Brojni korisnici aplikacije Profit App uplatili su sredstva kako bi dobili povoljniji status i veću zaradu. U više slučajeva to se nije ostvarilo, a umjesto novca sada im se nude akcije koje bi, prema tvrdnjama menadžmenta, trebalo da donesu profit, ali tek za dvije godine. Jedna korisnica je zbog toga pokrenula sudski spor i dobila  više desetina hiljada potraživanja od firme koja se hvali inovacijama

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

,,Prihvatio sam poziciju presjednika u Profit App, i za to platio 12.000 eura”, kaže Lukas (pravo ime poznato redakciji), koji je doputovao u Crnu Goru iz jedne zemlje Evropske unije (EU), kako bi pokušao da vrati uloženi novac jer tvrdi da od pozicije predsjednika nije imao nikakve koristi, iako je to bilo obećano. Firma Profit App je registrovana u Podgorici kao start up, a ima ekspoziture u više zemalja okruženja i EU. Lukas se vratio nezavršenog posla i uz nova ubjeđivanja menadžmenta da će ne samo doći do uloženog novca, nego i do profita.

Profit App ima istoimenu aplikaciju koja omogućava povrat dijela novca pri kupovini. Reklamirano je i da članovi (korisnici) novac od povrata mogu da upotrijebe za dalju potrošnju – u istoj ili nekoj drugoj prodavnici, a obećavano je i da će od skupljenog moći da platiti na primjer račun za struju ili ustupiti novac nekom drugom. Međutim, u praksi sada nije tako.

Ovu aplikaciju na mobilnim telefonima ima preko 130.000 ljudi. Najviše u Srbiji 66.000, potom u Crnoj Gori 53.000, Sjevernoj Makedoniji 2.709, Sloveniji 2.107, Bosni i Hercegovini (BiH) 2.097 i Hrvatskoj 1.676.

Članovi Profit App-a u Crnoj Gori su do 2024. godine mogli preko ove aplikacije direktno plaćati robu i usluge, dok je danas moguće isključivo sakupljati bodove.

Lukas je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao da je ovu aplikaciju počeo da koristi prije nekoliko godina i ostvaruje popuste ili povrat dijela novca u određenim radnjama i trgovinama. Nakon nekog vremena stupio je i u kontakt sa predstavnicima kompanije pa mu je, tokom 2023, ponuđena takozvana president pozicija u okviru sistema. Ova pozicija mu je predstavljena kao status sa unaprijed izgrađenom mrežom korisnika, posebnim bonusima i mogućnošću ubrzanog povraćaja uloženih sredstava, profita, kao i sticanje posebnih Non-Fungible Token (NFT) “zlatnih“ pozicija, koje je navodno mogao da prenese na članove porodice, koje su takođe trebalo da donesu značajne benefite.

Na osnovu takvih obećanja, Lukas je prihvatio ponudu i zaključio ugovor kojim se obavezao da uplati 12.000 eura, što je uradio od marta do jula 2023, u više rata.

Prema njegovim navodima, nakon izvršenih uplata iako je prošlo više godina nijesu ostvareni benefiti koji su mu predstavljeni. Navodi da obećana mreža korisnika nije funkcionisala na način na koji je prethodno objašnjeno, da su informacije o daljem razvoju sistema bile nejasne i kontradiktorne, kao i da mu ponuđene NFT pozicije nijesu omogućavale prava koja su mu bila predstavljena.

Lukas je zbog toga zatražio raskid ugovora i povraćaj uplaćenih sredstava. Umjesto toga, dobio je poklon akcije koje će, kako su mu nedavno obećali, moći da valorizuje tek za dvije godine.

Redakcija je imala uvid u dokumentaciju koju je Lukas dostavio, uključujući ugovor i prateću korespondenciju.

Iz Profit App-a kažu da ovakve situacije nijesu neuobičajene, te da je do sada preko 10 ljudi zatražilo povrat svojih investicija. Tvrde i da su svima izašli u susret.

Većinski vlasnik i izvršni direktor Profit App-a je Vojin Rašković, on ima 60 odsto udjela, a po pet odsto ima još osam osoba. U razgovoru sa novinarima CIN-CG Rašković i njegovi saradnici tvrdili su da članovi mogu da povrate uloženi novac, ako im se obrate. ,,Investitori mogu da povrate svoja ulaganja u skladu sa zakonom, a jedan od načina je svakako prodaja akcija. Bord direktora je uvjek spreman da razmotri i bilo koji drugi zahtjev, ukoliko postoji zakonski osnov’’, kaže Rašović.

,,Svi zahtjevi, koji su bili zakonski utemeljeni, su od strane našeg društva pozitivno riješeni. Trenutno postoje određeni koji su u procesu rješavanja i kojima se bavi naš pravni tim’’, dodaje većinski vlasnik ove firme.

Sudsko poravnanje

“Ja nijesam jedini koji potražuje ulaganja zbog neispunjenih obećanja”, kaže Lukas. U Crnoj Gori i regionu ima još osoba koje su uložile novac u ovu kompaniju, a sada ga osim putem akcija, ne mogu povratiti. O tome svjedoči i odluka Osnovnog suda u Podgorici, iz 2024. godine.

CIN-CG je kroz javno dostupne sudske registre identifikovao sudski predmet u kojem se kao tužilja pojavljuje N.K, a kao tuženi Profit App International A.D. Podgorica i njegov zakonski zastupnik Vojin Rašković.

Sud je utvrdio da je kompanija Profit App ostala dužna N. K. ukupno 36 hiljada eura, uključujući glavnicu i zakonske zatezne kamate. Rješenjem je naloženo da se dug isplaćuje u ratama, što je i urađeno.

Profit App funkcioniše kao međunarodni sistem povezanih pravnih subjekata, čije su sjedište i vlasnička centrala u Podgorici.

U Crnoj Gori prema Opštim uslovima poslovanja Profit App sistema, strukturu čine dvije osnovne kompanije. Profit App d.o.o. Podgorica je operativna kompanija i master franšiza za Crnu Goru. A Profit App International Akcionarsko Društvo (A.D.) Podgorica je firma vlasnik digitalne platforme, aplikacije i organizator sistema. Rašković i u drugoj firmi ima najveći udio akcija, 41 odsto, i predsjednik je Odbora direktora, a izvršni direktor je Aleksandar Anđušić, koji ima i pet odsto akcija.

Kompanija Profit App International A.D. ima svoje ćerke firme sa 100 odsto vlasništvom u Sloveniji, Austriji i Srbiji. Takođe, tvrde, Profit App International A.D. ima djelimično vlasništvo u kompanijama u Mađarskoj, BiH i, a još jedna i u Srbiji. ,,U skladu sa našim novim poslovnim kursom koji smo zauzeli i postavljanjem ciljeva, kompanije u Srbiji, BiH i  Mađarskoj su u postupku restrukturiranja'', kazali su iz Profit App-a.

U Opštim uslovima je precizirano da Profit App International A.D. daje master franšize za pojedine države, dok te franšize dalje mogu angažovati lokalne igrače koji mogu da uvodu partnerske kompanije u sistem.

Od MLM modela do evropskog tržišta

Iz Profit App-a objašnjavaju da su oni start-up i da su 2020. godine krenuli u poslovanje po multi-level marketing model (MLM), što su kasnije promijenili. MLM je sistem mrežne prodaje u kojem učesnici zarađuju od regrutovanja novih članova.

,,Na samom početku smo imali podršku mnogih koji su prepoznali našu viziju i misiju, te smo smatrali važnim da nagradimo svakoga ko nas je podržao poklon akcijama. Uzimamo u obzir da su pojedinci nestrpljivi, ali vjerujte da niko nije nestrpljiviji od nas koji vrijedno i predano radimo na ovom projektu već godinama, i želimo da što prije poslovno, a samim tim i finansijski zaživi’’, navodi Rašković za CIN-CG.

Prije dvije godine, u cilju ulaska na EU tržište, ova kompanija, kažu iz uprave, u potpunosti mijenja poslovni sistem – ukida MLM poslovanje i preorjentisala se na Fintech - primjena tehnologije u pružanju finansijskih usluga.

,,Ovakav prelaz, ma koliko bio bolan i usporavao određene procese, pokazao se kao pravi put u našoj transformaciji u ozbiljnu Fintech kompaniju. Sam prelaz je podrazumijevao transparentnu i jasnu komunikaciju sa svim zainteresovanim stranama. Nekadašnji povlašćeni korisnici, u okviru MLM strukture, sada su vlasnici određenog dijela akcija’’, navodi Rašković i kaže da je tu i došlo do raskoraka sa dijelom pređašnjih ulagača koji su imali očekivanja da se njihov novac valorizuje na brži način.

Napominje i da zbog novog modela novac akcionara sada zavisi isključivo od uspjeha kompanije. ,,Svaka druga očekivanja za povraćaj sredstava nijesu u skladu sa funkcionisanjem bilo kog akcionarskog drustva’’, objašnjava Rašković.

Dodaje da su u EU postali autorizovan distributer elektronskog novca, dobivši dozvole od strane institucije za elektronski novac na teritoriji EU.

Prihodi firme gotovo nestali, rashodi ostali visoki

Zvanični finansijski izvještaji Profit App International A.D. pokazuje nagli pad prihoda 2024. u dijelu sistema i izraženu nelikvidnost. Iz ove kompanije međutim tvrde da je 2024. bila razvojna godina tokom koje su kreirali nova tehnološka rješenja.

Zvanični finansijski izvještaji pokazuju da je Profit App International A.D. u 2024. godini ostvario manje od osam hiljada eura prihoda od prodaje, u odnosu na više od 356.000 eura u 2023. godini, što predstavlja pad od gotovo 98 odsto. Kompanija je 2024. završila sa gubitkom od 668 hiljada eura. Zanimljivo je da su troškovi zarada i ostali lični rashodi porasli sa 98.000 u 2023. na 228 hiljada u 2024. godini i pored enormnog pada prihoda od prodaje.

Druga firma iz sistema - Profit App Podgorica u 2024. godini ostvarila je, međutim, gotovo pola miliona eura prometa i poslovala sa dobitkom.

Iz Profit App-a objašnjavaju da su finansijski bilansi ovakvi jer sav novac ide u skupo tehnološko održavanje i ulaganja u nova tržišta, posebno ona u zemljama EU, za koja su, kako tvrde, dobili sve neophodne dozvole.

,,Priroda našeg projekta je takva da su stalna ulaganja neophodna, do momenta konačnog lansiranja platforme na širokom evropskom tržištu. U skladu sa tim, Skupština akcionara je 23. decembra donijela odluku o još dvije emisije akcija koje su planirane za prvi kvartal tekuće godine’’, kaže Rašković i ističe da su prihodi od prodaje planirani tek za 2026.

Centralna banka: Profit App nema dozvolu za platni promet

Aplikacija Profit App, instalirana na mobilnom telefonu, trebalo bi da omogućava sakupljanje bodova. Ti bodovi trebalo da bi vrijede kao pravi novac u radnjama i poslovnicama koje su partneri. Mogu da se šalju drugoma – recimo unuci, komšinici ili sinu koji imaju istu aplikaciju, hvale se na sajtu ove kompanije. Jednostavno: čuvaš ih u telefonu kao u novčaniku, plaćaš račune, navodi se u prezentaciji ovog sistema, piše još na sajtu.

Iz Profit App-a tvrde da su za takvo poslovanja obezbijedili dozvole u EU. U Crnoj Gori još nijesu, potrebno im je odobrenje Centralne banke Crne Gore (CBCG). Sva pravna lica koja omogućavaju transfere između korisnika i primaju ili prenose novčanu vrijednost obuhvaćena su Zakonom o platnom prometu Crne Gore i moraju imati odobrenje CBCG.

Profit App nema dozvolu CBCG.

,,Navedena društva nijesu uputila CBCG zvaničan zahtjev, upit niti obavještenje u vezi sa svojim poslovnim modelom ili obavezom pribavljanja odobrenja prema Zakonu o platnom prometu. Centralna banka Crne Gore nije izdala odobrenje za rad društvima Profit App International a.d. Podgorica i Profit App d.o.o. Podgorica, te ta društva nijesu pod nadzorom CBCG”, navode u odgovoru iz CBCG.

Postavlja se pitanje kako je preko aplikacije Profit App u Crnoj Gori bilo moguće plaćati robe i usluge do 2024. godine. Novinari CIN-CG-a obišli su nekoliko prodajnih objekata u Crnoj Gori koji posluju kao poslovni partneri Profit App sistema. Više zaposlenih u tim objektima potvrdilo je da je do 2024. godine bilo moguće direktno plaćati robu i usluge putem Profit App aplikacije, dok je danas moguće isključivo sakupljati bodove. Zaposleni su naveli da mušterije često pitaju zašto plaćanje putem aplikacije više ne funkcioniše, ali da oni nemaju zvanične informacije o razlozima ove promjene.

Iz Profit App-a za CIN-CG su potvrdili da nijesu uključeni u platni promet Crne Gore, ali kažu da jesu u EU. Objašnjavaju da je u pilot fazi testiranja tržišta i tehnologije “aplikacija funkcionisala isključivo po principu lojaliti programa koji omogućava da u okviru jednog zatvorenog ekosistema korisnici sakupljaju bodove vršenjem kupovine robe/usluga kod odabranog trgovca koji je član Profit App mreže trgovaca’’.

Tvrde da za sada aplikacija ne omogućava isplatu ili konverziju bodova u novac i ne može se koristiti van ograničene mreže ugovorenih trgovaca. Najavljuju da će uskoro zatražiti odobrenje od CBCG za uključivanje u platni promet.

Dio poreza na dobit partnerskih firmi preusmjeravan u Profit App

Telefonskim razgovorom sa jednim od vlasnika partnerskih firmi, CIN-CG je saznao da su pravna lica – poslovni partneri Profit App sistema – u međuvremenu potpisala izmijenjene ugovore, pa da nije moguće više direktno plaćati robu i usluge preko aplikacije. Isti sagovornik je naveo i da je njegova firma dio sredstava koja bi inače uplatila državi na ime poreza na dobit uložila u Profit App, koristeći poresku olakšicu za ulaganje u inovativne subjekte.

Profit App International je bio registrovan kao inovativna kompanija. Upisana je Registar inovacione djelatnosti sredinom novembra 2023. godine, dok je važenje tog rješenja isteklo krajem maja 2024. godine.

Upis u Registar inovacione djelatnosti omogućava da dio poreza na dobit, umjesto da se uplati državi, uloži u firmu koja ima status subjekta inovacione djelatnosti. Prema važećim propisima, inovativne aktivnosti obuhvataju istraživanje i razvoj, inženjerstvo, projektovanje i dizajn, kreativne aktivnosti, marketing i brendiranje, aktivnosti vezane za kreiranje i zaštitu intelektualne svojine, obrazovanje i obuku za korišćenje inovacija, razvoj softvera i baza podataka i druge srodne djelatnosti.

