Predsezona je već izgubljena upozoravaju turistički radnici, skeptični prema najavi da će vrlo brzo biti vakcinisano tri četvrtine stanovništva, a broj aktivnih slučajeva zaraženih virusom COVID-19 da bude sveden na oko hiljadu

Politika otvorenih granica, efikasne laboratorije i PCR testovi po povoljnim cijenama za turiste, promovisanje Crne Gore kao odgovorne destinacije sa jasnim pravilima i epidemiološkim mjerama, imunizovanih do 75 odsto stanovništva do početka ljetnje sezone, uspostavljanje avio letova i značajna finansijska podrška turističkoj privredi, predstavljaju ključni dio paketa mjera kojim Vlada nastoji da prihod od turizma ove godine bude na nivou od 65 odsto u odnosu na rekordnu 2019. godinu.

Ako se projekcije ostvare to bi značilo 700 miliona eura prihoda i turistički promet od 8,257 miliona noćenja. U rekordnoj 2019.godini država je prihodovala 1,1 milijardu eura od najznačajnije ekonomske grane koja čini četvrtinu društvenog proizvoda zemlje, dok je zabilježeno 13,925 miliona noćenja.

Ova procjena, međutim, nosi veliku neizvjesnost, jer uprkos najavljenoj politici otvorenih granica, niko ne zna kakva će biti turistička sezona u uslovima pandemije.

Izvjesno je da se turistička privreda već oprostila od predsezone. Bukinga i ugovorenih aranžmana gotovo je malo, dok napori Vlade da do početka juna bude imunizovano 300 hiljada odraslih stanovnika još nema uporišta ni u broju prijavljenih za vakcijanciju niti u dopremi vakcina koje su uglavnom još u najavi. Broj imunizovanih je najvažnija pretpostavka na kojoj se temelji procjena za prihode i uspjeh turističke sezone.

"Nema razloga da se ova predviđanja ne ostvare" rečeno je, međutim,  "Vijestima" u Ministarstvu ekonomskog razvoja (MER).

Otvorene granice i “sigurna zona”

U cilju uspješne sezone, kažu u resoru kojim rukovodi ministar Jakov Milatović, formirana je Radna grupa za turizam i privredu (u okviru komisije za borbu protiv koronavirusa), dogovorena je saradnja sa pet privatnih laboratorija u više gradova Crne Gore, formirane su i terenske ekipe za uzorkovanje. Ovim potezom će, vjeruju, svaki turista imati mogućnost brzog i jednostavnog testiranja, a razmatraju mogućnost subvencionisanja cijene PCR testova za turiste.

U narednih nekoliko dana vlasti bi trebalo da predstave zdravstveni protokol za turističku sezonu i detalje o subvencionisanju testova. Uz to, formiran je međuresorni radni tim za poboljšanje aviodostupnosti Crne Gore, koji će uskoro završiti rad na novom konceptu marketinškog podsticaja u cilju podrške avio-kompanijama za letove sa značajnih tržišta. Letove nacionalnog avio-prevoznika "To Montenegro" Vlada najavljuje od prvog juna.

Za postizanje željenih rezultata priprema se i kampanja kroz učešće na sajmovima, studijskim posjetama novinara Crnoj Gori, prezentaciji ponude u većim regionalnim gradovima, a glavni akcenat će biti na promociji digitalnim kanalima, na najposjećenijim regionalnim portalima i društvenim mrežama.

Crna Gora je u prošloj godini zabilježila pad u turizmu od 85 odsto (prihodovano je svega oko 135 miliona) u odnosu na 2019. godinu, a jedan od razloga je i politika zatvorenih granica koju je bivša Vlada uvela prije svega prema regionalnom tržištu iz kojeg dolazi najveći broj turista.
Tu situaciju je iskoristila susjedna Hrvatska koja je u odnosu na 2019.godinu imala pad od 64 odsto u broju dolazaka i 55 posto u ostvarenim noćenjima), ali je uspjela da politikom otvorenih granica ostvari sedam miliona dolazaka turista i 40 miliona noćenja. Slično se desilo i u Albaniji.

Iz MER-a su kazali da je upravljanje granicama važna karika u planiranju turističke sezone.

"Ograničenja bilo koje vrste negativno se odražavaju na turizam, tako da treba naći pravu mjeru (sačuvati zdravlje i obezbijediti ekonomsku aktivnost koja neće ugroziti zdravlje građana). Granice će ostati otvorene uz eventualne nove olakšice za njihov prelazak, koje će zavisiti od epidemiološke situacije", pojašnjeno je iz MER-a.

Vlada, kažu, želi da tradicionalnim gostima olakša ulazak. Postojeći plan može biti korigovan u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Institutom za javno zdravlje, ali samo ako se obezbjeđuje zdravstvena sigurnost posjetilaca i građana Crne Gore.

Vakcina dovoljno - u planovima

Iz MER-a su ukazali da je epidemiološka situacija poslednjih mjeseci bila ozbiljna, ali da mjere koje Vlada sprovodi daju rezultat. U odnosu na ostale konkurentne turističke destinacije (Kipar, Turska, Hrvatska i Grčka), Crna Gora bilježi pad broja zaraženih, koji je sada ispod pet hiljada. Uz ovakav trend taj broj bi do sredine maja, kako očekuju, mogao biti na nivou iz ljeta 2020. godine. U julu prošle godine prosječni dnevni broj aktivnih slučajeva je bio oko 1.500, u avgustu 1.100, a u septembru 2.500.

“ Ako uzmemo u obzir broj ljudi koji su do sada preležali koronavirus, kao i broj onih koji će se vakcinisati do kraja juna (planirana je vakcinacija 5.000 građana dnevno), doći ćemo do značajnog procenta stanovništva koje će imati imunitet, što će Crnu Goru učiniti jednom od najsigurnijih destinacija za putovanja", objasnili su iz MER-a. Nije precizirano šta će se desiti ako ne dođemo do ovog broja imunizovnih do početka sezone.

Vladin optimizam ne dijele predstavnici turističke privrede.

"Vakcinacija se odvija tempom koji po nama nije zadovoljavajući, imajući u vidu da je skoro već polovina aprila, te da je prvom dozom vakcinisano tek oko 35.000, što je oko pet odsto stanovništva. Što se tiče optimistične procjene da će 70 do 75 odsto stanovništva biti vakcinisano do početka juna, to zavisi od toga da li će biti obezbijeđen dovoljan broj vakcina do tada i da li će odziv biti na očekivanom nivou" kazao je predsjednik odbora udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović.

I u Crnogorskom turističkom udruženju (CTU) smatraju da je nerealno da do početka sezone bude imunizovano do 75 odsto imunizovanog stanovništva.

"Sve da je kampanja počela ranije, a da je stopa vakcinacije viša, pri ovoj stopi obolijevanja, da bi pozitivni efekti bili vidljivi neophodno je od četiri do 12 sedmica do potpune imunizacije. Bar nas tako uvjeravaju proizvođači. Znači, sada da se ubrza proces do sredine jula bismo mogli da osjetimo pozitivne efekte, a to nije željeni učinak na ovu sezonu" ocijenio je predsjednik CTU Žarko Radulović.

Prema podacima sa sajta covidodgovor.me zaključno sa 13. aprilom 37.199 građana je vakcinisano, revakcinisanih je 12.094,dok je 91.014 prijavljenih za vakcinaciju

Premijer pisao Moskvi

Pretpostavke kretanja u turizmu Vlada zasniva i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori.

Jedno od njih, Ruska federacija, (RF) za Vladu je i dalje neriješen problem. Na mjesec i po od početka glavne ljetnje sezone direktni avionski saobraćaj sa Rusijom odakle se, po računici MER-a, očekuje dva miliona noćenja, nije uspostavljen.

