Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će u naredne četiri godine (april 2020 – april 2024) sprovesti regionalni projekat Mreža za izvještavnje o različitosti – RDN 2.0.

Projekat ima za cilj aktiviranje uloge civilnog društva u suzbijanju narativa o diobama kao nečem što je negativno i što vodi u sukobe, te podsticanju pozitivnog diskursa kako bi se doprinijelo poštovanju različitosti, ljudskih prava i dobrih međususjedskih odnosa. Projekat će osnažiti regionalnu mrežu organizacija civillnog društva sa ciljem da zajedno utiču na podizanje kvaliteta izvještavanja medija o pitanjima etničke pripadnosti, religije, pola, seksualne orijentacije i starosti.

RDN 2.0 će nastojati da obezbijedi alate i resurse civilnom društvu kako bi se uticalo na jačanje inkluzivnih medija. Takođe će podržati efikasno kreiranje politika u oblastima koje promovišu toleranciju na nacionalnoj i regionalnoj osnovi.

Predviđeno je da se u okviru projekta razvije metodologija praćenja medija u okviru koje će projektni tim detektovati govor mržnje i diskriminatorske diskurse u medijima, te kreirati odgovore/žalbe na osnovu tih diskursa.

Tokom realzacije projekta biće podržano 30 lokalnih organizacija civilnog društva širom regiona kako bi sproveli projekte i inicijative kojima bi povećali monitoring medija, doprinijeli zaustavljanju štetnih medijskih praksi i na njih odgovorili na način koji promoviše toleranciju i uključenost. Takođe je predviđeno održavanje nacionalnih i regionalnih konferencija čiji je cilj pokretanje diskusije o ovoj temi. Tokom implementacije projekta biće sprovedena intezivna kampanja putem sajtova i društvenih mreža.

Nosilac projekta je Institut za medije i različitosti iz Londona (MDI), a finansijsku podršku obezbijedila je Evropska unija (EU).

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) će u periodu od 15. septembra 2020. do 15. septembra 2021. godine sprovesti projekat Koliko su bezbjedni radnici na našim gradilištima, uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Projekat ima za cilj podizanje svijesti ključnih aktera, poslodavaca, radnika, sindikata, ali i cjelokupne populacije Crne Gore o potrebi većeg stepena zaštite zdravlja i bezbjednosti u građevinskom sektoru, a u cilju smanjenja broja povreda na radu, naročito onih sa najtežim ishodima.

Predviđeno je da kroz ovaj projekat CIN-CG sprovede i objavi više novinskih istraživanja kako bi osvijestili i približili građanima/kama ovu značajnu temu.

U tekstu CIN-CG navodi se da je Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića, zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, odnosno nijesu na vrijeme predali imovinske kartone. 

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Njegovo poslaničko mjesto popunio je Radoš Zečević. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije. Takvu obaveza postoji i prilikom imenovanja.

Mandić i Zečević su imali nedjelju dana priliku da odgovore na pitanja CIN-CG o pokrenutom postupku ASK, ali to nijesu učinili. U reagovanju koje je potpisao potpredsjednik podgoričkog odbora NSD Koča Đurović se navodi da je on saopštio i direktorici ASK činjenice “vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja”, potvrđujući tako navode iz teksta CIN-CG.   

Ostali detalji iz reagovanja se, po svemu sudeći, odnose na neke druge medije, jer se novinar CIN-CG u ovom tekstu nije bavio imovnim stanjem Mandića i Zečevića.    

MIloš Rudović, novinar CIN-CG

Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić (NSD) predao je imovinski karton Agenciji za sprečavanje korupcije, ističe se u reagovanju ove stranke.  

Nova srpska demokratija (NSD), reagovala je na tekst objavljen na portalu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore “POKRENUTI POSTUPCI PROTIV FUNKCIONERA NOVE: ASK pita Mandića i Zečevića za kartone” koji je prenesen u Vijestima pod naslovom “ASK POKRENULA POSTUPAK . Mandić i Zečević prekršili zakon?

“Danas se opet iz prononsiranih antisrpskih medija plasiraju neistine na račun Andrije Mandića, predsjednika jedine srpske nacionalne stranke u Skupštini Crne Gore, koja je i najjača vladajuća stranka u novoj parlamentarnoj većini. Problematizujući pitanje njegove imovine i forsirajući tu temu njegovi politički i nacionalni protivnici vjeruju da će mu tako nanijeti političku štetu. Razlog je navodna činjenica da Andrija Mandić nije predao izvještaj o svojoj imovini. Moram da kažemo da to nije tačno i da je Andrija Mandić predao taj izvještaj ASK-u” navodi se u saopštenju koje je potpisao  potpredsjednik podgoričkog odbora ove stranke Koča Đurišić.

 “Dužan sam da saopštim javnosti nekoliko činjenica koje sam saopštio i direktorici ASK, vezano za razloge kašnjenja predaje izvještaja kao i medijskog spinovanja sa širenjem laži vezanih za vlasništvo oko nekog pištolja. Od ranije je poznato ali koje nije loše u ovakvom momentu ponoviti. 

Andrija Mandić je, prema našim saznanjima, jedini predsjednik parlamentarne stranke u Crnoj Gori koji nije uvećao svoje imovinsko stanje u odnosu na period od prije ulaska u politiku. Andrija Mandić nije čovjek kome je materijalno bogastvo bilo kakav prioritet i važan cilj u životu. Bavi se nacionalnom srpskom politikom i to je njegov životni izbor. Nemamo dileme da bi Mandić da je bio zainteresovan za materijalnu korist, kao što je za politiku, mogao poput hiljada drugih da dođe, recimo, do stana u nekom elitnom podgoričkom kvartu a da ne živi u porodičnoj kući koju je sagradio njegov pokojni otac u podgoričkoj mjesnoj zajednici Zagorič. Na istoj adresi se nalazi od svoje dvanaeste godine i njegov komšiluk i naselje dobro znaju ko su on i njegova porodica. Između ostalog, upravo je naša politička organizacija zahvaljujući Andrijinoj čestitosti tamo ubjedljivo pobijedila na izborima. Od kada se bavi politikom uvijek smo u tom kraju kao opozicija pobjeđivali. 

Za vrijeme bavljenja politikom imao je jednu od najboljih plata u zemlji ali nije poput ministara i funkcionera iz DPS-a koji su imali istu ili manju platu stekao imetak koji takva plata nije mogla da potkrijepi. Nova srpska demokratija je jedina stranke u Crnoj Gori u kojoj je finansijsko poslovanje stranke uređeno Statutom, na predlog predsjednika, da se o svakom centu potrošenog novca odlučuje kolektivno u posebnom stranačkom organu koji je odvojen od Predsjednika. Prljava i podla kampanja, kao i laži koje se šire protiv Mandića su organizovani i podstaknuti zbog njegovih jasnih, preciznih i doslednih nacionalnih i političkih stavova. To što on nije spreman ni milimetar da odustane od vlastitih uvjerenja služi na čast ne samo njemu nego i organizaciji na čijem je čelu. 