Iz Profit App-a objašnjavaju da je prvi dio njihovog razvojnog projekta bio inovacija cashback biznis modela, dok je drugi kreiranje jedinstvenog softvera za trgovce.

,,Prema relevantnim propisima koji uređuju oblast inovacione djelatnosti, status inovativnog subjekta dodjeljuje se kao privremeni beneficirani status, odnosno vremenski ograničena mjera podrške privrednim društvima koja obavljaju inovativnu djelatnost/start up, a koja ispunjavaju propisane kriterijume. Nakon isteka perioda važenja tog statusa, odnosno nakon što je iskorišćen pripadajući podsticaj, pravni okvir ne omogućava njegovo ponovno aktiviranje, produženje ili ponovnu dodjelu istom subjektu’’, objasnili su iz Profit App-a.

Blokada

Profit App Podgorica je od 15. januara ove godine u blokadi zbog duga od blizu 350 hiljada eura.

,,Tome u prilog govori i blokada od 15. januara, koja predstavlja privremenu situaciju u poslovanju i predmet je redovnog finansijskog razrješenja. Slične situacije dešavale su se i ranije i rješavane su kroz naknadnu naplatu potraživanja, nakon čega su se obaveze uredno izmirivale. Na isti način rješava se i aktuelna situacija. Napominjemo da se navedena blokada ne odnosi na Profit App International, te da ista ne utiče na rad akcionarskog društva’’, navodi Rašković.

Iz kompanije tvrde da su u posljednjih pet godina njima partnerske firme preko ovog modela poslovanja ostvarile prihod od 40 miliona eura. Rašković kaže i da se kao slabost sistema pokazalo se kašnjenje u izmirenju obaveza od dijela partnerskih firmi. Najavljuje i tehničko i regulatorno usklađivanje aplikacije i stabilniji režim poslovanja.

Ova anketa ima za cilj da prikupi iskustva i stavove o govoru mržnje prema LGBT osobama, kao i o njihovom pristupu pravdi. Kroz pitanja se ispituje da li su ispitanici bili izloženi govoru mržnje zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, gdje i u kojem obliku se to dešavalo, koliko često, te da li su takvi slučajevi prijavljivani nadležnim institucijama. Cilj ankete je da doprinese boljem razumijevanju problema i unapređenju zaštite prava LGBT osoba.

Molimo vas da izdvojite nekoliko minuta i popunite anketu, jer su vaša iskustva i mišljenje od izuzetne važnosti za dalji rad na zaštiti ljudskih prava i suzbijanju govora mržnje. 

U novoj epizodi podkasta Istražuj.me razgovaramo sa Lukom Rakčevićem, nekadašnjim zamjenikom gradonačelnice Glavnog grada i jednim od najboljih poznavalaca urbanog razvoja Podgorice. Rakčević godinama prati i analizira prostorno planiranje, infrastrukturne projekte i odnos lokalne vlasti prema javnom interesu. U razgovoru govorimo o aktuelnim urbanističkim problemima Podgorice, pitanju vodoizvorišta Mareza, odnosu investitora i lokalnih vlasti u oblasti prostornog planiranja, planskim dokumentima i njihovoj (ne)primjeni, kao i o posljedicama netransparentnog odlučivanja u ovoj oblasti po kvalitet života u Podgorici. 

Amputirani dijelovi tijela, tkiva, organi se i dalje sahranjuju, izvoze kao „hemijski otpad“ ili im se gubi trag, dok nadležne institucije godinama ne kontrolišu jednu od najopasnijih vrsta medicinskog otpada

Maja Boričić/Tijana Lekić

Prije tridesetak godina, našem sugrađaninu je rečeno da amputiranu nogu sahrani sam. Bez objašnjenja, bez pitanja da li to može ili želi. Amputirani dio tijela nosio se nekad kući u tišini, kao lična obaveza, iako je riječ o jednoj od najopasnijih vrsta medicinskog otpada- patoanatomskom otpadu, koji nosi ozbiljne rizike po zdravlje ljudi i životnu sredinu, jer može sadržati bakterije, viruse i druge organizme koje izazivaju bolesti.

Tri decenije kasnije, amputirani dijelovi tijela se, makar zvanično, više ne sahranjuju po dvorištima, ali sistemskog rješenja i dalje nema. Iako je Ministarstvo zdravlja već deceniju svjesno problema, upravljanje patoanatomskim otpadom ostaje neuređeno i netransparentno.

U najvećoj zdravstvenoj ustanovi u zemlji, Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) dio ovog otpada se sahranjuje u grobnici kupljenoj u Zagoriču, preko ugovora o djelu sa fizičkim licem. Kapacitet grobnice je već popunjen, a plana za dalje nema.

Istovremeno, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), dio patoanatomskog otpada iz KCCG-a, ali i iz pojedinih privatnih zdravstvenih ustanova, završava kod preduzeća Hemosan iz Bara, koje taj otpad izvozi iz zemlje kao hemijski. Ovakva praksa nije predviđena važećim propisima, a dodatno je sporna, jer se ne pominje ni u planovima upravljanja medicinskim otpadom nijedne javne zdravstvene ustanove, koji navode samo sahranjivanje ove vrste otpada.

Za dio patoanatomskog otpada uglavnom iz privatnih zdravstvenih ustanova uopšte se ne zna gdje završava. Ministarstvo zdravlja nema kontrolu nad privatnim ustanovama, dok ekološka inspekcija u prethodnih pet godina nije nadzirala postupanje sa ovom vrstom otpada.

Ono što se dešava u KCCG samo je najvidljiviji dio problema, jer patoanatomski otpad nastaje svuda gdje se obavlja hirurgija, patologija i obdukcija. A država, iako je propisala da je riječ o opasnom otpadu, nikada nije uspostavila mehanizam kojim bi osigurala da se s njim postupa na jedinstven, kontrolisan i zakonit način. Posljedica je haotična praksa u kojoj različite zdravstvene ustanove postupaju po sopstvenom nahođenju.

Direktor OZON-a Aleksandar Perović ističe da čudi da Izvještaj Evropske komisije ne ukazuje na ovu problematiku, ali i monopolistički položaj dvije firme koje se bave zbrinjavanjem medicinskog otpada u Crnoj Gori Ekomediku i Hemosan, imajući u vidu značaj i potencijalne posledice.

“ Monopolistički uticaj može se sagledati u kontekstu drugih poglavlja ne samo 27, npr. u poglavlju 23 gdje bi trebalo biti sagledana opasnost od korupcije. Pompezno najavljivano osnivanje radnog tijela pri Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) koje će se baviti borbom protiv ekokriminala takođe bi moralo biti korišćeno u ovakvim kompleksnim situacijama u društvu”, napominje on.

Ekomedika je ovlašćena za zbrinjavanje infektivnog, potencijalno infektivnog otpada i oštrih predmeta.

Hemosan izvozi patoanatomski otpad kao hemijski

Hemosan je ovlašćen za prihvat, transport, skladištenje i izvoz hemijskog i farmaceutskog otpada. Hemosan nema dozvolu za izvoz patoanatomskog otpada.

Ipak, kako je CIN-CG rečeno iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA), Hemosan je upisan u registar sakupljača, trgovaca i posrednika patoanatomskog otpada, ali pod šifrom koja se koristi za neopasan otpad, iako Zakon jasno definiše ovu vrstu otpada kao opasnu.

“Što se tiče izvoza neopasnog otpada, on ne podliježe dozvolama i njihov izvoz je slobodan. Za opasan otad je potrebna dozvola, međutim do sada ovaj organ nije izdao ni jednu dozvolu za ovu vrstu otpada”, navodi savjetnik za izdavanje dozvola iz EPA Danilo Veljić

Iz Agencije nijesu pojasnili, obzirom da je evropskim propisima, koje smo i mi preuzeli, predviđeno da se opasni medicinski otpad u koji spada i patoanatomski, klasifikuje pod šifrom sa zvjezdicom, zašto patoanatomski otpad tretiraju kao neopasan.

Ugovori koje je CIN-CG pronašao pokazuju da je KCCG od 2021. do 2025. godine kontinuirano angažovao Hemosan za prihvat, zbrinjavanje i izvoz patoanatomskog otpada. Iz KCCG-a potvrđuju da dio patoanatomskog otpada potapaju u formalin (kancerogeno hemijsko jedinjenje) i predaju Hemosanu, dok se ostatak sahranjuje. U tom periodu od pet godina, prema njihovim podacima, generisano je gotovo 17 tona patoanatomskog otpada.

Stručnjaci za CIN-CG upozoravaju da potapanje tkiva u formalin ne mijenja njegovu prirodu- patoanatomski otpad time ne postaje hemijski.

KCCG priznaje da postojeći model nije održiv, da su grobnice gotovo popunjene i da kapaciteti pogrebnih preduzeća ne obezbjeđuju bezbjedno i ekološki prihvatljivo rješenje. Navode i da je dio otpada koji se izvozi dodatni trošak za državu.

Iz Hemosana su nam prvo odgovorili da oni “ne rade sa medicinskim otpadom”, ali su, nakon što je novinarka CIN-CG, u telefonskom razgovoru, sa vlasnikom firme Zoranom Nikitovićem navela da imamo njihove ugovore sa KCCG o patoanatomskom otpadu, odgovorili su da “vrše isključivo zbrinjavanje tečnog patoanatomskog otpada u koji spadaju samo mali uzorci tkiva koji se prema propisima skladište u hemikaliji formalinu, pa se ova vrsta otpada kategoriše po katalogu otpada po kodu 16 05 06* - laboratorijske hemikalije koje se sastoje ili sadrže opasne supstance, uključujući smješe laboratorijskih hemikalija”.

Iz Hemosana nijesu željeli da kažu sa kim još imaju potpisane ugovore za izvoz patoanatomskog otpada, “zbog politike privatnosti podataka”.

U Reviziji Uspješnost upravljanja medicinskim otpadom u Crnoj Gori, iz marta prošle godine, koju je izradila Državna Revizorska institucija (DRI) piše da i Opšta bolnica „Blažo Orlandić“ Bar ima zaključen ugovor o predaji patoanatomskog otpada sa privrednim društvom Hemosan.

Iz bolnice u Baru nijesu odgovorili koji su otpad predavali Hemosanu i da li to još rade, ali ni zašto nijesu obavijestili EPA-i o promjeni Plana upravljanja medicinskim otpadom.

U Reviziji DRI se ističe da upravljanje patoanatomskim otpadom u narednom periodu nosi najveći rizik po javno zdravlje i životnu sredinu, imajući u vidu da se u prethodnom periodu u Crnoj Gori njime nije adekvatno upravljalo.

Međutim, i pored ozbiljnih propusta u upravljanju medicinskim otpadom na koje je ukazala DRI, nadležne institucije gotovo da nijesu reagovale, a Vlada i Skupština nijesu čak održali nijednu sjednicu ili odbor koji bi se bavio ovim ozbiljnim zdravstvenim rizicima.

I Moj lab Hemosanu predaje patoanatomski otpad

Samo su tri privatne klinike odgovorile na upit CIN-CG kako zbrinjavaju patoanatomski otpad.

Iz laboratorije Moj Lab su potvrdili da i oni imaju višegodišnji ugovor sa Hemosanom i da im je, od 2022. do početka prošle godine predato 349,5 kg ove vrste otpada.

Bolnica Kodra je za CIN-CG navela da je kupila grobno mjesto za odlaganje tog otpada, te da je prikupila 770 kg patoanatomskog otpada, od početka 2022. do kraja 2025.

„ Prikupljeni patoanatomski otpad se predaje preduzeću Pogrebne usluge Podgorica, koje vrši transport i smještaj ovog otpada u grobnicu koju je bolnica Kodra' namjenski  kupila za smještaj ove vrste otpada“, piše u odgovoru bolnice.

Međutim, iz Pogrebnih usluga kažu da se oni ne bave transportom i smještajem patoanatomskog otpada, već samo otvaraju grobnice.

"Pogrebne usluge Podgorica, nije obavljalo nikakve radnje, osim otvaranja grobnica, dok su društva koja su se obraćala zahtjevima za naše usluge vršila transport i skladištenje ostataka u grobnice”, kazao je izvršni direktor tog preduzeća Radonja Vulikić. 

Iz ARS medika su za CIN-CG rekli da oni nemaju tu vrstu otpada, jer imaju potpisan ugovor sa patohistološkom laboratorijom. Na insistiranje novinarke da pojasne, rekli su da imaju ugovor sa tom privatnom laboratorijom, ali da ne znaju ko njima zbrinjava ovu vrstu otpada.

Prema podacima sa Poslovne mreže, Hemosan je, u posljednjih deset godina, imao profit od gotovo 3.800.000 eura.

Niko ne kontroliše patoanatomski otpad, bez kazni i za najteže nepravilnosti

Iako iz Hemosana tvrde da su pod redovnim inspekcijskim nadzorom, dokumentacija do koje je došao CIN-CG pokazuje da ovo preduzeće od 2020. do 2024. nije bilo predmet kontrole ekološke inspekcije. Patoanatomski otpad se u tom periodu gotovo uopšte ne pojavljuje u inspekcijskim zapisnicima, koje smo dobili slobodnim pristupom informacijama.

Zapravo, ni patoanatomski otpad uopšte nije bio predmet kontrole te inspekcije u ovih pet godina,već se spominje samo u jednom zapisniku iz 2024. godine, kada je kontrolisana Opšta bolnica (OB) „Blažo Orlandić“ u Baru.

Inspektori su primijetili da je zabilježeno da u 2023. godini je, između ostalog, stvoreno oko 200 kg patoanatomskog otpada, ali da “inspektoru na uvid nije data informacija kako se postupa sa patoanatomskim otpadom”.

Ministarstvo zdravlja, ali ni Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja

sjevera, do objave teksta, nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG o upravljanju

patoanatomskim otpadom.

Opasni otpad klasifikuju pod šiframa za neopasni

Prema Zakonu o upravljanju otpadom opasni medicinski otpad (infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični otpad, farmaceutski otpad i oštri medicinski otpad) treba da se preda fizičkom ili pravnom licu, koje ima dozvolu EPA-e za obradu i tretman medicinskog otpada u skladu sa zakonom.

Prema Pravilniku o uslovima, načinima i postupku obrade medicinskog otpada, patoanatomski otpad se odlaže se u rashladne komore, u postrojenjima za termički tretman patoanatomskog otpada, kao i krematorijumima ili zakopavanjem na groblju u skladu sa posebnim propisom.

Prema Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada opasni otpad označava se sa zvjezdicom.