Predsjedavajući ruske Dume Vjačeslav Volodin krajem marta je izjavio da bi epidemiološki sistem bezbjednosti i zaštite zdravlja u zemljama otvorenim za ruske turiste trebalo da procijene ruski specijalisti, dok je poruka MER-a bila da su spremni da prime takvu delegaciju.

Ruskim vlastima pismom se obratio i premijer Zdravko Krivokapić, ali javnost nije obaviještena o njegovoj sadržini.

"Redovni avioprevoznik Aeroflot, ako ne bude imao dovoljan broj linija i destinacija na koje može da leti, otvoriće redovnu liniju ka Crnoj Gori. To će biti isključivo u špicu sezone i vjerovatno jedan let dnevno. To opet znači ograničen broj gostiju, jer će cijena tih karata biti dva do tri puta veća nego za čarter letove. U pitanju su gosti koji će odsjesti u hotelima visoke kategorije, ali ne i niže, ili u privatnom smještaju, što opet nije dobro. Izvjesno je da će Air Serbia letjeti iz Moskve (preko Beograda) kaTivtu, već su uzeli dva leta dnevno. Pretpostavljam da će u jeku sezone pojačati intenzitet saobraćaja ka Crnoj Gori. Tako će premostiti ovu zabranu koju je RF uvela čarter kompanijama ka Crnoj Gori. Postoji nekoliko ruskih čarter kompanija koje su spremne da polete odmah, ali nikako da od matične države dobiju dozvolu i pitanje da li će je i dobiti. To već prevazilazi pitanja iz oblasti zdravlja i ekonomije i da se naslutiti što je motiv, ali da ne spekulišemo" rekao je Radulović.

Jovović je ocijenio da u prethodnom periodu nije urađeno dovoljno da se "izvuče" bar dio predsezone. Zbog malog broja bukinga i interesovanja za glavnu sezonu koja se završavaju uglavnom na upitima, očekivanja su da će se turisti u poslednji čas odlučivati na putovanje u zavisnosti od uslova za ulazak u zemlju.

Uz ocjenu da su sada sva očekivanja usmjerena na glavnu sezonu, on ukazuje da, ako se hitno ne obezbije krediti za likvidnost, jedan dio turističkih privrednika neće moći da nastavi poslovanje.

"Apelujem na nadležne da nam daju pravovremene informacije o daljim mjerama podrške, kako bi mogli planirati aktivnosti na pripremi sezone" istakao je Jovović.

Vlada je kroz ovogodišnji paket mjera pomoći privredi koji je vrijedan 165 miliona obuhvatila i turističku privredu i to kroz subvencije zarada, dodjelu turističkih vaučera, marketinšku podršku turoperatorima, umanjenje naknade za Morsko dobro, subvencije kamata kod IRF-a, reprogramom poreskih obaveza.

Turistički vaučeri su namijenjeni prosvetnim i zdravstvenim radnicima i izdavaocima registovanog privatnog smještaja.

Prema podacima MER-a, na poziv koji je otvoren 1.marta do sada se prijavio 566 izdavaoca privatnog smještaja kod kojih ovi turisti mogu da iskoriste vaučer od 200 eura. U pripremije je on-line platforma koja treba da bude, kako kažu u MER-u, završena do kraja ovog mjeseca kada će se znati na koji način se vaučeri primjenjivati. Oni važe do 30.juna, ali se razmatra opcija njihovog produžetka. Plan je bio najprije da se ovi vaučeri iskoriste u predsezoni do kraja maja, ali se od toga odustalo jer su korisnici tražili duži rok.

Još samo zdravstveni protokoli

iz MER-a je najavljena nova pomoć privredi, uključujući i turističku, do kraja ovog mjeseca. Za sada nije poznato šta će ona sadržati, kao ni stav izvršne vlasti u vezi 10 hitnih mjera koje zahtijeva CTU za pomoć turističkoj privredi uoči sezone. Među njima su, odlaganje plaćanja poreza i moratorijum na sve kredite kod IRF-a i banaka, zabrana pokretanja prinudne naplate i smanjenje PDV-a do stabilizacije epidemiološke situacije...

Izvjesno je da će biti ispunjen zahtjev za turistički radnici budu prioritetna grupa u vakcinisanju što je zvanično najavljeno iz MER-a.

Turistička privreda traži i jasno definisane zdravstvene protokole koji su, kako su kazali u MER-u, u finalnoj fazi. Radulović ukazuje da se mora imati hitna strategija za pandemiju da bi se iskoristila tri mjeseca u špicu sezone, te da je najvažnije najvažnije da hitno usvoji detaljan zdravstveni protokol kojeg će se pridržavati svi koji dolaze u Crnu Goru. Smatra da u tom protokolu moraju biti navedeni svi eventualni troškovi čiji iznos neće varirati od grada do grada već će biti za isti sve u Crnoj Gori, te da je važna cijena koju će turisti platiti za testove koji ima trebaju za povratak u matičnu državu. "Ako je cijena testa 80 eura za četvoročlanu porodicu to je 320 eura. To znatno uvećava troškove putovanja i demotivišući je faktor. Prema mojim informacijama ima nekih naznaka da se razmišlja o tome da se uradi supstitucija troškova testiranja, kako ni laboratorije ne bi bile na gubitku i da se njegova cijena eventualno snizi na 35 do 40 eura po testu, što je mnogo prihvatljivije. Ako uspostavimo zdravstveni protokol za goste u najskorije vrijeme i broj oboljelih nastavi da opada onda turistički privrednici imaju stabilnu platformu za komunikaciju sa turoperatorima i gostima iz bilo kojeg kraja svijeta" istakao je Radulović.

Insistirati na "odgovornoj destinaciji"

Član Izvršnog odbora Svjetske turistiske mreže (WTN) i predsjednica WTN za Balkan Aleksandra Gardašević Slavuljica kazala je da nije dovoljno da vlade pripremaju sezonu na pojedinačnim nivoima, već se moraju uskladiti aktivnosti i procedure sa susjedima.

Ona je objasnila da ne treba težiti da se stvari nacionalno dovedu do perfekcije, jer je to nemoguće, već ih treba regionalno i internacionalno što bolje uskladiti.

"Treba definisati minimum procedura i to bi sigurno bilo značajna olakšica u procesu pripreme sezone. Što se tiče inostranih gostiju, oporavak avio-saobracaja, uz insistiranje na brendu “Crna Gora odgovorna destinacija” će biti glavni generator turističkog oporavka" rekla je Gardašević- Slavuljica.
Ona objašnjava da će ova sezona dominantno biti u znaku regionalnog turizma, ali treba imati svijest da će turisti u perspektivi birati odgovorne destinacije koje su se svojom ozbiljnošću i inovativnošću istakle tokom pandemije, te da će krizu preživjeti samo oni koji se prilagode novim normama.

" Nove norme podrazumijevaju set novih orjentacija, nove ciljne grupe, nove turisticke proizvode, nove modele promocije i marketinga" istakla je sagovornica "Vijesti".

Ona je kazala da na svijetu ne postoji bezbjedna kovid destinacija i da su se pokušaji rijetkih zemalja da se brendiraju na taj način pokazali neuspjelim."Svjedoci smo prošlogodišnjeg ”corona-free” promotivnog fijaska, samo zato što se nisu pratile preporuke Svjetske turističke organizacije, Svjetskog savjeta za turizam i putovanja i Svjetske turističke mreže. Preporuke su bile jasne – destinacije treba stvarati kao odgovorne i tako ih promovisati. Nadam se da će Crna Gora prepoznati svoju šansu u tom ribrendingu. Odgovorna destinacija je ona koja vodi računa, prije svega, o svojim građanima i kontroliše lokalnu tansmisiju" kazala je sagovornica "Vijesti".

