala Adriatic Properties, uz pravnu pomoć Ane Đukanović, sestre Mila Đukanovića.

Aidway je  osnovan na Britanskim djevičanskim ostrvima 13. juna 2005. godine. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), vlasnici su tada bili Silverlink holdings ltd (u vlasništvu predsjednika i vlasnika Aman resortsa Adriana Zeke) i Pacific Assets Public Co ltd. povezan sa Šinavatrom. Treći, ili više vlasnika su ostali sakriveni jer, prema dokumentaciji CRPS, Aidway ima 50.000 akcija nominalne vrijednost jedan dolar, od čega Silverlink i Pacific posjeduju po 15.000 akcija.

Na sajtu tajlandske Komisije za hartije od vrijednosti, navodi se da je vlasnik Pacific Assets Publica tada bio Natural Park Public Company Limited Tajland (u vlasništvu BTS Group Holdings, državne kompanija sa Tajlanda).

DOKUMENT 1, DOKUMENT 2, DOKUMENT 3, DOKUMENT 4

U tom periodu Šinavatra je bio tajlandski premijer. U septembru 2006. je svrgnut zbog optužbi za korupciju. Tri godine kasnije dobio je počasno državljanstvo Crne Gore.

Šinavatra u Crnoj Gori ima firmu Global TS Montenegro d.o.o, koju je osnovao 2015. godine, a 2017. godine kupio je za 24 miliona eura jugoistočni dio ostrva Sveti Nikola, od kontroverznog srpskog biznismena Stanka Subotića, bliskog Đukanoviću još iz afera sa švercom cigareta.

Gradnja u miločerskom parku

Nakon što je tadašnji premijer Đukanović 5. maja 2009. godine boravio u Singapuru, u julu 2009. je u medijima objavljeno da je Restis preuzeo posao na Svetom Stefanu. Te godine je za izvršnog direktora Adriatic propertiesa imenovan brat Petrosa Statisa, Teofanis.

Gradnja u stoljetnom Miločerskom parku omogućena je aneksom ugovora za Kraljičinu plažu koji je Vlada usvojila u maju 2011. godine, ali je saglasnost Skupštine dobila tek 2015. kad je većinu obezbijedila Pozitivna Crna Gora. Aneksom za Kraljičinu plažu period zakupa je produžen sa 30 na 90 godina i omogućena izgradnja izgradnja 126 apartmana, od čega 66 za prodaju.

Zbog gradnje mještani su protestovali uoči sjednice budvanskog parlamenta, koji je prošle sedmice usvojio odluku o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju 2.534 kvadrata u Miločerskom parku, gdje je predviđeno da se izgradi parking.

Reagovao je investitor saopštenjem da je naložio advokatima u Londonu da upute dopis vlasnicima imovine i zatraže potrebna objašnjenja, uključujući i preduzimanje svih neophodnih sudskih radnji.

Dragan Krapović je uputio otvoreno pismo premijeru Zdravku Krivokapića i ministru ekologije Ratku Mitrovića i zahtijevao da hitno preispitaju kompletnu dokumentaciju na osnovu koje je prijavljena gradnja u Miločerskom parku. U pismu navodi da investitori HTP Miločer i Adriatic properties u idejnom projektu, na osnovu kojeg je i dobijena saglasnost glavnog državnog arhitekte, ne pominju mješoviti model poslovanja budućeg hotela koji omogućava prodaju dijela objekta, najviše do 50 odsto ukupnih smještajnih kapaciteta hotela.

Krapović je naglasio da je cijeli slučaj ranije prijavljen Specijalnom državnom tužilaštvu, koje je krivičnu prijavu odbacilo. U prijavi je, između ostalog, navedeno da su zloupotrebe službenog položaja dovele do nemogućnosti uknjižbe Opštine Budva na eksproprisanim plaćenim nepokretnostima koje su privedene namjeni i na terenu predstavljaju put i javni parking.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma izdalo je krajem aprila prošle godine urbanističko-tehničke uslove za izgradnju novog hotela, heliodroma, proširenje vila u Miločerskom parku, apartmana, garaža, teniskih terena...