Međutim, patoanatomski otpad se u praksi često nalazi u sivoj zoni, pa naše zdravstvene institucije za ovaj otpad koriste šifre koje ne postoje ili se ne koriste za opasnu vrstu otpada, ni po našim, ni po evropskim propisima.

U planu upravljanja medicinskim otpadom od 2025 do 2028. KCCG, patoanatomski otpad se upisuje pod šifrom 180102* koja po klasifikaciji ne postoji, a pod šifrom pod kojom bi trebalo da se nalazi ova vrsta otpada stavlja samo infektivni i šalje ga preduzeću “Ekomedika”.

U planu ističu da patoanatomski otpad odlažu u grobnici u Zagoriču, ali da ni tamo uskoro neće biti mjesta za ovu vrstu otpada.

U prethodnom planu koju obuhvata period od 2023. do 2026. patoanatomski otpad klasifikuju pod drugom šifrom 18 01 02.

„Sama činjenica da je patoanatomski otpad zapravo ,,sahranjivan“ negdje, ukazuje da su nadležne institucije zapravo ,,ožaloščene“ i uz dužno poštovanje simbolike, vjerovatno bi svi trebali da izrazimo ,,učešće u žalosti“ zbog nesposobnosti da se uredi ova važna oblast na način koji je adekvatan za civilizacijska dostignuća današnjice“, ističe Perović.

Od čovjeka koji je sam sahranio amputiranu nogu do sumnjivih ugovora i nejasnih nadležnosti, put je dug i zamagljen tišinom institucija i otvara pitanje zašto se, decenijama kasnije, ovaj posao i dalje rješava privremenim aranžmanima, umjesto jasnom javnom politikom.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) u reagovanju povodom našeg teksta „Reforme ili selektivni pristup“  nijednom riječju nije uspio da ospori ključne činjenice iz istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). MUP nije demantovao da se u mišljenjima Komisije koriste formulacije „neprovjerena informacija“ i „neprocijenjen izvor“, da su policijski službenici suspendovani prije nego što su imali priliku da se izjasne, da u više predmeta mišljenje Agenscije za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije pribavljeno, da disciplinski postupci traju mjesecima bez ročišta i da je Ombudsman utvrdio nezakonitu suspenziju u najmanje jednom slučaju. Dakle, MUP ne spori činjenice, već im mijenja značenje.

Istovremeno, MUP vrši klasičnu zamjenu teza jer u tekstu niejsmo tvrdili da je bezbjednosna smetnja isto što i krivično djelo. U reagovanju MUP-a ponavlja se da „bezbjednosna smetnja nije krivično djelo“, što CIN-CG nigdje ne osporava, niti se kaže da policajci treba da budu osuđeni prije suspenzije. Ono što jeste navedeno u našem tekstu su činjenice da se najteže mjere protiv policijskih službenika (suspenzija, faktičko udaljenje sa posla) zasnivaju na neprovjerenim informacijama, da su bez jasnog obrazloženja i da nema mogućnosti djelotvorne odbrane

Dakle, nije problem u tome šta MUP utvrđuje bezbjednosne smetnje pojedinih službenika, već na osnovu kojih dokaza to čini i kakve posljedice proizvodi.

MUP u reagovanju tvrdi da je riječ o preventivnom djelovanju, ali svjesno prećutkuje da i preventivne mjere moraju imati zakonit postupak, jasne rokove i poštovanje prava na odbranu. Evropski standardi, na koje se MUP proizvoljno poziva, ne dozvoljavaju dugotrajne suspenzije bez rješenja, tajnost koja onemogućava odbranu i retroaktivnu primjenu zakona, o čemu smo mi pisali. Prevencija bez garancija ne može biti reforma.

Ključna manipulacija u reagovanju MUP-a je to što miješa uspješno procesuirane krivične predmete sa disciplinarnim predmetima koji su predmet teksta. Međutim, MUP svjesno prećutkuje koliko je od suspendovanih policajaca iz teksta krivično procesuirano. Svaka pojedinačna suspenzija ne može se opravdati pozivanjem na opšti uspjeh tužilaštva u predmetima koji su pokrenuti i koji tek treba da dobiju epilog na sudu.

Dalje, MUP tvrdi da je tajnost zakonska obaveza. Međutim, činjenice pokazuju da je stepen tajnosti spuštan tek nakon pobune službenika i njihovih advokata, da advokati i dalje nemaju puni uvid u mišljenja Komisije i da se ne zna koji dio dokumentacije im je dostupan. Ako je postupak zakonit, onda nema razloga da se brani parcijalnim uvidom. Tajnost postupka za stranke koja sprječava njihovu odbranu nije bezbjednosna, već procesna anomalija.

MUP u reagovanju insinuira na krivičnu odgovornost novinara i odgovornost advokata i policajaca kao „izvora“. Ovo je opasna poruka jer se prebacuje fokus sa zakonitosti postupka na to „ko je dao dokumente“ i tako se šalje signal drugim medijima da je bavljenje ovom temom rizično. U demokratskom društvu se istražuje sadržaj, a ne progone izvori. Posebno zabrinjava ovaj dio reagovanja u kojem se medijima i novinarima implicitno prijeti krivičnom odgovornošću zbog objavljivanja informacija od nesumnjivog javnog interesa, uz problematizovanje izvora i insinuacije o ‘neovlašćenom odavanju tajnih podataka’. Takav narativ ne predstavlja zaštitu institucije, već klasičan pokušaj zastrašivanja i odvraćanja od daljeg izvještavanja o temi od izuzetnog javnog značaja. Umjesto odgovora na suštinska pitanja – da li su postupci zakoniti, proporcionalni i jednako primijenjeni – fokus se svjesno preusmjerava na prijetnje, krivičnopravne kvalifikacije i diskreditaciju medija i novinara. Time se potvrđuje osnovana sumnja da se oznaka tajnosti ne koristi prvenstveno radi zaštite bezbjednosti, već kao mehanizam za sprečavanje javne kontrole i prikrivanje potencijalnih zloupotreba u procesu utvrđivanja navodnih bezbjednosnih smetnji.

Formalno je tačna konstatacija da Komisija ne suspenduje, već samo daje mišljenje. Međutim, nesporno je da je mišljenje Komisije jedini dokaz u disciplinskim postupcima i bez tog mišljenja postupaka ne bi bilo. Stoga je jasno da, ako Komisija sistemski griješi, cijeli lanac odluka je kompromitovan. Ono što MUP ne može osporiti jeste da sama činjenica da se disciplinski postupci pokreću i da se policijski službenici suspenduju na osnovu akta koji se i formalno naziva mišljenje Komisije, ogoljava suštinski problem zakonitosti cijelog procesa. Mišljenje, po svojoj pravnoj prirodi, nije dokazni akt, nije upravni akt i nije podložno dokazivanju, već predstavlja stav, procjenu ili preporuku. Mišljenje, bilo čije da je, ne može biti pravni osnov za ograničavanje prava, pokretanje postupaka niti izricanje sankcija. Korišćenje ‘mišljenja’ kao faktičkog okidača za suspenzije i disciplinske postupke predstavlja zamjenu pravnog postupka procjenom, a vladavinu prava zamjenjuje institucionalnom diskrecijom, što je suprotno osnovnim načelima zakonitosti, pravne sigurnosti i pravičnog postupka.

Naravno, MUP je izbjegao da odgovori na ključno pitanje kako se sprječava zloupotreba sistema u kojem se karijere uništavaju na osnovu neprovjerenih informacija, uz ograničeno pravo na odbranu i dugotrajnu tajnost.

Na kraju, u našem se istraživanju ne radi o osporavanju reformi, zaštiti kompromitovanih policajaca i miješanju disciplinskog i krivičnog postupka. Mi samo insistiramo na vladavini prava i jednakim standardima. Institucije koje reformu sprovode na osnovu proizvoljnih procjenama i mišljenjima, dok istovremeno pokušavaju da ućutkaju novinare prijetnjama i etiketiranjem zbog navodnog neprijateljskog djelovanja, ne jačaju sistem.

MUP bi, umjesto prijetnji krivičnim procesima protiv medija koji izvještavaju u javnom interesu, trebalo da se pozabavi stvarnim problemima unitar sistema, u kojem osuđeni i osumnjičeni šefovi kriminalnih organizacija bježe policiji ispred očiju, dok MUP troši energiju pišući reagovanja na nepobitne činjenice.

Redakcija CIN-CG

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, pod naslovom „VIŠE SLUŽBENIKA UPRAVE POLICIJE SUSPENDOVANO NA OSNOVU NEPROVJERENIH TVRDNJI: Reforme ili selektivni pristup“, koji je prenio Nezavisni dnevnik „Vijesti“ pod naslovom „Reformski ili selektivno čiste policiju“, koji je objavljen 26. januara 2026. godine, a koji su prenijeli i drugi mediji,  u cilju zaštite integriteta institucije dužni smo da reagujemo na pomenuti članak u kojem je iznijet niz netačnih, nepotpunih paušalnih i pogrešno intrepretiranih navoda. Dijelovi navedenog teksta ne odražavaju činjenično stanje, tekst se zasniva na neprovjerenim podacima i navodnim svjedočenjima policijskih službenika kojima su utvrđene bezbjednosne smetnje, a koji umjesto da svoju odbranu iznose pred nadležnim istancama, istu temelje na neistinama plasiranim u medijima.  

Imajući u vidu značaj teme i odgovornost institucije da javnost informiše na osnovu utemeljenih činjenica u nastavku dajemo precizna pojašnjenja i ispravke ključnih neistinitih navoda radi potpunog i objektivnog sagledavanja okolnosti:

U tekstu CIN-CG dominantno se insistira na tezi da se postupci utvrđivanja bezbjednosnih smetnji u Ministarstvu unutrašnjih poslova zasnivaju na „neprovjerenim informacijama“, „tračevima“ i „neprocijenjenim izvorima“, te da kao takvi ne mogu biti osnov za suspenziju i disciplinske postupke. Takva kvalifikacija, iako zvučno privlačna, počiva na pogrešnom razumijevanju pravne prirode i svrhe bezbjednosne provjere.

Prije svega, potrebno je razjasniti ono što se u javnom diskursu uporno prećutkuje: bezbjednosna smetnja nije krivično djelo, već procjena bezbjednosnog rizika u kontekstu obavljanja policijske funkcije. Drugim riječima, ona ne služi da bi se neko „proglasio krivim“, već da bi se procijenilo da li postoje okolnosti koje mogu ugroziti integritet službe, povjerljivost podataka ili operativnu bezbjednost, sada ili u budućnosti.

Dakle, bezbjednosne smetnje su precizno rečeno oblici statusne nespojivosti sa vršenjem policijske profesije, oblici ozbiljnih integritetskih prestupa, zasnovani na kršenju načela profesionalnog morala i etičnosti koji podrivaju sistem u osnovi i koji daju prostora infiltraciji organizovanog kriminala u policijsku službu.

Duboka infiltracija organizovanog kriminala u sektor bezbjednosti ili teške bezbejdnosne smetnje su potvrđene dostavljanjem dokaza od strane Evropske obavještane agencije – Europol-a,  na osnovu čega je u daljim policijko tužilačkim aktivnosti procesuirano preko 45 policijskih službenika za krivična djela sa elementima organizovanog kriminala i korupcije, čime je i potvrđena osnovanost sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i zaštite integriteta, a naročito u odnosu na policijske službenike povezane sa članovima organizovanih kriminalnih grupa, te je samo u 2025. godini procesuirano 18 policijskih službenika, gdje su za većinu prije procesuiranja utvrđene bezbjednosne smetnje.

I ovaj tekst možemo smatrati nastavkom hibirdnog djelovanja, kroz pokušaj deprofesionalizacije postupanja i manipulisanja kroz plasiranje dezinformacija i dezavuisanjem javnosti i šire društvene zajednice, a o ispravnosti sprovedenih postupaka dovoljno govori i ponovo uspostavljeno povjerenje međunarodne obavještajne zajednice i status respektabilnog partnera koji smo stekli insistiranjem na bezuslovnoj primjeni načela integriteta policijske profesije.

Preciznosti radi, poznato vam je da je policijska akcija sprovedena u saradnji sa Specijalnim državnim tužilaštvom, kodnog naziva „IUSTITIA“ potpuno demistifikovala  i razobličila spregu organizovanog kriminala i visokorangiranih pojedinaca iz bezbjednosnog sektora i tužilaštva, uspostavljenu sa ciljem uticaja kriminalne organizacije na političku vlast, izvršnu vlast i sredstva javnog informisanja.

Insistiranje da se bezbjednosne smetnje moraju zasnivati isključivo na „dokazima o izvršenom djelu“, u krivično-pravnom smislu, paradoksalno. Kada bi policija, ili bilo koja bezbjednosna služba, reagovala tek onda kada se rizik pretvori u dokazano krivično djelo, onda se više ne bi radilo o prevenciji, već o zakašnjeloj konstataciji neuspjeha sistema.

*Svaka bezbjednosna smetnja potkrijepljena je dokazima da je policijski službenik kojem se utvrđuju bezbjednosne smetnje učinio težu povredu službene dužnosti –iz člana 173 stav  1 tačka 28 Zakona o unutrašnjim poslovima:

„Smatra se da postoje bezbjednosne smetnje za dalji rad u policijskom zvanju, odnosno za nastavak pripravničkog staža, obrazovanja, obuke, kao i posebnog stručnog osposobljavanja ili usavršavanja u skladu sa ovim zakonom ako, pored osnova za prestanak radnog odnosa po sili zakona, u skladu sa ovim zakonom, policijski službenik, odnosno lice za vrijeme pripravničkog staža, obrazovanja, obuke, kao i posebnog stručnog osposobljavanja ili usavršavanja:

1) bude registrovano u evidenciji uživaoca opojnih droga, koju vodi organ državne uprave nadležan za poslove zdravlja; i

2) održava veze sa licima koja neovlašćeno prikupljaju tajne i druge podatke, teroristima, saboterima, članovima organizovanih kriminalnih grupa ili licima za koja se osnovano sumnja da pripadaju takvim grupama.“

Posebno je problematično što se u tekstu termin „neprovjerena informacija“ tretira kao sinonim za proizvoljnost ili glasinu. U profesionalnoj bezbjednosnoj praksi informacija i dokaz nijesu isto, niti se bezbjednosne procjene svode na binarnu logiku „istinito–neistinito“. Postoje nivoi pouzdanosti, kontekst, kumulativni efekti više saznanja i procjena vjerovatnoće rizika. Upravo zato zakon i predviđa Komisiju, a ne sud.

Drugim riječima, tvrdnja da je informacija „neprovjerena“ ne znači da je besmislena, izmišljena ili irelevantna, već da u tom trenutku nije potvrđena do stepena procesnog dokaza. To, međutim, ne isključuje njenu bezbjednosnu relevantnost, naročito kada se radi o kontaktima sa kriminalnim strukturama, mogućnosti ucjene, kompromitacije ili sukoba interesa.

