A BOY AND A GIRL, VICTIMS OF HUMAN TRAFFICKING, DID NOT RECEIVE ADEQUATE SYSTEM SUPPORT AFTER THEY WERE RESCUED. THIS IS THE COMMON FATE OF MANY OTHER VICTIMS TOO

"The consequences of the horrors that my children survived in Kosovo are still visible today. This has marked them for life," the mother of the girl, who was separated from her at the age of seven, told the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG). In a house disconnected from the electricity supply, a mother recalls years of agony during which she only had an inkling of what two of her seven children were going through. Next to her, a healthy-looking fourteen-year-old girl and a smiling twelve-year-old boy, who looks like he's only nine, are sitting.
The father and grandfather took the children from Montenegro to Kosovo seven years ago without the mother's permission. There, the girl was first forced to work, and when she was only 11 years old, she was sold and married to a twenty-year-old man. She suffered brutal sexual and physical abuse.
"When they married me, they falsified my documents and lied that I was 18. I was baffled - I didn't even know who I was anymore. I started to believe that I have grown up that much", she told CIN-CG journalists in the presence of her mother.
Her brother, who was only five years old when he came to Kosovo, was forced by his father and grandfather to beg and do other forms of illegal child labour. The father, a heroin addict, forced his son to consume drugs, which once almost had a fatal outcome.
"Fortunately, my son was found by the Kosovo policemen in a hut. He was overdosed, unconscious, and wrapped in a blanket... They probably threw him there because they wanted to get rid of his body, thinking he was dead," the mother, a victim of an arranged marriage herself, says. She was forced to marry a man who later destroyed her children's lives.
The girl and her brother were lucky because they were returned to their mother. Their case has been processed. However, many similar stories remain untold, while children remain trapped.
"Although in Montenegro, arranged child marriage in the RE population is perceived as a part of the tradition, it is human trafficking, which includes the sexual exploitation of minors and physical and mental abuse. It is a serious crime, which leaves a severe trauma", Fana Delija, executive director of the Center for Roma Initiatives (CRI), the non-governmental organization that made the most significant contribution to saving these children, explains to CIN-CG.
Although finally safe, the girl and boy did not receive the necessary institutional support. Today, they are mostly left to the support of their mother, who lives in poverty and cannot provide them with essential psychological and health care. In developed societies, children who are victims of human trafficking receive vital assistance from the state, a necessary prerequisite for everyday life.
In May 2020, the Centre for Social Work Nikšić (CSW), as the legal guardian, placed these children in the Home in Bijela, which is not a licensed shelter for victims of trafficking in human beings. The only licensed shelter is a shelter within the NGO Institute for Social and Educational Policy, founded in 2019.
"My brother, a few friends, and I were afraid of a guardian in the Children's Home Mladost in Bijela. The days when she was at work were horrible. She made the two of us clean the toilets and go to bed earlier - without hanging out with the other children. But all the other workers were good to us", the girl says.
The Children's Home Mladost denies these claims for CIN-CG. "In this case, no elements of abuse were established, and the employee was transferred to another workplace, which was an adequate response to the allegations of the children and their subjective experience while respecting their best interests." They also stated that "no physical and psychological signs of possible violence were ever detected in children".
CSW Niksic did not answer CIN-CG's question based on what criteria the children were placed in the shelter in Bijela, given that it did not have the corresponding license.
The children spent about 15 months in the Children's Home Mladost, and during that time, as the authorities of that institution claim, they were provided with intensive and professional support. "We can be proud that children of various ethnic groups are residents of the Home. They are all treated equally, and their rights are equally respected", the Children's Home Mladost stated for CIN-CG.
The Home in Bijela has been under public scrutiny several times due to cases of physical and mental violence against residents by employees, which have never been proven. Last year's report of the institution of the Protector of Human Rights and Freedoms warned that in the House, "there are serious problems in the functioning of the institution and the provision of protection services for children without parental care".
The sister and brother now attend lower classes than their peers. The fourteen-year-old girl is in the fifth grade, while her twelve-year-old brother is in the second.
Although she likes to learn and wants to be a translator, she already speaks five languages; it bothers her that she attends classes with much younger children. "Others notice that I am not like them and mock me. I am ashamed and find reasons not to go to school", she told CIN-CG.
The support and understanding of her family mean a lot to her, but she would also like to make friends who could understand and accept her. The boy also has a socialization problem.
"There is a high risk of a girl dropping out of school due to unsatisfactory relationships with her peers, lack of motivation or shame," Jovana Knežević, a psychologist at the CRI, who has provided psychological support to the minor, told CIN-CG. CRI is in communication with the school administration, and they are looking for solutions. "With part-time education, we would try to ensure that she finishes primary school. We will also provide a mentor for learning support", Knežević says.
Victims of human trafficking, sexual abuse and exploitation need continuous psychotherapeutic treatment. "It helps them to stop blaming themselves for being victims as well as to regain their self-esteem and self-confidence," Dijana Popović Gavranović, social worker and head of the Professional Service of the Supreme State Prosecutor's Office, explains to CIN-CG. "The act of sexual abuse and exploitation causes a feeling of humiliation, shame, and guilt, and the feeling of guilt intensifies when the violence occurs in the circle of trusted persons. All this leads to lack of self-confidence and low self-esteem".

The most common victims of human trafficking are children and women from the RE population

For crimes against children, the father was not punished as he should have been, says the mother in an interview with CIN-CG. "My ex-husband got a short prison sentence in Kosovo for human trafficking, but, as we heard, he is already at liberty and now lives there. The grandfather was a 'mastermind' of selling and smuggling across the border and falsification of documents. He got 5,000 for selling my daughter and was never jailed for his crimes. He has been on the run since 2020," the mother explains.
"Grandfather is my biggest torturer and evildoer. I loved him, and I did not expect that he could do something like that to me", the girl says.
According to the Basic Court in Podgorica data, from 2015 to 2021, three verdicts were handed down for the criminal offence of extra-marital communities with minors. There are no reliable statistics on how many arranged marriages there are in Montenegro. It is known, however, that this is a serious issue, which often remains hidden in closed communities, where children are sold from a few hundred to several tens of thousands of euros.
"The most common victims of human trafficking in Montenegro are children and women from the Roma and Egyptian (RE) population," Marko Brajović, an inspector in the crime sector, told CIN-CG.
In 2015 and 2016, there were no indictments for the criminal offence of human trafficking in the Higher State Prosecutor's Office in Podgorica. From 2017 to 2022, a total of 14 charges were brought.
According to the data CIN-CG received from the High State Court, two final judgments were pronounced in 2019. Two persons were punished - one was sentenced to 17 and the other 15 years in prison. In 2020, another final decision was passed, and two processes from that year are still being processed. In 2021, there was also one final verdict, and the defendant was sentenced to two years in prison. A plea agreement was also concluded. Three trials for human trafficking from the same year are still ongoing. Since the beginning of this year, there have been no verdicts for this crime.
According to the GRETA's report on human trafficking in Montenegro (2021), the experts of the Council of Europe for the fight against human trafficking state that none of the victims was awarded compensation from the perpetrator, and there were no human trafficking cases in which the defendant's property was seized or confiscated.

Child marriage in Montenegro - without a legal framework

Montenegrin legislation, as stated in the study The Prevention of Child Marriage in Montenegro, which CRI published with the support of UNICEF, does not explicitly define child marriage. "Nevertheless, there is an implicit definition - sets the age limit for marriage at 18, allowing, by way of exception, a child aged 16 to 18 to get married with the permission of the court, in line with the Law on non-contentious proceedings", it is stated in that study.
The Criminal Code of Montenegro stipulates that a parent, adoptive parent, or guardian who enables a minor to live in an extra-marital union with another person or instigates them into it shall be punished by an imprisonment sentence of three months to three years.
If the act was committed by force, threat or out of self-interest, the perpetrators might be sentenced to imprisonment from six months to five years. If an offence was committed by force, threat, or out of self-interest, the offender shall be punished by an imprisonment sentence of six months to five years. It is further stated that if such a marriage is concluded, the prosecution shall not be undertaken, and if it was launched, it shall be discontinued.
The judicial practice for this criminal offence is such, as CIN-CG lawyer Marko Ivanović points out, that an extra-marital union is a union that has lasted for 20 days and not at least three years as prescribed by the Family Law. "If it were otherwise, a criminal offence against a minor aged 15, 16, or 17 would not be possible to be taken into account because they would have become legal adults before the expiry of three years", Ivanović emphasizes.

Trafficking in human beings has a precise gender dimension.

The Analysis of Montenegrin Case Law on Trafficking in Human Beings for 2021, prepared by the Supreme Court, states that most defendants are men. Of the 48 defendants, 42 are male. It is the same regarding convicts - men accounted for 85% of all individuals convicted of human trafficking.
The figure shows the precise gender dimension of trafficking in human beings. Of the 39 victims identified in the judgments, 26 were female, and 13 were male.
Criminal proceedings are also long. On average, they last almost three years.
The 2021 Report of the European Commission on Montenegro stated that the Team in charge of the identification, referral, and initial assistance to victims registered 52 of them. Among them were 21 women and ten children. All the children were from Roma and Egyptian communities and were victims of forced beggary or forced marriage.
According to the Report, Montenegro "needs to improve its capacity to detect largescale trafficking networks, particularly for sexual exploitation, as well as to provide a more robust criminal justice response."

State Department: Government fails to meet minimum standards

The State Department's 2021 Trafficking in Persons Report states that "the Government of Montenegro does not fully meet the minimum standards for the elimination of trafficking, but is making significant efforts to do so."
"Shelter's staff lacked experience in victim assistance, particularly victim confidentiality; the shelter often posted photos of victims on social media with censored faces, but other characteristics such as clothes and location are easily identifiable," the report states.
It is also emphasized that "Police refused to refer a victim to support services due to pandemic mitigation measures and required the victim to quarantine for 28 days, during which the victim faced domestic violence."
The GRETA report underlines the importance of a specialized child psychologist in the case of trafficked children and that every victim must have a clinical assessment by an experienced clinical psychologist.
On a global level, human trafficking is one of the biggest problems. In the last 13 years, according to the data of the international organization of the United Nations Office on Drugs and Crime (UNODC), around 225 thousand victims of human trafficking have been identified. Of these, 49 per cent were women, 21 per cent were men, while 30 per cent were children (23 per cent were girls). Women and girls were often identified as victims of sexual exploitation, and men and boys as victims of labour exploitation.
In the 2017 Global Estimates of Modern Slavery by the International Labor Organization (ILO) and the Walk Free Foundation, it is stated that there were an average of 40.3 million victims of modern slavery per day in 2016, of which 24.9 million were forced to work against their will under threat, and 15.4 living in a forced marriage. This document is a thorough study of modern slavery, which includes interviews with over 70,000 people from around the world and numerous records.
According to the Strategy to Combat Human Trafficking for the period from 2019 to 2024, Montenegro intends to improve the system of prevention, identification, protection, assistance, and monitoring of victims of trafficking in human beings by 2024, with a particular focus on children.
"I want my children to get an education and get on with life. It is difficult when there is no real help from the state in that process", says the mother from the beginning of our story. But, by all accounts, there is a long way to recovery and inclusion not only of her children but of many other victims whose fate is unknown.

Shortage of child psychiatrists

After the hearing before the state prosecutor's office, child victims of trafficking are referred for psychological and psychiatric support.
"Not all cities in Montenegro have the possibility of this kind of support," Dijana Popović Gavranović, social worker and head of the Professional Service of the Supreme State Prosecutor's Office, told CIN-CG.
"We refer children, victims of trafficking, to the Center for Autism, Developmental Disorders and Child Psychiatry in Podgorica and the children's clinic at the Special Hospital for Psychiatry in Dobrota, given that a total of three psychiatrists for children and adolescents now practice in the institutions mentioned above. In other areas, there is only the possibility of psychological support within the existing counselling centres in community health centres, where the work is not focused on children, and there is no psychiatrist for children and adolescents", she explained.
"State prosecutors should take all measures to reduce the number of youth interrogations as vulnerable persons".
She adds that communication between the victim and the perpetrator of the crime should be limited, especially in cases of sexual exploitation, abuse, and violence.

Andrea Jelić
Đurđa Radulović

Govor mržnje prema LGBTIQ zajednici može imati ozbiljne posljedice i u značajnoj mjeri uticati na odluke poput autovanja. Etablirani mediji, posebno na svojim stranicama na društvenim mrežama, uglavnom ne moderiraju komentare koji šire mržnju i time čine ozbiljno krivično djelo, koje se u Crnoj Gori uglavnom ne procesuira

Prije nego što sam prošao kroz operaciju promjene pola mediji su nedjeljama pravili senzaciju od moje priče. Svi su mi rekli da ne čitam komentare, jer su bili uznemirujući, kako ne bih sebe dodatno uznemiravao pred tako važan događaj”, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jovan Ulićević, trans muškarac i izvršni direktor Asocijacije Spektra.

Ipak, jedan komentar Jovan ne može da zaboravi. “’Dabogda crkao na tom operacionom stolu’- od svih komentara taj me je najviše pogodio. Nijesam mogao da shvatim da neko svom sugrađaninu želi smrt - a ni ne poznaje ga”, kaže Ulićević.

Istraživanje CIN-CG-a pokazuje da govor mržnje veoma negativno utiče na pripadnike LGBTIQ zajednice i njihove odluke o ispoljavanju seksualnog identiteta.

”Zbog govora mržnje ne želim da se autujem” - ovo je tvrdnja koju je obilježilo čak 118 od 209 ispitanika LGBTIQ populacije, koji su popunili anonimni upitnik CIN-CG-a u vezi sa ovom temom. Njih 86 obilježilo je tvrdnju “Govor mržnje na internetu čini da osjećam strah od pojavljivanja na predstojećem Prajdu u Crnoj Gori”, dok je njih 103 navelo da govor mržnje čini ili je nekada činio da se osjećaju nesigurno.

Komentari sa govorom mržnje isprovocirali su tek manji broj ispitanika da se brže autuju- njih 25, a 47 njih zbog govora mržnje ima dodatnu motivaciju da se pojavi na Prajdu.

Istraživanja pokazuju da govor mržnje prema LGBTIQ populaciji se još više intenzivira u vrijeme Prajda. Mreža za izvještavanje o različitosti (RDN) navodi da je značajan porast govora mržnje prema LGBTIQ populaciji u Sjevernoj Makedoniji obilježio jun, mjesec kada se u Skoplju održao Prajd. Govor mržnje se nije stišao ni narednih mjeseci. U Srbiji je broj prijetnji aktivistima i građanima koji podržavaju Prajd trostruko povećan mjesec dana uoči Euro prajda, naveli su organizatori ovog događaja. Pored verbalnog, poraslo je fizičko nasilje prema pripdnicima ove zajednice.

Monitoring komentara na crnogorskim portalima koji je sproveo Centar za građansko obrazovanje (CGO) u 2022, pokazao je da govor mržnje prema LGBTIQ populaciji jedan od najučestalijih vidova govora mržnje.

Objava članka “Deseti Montenegro Prajd 8. oktobra u Podgorici” na Fejsbuk profilu RTCG-a, iz prvog septembra, ima 599 komentara - tek nakon desetina komentara sa govorm mržnje zaluta poneki afirmišući. Ova objava ima 572 reakcije, od toga većina, njih 326, izražavaju negativne emocije prema događaju - ljutnju i podsmijeh.

Iz Javnog servisa nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o politici moderiranja komentara na društvrnim mrežama, niti na koji način planiraju da spriječe širenje komentara sa govorom mržnje tokom predstojećeg Prajda.

Ni drugi etablirani mediji ne vode mnogo računa o uklanjanju komentara sa govorm mržnje na svojim društvenim mrežama. Na stotine komentara mržnje i negativnih reakcija tipični su i ispod tekstova koji se tiču poboljšanja LGBTIQ prava, poput teme braka.

Tekst na Fejsbuk stranici Vijesti iz jula 2021. godine “Crnogorski matičari spremni za sklapanje LGBT brakova” ima 582 reakcija, od kojih je preko 300 negativnih. Od 580 komentara većina sadržni snažno negativne poruke, agresiju, kritiku, ruganje. Slično je i sa objavom RTCG-a “Sklopljen prvi LGBT brak u Podgorici”, koja ima preko 400 komentara na Fejsbuku Javnog servisa.

”Obaveza brisanja komentara sa govorm mržnje u roku od 60 minuta od trenutka saznanja koje je uvedeno Zakonom o medijima iz 2020, učinila je da se na samim portalima smanji broj takvih komentara”, kaže za CIN-CG Vesna Rajković iz Instituta za medije Crne Gore.

Ipak, problem su društvene mreže, jer ovaj zakon eksplicitno ne obavezuje medije da moderiraju svoje stranice, objašnjava Rajković.

Čak 126 ispitanika CIN-CG-a primjećuje govor mržnje na društvenim mrežama češće nego na sajtovima portala, dok njih 81 smatra da su portali glavni izvor govora mržnje.

Tvrdnju “komentari mržnje ispod tekstova etabliranih medija na društvenim mrežama me vrijeđaju više nego govor mržnje na drugim profilima” obilježilo je više od trećine ispitanika CIN-CG-a, njih 77. Većina ispitanika smatra da mediji ne moderiraju u dovoljnoj mjeri komentare sa govorom mržnje ni na portalima, ni na društvenim mrežama.

Iz “Vijesti” tvrde da poštuju zakon i uklanjaju komentare sa govorom mržnje čim im se uputi prijava.

”Na društvenim mrežama je mnogo teže moderirati komentare, jer prvo izađu, pa se tek nakon toga mogu brisati, za razliku od sistema na portalu gdje se prvo provjeravaju od strane administratora”, kaže za CIN-CG Srdan Kosović, glavni i odgovorni urednik “Vijesti”.

Kosović objašnjava da se u “Vijestima” pojačano moderira svaki put kada se očekuje porast komentara sa govorom mržnje, kao uoči Prajda.

Iz drugih čitanih portala: Analitike, Dana i CDM-a nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o moderiranju komentara.

”Queer Montenegro je u ranijim godinama prijavljivao komentare sa govorom mržnje, ističući koliko oni ugrožavaju bezbjednost LGBTIQ+ zajednice i čine da je još više izopštena iz društva koje gaji demokratske, evropske vrijednosti. Međutim, praksa je pokazala tada, a i sada, da prijavljivanje komentara nije u dovoljnoj mjeri procesuirano, ili da je samo angažovanje administratora nedovoljno”, kaže za CIN-CG Miloš Knežević, izvršni direktor organizacije Queer Montenegro.  