I što je on više puta isticao a svi njegovi saradnici dobro upamtili, što se tiče moralne i finansijske čistote ne bih se ni milimetra pomjerio mnogima koji su se zakleli čak i na zavjet skromnosti. 

Ovi pokušaji diskreditacije neće nanijeti štetu Andriji Mandiću a još manje će donijeti koristi onima koji pokušavaju da mu na ovaj način nanesu štetu – saopštio je Đurišić”

U registru Agencije nema imovinskog kartona Mandića, ni njegovog nasljednika na mjestu poslanka u doskorašnjem sazivu Skupštine Radoša Zečevića, koji je u međuvremenu ovjerio novi poslanički mandat

Agencija za sprečavanje korupcije pokrenula je postupak protiv predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića i predsjednika podgoričkog odbora te partije Radoša Zečevića zbog sumnje da su prekršili Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Mandić je 15. juna podnio ostavku na mjesto poslanika, koja je dan kasnije konstatovana na sjednici Skupštine Crne Gore. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije.
Mandićevog imovinskog kartona nema u registru Agencije, uprkos tome što je od ostavke predsjednika NSD prošlo više od tri mjeseca.

Agencija je pokrenula postupak i protiv Zečevića, koji je popunio poslaničko mjesto koje je ostalo upražnjeno ostavkom Mandića. Zakonom je propisano da je javni funkcioner dužan da Agenciji dostavi imovinski karton u roku od 30 dana od dana imenovanja.

Uvidom u registar Agencije, u njemu nema imovinskog kartona koji je Zečević trebalo da dostavi u tom roku.
“Agenciji za sprečavanje korupcije nijesu dostavljeni izvještaji o prihodima i imovini imenovanih zakonskih obveznika, po osnovima navedenim u vašim upitima. U oba predmetna slučaja je pokrenut postupak iz nadležnosti Agencije u cilju utvrđivanja postojanja elemenata kršenja zakonskih odredbi koje se odnose na obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini ovom državnom organu”, potvrdili su za CIN-CG iz institucije na čijem je čelu Jelena Perović.

Zbog kršenja Zakona zaprijećena je novčana kazna od 500 do 2.000 eura.
Ni Mandić, ni Zečević nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome da li su ispunili svoju zakonsku obavezu.
Na parlamentarnim izborima koji su održani 30. avgusta, koalicija koju je predvodio DF - “Za budućnost Crne Gore” - dobila je 27 mandata. Mandić se na izbornoj listi našao na posljednjem - 81. mjestu, dok je Zečević zauzeo 21. mjesto.

Zečevićev poslanički mandat potvrđen je na konstitutivnoj sjednici Skupštine Crne Gore, koja je održana 23. septembra.
On je predsjednik podgoričkog odbora Mandićeve NSD i član Glavnog odbora stranke.

Poslanici u obavezi da prijave imovinu

Dan nakon što je konstituisan 27. saziv Skupštine Crne Gore, Agencija je ukazala na obaveze poslanika propisane Zakonom o sprečavanju korupcije. Napomenuli su da je javni funkcioner dužan da dostavi izvještaj o prihodima i imovini u roku od 30 dana od stupanja na javni funkciju.
U slučaju prestanka funkcije, kako je objašnjeno, javni funkcioner dužan je da u roku od 30 dana o tome obavijesti Agenciju i podnese izvještaj.
“Prilikom prelaska na drugu javnu fukciju, kao i u slučaju izbora, imenovanja ili postavljenja na još jednu javnu funkciju u smislu člana 12 stav 2 i 4 Zakona o sprečavanju korupcije, javni funkcioner je dužan da u roku od 30 dana od nastanka promjene o tome obavijesti Agenciju”, navodi se u saopštenju.
Izvještaji o prihodima i imovini se dostavljaju u elektronskoj i štampanoj formi.

Miloš RUDOVIĆ

Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu

Dvadeset devet je godina od opsade Dubrovnika, koja je trajala od 01. oktobra 1991. do posljednjih dana juna 1992. godine. Jedan od najljepših gradova ne samo sa ovih prostora razarale su snage bivše jugoslovenske vojske i crnogorskih rezervista. Dok su rušeni spomenici kulture, paljene kuće, ubijani ljudi, pohod na Dubrovnik opjevavali su mediji u Podgorici i tadašnji udarnici Demokratske partije socijalista (DPS) još aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića. Oni su se trudili da napad prikažu kao odbranu, okupaciju kao oslobođenje, a zločine kao patriotizam. „Mrzim šah zbog šahovnice“, govorio je Đukanović u ratničkom zanosu.

Antiratne snage predvođene Liberalnim savezom, SDP-om i reformistima, nedjeljnikom Monitor, skupinama intelektualaca i hrabrih dezertera koji nijesu htjeli na naše komšije i braću, pokušali su da pojasne javnosti da je propast Dubrovnika, propast Crne Gore, koja je sa Hrvatskom dijelila ne samo istu državu više od sedam decenija, već isprepletane veze koje su se nizale u dugoj istoriji zajedništva na Mediteranu. Dubrovnik je Crnogorcima bio kuća - oni iz zaleđa su se spuštali sa brda i vjekovima trgovali sa Dubrovčanima, a oni iz Boke i južnije su se tamo školovali, liječili, udavali, ženili... Crnogorci su imali dvoje vrata ka svijetu – jedna su bila Beograd, a druga Dubrovnik...

Uz sve to što je taj grad značio u prošlosti, opsada Dubrovnika bila je i kraj Jugoslavije, u koju su se zaklinjale tadašnje vlasti u Podgorici. A sve su sa Miloševićem radile da državu sruše. Uzalud su bila upozorenja: svi oni koji su bili protiv rata nazivani su izdajnicima, ustašama i stranim agentima.

Dubrovnik je bio samo početak crnogorskog sunovrata, prva crna mrlja naroda koji je do tada bio uglavnom na pravoj strani istorije, prepoznat po borbi za slobodu. Prije ovog kraha, Milošević je u uličnom puču, razvlastio crnogorsko rukovodsvo i doveo mlade komunističke aparatčike, koji će Crnom Gorom neprikosnoveno vladati pune tri decenije. U prvoj će deceniji crnogorske vlasti voditi sa Miloševićem još i onaj najkrvaviji i najteži rat u Bosni i Hercegovini, slijediće ga i u Sarajevu i u Srebrenici. A nacionalni heroji ovdje će biti osuđeni ratni zločinci – Karadžić, Šljivančanin, Mladić... Crnogorci će ih ubaciti u gusle i slaviti po trgovima i seoskim poselima, neki sve do ovih dana.