Takođe, postavlja se opravdano pitanje na osnovu čega je CIN-CG imao uvid u, kako se navodi, više tajnih izvještaja Komisije za utvrđivanje postojanja bezbjednosnih smetnji policijskih službenika, imajući u vidu da je riječ o dokumentima koji su, u skladu sa zakonom, označeni stepenom tajnosti, te davanje na uvid tajne dokumentacije trećim licima predstavlja krivično djelo. Posebno zabrinjava činjenica da su u medijima objavljeni fotografisani djelovi dokumentacije označene stepenom tajnosti, čime se otvara osnovana sumnja da je došlo do povrede Zakona o tajnosti podataka, ali i do krivičnopravne odgovornosti, što će u konkretnom slučaju biti predmet postupanja i utvrđivanja od strane nadležnog državnog tužilaštva. Objavljivanjem fotografisanih dokumenata označenih stepenom tajnosti, autorka teksta je faktički inkriminisala policijske službenike i/ili njihove punomoćnike kao potencijalne izvore neovlašćenog odavanja tajnih podataka.

U tekstu se dalje navodi: „Službenici protiv kojih su pokrenuti postupci, kao i njihovi advokati, morali su da potpišu izjavu o tajnosti, što ih onemogućava da u javnosti iznesu ove podatke.“ Ovakva formulacija predstavlja novinarsku interpretaciju kojom se zakonska obaveza propisana Zakonom o tajnosti podataka pokušava prikazati kao sporna ili represivna mjera. Takvo tumačenje je ili rezultat elementarnog nepoznavanja važećeg pravnog okvira ili svjesnog dovođenja javnosti u zabludu.

Argument da su pojedini službenici prethodno dobijali visoke ocjene rada, pa potom bili obuhvaćeni bezbjednosnim provjerama, dodatno ilustruje nerazumijevanje suštine postupka. Ocjena radne uspješnosti i bezbjednosna podobnost nijesu ista kategorija.

Poseban nivo ironije sadrži insistiranje da se Komisiji zamjera što u svojim izvještajima koristi formulacije koje ukazuju na stepen pouzdanosti izvora. Upravo takva terminologija pokazuje metodološku disciplinu, a ne proizvoljnost. Da je Komisija zaista radila na osnovu „tračeva“, kako se sugeriše, tada bi izvještaji bili lišeni bilo kakve kvalifikacije izvora i stepena pouzdanosti, što ovdje očigledno nije slučaj.

Takođe, važno je naglasiti da Komisija ne suspenduje službenike, ne vodi disciplinske postupke i ne izriče sankcije. Ona daje mišljenje o postojanju ili nepostojanju bezbjednosnih smetnji. Odluku o pokretanju disciplinskog postupka donosi disciplinski tužilac, dok konačnu odluku donose Disciplinska komisija u zakonom propisanom postupku.

Predstavljanje Komisije kao nekakvog „paralelnog suda“ nije samo netačno, već i pravno neodrživo.

Konačno, insistiranje da se bezbjednosne provjere ograniče isključivo na „dokazane činjenice“, uz paralelno pozivanje na evropske standarde, zvuči posebno neuvjerljivo. Upravo evropski i međunarodni dokumenti (OSCE, GRECO, Evropska komisija) preporučuju preventivne i kontinuirane provjere, a ne čekanje da se šteta već desi.

Ako je kriterijum da policijski sistem reaguje tek kada sve postane dokazivo pred sudom, onda se ne radi o reformi, već o formalnom samozavaravanju. Najveća bezbjednosna smetnja za policiju nije informacija niskog stepena pouzdanosti, već institucionalna nespremnost da se sa rizikom suoči na vrijeme.

U tekstu se kontinuirano sugeriše da se disciplinski postupci vode „bez dokaza“, čime se u javnosti stvara pogrešan utisak da se disciplinska odgovornost u MUP-u izjednačava sa krivičnom odgovornošću. Takvo poistovjećivanje nije utemeljeno ni u pravu ni u praksi.

Izjava aktuelnog predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića, da se disciplinski postupci pokreću na osnovu informacija različitog stepena pouzdanosti čiju je relevantnost tek potrebno potkrijepiti dokazima, netačna je ukoliko je integralno prenesena. Disciplinski postupci se, naime, ne pokreću proizvoljno niti na osnovu neprovjerenih informacija, već isključivo na osnovu predloga neposrednog rukovodioca, koji je dužan da uz predlog dostavi dokaze disciplinskom tužiocu, nakon čega disciplinski tužilac, svojom odlukom, pokreće disciplinski postupak.

Policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, kao i njegovom punomoćniku, obezbjeđuje se uvid u dokaze koji su poslužili kao osnov za donošenje odluke o pokretanju disciplinskog postupka, dok tokom same rasprave imaju pravo da se izjasne o predloženim dokazima, da na iste ulože prigovore, kao i da predlažu nove dokazne predloge, čime su u potpunosti obezbijeđena prava na odbranu i pravičan postupak.

Disciplinski postupak je autonomni upravni postupak, sa sopstvenim pravilima, standardima dokazivanja i svrhom, koji ne pretpostavlja postojanje krivične prijave, optužnice ili presude. Činjenica da protiv određenog službenika nije pokrenut ili okončan krivični postupak ne znači da ne postoje elementi za disciplinsku odgovornost, niti da je postupanje MUP-a protivpravno.

Takođe, navodi Miodraga Lakovića da MUP raspolaže mehanizmima za provjeru policijskih službenika, poput provjere imovine i primjene mjera tajnog nadzora, koje navodno ne koristi, mogu se tumačiti isključivo kao rezultat pogrešne interpretacije novinarskog teksta. Teško je povjerovati da predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu nije upoznat sa činjenicom da Odbor ima potpuni uvid u kompletne predmete sprovedenih bezbjednosnih provjera, koji se tom tijelu dostavljaju integralno i u skladu sa zakonom.

Provjera imovine policijskih službenika sprovodi se u skladu sa važećim zakonskim okvirom i podzakonskim aktom donijetim u formi Pravilnika tokom 2024. godine. Iako je zakonska mogućnost za sprovođenje ovih provjera postojala i ranije, odgovarajući podzakonski akt donijet je tek stupanjem na dužnost sadašnjeg menadžmenta Ministarstva, i to u skladu sa najvišim međunarodnim standardima.

Mehanizam provjere putem primjene mjera tajnog nadzora jasno je i precizno uređen normama Zakona o krivičnom postupku, te bi kao takav morao biti poznat gospodinu Lakoviću, imajući u vidu njegovo prethodno profesionalno iskustvo u policijskoj službi.

Koristimo priliku, imajući u vidu da je Miodrag Laković bio visokopozicionirani službenik Uprave policije u organizacionoj jedinici koja se bavila suzbijanjem krijumčarenja narkotika, a koju je napustio 2016. godine kada je trgovina narkotika bila na vrhuncu, neosporno je da je sam bio svjedok složenih bezbjednosnih izazova i mehanizama rada policije, da kao predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu, koji ima uvid u kompletne i integralne dokumente o izvršenim provjerama, u javnim istupima koristi svoje znanje i iskustvo kako bi podržao zakonite procedure i integritet postupaka, umjesto da ih pogrešno interpretira ili narativno kompromituje. Ukoliko je pak po srijedi loša novinarska interpretacija onda vjerujemo da će gospodin Laković adekvatno reagovati na netačno prenešene sopstvene navode.

Posebno je neprecizna tvrdnja da „najveći broj službenika nije krivično procesuiran“, jer zakon ne uslovljava disciplinski postupak krivičnim gonjenjem, niti obrnuto. Suprotno tumačenje bi faktički paralizovalo disciplinski sistem i svelo odgovornost policijskih službenika isključivo na krivično-pravni minimum.

U dijelu teksta u kojem se navodi da su sva ročišta do sada odlagana te da policijski službenik nije imao mogućnost da iznese svoju odbranu, iznose se ponovo netačne tvrdnje. Odlaganja postupaka nijesu isključivo posljedica postupanja nadležnih organa, već u značajnoj mjeri proizilaze iz postupanja samih policijskih službenika, koji odugovlače postupke dostavljanjem medicinske dokumentacije, angažovanjem novih branilaca uz promjenu postojećih, kao i zahtjevima za odlaganje rasprava radi navodne adekvatne pripreme odbrane.

Takvim postupanjem se svjesno i nesavjesno produžava trajanje postupka, uz očiglednu namjeru da se izigra zakonski okvir, što kao krajnju posljedicu može imati nastupanje zastarjelosti vođenja postupka.

Navodi o navodnim „pritiscima vrha MUP-a“ na disciplinske tužioce i Komisiju izneseni su bez ijednog provjerljivog podatka, dokaza ili zvanične izjave nadležnih organa, te se zasnivaju isključivo na nezvaničnim izvorima i subjektivnim interpretacijama. Takav pristup ne predstavlja činjenično utvrđivanje, već spekulativni narativ bez ikakve pravne ili dokazne vrijednosti.

U odjeljku „Komisija i disciplinska tužiteljka pod pritiskom“ javnost se dodatno dovodi u zabludu stvaranjem privida nezakonitog uticaja na disciplinske tužioce, čime se neosnovano problematizuje njihovo zakonito i nezavisno postupanje, a istovremeno vrši neprimjeren pritisak na tok i ishod postupaka koji su u toku.

Iako su disciplinskim tužiteljkama dostavljena pitanja, kao odvojena od ove teme, uz najavu da će isti biti objavljeni u posebnom tekstu, u predmetnom članku su iznesena jednostrana tumačenja CIN-CG, kojima se bez činjeničnog osnova sugeriše da same disciplinske tužiteljke smatraju da su izložene pritiscima.

Stoga, u posebnom dokumentu dostavljeni su odgovori disciplinskih tužiteljki, koji jasno i nedvosmisleno demantuju takve navode i potvrđuju da disciplinske tužiteljke postupaju isključivo u skladu sa zakonom i važećim procedurama.

Tvrdnja da je odbrani sistemski onemogućen rad zbog tajnosti postupaka izostavlja ključnu činjenicu: postupci u MUP-u se vode sa dokumentima koji sadrže tajne podatke, čije je ograničenje pristupa zakonska obaveza.

Policijskim službenicima u ovim postupcima dato  je dovoljno prostora i zakonskih mehanizama da ospore navode koji im se stavljaju na teret i da dokažu svoju nevinost.

Smanjenje stepena tajnosti sa „povjerljivo“ na „interno“ pokazuje upravo suprotno od onoga što se tvrdi, postupno usklađivanje prava na odbranu sa obavezom zaštite podataka, a ne namjerno uskraćivanje prava. Pravo na uvid u spise ne znači automatski pravo na uvid u cjelokupnu operativnu dokumentaciju, naročito kada ona sadrži podatke o trećim licima ili metodama rada.

U tekstu se problematizuje i profesionalna biografija pojedinih članova Komisije, uz implicitnu sugestiju da administrativno ili pravno iskustvo diskvalifikuje lice za učešće u radu kolektivnog tijela.

Takav argument zanemaruje činjenicu da je Komisija kolegijalni organ, čiji rad ne zavisi od pojedinačnog člana, već od zajedničkog odlučivanja, zakonom propisanih procedura i obavezujućih pravila rada. Takođe, zakon ne propisuje da svi članovi moraju biti operativni policijski službenici, već da moraju ispunjavati uslove za rad sa povjerljivim podacima i imati odgovarajuće profesionalne kompetencije. Paušalne diskvalifikacije članova Komisije predstavljaju više vrijednosni sud nego pravni argument.

Opis „infostream“ sistema kao mehanizma koji omogućava proizvoljno označavanje lica zanemaruje osnovnu svrhu ovakvih internih alata: evidentiranje operativnih saznanja, uz naknadnu provjeru, filtriranje i procjenu.

Tvrdnje da kandidati za posao u Upravi policije bivaju odbijeni „bez ikakvog obrazloženja“ zanemaruju razliku između prava na obrazloženje upravne odluke i prava na uvid u razloge koji sadrže tajne podatke.

Zakon ne obavezuje organ da kandidatu saopšti sve detalje koji se odnose na procjene podobnosti, naročito kada bi time bila ugrožena prava trećih lica ili javni interes. Odbijanje kandidata ne predstavlja sankciju, već odluku u postupku zapošljavanja, koja podliježe zakonskim pravilima, ali ne i potpunoj transparentnosti u svakom segmentu.

Na kraju, ostaje utisak da predmetni tekst CIN-CG nije rezultat neutralnog istraživačkog pristupa, već da je od samog početka koncipiran na malicioznoj pretpostavci o navodnoj nezakonitosti i selektivnosti postupanja MUP-a, pri čemu se činjenice selektivno biraju, pravni okvir pojednostavljuje, a različiti postupci i standardi svjesno ili nesvjesno miješaju radi postizanja unaprijed formiranog narativa. Obim i sadržaj netačnih i pogrešno interpretiranih navoda, koje je bilo neophodno detaljno demantovati, sami po sebi ukazuju da se ne radi o sporadičnim propustima, već o sistematskom odstupanju od osnovnih pravila profesionalnog i odgovornog novinarstva.

U obradi ovako kompleksnih i osjetljivih tema, davanje instituciji roka od tri dana za odgovor, dok se istovremeno u samom tekstu daje prioritet izjavama pojedinih aktera i anonimnih policijskih službenika, šalje jasnu poruku o selektivnom pristupu i narušenoj ravnoteži u predstavljanju činjenica.

Kritičko preispitivanje rada institucija je legitimno i poželjno u demokratskom društvu. Međutim, ono podrazumijeva obavezu poštovanja činjenica, pravnih procedura i elementarne profesionalne etike, naročito kada se obrađuju teme koje direktno zadiru u bezbjednosni sistem države, integritet institucija i prava pojedinaca.

Zamjena provjerenih informacija sugestijama, a pravnih argumenata paušalnim narativnim konstrukcijama, ne doprinosi ni reformama, ni javnom interesu, već isključivo narušavanju povjerenja u institucije i profesionalne standarde javne komunikacije sa ciljem stvaranja konfuzije u javnosti.

                     TIM ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Uskoro slijedi odgovor naše novinarke. 

Na osnovu informacija koje je MUP dobio iz neprovjerenih izvora, više policajaca sumnjiči se za teška krivična djela, pokazuju dokumenti u koje je CIN-CG imao uvid

Đurđa Radulović

Više policijskih službenika suspendovano je i protiv njih se vode disciplinski postupci zbog navodnih bezbjednosnih smetnji na osnovu nepotvrđenih i neprovjerenih podataka, piše u dokumentima, 

Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) počelo tokom 2024. godine čišćenje svojih redova, opravdavajući to borbom protiv kriminala i korupcije, ali za neke službenike koji su sada pod suspenzijom nije bilo provjerenih dokaza.