Posebna oznaka za sigurnost

Svjetski savjet za turizam i putovanja (WTTC) Crnoj Gori je krajem prošle godine dodijelio oznaku "safe travels”. To je posebno dizajnirana oznaka koja podrazumijeva da su sigurnosni protokoli i mjere koje je donio Institut za javno zdravlje Crne Gore u saradnji sa nadležnim institucijama u resoru turizma u skladu sa globalnim protokolima WTTC -a.Nacionalna turistička organizacija (NTO), koja je ovlašćena za dodjelu ove oznakekazali su za "Vijesti" da su do sada dobili ukupno 100 aplikacija za ovu oznaku, a da je 86 dobilo i to su korisnici iz sektora hotelijerstva i restoraterstva, kao i određen broj turoperatora, prevoznika, muzeja, instituta, pružalaca usluga u nautičkom turizmu i iznajmljivanju ski opreme. U NTO očekuju dalji rast korisnika ove oznake. Korisnik koji želi ovu oznaku, kako su pojasnili u NTO, treba da primijeni sve zdravstvene mjere, preporuke i naredbe IJZ i Ministarstva zdravlja.
Formirana je komisija za dodjelu i kontrolu oznake “safe travels” u kojoj su pored njenih i predstavnici MER-a, IJZ, Uprave za inspekcijske poslove, Privredne komore i Agencije za civilno vazduhoplovstvo. Ukoliko komisija utvrdi kršenja pravila, oznaku će oduzimati.

Ofanziva na on-line zonu

Za promociju bezbjednog i odgovornog okruženja za goste NTO planirana da akcenat u marketinškoj kampanji stavi na digitalni marketing jer, kako kažu, svijet sada umnogome funkcioniše on-line.

Najavljuju početak kampanje pod sloganom “U društvu prirode” na svim ključnim emitivnim tržištima, uključujući i region. Kampanja, između ostalog, podrazumijeva promociju Crne Gore koja nudi brojne mogućnosti za bezbjedan odmor u prirodi, na najposjećenijim portalima u Srbiji, BIH, Albaniji i Sloveniji. Uz to, obuhvata i promociju putem marketinških alata google-a, youtube-a, instagram-a i facebook-a i “influencera” marketinga.
Plan je da se turistička ponuda predstavi i kroz organizaciju tradicionalnog “road show”-a u svim većim gradovima regiona, kao i na manifestaciji "Beogradski manifest". U planu su i akcije da domaći građani odmor provedu u Crnoj Gori.

Turistička ponuda je predstavljena na nedavnom sajmu u Moskvi I na međunarodnom festivalu turističkog filma u Berlinu.

Kad turizam pada, pada i ostalo

O uticaju turizma na ostatak crnogorske privrede nema zvanično dostupnih podataka, ali je izvjesno da država ne bi mogla da podnese još jednu neuspješnu turističku sezonu, što bi značilo kolaps budžeta i novo zaduživanje.

Prema posljednjem izvještaju Monstata o obračunu godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP) za 2019. godini, koji je iznosio 4,9 milijardi eura, sektor smještaja i ishrane činio je 7,8 odsto. Ovaj sektor obuhvata hotele i restorane, koji nijesu jedina djelatnost u kojoj turisti troše novac. Bruto promet u ovom sektoru 2019. godine iznosio je 778 miliona eura, dok je čisti udio u BDP-u bio 368 miliona eura.

Trgovina je činila 12,5 odsto BDP-a u 2019. godini, a da značajan promet u ovaj oblasti nastaje od turističke potrošnje pokazuju podaci iz prošle godine. U trećem kvartalu 2020. godine (jul, avgust i septembar), koji je i glavni dio turističke sezone, promet u trgovinama je pao za 28,8 odsto, dok je u četvrtom kvartalu (oktobar, novembar i decembar) kada Crna Gora ima najmanju turističku posjetu, pad prometa u trgovinama iznosio svega 6,9 odsto.

Turisti direktno ili indirektno troše novac i u onome što Monstat naziva sektorima saobraćaja, snadbjevanja električnom energijom, poljoprivredom (proizvodnjom hrane i pića)..., kao i u neto naplati poreza koja sama ima udio u BDP-u vrijedan 18,8 odsto.

Marija MIRJAČIĆ

Akcija pražnjenja kase EPCG izvedena je kroz kupoprodaju takozvanih emisionih kredita štetnih gasova, koje je Vlada prethodno besplatno dodijelila Kombinatu. Novi predsjednik Borda direktora EPCG Milutin Đukanović tvrdi da je riječ o skrivenoj državnoj pomoći, a Ministarstvo kapitalnih investicija potvrđuje da je ovaj posao zloupotreba

Bivša Vlada Crne Gore na čelu sa Duškom Markovićem, svojom uredbom i nerealnim procjenama o količinama štetnih gasova koje se emituju u vazduh, kreirala je ambijent u kojem je omogućeno da se iz kase Elektroprivrede (EPCG) prenese Kombinatu aluminijuma oko 17 miliona eura. To je urađeno u februaru, uoči promjene poslovodstva većinski državne energetske kompanije. 

Novo rukovodstvo EPCG traži od Vrhovnog tužilaštva da istraži ove finansijske operacije koje su se desile neposredno prije njihovog dolaska,.

Kao osnova za ovu transakciju, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) bila je Vladina odluka o besplatnoj dodjeli takozvanih emisionih kredita, kojom je za EPCG, odnosno Termoelekranu Pljevlja (TE) i KAP određeno da mogu ispustiti gotovo iste količine ugljendioksida u atmosferu (CO2). EPCG je ispustio više štetnih gasova od visine kredita, a KAP manje, pa je „višak“ uz odobrenje bivše Vlade prodao kompaniji u većinskom državnom vlasništvu. 

Sagovornici CIN-CG-a tvrde da je količina emisionih kredita KAP-u bila nesrazmjerna i pravljena na projekcijama iz perioda 2005-2008. godine, kada je dostizana rekordna proizvodnja alumijuma, gotovo tri puta više nego sada, uz potrošnju ogromnih količina mazuta, koji je u međuvremenu zamijenjen plinom. 

Praktično, za 17 miliona eura EPCG je od KAP-a kupila - ništa   

I iz Ministarstva kapitalnih investicija su za CIN-CG ocijenili da je riječ o zloupotrebi prethodne vlasti, jer su emisije ugljendioksida iz KAP-a i EPCG, odnosno Termoelektrane Pljevlja (TE) procijenjene na osnovu potrošnje od prije 15 godina. 

Novi predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za CIN-CG kaže da je riječ o skrivenoj državnoj pomoći KAP-u koji je u privatnom vlasništvu kompanije Uniprom Veselina Pejovića od 2014. godine.

Đukanović tvrdi da EPCG nije imala potrebe da daje novac KAP-u već je po osnovu veće potrošnje mogla da od države direktno dokupi nedostajuće kredite i uplati novoformiranom Eko fondu oko18 miliona eura, od čega bi se značajan dio vratio kroz finansiranje ekoloških projekata.

Usvajanjem Zakona o potvrđivanju Pariskog sporazuma 2017. godine i Nacionalnom strategijom o klimatskim promjenama, Crna Gora se obavezala da doprinese globalnom smanjenju emisija gasova s efektom staklene bašte tako što će smanjiti emisije za najmanje 30 odsto do 2030. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. To je, prema nacionalnom izvještaju, postigla već 2013. godine.

Da bi ograničila emisije štetnih gasova iz najvećih zagađivača životne sredine (Termoelektrana, KAP i Željezara) bivša DPS vlast usvojila je u decembru 2019. godine Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena. U februaru prošle godine Vlada je donijela prvi podzakonski akt - Uredbu o aktivnostima odnosno djelatnostima koje emituju gasove sa efektom staklene bašte. Njome je definisano da će se ukupna dozvoljena emisija štetnih gasova, umanjivati 1,5 odsto godišnje, od 3.303.542 tone CO2 u 2021. godini do 2.840.155 tone 2030. godine.