Saglasnost na idejno rješenje hotela Kraljičina plaža potpisao je  v.d. glavnog državnog ahitekte Dušan Vuksanović u avgustu 2019. godine

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG kaže da postojeći ugovor o zakupu Svetog Stefana i dešavanja u Miločerskom parku dokazuju koliko je bio zaštićen javni interes i samo poluostrvo kao kulturno blago.

On je podsjetio da je MANS još 2011. podnio krivičnu prijavu protiv više tadašnjih državnih i lokalnih funkcionera i predstavnika Adriatic propertiesa zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja, ali je ona odbačena.

Iz Adriatik propertiesa nijesu odgovorili koliko su do sada investirali i platili za zakup, ali su te informacije objavili na Statisovom portalu CdM deset dana nakon što im je CIN-CG uputio pitanja. Tvrde da su u hotele i prateće objekate, plaže i opremu uložili 70.220.000 eura, bez PDV-a, a za zakup su platili ukupno 21.245.719 eura.

Osnovnim ugovorom je godišnji zakup u periodu rekonstrukcije hotela Sveti Stefan i Miločer, uz predviđeno ulaganje najmanje 40 miliona eura, bio utvrđen na 1,96 miliona eura, a u prvoj godini poslovanja 2,1 milion eura. Nakon nekoliko godina poslovanja iznos nadoknade za zakup je trebalo da bude 10 odsto ukupnog prihoda, ako taj iznos bude veći od 2,1 milion. Očekivalo se da će to već biti u četvrtoj godini poslovanja. Za Kraljičinu plažu zakupnina je određena na deset odsto godišnjeg prihoda ili garantovano 150.000 eura.

Prema podacima Centralne banke, ukupne investicije iz Grčke od 2009. kada su Restis i Statis preuzeli zakup Svetog Stefana, do kraja juna 2020. iznosile su oko 41 milion eura. Od tog iznosa, preko 30 miliona eura se odnosi na interkompanijski dug (ulaganje stranog kapitala koji ne povećava osnovni kapital).

Iz Ambasade Grčke su za CIN-CG rekli da Grci realizuju dvije velike investicije u Crnu Goru, jedna se odnosi na Hellenic Petroleum (Jugopetrol), a druga je investicija Petrosa Statisa.

Podsjećaju i da je u decembru 2016. godine, Skupština Crne Gore odobrila potpisivanje ugovora sa grčkom kompanijom Energean Oil and Gas za istraživanje nafte u crnogorskom podmorju.

Evropska banka došla i otišla

U dokumentima CRPS se navodi da su Aidway i Evropska banka za obnovu i razvoj zaključili ugovor o zalozi 100 odsto osnovnog kapitala Adriatica, po kreditu od 37 miliona eura koji je odobrila EBRD 2010. godine Adriatic propertiesu.

Na pitanje CIN-CG-a, o tome zašto su zaključili ugovor sa ofšor firmom, iz EBRD su odgovorili da je tada projekat Sveti Stefan bio samo Restisov.

„EBRD može potvrditi da smo projekat Sveti Stefan sufinansirali 2010. godine kada je bio u 100 odstotnom vlasništvu g. Restisa zajmom od 14,15 miliona eura. Kredit je u potpunosti otplaćen 2016. godine i od tada nijesmo u projektu“, kazali su iz EBRD.

Nijesu odgovorili na  pitanje šta je sa cjelokupnim iznosom od 37 miliona.

Iz Adriatic propertiesa su za njihov portal CdM naveli da nijesu mogli povući cijeli kredit jer se EBRD povukla zbog nedonošenja planske dokumentacije.

Milovac: Već viđeni način prodaje akcija

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da je riječ o već viđenom principu privatizacija kroz segmentaciju kompanija gdje se njeni posebno vrijedni djelovi izdvajaju u posebna preduzeća kako bi se lakše prodali.

„Prodaja akcija na berzi je način da novi vlasnik postepeno dođe u posjed kontrolnog paketa akcija, relaksiran bilo kakvih obaveza koje se odnose na dalja ulaganja, socijalni program i slično“, rekao je Milovac.

Predstavnik mještana i pokretač inicijative da se Sveti Stefan vrati u potpuno državno vlasništvo  Blažo Kažanegra za CIN-CG najavljuje da će tražiti od nove Vlade da se država upiše kao jedini vlasnik grad-hotela.