To proizilazi iz više tajnih izvještaja Komisije za bebjednosnu provjeru MUP-a, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. U tim izvještajima službenici se najčešće terete za kontakte sa kriminalnim grupama, zloupotrebu službenog položaja, kao i učešće u kriminalnim aktivnostima, uključujući šverc droge i akciznih roba,  a za svaku od ovih tvrdnji navodi se da je zasnovana na ,,neprovjerenim informacijama dobijenih od neprocijenjenih izvora’’.

Neki od policijskih službenika u  čiju je dokumentaciju CIN-CG imao uvid dobili su ocjenu „odlično“ od MUP-a neposredno prije nego što ih  je isto  ministarstvo, bez  obrazloženja, suspendovalo, a potom protiv njih pokrenulo disciplinske postupke zbog navodnih bezbjednosnih smetnji.

Trenutno je do sada je suspendovano 29 policijskih službenika ,,po osnovu pokrenutih disciplinskih postupaka zbog počinjenih težih povreda službene dužnosti – postojanje bezbjednosne smetnje’’, kazali su za CIN-CG iz MUP-a.  Ukupan broj pojedinačnih predmeta kod Komisije za bezbjednosne smetnje je 122, naveli su iz MUP-a.

Međutim, u više ovih predmeta riječ je o neprovjerenim tvrdnjama, apsurdnim i nelogičnim optužbama, pokazuje istraživanje CIN-CG.

Službenici protiv kojih su pokrenuti postupci, kao i njihovi advokati, morali su da potpišu izjavo o tajnosti, što ih onemogućava da u javnosti govore iznesu ove podatke.

,,Svjedočio sam tome da službenici ne prođu bezbjednosnu provjeru zbog tračeva i glasina'', kaže za CIN-CG jedan rukovodilac u Upravi policije (UP), koji se nedavno našao u nepovoljnoj situaciji, jer je bio primoran da suspenduje  kolege nakon negativnog mišljenja Komisije, iako je smatrao da odgovorno obavljaju posao.

„Policijska praksa razlikuje pet nivoa pouzdanosti informacija – od neprovjerene do pouzdane. Disciplinski postupci se pokreću na osnovu informacija različitog stepena pouzdanosti, čiju relevantnost je potrebno potkrijepiti dokazima, jer ukoliko se donese odluka o prekidu radnog odnosa samo na osnovu informacija, to neće biti održivo u sudskim postupcima“, upozorava bivši visoki službenik UP i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, Miodrag Laković, i visoki funkcioner vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES).

Laković dodaje da MUP ima čitav niz mehanizama za provjeru policijskih službenika, poput provjere imovine ili mjera tajnog nadzora, ali ih ne koristi.

Iz MUP-a objašnjavaju da smetnje utvrđuje Komisija za bezbjednosne smetnje, koja podnosi predlog za pokretanje disciplinskog postupka disciplinskom tužiocu, koji donosi odluku da li će pokrenuti postuopak. ,,Sama činjenica da tužilac cijeni predlog za pokretanje disciplinskog postupka i druge dokaze predstavlja još jedan vid kontrole ispravnosti rada Komisije, obzirom da podnošenju predloga za pokretanje disciplinskog postupka prethodi donošenje mišljenja Komisije o postojanju bezbjednosnih smetnji za dalji rad’’.

Komisija i disciplinska tužiteljka postupaju pod pritiskom

CIN-CG  je više upućenih izvora reklo da je disciplinska tužiteljka MUP-a Milena Pajović u nezvaničnim razgovorima izražavala zabrinutost zbog toga što u brojnim predmetima ne postoje dokazi, ali da rukovodstvo MUP-a vrši pritisak da se postupci pokreću i nastavljaju. U pojedinim predmetima tražila je odlaganje postupaka, čime je faktički ukazala na postojanje neregularnosti, smatraju sagovornici CIN-CG.

Pojedini suspendovani policijski službenici, iako je prošlo dosta vremena, nijesu imali nijedno ročište pred disciplinskom komisijom, na kojem bi im bila pružena prilika da iznesu dokaze i odbrane se od optužbi.

„Iako se protiv mene disciplinski postupak vodi već godinu dana, nijesam imao priliku da se pojavim pred komisijom – sva ročišta su do sada odlagana, pa nijesam mogao da iznesem svoju odbranu“, kazao je za Centar za CIN-CG jedan policijski službenik, koji tvrdi da je svaka od optužbi protiv njega neosnovana.

Tokom telefonskog poziva koji joj je uputio CIN-CG,  Pajović je kazala da na pitanja može odgovarati isključivo službenim putem,  ukoliko vrh te institucije da saglasnost. Osim Pajović, u disciplinske postupke uključena je i disciplinska tužiteljka MUP-a Izeta Husović.,,Disciplinske tužiteljke i Komisija za bezbjednosnu provjeru  vode ove postupke pod pritiskom vrha MUP-a i krše zakon’’, kaže advokat Veselin Radulović, koji zastupa neke od suspendovanih policajaca. 

Radulović tvrdi da MUP nije sproveo bezbjednosnu provjeru ni nad samim članovima Komisije koji odlučuju da li će službenici proći provjeru.„Članovi se mijenjaju, ali odgovorno tvrdim da nijedan od njih nije prošao ovu vrstu provjere “, kaže Radulović.

Iz MUP-a to negiraju. ,,Komisija za provjeru postojanja bezbjednosnih smetnji postupa sa dokumentima koji su označeni stepenom tajnosti, to u prvom redu podrazumijeva da članovi Komisije moraju imati dozvolu za pristup tajnim podacima,  samim tim članovi ove komisije prošli su postupak bezbjednosnih provjera’’, naveli su iz MUP-a.

Doskorašnji predsjednik ove komisije, policijski službenik Darko Vujović, bio je fotografisan sa visokopozicioniranim članovima klanova, što zaista predstavlja bezbjednosnu smetnju, koja bi trebalo da bude ispitana, rekao je Radulović.

Međutim, iz MUP-a objašnjavaju da Vujović nije smijenjen sa mjesta predsjednika komisije, već je zbog redovnih obaveza u policijskoj jedinici sam zahtijevao da se skloni sa te pozicije.

U Komisiji su, prema izvorima CIN-CG, i bivša daktilografkinja MUP-a, bivša administrativna radnica, i jedna članica pravne službe. „Tako i osobe koje nijesu kvalifikovane odlučuju ko može ostati u policiji, to jest procjenjuju da li su informacije o nekom  službeniku protiv koga je pokrenut postupak relevantne“, kaže jedan od sagovornika CIN-CG.

navodi iz tajnog  izvještaja Komisije bezbjednosne provjere 

Mijenjaju Zakon bez mišljenja Brisela?

U javnosti je već objavljeno da u brojnim slučajevima policijskih službenika koje MUP tereti za bezbjednosne smetnje nije tražena provjera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), iako je to Zakonom o unutrašnjim poslovima propisano. Zbog toga su advokati i pravni stručnjaci više puta upozoravali da Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji MUP-a sprovodi protivpravne postupke.

Najglasnija upozorenja o navodnom protivpravnom postupanju MUP-a bila su ona Radulovićeva i čelnice Akcije za ljudska prava (HRA) Tee Gorjanc Prelević. Zbog toga su njih dvoje bili na udaru funkcionera Demokratske Crne Gore (DCG), čiji je je predstavnik Danilo Šaranović na čelu MUP-a, a predsjednik Aleksa Bečić je u Vladi zadužen za bezbjednosni sektor. Iz MUP-a, za potrebe ovog teksta, nijesu odgovorili na pitanje da li je uopšte i ako jeste u koliko slučajeva je tražena provjera ANB-a.

Ukoliko budu usvojene izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima na kojima insistiraju Demokrate, policijski službenici protiv kojih se trenutno vode disciplinski postupci mogli bi dobiti otkaze. Jedna od ključnih izmjena Zakona je da mišljenje ANB-a više neće biti neophodno za bezbjednosnu procjenu policijskih službenika, već će odlučivati samo MUP, ako u roku od 60 dana ne dobije nalaz ANB-a.

Prema sadašnjim zakonskim odredbama mišljenje ANB-a u ovakvim slučajevima bilo je obavezujuće, a ako se ne dobije u roku od 90 dana, disciplinski postupak je morao da se odbaci, a službenici vrate na posao.

Predložene izmjene predviđaju da se, ako budu usvojene u Skupštini Crne Gore, primjenjuju i na već započete postupke, što znači da bi zakon imao retroaktivno dejstvo. Prema novim rješenjima, kandidati bi mogli biti odbijeni i u postupku zapošljavanja, zbog toga što „ne prolaze bezbjednosnu provjeru“, bez obaveze da im se obrazloži razlog.

Evropska komisija (EK) je u decembru tražila da se sačeka sa izmjenama Zakona dok se ne dobije mišljenje stručanjaka iz EU. Uprkos ovim upozorenjima, Skupština će ipak odlučivati o Zakonu na sjedinci zakazanoj za početak februara.

„Evropska komisija će u narednom periodu dostaviti detaljno mišljenje o predloženim izmjenama zakona. Istovremeno, Crna Gora mora obezbijediti da zapošljavanje u policiji bude zasnovano na stručnosti i zaslugama, uz jasne procedure koje će spriječiti politički uticaj na rad ovog organa“, kazali su iz Delegacije Evropske unije  u Crnoj Gori (DEU) za CIN-CG.

Odbrani otežan rad jer nemaju kompletan uvid

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović izjavio je u novembru 2025. godine da je najveći broj policijskih službenika krivično procesuiran, što nije tačno kako tvrdi više sagovornika CIN-CG.

„Uvjeren sam da ministar ne govori istinu. Poznato mi je desetine predmeta o disciplinskim postupcima zbog navodnih bezbjednosnih smetnji, a ni u jednom slučaju nije došlo do krivičnog gonjenja, jer za to ne postoje dokazi“, kaže Radulović.

Iz MUP-a nijesu odgovorili na pitanje protiv koliko službenika su zbog bezbjednosnih smetnji pokrenute i krivične prijave. U odgovoru za CIN-CG naveli su da je ,,jedan broj policijskih službenika za koje su utvrđene bezbjednosne smetnje, u međuvremenu procesuiran od strane Specijalnog državnog tužilaštva, zbog krivičnih djela teškog i organizovanog kriminala, što samo potvrđuje kvalitet sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i ujedno u potpunosti obesmišljava sve pokušaje deprofesionalizacije ovog postupka’’.

Zbog tajnosti postupaka, većina službenika nije imala uvid u konkretne optužbe protiv sebe, što je u izuzetno nepovoljan položaj dovelo i njihove advokate, koji tokom 2024. godine nijesu imali dokumentaciju za pripremu odbrane.

Nakon što su se službenici pobunili, stepen tajnosti je spušten sa „povjerljivog“ na „interno“, čime je odbrani omogućen djelimičan uvid u dokumenta Komisije. „Omogućen nam je uvid u dio izvještaja, ali ne znamo koji je to dio – da li polovina ili svega deset odsto“, objašnjava Radulović.

Tajnost postupaka onemogućava službenike da o njima govore u javnosti, a Radulović tvrdi da se to čini sa namjerom da se prikrije  „apsurd i nezakonitost“ ovih procesa. Osim što se neki suspendovani službenici, navodno bez validnih obrazloženja dovode u vezu sa krivičnim djelima, u postupcima protiv njih postoje i nelogičnosti. „U jednom slučaju, policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak tereti se za zloupotrebu službenog položaja u periodu kada uopšte nije bio raspoređenn na funkciju za koju se navodi da je zloupotrijebio“, navodi Radulović.

CIN-CG se iz dokumentacije koju posjeduje uvjerio da su neke optužbe apsurdne:  tako se kao dokaz u izvještaju o suspenziji navodi komentar na jednom portalu, upućen protiv nekog policijskog službenika. U drugom slučaju, službeniku se stavlja na teret kontakt sa BIL licem, kojeg je on uhapsio i protiv kojeg je sam podnio brojne krivične prijave. Jedan od službenika čiju je dokumentaciju CIN-CG imao na uvid tereti se za sticanje imovine zloupotrebnom službenog položaja, a imovinu koja mu se stavlja na teret ne posjeduju ni on ni članovi njegove šire porodice, u šta se CIN-CG uvjerio provjerom evidencije Uprave za nekretnine.

CIN-CG saznaje i da je jedan suspendovani službenik tražio više puta da ide na poligraf da bi dokazao da su tvrdnje neistinite, ali mu nije  bilo dozvoljeno.

Uprava policije uvela je takozvani „infostream“ sistem, u koji policijskim službenicima da jedni o drugima, ali i o građanima, mogu da unose podatke.

,,Na taj način, bez jasnih kriterijuma i spoljne kontrole, gotovo svako može biti označen kao bezbjednosno interesantno lice ili doveden u vezu sa kriminalnim strukturama, što otvara prostor za ozbiljne zloupotrebe’’, objašnjava advokat Radulović.

Zbog smetnji bez obrazloženja ne primaju ni na posao

CIN-CG došao je i do podataka o  nedavnom slučaju mladog čovjeka koji je odbijen na konkursu MUP-a za zaposlenje u Upravi policije jer nije prošao bezbjednosnu provjeru. Kad je tražio obrazloženje, nije ga dobio. Međutim, taj kandidat je prethodno više puta prolazio bezbjednosne provjere ANB-a, jer je radio u sektoru bezbjednosti. „Onima koji im ne odgovaraju, u jednoj rečenici napišu da nijesu prošli bezbjednosnu provjeru, bez ikakvog objašnjenja, što je u potpunosti nezakonito“, kaže Radulović.

Laković kaže da i prilikom angažovanja novih službenika treba voditi računa „da se ne zaključuje provjera negativnim ishodom samo na osnovu početnog podatka“, već da ona „mora biti dubinska i sveobuhvatna’’.

,,Službenici u policiji se često izlažu opasnosti, rizikuje život, šalju opasne ljude iz kriminalnog miljea u zatvor. To je težak posao. A sjutra se može desiti da neko protiv njih na bazi nedokazanih informacija pokrene postupak i izrekne mjeru prekida radnog odnosa. To unosi nesigurnost u radni ambijent i dovodi u pitanje povjerenje službenika u objektivost i pravičnost ovih postupaka’’, kaže Laković.

Ombudsman utvrdio neregularnost jedne suspenzije

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore utvrdio je u jednom slučaju da je Uprava policije postupala nezakonito  suspendujući sa radnog mjesta službenika bez donošenja formalnog i valjano obrazloženog rješenja.