Uredbom je ustanovljeno i dijeljenje besplatnih emisionih kredita do 2025. godine, do prelaska postrojenja na savremenije tehnologije. S obrazlooženjem da to rade »u cilju obezbjeđivanja eventualnog povratka nivoa aktivnosti postojećih postrojenja, na nivo iz perioda 2005-2008« KAP-u i TE dodijeljeno je kredita za po 1.020.840 tona emisije CO2, a  Željezari Tosčelik za 5.800 tona. 

Termoelektrani je u 2020. godini nedostajalo 307.000 tona emisionih kredita CO2, a isto toliko joj je bilo potrebno ako nastavi sa radom ove godine. KAP je uz ovakvu procjenu imao ogroman višak, pa je napravljena transakcija uz popust od pet odsto u odnosu na Uredbom utvrđenu cijenu (24 eura po toni), što je ukupno gotovo 17 miliona eura sa PDV-om.

Iz Vladine uredbe ne proizilazi striktna obaveza da EPCG kupuje od drugih kompanija nedostajuće emisione kredite, a najviše što je mogla da rizikuje, čak i ako ne uplati novac u državni Eko fond, bila je kazna do 40 hiljada eura. 

Povećanim emitovanjem iz TE, takođe, nijesu probijene granice koje je Crna Gora sama sebi postavila u odnosu na međunarodne sporazume. Crna Gora, pored toga, još nije ni član takozvanog Geteborškog protokola, pa i da je bilo emitovano više gasova od preuzetih obaveza ne bi rizikovala međunarodne sankcije. 

Sankcije u ovom trenutku prijete Crnoj Gori, jer je Termoelektrana prekoračila 20 hiljada radnih sati dozvoljenih za period do 2023. godine, pa za to može očekivati stroge kazne evropske Energetske zajednice. 

Iako je, zbog ovoga i zakašnjele rekostrukcije dalji rad Termoelektrane u ovoj godini neizvjestan, cifrom od 17 miliona eura kupovinom su obuhvaćeni i emisioni krediti KAP-a za 2021. godinu, što dodatno podgrijava sumnju da je riječ o ozbiljnoj aferi.  

Milutin Đukanović učesnike u ovom poslu naziva organizovanom kriminalnom grupom i podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu. Njome su obuhvaćeni bivši premijer Duško Marković i ministarka ekonomije Dragica Sekulić, vlasnik Uniproma Veselin Pejović i direktor Eko fonda Jovan Martinović, kao i članovi bivšeg Odbora direktora EPCG. 

Većina od njih su posredno, ili direktno su odbacili navode iz prijave. 

Duško Marković je u reagovanju na Tviteru naveo da je lakše konstruisati afere i smišljati medijske nastupe nego raditi ozbiljno i posvećeno. 

»Uostalom, ne bi Milutin imao ni vremena, a ni resursa za senzacije - da mu nijesmo ostavili snažnu kompaniju u vlasništvu Crne Gore, i podebeo saldo na računima", napisao je Marković.

Kompanija Uniprom je u reagovanju potvrdila da je KAP svoje emisije u odnosu na baznu 1990. godinu višestruko smanjio i dao konkretan doprinos ispunjavanju međunarodnih obaveza.

Iz Uniprom KAP-a se pozivaju na »zakone i logiku« i tvrde da se nigdje u uređenom svijetu resursi ne dijele prema potrebama, nego prema tome koliko kome pripada u pravičnoj raspodjeli.

"Svaki do sada besplatno dodijeljeni emisioni kredit CO2 prema svim zakonima i logici, apsolutno pripada i Uniprom KAP-u i EPCG. A kome treba više, neka kupi«, poručili su iz Uniproma uz ocjenu da je »potpuna besmislica da je zakonskim rješenjem iz 2019. godine proizvodnja aluminijuma u Crnoj Gori na bilo koji način favorizovana u odnosu na bilo koga, a posebno u odnosu na proizvodnju električne energije iz uglja«.

I na sajtu Uniproma se nalazi posredan dokaz o nesrazmjernoj dodjeli emisionih kredita, jer se i sami hvale da su smanjili emisije štetnih gasova. Piše da su instalirali sve potrebne, ekološki potvrđene instalacije za tečni prirodni gas, a »gasna infrastruktura postavljena je kroz kompletan Uniprom KAP, tako da su svi negativni parametri u proizvodnji generisani starim načinom rada, a koji su predstavljali zatrovanost životne sredine smanjeni 70 odsto«. 

U Energetskom bilansu Vlade za 2020. godinu, ističe se da je KAP potpuno eliminisao potrošnju lož ulja i prešao na čistije gorivo.

Direktor Eko fonda Jovan Martinović, komentarišući krivičnu prijavu protiv njega, za CIN-CG kaže da je riječ o velikom nepoznavanju materije.

»Eko fond, odnosno Fond za zaštitu životne sredine je osnovan kao društvo sa ograničenom odgovornošću 3. marta 2020. godine i kao takvo nema javna ovlašćenja. Ovo je važno istaći, jer poslovanje i odlučivanje u okviru Eko fonda kao d.o.o. ne može imati bilo kakvog uticaja na raspodjelu besplatnih kredita CO2«, naveo je Martinović za CIN-CG.

On je istakao  da je uredba koja tretira kredite CO2 donešena nepunih mjesec prije same registracije Eko fonda i da je njom predviđeno da Eko fond vodi registar CO2 kredita.

»Uredbom je predviđeno da u slučaju da dođe do emisije CO2 kredita na javnoj  aukciji od strane Vlade, cjelokupni prihodi išli bi na račun Eko fonda za realizaciju projekata iz oblasti zaštite životne sredine u skladu sa odlukom Vlade. Kada je Uredba donešena imali smo informaciju da je prethodna Vlada imala namjeru da raspiše emisiju CO2 kredita koja bi se ponudila na javnoj aukciji«, kaže Martinović. 

Zbog toga su, kako dodaje, o toj mogućnosti informisali novu Vladu dopisima u decembru 2020. i januaru 2021. godine prema resornim ministarstvima kako bi uzeli ovu mogućnost u obzir. 

»Na taj način stvorila bi se mogućnost da se na osnovu prodatih CO2 kredita kroz Eko fond finansiraju kapitalni projekti od strateške važnosti za Crnu Goru. Zbog toga nas je još više začudila informacija da sam ja obuhvaćen krivičnom prijavom što doživljavam kao pokušaj diskreditacije na političkoj osnovi, materijalni dokazi i održani sastanci govore pak nešto potpuno suprotno tome, a to je da smo mi upravo bili inicijatori emisije i sugestije da to uđe u plan državnog budžeta za 2021. godinu«, kazao je Martinović.

Vladinom Uredbom je definisano da se krediti dodjeljuju putem javne aukcije.

Đukanović u prijavi, međutim, tvrdi da "Marković i Sekulić nikada nijesu formirali komisiju koja je trebalo da sprovede aukciju, a sve sa ciljem da omoguće Unipromu da stekne protivpravnu korist«.

Martinovićevu krivicu on vidi u tome što je, kako tvrdi, kupoprodaja emisionih kredita između EPCG i KAP-a obavljena na osnovu sporazuma između dvije kompanije i da to Eko fond nije smio da prihvati prilikom registracije emisije.

Prema registru Eko fonda, prenos emisionih kredita sa KAP-a na EPCG obavljen je 12. februara, mjesec prije smjene Borda direktora EPCG.

Đukanović: Uredbom pokriven već ugovoreni posao

Đukanović u izjavi za CIN-CG smatra da je posao sa KAP-om ranije dogovoren i bivša Vlada ga je samo »pokrila« Uredbom. 