Komentari na društvenim mrežama - nezakonito i kažnjivo djelo

”Ako su mediji obaviješteni o komentarma sa govorom mržnje i ne uklone ih, mogu da se smatraju pomagačima izvršenja krivičnog djela Izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje ili Rasna i druga diskriminacija”, kaže za CIN-CG Tea Gorjanc Prelević iz NVO Akcija za ljudska prava. Pomaganje je stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstva za izvršenje krivičnog djela, u ovom slučaju otvorenog profila na društvenoj mreži, objašnjava Gorjanc Prelević.

”Sančez protiv Francuske” je sudski predmet u kojem je francuski političar prošle godine kažnjen sa 3.000 eura zbog toga što je dozvolio komentare sa govorom mržnje na svom Fesjbuk profilu.

”Francuski sud je ustanovio da je političar bio obaviješten o nezakonitim komentarima, ali da ih je svejedno ostavio punih šest nedjelja. Evropski sud za ljudska prava se složio da je bio odgovoran za širenje mržnje kao i oni koji su napisali te komentare. Presuda nije još konačna, ali očekujem da se suštinski neće izmjeniti’’, kaže Gorjanc Prelević. Isto treba da važi i za sve medije, jer su njhovi profili na društvenim mrežama javna mjesta, gdje govor mržnje ima ogroman domen, objašnjava ona.

Svako ko vidi govor mržnje u komentarima treba da slika tu objavu i da je prijavi odmah mediju, ali i državnom tužilaštvu, kaže Gorjanc Prelević. To je krivično djelo kao i svako drugo, ali da bi se procesuiralo, mora se prijaviti, kaže ona. “U prijavi tužilaštvu treba napisati da se radi o izvršenju krivičnog djela Rasna i druga diskriminacija iz člana 443, stav 3. Moguće je prijavu načiniti i anonimno”.

Ulićević pak tvrdi da nadležni ne postupaju shodno zakonu. “Iako je govor mržnje definisan kao krivično djelo, ovakve situacije se od strane nadležnih organa redovno tretiraju kao uvredljiv govor ili remećenje javnog reda i mira, što značajno relativizuje sami koncept govora mržnje i njegove efekte’’. Ova relativizacija javlja se i u javnom prostoru pod maskom slobode govora, što je naročito opasno, smatra Ulićević.

Osobe iz zajednice generalno ne žele da prijave nasilje sa kojim se sreću zbog svog identiteta, objašnjava Knežević. “LGBTIQ osobe nemaju povjerenje u institucije. Kaznena politika je jako blaga, a pripadnici zajednice vjeruju da će ih i policija diskriminisati. Zbog svega smatraju da bi autovanjem ugrozoli svoj život”, objašnjava Knežević.

Portali u Crnoj Gori po ovom pitanju treba da se ugledaju na strane zemlje, smatra Rajković. ”Nedavno sam bila gošća u najposjećenjem portalu u Sloveniji i na pitanje da li moderirate komentare na nalozima na društvenim mrežama, urednik je odgovorio ‘pa naravno, to je naša odgovornost’. Dobar primjer dolazi i iz Australije, gdje je 2021. sud donio odluku da je medij odgovoran za komentare čitalaca na svojoj Fejsbuk stranici”, kaže Rajković.

Pretraga Fejsbuk stranica etabliranih medija u zapadnoj Evripi, poput “Gardijana” i “Špigla” pokazuje da ispod tekstova koji se tiču LGBT tema nema govora mržnje, a reakcije su uglavnom usklađene sa sadržajem teksta. Tako, tekst o zabrani Prajda u Istanbulu u “Špiglu” ima na hiljade tužnih i ljutih reakcija, i komentare podrške, dok tekst u britanskom “Gardijanu” o knjizi koja se tiče roditeljstva LGBT parova ima isključivo pozitivne reakcije - stotine lajkova i srca.

Nažalost, suprotan trend uočava se u Crnoj Gori - tekstovi koji bi u građanskom društvu trebalo da izazivaju negativne reakcije, imaju uglavnom podršku javnosti. Tako tekst objavljen na Fejsbuk profilu Javnog servisa 21. septembra koji ima 577 lajkova, govori o tome da je nekoliko zemalja, uključujući i Srbiju, odbilo da učestvuje u kampanji za LGBT prava tokom predstojećeg Mundijala, koju su podržale gotovo sve evropske zemlje.  

Komentari utiču na mentalno zdravlje i podrivaju mržnju

”Uredništvo i administrator zvaničnih stranica medija na društvenim mrežama ne razumiju koliko je bolno objavljivanje uvredljivih komentara po osnovu pripadanja LGBT zajednici. Takvi komentari ne samo da otežavaju društveno prihvatanje, već i život u samoj zajednici”, jedan je od komentara koji je ispitanik ostavio u upitniku CIN-CG-a.

Najveći broj ispitanika, njih 108, označilo je da se osjećaju tužno kada vide komentare sa govorom mržnje. Oko stotinu ispitanika označio je opcije “ljuto” i “uvrijeđeno”, a 88 njih je označilo opciju “isključeno, kao da ne pripadam društvu”. Oko četvrtina ispitanika markirala je opcije “depresivno” i “manje vrijedno”. Manjina, svega 39 ispitanika, ostaje imuna na ove komentare i označila je opciju “ravnodušno”.

”Istraživanjem u Engleskoj iz prošle godine ustanovljeno je da online zlostavljanje ima posljedice po mentalno zdravlje i doživljaj sopstvenog identiteta žrtve. Agresor poručuje da žrtva nije dobra takva kakva jeste, da treba da se stidi i nakon dovoljno vremena izloženosti tom pritisku žrtva počne taj stid i sram i da osjeća”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković.

Osjećaj nepodržanosti, bespomoćnost i nedostatak podrške institucija i društva dovode do toga da se osoba povlači iz svijeta, izoluje, često njeno mentalno zdravlje opada i stvara se jedan zatvoreni ciklus ili spirala ugroženosti, objašnjava Pejaković.

”Prema podacima norveškog Instituta za nauku iz 2019. osobe imaju duplo veće šanse da budu žrtve diskriminacije u odnosu na opštu populaciju, kao i veće šanse da dožive i prijetnje onlajn”, tvrdi Pejaković.

Istraživanje Američke psihološke asocijacije iz 2022. navodi da mladi LGBTIQ orijentacije češće izvršavaju samoubistvo, ali da ova stopa značajno opada u američkim državama koje imaju stroge zakone za zločine iz mržnje. U ovim državama manje je i stopa samoubistava kod heteroseksualne omladine.

Glavni urednik “Vijesti” Srdan Kosović kaže da je problem govora mržnje kroz komentare samo dio opšteg konteksta. “Radi o širem društvenom problemu, koje je daleko od rješavanja time što će biti efikasnija kontrola komentara, ali svakako da bi snažnije reakcije na govor mržnje mogle imati pozitivne efekte”, kaže Kosović, koji je jedan od rijetkih predstavnika crnogorskih medija koji se odazavao da učestvuje u našem istraživanju.  

Diskriminacija i mržnja u porastu

Izjave plasirane od strane državnog vrha u Srbiji kako na dan Euro prajda nije bilo povrijeđenih nisu tačne, navodi se u saopštenju NVO iz Beograda “Da se zna’’, koja se bavi dokumentovanjem protivpravnog postupanja prema LGBT+ osobama. Oni navode da su evidentirali “14 incidenata motivisanih homofobijom i transfobijom koji su se dogodili upravo tog 17. septembra 2022. godine, na dan Euro prajd šetnje. Od toga, u osam incidenata došlo je do fizičkog napada na grupe i pojedince, dok je u ostalim incidentima počinjeno uznemiravanje i uništavanje imovine. Fizički napadi su u većini slučajeva ostavili tjelesne povrede’’.

Tokom avgusta, ovo udruženje je evidentiralo “preko 30 incidenata motivisanih mržnjom prema osobama koje su dio kvir zajednice, ali i prema cijeloj zajednici u vidu govora mržnje i stvaranja neprijateljske atmosfere u javnom prostoru, a avgustovske brojke veće su nego broj evidentiranih incidenata tokom svih prethodnih mjeseci zajedno od početka godine’’.

Međutim, zločini iz mržnje i govor mržnje prema LGBTIQ zajednici nisu problem samo na Balkanu.

”Posljednjih godina bilježi se povećanje stope govora mržnja i zločina iz mržnje koji targetiraju ljude i organizacije na osnovu seksualne orijentacije, polnog identiteta i seksualnih karakteristika’’, navodi se u izvještaju Savjeta Evrope iz 2021.

U Mađarskoj je doneseno više zakona koji su snažno diskriminatorni prema LGBTIQ zajednici. Tako su članovi LGBTIQ zajednice isključeni iz porodičnog zakona, gdje se porodica tretira strogo kao jedinica djece i dva roditelja - ženskog i muškog.

Prema zakonu iz 2021. maloljetnicima je zabranjeno izlaganje homoseksualnom ili transrodnom sadržaju na filmovima, reklamama i časovima seksualnog obrazovanja.

Više opština i regija u Poljskoj proglasilo je 2019. svoje teritorije “zonama oslobođenih od LGBTIQ ideologije’’, ne bi li zabranili događaje poput Prajda. Do 2020. preko stotinu opština je usvojilo ovaj koncept, što je oko trećina zemlje. Nakon što je Evropska unija odlučila da ukine finansiranje ovih opština, neke su povukle svoje odluke.

Na ovogodišnjem Prajdu u Oslu u pucnjavi je stradalo dvoje ljudi, a brojni su povrijeđeni.

Đurđa Radulović

Iz Delegacije EU upozoravaju da nedostatak dugo očekivanih pravosudnih imenovanja ima zabrinjavajući uticaj na ukupno funkcionisanje crnogorskog pravosuđa, a time i na njegovu sposobnost da ostvaruje pravdu

Izbori se ne mogu održavati bez Ustavnog suda (US), jer bi u suprotnom moglo doći do potpunog haosa i bezvlašća u zemlji, ocijenio je nedavno penzionisani sudija tog suda Miodrag Iličković.

On, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ističe da političari, još od ustavnih promjena 2013. godine, kada je uvedena dvotrećinska, odnosno tropetinska većina za izbor najvažnijih funkcija u pravosuđu, ne dozvoljavaju da se moć prelije u te institucije.

I ostali stručnjaci iz oblasti prava, ali i civilnog sektora, za CIN-CG ocjenjuju da su političari nastavili sa urušavanjem institucija i pravnog poretka, te da je i ovo, nažalost, još jedna bitka za prevlast u pravosuđu.

I dok se u 14 opština 23. oktobra priprema održavanje izbora, koji su već jednom neustavno odgođeni, sada se zbog nemogućnosti žalbe vrhovnoj instanci postavlja i pitanje njihovog legitimiteta, nakon što je US ostao sa svega troje, od predviđenih sedam sudija.

Već nekoliko godina blokiran je izbor novih sudija, za čiji je postavljenje neophodan širi politički konsenzus, jer je potrebno da kandidat dobije najmanje 49 glasova u parlamentu.

Ako nakon izbora bude žalbi za US, moglo bi doći do potpunog haosa, jer strane koje se žale, mogle bi da osporavaju rezultate izbora. U i ovako komplikovanim političkim prilikama, to bi moglo dodatno usložiti situaciju u zemlji.

Međutim, za predsjednika države Mila Đukanovića i pojedine analitičare ovo izgleda nijesu problemi zbog koji bi trebalo odgađati izbore. Đukanović je nedavno rekao da će lokalni izbori biti održani 23.oktobra.

Blokadom US ne dovodi se u pitanje samo legitimnost izbornog procesa, već su građanima uskraćena i brojna druga prava, jer nema krajnje instance, kojoj mogu da se žale na presude redovnih sudova, pa i na kršenje osnovnih ljudskih prava.

Pred US se nalaze brojne značajne inicijative, pa tako zbog nedostatka kvoruma, ova sud ne može odlučivati ni o ustavnosti Temeljnog ugovora, "zetskih zakona", starosnoj penziji sudija i tužilaca, ali ni o hiljadama žalbi građana i građanki...

Osim toga, ni o najnovijoj inicijativi da li je predsjednik države Milo Đukanović povrijedio Ustav, time što je odbio da za mandatara predloži Miodraga Lekića, nema ko da odlučuje...

"Skupština je dužna da izabere sudije US", ističe direktorka Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević.

Ona,međutim, smatra da je odlaganje izbora nedopustivo, te da bi prije 23. oktobra trebalo izabrati sudije US.

Kovačević pojašnjava da ne postoji zamjena za US, te da se samo najvišoj sudskoj instanci može izjaviti izborna žalba protiv rješenja Državne izborne komisije (DIK).

Kovačević podsjeća da poslanici i poslanice ne ispunjavaju obaveze koje proizilaze iz njihove javne funkcije, pa već duže od dvije godine otkako je US počeo da se "osipa", nijesu obezbijedili funkcionalnost ove institucije: "Izbor nosilaca najviših pravosudnih funkcija pretvorili su u bestidnu političku trgovinu i na taj način direktno podredili interese građana svojim uskostranačkim interesima", naglašava Kovačević.

Ona ističe da ne zna koliko je realno da do održavanja lokalnih izbora, u ovakvom sistemu interesnog i, kako kaže egoističkog bavljenja politikom i javnim poslovima, Skupština izglasa sudije Ustavnog suda.

"Našim političarima su govori puni izlizanih fraza o nezavisnom pravosuđu, dok su u realnosti zainteresovani samo za ostvarenje političke kontrole nad pravosuđem", ocjenjuje direktorka CDT-a.

Blokada suda sada samo formalizovana

Iličković naglašava da je i ova kriza posljedica višegodišnjeg ponašanja političara, koji su doveli do toga da ta institucija ne postoji - da nema samostalnost, ni autoritet.

"Blokada Suda je suštinski sada samo formalizovana", ističe za CIN-CG Iličković.

On pojašnjava da US ni do sada često nije bio nezavisan i djelovao kao vrhovni autoritet, te da rješenje sigurno nije da se izabere jedan sudija, kako bi sud imao kvorum za odlučivanje.

Iličković ističe da je jedino rješenje da se izaberu svi, to jest četvoro nedostajućih sudija i to osobe od integriteta, a ne oni koji će biti simpatizeri partija na vlasti.

"Sudija mora biti u konfliktu sa vlašću. Političari mogu da govore šta hoće, ali mora da postoji institucija koja će ih svojim odlukama vraćati u ustavne okvire", ocjenjuje bivši sudija US.

On dodaje da je nedopustivo da su političari, ali i Sud, nepostupanjem na vrijeme, udarili u temelje demokratije, pa su građane sada ostavili i bez pravne zaštite.

Ističe da je ključno, ne samo za funkcionisanje US, već za cjelokupno pravosuđe što prije ući u suštinske reforme, od kojih su posebno važna bezbjednosna procjena svih nosilaca pravosudnih institucija, ispitivanja njihove imovine ali i stilova života.

"Korumpirani kadrovi treba da napuste policiju i pravosuđe", zaključuje donedavni sudija US.

Iličković je 13. septembra otišao u penziju i od tada US nema kvorum za odlučivanje.

Skupština Crne Gore bira sudije US na 12 godina, a za njihov izbor potrebna je dvotrećinska (54) ili tropetinska (49) podrška poslanika.

Prije toga, skupštinski Ustavni odbor treba da predloži četiri kandidata za sudije US koji nedostaju, a taj odbor već duže vrijeme ne uspijeva da se usaglasi oko prijavljenih kandidata. Na tri konkursa koja su raspisana, niko od prijavljenih kandidata nije dobio potrebnu podršku.

Početkom avgusta raspisan je novi konkurs, a Odbor je završio saslušanje kandidata, a u međuvremenu je dvoje odustalo.

Jedini način da US dobije priliku da radi do predstojećih lokalnih izbora je da Odbor do početka oktobra da zeleno svijetlo Skupštini, koja mora da izabere kandidate za te pozicije dvotrećinskom većinom. Ukoliko se to ne bi desilo, tek polovinom novembra mogu opet da se biraju, ovog puta dovoljna je i tropetinska većina

Predsjednica Ustavnog odbora Simonida Kordić nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a kada se može očekivati da glasaju o prijavljenim kandidatima za sudije US i kada bi ta odluka mogla doći na plenum Skupštine.

Od Kordić CIN-CG nije dobio ni odgovor na pitanje da li moguće doći do potrebne većine za izbor sudija US, kao i da li se poslanici osjećaju odgovornim što je nastupila blokada Suda.

Hitno imenovati ljude u pravosuđu

Iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori za CIN-CG upozoravaju da Crna Gora treba pod hitno da sprovede ključne reforme iz oblasti vladavine prava.

"Konkretno, nedostatak dugo očekivanih pravosudnih imenovanja ima zabrinjavajući uticaj na ukupno funkcionisanje crnogorskog pravosuđa, a time i na njegovu sposobnost da ostvaruje pravdu", naglašavaju iz Delegacije.

Osim blokade US, u Crnoj Gori još nijesu imenovani ni svi nedostajući članovi Sudskog savjeta, nije izabran ni vrhovni državni tužilac, ali ni predsjednici Vrhovnog i Privrednog suda, pa su ključne institucije u pravosuđu u v.d. stanju, rade u nepotpunom sastavu ili su blokirani.

Advokat Branislav Lutovac naglašava da je čitav pravni i politički sistem Crne Gore trenutno u v.d. stanju.

"Taj društveni kontekst je razoran za rad državnih i pravosudnih institucija", ističe Lutovac.

Neophodno je da sve pravosudne institucije budu popunjene, dodaje advokat, nezavisnim i profesionalnim ljudima i da im se omogući rad u punom kapacitetu, lišenom v.d. stanja i uticaja politike.

Krovna institucija u tom smislu, ističe, jeste US, pa je nedopustivo da u tom sudu bude samo troje sudija, što znači da nemaju kvorum za donošenje odluka iz svoje nadležnosti. "Treba imati u vidu da je US jedini državni organ koji utvrđuje povredu pojedinačnih prava i sloboda zajemčenih Ustavom", naglašava Lutovac.

"Postavlja se pitanje da li su izbori mogući kada imamo ovakvo stanje u US? Formalno jesu, jer može se desiti da nakon izbora ne bude nijedan izborni spor i da ne treba čekati odluku US za verifikaciju izbornih rezultata", ocjenjuje on.

Ali, kako ističe, pitanje je da li je to realno u polarizovanim društvenim odnosima. Lutovac smatra da se ne bi trebalo ulaziti u izborni proces, dok US ne bude u stanju da odlučuje u punom pravnom kapacitetu.