Ovaj je službenik, prema mišljenju Ombudsmana koje je CIN-CG imao na uvid, tokom 2024. godine usmeno obaviješten da više ne može obavljati poslove u UP, nakon čega mu je  onemogućen pristup radnom mjestu, dok je istovremeno upućen na korišćenje godišnjeg odmora. Tokom narednih mjeseci nije mu dostavljeno rješenje o suspenziji, niti mu je omogućeno da se izjasni o razlozima koji su mu stavljeni na teret, a koji su se zasnivali na nepreciznim i neprovjerljivim navodima o „bezbjednosnim smetnjama“. Ombudsman je konstatovao da je službenik na taj način držan u stanju pravne i profesionalne neizvjesnosti duže od šest mjeseci, sve do donošenja mišljenja  krajem 2024. godine, čime su povrijeđena njegova prava na rad, pravnu sigurnost i djelotvoran pravni lijek.

U mišljenju se navodi da postupanje Uprave policije ima obilježja faktičke suspenzije, sprovedene mimo zakonom propisanih procedura i rokova, te se preporučuje da se bez odlaganja donese zakonito, jasno i potpuno obrazloženo rješenje o njegovom radno-pravnom statusu, uz poštovanje osnovnih procesnih garancija zaposlenih u policiji.

I protiv ovog službenika je naknadno, prošle godine od strane MUP-a pokrenut disciplinski postupak, takođe baziran na neprovjerenim činjenicama i bez valjanih dokaza.

Radulović objašnjava da se na ovaj način vrši i mobing nad zaposlenima u UP. ,, U ime nekih od mojih klijenata pokrenuo sam parnične postupkre protiv UP zbog mobinga, jer su, između ostalog, godinama držali neraspoređene službenike, bez ikakvih obrazloženja'', objašnjava Raduloivć.

Više sagovornika CIN-CG ističe da su reforme u bezbjednosnom sektoru neophodne, pa i neka vrsta vetinga, da bi svi oni koji su se na neki način ogriješili i nijesu profesionalno obavljali svoj posao, trebalo da budu ispitani i udaljeni iz službe, ali samo uz adekvatne dokaze. Isto tako novi službenici treba da prođu sve vrste testova, ali se ne mogu vršiti selekcije na osnovu neprovjerenih informacija.

Umjesto rješenja problema, legalizacija ponovo zapela zbog više različitih uzroka, ostavljajući i građane i lokalne samouprave u neizvjesnosti

Maja Boričić Predrag Nikolić

Još nijedan zahtjev za legalizaciju nije podnijet, iako je prošlo gotovo pola godine od kada je stupio na snagu novi Zakon o legalizaciji bespravnih objekata, koji je donio resor ministra Slavena Radunovića, najavljujući da će se konačno riješiti decenijski problem nelegalne gradnje.

“Po cijenama iz 2022. godine, ja bih za plac od 677 kvadrata trebalo da platim blizu 90.000 eura, a za urbanu sanaciju kuće od 139 kvadrata 13,5 hiljada. Ukupno, blizu 100.000 eura, pa bi mi mjesečna rata bila preko 260 eura na 30 godina, a bojim se da će sada biti duplo toliko”, ističe vlasnik nelegalne kuće na Malom Brdu Goran Grdinić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Pored troškova, problem je i što je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MDUP) i dalje nema podatke koliko je bespravnih objekata u Crnoj Gori, koliko ih je na državnom ili opštinskom zemljištu, ali ni koliko je onih koji obavljaju privrednu djelatnost u takvim objektima. Kasnili su i sa objavom satelitskog snimka, a zakoni nijesu usaglašeni, pa je blokirana i ovjera elaborata za predaju zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za legalizaciju je do 14. februara 2026. godine, ali će rok, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, biti produžen za šest mjeseci, nakon praznika.

Situacija u kojoj država ne zna broj bespravnih objekata posljedica je decenijskog tolerisanja ovakve gradnje, a tolerisanje je bilo utemeljeno u koristi koju su političke strukture imale od podrške nelegalnih graditelja, ističu za CIN-CG iz organizacije KANA/ko ako ne arhitekt.

“Za to vrijeme, sistem koji bi pratio i regulisao planiranje i izgradnju nije razvijan, i rezultate toga vidimo u Crnoj Gori na svakom koraku. Ne može, dakle, biti iznenađujuće što je situacija haotična: problem je ogroman i razgranat, a kapaciteti za bavljenje njime slabi i nerazvijeni’’, kazali su iz te NVO, koja se decenijama bavi sprečavanjem devastacije prostora u Crnoj Gori.

U posljednjoj deceniji, ovo je drugi pokušaj legalizacije bespravno podignutih objekata, za koje se procjenjuje da ih ima oko 100.000. Država je još 2017.donijela odluku o legalizaciji bespravnih objekata i više puta mijenjala zakone, ali nije se odmaklo dalje od početka. Uprkos novom Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata iz avgusta 2025. godine, nadležni ni danas nemaju jasnu sliku o obimu nelegalne gradnje. Nijedna opština još nije dostavila broj nelegalnih objekata Ministarstvu. Kašnjenje ključnih podataka, blokada procedura i nefunkcionalna administracija dodatno su obesmislili proces, koji je trebalo da donese red u prostor i pravnu sigurnost građanima.

JOŠ SE NE ZNA KOLIKO ĆE KOŠTATI ZEMLJIŠTE, ALI NI “KOMUNALIJE” U PODGORICI

Nelegalni graditelji su u obavezi da u ratama plate naknadu za urbanu sanaciju, a oni koji su gradili na lokalnom ili državnom zemljištu, i naknadu za zemljište.

Rata za one koji imaju nelegalno izgrađene kuće veće kvadrature, u naselju u kom je i Grdinić izgradio kuću još početkom ovog vijeka, kretale bi se i preko 500 eura. Koliki će tačno taj iznos biti, još se ne zna. Stanovnici Malog brda, jednog od nelegalnih naselja u Podgorici, smatraju da ni cijene legalizacije od prije nekoliko godina nijesu prihvatljive, a izražavaju strahovanje da bi one mogle da budu i mnogo veće.

“Mi priznajemo da smo napravili problem i bismo da ga riješimo, ali dovode nas u situaciju, da ne možemo da platimo. Javnost je obmanuta, da će ta cijena biti niska, mi niti znamo cijenu, niti znamo na čemu smo”, reklo je nekoliko mještana Malog brda u razgovoru sa CIN-CG-om, koji su mahom kuće na državnom zemljištu, u tom naselju, počeli graditi još devedesetih godina.

Do ovog “divljeg naselja” do skoro se dolazilo makadamskim putem, nekada je tu bio kamenjar, nema vode, nema ni kontejnera, a struja je prilično slaba, ali svi uredno plaćaju poreze, struju i odvoz smeća.

Mnogi su pokušali, i prilikom donošenja prethodnog zakona, da legalizuju svoje kuće. Na Malom brdu se, po procjeni iz 2022. godine, tražilo 132 eura po kvadratu zemlje. Nakon donošenja novog Zakona o legalizaciji bespravnih objekata 14. avgusta ove godine, očekuje se da lokalne samouprave daju nove procjene.

Marina Izgarević Pavićević, državna sekretarka u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, za CIN-CG priznaje da “procjene državnog zemljišta gdje su izgrađeni nelegalni objekti nisu tako male, sa tendencijom da će te cijene u odnosu na ono što je bilo nekada, biti više”.

Neke lokalne samouprave, kao što je najveća - Glavni grad Podgorica, još nijesu donijele ni nove odluke o naknadi za urbanu sanaciju nelegalnih objekata, pa se ne zna ni da li će se ova cijena povećavati. Prema važećoj Odluci o naknadi za urbanu sanaciju za Glavni grad iz 2020. godine, cijene se kreću od 141,5 eura po metru kvadratnom objekta u prvoj zoni, do 48,81 euro u petoj. Za šestu zonu u Podgorici, koja obuhvata seoska naselja, nema troškova urbane sanacije.

Samo u Podgorici, pored Malog brda, ima više “divljih naselja”, građenih zauzimanjem državne, opštinske, ali i privatne zemlje - u Park šumi Zagorič, Kakarickoj gori, Dajbabskoj gori...

Po starom Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, podnijeto je 62.495 zahtjeva za legalizaciju. U proces legalizacije koji je počeo 2018. legalizovano je svega 3.596 objekata.

U Fiskalnoj strategiji Vlade od jula 2024. godine se navodi “orijentacioni podatak - da bi se legalizacijom prihodovalo do 183 miliona eura”. U istom dokumentu se procjenjuje da bespravnih objekata ima i do 100.000.

Neposredno prije donošenja Zakona, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović kazao je da će zakon uvesti red i da će svako ko krene u nelegalnu gradnju od sada imati velikih problema.

“Očekuje da će u budžet države i lokalnih samouprava biti uplaćeno najmanje 300 miliona eura na osnovu naknada za legalizaciju”, kazao je Radunović.

Međutim, njegova saradnica kaže da je država još ranije pravila ogromne propuste kada je proces legalizacije u pitanju. Veliki je broj planskih dokumenata, pojašnjava ona, koje je Ustavni sud stavio van snage od 2017, pa pojedini djelovi Podgorice uopšte nemaju planove - Donja Gorica, Tološi, Momišići.

“Možemo reći da država nije ispunila svoj posao, jer je velikom broju korisnika koji su i ranije htjeli da legalizuju svoje objekte onemogućeno rješavanje toga, zbog nepostojanja planske dokumentacije”, naglašava Pavićević Izgarević.

ZASTOJ U PODNOŠENJU ZAHTJEVA

Po novom Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata, iz avgusta ove godine, još se ne podnose novi zahtjevi, između ostalog, jer je Ministarstvo kasnilo gotovo dva mjeseca sa objavom satelitskog tzv. orto-foto snimka, koji je objavljen tek u novembru ove godine.

Mogu se legalizovati samo objekti koji se nalaze na tzv. orto-foto snimku, koji dokazuje da su objekti građeni do jula 2025. Tu je jedino krenulo nešto da se radi. Krajem decembra srušeno je sedam objekata koji su na Žabljaku izgrađeni nakon satelitskog snimanja iz jula 2025. godine.

Pored snimaka, čekaju se i izmjene Zakona o državnom premjeru i katastru, kako bi se odblokirala ovjera elaborata, jer taj zakon nije bio usaglašen sa Zakonom o legalizaciji.

Ona pojašnjava da su zainteresovani korisnici mogli da podnesu zahtjev i do sada, ali je on nepotpun bez urađenog i ovjerenog elaborata, koje katastri ne mogu da ovjeravaju bez izmjene Zakona.

Još nijesu formirane ni Komisije, koje lokalne samouprave treba da formiraju po novom Zakonu, a imaju probleme i sa izborom geodeta.

Zbog svega ovoga, Zajednica opština je tražila da se produže rokovi za predaju zahtjeva, uspostavljanje evidencije bespravnih objekata, rok za formiranje opštinskih komisija, kao i rok za izbor geodetskih organizacija.

Glavni cilj kada je donesen zakon je bilo da se što veći broj objekata legalizuje, navodi državna sekretarka, te da iako nelegalni graditelji ovim zakonom jesu jednim dijelom povlašćeni, oni se svakako nalaze u prostoru i možda je ipak bolje urediti taj prostor i omogućiti im osnovne uslove za život.

Iz KANA kažu da ovdje nema brzog rješenja.

“Jedino čemu se možemo nadati jeste da država počne graditi ozbiljne kapacitete za bavljenje problemom, a da li će u tome uspjeti - ostaje da se vidi’’.

Kašnjenje u KANA ovako tumače:

“Sve su to simptomi ovoga što smo već rekli - sistem koji bi se ozbiljno bavio ovim problemima ne postoji, a pokušaji da se on postavi na noge i dalje su prepuni grešaka. Inicijalni rokovi su bili prekratki, opštine nijesu bile spremne, softverski alati nijesu radili, geodete su zatrpane poslom... Ali, ništa od toga nije iznenađujuće, jer je problem ogroman, a kapaciteti nikakvi. Kao da pokušavate da za dan posložite biblioteku, u koju su godinama knjige nabacivane bez ikakvog reda, a nemate ni bibliotekara”.

ZAKON GOTOVO ČETIRI MJESECA ZABLOKIRAO I PROMET NEKRETNINA

Donošenje novog Zakona o legalizaciji je gotovo četiri mjeseca nakon donošenja blokirao i promet nekretnina. Naime, novim zakonom je bilo stopirano nasljeđivanje objekata bez dozvole, prodaja objekata bez upotrebne dozvole, realizacija ugovora o prodaji koji su već bili potpisani, ali sav novac nije isplaćen...

Dan nakon usvajanja Zakona, Notarska komora se obratila Ministarstvu sa pitanjem da li se zabrana otuđenja i prometa nepokretnosti odnosi isključivo na bespravno sagrađene objekte bez građevinske dozvole, koji se izgrade nakon stupanja Zakona na snagu u avgustu ove godine. Iz Ministarstva su im odgovorili da se zabrane odnose i na objekte izgrađene prije stupanja na snagu propisa.

Notari su morali da odbijaju klijente koji su dolazili sa kupoprodajnim ugovorima. Navode da je Uprava za nekretnine, koja je dio MDUP, rigidno tumačila novi zakon. Takvo tumačenje je dovelo do pometnje na tržištu nekretnina.

Iz Notarske komore su za CIN-CG kazali da je država do 14. avgusta dala mogućnost da se kupuju nelegalni objekti, da su oni bili u prometu kao i svaki drugi. Od 14. avgusta vam ne daju da raspolažete svojom imovinom, naglašavaju iz Notarske komore i dodaju da je to povreda domaćih i međunarodnih prava - pravo na mirno posjedovanje.

Kao drugi problem vide to što je država smanjila promet nekretnina, samim tim i svoju zaradu iz poreza na promet. I kao treći problem - onemogućeno je 100.000 nekretnina u ponudi, a potražnja je ogromna, pa cijene rastu.

U novembru su se iz Ministarstva ipak predomislili. Dali su tumačenja Zakona kojima su dozvolili da se prometuju nepokretnosti bez upotrebne dozvole, da se mogu nasljeđivati bespravni objekti, da se mogu poklanjati, ali samo između roditelja i djece, ne i između supružnika, da se može upisati hipoteka...

Pavićević Izgarević navodi da su odblokirali te postupke i dali novo tumačenje, a da će Ustavni sud cijeniti koliko su ove stvari u skladu sa donijetim Zakonom.

ZAKON PRED USTAVNIM SUDOM

Ustavnom sudu Crne Gore je predato devet inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o legalizaciji bespravnih objekata, posljednje su primljene 25. novembra, kazali su za CIN-CG iz ovog suda.

Prema saznanjima CIN-CG, jedna od inicijativa je podnijeta od strane Udruženja banaka, a jednu je podnio građanin Srbije koji je trebao da kupi nekretninu u Kotoru. Zakazao je kupovinu 15. avgusta, nakon donošenja novog zakona kupovina je stopirana.