U prijavi VDT-u, on navodi da je kroz Uredbu bivša Vlada za 2020. i 2021. za godinu opredijelila broj besplatnih emisionih kredita koji su pogodovali samo Unipromu, iako su bili svjesni da mu je realno nepotreban, »a sve kako bi Uniprom neiskorišćeni broj besplatnih emisionih kredita prenio uz enormnu naknadu na Elektroprivredu Crne Gore«.

Iz nevladine organizacije Eko tim za CIN-CG kažu da nije jasno kako i zašto je ista količina emisionih kredita dodijeljena Termoelektrani Pljevlja, niti za to postoji neko logično objašnjenje.  

»Takva raspodjela emisionih kredita omogućila je KAP-u da profitira i zaradi dodatna sredstava samo zbog toga što mu se u vrijeme pripreme Uredbe dodijelio značajno veći broj emisionih kredita koji ne odgovara trenutnoj proizvodnji KAP-a i emisiji CO2«, kazala je Diana Milev Čavor iz ove NVO.

Prema Vladinom Drugom dvogodišnjim ažuriranim izvještajem o klimatskim promjenama iz 2019. godine, ukupne emisije gasova koji izazivaju efekte staklene bašte (GHG) 1990. godine u KAP-u su iznosile više od 4.000 gigagrama (Gg ili jedan gigagram je jednako hiljadu tona), a 2015. ispod 2000 Gg.

 »Crna Gora je postavila ambiciozne ciljeve za smanjenje emisija GHG (gasovi sa efektom staklene bašte) u svom Nacionalno određenom doprinosu (NDC), 30 odsto smanjenja GHG emisija do 2030. godine (u odnosu na referentnu godinu 1990). Crna Gora je već 2013. godine postigla i izvršila ciljano smanjenje od 40 odsto u poređenju s nivoima iz 1990. godine. To je bilo rezultat smanjene ekonomske aktivnosti u  KAP-u i u poljoprivrednom sektoru, ali i opšteg pada u industrijskoj aktivnosti od 1990. godine, a kasnije i finansijske krize«, navodi se u tom drugom izvještaju o klimatskim promjenama, dok treći treba da bude urađen ove godine. 

Sati potrošeni, rekonstrukcija daleko

TE Pljevlja je krajem prošle godine potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Energetske zajednice iz 2016, bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije realizovan.

TE Pljevlja odnosno njen jedini blok je jedan od deset u članicama Energetske zajednice – ostalih devet je u elektranama Kolubara A (Srbija), Kakanj (BiH), Tuzla (BiH), Morava (Srbija), koji su u okviru opt-out mehanizma. 

Taj mehanizam omogućava članicama da izuzmu pojedine elektrane na ugalj iz režima primjene EU Direktive o velikim ložištima, koja je stupila na snagu 1. januara 2018, a propisuje smanjenje emisije sumpor-dioksida i azota, kao i prašine i drugih materija štetnih po životnu sredinu.

Iz EZ su za CIN-CG kazali da je količina radnih sati u opt-out mehanizmu definisana tom Direktivom i odgovarajućom odlukom Ministarskog savjeta. 

»Bilo kakvu promjenu mogao je odobriti samo Ministarski savjet na osnovu predloga Evropske komisije. Sekretarijat ne može da produži opt-out period. S obzirom na potvrdu da pravila iz opt-auta nijesu poštovana, Sekretarijat trenutno priprema postupke za rješavanje sporova protiv Crne Gore«, kazali su iz EZ. 

Ako potpisnica Ugovora uporno ne ispunjava svoje obaveze, Ministarski savjet može suspendovati određena prava proistekla iz Ugovora, uključujući glasačka prava i pravo učešća na sastancima ili mehanizmima predviđenim Ugovorom, što se u januaru desilo Bosni i Hercegovini.

Iz EZ podsjećaju da su u Izvještaju za 2020. naveli da će TE Pljevlja potrošiti sate iz opt-out mehanizma do kraja 2020. i da su  zabrinuta da li će i pod kojim uslovima nastaviti da radi.

»Po isteku 20.000 sati, postrojenje može da ostane u pogonu samo ako ispunjava (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. Da bi se postigao ovaj cilj, rekonstrukcija postrojenja je neizbježna«, poručili su iz EZ.

Posao ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja od 54 miliona eura dobio je konzorcijum u kojem su kineski DEC international, Bemax, BB Solar Blaža Đukanovića (sina predsjednika države Mila Đukanovića) i podgorička firma Permonte. Ugovor je potpisan je 10. juna 2020. godine, ali je početak radova neizvjestan.

Ministarstvo kapitalnih investicija je početkom aprila dostavilo SDT-u informaciju zbog sumnje u zloupotrebe položaja u vezi sa potrošnjom radnih sati i pokrenutom ekološkom rekonstrukcijom postojećeg termo-bloka u Pljevljima.

Ministarstvo navodi i da je ugovor zaključen uz kršenje zakonske i tenderske procedure, tolerisano je kašnjenje u pripremnoj fazi realizacije ugovora i radovi još nijesu počeli, “što dovodi u pitanje da li će radovi uopšte biti završeni do kraja 2023. godine”.

Zbog rekonstrukcije TE krajem juna prošle godine krivičnu prijavu protiv Duška Markovića, Dragice Sekulić i potpredsjednika Vlade milutina Simovića, kao i tadašnjeg menadžmenta EPCG podnio je poslanik Pokreta za promjene, Branko Radulović.

„Osumnjičena lica nijesu poštovali Zakon o javnim nabavkama i pravilnike o izradi i kontroli tehničke dokumentacije, tenderske procedure, bilo da je u pitanju projektni zadatak, idejni projekat ili glavni projekat, revidenti, tako da nije obezbijeđena konkurentnost, ravnopravnost ili kriterijumi ekonomski najpovoljnije ponude i niti tehničke i tehnološke prednosti, što je osnov investicije“, naveo je Radulović u prijavu. 

Iz Tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o tome šta su uradili povodom podnijete prijave.

Davali i Deripaski, šakom i KAP-om

KAP je i dok je bio u vlasništvu CEAC-a ruskog biznismena Olega Deripaske, od države dobio pomoć kroz garancije koje su morali na kraju da plate građani. Revizijom je utvrđeno da je Vlada, Ugovorom o poravnanju, dala 135 miliona eura garancija za kredite KAP-a, a odlukom o zaduživanju Crne Gore još 49,6 miliona, bez odgovarajućih kontragarancija i uz značajan rizik od aktiviranja. I taj slučaj garancija za KAP je u državnom tužilaštvu. 

Vlada je KAP-u u tom periodu dala i subvencije za struju.

Tako je 2009. godine subvencija bila 15 miliona, 2010. godine 20 miliona, a 2011. i 2012. ukupno 25 miliona eura. Vlada je zbog subvencija dobila upozorenje iz Evropske komisije.

U KAP-u je 2013. godine proglašen stečaj, da bi ga 2014. preuzeo Pejović.

Mazut se više ne troši

KAP je u periodu 2005-2008, na koji je bazirana raspodjela emisionih kredita, najveći potrošač mazuta u Crnoj Gori. Prema godišnjim izvještajima Monstata, ukupna potrošnja mazuta u 2005. godine u državi iznosila je 82 hiljade tona, 2006. godine 112 hiljada, 2007. godine 110 hiljada, a 2008. godine 115 hiljada tona. Potrošnja mazuta su Crnoj Gori se već 2009. godine smanjila na 40 hiljada tona, kada je KAP pogodila globalna ekonomska kriza.

Proizvodnja aluminijuma u ingotima, prema podacima Monstata, pala je 2009. godine na 63.960 tona, dok je od 2005. do 2009. bila iznad 100 hiljada tona.