"U suprotnom, ulazimo u zonu zakonske neizvjesnosti oko izbornih rezultata, što bi bila pravna stranputica", zaključuje advokat.

Pred sudom čeka preko 3.000 predmeta

Pred Ustavnim sudom se trenutno nalazi preko 3.000 neriješenih predmeta, od kojih je više od 90 odsto ustavnih žalbi.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu Evropske komisije (EK), iz maja ove godine, piše da je Ustavni sud u 2021. imao zaostatak od oko 3.212 predmeta.

"Od toga je 2.967 (oko 92 odsto) u postupku po ustavnim tužbama zbog kršenja ljudskih prava", piše u tom dokumentu.

I dok raste broj ustavnih žalbi, naša zemlja u odnosu na broj stanovnika ima najviše predstavki i u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Sagovornici CIN-CG su zabrinuti da bi se, zbog loših rezultata US i nepostojećih rokova u kojima odlučuje, lako moglo desiti da se vrlo brzo izgubi djelotvornost ustavne žalbe. US sada nema rok u kome mora da odluči, jer je rok od 18 mjeseci ukinut.

U izvještaju US za 2020. piše da je već čitavu deceniju prisutna tendencija rasta broja ustavnih žalbi, pa je tako 2007. bilo 119, dok ih je sud u 2020. godine primio 1.456.

U izvještaju piše i da je u 2020. godini u radu bilo 4.882 predmeta, što predstavlja do sada najveći broj u radu Ustavnog suda u toku jedne godine. Riješeno je 1.324. Od 4.882 predmeta, 95 odsto činile su ustavne žalbe.

Ustavni sud je tokom 2020. godine, u 89 odsto predmeta, odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu. U 11 odsto žalbi koje su prihvaćene, najčešće se radilo o povredi prava na pravično suđenje, odnosno prava na "obrazloženu odluku".

US je 2020. odlučivao i o četiri izborne žalbe, od koji je dvije odbio, a dvije odbacio iz procesnih razloga.

Izvještaj za 2021. nije objavljen na zvaničnom sajtu US. Prema informacijama CIN-CG, taj izvještaj nije usvojen, jer je jedan sudija glasao protiv, pa nije bilo kvoruma.

Neki advokati ne znaju šta je ustavna žalba

Zabrinjava činjenica na koju US godinama ukazuje, da je nedopustivo veliki broj ustavnih žalbi koje ne ispunjavaju pretpostavke za vođenje postupka, zbog nestručnosti advokata. To piše u izvještaju suda za 2020. godinu.

"Ustavni sud primjećuje da i pored toga što se postupci po ustavnim žalbama vode već od 2007. godine i što je Ustavni sud na internet stranici objavio Obrazac sa upustvom za izjavljivanje ustavne žalbe, veliki broj advokata i dalje ne pravi razliku između ustavne žalbe, kao posebnog pravnog sredstva za zaštitu Ustavom zajemčenih ljudskih prava i sloboda, i redovnih i vanrednih pravnih sredstava, koja se izjavljuju u postupcima pred redovnim sudovima", piše u tom dokumentu.

Suprotno odluci suda odvojili Zetu

Ustavni sud je u julu ove godine ukinuo Zakon o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim su lokalni izbori u više opština odgođeni za 23.oktobar.

Iličković pojašnjava da se i na toj odluci najbolje vidi kolika je nefunkcionalnost sistema.

"Odluka US je došla kasno i nije se bavila posljedicama koje je izazvao takav Zakon", ocjenjuje Iličković.

US je nakon dva i po mjeseca odlučivao o podnijetoj inicijativi, pa je, u međuvremenu, između ostalog, neustavno izabrano i 14 predsjednika opština.

Međutim, odluka US je itekako morala uticati na odluku o odvajanju Zete.

U toj odluci, između ostalog, piše i da se "granice izbornih jedinica smiju mijenjati najkasnije godinu dana uoči izbora ili moraju biti utvrđeni ustavom ili zakonom višeg nivoa od običnog zakona".

Suprotno odluci suda, izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji i Zakona o Glavnom gradu, a nakon raspisivanja izbora, Zeta, u avgustu ove godine, postaje 25. crnogorska opština.

Kovačević: Partije sinhronizovano podrivaju izborni sistem

Pitanje Ustavnog suda je samo dio sistematskog rada na podrivanju demokratskih izbora, koje partije sinhronizovano sprovode, ocjenjuje Milica Kovačević.

Ona podsjeća da je izborna reforma već šest godina u blokadi, te da izbore sprovode partijski kontrolisane institucije: "I onemogućavaju pasivno biračko pravo pojedincima, uz nesređen registar prebivališta i birački spisak, sa medijskim, finansijskim i političkim uticajima iz inostranstva, sumnji u finansiranje iz nezakonitih izvora"...

Na sve to su, kako je zaključila, dodali i neustavno odlaganje izbora i prekrajanje izbornih jedinica sa ciljem manipulacije ishodom izbora.

Maja BORIČIĆ

Podaci Zavoda za zapošljavanje pokazuju da je za godinu gotovo jednak broj pripadnika i pripadnica iz RE zajednice dobio priliku da se zaposli, ali da je procenat žena na birou veći za oko šestinu

  U trenutku kada je dobila posao medijatora u jednoj nikšićkoj osnovnoj školi, Velbana Naza ističe da je više od polovine života provela na birou rada. Za razliku od mnogih drugih koji su takođe imali završenu srednju školu, danas pedesetogodišnja Naza je na putu do zaposlenja imala jednu prepreku više - ona je pripadnica romske i egipćanske populacije.

”Što će Ciganku na posao? I dalje će ta rečenica da stoji, ne znam kad će prestati da je koriste”, sumirala je svoje iskustvo sa traženjem posla za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ova rođena Nikšićanka, koja je 1992. godine završila trgovinsku školu.

Njen primjer oslikava položaj mnogih žena iz romskih i egipćanskih porodica na tržištu rada, koje teže od muškaraca iz zajednice dolaze do posla. Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) pokazuju je u posljednjih godinu gotovo jednak broj pripadnika i pripadnica iz RE zajednice dobio priliku da se zaposli, ali da je procenat žena na birou veći za oko šestinu od muškaraca iz iste populacije.

Posljednjeg dana juna na evidenciji zavoda bilo je 555 muškaraca i 643 žene iz RE populacije. Mada dominantan broj čine žene sa završenim osnovnim obrazovanjem, na birou su u tom trenutku bile i dvije Romkinje sa fakultetskom diplomom.

Rezultati regionalnih istraživanja, takođe, pokazuju da je nezanemarljiv udio poslodavaca koji nastavlja da vjeruje da bi upošljavanje Roma negativno uticalo na radno okruženje u njihovoj kompaniji.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda kazali su da je stopa zaposlenosti među marginalizovanim Romima i dalje zabrinjavajuća, dok i dalje ostaje kao dominantan model njihovo neformalno radno angažovanje.

”Kao rezultat diskriminatornih praksi, Romi i Egipćani imaju pristup, u najvećem broju slučajeva, isključivo neformalnoj ekonomiji i nesigurnim radnim zanimanjima koja su veoma slabo plaćena. Prema istraživanju UNDP-a iz 2017. godine utvrđeno je da u Crnoj Gori 61 odsto Roma i Egipćana radi na neformalnim poslovima, naspram 33 odsto pripadnika/pripadnica većinske populacije. Istraživanje CEDEM-a iz 2019. je pokazalo da je naveći stepen ukupnog etničkog distanciranja prema Romima, čime se pokazuje nizak nivo volje poslodavaca da pruže zaposlenje i priliku da rade pripadnicima RE zajednice”, kazao je za CIN-CG Sokolj Beganaj, načelnik Odjeljenja za unapređenje i zaštitu prava Roma i Egipćana u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.  

Patrijarhat problem na putu zaposlenja

Navodi sagovornika CIN-CG ukazuju na to da su muškarci ti koji rade, odnosno imaju neki oblik radnog angažmana kojim se obezbjeđuju novčana sredstva za porodicu.

Ženama je teško da se zaposle. Pored toga što su žene primorane da ostaju kod kuće i brinu o brojnoj porodici, problem prilikom zapošljavanja su predrasude, nizak obrazovni status i nedovoljan stepen povjerenja opšte populacije prema Romima i Egipćanima. Prisutan je stav da žena treba da bude kod kuće s djecom.

Pripadnice romske i egipćanske nacionalnosti su višestruko diskriminisane, pa samim time i unutar same zajednice, s obzirom na to da i dalje vlada patrijarhat, koji utiče na jednakost između muškaraca i žena, ističe izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative (CRI) Fana Delija.

”Romkinje i Egipćanke u 90 odsto slučajeva zavise od muških članova porodice, s obzirom na to da je veliki stepen nepismenosti. Takođe, više od 90 odsto žena iz ove populacije je nezaposleno. Romkinje i Egipćanke u ranijoj dobi zasnivaju bračnu zajednicu, postaju veoma mlade majke, pa im se ne pruža ili ograničava mogućnost da sebe usavršavaju, završe srednju školu ili fakultet. Još je žalosnije što im se često čak ograničava i mogućnost da završe osnovnu školu”, navodi Delija.

Sve to ih drži u siromaštvu koje ne omogućava integraciju i bolju budućnost.

Delija ističe da se pripadnici zajednice koji završe srednje obrazovanje rijetko zapošljavaju u struci, te da najčešće završavaju u komunalnim preduzećima ili na sezonskim poslovima.  

Diskriminacija baš postoji

Diskriminacija je najviše prisutna kada odeš da tražiš posao, jedan je od zaključaka istraživanja putem fokus grupa, koje je urađeno za potrebe CIN-CG i CRI.

”Evo ja, kad odem da tražim posao, odem u salon da pitam za posao i oni mi kažu: ‘Znate šta, javićemo Vam.’ Možda zbog marame, možda zbog imena i prezimena, tek - diskriminacija baš postoji”, kazala je učesnica fokus grupe iz Podgorice, koja ima završenu srednju školu.

Uočeno je da je i nizak nivo samoinicijative u potrazi za poslom jedan od faktora odgovornih za to što žena ne može da obezbijedi sebi uslove za zaposlenje.

Naza je za CIN-CG kazala da je ona sama plaćala odlazak na obuke, koje su joj pomogle da se zaposli.

”Sama sam iskoristila šansu”, kazala je ona za CIN-CG, dodajući da joj je želja bila da radi u obrazovanju i da je bila uporna.

Sagovornici ističu da je, kako bi se ženama pružila podrška na adekvatan način, neophodno razvijati i unapređivati modele podrške zasnovane na praktičnim obukama. Međutim, nije dovoljno organizovati i realizovati obuke nakon kojih se neće uspostaviti njihova održivost. Neophodno je da nakon završetka obuka žene budu stvarno radno angažovane i da taj angažman traje duže od nekoliko mjeseci. Na pitanja koja se odnose na plate ispitanice iz fokus grupa odgovaraju da postoje dvije vrste isplata - na račun u banci i “na ruke”.

”Pa više preko računa, a ima onih koji rade privatno, pa im to onda bude plaćeno kešom”, kazala je učesnica fokus grupe iz Nikšića.

Upravo oblast u kojoj radi Naza, obrazovanje, iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda vide kao posebnu šansu za zapošljavanje Romkinja i Egipćanki. Od Vlade i nadležnih ministarstava traženo je da saradnici učenicima RE populacije mogu zasnivati radni odnos na neodređeno vrijeme. ”Cilj preporuka bio je da se zanimanje saradnik/saradnica u socijalnoj inkluziji RE u oblasti obrazovanja izmjesti iz kategorije povremenih i nepredviđenih poslova u kategoriju stalnih i sistematizovanih poslova. Preporuke su date u 2020. i još uvijek nijesu izvršene”, upozorili su iz institucije u razgovoru za CIN-CG.  

Rijetki primjeri zapošljavanja u javnoj upravi

Predstavnik Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Sokolj Beganaj kazao je za CIN-CG da osim njega u ministarstvima unutrašnjih poslova, evropskih poslova i rada i socijalnog staranja radi po jedna osoba iz zajednice, a tri u Ministarstvu zdravlja “u Domovima zdravlja Podgorica, Nikšić i Berane, na radno mjesto saradnika u socijalnoj inkluziji RE u oblasti zdravstva”.

Beganaj dodaje da se u Ministarstvu prosvjete na osnovu javnog konkursa na neodređeno vrijeme svake školske godine angažuje na devet mjeseci od 20 do 22 saradnika u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti obrazovanja, ali da sve angažovane osobe nisu ujedno i pripadnici zajednice.

Iz Glavnog grada istakli su da, na primjer, među saradnicima gradonačelnika Ivana Vukovića radi troje predstavnika RE populacije - saradnik u administrativnim poslovima Službe gradonačelnika, saradnica u administrativnim poslovima u gradskoj pisarnici i saradnik u tehičkoj službi Centra za informacioni sistem.

Glavni grad ima i posebnu Kancelariju koja se bavi pitanjima od značaja za sugrađane koji su dio RE populacije.

Sekretar Opštine Bijelo Polje Haris Malagić kazao je da je kod njih zaposlena jedna pripadnica RE populacije na neodređeno vrijeme i to u Kancelariji za Rome u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu. U Komunalnom “Lim” radi jedan muškarac na neodređeno, a četiri na određeno. U Opštini Berane u Komunalnom radi jedan pripadnik RE populacije, dok je u Sekretarijatu za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje Opštine Nikšić zaposlen službenik iz ove zajednice radi brže i efikasnije komunikacije sa samom zajednicom u rješavanju njihovih potreba.

Iz nikšićke Opštine ističu da je bilo projekata koji se odnose na zapošljavanje pripadnika ove populacije, ali da je njihov radni angažman bio samo u toku realizacije projekta, a ne i nakon. Iz Opštine dodaju da je prošle godine otpočeo sa realizacijom jedan projekat koji je podrazumijevao dodjelu grantova preduzetnicima kako bi obučili i zaposlili novu radnu snagu, a u okviru istog je akcenat bio na podsticaju zapošljavanja pripadnika/pripadnica RE i OSI populacije. Međutim, nije zaposlen nijedan pripadnik ili pripadnica RE populacije.

U Tivtu je započeta procedura izrade “Lokalnog akcionog plana za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u opštini Tivat za period 2022-2026. godine” ali, kako su kazali iz Opštine, nije usvojena zbog nestabilne političke situacije u gradu.

Međutim, njihov Sekretraijat za privredu je ove i prošle godine imao više obuka u vezi sa pospješivanjem zapošljavanja, koje uključuju konkurs za žensko preduzetništvo, mjere podrške poljoprivredi, radionice o navodnjavanju i obradi zemljišta…

Iz Opštine su kazali da nemaju u upravi zaposlenih pripadnika ove populacije, da ih je u tivatskom Vodovodu oko 10, a u Komunalnom najmanje 20.

”U oba preduzeća uglavnom su zaposleni pripadnici RE populacije, i to na operativnim poslovima. Pripadnice RE populacije uglavnom su zaposlene u ugostiteljstvu”, navodi se u odgovoru na pitanje o rodnoj zastupljenosti.

”Na osnovu zapažanja nastalih u radu sa RE zajednicom, kao i kroz razgovor s korisnicima raznih oblika podrške zaključujemo da se Romkinje, kao pripadnice manjinske zajednice u Crnoj Gori, nalaze u lošijem položaju u odnosu na muškarce”, kazala je za CIN-CG koordinatorka u organizaciji HELP za projekte koji se odnose na RE populaciju Dijana Anđelić. Među razlozima za to, ona navodi i to što maloljetne romske djevojke češće nego mladići ulaze u vanbračne zajednice, u velikom broju i na mnogo različitih načina su žrtve nasilja, ali su i lošijeg zdravstvenog stanja.

Organizacija Help je u prethodnom periodu realizovala nekoliko projekata koji su za cilj imali podršku zapošljavanja RE populacije, a posebno Romkinja. Projekti su realizovani uz finansijsku podršku njemačke vlade i Evropske unije u iznosu od oko 700.000 eura. Iz Helpa su kazali da su kroz njihove programe pružili podršku za oko 400 Romkinja.  

Poseban biznis inkubator na Koniku

Na pitanje CIN-CG na koji način se može unaprijediti položaj pripadnica RE populacije u procesu zapošljavanja, Delija je kazala da se to može postići “na način da se uvedu subvencije za poslodavce koje bi podstakle poslodavce da zaposle određeni broj pripadnika/pripadnica RE nacionalnosti”.

Imajući u vidu da veliki broj odraslih u zajednici ne posjeduje određeni stepen nivoa kvalifikacija koje su konkurentne na tržištu rada neophodno je, prema mišljenju Delije, razviti modele zapošljavanja u skladu sa stepenom i znanjem koji oni posjeduju - zanatski poslovi, poslovi poljoprivrede i sl. Neophodno je raditi i na promociji mladih koji su završili određeni stepen obrazovanja kako bi se zaposlili u skladu sa strukom, kao i povezali s poslodavcima.

Iz institucije Ombudsmana naveli su da će primjena mjera afirmativne akcije u korist pripadnika RE zajednica biti neophodna sve dok se u dovoljnoj mjeri ne promijeni nepovoljan položaj u kojem se pripadnici ove populacije nalaze.

Kao jedan od pozitivnih primjera istakli su otvaranje prvih biznis inkubatora za pripadnike RE populacije na Koniku, kojima su “stvoreni uslovi da samostalno i legalno privređuju i zarađuju za svoju porodicu stolari, frizeri, kozmetičarke, električari i šnajderi”.

Iz Crvenog krsta Crne Gore (CKCG) su kazali da je na samom početku biznis inkubator činilo devet pripadnika RE populacije.

Oni su prethodno uspješno završili obuke za zanate koje su registrovali u biznis inkubatoru. Po završetku obuka CKCG im je u saradnji s partnerima pružio podršku prilikom procesa registracije. Cilj je bio da ova lica ne budu više na evidenciji ZZZ, već da postanu samostalni preduzetnici.

Pored podrške pri registraciji CKCG je podržao i opremanje i prilagođavanje prostora koji smo im ustupili na korišćenje. Uz to, članovi biznis inkubatora su bili oslobođeni plaćanja komunalija, te im je pružena podrška i kada je riječ o plaćanju poreza za prve dvije godine bavljenja zanatskom djelatnošću.

Trenutno su dio biznis inkubatora četri pripadnice RE populacije koje pružaju krojačke, frizerske i kozmetičarske usluge. ”Moramo reći da je ovo bio veliki iskorak jer činjenicom da više nijesu na evidenciji Zavoda gube pravo da budu korisnici socijalnih davanja. Pokazali su hrabrost da se samostalno pobrinu za ekonomski boljitak svojih porodica”, poručili su iz CKCG za CIN-CG.    