Crna Gora će poći drugim putem, tek kad su se ohladili potpisi na Dejtonskom sporazumu, nakon velikih demosntracija u Beogradu 1996. i 1997. godine, koje su uslijedile poslije poraza Miloševića na lokalnim izborima. Zvanična Podgorica će promijeniti list, polako se okrenuti Zapadu i napraviti otklon od ratnog Beograda. Tokom bombardovanja SRJ 1999. godine, Milo Đukanović će rizikujući oružani sukob sa Miloševićem i njegovom vojskom, otvoriti vrata zemlje stotinama hiljada kosovskih izbjeglica, što je jedna od rijetkih svijetlih tački novije crnogorske istorije.

Ali, iako je Crna Gora prije više od dvije decenije zvanično deklarisala novu politiku - evropeizaciju unutar zemlje, suživot sa manjinskim narodima koje je terorisala devedesetih i dobre odnose sa svim susjedima na Balkanu, sa teškom prošlošću još suštinski nije raskinula.

Da parafraziram zagrebačkog profesora Žarka Puhovskog – Crna Gora se danas ponaša slično Austriji nakon Drugog svjetskog rata. I Austrija je slijedila politiku Berlina, ali se nakon rata Zapad uglavnom koncentrisao na Njemačku i zločine koje je počinila ta zemlja.

Đukanović se izvinio susjedima za zablude iz prošlosti i za crnogorske ratne pohode, ali u suštini za njegove vladavine (do skoro se činilo da će vladati vječno) nije učinjeno ništa da u zemlji počne suočavanje sa prošlošću. Ovdje su procesi za ratne zločine, počinjene od strane crnogorskih građana u ratnim devedesetim, vođeni i rijetko i traljavo. U Crnoj Gori do danas nije pokrenut nijedan postupak protiv lica koja su učestvovala u opsadi Dubrovnika i okoline. U Hagu je za Dubrovnik odgovarao general Pavle Strugar i još nekoliko njegovih saradnika. Strugar je izručen od strane crnogorskih vlasti i stvari su se tu završile.

Ali, tako je i sa gotovo svim ostalim predmetima za ratne zločine. Ako su procesi i otvoreni, pred crnogorskim sudovima procesuirani su uglavnom izvršioci, dok su nalogodavci ostali zaštićeni. Većina suđenja doživjela je fijasko. Tako je i sa najpoznatijim – procesom povodom deportacije bosanskih izbjeglica, koji su tražili utočište u Crnoj Gori. Njih preko stotinu je crnogorska Vlada tokom proljeća 1992. godine, mimo pravila Ženevske konvencije, vratila Karadžićevim snagama u Bosni i Hercegovini – i tamo su ih pogubili. Nakon višegodišnjeg suđenja u Podgorici, svi osumnjičeni u ovom postupku: oslobođeni su.

Inače, i za deportacije suđeno je samo izvršiocima i to nakon dugog pritiska slobodnih medija i nevladinih aktivista. Prema svjedočenjima, Vlada Mila Đukanovića, tačnije njeno Ministarstvo unutrašnjih poslova, izdalo je naredbu da se izbjeglice vrate u ratnu zonu – onima pred čijim su mačem pobjegli. Predstavnici crnogorskih pravosudnih organa nikada nijesu ni pomislili da za ovaj zločin sude nalogodavcima.

Crna Gora je zemlja bez pravde, kako je to davno definisao Milovan Đilas. Pravde neće biti sve dok je pravosuđe zarobljeno. A pravosuđe će biti zarobljeno sve dok ovom državom vlada njen ratni vođa.

Vlast Mila Đukanovića okrunjena je dvadeset devet godina nakon pohoda na Dubrovnik, na izborima 30. avgusta. Nije jasno, zašto neki antiratni aktivisti iz regiona sudbinu Crne Gore, pa čak i njen opstanak, poistovjećuju sa vlašću Mila Đukanovića. A upravo je suprotno: nema Crne Gore dok se ne obračuna sa najtamnijim sjenkama nedavne prošlosti.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Nova Vlada u Podgorici biće kod saveznika na ispitu i oko 5G tehnologije, jer Vašington tvrdi da kineske vlasti zloupotrebljavaju svoje kompanije, te da one nijesu bezbjedne sa sigurnosnog aspekta. Iz Ambasade Kine uzvraćaju da SAD nije izašao iz hladnoratovskog razmišljanja. Evropska komisija još je bez stava   

Crna Gora bi trebalo da 2022. godine uvede 5G tehnologiju, ali bi se moglo desiti da, pod pritiskom Vašingtona, zabrani pristup tržištu kineskim kompanijama. Iz američke ambasade su potvrdili da su o 5G razgovarali sa odlazećom Vladom, dok kineske diplomate u Podgorici očekuju da će Crna Gora donijeti samostalno odluku o tome. 

„Ambasada je razgovarala sa Vladom Crne Gore o saradnji u oblasti 5G tehnologije. Nastavićemo da sarađujemo sa Crnom Gorom na ovom i drugim srodnim pitanjima kako bismo podržali jačanje njene izuzetno važne infrastrukture“, odgovoreno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Ambasade SAD u Podgorici.

Da li će kineska tehnologija biti primijenjena prilikom uvođenja 5G, pored geopolitičkih pitanja, za Crnu Goru ima i dodatnu specifičnu težinu, jer bi znatno povećala upliv dalekoistočnog džina u domaću ekonomiju. Na najvećoj crnogorskoj investiciji, gradnji auto puta od Podgorice do Matešava, i izvođači i kreditori su kineske firme. Crna Gora je sa kineskom Exim bankom krajem 2014. godine ugovorila kredit od 944 miliona dolara. Računice koje su nedavno objavile “Vijesti”, pokazuju da će uz dodatne radove, kamate i kursne razlike ova obaveza narasti na 1,3 milijarde eura što je 39 odsto spoljnotrgovinskog duga. Brojni detalji ovog aranžmana još se tretiraju kao državna tajna, koja je bila nedostupna i dosadašnjem sazivu parlamenta.

Mobilne komunikacione mreže pete generacije (5G) predstavljaju jedan od najvažnijih segmenata u izgradnji digitalne ekonomije i digitalnog društva u narednoj dekadi. Značaj 5G mreža na ukupan razvoj ekonomije i društva su prepoznale sve razvijene zemlje svijeta. 