U 2019. je evidentirana samo proizvodnja sirovog aluminijuma od 36.522 tone.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Evropski centar za slobodu medija (ECPMF), Evropska federacija novinara (EFJ), Neograničena sloboda medija, Međunarodna razmjena slobode izražavanja (IFEX), Međunarodna federacija novinara (IFJ), Međunarodni institut za medije (IPI), OBC Transevropa, Reporteri bez granica (RSF), Organizacija medija Jugoistočne Evrope (SEEMO) i Sindikat medija Crne Gore (SMCG), snažno su osudili odluku Apelacionog suda Crne Gore da odbije žalbu novinara Jova Martinovića i da potvrdi odluku Višeg suda u Podgorici kojom je Martinović osuđen na godinu zatvora, navodi se u zajedničkom saopštenju 11 organizacija za slobodu medija i novinara.

"Iako on neće biti u zatvoru, zbog vremena koje je već proveo iza rešetaka, Martinović će imati kriminalni dosije, samo zbog svog novinarskog rada. Osuđujemo presudu i žalimo što Apelacioni sud nije ugrabio priliku da  oslobodi međunarodno nagrađivanog novinara i time pošalje poruku podrške istraživačkom novinarstvu u Crnoj Gori", navodi se u zajedničkom saopštenju ovih organizacija.

Oni su poručili da su solidarni sa Martinovićem i svim istraživačkim novinarima i novinarkama u Crnoj Gori.

"Pozivamo vlasti Crne Gore i sudove da rade sa posvećenošću prema medijskim slobodama i evropskim standardima, što je dio njihove obaveze u pristupanju Evropskoj uniji (EU), i da osiguraju da Martinović ubuduće neće biti kriminalizovan i progonjen zbog novinarstva", piše u saopštenju.

Ogroman kredit i iznenadne rastuće investicije mogu postati ozbiljan problem za malu zemlju u trenutku kada ne bude mogla da vraća dugove, upozoravaju EU, međunarodne organizacije i analitičari 

Svaki građanin Crne Gore duguje u prosjeku više od hiljadu eura Kini za do sada povučeni iznos kredita za auto put. Dug po ovom osnovu trenutno iznosi 640,54 miliona eura i pojedinačno zauzima drugo mjesto, odmah nakon euroobveznica. 

Ako Crna Gora ne uspije da vrati ovaj dug, može se desiti da Kina plijeni najvrjednije resurse, pa i teritoriju, predviđeno je ugovorom sa Exim bankom. 

Dug prema Kini će se još uvećati otprilike za 300 eura po građaninu, kada se povuče preostalih 144.095.162 miliona dolara kredita i podvuče crta ispod dodatnih troškova najveće crnogorske investicije. Zavisnost od Kine ne završava se samo kreditom za auto put, koji je građanima u nasljeđe ostavila decenijska vlast DPS-a. Tu je i kredit od oko 60 miliona eura za kupljene brodove, čiju je isplatu nova Vlada Crne Gore privremeno odložila. 

Na kineski dug i rastući uticaj te države u Crnoj Gori upozoravaju Evropska unija (EU) i međunarodne organizacije. 

Analitičari skreću pažnju da Kina jača svoju poziciju u Crnoj Gori i preko investicija, koje su počele iznenada da rastu. Od 2006. do kraja 2019. godine iznosile su svega oko deset miliona eura. Ali, samo u 2020. godini ova suma je bila 71,2 miliona eura i Kina je izbila na drugo mjesto, iza Rusije. Prema podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), doduše, od ukupnog iznosa, na interkompanijski dug (pozajmice između vlasnički povezanih kompanija) odnosi se najveći dio, oko 70 miliona. 

Ipak, Kina u Crnoj Gori još ne postaje veliki investitor kao u okruženju (Željezara, toplovod, pruga, Koridor 11, rudnik Bor u Srbiji, termoelektrane u BiH), ali je zato veliki zajmodavac i izvođač radova i značajno učestvuje u spoljnotrgovinskom bilansu.

Prema podacima Monstata, Crna Gora najviše robe pored Srbije i Njemačke, uvozi iz Kine. Prošle godine uvoz iz ove zemlje iznosio je gotovo 222 miliona ili deset odsto ukupnog, dok je izvoz bio svega 17,4 miliona eura. Kao i  za veliki dio svijeta, Kina je za Crnu Goru, pored visoke tehnologije, značajna i kao veliki isporučilac medicinske opreme u borbi sa pandemijom izazvanom COVID 19. Pored donacije od 30 hiljada vakcina Sinofarma, kojom se već č2imunizuje najugroženiji dio stanovništva, zdravstvene vlasti su objavile da su ugovorile isporuku još 150 hiljada doza. 

Ključni aranžman sa Exim bankom za potrebe izgradnje jedne dionice autoputa Bar-Boljare dužine 41 kilometar, u okviru je kineske inicijative Pojas i put (Belt and Road Initiative – BRI). Izvođač radova je kineska kompanija CRBC koja je u Crnoj Gori, prema ugovoru, oslobođena poreza. 

BRI je program politike i ulaganja čiji je cilj razvoj infrastrukture i ubrzanje ekonomske integracije zemalja duž rute istorijskog Puta svile, sa fokusom na države Azije, Istočne Afrike, Istočne Evrope i Srednjeg Istoka. Cilj pomorskog puta svile je da preko mora poveže Kinu sa jugoistočnom Azijom, Indonezijom, Indijom, Arapskim poluostrvom, Somalijom, Egiptom i Evropom.

U tom smislu je, kako se navodi u izvještajima međunarodnih organizacija, Kinezima interesantna i Luka Bar.

„Kina bi mogla nadograditi svoju saradnju s Crnom Gorom u Luci Bar kapitalizujući sve veće finansijske poteškoće vlasnika objekta, što bi moglo dovesti do primopredaje“, upozorio je Evropski savjet za međunarodne odnose (ECFR) u izvještaju iz februara ove godine.

Ekonomski uticaj se može preliti na politiku 

Izvršna direktorica Politikon mreže Jovana Marović ocjenjuje da kineski uticaj u zemlji brzo raste, što pokazuje i podatak CBCG o kineskim investicijama, ugovori o novim projektima koji su već zaključeni ili su u najavi, ali i nedavna donacija vakcina.

„Taj uticaj u budućnosti bi se mogao 'preliti' i na političku sferu, posebno ako Crna Gora ne pronađe rješenje za rastući javni dug, koji bi mogao pokrenuti garancije sadržane u ugovorima o autoputu, ako država ne bude mogla otplaćivati kredit od Exim banke“, rekla je Marović za CIN-CG.

Profesor u školi za globalne studije Frederik S. Pardi na Univerzitetu u Bostonu i bivši diplomata Vesko Garčević rekao je za CIN-CG da je bitan način na koji Crna Gora, ili države poput nje, u ekonomskim problemima, sa slabim institucijama i nerazvijenom demokratskom kulturom, ulaze u odnos sa Pekingom.

„Ovakav odnos može imati dugoročne loše posljedice po te države, a jedna od njih je nesrazmjerna zaduženost i finansijska zavisnost od Pekinga. To je upravo ono što se dogodilo Crnoj Gori“, kazao je Garčević.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija, ukupan državni dug (bez depozita), 31. decembra 2020. godine, iznosio je 4,33 milijardi eura ili 103 odsto BDP-a, uključujući novo zaduženje emitovanim euroobveznicama krajem prošle godine (750 miliona). Od ukupnog duga se oko 14,5 odsto odnosi na kineski.

Ugovor sa kineskom Exim bankom za kreditiranje dionice autoputa od Podgorice do Kolašina sa 943,99 miliona dolara sklopljen je 30. oktobra 2014. godine, a otplata glavnice počinje ove godine. 

Iz Ministarstva kapitalnih investicija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome da li ih brine zajam prema Exim banci, postoji li opasnost da Kinezi u slučaju kašnjenja otplate uzmu Luku Bar i da li su planirani novi projekti sa njima. Uputili su na Ministarstvo finansija iz kojeg su za CIN-CG rekli da nema bojazni da obaveze prema Exim banci neće biti blagovremeno servisirane, jer je to omogućeno uspješnom emisija euroobveznica u decembru prošle godine.