Najniža stopa zapošljenih Romkinja u regionu

Izvještaj UNDP-a iz 2018. godine o zapošljavanju pripadnika ove zajednice u regionu pokazuje da Romkinje u Crnoj Gori imaju pet puta nižu stopu zapošljavanja od Roma, a oko osam puta nižu od žena koje nisu Romkinje, a nalaze u neposrednoj blizini.

U Crnoj Gori je bila najniža stopa zaposlenosti Romkinja starosti od 15 do 65 godina u regionu - svega tri odsto. Kod neromkinja, taj procenat je bio 24 odsto.

Ta razlika je bila manja na Kosovu i u BiH, gdje je taj odnos četiri u odnosu na šest i četiri u odnosu na 15 odsto. U Srbiji je devet u odnosu na 30 odsto za neromkinje, u Albaniji 11 u odnosu na 22 odsto, a u Sjevernoj Makedoniji 13 u odnosu na 26 odsto.

Podaci su pokazivali da jedna od dvije zaposlene Romkinje nije imala zdravstveno ili penziono osiguranje.

Ranije objavljeni Indeks integracije Roma iz 2015. pokazao je da je, na primjer, u Crnoj Gori u odnosu na opštu stopu zaposlenosti, ona u slučaju Roma manja za 11 odsto, a ukoliko se gleda samo na Romkinje, taj procenat je niži za 39 odsto.

Kada je u pitanju neformalni rad, on je činio pet odsto ukupne populacije, za romsku je iznosio 56 odsto, a u slučaju Romkinja 51 odsto.

Kada je u pitanju nezaposlenost, tada je u odnosu na 20 odsto opšte populacije taj procenat kod Roma iznosio 30 odsto, a kod Romkinja 41 odsto. Stopa dugogodišnje nezaposlenosti je u opštoj populaciji bila 16, romskoj 24, a kod Romkinja 47 odsto.

Na pitanje iz istraživanja da li imaju nekog od predstavnika ranjivih grupa u kompaniji, među zemljama regiona, Crna Gora imala je najmanji procenat ispitanika koji je kazao da imaju Rome - svega četiri odsto. Na regionalnom nivou, taj procenat je 17 odsto.

Miloš RUDOVIĆ

Bivši vlasnik KAP-a ne odustaje od arbitraže, želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog sankcija, a Crnu Goru optužuje da je prisilno oduzela fabriku aluminijuma tako što je otjerala u stečaj i da je ubrzala naplatu kredita kod Dojče banke. Rus tokom postupka potvrdio da je kupoprodaju Kombinata aluminijuma dogovorio sa Milom Đukanovićem koji mu je navodno obećao i Termoelektranu Pljevlja

Bivši vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i nikšićkih Rudnika boksita Oleg Deripaska nastavio je arbitražni spor sa Crnom Gorom iz kojeg želi da izvuče stotine miliona eura, nakon što je izgubio prethodne tri arbitraže.

Prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u Apelacionom sudu u Stokholmu u utorak je počela rasprava po žalbi ruskog oligarha, na odluku švedskog Arbitražnog tribunala koji se ranije proglasio nenadležnim u sporu sa Crnom Goru.

Deripaska je arbitražni postupak protiv Crne Gore pokrenuo 2016. godine, tvrdeći da je uvođenjem stečaja u KAP i Boksite prekršen Sporazum o zaštiti investicija između bivše Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Ruske Federacije. U tužbi tada nije navedena vrijednost spora, ali je prethodno najavljivano da će biti zahtijevana naknada štete ne manja od 600 miliona eura, a što su potvrdili i iz crnogorske Vlade.

Deripaska se u januaru 2020. obratio Apelacionom sudu u Stokholmu i zatražio da poništi odluku Arbitražnog tribunala.

Iz Apelacionog suda u Stokholmu za CIN-CG su rekli da će rasprava trajati sedam dana.

”Rasprava će se održati tokom sedam dana, odnosno 20, 21, 22, 23, 27, 29. i 30. septembra”, kazala je šefica administracije suda Meri Lingander.

Švedski mediji objavili su da na ovaj način Deripaska želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog međunarodnih sankcija.

”Oligarhu i kralju aluminijuma, kojeg nazivaju ‘Putinovim miljenikom’ treba novac nakon uvođenja sankcija. Sada se nada da će mu Apelacioni sud Švedske dati pravo da se približi šest milijardi kruna (600 hiljada eura) koliko traži od Crne Gore”, objavio je SvD.

Švedski novinar Knut Kainz Rognerud za CIN-CG je kazao da su na prvom ročištu u utorak Deripaskini advokati počeli da predstavljaju njegov slučaj i svoje argumente - uglavnom iste kao i prije - zašto ranija odluka Arbitražnog tribunala treba da se poništi.

”Malo je više fokus bio na to da su odnosi između Crne Gore i Rusije bili jaki prije nezavisnosti i nakon toga, kao i da je formalno razdvajanje sa Srbijom počelo kad su ugovori potpisani”, rekao je Rognerud.

U četvrtak su, kako je kazao, argumente iznijeli zastupnici Crne Gore.

Ruski tajkun je KAP i Rudnike boksita kupio 2005. godine i njima je upravljao do 2009. na osnovu većinskog vlasništva. Od tada do uvođenja stečaja 2013. godine KAP-om je upravljao sa 29,36 odsto akcija, a Boksitima sa 31,82 odsto, koliko je imala i Vlada, na osnovu Sporazuma o poravnanju.

Deripaska je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Đukanović je direktno sa Deripaskom dogovorio prodaju KAP-a, a kasnije se uključivao u rješavanje sporova.

Đukanović je Deripaski tada obećao i Termoelektranu Pljevlja, što je Rus pomenuo u raspravama tokom arbitraže, pokazuju dokumenta u koje CIN-CG ima uvid.

Spekulisalo se da je Deripaska pomogao referendum za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, na šta ukazuju i audio-snimci razgovora Roćena i ruskog oligarha, objavljeni 2019. godine. U razgovoru Roćen, tada ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore u Moskvi, moli Deripasku da iskoristi svoj uticaj na kanadskog milijardera Pitera Manka (koji je kasnije kupio Arsenal u Tivtu i napravio Porto Montenegro), kako bi on izlobirao odgovarajuće uslove referenduma kod Amerikanaca, odnosno Kontakt grupe.

O Deripaskinoj podršci nezavisnosti Crne Gore, pisao je 2018. godine američki Tajm, navodeći da je Rus ponudio pomoć nekoliko svojih savjetnika uključujući Pola Manaforta, nekadašnjeg šefa kampanje bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, osuđivanog na kaznu zatvora na osnovu optužbi o mogućem ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine i zbog finansijskih malverzacija.

”Oni su nam pomogli da dobijemo podršku koja nam je bila potrebna od naših međunarodnih partnera, iz Rusije i Zapada”, kazao je neimenovani crnogorski zvaničnik za Tajm.

Ključni crnogorski izvoznik, KAP, prodat je Deripaski za 48 miliona eura uoči referenduma o nezavisnosti.

Privatizacija KAP-a bila je više od prodaje fabrike ruskom oligarhu, to je bilo važno i ruskom državnom vrhu jer je u sve bio uključen Sergej Šojgu, tada ministar za vanredne situacije, koji je danas ministar odbrane i jedan od ključnih Putinovih vojnih stratega. Š

ojgu je dolazio u Crnu Goru kad god bi nastao neki problem, pa je došao i 2009. kada je počela kriza u KAP-u zbog pada cijene aluminijuma, a Deripaska se počeo žaliti na crnogorske vlasti da mu nijesu dali prave podatke o fabrici. Nakon posjete Šojgua, zaključen je Sporazum o poravnanju kojim je bilo predviđeno i međusobno povlačenje tužbi, jer su Rusi bili pokrenuli arbitražu pred sudom u Frankfurtu tražeći odštetu od 300 miliona eura. Crna Gora je odgovorila kontratužbom.

Vlada je tim sporazumom Rusima dala subvencije za struju od 60 miliona i garancije za kredite od 135 miliona eura, koje su na kraju platili građani Crne Gore.

Međutim, ni to nije riješilo probleme u KAP-u, koji se, uvođenjem stečaja 2013. godine, vratio državi, odnosno Privrednom sudu, koji ga je (imovinu) 2015. prodao crnogorskom biznismenu Veselinu Pejoviću, kao i Rudnike boksita, a Deripaska se obratio međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći, u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma koji je zaključen između SRJ i Ruske Federacije.

Arbitražni tribunal je u odluci, u koju CIN-CG ima uvid, utvrdio da taj sporazum nije primjenljiv na Crnu Goru jer je ona proglasila nezavisnost 2006. godine. Tribunal je odlučio da pune troškove arbitraže snosi tužilac, odnosno Deripaska.

Arbitražni tribunal u postupku protiv Deripaske činili su predsjedavajuća Jean Kalicki, i ko-arbitri Brigitte Stern i Zachary Douglas QC. Crnu Goru su zastupali advokatske kancelarije Moravčević-Vojnović i partneri u saradnji sa Schönherr iz Beograda i David Pawlak iz Varšave i Vašingona. Tužioca su u ovom postupku zastupali Egorov Puginsky Afanasiev & Partners (Moskva), Guglielmo Verdirame i Kate Parlett (London) i Hecate Legal Advisory LLC (Moskva).

Prethodna dva postupka protiv Crne Gore pokrenula je Deripaskina Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC) registrovana na Kipru. Jedan postupak je pokrenut po osnovu navodnog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti stranih investicija između Srbije i Crne Gore i Kipra, a drugi po osnovu navodnog kršenja Sporazuma o poravnanju.

Deripaskini zastupnici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kakav ishod očekuju u švedskom Apelacionom sudu i koliko tačno novca Dripaska traži od Crne Gore. Deripasku u sporu zastupaju Ginta Ahrel, Therese Isaksson, Emma Bliman Blomstervall i Kristians Goldsteins iz advokatske kancelarije Westerberg and partners iz Stokholma.

U žalbi ruskog oligarha, u koju CIN-CG ima uvid, navedeno je da Deripaska traži odštetu za pravne troškove, a iznos će biti naknadno preciziran.

Deripaska je, zbog ruske agresije na Ukrajinu, pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD, a od kraja jula ove godine i Crne Gore.  

Deripaska: KAP oduzet i otjeran u stečaj

U žalbi Apelacionom sudu u Stokholmu, Deripaska je naveo da je Arbitražni tribunal dao pogrešnu ocjenu o valjanosti ugovora između Crne Gore i Rusije.

”Netačna je ocjena Arbitražnog suda da nije nadležan za rješavanje spora jer ugovor ne obavezuje Crnu Goru i Rusiju. Crna Gora je obavezana ugovorom u odnosu na Rusiju. U ugovoru, Crna Gora daje stalnu ponudu za rješavanje investicijskih sporova putem arbitraže... Arbitražni sud bio je nadležan da raspravi Deripaskin zahtjev”, navodi se u žalbi.

Tokom rasprave pred Arbitražnim tribunalom, Deripaska je iznio niz optužbi na račun Crne Gore, koje su zastupnici Crne Gore odbacili.

U presudi Arbitražnog tribunala navodi se da su ročišta održana 19. i 20. novembra 2017. u Hagu i da je tužilac tražio deklaratorno i kompenzaciono obeštećenje za navodnu povredu ugovora SRJ i Rusije, da Crna Gora obezbijedi pravičan tretman njegovoj investiciji i da plati nadoknadu za eksproprijaciju.

Deripaska je, preko svojih zastupnika, tvrdio da je Crna Gora preduzela niz mjera koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Rudnike boksita nakon njihove privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i sprovela stečajni postupak na način koji je tužiocu uskratio “mogućnost da zaštiti investiciju”.

”Tužilac tvrdi da je tuženi uznemiravao jednog od njegovih predstavnika u Crnoj Gori, pokrećući krivičnu istragu protiv njega”, navodi se u presudi u dijelu koji se odnosi na istorijat postupka.

U drugoj polovini 2013. godine uhapšen je tadašnji finansijski direktor KAP-a Dmitrij Potrubač zbog sumnje da je omogućio krađu 190.515 megavat sati struje iz evropske interkonekcije u vrijednosti 9,5 miliona eura za fabriku, a na štetu Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES). Potrubač je bio u pritvoru sedam dana, a pušten je nakon što je En plus grupa uplatila jemstvo od 100.000 eura. Početkom 2014. godine tužilaštvo je odustalo od njegovog gonjenja zbog nedostatka dokaza.

Do krađe je došlo jer je Elektroprivreda odbila da snabdijeva KAP strujom zbog duga.

Potrubač je tvrdio da je postojao interni dogovor da CGES za potrebe KAP-a, bez ugovora o snabdijevanju, od 22. februara do 25. maja 2013. povlači iz evropske interkonekcije nedostajuće količine električne energije. Potrubač je zbog hapšenja podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici i tražio odštetu od pet miliona eura. Sud je utvrdio da mu je “povrijeđeno pravo na slobodu, čast i ugled” i dosudio mu deset hiljada eura nadoknade.

Električnu energiju iz interkonekcije platile su državne firme - CGES i Montenegro bonus.

Sa Đukanovićem dogovarao i kupoprodaju Termoelektrane

U presudi Arbitražnog tribunala podsjeća se da je Vlada Crne Gore u januaru 2003. godine odlučila da privatizuje KAP, zbog problema s kojim se fabrika suočavala.

”Krajem marta 2004. godine, gospodin Deripaska je s tadašnjim crnogorskim premijerom (sadašnjim predsjednikom države) Milom Đukanovićem razgovarao o mogućnosti ulaganja u KAP, Rudnike boksita, koji su snabdijevali KAP boksitom, kao i u Termoelektranu Pljevlja, koja je snabdijevala KAP električnom energijom”, kazali su Deripaskini zastupnici.

Time su potvrdili medijske objave da su Đukanović i Deripaska kupoprodaju KAP-a dogovorili u jednom podgoričkom kafiću, “uz čivas”, ali i spekulacije da je Deripaski obećana Termoelektrana.

Tender za prodaju 65,4 odsto akcija državnih fondova u KAP-u raspisan je 9. avgusta 2004, a za 32 odsto akcija Boksita u januaru 2005. Na oba tendera je pobijedio CEAC.

Deripaska je, prema navodima njegovih zastupnika, uz saglasnost Savjeta za privatizaciju, čiji je predsjednik bio tada Đukanović, “pregovarao sa Crnom Gorom, između 2006. i početka 2007. godine, o uslovima prodaje i kupoprodajnog ugovora za TE Pljevlja”.

Tender za oko 31,11 odsto akcija TE, kako se podsjeća u dokumentima, raspisan je 30. maja 2005. Deripaskina En plus grupa je dostavila ponudu 31. maja 2006. i proglašena pobjednikom 16. juna 2006. Međutim, Vlada je 3. jula, na predlog Skupštine, odnosno tadašnje opozicije i Socijaldemokratske partije (tada koalicionog partnera Đukanovićevog DPS-a), poništila tender za TE i prekinula pregovore o prodaji sa En plus grupom.

Deripaska se, prema tvrdnjama njegovih zastupnika, ubrzo nakon toga lično sastao sa Đukanovićem i tražio objašnjenje.

”Đukanović je potvrdio opredijeljenost Crne Gore da podmiri potrebe KAP-a za električnom energijom i da mu pruži još jednu priliku da kupi TE Pljevlja”, naveli su.

Tender za prodaju TE više nije raspisivan.  

”Značajne neprikazane obaveze KAP-a”

Deripaska tvrdi da je nakon preuzimanja KAP-a u novembru 2005. otkrio značajne neprikazane obaveze KAP-a.

”Novi menadžerski tim g. Deripaske je naručio izvještaje o procjeni imovine KAP-a i procjeni uticaja na životnu sredinu i o finansijskoj situaciji”, naveli su Deripaskini zastupnici u sudskim spisima u kojima su pojedini djelovi, posebno finansijski podaci, zatamnjeni jer se smatraju poslovnom tajnom.

Kako se dodaje, ovi izvještaji su pokazali da je Crna Gora pogrešno prikazala operativnu i finansijsku situaciju KAP-a. Tužilac takođe tvrdi da se Crna Gora u periodu od 2005. do 2006. godine miješala u poslove KAP-a i nije mu pomogla da riješi radne sporove i smanji troškove proizvodnje.

Deripaska tvrdi da je, ubrzo nakon stupanja na snagu Sporazuma o poravnanju 2009, Crna Gora počinila seriju “nepoštenih, nepravedenih i na kraju ekspropriacionih djela” koja su kreirala neprijateljsko okruženje za njegov biznis.

Zbog problema u poslovanju, KAP je tokom 2009. i 2010. godine sklopio nekoliko finansijskih aranžmana sa tri glavna kreditora - OTP, Dojče bank i ruskom VTB bankom, a Vlada Crne Gore, na čijem čelu su u tom periodu bili Đukanović i Igor Lukšić, je izdala garancije za te kredite od 135 miliona eura.

U prvoj polovini 2011. KAP nije mogao da vraća kredite, pa je Dojče banka od države zatražila otplatu na osnovu državne garancije. Crna Gora je vratila kredit u potpunosti 2012. godine, a građanima je zbog toga uvedena taksa od jednog eura na SIM kartice, brojila, kablovsku, zamrznute su penzije, uveden krizni porez, povećan porez na dodatu vrijednost (PDV).

Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je da su garancije date bez odgovarajućih kontragarancija, zbog čega su u aprilu prošle godine hapšeni bivši ministar ekonomije Branko Vujović i 11 državnih službenika. Oni su odmah pušteni da se brane sa slobode, a predsjednik države je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Iz Tužilaštva su još prošle godine “Vijestima” rekli da je izviđaj pri kraju i da se narednih dana očekuje donošenje odluke u tom predmetu. Međutim, odluka još nije donijeta.

Ministarstvo finansija je sredinom 2013. podnijelo zahtjev za stečaj KAP-a zbog nemogućnosti da otplati dug Crnoj Gori za izmirenje kredita Dojče banke.

Stečaj je trajao do oktobra prošle godine. Stečaj u Rudnicima boksita, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), uveden je krajem 2013. godine i još traje.

CEAC i En plus grupa su Crnu Goru optužili da je prekršila ugovorne i zakonske obaveze podnošenjem zahtjeva za stečaj u KAP-u, da je opstruirala planove za restrukturiranje fabrike i da je nezakonito prouzrokovala ubrzanje naplate kredita kod Dojče bank.