Neke od primjena su prenos podataka brzinama od gigabajti u sekundi (Gb/s), 3D video, „ultra high definition“ (UHD) multimedije, proširena realnost (jedna je od najsofisticiranijih platformi za prezentaciju virtuelne stvarnosti), pametne kuće/zgrade, pametni gradovi, automobili sa autonomnim upravljanjem, primjene u kritičnim situacijama (na primjer, urgentna medicina na daljinu), industrijska automatizacija i slično. Očekuje se i da 5G mreže budu osnova sistema vještačke inteligencije.

Administracija američkog predsednika Donalda Trampa tvrdi da kineske kompanije, koje dominiraju svojom 5G tehnologijom, prije svega "Huawei" osjetljive podatke i lične informacije predaju kineskoj službi bezbjednosti.

U posljednjih pola godine, SAD su sa više evropskih zemalja potpisale deklaracije o sigurnosti 5G, posljednju sredinom prošlog mjeseca sa Slovenijom. U Sporazumuma se eksplicitno ne pominju kompanije iz Kine, već se od potpisnica traži da ne koriste tehnologiju nepouzdanih kompanija.

Na sastanku u Bijeloj kući u društvu Trampa, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti potpisali su svako svoju verziju sporazuma u kojem je jedna od stavki i da  će obje strane zabraniti “upotrebu 5G opreme nepouzdanih prodavaca”,  a “gdje je takva tehnologija već prisutna, obje strane se obavezuju na njeno uklanjanje” uz očiglednu metu – kineski „Huawei“. Radio Slobodna Evropa objavila je da je prva bazna stanica 5G u Srbiji puštena u rad prošle godine i testirana preko uređaja kineske kompanije.

Sa državnim mobilnim operaterom Telekom Srbije, koji je vlasnik i M:tela u Crnoj Gori, "Huawei" ima i ugovor o izgradnji infrastrukture širokopojasnog interneta.

Dejan Vukobratović, redovni profesor na Katedri za telekomunikacije i obradu signala na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, kazao je za CIN-CG da je iz perspektive SAD jasno definisano ko su "nepouzdani proizvođači" (HRV - High Risk Vendors). "Američka federalna komisija za telekomunikacije (FCC) je 30. juna definisala 'Huawei' i 'ZTE' kao HRV,“ kazao je on. 

Iz kineske ambasade u Crnoj Gori su kazali za CIN-CG da poštuju svačije mišljenje, ali smatraju da istovremeno moraju imati sigurne dokaze prilikom iznošenja optužbi, u suprotnom će, smatraju, kritika jednostavno biti neutemeljena. 

„Hladni rat se završio, ali hladnoratovska logika razmišljanja i dalje ostaje u nekim, podstičući ih da zloupotrebljavaju koncept 'nacionalne bezbjednosti' neprestano objavljuju lažne vijesti i pokušavaju da koriste zabrinutost javnosti za tehničku bezbjednost da bi postigli svoje političke ciljeve. Ako je njihova logika održiva, sve dok je državni sistem drugačiji, sir i vino proizvedeni u ovoj zemlji takođe mogu biti otrovni,“ poručili su iz ambasade.

Osim više američkih kompanija,među kojima su “Sisko” i “Kualkom”, ovu tehnologiju razvija i švedski „Erikson“, finska „Nokia“, japanski „Fudžicu“ i „Panasonik“ i južnokorejski  „Samusng“ i „LG“, ali dominantnu ulogu u ovom trenutku u svijetu imaju kineske kompanije „Huawei“ i „ZTE“.

U odgovoru ambasade u Podgorici su istakli da je „Huawei“ privatna kompanija i da nije povezana sa kineskom vladom. 

„Činjenice su, da je tokom proteklih 30 godina, 'Huawei' razvio preko 1.500 mreža u više od 170 zemalja i regiona, i opsluživao je 228 kompanija iz 'Fortune 500' (godišnja lista najuspešnijih kompanija na svijetu) i više od tri milijarde ljudi širom svijeta. Do sada nijedna zemlja ili pojedinac nije iznio definitivne dokaze koji pokazuju da 'Huawei' predstavlja bezbjednosnu prijetnju,“ rečeno je za CIN-CG iz ambasade.

Iz kineskog diplomatskog predstavništva su istakli da je sa bezbjedonosnog stanovišta tehnologija njihova kompanija sigurna. Navode da, između ostalog, britanska vlada, njemačka Savezna kancelarija za bezbjednost informacije i Evropska komisija nijesu pronašle “backdoor” „Huawei-a“. U oblasti sajber bezbjednosti, „backdoor“ predstavlja metodu zaobilaženja bezbjednosnih kontrola kako bi se pristupilo kompjuterskom sistemu ili šifrovanim podacima. Oni mogu biti iskorišteni za napade. 

Zvaničnik NATO, potvrdio je za CIN-CG da zemlje članice redovno raspravljaju o prijetnjama i izazovima koji nastaju iz novih tehnologija, uključujući komunikacione mreže kao što je 5G. 

„'Huawei' ima bitan udio na tržištu komunikacionih tehnologija, a saveznice moraju da razmotre bezbjednosne posljedice koje to može da ima. Pojedine države članice su javno izrazile zabrinutost zbog tehnologije 'Huawei-ja'. NATO ozbiljno shvata zabinutost saveznica. To se ne odnosi na neku određenu zemlju ili kompaniju, ali zahtijeva od NATO saveznica da sprovedu detaljnu procjenu rizika i ranjivosti, uključujući da identifikuje i ukloni sajber prijetnje, kao i posljedice stranog vlasništva, kontrole ili direktnog investiranja,“ kazao je on.

Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) raspisala je početkom jula 2020. godine tender za izradu  Studije o strategiji uvođenja 5G mobilnih komunikacionih mreža u Crnoj Gori. Očekuje se da će dokument biti završen početkom sljedeće godine. Cilj je da se identifikuju tehnološki, regulatorni, bezbjednosni, spektralni i strukturalni izazovi, ograničenja i barijere za uvođenje 5G mobilnih mreža, razvoj nfrastrukture i ponude odgovarajuća rješenja, kako bi se omogućilo komercijalno uvođenje do kraja 2022. godine.

„Na temelju preporuka studije, uz uvažavanje usvojenih standarda i najbolje prakse, definisaće se osnovni principi koje treba da zadovolji infrastruktura i elementi budućih 5G mobilnih mreža kako bi se bezbjedonosni rizici po ljude, privredu, procese, kritičnu infrastrukturu i povjerljive podatke sveli na minimum,“ kazao je za CIN-CG izvršni direktor EKIP Darko Grgurović. 