Iz Ustavnog suda nam je rečeno da su inicijative podnijeli advokati, fizička lica, NVO i dva strana lice.

“Sve inicijative su objedinjene, radi vođenja jedinstvenog postupka i odlučivanja’’, kažu iz Ustavnog suda.

Inicijativama se osporava cijeli Zakon. A posebno su na udaru član 33. (Zabrana otuđenja i obavljanja djelatnosti u bespravnom objektu), stavke 1 i 2 koje preciziraju:

“Objekat koji se izgradi bez akta o građenju odnosno suprotno tom aktu ne može biti u pravnom prometu, odnosno ne može se otuđiti i u istom se ne može obavljati privredna i druga djelatnost. Bespravni objekat koji se ne upiše u katastar nepokretnosti ili za koji se ne izda rješenje o legalizaciji u skladu sa ovim zakonom ne može se otuđiti i u tom objektu ne može se obavljati privredna i druga djelatnost’’.

Zatim član 12, stavka 8: “Rješenje o legalizaciji objekta sadrži i konstataciju da je dostavljena ovjerena izjava vlasnika legalizovanog objekta da se odriče prava na pokretanje sudskog spora protiv države, jedinice lokalne samouprave ili privrednog društva koje pruža usluge od javnog interesa po bilo kom osnovu u vezi sa legalizacijom i korišćenjem legalizovanog objekta’’.

A inicijative su podnijete i zbog člana 15, koji se odnosi na dokumentaciju u kojim je predviđena ovjerena izjava vlasnika objekta da se odriče prava na pokretanje sudskog postupka protiv države, opštine ili institucije.

“Podnosioci u inicijativama tvrde da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine, da je povrijeđen princip zabrane retroaktivne primjene zakona... Neki od njih su podnijeli i dokaze o tome da, kako navode, zabranjeno im je da se upišu, odnosno da raspolažu sa nepokretnošću zbog osporenih zakonskih odredbi”, navodi se u odgovorima Ustavnog suda.

Dodali su da će u slučaju da Sud nađe da su navodi iz inicijative osnovani, donijeti rješenje o pokretanju postupka:

“U ovom trenutku ne možemo govoriti o tome kada će odluka biti donijeta jer to zavisi od sudije izvjestioca, složenosti samog predmeta i analize ustavnosudske prakse’’.

Kašnjenje satelitskih snimaka, blokirana ovjera elaborata i nejasne procedure pokazale su da država još nije spremna za sprovođenje sopstvenog zakona. Bez odgovornosti institucija i jasnih rokova, proces legalizacije prijeti da postane još jedan neuspješan pokušaj uređenja prostora u Crnoj Gori.

Ne mogu se svi tretirati isto, prvo bi trebalo znati koliko ih je

U Prostornom planu Crne Gore se ističe da proces legalizacije treba sprovoditi uz prethodnu detaljnu evidenciju nelegalnih objekata, da se ne mogu isto tretirati svi nelegalni objekti, te da je neophodno najstrože kontrolisati, sprečavati i zabraniti dalju nelegalnu gradnju.

“Proces legalizacije nelegalnih objekata treba preispitati i kritički ocijeniti s aspekta ‘štete’ koji su ovi objekti učinjeli u prostoru, a uz uvažavanje principa pravednosti što znači pravljenja razlike između gradnje koja ima socijalni karakter - potreba obezbjeđenja stana, u odnosu na one koji služe tržišnoj špekulaciji, a često i uzurpiraju čak i javni prostor i državno vlasništvo”, naglašava se u PPCG.

Posebno se ističe nelegalna gradnja na najatraktivnijim područjima Primorskog regiona, kao i u zonama zaštićenih područja.

“Takvom izgradnjom se pravi šteta opštem javnom interesu i vrše pritisci na prirodne resurse i životnu sredinu”, navodi se u PPCG.

U ovom dokumentu piše da ima oko 120.000 nelegalnih objekata i uzurpiranih i degradiranih prostora na nivou Crne Gore.

Kao poseban problem se navode planovi se početka 2000-ih koji “predviđaju” predimenzionisanu stambenu gradnju u naseljima, koja prevazilazi mogućnosti, čak i minimalnog, opremanja prostora infrastrukturom i sadržajima neophodnim za normalno funkcionisanje naselja.

“Ti planovi su još na snazi pa formalno omogućavaju legalnu gradnju neodrživih objekata, što prijeti da izazove nepovratne štete u urbanim područjima”, upozorava se.

Milan Marković je izabran za vanrednog člana CANU uprkos biografiji koja je znatno skromnija od druga dva kandidata, Srđana Darmanovića i Vojina Golubovića, ne samo po obimu, već i karakteru Markovićevih navodnih naučnih radova. Kao relevantne reference u Markovićevoj prijavi navedeni su govori i obraćanja na konferencijama, okruglim stolovima i književnim promocijama, pa čak i jedan In memoriam, kao i radovi koji u trenutku kandidature nijesu bili objavljeni, već “u štampi“

Andrea PERIŠIĆ

Nedavni izbor Milana Markovića, nekadašnjeg dekana Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta Crne Gore (UCG), za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) otvorio je ozbiljna pitanja o kriterijumima i standardima koji se primjenjuju u izboru akademika i akademkinja. Marković je, prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u konkurenciji sa univerzitskim profesorom Srđanom Darmanovićem i docentom Vojinom Golubovićem, kandidatima sa snažnijim i međunarodno prepoznatljivijim referencama, ipak izabran za člana CANU, iako je njegova biografija skromnija. 

Osim Markovića, na nedavnoj sjednici Skupštine CANU za akademike i akademkinje izabrani su, kao redovni članovi - Vaso Antunović, Zoran Stojanović, Siniša Jelušić, Mileta Bojović i Branko Baletić. Za vanrednog člana izabran je Milan Marković, dok su za inostrane članove i članice imenovani Jarmila Vešović, Jurij Nesterov i Petar M. Seferović. 

Milan Marković je doktor pravnih nauka i univerzitetski profesor koji je gotovo čitavu akademsku karijeru vezao za UCG. Diplomirao je na Pravnom fakultetu UCG-a, a magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (UBG). Tokom višedecenijske karijere predavao je na Pravnom fakultetu i FPN-u UCG-a, gdje je obavljao i visoke upravljačke funkcije, uključujući dva mandata kao dekan FPN-a. Bio je član Senata UCG-a i predsjednik Savjeta za visoko obrazovanje, a obavljao je i istaknute pravosudne funkcije kao što su sudija i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore (USCG) i bio je i član Sudskog savjeta (SS). Dobitnik je Pisma počasti Kopaoničke škole prirodnog prava, Povelje zahvalnosti USAID/OTI Serbia & Montenegro, za doprinos reformi državne uprave u Srbiji i Crnoj Gori i priznanja Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate i doprinose razvoju naučno-istraživačkog, umjetničkog i stručnog rada na FPN-u UCG-a u 2019. godini. Objavljivao je u domaćim i regionalnim naučnim časopisima i zbornicima iz oblasti ustavnog prava, javne uprave i ljudskih prava. 

Srđan Darmanović je redovni profesor FPN-a UCG-a, jedan od osnivača tog fakulteta i njegov prvi dekan, a bio je i osnovač jedne od prvih nevladinih organizacija u Crnoj Gori - Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Njegov naučni opus je obiman i međunarodno prepoznat, s fokusom na komparativnu politiku. Njegovi radovi objavljivani su u nekim od najuglednijih svjetskih časopisa iz oblasti političkih nauka, među kojima se posebno izdvaja Journal of Democracy. Pored toga, objavljivao je i kod renomiranih međunarodnih izdavača, uključujući Brill. Dugogodišnji je član Venecijanske komisije Savjeta Evrope i gostujući predavač na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, a bio je i naš ambasador u Vašingtonu i minstar vanjskih poslova.

Vojin Golubović je ekonomista, istraživač i docent Univerziteta Donja Gorica (UDG), koji se bavi socio-ekonomskim istraživanjima i javnim politikama. Doktorirao je na UDG-u, a usavršavao se na prestižnim međunarodnim institucijama, uključujući ETH Cirih i Karlov univerzitet u Pragu. Više od decenije angažovan je u Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP), gdje učestvuje u izradi istraživanja za Evropsku komisiju, Svjetsku banku, UNDP i Evropsku fondaciju za obuke. Autor je knjige Ekonomija u istoriji Erika Hobsbauma i niza radova objavljenih u važnim međunarodnim časopisima i bazama poput Cambridge University Press i RePEc (Research papers in economics). Član je više međunarodnih istraživačkih mreža i tijela CANU.

Uprkos ovakvoj konkurenciji, Marković je izabran za vanrednog člana CANU, iako je njegova biografija značajno siromašnija od Darmanovićeve i Golubovićeve - ne samo po obimu, već i po prirodi navedenih “naučnih radova“. U Markovićevoj prijavi se kao “relevantne reference” nalaze i govori i obraćanja na književnim promocijama, konferencijama i okruglim stolovima, pa čak i jedan In memoriam. Posebno je zanimljivo da su, kao relevantne reference, navedeni i Markovićevi radovi koji u trenutku kandidature nijesu objavljeni, već se ističe da su “u štampi“.

Ovakav izbor CANU otvara pitanje da li su u ovom procesu presudni bili akademski kriterijumi, ili neki drugi, manje transparentni. CIN-CG se obratio CANU, ali odgovore na brojna pitanja do objavljivanja ovog teksta nije dobio. 

,,Tokom istraživanja u vezi sa konkursom za izbor novih članova i članica CANU, naišli smo na podatke koji su otkrili brojne probleme u funkcionisanju ove institucije“, kaže za CIN-CG Sara Čabarkapa, koordinatorka programa Aktivno građanstvo Centra za građansko obrazovanje (CGO). 

Prema njenim riječima, u sva četiri odjeljenja u kojima se glasalo za kandidate o referencama kandidata nije se ni raspravljalo. ,,U dva od četiri odjeljenja samo je odabran jedan kandidat o kome se odlučivalo na Skupštini CANU, iako je konkurs bio raspisan za dva kandidata u Odjeljenju umjetnosti i Odjeljenju prirodnih nauka. Na kraju, na samoj Skupštini CANU odabran je samo jedan kandidat, iz Odjeljenja društvenih nauka, te se postavlja pitanje zašto se uopšte i raspisao konkurs za devet članova, a primljen je samo jedan“, navodi Čabarkapa. 

Slučaj Pejović 

Crna Gora ima mnogo značajnih imena koja su se dokazala u svijetu, ali izgleda da za njih nema mjesta u CANU. Jedan od takvih je sigurno i Časlav Pejović, profesor emeritus na Univerzitetu Kjušu u Japanu (titula koju zavređuje osoba koja se posebno istakla svojim naučnim, odnosno umjetničkim radom i stekla međunarodnu reputaciju). Kjušu je među 300 najboljih svjetskih univerziteta prema Šangajskoj listi (Academic Ranking of World Universities – ARWU), a u Japanu je među prvih pet. 

Prema Pejovićevim riječima, koji već neko vrijeme pola godine provodi u Crnoj Gori i tu je veoma aktivan, a pola godine u Japanu i po drugim centrima gdje drži predavanja, bivši predsjednik CANU Dragan Vukčević mu je više puta govorio da je ozbiljan kandidat za članstvo i da mu je nagovještavao da će ga predložiti za akademika CANU. 

Pejović, koji zvanično nije bio kandidat za člana CANU, kaže da je prije nekoliko mjeseci saznao da je Vukčević ipak predložio Milana Markovića za akademika. ,,Nazvao sam ga da ga pitam da li je to tačno. Potvrdio mi je i rekao da sačekam naredni izbor, jer sada ne bih prošao. Podsjetio me je na problem koji je nastao sa štampanjem moje knjige koju je trebalo da objavi CANU, kada je akademik Dragan Radonjić odbio da za nju napiše recenziju pod izgovorom da se radi o udžbeniku, iako knjigu nije pročitao. Dakle, stavio mi je do znanja da bi moj izbor bio blokiran od strane Radonjića. Odgovorio sam Vukčeviću da, što se mene tiče, narednog izbora neće biti. Zamolio sam ga da moje ime ‘izbriše iz svog notesa’, jer ne želim biti član CANU, jer ne pristajem na ponižavanje”, kaže Pejović. 

,,Smatram da je ovo pitanje neprimjereno, jer do sada nije inicirana kandidatura Pejovića, pa nije ni bilo prilike da po tom pitanju iznesem svoje stavove, niti je moguće da bilo koji pojedinac onemogući nečije predlaganje i izbor u CANU, jer to onemogućava propisana procedura. Zatečen sam sa ovim tvrdnjama i smatram ih dijelom neprimjerenih kampanja, koje na žalost nastoje da uključe i širu javnost“, kaže Radonjić za CIN-CG u odgovoru na pitanje da li se protivio Pejovićevom eventualnom izboru i, ako jeste, iz kojih stručnih razloga. 

Dragan Vukčević nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objavljivanja ovog istraživanja. 

Pejović je pravnik sa izuzetnom međunarodnom akademskom karijerom, najvećim dijelom ostvarenom van Crne Gore. Prvo je magistrirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, a potom je iz oblasti pomorskog prava magistrirao i na japanskom jeziku na prestižnom Univerzitetu u Kjotu, doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a potom decenijama predavao i istraživao na Kjušu univerzitetu u Japanu, gdje je stekao naveća zvanja. Napisao je više knjiga objavljenih kod vodećih svjetskih izdavača, poput Routledgea i Informa Law (nekadašnjeg Lloyd’s of London Press), radove u međunarodnim časopisima i kapitalnim izdanjima Oksford univerziteta. Predavao je na univerzitetima širom svijeta, a član je elitnih međunarodnih akademija za uporedno, trgovačko i potrošačko pravo, u kojima je članstvo ostvario tek mali broj najznačajnijih stručnjaka iz pravne sfere. Pejovićevi radovi bilježe visoku citiranost u naučnim studijama na Google Scholaru, uključujući i rad citiran više od 200 puta, što je u oblasti pravnih nauka izuzetno rijetko. 

Uprkos bogatoj biografiji, Pejoviću je, kako kaže, “vremenom postalo jasno da njegov izbor nije stvar stručne procjene, već odnosa i unutrašnjih dinamika u CANU”.

„Ako neko može da me blokira zbog lične netrpeljivosti, to onda nije mjesto za mene. Problem je način na koji se odluke donose”, navodi Pejović, koji nikada nije tražio da bude član CANU, već je, kako kaže, ta ideja potekla od Vukčevića. ,,Želim da ukažem na nepravdu koja prati ovakve izbore. Mislim da je CANU prevashodno jedna interesna skupina, u koju dobar dio ulazi zbog apanaža, koje su značajne. I, naravno, statusa, koji je Crnogorcima uvijek bio bitan”, kaže Pejović. 