CEAC je 20. marta 2014. godine pokrenuo drugi arbitražni postupak protiv Crne Gore zbog kršenja sporazuma između Kipra i Crne Gore.

Arbitražni sud je utvrdio da nema nadležnost da održi rasprave jer nije utvrđeno da CEAC ima “sjedište” na Kipru da bi se kvalifikovao kao “investitor” prema sporazumu sa Crnom Gorom.

CEAC je, kako je ranije saopšteno iz Vlade, odbio da isplati iznose na koje je obavezan arbitražnim odlukama.

Deripaska i o arbitraži pokušao da pregovara sa Đukanovićem

U sudskim spisima navodi se da je Crna Gora obaviještena o novom sporu kao rezultat sastanaka na visokom nivou 2015. i 2016.

”G. Deripaska tvrdi da je on lično pokušao da pregovara sa g. Đukanovićem tokom dva sastanka, i ističe da dok tuženi postavlja pitanje dovoljnosti dokaza podnijetih u ovom pogledu, ne poriče da su se ti sastanci desili”, naveli su Deripaskini zastupnici.

Zastupnici Crne Gore odgovorili su da tužilac nije bio “aktivno uključen” i “nije direktno i aktivno učestvovao” u namjeravanim investicijama.

Kazali su da nije bilo “dokaza da je bilo koja osoba djelovala kao podnosilac tužbe ili u njegovo ime na bilo kojim sastancima sa Vladom”.

Zastupnici Crne Gore tvrde da tužilac nije dokazao svoju kontrolu nad investicijom.

Iako je 2013. godine izgubio KAP i Boksite, Deripaska u Crnoj Gori ima još vrijedne imovine.

On, preko firme Overseas assets management, posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura, ili svega 18 eura po kvadratu zemlje na obali. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar.

Kvadrat zemljišta, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, na ovom području kreće se od 50 do 300 eura.

Kako je CIN-CG ranije pisao, radi se o raskošnom ljetnjikovcu sa mermerom obložene dvije spojene palate od 1.600 kvadrata, dok ostalih devet vila ima od 100 do 300 kvadrata.

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje.

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd, posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Vlada Crne Gore je ruskog biznismena na listu sankcija dodala tek krajem jula, iako je 8. aprila formalno usvojila sankcije Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu.

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, glavni izvršni direktor Rosnjefta Igor Sečin, glavni izvršni direktor Transnjefta Nikolaj Tokarev, Banka Rusije…

Iz MUP-a su 10. juna saopštili da su zamrznute 44 nekretnine 34 ruska državljana kojima su prethodno uvedene sankcije. Iz Vlade nijesu objavili imena ruskih državljana kojima je zamrznuta imovina, iako je spisak sa imenima Rusa pod sankcijama objavljen na sajtu Vlade.

Ipak, imena su procurila u javnost, pa je objavljeno da je zamrznuta imovina bivšem šefu Putinovog kabineta Sergeju Ivanovu, zamjeniku šefa kabineta Predsjedničke administracije Alekseju Gromovu, poslanicima Dume iz Putinove Jedinstvene Rusije Viktoru Kazakovu, Ani Kuznjecovoj i Vladimiru Vasiljevu…

I dok Deripaska vodi spor protiv Crne Gore, tražeći stotine miliona eura, još se ne zna da li će njegova imovina u Crnoj Gori biti zamrznuta, jer se iz Vlade tim povodom ne oglašavaju.

Pod ruskom upravom KAP pozitivno poslovao samo dvije godine

KAP je, dok je Deripaska bio njegov vlasnik, poslovao pozitivno samo 2006. i 2010. nakon što mu je država dala subvencije za struju od 60 miliona eura.

KAP je, prema podacima iz izvještaja Državne revizorske institucije, godinu u kojoj je prodat (2005.) završio sa gubitkom od 147.871.000, a akumulirani gubitak prikazan je u iznosu od 271.465.000 eura.

U 2006. godini KAP je prikazao dobit od 47.023.000 eura, a već sljedeće 2007. godine minus od 2.290.000 eura.

U 2008. prikazan je gubitak od 57.881.000 eura, a akumulirani je dostigao 284.325.000 eura.

Prema podacima iz izvještaja o poslovanju objavljenih na sajtu Montenegroberze, u 2009. godini KAP je zabilježio gubitak od 71.616.000 eura, ali je u 2010. ostvario profit od 47.875.085 zbog Sporazuma o poravnanju.

U 2011. godini gubitak KAP-a iznosio je 87.240.471, u 2012. godini 52.444.020, a u prvom kvrtalu 2013. godine 16.232.115. Te godine je uveden stečaj u fabriku, pa podaci o poslovanju nijesu objavljivani.

Nakon što je imovinu preuzeo Uniprom, fabrika posluje u okviru preduzeća Uniprom KAP Veselina Pejovića.

Preduzeće je, prema podacima sa sajta Uprave prihoda, u 2015. godini imalo gubitak od 2.675 eura, a u 2016. godini 896.554.

U 2017. KAP je zabilježio negativan rezultat od 769.181 eura, a u 2018. je imao profit od 4.131.394.

U 2019. ponovo bilježi minus od 538.335, u 2020. profit od 2.139.733 eura. Prošle godine Uniprom KAP je prikazao gubitak od 212.574 eura.

Nakon rasta cijene struje Uniprom je prošle godine tražio da mu se omogući dugogodišnje snabdijevanje po staroj cijeni od 45 eura za megavat. Iz EPCG su to odbili, pa je Uniprom KAP prvo smanjio proizvodnju, a zatim je nedavno najavio otpuštanje 300 radnika.

Ostalo je da Uprava prihoda završi inspekcijski pregled, jer ih je Pejović optužio da neće da vrati poresku pretplatu od 7,8 miliona eura, zbog čega je, kako tvrdi, ugrožena likvidnost fabrike.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Lažni nalozi se uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese, već su obično usmjereni protiv nekog i često šire mržnju i dezinformacije. Ove metode koriste mnogi, često i vlade demokratskih zemalja

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su samo tokom dva talasa monitoringa komentara na portalima u Crnoj Gori - u martu 2021. i u aprilu 2022. godine, analizirali ukupno 47.193 komentara, u okviru 1.240 tekstova na 11 portala u trajanju od 59 dana. Nalazi su pokazali da nije bilo portala bez komentara sa nezakonitom sadržinom, a njihov najveći dio su generisali botovi.

Ta dva istraživanja potvrdila su da se broj komentara na portalima povećavao kada su se događala neka veća društvena ili politička previranja u zemlji.

”Prvi talas je obuhvatio period uoči lokalnih izbora u Opštini Nikšić. Dinamika aktuelnih društvenih i političkih dešavanja diktirala je i broj komentara na portalima. Osim izbora u Nikšiću, najviše pažnje u komentarima privukla su dešavanja u Opštini Tuzi, kada su građani iskazali protest zbog novog zatvaranja ugostiteljskih objekata u toj opštini, zatim dolazak prvih vakcina u Crnu Goru, odlazak predstavnika tadašnje Vladine delegacije na sahranu episkopa SPC-a Atanasija, ali i protestna dešavanja na Cetinju u vezi sa nekoliko aktivnosti Vlade”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) koordinator za razvoj pri CGO Damir Nikočević.

Drugi talas istraživanja, prema njegovim riječima, obuhvatio je period pregovora o formiranju 43. Vlade, njeno izglasavanje, izbor predsjednice Skupštine, ali i privođenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. To su ujedno i događaji koji su privukli najviše pažnje čitalaca, pa ih je pratila i povećana aktivnost botova i trolova. Tako se na dan privođenja Medenice (18. aprila) bilježi i najveći broj komentara na dnevnom nivou na svim portalima.

”Ovaj fenomen je bio izražen i kroz istraživanje društvenih mreža koje smo sproveli tokom avgusta 2020. godine. Samo na Fejsbuk stranicama izbornih lista generisan je 57.381 komentar, dominantno od botova, sa lažnim identitetima i fotografijama. Broj interakcija na postovima sa određenim političkim porukama bio je 1.329.504, što su nevjerovatne brojke, jer je uzet samo uzorak sa stranica izbornih lista i to za manje od mjesec”, kaže još Nikočević.

Botovi i trolovi utiču i na ekonomiju, sajber kriminal, šoubiznis…

Kako sve upotreba botova i trolova utiče na velike platforme kao što je Meta, koja je vlasnik Fejsbuka, Instagrama i Votsapa, kao i Tvitera ili TikToka – pitanje je na koje još niko nema odgovor.

Prema riječima izvršne direktorice londonskog Media Diversity Instituta (MDI) Milice Pešić, neki od uticaja botova i trolova na savremena društva su već vidljivi. Ona objašnjava da se oni, sem u političke svrhe, koriste i da bi uticali na dešavanja na berzama i na ekonomije država. “Dezinformacije i lažne vijesti koje šire munjevito dođu do investitora, utiču na njihove odluke, pa i na cijene akcija na berzi. Kad je riječ o uticaju na ekonomiju, jedno je sigurno - botovi i trolovi mogu da unište reputaciju jedne kompanije ili njen proizvod u rekordnom roku. To, naravno, direktno pogađa profit, što je najbolnija tačka svake kompanije, važnija i od reputacije”.

Botovi i trolovi se, kako još ističe, često i vrlo uspješno koriste i u sajber kriminalu. “Brojni su primjeri gdje botovi uspijevaju da prikupe lične podatke korisnika interneta, koji se onda koriste za još krupnije sajberske kriminalne operacije”.

Crna Gora je nedavno pretrpjela veliki sajber napad. Krajem avgusta napadnut je sajt Vlade, a još nema pouzdanih informacija ko stoji iza tog napada. Nedjeljama su bile nedostupne stranice brojnih državnih institucija, a zaposleni nijesu mogli da pristupe ni zvaničnom mejl nalogu: gov.me.

Zanimljivo je, kaže Pešić, i to što se botovi i trolovi veoma miješaju i u šoubiznis. “Recimo, SoundCloud, najšira društvena medijska platforma na svijetu za dijeljenje muzike, ukazuje na djelovanje botova na toj platformi. Softverski roboti, što su zapravo botovi – dijele određene pjesme i popularizuju ih”.

Zakonodavstvo ne prepoznaje fenomen botova i trolova

Današnje zakonodavstvo širom svijeta uglavnom još nije kadro da reguliše djelovanje botova i trolova. Ukoliko ne šire poruke mržnje, prijetnje i ne krše autorska prava, njihove objave mogu da doprinesu slobodi govora i izražavanja. Praksa pokazuje da se oni ipak uglavnom koriste za plasiranje poruka čiji sadržaji ne jačaju demokratske procese.

”Etika bi nas svakako uputila na ličnu odgovornost. Međutim, ona se može očekivati samo kod jedne cjelovite ličnosti”, kaže za CIN-CG Bojana Šolaja ispred Udruženja profesora filozofije Crne Gore.

Prema istraživanjima, ne cvjetaju lažni nalozi samo u sistemima sa nedovoljno razvijenom demokratijom. Države koje prednjače u upotrebi botova i trolova su, pored Rusije, Kine i Turske, Amerika, Izrael, Ukrajina, Velika Britanija…

”Činjenica da su botovi i trolovi ništa manje zastupljeni i u demokratskim u odnosu na autoritarne sredine pokazuje da u demokratskim sistemima najčešće imamo privid slobode i ravnopravnosti iza kojeg je malo kritičnijoj svijesti lako da prepozna mašineriju koja legitimitet odluka postiže fabrikovanjem javnog mnjenja putem različitih medija”, ističe još Šolaja.

Na to da se sve manje vlade i u demokratskim zemljama libe da upotrijebe i profitiraju na nekoliko nivoa od upotrebe botova i trolova upozorava i Pešićeva. “Dobit je suviše velika, a dokaze teško naći. Istraživanja Fridom hausa, recimo, pokazuju da broj zemalja i vlada koje koriste neku vrstu manipulacija skače iz godine u godinu, i ti skokovi su dramatični. Od 65 zemalja koje su analizirane 2018. godine, vlade u gotovo polovini od njih su koristile botove. Samo godinu prije, četvrtina je to radila. Radi se o geometrijskoj progresiji na dramatičnom nivou”, ističe ona.

Ono što je još poraznije, prema njenom mišljenju, jeste to što svake godine po nekoliko demokratskih vlada dospije na ovu listu. ”Pritom, neke od njih koriste daleko sofisticiranije metode nego, recimo, Kina, koja jednostavno zatvori vebsajt ili postavi ‘vatreni zid’, pa neke platforme uopšte nijesu dostupne njihovim građanima. Zapravo, ni Kina više nije tako direktna sa cenzurama, jer su naučili od demokratskih vlada da ‘nježno’ djelovanje može da bude uspješnije i izloži ih manjoj međunarodnoj kritici nego ‘čekić metoda’. Takve prakse mogu da imaju dalekosežne negativne posljedice po demokratiju i građanski aktivizam”, objašnjava još ona.

Posljedice ovog fenomena u medijski nedovoljno pismenom društvu, prema riječima Nikočevića, su strašne. Građani su izloženi algoritmima koje diktiraju anonimni operativci čiji je cilj politički i društveni inžinjering zarad određenih partikularnih interesa i po cijenu zloupotrebe najdubljih osjećanja građana, produbljivanja podjela i animoziteta i podizanja tenzija. “Botovanje ili trolovanje ima svoju agendu, radno vrijeme, izavršioce i nalogodavce. No, o tome se još malo priča, a i teško je uvijek dokazati izvorište i operativce cijelog procesa, iako nije nemoguće”, navodi Nikočević.

Mediji da usaglase principe kada su u pitanju komentari ispod teksta

CIN-CG se obratio mnogim medijima u Crnoj Gori i pitao ih na koji način moderiraju komentare ispod vijesti koje objavljuju na portalima, kao i na društvenim mrežama gdje dijele sadržaje.

I poslije dužeg čekanja, odgovorili su samo iz portala “Vijesti”. “Zabranjen je govor mržnje, vrijeđanje po nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi, vrijeđanje ličnosti korisnika i lica čije ime se pojavljuje na sadržajima portala, kao i korišćenje vulgarnih riječi, ugrožavanje lične i porodične bezbjednosti korisnika portala, kao i osoba čije se ime pominje u sadržajima portala, putem prijetnji ili na bilo koji drugi način...”, kaže za CIN-CG urednik tog portala Dušan Cicmil.

Na društvenim mrežama, objašnjava, primjenjuju se ista pravila, ali ih je mnogo teže sprovoditi jer je tehnologija moderiranja mnogo zahtjevnija. “Na društvenim mrežama naše su stranice dizajnirane od treće strane na koju mi ne možemo da utičemo. Događa se da u velikom broju komentara (dnevno u prosjeku više od tri hiljade koji se pregledaju) neki i promakne, ali nakon reakcije naših čitalaca, oni budu uklonjeni”, ističe Cicmil.

Botovi i trolovi su, kako kaže, prisutni, a u tim slučajevima se na portalu vode pravilom da će komentari i sadržaji koji se ne odnosi na teme portala biti obrisani bez obavještavanja. Dešava se i da korisnicima koji šalju neprimjerene komentare u više navrata zabrane pristup portalu.

”Pravilo je već godinama da partije uredno aktiviraju svoje botove. Oni često samo na nižem nivou reemituju poruke svojih političkih uzora ili političkih struktura koje ih kontrolišu. Zbog toga bi društvena pažnja, prije svega, trebalo da bude usmjerena na ponašanje političkih predstavnika”, smatra Cicmil.

Pitanje moderiranja komentara botova i trolova ispod medijskih sadržaja, prema mišljenju v. d. generalnog direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Neđeljka Rudovića, jako je komplikovano i delikatno. “Svim redakcijama su prevashodno potrebni kvalifikovani administratori, koje treba i platiti. Poznato je da mediji u ovom trenutku nemaju te resurse, a neće ih imati ni u nekom doglednom periodu. Zato mislim da bi u pravcu dugoročnog rješenja, redakcije koje drže do svoje reputacije, trebalo da naprave sporazum o tome na koji način će se odnositi prema komentarima čiji su autori očigledno botovi i trolovi. Potrebno je usaglasiti principe koji definišu šta može da se nađe kao komentar ispod teksta, odnosno šta je zaista komentar koji doprinosi osvetljavanju nekog događaja, a šta onaj koji čini suprotno. To je korak broj jedan”, kaže Rudović.

Korak broj dva, kako objašnjava, bio bi usaglašavanje redakcija o tome kako će se odnositi prema komentarima koji nemaju nezakonit sadržaj, a da na taj način ne ugrožavaju slobodu izražavanja onih koji ih kreiraju. “Redakcije u tim slučajevima mogu vrlo jasno da takve komentare označe kao botovske, odnosno trolovske”.

Etika bi, kaže Rudović, rekla – sve što je neprovjereno, ne može biti objavljeno. “To naročito važi u slučajevima kada se ispod nekog teksta nađu komentari u kojima se iznose informacije koje nijesu, ili ne mogu biti provjerene o osobi koja je sastavni dio teksta, a čiji je cilj da je javno osramote. Etika je u tom slučaju potpuno jasna. To nije materija za zakonsku regulative, nego za samoregulaciju. Svakako, bojim se da ćemo dugo čekati dok se ne nađe pravi odgovor na ovu pojavu”.

Obrazovanjem protiv manipulacija lažnih naloga

Ono što na površini izgleda kao slobodno opredjeljenje građana zapravo je posljedica jednog dugog procesa manipulacije, u čijoj službi se nalaze i botovi i trolovi, smatra Šolaja. “Tome, bez sumnje, prethodi degradacija obrazovnog sistema i fabrikovanje pojedinaca koji su pripremljeni da budu radna snaga koja je uvijek rada da sebe proda na tržištu, bez obzira na moralnu dimenziju onoga što se od njih traži. Otuda je pravo pitanje zašto se u jednom tzv. demokratskom sistemu u obrazovanju smanjuje obim časova ili potpuno ukidaju humanističke nauke koje bi trebalo da osposobe pojedinca da prepozna propagandu i postane imun na nju”.

Konstantno unapređivanje novih tehnologija mora pratiti jačanje medijskog profesionalizma kroz objektivno i profesionalno izvještavanje, smatra Nikočević. “Zakon o medijima i kodeks novinara mora biti polazište i odredište svakog medijskog izvještavanja. Jačanje regulatornog okvira i promovisanje samoregulacije u medijima je dio tog procesa u kojim Crna Gora ima izazove godinama. Nažalost, kod nas odavno ne važe pravila za jedan dio medija koji odbijaju da se evidentiraju shodno domaćem zakonodavstvu, čime se otvara prostor za širenje propagande, lažnih vijesti i dezinformacije koji su plodno tle rasplamsavanje aktivnosti botova”, navodi on.