Agencija će se, dodao je on, po pitanju sigurnosti 5G mreža voditi prije svega smjernicama Evropske unije.

Jedan od portparola Evropske komisije (EK) kazao je za CIN-CG da se „moramo postarati da su 5G mreže sajbersigurne i otporne na rastuće sajber prijetnje i incidentne“. 

„To je naročito važno za ključne infrastrukture kao što su energetski, saobraćajni, finansijski i zdravstveni sektor,” kazao je sagovornik iz Brisela.

Zemlje člance su radile zajedno sa EK i Agencijom za bezbjednost mreža i podataka (ENISA) na paketu instrumenata osmišljenjih da efikasno odgovore na velike rizike 5G mreže, kao što je hakovanje, špijunaža i sabotaža.

Povodom “Huaweija” i američke kampanje, portparol EK je kazao da nemaju stav o pojedinačnim kompanijama.

“Ove mjere se odnose na sve, bez targetiranja bilo kojeg naročitog aktera ili zemlje. Svako ko se pridržava naših pravila može pristupiti evropskom tržištu. Imajući u vidu rečeno, zemlje članice EU imaju pravo da odluče da li da isključe kompanije iz svojih tržišta iz razloga nacionalne bezbjednosti”, kazao je portparol EK za CIN-CG.

Zbog korone, mnoge zemlje članice EU su tražile da se odlože aukcije za 5G mobilne mreže, koje su bile planirane za ovo ljeto, za kraj godine ili za narednu.

CIN-CG iz Brisela saznaje da se o pitanju 5G tehnologije sa crnogorskom delegacijom raspravljalo u nadležnom pododboru za stabilizaciju i pridruživanje, vezanom za oblast inovacija, ljudskih resursa, informacionog društva i socijalne politike. Više informacija o tome za sada je nedostupno. 

Profesor Vukobratović istakao je da Evropska komisija nema nadležnost nad sigurnosnim politikama zemalja članica, ali iako je ovo pitanje ostavljeno članicama, donijete su dosta jasne preporuke. 

„Generalno, posebno se naglašava potreba za diversifikacijom opreme i izbegavanje oslanjanja na jednog proizvođača naročito ako spada u HRV kategoriju. Cio proces se prati na nivou EU i periodično se donose izveštaji o tome koliko koje zemlje napreduju u implementaciji preporuka,“ kazao je on za CIN-CG.

Ostale države, prema njegovim riječima,  različito se odnose prema ovom pitanju. U Velikoj Britaniji, nadležno tijelo koje daje preporuke Nacionalni centar za sajber bezbjednost (NCSC) je u svojim dokumentima kao HRV posebno istaklo „Huawei“, iako je kao takav označen i „ZTE“. Generalno pravilo iz ovog izveštaja je da procenat opreme u različitim segmentima mrežne infrastrukture uglavnom ne bi trebalo da prelazi 35 odsto opreme HRV proizvođača.

Po spremnosti na 27. mjestu

Crna Gora je među 40 evropskih zemalja na 27. mjestu po spremnosti za 5G mrežu, ispred mnogih zemalja članica EU kao što su Grčka, Hrvatska, Bugarska, Rumunija i Slovačka. 

To pokazuju podaci koje su CIN-CG-u dostavili iz „inCITES Consulting“, konsultantske kompanije specijalizavane za informaciono-komunikacione tehnologije sa sjedištem u Luksemburgu.

„inCITES Consulting“ je prethodno objavio Indeks spremnosti Evrope za 5G, po kojem je najbolje pripremljena evropska zemlja za primjenu Finska, a najlošija Bosna i Hercegovina.

Crna Gora nije bila uključena u Indeks, jer u tom trenutku nije bilo dovoljno podataka da bude dio studije.

Indeks analizira šest faktora koji su identifikovani kao ključni za razvoj i usvajanje 5G: infrastruktura i tehnologija, regulativa, inovacione mogućnosti, ljudski kapital, profil zemlje i potražnja.

Crna Gora se dobro pokazala kada se uporedi sa drugim istočnoevropskim i balkanskim državama, navodi se u ocjenama „inCITES Consulting“ koje je dobio CIN-CG, a koje će biti uključene u sljedećem indeksu.

Grgurović: Kakva korona, kakvo čipovanje

Kao i svaka druga nova tehnologija, i 5G sa sobom nosi potencijalne rizike od štetnih posljedica,a za nju se i vezuju brojne teorije zavjere.

Direktor EKIP-a kazao je za CIN-CG da razne teorije o navodnoj štetnosti 5G i skrivenim namjerama nemaju naučno utemeljenje. 

„Posebno su neutemeljene teorije o navodnoj povezanosti širenja pandemije korona virusa sa instalacijom 5G mobilnih mreža ili namjeri 'svjetskih moćnika' da iskoriste vakcinaciju protiv novog koronavirusa za masovno 'čipovanje' ljudi, kojim bi preko 5G mobilnih mreža ostvarili kontrolu nad njihovim umom i tijelom,“ kazao je Grgurović.

On ističe da u stručnim i naučnim krugovima postoje nedoumice o uticaju elektromagnetnog (EM) zračenja koje generišu bazne stanice i korisnički terminali 5G mobilnih komunikacionih mreža na životnu sredinu i zdravlje ljudi.

„Buduće 5G mobilne mreže će zahtijevati znatno gušću prostornu distribuciju baznih stanica, uključujući i instalaciju baznih stanica unutar objekata gdje ljudi borave, u nekim scenarijima potpuno drugačiji način korišćenja mreže (veliki broj povezanih uređaja u neposrednom životnom i radnom okruženju, mrežni interfejsi koji se nose uz ili se implantiraju u ljudsko tijelo i dr.) i upotreba tehnike beamforming-a kod koje se dijagram zračenja antene dinamički mijenja u zavisnosti od pozicije korisnika u odnosu na baznu stanicu,“ kazao je on. Jedna od nepoznanica, ističe, vezuje se i za korišćenje radio-frekvencija iz opsega milimetarskih talasa, koji se prvi put koriste za ove primjene. 

Nejonizujuća priroda zračenja koje generišu bazne stanice i terminali 5G mobilnih mreža, kaže on, ostaje identična kao u mrežama prethodnih generacija. 

„…Nije realno očekivati značajno drugačije efekte izlaganja zračenju 5G mobilnih mreža od efekata koje imamo kod postojećih mobilnih mreža, ako su poštovane propisane norme i ako se u korišćenju pridržavamo propisanih preporuka,“ kazao je Grgurović. 

S obzirom da u Crnoj Gori 5G mobilne mreže neće biti u komercijalnoj upotrebi prije 2022. godine, Grgurović vjeruje da će do tada biti sve znatno jasnije.