Ističe da za to imaju podršku u Opštini Budva i da su sva nacionalna blaga svijeta u državnom vlasništvu, na primjer  Kip slobode u Njujorku, Ajfelova kula...

Slovenija nova dežela

Statis se u oktobru ove godine sastao sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom, što su za CIN-CG potvrdili iz Janšinog kabineta navodeći da je svrha posjete bila vezana za razvoj slovenačkog turizma.

Slovenački portal Necenzurirano.si piše da bi političke promjene u Crnoj Gori mogle objasniti zašto je Statis odlučio potražiti poslovne prilike u drugim zemljama, uključujući Sloveniju.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore

Premijera filma Iz lavirinta – pet priča, koji govori o uspješnim mladim ljudima iz RE zajednice i položaju te populacije u Crnoj Gori, održana je danas u hotelu Centre Ville u Podgorici, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Teuta Nuraj, Nardi Ahmetović, Serđan Baftijari, Elvis Januzi i Mirsad Žabelji dobili su priliku da kroz ovaj projekat završe petomjesečnu obuku u medijima, ali i ispričaju svoju životnu priču o tome kako su uspjeli da izađu iz začaranog kruga siromaštva, neobrazovanja i diskriminacije i dokažu sebi i drugima da je upornost, istrajnost i vjera u sebe put ka uspjehu i integraciji.

Film je takođe i poziv društvu da uradi više za ovu populaciju koja i dalje živi na margini, pritisnuta nevoljama, predrasudama i diskriminacijom. Film će biti prikazan na TV Vijesti u srijedu u 20 sati.

Danas je u konferencijskoj sali hotela Centreville premijerno prikazan dokumentarni film ,,Iz lavirinta – pet priča“ koji predstavlja rezultat rada na projektu ,,Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu“ koji su realizovali Centar za istraživačko novinarstvo (CINCG), Monitorov centar za medije i demokratiju – MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Iz ovog projekta je, kako je kazano na otvaranju konferencije, izašlo spremno za tržište pet mladih pripadnika romske populacije koji su kroz pređenu obuku dobili šansu zapošljenja u medijskoj industriji. Autorski rad na filmu potpisuje Elvis Beriša, izvršni direktor NVO Phiren Amenca – Koračajte sa nama.

Projekat ,,Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu“, ima za cilj povećanje mogućnosti (samo)zapošljavanja RE populacije, kako bi se povećala njihova socijalna uključenost kao i pristup tržištu rada i poboljšanje novinarskih vještina, kako bi ih osnažili u procesu pronalaska posla u medijskom društvu, kroz podizanje svijesti u javnosti i povećanje osjetljivosti društva u borbi protiv diskriminacije RE populacije.

,,Zajedno možemo jako puno samo kada izađemo iz svojih okvira i zajednica i kada se miješamo. To ne važi samo za vašu, nego za sve druge zajednice. Tada jedino možemo da dostignemo neke velike stvari.  Dakle, kada svi dajemo nekakav doprinos cjelokupnom društvu“, poručila je prisutnima izvršna direktorka CIN-a, Milka Tadić Mijović.

,,U nazivu ovog projekta je  riječ osnaživanje i ljudi iz prethodnog projekta, kao i ovi  sada mogu reći da su osnaženi, da su postali više samosvjesni. Naravno, stekli su nova znanja i vještine, ali stekli su i ono što se zove samopovjerenje i samosvijest o tome da mogu više da urade i da mjera uspjeha nije samo upoređivanje sa drugim, već svijest o tome gdje smo bili i gdje smo stigli, kazao je Slavoljub Šćekić, urednik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore.

Šćekić, koji je sa polaznicima projekta radio na obuci pisanja tekstova, poručio je da je najveći uspjeh projekta to što su ovi mladi ljudi uspjeli da budu glas onih koji ne mogu doći do izražaja.

,,Ovo je drugi projekat u kojem učestvujem sa divnim mladim ljudima i mogu reći da je ovo dvosmjerna ulica, jer nisam ja vama dao neko znanje, nego ste i vi mene obogatili vašim ličnostima, saznanjima, onim što smo zajedno odradili i kroz šta smo prošli.“

Njegova poruka polaznicima projekta je da rade na sebi jer imaju još mogućnosti i nisu iskoristili sve svoje potencijale te da su im vrata CIN-a uvijek otvorena.