Još jedno od rješenja za problem botova i trolova, prema njegovom mišljenju, jeste i promovisanje medijske pismenosti kako u formalnom obrazovanju, tako i kroz neformalne programe. “Ne treba gajiti iluziju da će oni nestati, ali je za početak dovoljno da se prepozna njihov razarajući efekat na političku kulturu i demokratske procese”.

”Obaveza je cijelog društva, a u prvom redu kredibilnih medija, da ukazuju na sve one koji se bave ovakvim načinom javnog djelovanja a koji se kriju iza lažnih nikova i profila, i da pišu o takvim fenomenima, nastojeći na taj način da do javnosti dopre istinita informacija. Nije samo poenta u zabranama, već u produkciji kvalitetnog sadržaja”, napominje Rudović.

Od medijske pismenosti, kako još navodi Šolaja, mnogo važnije je raditi na cjelokupnom obrazovanju. “Naročito obrazovanju djece koja će živjeti u svijetu gdje virtuelna stvarnost preuzima primat nad fizičkom. Velika pomoć u tom pogledu može biti reforma u obrazovanju koja bi omogućila formiranje cjelovitih ličnosti”, kaže ona.

Pešićeva kao zaštitu od propagandnih sadržina, lažnih vijesti i dezinformacija koje šire botovi i trolovi predlaže češće mijenjanje vlada. “Šalu na stranu, ali riba smrdi od glave. Da li je fer da digitalne platforme kažnjavaju male korisnike (no, jednako velike mrzitelje i lažove) dok je Tramp jedini političar tako visokog ranga kome je ukinut Tviter nalog? Odgornost za laž je daleko veća kod onih koji imaju milionsku platformu, a, kojima, nažalost, velike kompanije daju nepotrebni kiseonik. Dakle, dok vučići, orbani, trampovi, bolcenari pljuju laži i/ili netrpeljivost, a velike platforme algoritamski generišu negativnost jer privlači više klikova nego dobra riječ – ne ostaje nam ništa drugo nego da čekamo da padnu vlade”, zaključuje Pešićeva.

Andrea JELIĆ

Osim što se koriste u političke svrhe, botovi i trolovi mogu da utiču i na ekonomije država, dešavanja na berzama, sajber kriminal, šoubiznis… Lako ih je prepoznati. Problem je što se s ovih naloga mržnja često širi i ne sankcioniše

”Ja nijesam bot, ja sam pokret otpora protiv laži i licemjerja”, kazala je novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) odsječno osoba koja stoji iza lažnog naloga Radosav Vrbica na društvenim mrežama. Prije nego što ju je blokirala, ona je novinarki uputila i niz uvreda.

Na Tviteru nalog Radosav Vrbica ima preko četiri hiljade pratilaca. Među njima su brojni političari, ogranizacije, aktivisti, mediji, pa i novinari. Na ovom profilu upućuju se pogrdne poruke partijama i političirima koji su oformili vlast nakon 30. avgusta 2020. Jedan od omiljenih meta je i Srpska pravoslavna crkva (SPC).

Na ovom profilu tako se neki aktuelni članovi Vlade nazivaju imenima kao što su - nesoj, g...., bolid, kriminalac... Slični termini se koriste i za vjernike i sveštenstvo SPC. Prebrojavaju se izdajnici i patriote. Mnogi se komentarima nadovezuju na ove objave pune uvreda i govora mržnje.

Ignorisanje, vrijeđanje i blokiranje – bile su obično reakcija botova i trolova na pitanja koja smo im postavljali preko mreža, zbog čega su se odlučili na ovu vrstu društvenog angažmana i šta sve to podrazumijeva.

Prema istraživanju CIN-CG-a mreže botova i trolova u Crnoj Gori najčešće čine mladi članovi partija kojima je to odskočna daska za dalje napredovanje u stranci. Zadatak da “botuju” i “troluju” dobijaju i oni koji su preko partije dobili posao u nekoj državnoj firmi ili im je učinjena neka usluga, pa na taj način iskazuju zahvalnost.

Ima, međutim, i mimo partija onih koji se intezivno bave ovim aktivnostima, često bez naknade i bez neke organizacije koja ih angažuje. Nekima je to vrsta društenog angažmana, zastupanja određenih ideja.

War room (ratna soba), vojni termin za prostoriju iz koje komandni kadar rukovodi ratnim operacijama, danas ima i drugo značenje. Koristi se da opiše okruženje u kom rade botovi i trolovi čiji je zadatak da utiču na javno mnjenje putem kreiranja i dijeljenja određenih propagandnih sadržaja na internetu.

Gotovo svaka partija u Crnoj Gori posjeduje ‘war room’.

Bot, skraćeno od robot, u svijetu podrazumijeva automatizovani program, odnosno softver, kojim upravlja algoritam. Njegova osnovna funkcija je da stvara, umnožava i komentariše različite objave na društvenim mrežama i portalima. U našoj državi – botovi su stvarni ljudi.

Trolovi su prave osobe, koje ciljano pokreću zapaljive i kontroverzne rasprave, kako bi stvorile i/ili produbile podjele u društvu, uz sijanje lažnih vijesti ili dezinformacija. Oni koriste botove kako bi povećali podršku objavama i na taj način zbunili i obmanuli one koji ih čitaju.

Neke partije strateški pristupaju botovanju i trolovanju. To je uočljivo kada se odjednom, kao po komandi, pojavi veliki broj komentara, objava ili tvitova slične sadržine. Takve stranke imaju ljude čiji je posao isključivo da odrađuju te zadatke.

Oni koji imaju najviše novca i najbolju organizaciju, imaju i najviše lažnih naloga na društvenim mrežama, kojima upravljaju.

Najvidljiviji su botovi i trolovi Demokratske partije socijalista (DPS), koji često nastupaju s takozvanih patriotskih stranica i profila, na kojima se propagira očuvanje države i odbrana od srpskog uticaja. Međutim i druge političke stranke imaju armije botova i trolova.

”Bez pretjerivanja – oko 80 odsto komentara političkog sadržaja na društvenim mrežama i portalima djelo je botova i trolova. Njihova prisutnost se značajno osjeti kada se dešavaju neki krupni politički procesi, i naročito - u izbornim kampanjama. Tvrdim da ne postoji politička partija koja nema određeni broj ovakvih naloga, a iza nekih stoje i prave armije”, kaže za CIN-CG mlađi čovjek angažovan u ‘war room-u’ u jednoj partiji.

On djeluje sa još nekoliko partijskih drugova koji redovno objavljaju sadržaje u interesu njihove stranke.

Naknada koju mjesečno botovi i trolovi dobijaju od partija za koje rade obično nije pretjerano visoka. Neke za to plaćaju do 200 eura.

”Naša istraživanja, koja su radile relevantne istraživačke grupe, poput one od dvadesetak EU univerziteta okupljenih oko Akademskog društva za korporativni menadžment i komunikaciju, pokazala su da botovi i trolovi mogu da imaju značajan uticaj na društvo, demokratiju i ekonomiju, dešavanja na berzama, sajber kriminal, šoubiznis…”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica londonskog Media Diversity Institut (MDI) Milica Pešić.

Prema njenim riječima, jedan od načina da se zaštitimo od propagandnih sadržina, lažnih vijesti i dezinformacija koje šire botovi i trolovi je da češće mijenjamo vlade. “Iako političari, i to oni najodgovorniji, nekažnjeno koriste dezinformacije, misinformacije, govor mržnje, šta za očekivati od tzv. običnih građana? Na kakve oni primjere imaju da se ugledaju?”

Lako ih je prepoznati

Vrlo je lako prepoznati bota, odnosno trola, i to preko osnovnih informacija s njegovog profila - imena i prezimena koji su obično lažni, fotografija, kao i sadržaja koji dijeli.

Uglavnom imaju šaljiva imena, a za profilnu fotografiju obično postave neku karikaturu ili maskotu, državno obilježje – poput zastave ili grba, neke istorijske ličnosti ili događaj (često motive iz neke bitke, poput Kosovske ili na Sutjesci) ili satiričnu i humorističnu ilustraciju (mim). Joksim Poštar, Josif Lalatović, Mačak Žuti, Toni Toni, Jon Snow, Otac Pancirije, Guvernardurka, Perjanik, Ajatolah, Mitar Bojanić, Čiča Miša, Prva MiMerka, Njegoš Superiorni… - neki su od aktivnih naloga botova u Crnoj Gori. Lažni profil Jelena Savojska FCJK, na primjer, ima preko pet hiljada pratilaca i veliku vidljivost. Među pratiocima tog profila su i zvanični nalozi nekih državnih institucija – poput Glavnog grada Podgorica.

Mahom kreiraju i dijele kratke, senzacionalističke, bombastične objave ili duhovite sadržaje, s nekom propratnom fotografijom ili ilustracijom i jasnim političkim porukama. Često objavljuju skrinšotove vijesti s portala ili isječke tekstova iz novina – uz analizu i neku propagandnu poruku. Koriste, na primjer, uzvičnike u obliku emotikona kada žele posebno da privuku pažnju ka nekom sadržaju. Nerijetke su i objave u kojima targetiraju političke suparnike i neistomišljenike.

Da bi neko otkrio za koga rade pojedini botovi i trolovi, dovoljno je da nekoliko dana prati šta, kad i kako objavljuju. Ubrzo će vidjeti šta je njihova agenda. Partije ih aktiviraju pred neke važne događaje, izbore ili proteste, kao i tokom kriznih političkih situacija.

Botovi, trolovi ili stranice koje postoje po zadatku neke partije prepoznaju se po promovisanju i idealizovanju političkih lidera, kao i po bezuslovnoj podršci. Oni od svojih lidera – Đukanovića, Abazovića, Bečića, Mandića… prave idole, bez kojih bi zemlja propala.

Slobodni govor koji razara javnu komunikaciju

”Uticaj botova i trolova razara javnu komunikaciju i ostavlja duboke ožiljke po razvoj demokratske političke kulture”, kaže za CIN-CG koordinator za razvoj pri Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je ovaj fenomen “naročito izražen kod političkih stranaka i parapolitičkih grupacija koje kreiraju paralelan sistem internet ‘analitičara’ i ‘komentatora’ u odnosu na aktuelne pojave”. “Tu se, naravno, ne radi o kritici nekih politika i odluka, već je riječ o paravanu za širenje govora mržnje i obračunu s neistomišljenicima. U toj spirali mržnje, praćenoj neargumentovanom raspravom, najčešće mete su manjinski narodi, LGBT populacija, žene, ali i građanski aktivisti koji dosljedno upozoravaju na društvene anomalije”, ističe još on.

Oni koji su pristali da govore za CIN-CG uglavnom tvrde da sadržaje objavljuju po sopstvenom nahođenju, bez plana, zaduženja ili naknade.

”Ovo je moj vid društvenog angažmana i načina pritiska na političke elite. Imam stranku koju simpatišem, ali ne i direktnu komunikaciju s njom. Dobra strana ovoga što radim je što se na taj način ‘ispraznim’, a loša što gubim vrijeme”, kaže za CIN-CG osoba koja stoji iza naloga Vojvoda Momčilo na Fejsbuku.

On uglavnom kritikuje političare – najčešće iz redova DPS-a, Građanskog pokreta URA, Pokreta za promjene… Na botovanje gleda kao na hobi. “Hobi koji pomalo otuđuje. Ipak, izabrao sam da koristim lažni nalog da ne bih trpio uvrede ili prijetnje”, navodi on.

Među posljednjim objavama Vojvode Momčila nalazi se i skrinšot teksta s portala “Vijesti”, iskarikiran, u kom se najavljuje da će gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković na lokalnim izborima predvoditi listu Svi za Spuž.

Vlasnik naloga Crnogorski otpor na Fejsbuku za CIN-CG ističe da objavljuje sadržaje koji su “patriotski i politički motivisani”. “Nemam političkog vlasnika, šablon po kojem postupam, radno vrijeme, honorar. Sve na mom profilu rezultat je bezrezervnog patriotizma i uvjerenja. Mislim da to i čini moj profil povjerljivijim internet zajednici”, kaže on.

Uglavnom objavljuje sadržaje koji pozivaju na ujedinjenje “evropskog političkog bloka u Crnoj Gori”, koji se tiču protesta na Belvederu iz septembra 2021. ili koji kritikuju pojedine odluke i poteze 42. i 43. Vlade. Neke od najskorijih objava na ovom profilu tiču se predstojećih lokalnih izbora u Podgorici, a u njima Crnogorski otpor poziva građane i građanke da daju podršku pokretu Svi za naš grad koji predvodi DPS sa koalicionim partnerima. Većina postova Crnogorskog otpora ima veliku vidljivost – po nekoliko stotina lajkova i na desetine komentara.

”Dobre strane angažmana su što ovakvi i slični profili imaju izuzetnu praćenost i uticaj u internet društvu, koji se u krajnjem preslikava i u životu. Tako se može podstaknuti pojedinac na razmišljanje i eventualno preispitivanje svojih opredjeljenja za koja mi smatramo da su pogrešna. Na isti način ohrabrujemo one s kojima smo istomišljenici”, kaže za CIN-CG vlasnik naloga Crnogorski otpor. Mana je, kako ističe, zapostavljanje privatnog života. “To je posljedica posvećenosti virtuelnom profilu s kojim srastate”.

Osoba iza naloga Mitar Bojanić na Fejsbuku za CIN-CG ističe da radi volonterski, iz ljubavi prema partiji – Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP). “Dosta je zahtjevno i iscrpljujuće jer moraš da budeš obaviješten i da pratiš dešavanja. Uvijek pišem ono što mislim, iako se nekad dese greške. Ima političkih organizacija koje imaju mašineriju partijskih vojnika iza sebe i koji su dobro plaćeni”, kaže on.

Jednom od CIN-CG-ovih sagovornika dešava se da ponekad piše i ono što ne misli. “Tada uđem u cipele nekog drugog lika, uživim se u njegovu ulogu, izađem na pozornicu, objavim nešto, i nakon pet minuta siđem s nje i ponovo se vratim sebi. To je moj odbrambeni mehanizam”, kaže on.

Ima i onih koji naloge koriste kao neku vrstu medijske platforme, odakle drugi botovi, ali i pojedini mediji, preuzimaju i dijele objave. “Puno ljudi zna ko sam, ali ne otkrivam javno identitet samo zato jer ne bih mogao da prikupljam informacije. Ako pogledate po mom profilu – naći ćete mnogo ekskluzivnosti. Razlog zašto ovo radim je Crna Gora”, kaže za CIN-CG osoba iza naloga na Tviteru Gruna Stramen, VERBALNI MANDATAR.

Gruna ima preko 2.500 pratilaca, a na objavama na stotine lajkova i komentara. Političku pripadnost takozvanom patriotskom bloku kaže da ne krije. “Ponekad pretjeram, ali takav mi je temperament, izvinim se ako pogriješim. Ne mrzim nikoga, vjera i nacija mi ne znače ništa, kao ni seksualno opredjeljenje ili boja kože. Niko mi ne suflira, ni ne naređuje.”

”Znaju izdajnici dobro, siđu li s pozicija vlasti, gotovi su za vazda. Ideja o srpskom svetu, Otvoreni Balkan, pedofilska organizacija SPC će past u lagum, za vijek vijekova” – jedan je od posljednjih tvitova na ovom nalogu.

U Crnoj Gori najviše se koristi Tviter za ove objave, mada i druge društvene mreže imaju obilje botova i trolova. Na najvećem broju popularnih botova na Tviteru obično je uklonjena mogućnost kontakta putem DM-a (direct messages).

Problem je što se s ovih naloga mržnja često širi i ne sankcioniše. To je ovih dana najbolje osjetila naša najbolja atletičarka Marija Vuković. Nakon odluke da podrži listu Svi za naš grad našla se pod salvom kritika i jezika mržnje i neprimjernih komentara.

”Koliko tek besraman treba da budeš, pa da primiš ikonu od mitropolita koga ti, čijoj političkoj opciji pripadaš, nazivaju ‘okupatorom’? Pa nešto kao Marija Vuković. Zato ti kažem, milogorci su najveće g… (emotikon)” – jedan je od tvitova s profila Jon Snow upućenih atletičarki.

Na lažnom profilu Zorka Crnogorka među brojnim objavama je i video vjerskog obreda u organizaciji Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), uz opis: “Crnogorska liturđija, drugi dijo”. Objavu prati mnoštvo komentara koji sadrže govor mržnje, a koje CIN-CG neće prenositi. Neke od komentara koji izazivaju podjele i šire tenzije Zorka Crnogorka dalje dijeli. “Ko kaže da nije Crna Gora većinska srpska država i da ne počiva na temeljima SPC. Evo vam primjera koliko se okupilo oko NVO” – jedan je od njih. U opisu ovog profila stoji poruka - “samo da brata ne bude”.

”Naravno da ovakav vid ‘oružja’ u pogrešnim rukama može da izazove posljedice. Tako, recimo, često možemo primijetiti targetiranje običnog stanovništva s ovakvih bot stranica, samo zbog njihovog opredjeljenja. Tako se stvaraju ogavni mimovi, montaže ili karikature koje izlažu sramu i koje i te kako mogu da uznemire kako onoga koji se ‘proziva’, tako i njegovu blisku okolinu”, upozorava osoba iza naloga Crnogorski otpor.

Trolovi i botovi poslije svjetske, osvajaju i domaću scenu

Do značajnog povećanja armije botova i trolova na društvenim mrežama i portalima u Crnoj Gori je došlo 2016, tokom parlamentarnih izbora i protesta koji su uslijedili. Kulminacija je uslijedila krajem 2019, nakon izglasavanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Brojne su bile poruke zapaljive i opasne sadržine kako pristalica, tako i protivnika te verzije zakona. Pozivale su na mržnju, pa i na sukobe. Od parlamentarnih izbora naredne godine – botovi i trolovi postali su neizostavni dio političke scene u Crnoj Gori.

Slični su trendovi i u regionu. U Srbiji je, na primjer u izbornoj 2020, Tviter ugasio 8.558 naloga botova, koji su, prema analizi te društvene mreže, za četiri godine tvitnuli čak 43 miliona puta poruke koje su sadržale hvalospjeve na račun vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i njenog lidera i predsjednika države Aleksandra Vučića. Za to vrijeme, objavili su više od 8,5 miliona linkova koji su vodili na sajtove SNS-a, Informera i drugih tabloida koji podržavaju aktuelnu vlast. Tviter je botove razotkrio zato jer su koristili istu IP adresu i razmjenjivali poruke putem Castle aplikacije.