Telekom kreće od „Eriksona“ i „Nokie“

Iz Crnogorskog Telekoma ističu da u prvim fazama implementacije, 5G tehnički nije samostalna mreža već podrazumijeva nadograđivanje novih funkcionalnosti na postojeću 4G.

„Budući, dakle, da u prvoj fazi slijedi nadgradnja postojeće 4G mreže, Telekom će koristiti tehnologiju koja je već implementirana od strane postojećih partnera, i to kompanije Nokia (Finska) u dijelu jezgra mreže, i kompanije Ericsson (Švedska) u dijelu antenske (RAN) mreže,“ kazao je za CIN-CG Matija Otašević.

On je kazao da će Telekom nastaviti da slijedi "strategiju više dobavljača", kako bi se izbjegla zavisnost od pojedinačnih proizvođača.

Telekom je u julu pustio u rad novi Data centar, zbog toga što rastu količine podataka koje treba skladištiti i procesuirati.

“Zbog toga će novi Data centar u budućnosti imati ključnu ulogu u implementaciji svih novih tehnologija, pa i kada je riječ o implementaciji tehnologija baziranih na mreži pete generacije,“ istakao je Otašević.

Iz Telenora Crne Gore su poručili da će strogo poštovati međunarodne standarde i crnogorsku regulativu u ovoj oblasti.

„Model razvoja i uvođenja 5G tehnologije treba definisati zajedno sa regulatorom i svim relevatnim društvenim akterima. Izbor odgovarajućeg pružaoca usluga zavisiće, između ostalog, i od njegove sposobnosti da ispuni stroge standarde bezbjednosti i kvaliteta koje zahtijevamo,“ kazala je portparolka Telenora Emilija Rabrenović.

Iz M:tel-a čiji je vlasnik Telekom Srbije nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o uvođenju tehnologije 5G.

Rađenović: Pratiti šta radi EU 

Marin Rađenović, stručnjak za informacione tehnologije i potpisnik platforme Crno na bijelo ispred vladajuće URA-e, kazao je da je za Crnu Goru bitno da vidi šta „zemlje EU rade i ispratimo njihov odgovor na to“. 

„Koliko sam upoznat, većina zemalja EU nije zabranila 'Huawei', ali i da jeste tu je 'Ericsson' sa svojom 5G opremom,“ kazao je on za CIN-CG.

On je kazao da uvijek postoji mogućnost da je uređaj sigurnosno kompromitovan voljno ili nevoljno i da se tu javlja i mogućnost za zloupotrebu. 

„Dešavalo se da kineski mobilni uređaji imaju sigurnosne rupe koje su se pojavile iz nehata. Zašto iz nehata? Pa zato što kineska vlada ima tzv "Great Wall Of China" ili kineski firewall koji funcioniše nad kompletnim internetom u zemlji. Da bi se lakše kontrolisao protok podataka između uređaja, konekcija je često neenkriptovana. E sad, kad kineski uređaji dođu na zapadno tržište, gdje je konekcija obavezno enkriptovana, postoji zloupotrebe man-in-the-middle (MITM) napadom,“ kazao je on.

MITM napad se dešava kada se neautorizovani entitet „ubaci“ između dva sistema koja međusobno komuniciraju. Pojednostavljeno, to je moderna verzija prisluškivanja.

On vjeruje da za Crnu Goru razvoj 5G, može imati poseban značaj u telemedicini.

„Baš zbog nedostatka kadra, a i bolnica, doktor iz neke druge zemlje bi preko robota mogao da izvrši operaciju u Crnoj Gori,“ naveo je jedan od primjera Rađenović.

Miloš RUDOVIĆ

U odluci koju je potpisala direktorica ASK Jelena Perović, navodi se da Nebojša Obradović nakon ostavke nije dvije godine prijavljivao imovinu

Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je bivši direktor Direkcije za željeznice Nebojša Obradović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije.

Poslije ostavke na mjesto direktora u februaru 2018, Obradović je bio dužan da jednom godišnje u sljedeće dvije godine dostavlja imovinske kartone. U odluci koju je potpisala direktorica Agencije Jelena Perović, navodi se da on to nije uradio

Agencija je slučaj protiv člana Glavnog odbora Socijaldemokrata pokrenula sredinom avgusta na osnovu pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). CIN-CG je tada pitao Agenciju da li je pokretala postupak protiv njega i poslovnog direktora SD-a Emila Durumbašića zbog sumnje da nisu ispunili zakonske obaveze poslije odlaska sa funkcija.

Njih dvojica su akteri “Ramade”, afere koja je dobila ime po istoimenom hotelu gdje je održan partijski skup SD-a plaćen iz državne kase. Obradović je zbog zloupotrebe položaja u ovom slučaju osuđen na tri mjeseca robije, ali je kazna preinačena u uslovnu.

On je 25. avgusta Agenciji kazao da nije bio upoznat sa zakonskim propisima i da ga niko nije inforisamo da prema toj instituciji ima obaveze nakon prestanka funkcije. U odgovoru je dodao da je kao javni funkcioner redovno dostavljao imovinske kartone, te “da se od dana prestanka funkcje njegova imovina nije značajno promijenila”, da nema nikakav razlog da ne dostavi karton i da je to učinio dan ranije.

U odnosu na posljednji dostupni imovinski karton iz 2018. godine, Obradović je prijavio da je njegova porodica postala vlasnik djelova jednog stana, dvije vikendice i velikog zemljišta.

Agencija je početkom septembra Obradoviću uputila obavještenje o rezultatima ispitnog postupka i dala mu priliku da se na njih još jednom izjasni.

Uvidom u povratnicu Pošte, utvrđeno je da je dostava uredno izvršena Obradoviću.

“Na osnovu navedenog proizilazi da je Nebojši Obradoviću dato pravo da se izjasni o rezultatima ispitnog postupka, ali da imenovani svoje pravo nije iskoristio”, navodi se u odluci koju potpisuje direktorica.

Kazna za kršenje zakona kreće se od 500 do 2.000 eura.

Miloš RUDOVIĆ 

U Pljevljima, Beranama i Petnjici žensko učešće u politici i mjestima gdje se odlučuje je nedovoljno, ponegdje tek u tragovima. One koje dolaze iz nacionalnih manjina još se suočavaju sa brojnim predrasudama

,,Muškarci teško prihvataju da bude više žena na mjestima odlučivanja. Čak iako neke od njih dospiju do tih funkcija, zbog zakonski propisanog učešća žena u političkom i društvenom životu, favorizuje se mišljenje muškarca”.