Prva rata kredita za autoput dospijeva 21. jula, kada će biti plaćeno 36.608.708 dolara. Od toga se na glavnicu odnosi 28.567.726, a na kamatu 8.040.982 dolara.

„Preostali nepovučeni iznos iz kredita Exim banke za autoput, od ukupno ugovorenog iznosa od 943.991.500 dolara, iznosi 144.095.162,76 dolara. Planirano je da se preostala sredstva povuku do momenta završetka realizacije autoputa“, kazali su iz Ministarstva finansija.

Crna Gora kao Šri Lanka?

U ugovoru sa Exim bankom piše da se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupakom u skladu sa ugovorom“. Arbitraža je u Pekingu.

Definisano je i da Kinezi mogu prestati da isplaćuju kredit ili odmah traže isplatu glavnice i kamate „bez daljih zahtjeva, obavještenja ili drugih pravnih formalnosti“, ako, između ostalog, Crna Gora ne plaća glavnicu, kamatu Exim banci ili „prema svojim povjeriocima uopšte“, koji nemaju veze sa Kinezima.

Njemački stručnjak za međunarodne odnose i Kinu Moritz Rudolf kaže za CIN-CG da takva klauzula u ugovoru o kreditu stvara mogućnost odnosa zavisnosti i da je sličan scenario bio u Šri Lanci koja nije uspjela da izmiri dug, pa je kineskim kompanijama bez naknade na upravljanje dala 85 odsto luke Hambantota na 99 godina. 

„Važno je postaviti pitanje da li je neophodno imati takvu klauzulu, jer može izazvati veliko negodovanje građana ako se pokrene. Bitno je napomenuti da Pojas i put nije dobrotvorna inicijativa, već su u pitanju ekonomski i politički interesi. Cijena za Crnu Goru mogla bi biti vrlo visoka ako ne ispuni zakonske obaveze sa kineskom stranom. To je kocka“, rekao je Rudolf.

U Ugovoru o projektovanju i izgradnji autoputa je navedeno da se u slučaju kašnjenja završetka radova do 90 dana obračunava naknada štete od 0,01 odsto ugovorenog iznosa dnevno, a nakon tog perioda 0,02 odsto. Ukupno obeštećenje zbog kašnjenja ne može da iznosi više od pet odsto. 

Prvi rok za završetak radova je bio maj 2019, ali je već nekoliko puta prolongiran, a penale kineski izvođač ne plaća, što ukazuje na inferioran odnos Crne Gore. 

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je 17. marta, bez diplomatske uvijenosti, tražio pomoć EU da se kineski uticaj prekine.

“Dobili smo kredit od milijardu dolara, koji predstavlja jednu trećinu ukupnog duga koji je direktno povezan sa Kinezima. Molimo vas da nam pomognete da vratimo taj novac, da taj zajam zamijenimo za zajam kod neke evropske banke, da sklopimo saradnju sa nekom evropskom finansijskom institucijom i da prekinemo kineski uticaj”, rekao je Abazović u Briselu na na sjednici Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta (AFET). 

U petak u crnogorskom parlamentu, on je korigovao svoj stav objašnjavajući da “nikakvog negativnog odnosa prema Kinezima, Rusima ili Amerikancima nije bilo”

“Mi smo donijeli zakon koji su pratile brojne kontroverze i koji može biti omča oko vrata finansijskom sistemu”, kazao je Abazović. 

I prvobitno ugovorena cijena za autoput od 809,6 miliona eura će biti prekoračena. Prema podacima MANS-a više od 100 miliona eura biće izdvojeno za dodatne i naknadne radove koji nijesu predviđeni ugovorom, a uključuju elektrifikaciju i vodosnabdijevanje autoputa, kao i priključne puteve i petlje Smokovac, Veruša i Mateševo. Ovaj propust se javno pripisuje tadašnjem ministru saobraćaja Ivanu Brajoviću, ali niko za sada ne odgovara.

Osim finansijskih, projekat autoputa izazvao je i ekološki problem. CRBC je osumnjičen za devastaciju korita rijeke Tare 2019. godine i nedavno je zbog toga Osnovno državno tužilaštvo u Kolašinu uputilo otpužni predlog Osnovnom sudu.

Povjerljivi podaci o kineskim ulaganjima

Pored interkompanijskog duga, u izvještaju Centralne banke navedeno je da se preostali dio investicija prošle godine odnosi na ulaganja u domaća preduzeća i banke i prodaju nepokretnosti u Crnoj Gori. To je označeno sa „C“, što znači da se radi o povjerljivim podacima koji se odnose na najviše tri strane kompanije, u ovom slučaju kineske.

 „Što se tiče kineskog ulaganja u Crnu Goru, preporučujemo da direktno kontaktirate izdavača podataka o ulaganju“, odgovorili su iz kineske Ambasade u Podgorici na pitanja CIN-CG-a o tome koje kineske kompanije su najveći investitori i koje su uložile ovaj iznos.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) u Crnoj Gori ima 179 firmi, čiji su vlasnici Kinezi. Većina se bavi prodajom na veliko i malo odjećom, za razliku od regiona gdje su već vlasnici ili koncesionari rudnika i željezara.

Od kompanija koje sa bave drugim djelatnostima, pored CRBC-a koji gradi autoput, izdvaja se i Dongfang electric international corporation (DEG), dio konzorijuma u kojem je i firma Blaža Đukanovića, sina predsjednika države. Oni bi trebalo da rade ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja, koja kasni i pod znakom je pitanja zbog promjene vlasti. Tu je i China Civil Engineering Construction Corporation (CCECC) Montenegro, koja dobija poslove na rekonstrukciji željeznice.

Kinezi su, preko povezanih firmi iz Crne Gore i Malte, većinski vlasnici Vjetroelektrane Možura, ali ta investicija u zvaničnim podacima nije direktno pripisana Kini. Na Malti je ubijena novinarka Dafne Karuana Galicija koja je istraživala korupciju prilikom promjene vlasništva vjetroelektrane. Zbog toga je mala malteška vlada i više osoba je procesuirano. Istraga o ovoj aferi u Crnoj Gori još kaska. 

Teorija Biserne ogrlice

Prema podacima Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), do marta prošle godine 138 zemalja se pridružilo inicijativi Pojas i put potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju sa Kinom.

Ipak, analitičari upozoravaju sa iza zvaničnog cilja povezivanja, stoji dublji motiv – da Kina ostvarivanjem ove inicijative postane globalna supersila i da ekonomski prestigne Evropsku uniju i SAD.

U izvještaju beogradskog Centra za međunarodnu javnu politiku se navodi da su SAD i dalje najmoćnija vojna sila u svijetu i zbog velikog broja nosača aviona (globalfirepower.com procenjuje da ih SAD ima 11) može da reaguje u bilo kojem dijelu svijeta u kome su narušeni njeni interesi veoma brzo i efikasno. Kina posjeduje samo dva.

SAD ima vojne baze širom svijeta, Kina nema. 

„Zbog toga je Kina razradila takozvanu teoriju biserne ogrlice koju možemo definisati kao lanac luka u Indijskom okeanu u kojima će kineska mornarica moći da usidri svoje brodove i na taj način zaštiti svoje intrese u državama novog puta svile. Svaka luka predstavlja jedan biser“, objašnjava se u izvještaju. 

Prema  izvještaju američkog Centra za strateške i međunarodne studije, u Africi kineske kompanije upravljaju sa 46 luka. 

Garčević navodi da je Kina već postala supersila mjereno ekonomskim, vojnim i drugim potencijalima u koje se može ubrojati i tzv. meka moć i da nema sumnje da je Pojas i put efikasno ekonomsko, političko, pa i kulturološko oruđe za širenje uticaja Pekinga, što nije drugačije od onoga što su druge velike sile radile.