”Ovakvo djelovanje je u suprotnosti s našim propisima i predstavlja namjeran pokušaj ugrožavanja slobode javnog izražavanja”, objašnjeno je tada iz ove kompanje. Istraživanje portala Raskrinkavanje.ba iz 2018. pokazalo je da je i u BiH izražen nivo aktivnosti botova i trolova. Ono je obuhvatilo tek analizu komentara na portalu Klix.ba, a samo u septembru te godine identifikovano je 259 korisničkih profila koji su imali karakteristike botova, odnosno trolova.

Oni su odigrali i važnu ulogu u predsjedničkim izborima u SAD-u 2016. Tokom kampanje Donalda Trampa čak 400.000 botova postavilo je oko četiri milliona objava na Tviteru, što je u značajnoj mjeri odredilo tok kampanje.

Koristili i pandemiju za širenje manipulacija i straha

Prema podacima internet stranice koja posjeduje softver za prepoznavanje potencijalnih botova na Tviteru Bot Sentinel, heštegovi #COVID19 i #coronavirus su početkom 2020. bili među najzastupljenijim koje su koristili trolbotovi (zbirni naziv za trolove i botove). Pandemija je korišćena kao prilika da se preko dezinformacija šire panika i strah, a botovi su zatrpavali internet korisnike raznim ponudama za ljekove protiv ovog virusa.

Zato se u borbu protiv botova i lažnih vijesti uključila i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koja je pokrenula interaktivne chat botove, odnosno softvere koji automatski odgovaraju na upite korisnika o virusu i nude informacije 24 sata dnevno.

Iz istraživačkog centra Pew i Internet centra pri Univerzitetu Elon sproveli su 2016. istraživanje u kojem je učestvovalo preko 1.500 stručnjaka. Cilj je bio ispitati da li će i kako u narednih 10 godina trolovi i botovi uticati na javni diskurs na mreži. Čak 39 odsto njih smatra da će javnu raspravu na internetu u budućnosti pratiti negativne aktivnosti.

Partije ćute

CIN-CG se obratio brojnim partijama u Crnoj Gori i tražio odgovore na pitanja na koje sve načine koriste angažman botova i trolova, da li ih finansiraju, kao i da li smatraju da je to etički. Rijetke su odgovorile, i poslije više nedjelja čekanja.

Oni koji su odgovorili, demantovali su da koriste usluge botova i trolova.

”Nemamo botove. Za promociju naših aktivnosti, rada i programa, koristimo klasične PR metode - saopštenja, izjave, intervjue”, naveo je za CIN-CG portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić.

I iz Socijaldemokrata tvrde da ne posjeduju war rooms, niti zadužuju botove i trolove da dijele materijale koji pozitivno utiču na rejting partije. Slično kažu i iz Liberalne partije. “Ne posjedujemo nikakve botove ili trolove koji se bave propagandom na mrežama. Djelujemo isključivo preko svojih zvaničnih naloga na društvenim mrežama, kao i naloga najviših funkcionera partije. Najaktivniji smo na Fejsbuku i Tviteru. Promociji naše politike doprinosi i značajan broj simpatizera”, naveo je za CIN-CG portparol Amar Borančić.

On je još istakao da bi se korišćenje ovakve vrste propagande trebalo urediti jasnim zakonskim normama. “Kada bi se ono završavalo na promociji sopstvene politike - to bi bilo razumljivo. Međutim, takvo djelovanje često prerasta u govor mržnje i javne linčeve, što je nedopustivo i mora se sankcionisati. Sloboda govora je neprikosnoveno pravo, ali svako pravo se mora koristiti uz odgovornost”, rekao je Borančić.

U ostalim partijama ćute na ovu temu, ali kako se politička kriza produbljuje, cvjetaju i komentari njihovih botova i trolova po medijima i društvenim mrežama. Malo ko od onih koji podstiču na mržnju i sukobe je do sada odgovarao.

Andrea JELIĆ

Koliko ste zadovoljni radom trenutnog sastava Tužilačkog savjeta?
Gazivoda: “Imajući u vidu brojne nadležnosti Tužilačkog savjeta vjerujem da smo za ovih nešto manje od osam mjeseci od konstituisanja uradili dosta posla. Vrlo intenzivno se radilo i na sjednicama Savjeta koje su nekada trajale i po više dana ali i na komisijama koje pripremaju materijale za Savjet, a u nekim slučajevima i meritorno odlučuju. Osim nekih odluka koje imaju krucijalnu važnost, i sa kojima je javnost upoznata, kao što su određivanje vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca i izbor glavnog specijalnog tužioca, imali smo i izbor četiri državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici. Komisija za pritužbe obradila je 50 predmeta po pritužbama, od 1. januara do 01. jula 2022. godine, koje se odnose na pritužbe na zakonitost rada državnih tužilaca, a koji su kasnije razmatrani na Savjetu. Komisija za normativnu djelatnost pripremila je izmjene Poslovnika o radu TS, kao i akata koji uređuju postupanje po pritužbama i kriterijume za ocjenjivanje državnih tužilaca, što je takođe kasnije usvojeno na Savjetu. Vijeće za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sprovelo je jedan postupak utvrđivanja odgovornosti državnog tužioca, Komisija za testiranje sprovela je pisano testiranje za postupak izbora deset kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju, a naravno veliki dio rada Savjeta činile su i razne administrativne obaveze koje uglavnom nijesu naročito interesantne javnosti.”

Šta je sljedeći korak, i na šta bi se prvo trebao fokusirati Tužilački savjet u svom radu?
Gazivoda: “U pogledu izbora državnih tužilaca imamo u toku dva postupka u kojima bi trebalo biti izabrano ukupno 23 kandidata za državne tužioce koji se prvi put biraju. Jedan postupak koji se odnosi na izbor 10 kandidata je pri samom kraju i potrebno je sprovesti intervju i izvršiti izbor. Nakon toga izabrani kandidati će proći obuku u trajanju od 18 mjeseci i ukoliko uspješno okončaju obuku postaju državni tužioci. Takođe je potrebno okončati i postupak izbora dva državna tužioca za Više državno tužilaštvo u Podgorici čime bi se u potpunosti riješio veliki problem deficita tužilaca u tom tužilaštvu sa kojim smo se susreli na početku rada. Komisija za budžet pripremila je zahtjev za budžetska sredstva za cjelokupnu državnotužilačku organizaciju, odnosno za 17 državnih tužilaštva kao i za Tužilački savjet i taj zahtjev će nakon razmatranja na Savjetu biti uskoro upućen u dalju proceduru. Kao što sam već rekao, u mjeri u kojoj to zakon dozvoljava, izmijenili smo akt koji uređuje ocjenjivanje državnih tužilaca i uskoro treba da započnu i postupci redovnog ocjenjivanja što podrazumijeva takođe obiman posao. Predstoje nam i aktivnosti na izmjeni metodologije izvještavanja, a odmah nakon toga i pripremanje godišnjeg izvještaja. Bio bih vrlo zadovoljan ako bi do kraja prvog kvartala sljedeće godine, odnosno u narednih šest mjeseci uspjeli da završimo sve pobrojano.”

Koliko je bitno uređenje normativnog okvira i kojeg konkretno, da bi rad Tužilačkog savjeta imao više uspjeha?
Gazivoda: “U primjeni zakona koji uređuju državno tužilaštvo naišli smo na brojne izazove ali i probleme koje pokušavamo da notiramo kako bi na njih ukazali tokom nekih sljedećih normativnih izmjena. Nijesam optimističan da će sistem ocjenjivanja državnih tužilaca dati rezultate koje od nas očekuje Evropska komisija sve dok ne bude pažljivo reformisan kroz zakonske izmjene. Takođe, trajanje obuke za kandidate za državne tužioce u periodu od 18 mjeseci čini se nepotrebno dugim. Primjera radi, savjetnici u državnom tužilaštvu kada postanu kandidati za državne tužioce nemaju pravo zastupanja pred sudom i oni u tih 18 mjeseci gube vještinu koja se stiče i razvija u sudnici. Sa druge strane vrlo je podložno diskusiji da li, uglavnom teorijska znanja koja stiču tokom obuke, mogu da nadomijeste ono što se izgubi u tom periodu. Dugo trajanje obuke takođe čini i da deficit od 24 državna tužioca koji imamo u organizaciji može biti nadoknađen u najboljem slučaju tek sredinom 2024. godine, što će svakako imati i svoju refleksiju na rezultate rada. Vjerujem i da podrobno treba preispitati sistem po kojem oni koji se kandiduju za državne tužioce u trenutku kad započinju obuku ne znaju da li će na kraju postati tužioci u Podgorici, Herceg Novom, Pljevljima ili negdje drugo. Cijenim da je takvo normativno rješenje jako loše i da odvraća određeni broj kadrova od tužilačkog poziva, naročito imajući u vidu da nije u pitanju standard koji je značajno prihvaćen u državama Evropske unije.”  

Veselin Vukotić je samo za sedam godina prijavio zaradu od blizu milion eura, od čega direktno iz državnog budžeta petinu. Njegova porodica ima prijavljeno sedam stanova, vinograde, voćnjake, placeve... - u vrijednosti od više miliona eura

Bivši predsjednik Odbora direktora Plantaža i kreator neoliberalnog koncepta razvoja crnogorske ekonomije Veselin Vukotić, koji je nedavno uhapšen po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, godišnje je prijavljivao prosječno oko 100 hiljada eura po osnovu zarada i naknada u državnim i privatnim preduzećima i institucijama.

Tako je u 2020. godini prijavio zaradu od oko 143 hiljade eura, ne računajući naknadu predsjednika Odbora direktora Plantaža, koju nije prikazao. Od Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) mjesečno je primao 1.045 eura, odnosno za tu godinu oko 12,5 hiljada eura.

Do tih podataka Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) došao je analizirajući Vukotićeve imovinske kartone za period od 2014. do 2020. godine, kada je bio na čelu Plantaža. Vukotićev prihod samo iz 2020. godine je 17 puta veći od prosječne godišnje plate u Crnoj Gori, a 26 puta u odnosu na minimalnu, koja je prošle godine povećana na 450 eura mjesečno.

Naknada iz Instituta za strateške studije (ISSP), čiji je osnivač, iznosila je 14.000 eura 2020. godine, a osnovna plata na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) 1.837 eura mjesečno, odnosno 22.044 eura za godinu. Zarada za dopunski rad i ugovor o djelu na fakultetima u okviru UDG, čiji je Vukotić suosnivač, iznosila je 2020. ukupno 94,4 hiljade eura.

Iako su ISSP i UDG privatne institucije, finansirane su dobrim dijelom iz državnog budžeta. ISSP je od države dobijao vrijedne projekte, dok je UDG ubrzo nakon osnivanja počeo da dobija novac iz budžeta.

U 2019. godini Vukotić je prijavio prihod od 102 hiljade eura, od čega je od Plantaža mjesečno dobijao po 749,67 eura, odnosno 8.996 eura za godinu.

Vukotićev zvanični prihod u 2018. godini iznosio je 97,5 hiljada eura, od čega iz Plantaža 8,4 hiljade eura.

U 2017. Vukotić je od zarada i naknada imao 91 hiljadu eura (iz Plantaža 7,2 hiljade), u 2016. 127,5 hiljada (Plantaže 6.132), a u 2015. oko 81 hiljadu (Plantaže 6.115 eura). U 2014. godini je prijavio prihod od ukupno 52,8 hiljada, od čega iz Plantaža šest hiljada eura.

Vukotić je za predsjednika Borda državne kompanije imenovan prvi put 30. juna 2014, a reizabran je 30. decembra 2016. godine i na toj funkciji je ostao do septembra 2020, dakle smijenjen je nakon što je DPS izgubio vlast na parlamentarnim izborima.

Vukotić je, međutim, član Borda direktora Plantaža još od 2006. godine iako se zalagao za privatizaciju državne imovine i bio potpredsjednik Savjeta za privatizaciju od njegovog formiranja 1998. godine. Prije toga je bio član komunističke Vlade Crne Gore (premijer Vuko Vukadinović) i član Savezne vlade SFRJ (premijer Ante Marković).

Profesor na američkom Univerzitetu Notr Dam Filip Mirovski za CIN-CG kaže da su se mnogi zagovornici neoliberalne politike obogatili na njenoj promociji.

”Oduzimanje njihovih nezakonito stečenih dobitaka je početak političkog odgovora”, rekao je Mirovski.

Dušan Pajović iz Pokreta za demokratiju u Evropi 2025 (DiEM25), čiji je jedan od osnivača bivši grčki ministar finansija Janis Varufakis, za CIN-CG kaže da je to što je glavni zagovornik privatizacije sjedio u Bordu direktora državne kompanije, jedan od višebrojnih paradoksa koje kapitalizam i oligarsi nose sa sobom.

”Državne firme, subvencije, nadoknade socijalne pomoći, razni grantovi i slično se gledaju sa gađenjem jedino ako upravo oni koji zagovaraju kapitalizam za druge, ne profitiraju od toga”, ocijenio je Pajović.

Kaže da je neoliberalizam generalno poguban za sve, osim za jedan odsto najbogatijih ljudi, a u Crnoj Gori je prisutna tranzicija između poluuspješnog realsocijalizma u “predatorski, imperijalni i divlji kapitalizam”.

Pajović smatra da sve oligarhe treba pravno istražiti, pogotovo one koji su se obogatili za vrijeme najveće bijede na Balkanu.

”Ali u svakom slučaju bih se suzdržao detalja do donošenja presude, te pozvao partije da ne pripisuju hapšenja sebi i ne prave pritisak na tužilaštvo s bilo koje strane, s obzirom na to da sve karike pravosudnog sistema moraju biti nezavisne”, poručio je Pajović.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac za CIN-CG kaže da Veselin Vukotić predstavlja odličan primjer kako nekažnjivost i potpuni nedostatak odgovornosti za donijete odluke može da ima nesagledive posljedice po državna preduzeća.

”Sada više nije nikakva tajna da je model privatizacije za koju se zalagao profesor Vukotić realizovan u formi takozvane prvobitne akumulacije kapitala, koja je omogućila da se na račun državnog budžeta i interesa radnika kreira ‘nova preduzetnička elita’”, rekao je Milovac.

U tom procesu je, kako je dodao, stigmatizovano državno vlasništvo kao pogrešan način upravljanja državnim resursima, a privatizacija koja je trebalo da bude zamajac za novi ekonomski rast, završena je pustošenjem brojnih crnogorskih preduzeća.

”Korist je ostvarila samo šačica ‘pobjednika crnogorske tranzicije’ koje je kasnije tadašnji premijer, a današnji predsjednik države, Milo Đukanović, označavao sa ‘oni koji su se snašli’”, podsjetio je Milovac.

Vukotić i još pet bivših članova Odbora direktora Plantaža uhapšeni su u junu zbog sumnje u malverzacije u poslu sa fabrikom briketa u kojem je državna kompanija navodno oštećena za više miliona eura. Pored Vukotića, uhapšeni su i Božo Mihailović, Duško Perović, Đorđije Rajković i Sead Šahman i zadržani u pritvoru. Bivša direktorica marketinga Anica Hajduković nakon saslušanja je puštena da se brani sa slobode. Ove sedmice su i Šahman i Rajković pušteni da se brane sa slobode.

Iz SDT-a su saopštili da ih sumnjiče da su donijeli odluku o zaključenju štetnog ugovora o vansudskom poravnanju između državne kompanije i privatne firme OMP Engineering.

U postupku poravnanja, od marta do aprila 2020. godine, a nakon neuspjelog posla s fabrikom briketa, državna kompanija obavezala se da firmi, koju su 2009. godine osnovali Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković (poslanik DPS-a), koji je kasnije izašao iz posla, plati 350.000 eura i prenese im u vlasništvo 37.000 kvadrata zamljišta u Donjim Kokotima.

Zbog toga je krajem avgusta uhapšena i nekadašnja dugogodišnja izvršna direktorica Plantaža Verica Maraš.

U krivičnoj prijavi nove uprave Plantaža iz februara ove godine, navodi se da je Maraš u kriminalnoj grupi koju je formirao Vukotić, prihvatila da po njegovom nalogu na sjednicama Odbora direktora zastupa stav da je poravnanje sa OMP-om dobra odluka za kompaniju i da daje nepotpune podatke kako bi stvorila lažnu sliku da je ulaganje OMP-a značajno veće nego Plantaža.

Ona je, kako se navodi, dala Odboru direktora informaciju iz 2014. godine da su Plantaže uložile oko 450.000 eura, a OMP 1.122.000 eura, iako je kao izvršna direktorica znala da su od tada ukupna ulaganja Plantaža značajno veća i da premašuju iznos ulaganja OMP-a.

Posao sa fabrikom briketa samo je jedan od problema sa kojim se Plantaže suočavaju. To nekad uspješno državno preduzeće, godinama je u finansijskim problemima koji su prikrivani uvećavanjem vrijednosti zaliha, a na šta je upozoravala bivša finansijska direktorica Valerija Saveljić.

Tako je nakon formalno pozitivnih rezultata u pretodnim godinama, u 2020. godini iskazan gubitak od čak 18,8 miliona eura, a u prošloj godini od 20 miliona eura.

Radnicima su smanjene plate, a njihova isplata kasni jer je kompanija zadužena.  

Supruga ima četiri stana, a ćerke tri

Prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, Vukotić nema stanova registrovanih na svoje ime. Ima, međutim, oko 5.787 kvadrata zemljišta u Danilovgradu, mjestu Podanje, u katastarskoj opštini Novo selo koje je stekao kupovinom. Na tom području, cijene kvadrata zemljišta kreću se od deset do 40 eura.

Vukotićeva supruga Ljiljana ima nekretnine u Podgorici, Danilovgradu, Herceg Novom i na Svetom Stefanu.

Ima dva stana u Podgorici, jedan od 101 kvadrat i drugi od 146 kvadrata, stečena kupovinom.

Veći stan nalazi se u zgradi koju je gradila firma Čelebić, u vlasništvu Tomislava Čelebića - poslovnog partnera Veselina Vukotića i Mila Đukanovića. U toj zgradi, poznatijoj kao Vila Čelebić u kojoj žive visoki državni funkcioneri, kvadrat košta oko 3.000 eura, što znači da stan Vukotića vrijedi skoro pola miliona eura.

Drugi stan nalazi se u zgradi Normal kompani i kupljen je na kredit 2010. godine od ukupno 85 hiljada eura na rok od 180 mjeseci. Taj stan sada vrijedi oko 200 hiljada jer, prema podacima agencija za nekretnine, kvadrat u ovom popularnom dijelu grada “preko Morače” prelazi 2.000 eura.