U to je uvjerena koordinatorka Ženske organizacije Feniks u Beranama Fatima Međedović-Begović.

To pravilo važi, smatra ona, i kad je riječ o zastupljenosti pripadnica manjinskih naroda.

,,No, žene polako, ali sigurno žele da su primjećene, vidljive, jer imaju znanje, racionalnost pri odlučivanju i senzibilnost”, kaže Međedović-Begović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Opštine Pljevlja, Berane i Petnjica ne odudaraju od ostatka lokalnih uprava na sjeveru Crne Gore u političkoj participaciji žena, a posebno onih koje dolaze iz nacionalnih manjina. Njihovo učešće na mjestima odlučivanja je nedovoljno, a ponegdje tek u tragovima – pokazalo je istraživanje CIN-CG-a.

Sporije nego u drugim djelovima države, izgleda, žene uspijevaju da nametnu svoju inicijativu i u sferi građanskog aktivizma. Nevladina organizacija Fatime Međedović-Begović tek je jedna od svega četiri koje se bave ženskima pitanjima, među ukupno 192 NVO registrovanih na području Berana.

Ni nakon više poziva i mejlova upućenih Opštini Berane, CIN-CG nije dobio odgovore na pitanja o položaju žena u političkom životu ovog grada. Prema podacima dostupnim na sajtu Opštine, u Skupštini od 35 mjesta 11 zauzimaju žene, od kojih samo jedna pripadnica manjinskih naroda. U rad šest skupštinskih odbora, uključeno je osam žena. Tri su predsjednice odbora, za statut i propise, finansije, privredu i razvoj, kao i za društvene djelatnosti. Zanimljivo je da u Odboru za statut i propise ima najviše žena i tek jedan muškarac, a da nema nijedne u radnim tijelima za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost, kao i za međuopštinsku i međunarodnu saradnju. Na predsjedničkom i sekretarskom mjestu u Skupštini su muškarci.

Fatima Međedović-Begović kaže da je, prema njenim saznanjima, samo jedna žena iz nacionalnih manjina na mjestu sa kog može da donosi odluke - direktorica Doma zdravlja dr Zuhra Hadrović.

,,Žene iz manjinskih naroda, Muslimanke-Bošnjakinje iz Berana, dolaze do
izražaja u političkom ili društvenom životu zavisno od toga ko je na vlasti. Ne obraća se pažnja na sposobnost i želju mladih, fakultetski obrazovanih žena. Manjka i njihovo zapošljavanje”, napominje Međedović-Begović.

U Lokalnom planu aktivnosti za razvoj rodne ravnopravnosti u Beranama za period od 2019. do 2022. godine, navodi se da je, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori, još u decembru 2008. godine potpisan memorandum sa deset opština. To je, između ostalog, podrazumijevalo i imenovanje Savjeta za rodnu ravnopravnost, kao skupštinskog tijela. Kancelarije sa ovim ciljem formirane su u šest opština. Jedna od njih je i Berane gdje takvo tijelo postoji od 2011. godine. Na sajtu opštine piše da je predsjednica Spomenka Ćalović, koja je i jedna od odbornica. Ni iz ovog Savjeta nisu odgovorili na pitanja CIN-CG o zastupljenosti žena u organima odlučivanja.

U pomenutom planu navode se obeshrabrujući rezultati istraživanja - građani nisu dovoljno upoznati sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, kao ni sa planom da se ona postigne.

,,Nedostatak podrške porodice i sredine, neodlučnost, strepnja da se ne bude meta neosnovane i nedolične kritike, samo su neki od razloga zašto se žene u Beranama teško odlučuju za učešće u političkom životu. Ukoliko su ispred partija i uključene, pribjegava se metodima poslušnosti prema muškarcima. U tome se gubi i ženska solidarnost, što muškarci koriste”, objašnjava Međedović-Begović.

Na nizak nivo zastupljenosti žena u pojedinim segmentima lokalne vlasti u Pljevljima, poput Službe zaštite i spašavanja i Komunalne policije, ukazuje u razgovoru za CIN-CG sekretarka Sekretarijata za opštu upravu Amra Strujić.

U organima, posebnim i stručnim službama Opštine Pljevlja, prema njenim podacima, od ukupno 245 zaposlenih, 125 je službenica. Pripadnica manjinskih naroda među njima je svega dvadeset.

,,Skupština Opštine Pljevlja ima ukupno 35 odbornika, od čega je 10 žena. Od 11 skupštinskih radnih tijela, sedam je skupštinskih odbora i četiri savjeta. Samo jedna odbornica je predsjednica odbora, a ista situacija je i kada je riječ o savjetima”, navodi Strujić.

Od 16 organa, posebnih i stručnih službi, koje organizaciono postoje u Pljevljima, u sedam rukovode žene. One obavljaju poslove visoko-rukovodnog kadra, a među njima su tri pripadnice manjinskih naroda.

Služba Skupštine opštine Pljevlja ima 11 zaposlenih. ,,Službom rukovodi sekretarka i pripadnica je manjinskih naroda, a od preostalih 10, osam je službenica, među njima i jedna pripadnica manjinskih naroda“ - podaci su Amre Strujić.

,,Vrlo malo žena sa sjevera je uključeno u društveno-politički život. Kada su u pitanju pripadnice nacionalnih manjina, njihovo učešće je više bazirano na lokalnom nivou, kroz NVO sektor i sličan društveni angažman. Predrasude sa kojima se susreću žene koje bi da daju svoj doprinos društvu kroz politički angažman su prije svega ustaljeno mišljenje da je politika primarno muški posao. Emanicipacijom, iako usporeno, polako se borimo za to da žena ne bude samo “u kući”, već i aktivna učesnica u procesu donošenja odluka”, kaže za CIN-CG Sandra Milićević, diplomirana pravnica i jedna od polaznica obuke za osnaživanje žena za doprinos društvenoj koheziji u okviru regionalnog programa Dijalog za budućnost.

U Petnjici, iz koje, takođe, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG, prema podacima sa sajta opštine, u lokalnom parlamentu od 31 odborničkog mjesta deset zauzimaju žene. Cjelokupan saziv čine pripadnici nacionalnih manjina, Bošnjaci i Muslimani, koji u ovom gradu čine većinu stanovništva. Sve važne funkcije, od predsjednika opštine i skupštine, pa sve do glavnog administratora - rezervisane su za muškarce. Ženama su, simbolično, pripala samo tri predsjednička mjesta radnih tijela u odborima za statut i propise, za društvene djelatnosti, kao i za rodnu ravnopravnost.

Petnjičanka i predsjednica Foruma mladih SDP-a Amina Cikotić smatra da je u opštinama na sjeveru, a posebno u njenom mjestu, jako mala zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja, i da je to jedan od razloga zašto je teško doći do zvaničnih podataka o tome.