Film je obuhvatio životne priče pet polaznika projekta koji predstavljaju pozitivan primjer kako se mladi Romi mogu izboriti za svoje snove, te na prisutne ostavio veoma lijepe utiske i nekoliko ključnih poruka kao što su značaj podrške u porodici i lokalnoj zajednici i značaj medija kao kreatora javnog mnjenja. Takođe, film opisuje i odnos prema tradiciji i običajnom pravu koje često stoji na put sreći, ali i osnovnim ljudskim pravima pojedinaca iz romske i egipćanske zajednice.                       

Elvis Beriša, autor filma ,,Iz lavirinta, pet priča“, i kao neko ko je prolazio kroz slične programe, poručio je da ovi mladi ljudi možda još nisu svjesni postignuća i napretka koji su ostvarili.

,,Svi mi živimo sa tim malim pomacima svakodnevno i ne obraćamo mnogo pažnje na to. Ali kada sjednemo i sumiramo stvari i sve ono kroz šta smo sve prošli, šta doživljavamo i šta tek planiramo, onda tek postajemo svjesni napretka koji smo napravili“, konstatovao je Beriša.

O iskustvu na projektu govorili su i Nardi Ahmetović, Mirsad Žabeli i Elvis Januzi. Oni su istakli da je projekat zadovoljio sva njihova očekivanja, pa čak i ona najveća.

,,U početku saradnje sa televizijom Vijesti na poziciji kamermana sam mislio ću biti makar u nekom obliku diskriminisan, ali to se nije desilo. Svi su me lijepo dočekivali i na svaki mogući način pomagali pri mom učenju“, izjavio je Elvis Januzi jedan od aktera u filmu.

Kako kaže, imao je priliku da uči mnogo o novinarstvu i poziciji kamermana, a kada je počeo nije ništa znao o tome.

,,Sada lagano mogu da snimim cijelu emisiju“, kazao je Januzi.

Mirsad Žabelji koji je završio obuku za grafičkog dizajnera, priznao je da je u prvi mah sumnjao i u sebe i u projekat.

,,U početku sam mislio da neću to moći, ali kada smo počeli, iamo sam veoma dobrog profesora, gospodina Dragana Lučića – Luja, koji mi je izuzetno pomogao i omogućio mi da neke stvari naučim vrlo brzo“, kazao je Žabelji.

,,Kada vidim gdje sam prije bio i gdje sam sada, mogu da kažem da sam zaista mnogo naučio i razmišljam u budućnosti da se bavim ovim zanatom“, kazao je on.

Kao neko ko vidi sebe u medijima, Nardi Ahmetović je istakao da je poziv za ovaj projekat vidio kao obavezan i važan poziv, pogotovo za svoju ulogu u medijskoj industriji.

,,Smatram da mediji u temama koje se tiču života manjina i njihovih izazova na putu integracije, ne izvještavaju adekvatno. Često je vidljiva negativna slika u vezi sa našom zajednicom, pa često može doći do negativnih efekata“, objašnjava Ahmetović i dodaje da su mediji ti koji kreiraju sliku o društvenom životu.

Programe poput ovog, Ahmetović vidi kao šansu da se stvori dobar kadar mladih pripadnika romske i egipćanske populacije u medijima. „Mi još nismo dostigli profesionalni nivo, ali jesmo dovoljno sposobni da podstaknemo kritiku i razmišljamo kritičnije kada se izvještava o Romima“.

Kao i u filmu, tako i u razgovoru za RomaNet, naši sagovornici ističu značaj podrške u porodici i užoj zajednici.

,,Od roditelja sam imao veliku podršku i najviše od njih. Što se tiče ostatka porodice i prijatelja, nisam naišao na toliko razumijevanje i podršku“, kazao je Elvis Januzi.

Za film u kojem je i sam akter, Januzi kaže da je veoma emotivan i vjeruje da je to zato što može da vidi razliku u svom znanju i šansama sada i prije programa koji je pohađao.