Prema podacima iz katastra, Ljiljana Vukotić na Svetom Stefanu ima stan od 63 kvadrata i garažu od 13 kvadrata, koje je stekla kupovinom. Cijena kvadrata stana na Svetom Stefanu prelazi 5.000 eura, tako da bi ovaj stan mogao biti vrijedan oko 300 hiljada eura. Na Cetinju je Ljiljana Vukotić kupila stan od 34 kvadrata.

I ona posjeduje parcele od nekoliko hiljada kvadrata u Opštini Danilovgrad (Podanje), od čega je dio naslijedila, a ostalo kupila.

U Herceg Novom, na Luštici, posjeduje voćnjak od 4.651 kvadrata. Na istom mjestu posjeduje i zajedničku parcelu od 1.080 m2 sa Olivijom Ivanović, suprugom Petra Ivanovića, savjetnika predsjednika države i Vukotićevog saradnika. Na Luštici cijena kvadrata zemljišta iznosi nekoliko stotina eura, tako da bi parcele Ljiljane Vukotić mogle biti vrijedne najmanje milion eura.

Ivanović je dugogodišnji poslovni partner Veselina Vukotića. Oni su skupa osnovali ISSP, a Ivanović je takođe profesor na UDG. Oni su počeli svoje partnerstvo još dok su predavali na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. I Vukotićeve ćerke Marija, Milica i Milena imaju stanove u Podgorici (47, 62 i 79 kvadrata) i to u zgradama gdje njihova majka ima stanove ili u blizini.

Marija Vukotić ima stan od 47 kvadrata u Vili Čelebić, vrijedan oko 150 hiljada eura. Milica ima stan u zgradi Normal kompani od 62 kvadrata, čija je vrijednost oko 120 hiljada eura, dok Milena ima stan u blizini, u zgradi Cijevna komerca. Njen stan je od 79 kvadrata i vrijedi oko 150 hiljada eura.  

Učešće u vrijednim berzanskim transakcijama

Ljiljana Vukotić je tokom 2020. godine imala mjesečnu penziju od 420 eura, odnosno ukupno 5.040 eura za godinu.

U preduzeću Megatrend co, koji je, prema medijskim izvještajima, bio u neformalnom vlasništvu njenog supruga, je za autorski honorar 2020. dobila ukupno 10.120 eura.

Ljiljana Vukotić je bila 2004. izvršni direktorica te firme, čiji je osnivač, prema zvaničnim podacima, Maja Boljević.

Menadžment te firme su godinama uglavnom činili Vukotićevi nekadašnji studenti sa Ekonomskog fakulteta, prethodno angažovani u Centru za preduzetništvo ili ISSP.

Megatrend je imao vlasnički udio u Monte adria broker-dileru, prvoj brokerskoj kući registrovanoj u Crnoj Gori i posredniku u najznačajnijim berzanskim transakcijama, kao što su kupoprodaja akcija Telekoma i posebno Elektroprivrede. Italijanska kompanija A2A kupila je 2009. godine oko 12 miliona akcija manjinskih akcionara EPCG po cijeni od 8,4 eura za dionicu, odnosno za ukupno oko 100,98 miliona eura. Od toga je Monte adria broker-dileru pripalo 505 hiljada eura, po osnovu provizije od pola procenta. Tada je akcije prodalo oko sedam hiljada akcionara.

Zbog toga su manjinski akcionari podnijeli tužbu 2013. godine protiv Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV), Centralne depozitarne agencije, države i Savjeta za privatizaciju tražeći da im se vrati novac isplaćen brokeru Monte adria broker-dileru, ali im je tužba odbijena.

Ekonomska kriza je od 2009. ugasila brojne brokerske kuće, pa je i Monte adria likvidirana 2014. godine, a prema posljednjim podacima Centralnog klirinškog depozitarnog društva (nekadašnja Centralna depozitarna agencija), vlasnici su bili fond Trend sa 49 odsto udjela, Merkator CO sa 37,7 odsto i Megatrend sa 13,14 odsto.

Prva banka Crne Gore, Aca Đukanovića, brata Mila Đukanovića, bila je vlasnik 49 odsto akcija Monte adria broker-dilera od aprila 2009. do novembra 2010. Banka je akcije brokerske kuće uzela zbog nevraćenih kredita.

Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), izvršni direktor Monte adria brokera, osnovanog 2002. godine, bio je Slovenac Damjan Hosta, a član Borda do 2010. je bio Petar Ivanović. Član Borda je 2010. godine bila i Vukotićeva ćerka Milica.

Vukotić je jedan od kreatora masovne vaučerske privatizacije, u kojoj su kajmak pokupili privatizacioni fondovi i brokerske kuće. Iako je glavna ideja masovne vaučerske privatizacije bila da se građanima kroz vaučere podijeli državna imovina, fondovi su uzeli oko 40 odsto ukupnog broja vaučera odnosno oko 500 miliona eura vrijednog kapitala.  

Mercedesi, fakulteti i akcije u 17 preduzeća

Od ostale imovine, Vukotić ima mercedes S550 iz 2006. godine, a njegova supruga mercedes A klase iz 2013. i mercedes B180 iz 2013.

Prijavio je i akcije u 17 preduzeća koje trenutno na berzi vrijede oko 50 hiljada eura. Vukotić ima akcije u Plantažama (78.047), Barskoj plovidbi (2.988), Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (13.546), Telekomu (3.087), Ulcinjskoj rivijeri (560), Atlas mont fondu (13.000), UTIP-u Crna Gora (2.400), Eurofondu (225.034), Trendu (57.700), HLT-u (36.647), Izboru Bar (10.000), Otrantu (125), Montecargu (52). Telekom redovno dijeli dividendu akcionarima, a i Plantaže dok su formalno bilježile dobit. Međutim, Vukotić dividendu od akcija nije prijavljivao.

Suosnivač je preduzeća Univerzitats (25 odsto) u okviru kojeg posluje UDG, kao i 11 fakulteta unutar UDG-a. Vlasnički udio Vukotića u Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis je 33,5 odsto, Fakultetu za informacione sisteme i tehnologije 34,5 odsto, Fakultetu pravnih nauka 12,5, Politehnici 37,5, Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju 37,5, Fakultetu umjetnosti 12,5, Sportskom menadžmentu 35, Fakultetu za kulturu i turizam 37,5, Filološkom fakultetu 12,5 i Fakultetu primijenjene nauke 37,5 odsto.

Vukotić je UDG osnovao 2008. godine sa aktuelnim predsjednikom države i liderom Demokratske partije socijalista (DPS) Milom Đukanovićem, biznismenom Tomislavom Čelebićem i bivšim dekanom državnog Pravnog fakulteta Draganom Vukčevićem.

Na preduzeće Univerzitats upisana je poslovna zgrada, garaža i zemljište od 16.438 kvadrata (3873/2) u Donjoj Gorici. Tržišnu vrijednost ovog kompleksa teško je izračunati, ali sigurno je Vukotićev dio i ovdje milionski.  

Privatni Univerzitet na grbači države

Licencu Vukotićevom i Đukanovićevom Univerzitetu, samo mjesec pošto je izabran za ministra prosvjete, dao je Slavoljub Stijepović, akter afere Koverta i aktuelni savjetnik predsjednika države.

Stijepović je izdao licencu Univerzitetu Donja Gorica dvije godine nakon što je osnovan, a zatim je izmijenjen i Zakon o visokom obrazovanju pa je od tada predviđeno da Vlada ubuduće utvrđuje broj studenata i visinu sredstava za finansiranje na “studijskim programima od javnog interesa na privatnim univerzitetima”.

Tako je država na štetu državnog Univerziteta pomagala privatni, iako je Vukotić deklarativno bio protiv državnog intervencionizma. Iz Ministarstva prosvjete nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG koliko je UDG dobio novca iz budžeta.

Na UDG radi više bivših ministara, kao i nekadašnji premijer Igor Lukšić. Osim Petra Ivanovića, predavači na UDG-u su i bivši ministar finansija Milorad Katnić, bivši ministar ekonomije Vladimir Kavarić, zatim direktor KHOV Zoran Đikanović, savjetnik predsjednika države Boris Bastijančić…

Dejan Milovac navodi da je nakon što je Vukotić ušao u posao sa Đukanovićem lično i kada je sa drugim pobjednicima tranzicije osnovana firma Univerzitats, odnosno UDG, dodatno je učvršćena zaštita Vukotića od bilo kakve odgovornosti za pogrešno sprovedene privatizacije.

Vukotić je 1998. godine osnovao Institut za strateške studije i prognoze, koji je, i pored državnog Monstata, izrađivao statističke pokazatelje i brojna Vladina dokumenta, kao što su Strategije razvoja i redukcije siromaštva, Strategija za izbjegla i raseljena lica... Izrada strategija košta nekoliko desetina hiljada eura.

Sa osnivačem i potpredsjednikom Montenegro biznis alijanse (MBA), bivšim direktorom vladine Agencije za promociju stranih investicija, nekadašnjim ministrom poljoprivrede, sada poslanikom i savjetnikom predsjednika države, Petrom Ivanovićem, osnovao je i konsalting kompaniju Centar za preduzetništvo 1999. godine. 

Kako se može vidjeti na sajtu kompanije, klijenti su im brojne državne institucije - Agencija za nadzor osiguranja, Agencija Crne Gore za promociju stranih investicija, Investiciono razvojni fond Crne Gore, Komisija za hartije od vrijednosti, ministarstva kulture, ekonomije, finansija, zdravlja, održivog razvoja i turizma, poljoprivrede i ruralnog razvoja, Monstat…  

Vukotiću Spuž nije nepoznat

Vukotiću ovo nije prvi put da se nađe u zatvoru u Spužu. Tamo je bio i u proljeće 1993. godine, kada je sa aktuelnim direktorom KHOV Zoranom Đikanovićem osumnjičen za finansijsku prevaru preko privatnog preduzeća Ant komerc u kome je Đikanović bio direktor, a Vukotić glavni savjetnik.

U AB revoluciji, koja je sprovođena pod palicom Slobodana Miloševića i Srbije, u januaru 1989. Vukotić i Đukanović su bili saborci. Đukanović je postao generalni sekretar Saveza komunista Crne Gore (SKCG) a Vukotić, nekada predsjednik organizacije SKCG na Univerzitetu Veljko Vlahović, je bio glavni autor programa Nova razvojna filozofija “mladih, lijepih i pametnih”, odnosno novog rukovodstva Crne Gore na čelu sa Đukanovićem i Momirom Bulatovićem.

U tadašnjem Titogradu je od 25. do 27. aprila 1989. godine održan X vanredni kongres SKCG, a uvodni referat je imao Vukotić, koordinator Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista (CKSK) Crne Gore.

”Sve što se dešavalo od oktobra do danas pokazuje da narod nije bio izmanipulisan ni spolja ni iznutra, da na njegovom čelu nijesu bili četnički sinovi već najprogresivniji izdanci mlade generacije. Ovi događaji nijesu posrbljavanje i nacionalna rasprodaja Crne Gore, nego odluka i volja da se vrati dostojanstvo crnogorskoj naciji i svima koji bratski i u slozi žive u Crnoj Gori”, rekao je tada Vukotić.

SKCG je predložio Vukotića krajem 1989. za ministra za svojinsku transformaciju u saveznoj Vladi reformiste Ante Markovića.

Đukanović je u toj fazi bio pobornik očuvanja društvene imovine, a Marković se zalagalo za postepenu privatizaciju. Vukotić se priklonio Markoviću, odstupio od Nove razvojne filozofije (u kojoj se ne pominje privatizacija) i uslijedila je afera sa Ant komercom.

Prema nekim tumačenjima, Vukotić je završio u zatvoru 1993. zbog osvete DPS-a “zapadno orijentisanom profesoru Ekonomskog fakulteta koji im je okrenuo leđa”, nakon raspada SFRJ i pada Vlade Ante Markovića.

Ali, nakon izlaska iz zatvora Vukotić postaje glavni Đukanovićev ekonomski strateg, promoter neoliberalizma u Crnoj Gori, a kasnije i ideje “mikrodržave” kojom upravlja mala grupa, kako je govorio, “tržišno dokazanih”.

Zoran Đikanović 2000. godine postaje direktor KHOV, a na toj poziciji je i danas.

Vukotiću je suđeno i u slučaju privatizacije Jugopetrola, kada je po prijavi NVO Grupa za promjene, osumnjičen da je sa tadašnjim direktorom Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Brankom Vujovićem, mimo zakonske procedure višemilionski konsultantski posao dodijelio advokatskoj firmi Marka Harisona. Harisonu je na ime provizije za savjetodavne usluge isplaćeno oko tri miliona eura.

U aprilu 2007. godine oslobođeni su optužbe, uz obrazloženje da nezakonitu odluku nijesu donijeli sami.

”Svi članovi koji su prisustvovali 33. sjednici Savjeta za privatizaciju učestvovali su u donošenju odluke”, piše u izrečenoj presudi Krivičnog vijeća tadašnje sutkinje Osnovnog suda Maje Zeković.

Viši sud je u martu 2008. potvrdio ovu presudu.

Nakon toga je Vukotić postao poslovni partner Đukanovića na UDG, dok je Vujović izabran za ministra ekonomije.

Harison se kasnije pojavio u Panama papirima gdje je registrovao 13 kompanija koje se povezuju sa Crnom Gorom.    

Neoliberalizam posebno poguban za male države

Neoliberalni koncept razvoja ekonomije i ideje o globalnom slobodnom tržištu roba, usluga i kapitala, počeli su da se razvijaju 70-ih godina 20. vijeka za vrijeme američkog predsjednika Ronalda Regana i britanske premijerke Margaret Tačer. Početak kraja neoliberalizma vezuje se za finansijsku krizu 2008. godine, kada su mnoge države svijeta intervenisale i spasavale svoje banke. To je uradila i Vlada Crne Gore kada je donijela odluku o državnoj intervenciji u Prvoj banci.

Poznati ekonomista i nobelovac Džozef Štiglic 2008. je u tekstu pod naslovom “Kraj neoliberalizma” naveo da je neoliberalni tržišni fundamentalizam uvijek bio politička doktrina u službi određenih interesa.

Politikolog Frensis Fukujama u jednoj od svojih knjiga napisao je da ekonomske reforme u mnogim zemljama nijesu urodile plodom, a u nekima se, usljed odsustva valjanog institucionalnog okvira, poslije liberalizacije situacija samo pogoršala.

Janis Varufakis u jednom od svojih članaka o neoliberalizmu navodi da neoliberalizam nastoji upravljati svim stvarima dok se protivi demokratskoj kontroli nad njima.

”Demagozi se zalažu za ulaganja u ljudski kapital dok ismijavaju društveni inženjering pod vodstvom vlade. Oni pozdravljaju ‘slobodu’ kao prirodnu osnovu za život - pod uslovom da mogu upotrijebiti tešku ruku policije za upravljanje imovinskim odnosima i spriječiti demokratsku intervenciju u kapitalizam”, kaže Varufakis.

Vukotić je bio jedan od ključnih igrača kada je u pitanju upravljanje državnom imovinom u Crnoj Gori, nakon pada komunizma i tranzicije u kojoj su privilegovani odnijeli milijarde, dok su građani i državna preduzeća enormno siromašili.  

Prošle decenije, izgubljeni milioni

Dejan Milovac podsjeća da su Plantaže godinama važile za zdravo preduzeće i time se bitno razlikovalo od ostalih koje su nakon ostanka u državnom vlasništvu nastavile da opterećuju državni budžet kroz dotacije i državnu pomoć, ali su posljednji podaci pokazali do koje mjere je takvo stanje bilo fingirano.

”Podaci su pokazali i da se malo šta od onoga za šta se Vukotić zvanično zalagao, pa i kao redovni profesor na UDG-u, zapravo i primjenjivalo u poslovanju Plantaža. Informacije iz istrage svjedoče o besprizornom pustošenju ove državne kompanije, pogrešnim odlukama koje su bile na štetu opstanka kompanije, a u korist takovanih poslovnih partnera i same uprave koja je neštedimice koristila privilegije upravljanja ovom kompanijom”, rekao je Milovac. Ključno pitanje koje se, kako kaže, postavlja u slučaju Vukotića i njemu sličnih, jeste zbog čega su trebale da prođu decenije i budu izgubljeni desetine milione eura prije nego što su nadležni organi uradili nešto po pitanju poslovanja ovog preduzeća.  

Kapitalizam za većinu, socijalizam za manjinu

Dušan Pajović podsjeća da je Crna Gora i bivša Jugoslavija nekada imala jednu od najprogresivnijih metoda rada, koja se i dalje izučava na univerzitetima, tj. čuveno radničko samoupravljanje ili “one person - one share” program (jedna osoba - jedna dionica).

”Danas smo samo brojka međunacionalnih korporacija, sumnjivih ‘domaćih’ biznismena, i korumpiranih i/ili neoliberalno priučenih političara. Ono što je kapitalizam na djelu mnogo puta pokazao je činjenica da je neodrživ i da u nekom trenutku ‘puca’. Tržište pod ovakvim okolnostima ne može da se samoreguliše, jer čak i kada uspješno eksploatiše radnike, ono ne može da predvidi katastrofe poput virusa kovid 19”, naveo je Pajović.

Onda, kako dodaje, na djelu nastupa državni intervencionizam i veliki dotok subvencija, protiv kojih se ti isti primaoci novca u nekom”stabilnijem” vremenu silno bune.

”Živimo verziju kapitalizma za većinu, a socijalizma za manjinu... Učili su nas da je fašizam pobijeđen 1945, ali vidjeli smo da to nije baš tako. Fašizam je i te kako iskorišćen invokacijom mitomanije i ekstremnog nacionalizma, da bi se fabrike, rudnici i industrija privatizovali za mizerne novce. Prodate rudnik za marku, a ‘razliku u novcu’ uzmu političari i današnji ‘pobjednici tranzicije’, odnosno ratni profiteri. Plašim se da taj proces nije ni blizu kraja. Investitori se objeručke dočekuju i slave, dok se o radničkim pravima govori isključivo iz populističke prizme koja nema suštinu... Tražili smo promjene, a dobili zamjene, i to u paketu sa vjerskim fundamentalizmom”, navodi Pajović, član grupe DiEM25 koja radikalno kritikuje postojeći dominantni sistem i zalaže se za nove odnose u kojima bi raspodjela društvenog bogatstva bila znatno pravednija od ove u neliberalizmu, ili divljem kapitalizmu čiji je jedan od ideologa u Crnoj Gori, uz Mila Đukanovića, bio upravo Veselin Vukotić.

Biljana MATIJAŠEVIĆ