,,Osim u Gusinju, nemamo žena na mjestu predsjednica opština u ovom trenutku. Lokalna samouprava je svjesna da nije pohvalno što nemaju pripadnica manje zastupljenog pola na rukovodećim pozicijama, imajući u vidu da ima onih koje su jako obrazovane, spremne i sposobne, a da, pritom, ne mogu doći do izražaja. Još nismo spremni da se kao društvo za to suštinski zalažemo”, navodi Cikotić.

Iako se većina političkih partija programski zalaže za rodnu ravnopravnost žena i njihovu veću uključenost u politički život i odlučivanje, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ona ocjenjuje da praksa to ne potvrđuje.

,,Kao partija, SDP se može pohvaliti podrškom ženama u tom smislu, imajući u vidu da smo imali predsjednicu Opštine Kolašin iz naših redova, kao i to da imamo predsjednicu partije i predsjednicu Foruma mladih”, kaže ona.

Fatima Međedović-Begović ističe da žena koja ima obaveze na poslu i u
porodici, bez preduslova koji bi joj sve to olakšali, kao što je rad vrtića u dvije smjene i slično, lako odustaje od političkih aktivnosti.

,,To je velika šteta. Muškarci imaju čudan moto za uključenje žena u politiku - Da li su sposobne? Ko pita za mušku sposobnost, po svakom pitanju, onda kada se odluče da se bave politikom? Pojedinci to čine bez mjere i etičkog kodeksa”, ističe koordinatorka Feniksa.

Jedan od većih problema sa kojim se žene na sjeveru suočavaju, prema ocjeni Cikotićeve, jeste ukorijenjeno shvatanje da žena mora odgajati djecu i biti posvećena porodici, te da za nju nije da se bavi politikom.

,,Žena se smatra nejakom i nedovoljno spremnom da donosi političke odluke. Na taj način je njeno samopouzdanje poljuljano, a želja za takvim životom smanjena. Zbog toga je jako važno raditi na njihovom ohrabrivanju, podršci i motivaciji da pokažu svoje sposobnosti”, kaže ona.

Na prisustvo žena u političkom životu, prema mišljenju Sandre Milićević, utiču faktori prije svega lične prirode: ,,Pored toga, na tu odluku utiču i postojeći politički faktori, broj stranaka u predstavničkim tijelima, broj kandidata na izbornim listama, iako se sada političke partije zalažu za veću zastupljenost žena na listama, što je i neophodno za demokratičnost jednog društva…”.

Da bi se unaprijedio položaj žena u političkom životu, prema ocjeni Fatime Međedović-Begović, treba obezbijediti više edukacije i obuke.

,,Potrebno je da žene javno iskažu svoj stav i mišljenje. Neophodno je da stvorimo infrastrukturu za mlade, talentovane majke da se uključe, ne samo u politiku, već u svaki oblik javnog djelovanja. Velika podrška je potrebna i od porodice. Ali i od žene - ženi. Bez promjene svijesti i shvatanja da politika znači svakodnevni život, nema napretka. Predrasude i patrijarhalna sredina koče žene da se što aktivnije uključe u politički život sredine. Treba stati na kraj plemenskim vezama i dati šansu sposobnim, samosvjesnim, ženama sa stavom”, kaže  Međedović-Begović.

Andrea JELIĆ

Da li ste novinar ili medijski radnik koji pametni telefon koristi samo za pozive i slanje poruka? Mobilni telefon je mnogo više od uređaja za komunikaciju - to je fotoaparat, kamera, diktafon i uređaj za montažu fotografija i videa.

Sa odgovarajućim veštinama koje je lako naučiti pametni telefon pruža sve što je potrebno za kompletnu proizvodnju moćnih novinarskih priča.

Thomson Media Vas poziva na besplatni početni onlajn kurs mobilnog novinarstva tokom kojeg ćete kroz praktične vežbe naučiti kako da pravite moćne fotografije, snimate audio i video zapisa, te montirate novinarske priče na mobilnom telefonu. 

Naučićete da razmišljate kao mobilni novinar koji koristi svoj pametni telefon i novostečene veštine za samostalnu proizvodnju kvalitetnih medijskih sadržaja. 

NAUČIĆETE

• Osnove mobilnog novinarstva i njegove prednosti.
• Kako preuzeti kontrolu nad kamerom svog mobilnog telefona.
• Kako snimiti kvalitetne fotografije, audio i video zapise sa pametnim telefonom.
• Kako montirati novinarske priče besplatnim aplikacijama na mobilnom telefonu.

Ovaj onlajn kurs je razvijen u skladu sa pristupom kombinovanog učenja koji je razvila organizacija Thomson Media, a koji omogućava polaznicima da kurs pohađaju sopstvenim tempom. Biće potrebno otprilike četiri sata da ga završite, a oni koji to uspešno učine dobiće sertifikat i mogućnost da učestvuju u naprednoj onlajn obuci o mobilnom novinarstvu. Ovu onlajn radionicu vode naši stručnjaci koji će u poslednjoj fazi učenja biti mentori učesnicima  prilikom proizvodnje medijskih sadržaja.

Onlajn kurs je pripremio naš glavni regionalni trener Aleksandar Manasiev, iskusni novinar i urednik digitalnog medija Vidi Vaka. Kao njegov specijalan gost pojavljuje Glen Mulcahy, pionir mobilnog novinarstva koji zagovarao i inspirisao rast mobilnog novinarstva širom sveta.

Prijavite se: steknite sertifikat Thomson Fondacije i postanite mobilni novinar pod našim mentorstvom!

Link na stranicu gde se možete registrovati, a potom i upisati na kurs: Mobilno novinarstvo - početni kurs

Za više informacija o onlajn kursu mobilnog novinarstva i projektu u okviru kojeg se sprovodi kontaktirajte Maju Vasić-Nikolić putem e-maila na majavn@thomsonfoundation.org. 

Onlajn kurs mobilnog novinarstva sprovodi Thomson Media u okviru projekta  Podizanje kvaliteta vesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj,  koji implementira BIRN Hub u partnerstvu sa Thomson Media gGmbH, Međunarodnom federacijom novinara, Unijom evropskih emitera, Centar za istrazivačko novinarstvo Crne Gore, Centralnim evropskim univerzitetom Medijska asocijacija Jugoistočne Evrope, Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika Makedonije i organizacijama BIRN Albanija i BIRN Srbija.

Ovaj projekat se realizuje uz podršku Evropske unije kroz Program treninga i podrške poboljšanju kvaliteta i profesionalizma u novinarstvu.