O projektu

Mogućnost učešća na ovom projektu  imali su mladi  nezaposleni pripadnici romske i egipćanske populacije sa teritorije Crne Gore, sa završenom najmanje osnovnom školom, a koji se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.

U petomjesečnoj obuci oni su dobili potrebna znanja medijske industrije i danas su obučeni za mjesta novinara, kamermana, grafičkog dizajenera.

Obuka se odvijala u dvije faze. Prvu fazu su činili treninzi od dva mjeseca za svih 25 polaznika, za šta je predviđena određena naknada. U drugoj fazi,  pet polaznika je sklopilo ugovor o saradnji u trajanju od pet mjeseci. Polaznici su se, uz rad, obučili za poslove u medijima i učestvovali u proizvodnji medijskih sadržaja.

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore

Premijera filma Iz lavirinta – pet priča, koji govori o uspješnim mladim ljudima iz RE zajednice i položaju te populacije u Crnoj Gori, održana je danas u hotelu Centre Ville u Podgorici, u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Film je urađen u produkciji CIN CG i TV Vijesti, a dio je zajedničkog projekta CIN CG, Daily Press, Televizije Vijesti i Monitorovog centra za medije i demokratiju - Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, realizovanog uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Teuta Nuraj, Nardi Ahmetović, Serđan Baftijari, Elvis Januzi i Mirsad Žabelji dobili su priliku da kroz ovaj projekat završe petomjesečnu obuku u medijima, ali i ispričaju svoju životnu priču o tome kako su uspjeli da izađu iz začaranog kruga siromaštva, neobrazovanja i diskriminacije i dokažu sebi i drugima da je upornost, istrajnost i vjera u sebe put ka uspjehu i integraciji.

Film je takođe i poziv društvu da uradi više za ovu populaciju koja i dalje živi na margini, pritisnuta nevoljama, predrasudama i diskriminacijom. Film će biti prikazan na TV Vijesti u srijedu u 20 sati.

Large number of Roma families says to their children: "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community

Young Roma and Egyptians (RE) must, above all, think for themselves. We make mistakes, but so the state and therefore the cooperation is needed - Almir Tahiri, a political scientist, said in an interview for the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

Insisting on the education of a growing number of young people from the Roma and Egyptian populations, Tahiri emphasizes that their community must also renounce customs justified by tradition. These are, above all, early arranged and forced marriages and violence against women. "Although the violence against women is not part of the culture, customs and traditions of the Roma, women still experience it. I am not saying that there is no violence in other communities but it is very present in our community. We have to fight against it together. " 

Tahiri is one of the few university-educated Roma in Montenegro. After graduating from the Faculty of Political Science in Podgorica, he extended his knowledge of international relations, diplomacy and English at the Central European University in Budapest. He is currently working as an assistant director and administrative manager in the international company Alucon group, which participates in the realization of the Portonovi project. Eager to acquire additional knowledge and skills, he enrolled in postgraduate studies in business management at the Faculty of Management in Herceg Novi.

“My mother, father and entire family were my biggest support and they literally forced me to finish the university, saying that it was crucial for my future. At the age of five, they sent me to preschool and thus tried to integrate me into the majority community. My childhood, just like the childhood of any other Roma, was filled with stigma and discrimination. But it was also filed with my constant proving that I really can and I know. I wanted to prove others wrong. I can't say it was easy. Especially if you are the only member of the Roma community in the school. The harsh reality is that Roma children are sitting in the last benches - Tahiri recalls.

His problem, as he says, was the lack of the role model to look up to in his earliest childhood.

-My parents are uneducated and when I would come home, crying and saying I did not want to go to school, because other children mistreat me and call me names, I did not find understanding. Nobody instructed me that these things should not be considered as normal that we have to fight against discrimination and never accept it. My parents aren’t to blame because they are not emancipated. However, they did their best for me to follow the right path. In high school, stigma and discrimination were not so common, while I got on well with my colleagues in college. I made some nice friendships and I am still in contact with some of them, Tahiri said.

How do you assess the importance of education of Roma and Egyptian population on the path of their empowerment and fuller integration into society?

- That must be the imperative. In addition to primary, I would introduce compulsory secondary education by law, as some countries in the region have done. All Roma children should be given an opportunity to attend primary and secondary schools and they should also be encouraged to go to college.