Njegov utisak je da su lične veze i lobiranje ključni za ulazak u CANU. Pejović smatra da je problem upravo to što je karijeru izgradio van Crne Gore i van lokalnih akademskih krugova. ,,Takve biografije CANU sistemski ne prepoznaje, jer se radi o zatvorenom krugu u kojem se simbolička moć, status i apanaže čuvaju unutar uskog kruga ljudi bliskih jedni drugima, profesionalno, ideološki ili politički”. 

Izvrsnost (ni)je presudna

Da je postupak izbora novih članova i članica CANU vođen netransparentno, bez jasno utvrđenih kriterijuma i bez obrazloženog vrednovanja stručnih i umjetničkih referenci, smatra i Jelena Tomašević, međunarodno afirmisana umjetnica i jedna od odbijenih kandidatkinja za članicu CANU u Odjeljenju umjetnosti. 

„Proces odabira kandidata na Odjeljenju umjetnosti u potpunosti je zloupotrijebljen pukim preglasavanjem u korist kandidata s kojim članovi Odjeljenja imaju poslovno-političko-prijateljske veze, čime je ovaj postupak potpuno obesmišljen i izvrgnut ruglu i najprimitivnijim spletkama. To sigurno ne služi na čast najznačajnijoj instituciji“, kaže ona za CIN-CG.

Tomašević, koja je izlagala širom svijeta i ima zavidnu biografiju, i arhitekta Rifat Alihodžić eliminisani su u ranijoj fazi izbora, iako su bili predloženi u Odjeljenju umjetnosti uz Branislava Mićunovića, dugogodišnjeg profesora Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju i reditelja. Na kraju je Mićunović bio jedini kandidat Odjeljenja umjetnosti. Oko toga se u javnosti digla velika prašina, isticano je da su Tomašević i Alihodžić eliminisani, iako su imali znatno bolje reference od Mićunovića. Mićunović, na kraju, ipak nije izabran za akademika, jer nije imao dovoljan broj glasova. 

Kako CIN-CG saznaje, većina članova Odjeljenja umjetnosti je u ličnim i prijateljskim odnosima sa Mićunovićem, zbog čega je CANU imala obavezu da takve članove izuzme iz odlučivanja. 

Tomašević naglašava da je sama logika procesa izbora bila problematična od početka.  Prema njenim riječima, ukoliko stručne i umjetničke reference nijesu presudne ili ih pojedini članovi Odjeljenja svjesno ignorišu, onda je čitav proces izbora “iluzoran i ozbiljno kompromitovan“.,,Nažalost, stiče se utisak da je Odjeljenje umjetnosti dalo prednost kandidatu koji se bavio politikom i čije su 'reference' van profesionalne i stvaralačke sfere, što baca sjenku na vjerodostojnost i objektivnost postupka“, ocjenjuje Tomašević. 

Branislav Mićunović ima profesionalni opus koji se gotovo u potpunosti oslanja na institucionalnu pozorišnu režiju u okviru nekadašnjeg jugoslovenskog kulturnog prostora. Njegovih 55 režijskih ostvarenja realizovano je u periodu od skoro pet decenija, najvećim dijelom tokom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih. Njegova karijera bila je snažno povezana sa političkim strukturama moći - bio je ministar kulture u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i blizak saradnik dugogodišnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. 

Reference Jelene Tomašević ukazuju na višedecenijsku međunarodnu umjetničku praksu, uključujući učešće na dva Venecijanska bijenala (2005. i 2022), kao i izložbe i projekte u najznačajnijim svjetskim umjetničkim centrima. Ona je rangirana među prvih 10 hiljada umjetnika na svijetu na međunarodnoj platformi ArtFacts, koja prati izložbenu aktivnost i relevantnost umjetnika na globalnoj sceni, što potvrđuje njen međunarodni profesionalni kredibilitet.

Ni Alihodžiću, arhitekti čiji se rad mjeri desetinama realizovanih objekata od javnog značaja i nagradama na domaćim i međunarodnim konkursima, uključujući Venecijansko bijenale arhitekture i nominaciju za nagradu Mies van der Rohe, reference takođe nijesu bile dovoljne da postane zvanični kandidat za člana CANU. 

Mićunović nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objavljivanja teksta. 

Iako Branislav Mićunović na kraju nije izabran za akademika, način na koji su iz procesa uklonjeni njegovi protivkandidati je problematičan. Kako Tomašević upozorava, ovakav obrazac ponašanja, u kojem se unaprijed eliminišu kandidati sa snažnim međunarodnim referencama kako bi se otvorio prostor za unaprijed favorizovanog kandidata, dugoročno urušava kredibilitet CANU i šalje poruku da izvrsnost nije presudna. „Ovakav pristup nije samo nepravedan, već i duboko štetan za ugled institucije, umjetničku zajednicu i buduće generacije koje u CANU vide primjer integriteta i izvrsnosti“, navodi ona. 

Tomašević smatra da se radi o nastavku “višedecenijskih modela ponašanja uske familijarno-prijateljsko-partijske grupe, koja je sve privilegije u kulturi i umjetnosti brutalno prigrabila za sebe“. ,,Ovo je dokaz da oni imaju stručne i naučne reference za kreiranje mračnog okruženja, prostora bez nade. Baš ovakve manipulacije su usavršavali tri decenije i stvorili kulturu ponižavanja za potrebe sticanja ličnih koristi“, navodi Tomašević. 

Netransparentno i na Odjeljenju prirodnih nauka 

Slične netransparentnosti u izboru kandidata dogodile su se, upozorili su još iz CGO-a, i u Odjeljenju prirodnih nauka CANU, gdje je na konkursu za tri vanredna člana, na koji je prijavljeno čak deset naučnika, na kraju izabran samo jedan kandidat - David Kalaj, iako među preostalih devet kandidata postoje naučnici sa nesporno relevantnim referencama. Kalaj ipak nije izabran za akademika. 

U zapisniku sa sjednice, kako navode iz CGO-a, nema podataka da je bilo rasprave o stručnim referencama prije tajnog glasanja, niti objašnjenja zašto je izabran samo jedan kandidat umjesto predviđenih tri, što je i izazvalo nezadovoljstvo većine članova Odjeljenja prirodnih nauka CANU, a što je zabilježeno u zapisniku. 

Iz CGO-a podsjećaju i da je profesor Gojko Joksimović, jedan od prijavljenih kandidata, prije tri godine ušao u završnu fazu izbora i dobio 19 od potrebnih 20 glasova na Skupštini CANU, te da ostaje nejasno po kojim kriterijumima se odlučuje kada taj isti kandidat, uz iste reference, sada nije dobio podršku ni Odjeljenja prirodnih nauka.

Ignorisali Statut

Prema Pravilniku o izboru članova CANU, koji je dostupan na oficijalnom sajtu, postupak izbora započinje podnošenjem pisanog i obrazloženog prijedloga kandidata, uz obaveznu biografiju i detaljnu bibliografiju, odnosno pregled stručnih, naučnih ili umjetničkih referenci. 

Kandidature razmatra nadležno odjeljenje CANU, koje o predlozima odlučuje glasanjem i utvrđuje listu kandidata za dalju proceduru. Konačnu odluku donosi Skupština CANU na posebnoj sjednici, tajnim glasanjem svih članova u radnom sastavu, pri čemu se izbor mora zasnivati na kriterijumima utvrđenim Statutom i Pravilnikom, a ne na neformalnim ili ličnim razlozima.

Uvodom u dostupnu dokumentaciju i prema navodima sagovornika CIN-CG-a, čini se da u postupku izbora u CANU nijesu bodovane, niti suštinski razmatrane stručne i naučne reference kandidata i kandidatkinja, iako je to obaveza propisana Statutom CANU, članom 11. 

Kriterijumi za ocjenjivanje rezultata, prema tom članu, su: ,,Izuzetan doprinos nauci, odnosno poseban značaj za nauku, podrazumijeva originalne istraživačke rezultate i na njima zasnovane radove, visokoocijenjene u zemlji i inostranstvu, kojima se bitno unapređuje spoznaja u odgovarajućoj naučnoj oblasti. Izuzetan doprinos umjetnosti, odnosno poseban značaj za umjetnost, podrazumijeva vrhunsko stvaralaštvo koje sadrži nove, originalne oblike izraza i imaginacije. Doprinos društvenom razvoju Crne Gore podrazumijeva naučno i umjetničko stvaralaštvo koje doprinosi ukupnom napretku države Crne Gore”. 

Odluke donesene suprotno Statutu su nelegitimne. Takvo postupanje može sa sobom nositi i disciplinsku i etičku odgovornost (po internim aktima institucije), upravnu i građansku odgovornost (poništenje odluke), ali i krivičnu odgovornost ukoliko se utvrdi postojanje elemenata zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi ili nekog drugog krivičnog djela propisanog Krivičnim zakonikom Crne Gore. 

Osim kršenja Statuta, dovodi se u pitanje i poštovanje osnovnih pravnih principa, poput jednakosti pred zakonom, prava na pravičan postupak i prava na zakonit izbor i napredovanje.

Kako CIN-CG saznaje, u zapisnicima sa sjednica pojedinih odjeljenja CANU eksplicitno je izraženo nezadovoljstvo načinom sprovođenja izbora.  

Istorija ćutanja CANU 

CANU je osnovana početkom sedamdesetih godina i predstavlja najvišu naučnu i umjetničku instituciju u Crnoj Gori, a članstvo u CANU ne nosi samo simbolički prestiž, već i lijepe materijalne benefite. Akademici i akademkinje CANU ostvaruju pravo na doživotnu mjesečnu apanažu iz budžeta države, bez obzira na to da li su i dalje radno aktivni ili u penziji, kao i na razne dodatne beneficije i prava vezana za rad u CANU. Iznos apanaža višestruko premašuje prosječnu penziju u Crnoj Gori koja iznosi oko 550 eura i idu i preko 1500 eura, što članstvo u CANU čini ne samo vrhuncem akademske karijere, već i dugoročnom materijalnom koristi. Rad na projektima CANU donosi dodatne finansijske benefite. 

Iz CGO upozoravaju da CANU troši značajna javna sredstva i da budžet CANU kontinuirano raste. U 2021. godini bio je 1,33 miliona eura, dok je u 2025. – 2,87 miliona eura, što je povećanje od više od 115 odsto za četiri godine. 

,,Po Prijedlogu Zakona o budžetu Crne Gore za 2026. godinu, za CANU je predviđeno 3,13 miliona eura, što je za 135% više u odnosu na 2021. godinu i najveće izdvajanje za ovu instituciju ikad. Ova institucija, kao i sve ostale institucije u Crnoj Gori, mora biti podložna kritikama javnosti, te opravdati novac koji je za nju izdvaja. Zbog toga je CGO predložio svim poslaničkim klubovima da se budžet za ovu instituciju revidira i umanji, a kasnije je predložio i Ženskom klubu da se 1,5 milion preusmjeri tako što će 1 milion biti namijenjen samohranim roditeljima, a drugih 500 hiljada mladim naučnicama i naučnicima“, kaže Čabarkapa. 

Godinama se CANU suočava sa kritikama zbog zatvorenosti i izostanka jasnog javnog angažmana u ključnim društvenim pitanjima, poput političkih, ekonomskih ili ekoloških kriza.  

,,Uloga CANU bi trebalo da bude i emancipatorska. No mišljenje CANU o najvažnijim temama u crnogorskom društvu čujemo jako rijetko, a o nekim važnima temama nikada. Naravno, izuzeci postoje, i treba spomenuti nekoliko akademika koji zaista jesu prisutni u javnosti i dijele sa javnošću svoja mišljenja o važnim temama, poput akademika Slobodana Backovića, Vukića Pulevića, Šerba Rastodera i Branka Baletića“, navodi Čabarkapa. 

Nova zgrada CANU, otvorena 2023. godine, koštala je oko 9 miliona eura. Taj je projekat više puta kritikovan kao preskup i netransparentan, a dodatno je izazvao negodovanje javnosti, jer su zarad izgradnje posječena stabla stara više decenija, čime je trajno narušen javni prostor Podgorice. Sve je to pojačalo utisak da se odluke u CANU donose bez dovoljno odgovornosti prema javnom interesu.

Iz CGO-a su ranije upozorili i na ozbiljnu rodnu neravnotežu pri izboru novih članova i članica CANU. Od deset kandidata za vanredne članove, samo tri su žene, Prema informacijama na sajtu CANU, od 29 redovnih članova je čak 27 muškaraca, što znači da muškarci čine 93 odsto redovnog članstva CANU. Od osam vanrednih članova, sedam su muškarci, a jedna žena, odnosno 87,5 odsto vanrednnog članstva CANU su muškarci.

,,Dramatična razlika u broju članica i članova pokazala je koliko je crnogorsko društvo i dalje duboko patrijarhalno i kako su najprestižnija mjesta u nauci i umjetnosti i dalje rezervisana za muškarce i to one koje te pozicije dobijaju po vrlo upitnim kriterijumima. Naučnice i umjetnice koje imaju aspiraciju da jednog dana budu članice najviše državne institucije iz oblasti nauke i umjetnosti imaju višestruko manje šanse od njihovih muških kolega. Ovaj podatak je zasigurno demotivišući i za mlade žene koje tek počinju svoj akademski ili umjetnički put“, kaže Čabarkapa.

Sumnjivi izbori kandidata i kandidatkinja, ali i samih akademika i akademkinja, kao i slučaj Časlava Pejovića, otvaraju pitanje: da li CANU zaista bira najbolje koje ima ili one koji se najbolje uklapaju u postojeći sistem odnosa? Odgovor na to pitanje je i poruka koju CANU, kao najviša kulturna i naučna institucija, šalje stručnoj zajednici i javnosti.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), od 1. 1. 2026. godine počinje realizaciju projekta „Unapređenje zaštite prava LGBTQI+ populacije i njihovog pristupa pravdi u Crnoj Gori“ (Improving the protection of the rights of LGBTQI+ population and their access to justice in Montenegro) koji sprovodi uz podršku Vlade Australije kroz Program direktne pomoći (DAP). 

Cilj projekta je da unaprijedi zaštitu prava LGBTQI+ zajednice u Crnoj Gori kroz istraživanje i javno razotkrivanje najtežih i najčešćih povreda njihovih prava, sa posebnim fokusom na neefikasnost policije, tužilaštava i sudova. Projekat teži da poveća odgovornost pravosudnih institucija i podstakne hitnije i djelotvornije postupanje u slučajevima nasilja, govora mržnje i diskriminacije. Istovremeno, cilj je podizanje svijesti javnosti i stručne zajednice o posljedicama neadekvatne institucionalne zaštite, kao i zagovaranje promjena postojećih praksi kod donosilaca odluka i nadležnih institucija. Projekat će trajati godinu dana.