In my opinion, the work of the state but also of the non-governmental sector is insufficient in that respect. They do not encourage young people enough to continue their education; they do not work with them nor do they motivate them. 

If currently almost a thousand children from the RE population attend primary schools, and only one in ten enrolls the high school while a little more than one percent enrolls the college, where do you identify the key problems?

-Most of our parents work in utility companies, or they collect secondary raw materials. I am not generalizing but large number of Roma families tell their children "Why would you educate, you only need primary school. In any case you will end up cleaning streets." Such an opinion is formed by the society as well, because Roma do not consider themselves as equal members of the community. A year ago, I suggested a local hotel to hire my brother, who is an excellent, educated bartender. I also recommended a friend of mine for a job. He would agree to do ordinary physical jobs such as cleaning, maintaining hygiene, working in the kitchen, or to be a driver because he only has a primary school. The hotel manager refused, and later I found out that he employed the Filipinos. 

Based on your experience, what should be done to ensure Roma pupils' attendance and attainment in schools and adequate employment later?

- We need to be given a chance. There is a possibility to reduce the number of unemployed Roma, to participate in the development of tourism. We have rich cultural heritage. In my house for example, four languages are spoken, two of which are English and German. There are hundreds of such families in Montenegro. Just imagine if you have Roma children who already speak several foreign languages, how easy it is to teach them another one, or to introduce them in professional training, to work as a waiter, a cook, a bartender in order for them to be employed in some luxury, tourist hotel. The guest of that hotel will get an impression of being in a civic, multicultural, multinational, multi-confessional community. Not to mention how our culinary specialties can further enrich the tourist offer. There is an economic benefit as well. If you hire Roma, they will not be a burden to the state. Moreover, they will contribute to it. We just need to think rationally, we don’t have to "integrate" into the society because someone is fond of us. 

This would additionally encourage the younger generations to further improve and get educated because they would see positive examples.

In your opinion, what is the role of the state in that integration, and what is the role of the non-governmental sector?

The state should provide opportunities to Roma young people, who are emancipated, educated and creative. We love Montenegro. We're not going anywhere from here, like it or not. Montenegro is as much a state of Montenegrins, Serbs, Croats, Albanians and Bosnians as it is ours. In my opinion, the solution is to participate together in creating public policies that would contribute to our position. There are also international organizations, which should help. Isn't it absurd that from 2010 to 2020, maybe fifteen Roma graduated from college? It is such a low number. But we cannot blame the state alone for that. The state provided me with a scholarship and a dormitory. Without that scholarship, I would have never graduated from college. The Roma NGO sector is also to be blamed, because they do not encourage young people enough to get an education. I am not sure whether it is a certain kind of jealousy of self-proclaimed leaders or a fear of competition that would be created after a certain time. Anyway, that is another topic. There are only a couple of non-governmental organizations, which really work, engage, advocate for the better future of RE population, but that is not the general attitude towards Roma. 

I also follow the work of the rest of the NGO sector. Those organizations receive certain funds from European and state donors to implement projects for Roma population. They receive money to hire Roma and no Roma is employed in those organizations. Even if they employ RE members, they work as interns, activists, assistants and they are not adequately paid.  

It is all just for the project visibility in media, to create an impression that RE members really work there. There are no cases of Roma members being a project coordinator, a project manager… All that money is given for the employment of Roma, and there is no Roma employed. 

There are growing demands for the political participation of Roma and Egyptians and the so-called affirmative action applied to other minorities. As a political scientist, how do you see the possibility of Roma and Egyptians appearing with their party in some upcoming elections?

- I think that we are politically discriminated against because one minority community is provided with a reduced census, and we are not, although there are slightly more of us than them. But that should not stop us from intending to be politically active and enter the political scene. 

It can only benefit us. I think one political party was founded a year ago. I don't know why they didn't go to the parliamentary elections. That's a great pity. Personally, I would be happy to see a Roma political party in the future that will advocate for the progress of the community and enrichment of civil Montenegro. It would be great to have Roma employees in various institutions as well as to hear the voice of the Roma in the parliament. 

Nardi AHMETOVIĆ