Marović: Opasnost zbog loših ugovora 

Jovana Marović kaže da je projekat autoputa jedna od glavnih prijetnji finansijskoj održivosti i zbog loše ispregovaranih uslova može dovesti do još većih problema. 

Garčević navodi da projekti koji države sprovode sa Kinom nijesu unaprijed loši ili dobri, niti je ovdje riječ da ne treba sarađivati sa Pekingom. 

„Ovdje se radi o tome da države u demokratskoj tranziciji, ili hibridni režimi, prilikom saradnje sa Kinom jačaju određenu vrstu razvojnog modela ili modela upravljanja državnim i prirodnim resursima koji nijesu u skladu sa normama na kojima se zasniva demokratska, odgovorna uprava, a to je ono što su sve zemlje postavile kao cilj i što je, na kraju, povezano sa ispunjavanjem normi za članstvo u EU“, kazao je Garčević.

On podsjeća da je većina projekata sklopljenih sa kineskim partnerima obavijena velom tajne, a mogućnost kontrole ostalih državnih institucija (parlament) je svedena na minimum. 

„U mnogim slučajevima sklapanje projekata je povezano sa korupcijom. Ne poštuju se mjere zaštite životne sredine. Ovdje nije u pitanju samo Tara, već i drugi projekti na kojima su u regionu angažovane kineske kompanije. Na primjer, prije dva mjeseca, krajem januara, grupa od 25 poslanika Evropskog parlamenta je pisala EK upozoravajući na ekološke incidente u Srbiji koje su izazvale kompanije u kineskom vlasništvu“, rekao je Garčević.

Dugoročno, kako dodaje, ovako se jača poslovna kultura koja Crnu Goru čini neatraktivnom za ulagače iz država EU ili ostalih zapadnih zemalja i ostavlja Crnu Goru da bude evropska ekonomska i politička periferija.

Megaprojekti ugrožavaju stabilnost zemlje

U novom izvještaju američkog Centra za strateške i međunarodne studije, koji je objavljen u martu, ocijenjeno je da su kineske ekonomske aktivnosti na Zapadnom Balkanu pomogle da se učvrsti spoljna podrška kineskim vanjskopolitičkim ciljevima, uključujući prepoznavanje „politike jedinstvene Kine“ i odbranu kršenja ljudskih prava, međunarodnog prava i predatorskog ekonomskog ponašanja.

„Megaprojekti koji opterećuju poreske obveznike neodrživim dugom mogu ugroziti makroekonomsku stabilnost zemlje u slučaju nepredviđenih ekonomskih šokova, kao što to pokazuje slučaj crnogorskog autoputa Bar-Boljare“, piše u izvještaju pod nazivom Crvene zastave: isprobavanje kineskih projekata na Zapadnom Balkanu“.

Ovaj izveštaj, treći u nizu o kineskim ekonomskim aktivnostima na Zapadnom Balkanu, daje preporuke za odgovore na sve veći ekonomski i politički uticaj Kine u regionu i listu crvenih zastava koja pomaže u identifikaciji aktivnosti koje zahtevaju dalji nadzor.

Ukazuju na sklonost Kine da finansira vrlo vidljive megaprojekte sa podjednako visokim cijenama (npr. crnogorski projekat autoputa za povezivanje Srbije sa Lukom Bar). 

„Sam dug nije neto negativan, ali rizici se povećavaju kada projekti ograničavaju sposobnost neke države da servisira svoje dužničke obaveze ili ispuni svoje razvojne ciljeve javnom potrošnjom“, objašnjavaju iz američkog Centra. 

Kineski predsjednik Si Đinping je prilikom otvaranja Samita "17 plus 1" 9. februara ove godine rekao da je obim trgovine Kine sa 17 zemalja Centralne i Istočne Evrope dostigao je 103,15 milijardi dolara u 2020. godini, čime je prvi put premašena vrijednost od 100 milijardi dolara.

Samit (dio inicijative Pojas i put) se tradicionalno održava već devetu godinu, a na kraju je usvojena Pekinška lista aktivnosti za 2021. godinu kojom je definisana dalja saradnja Kine i zemalja Centralne i Istočne Evrope. Detalji nisu objavljeni.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, koji je učestvovao na Samitu, nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a da li je bilo riječi o novim projektima, u kojima će Crna Gora sarađivati sa Kinom.

Đukanović je na samitu rekao da Crna Gora sa Kinom želi da „ojača saradnju u ekonomiji, energetici, saobraćajnoj povezanosti i turizmu“. 

On nije odgovorio ni na pitanje za CIN-CG da li strahuje od rastuće zavisnosti Crne Gore od Kine i da li vjeruje da će nova Vlada uspjeti da servisira obaveze prema Exim banci.

Uticaj preko regiona

Kineski uticaj na Crnu Goru može se ostvariti i preko Srbije jer je jedan od najvećih projekata, koji grade Kinezi, autoput Požega – Boljare, na koji treba da se nastavi crnogorski autoput  Bar-Boljare.

„Pet najvećih infrastrukturnih projekata u (Aleksandar) Vučićevom planu Srbija 2025: od rekonstrukcije pruga Beograd - Subotica i Beograd - Niš, preko auto-puta Požega - Boljare i beogradskog metroa, do najnovijeg projekta izgradnje kanalizacije, ukupno vrijednih skoro 12 milijardi eura – svi se finansiraju iz kineskih kredita i sve bez tendera grade kineske građevinske firme, pa će uskoro svako naše domaćinstvo Кini biti dužno 6.250 eura“, objavio je NIN.

U tekstu, koji potpisuje bivši državni sekretar u srpskom Ministarstvu finansija Dušan Nikezić, navodi se da je trgovinski odnos sa EU od 25 milijardi eura, prilično uravnotežen - pokrivenost uvoza izvozom je 89 odsto - razmjena sa Кinom je gotovo potpuno jednosmjerna, pošto izvoz pokriva samo 11,5 odsto kineskog uvoza. 

On upozorava i na nepovoljnu strukturu razmjene jer Srbija kupuje „skupu telekomunikacionu, računarsku, medicinsku i vojnu opremu” a izvozi bakar, čelik ili posječena stabla. Kineske građevinske firme, kaže Nikezić, bez tendera grade skoro sve velike infrastrukturne projekte, od puteva, mostova, pruga i metroa, do elektrana i sistema za nadzor, a za sve to se Srbija zadužuje kod kineskih banaka po uslovima lošijim od tržišnih i onih koje nude evropske finansijske institucije.

Peking ne odustaje od Hrvatske

Kineska kompanija CRBC pobijedila je 2018. godine na tenderu za izgradnju mosta Pelješac i pored negodovanja iz Brisela potpisan je ugovor vrijedan 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a). Most finansira EU, a trebalo bi da bude završen do kraja ove godine.

CRBC se javio i na tender za gradnju drugog kolosijeka pruge Hrvatski Leskovac – Karlovac, a China Railway za gradnju obilaznice Novog Vinodolskog. Njihova ponuda nije prošla pa su uložili žalbe.

Hrvatski mediji pišu da Peking ne odustaje od Hrvatske koja mu je zanimljiva prije svega kao pomorska zemlja, jer „Luka Pirej u Grčkoj Kinezima više nije dovoljna pa traže nove lokacije“. 

Od kineskih investicije u BiH, najznačajniji je projekat Termoelektrana Stanari. Kineska razvojna banka odobrila je 350 miliona eura kredita za izgradnju. U zalog je dobila firmu Vuka Hamovića, EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari i pravo na koncesiju za ugljen, vodu i termoelektranu.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz BiH otkrio je da je Vlada Republike Srpske (RS) mijenjala zakonske akte i omogućila Kinezima da raspolažu koncesionim ugovorom u slučaju da EFT ne vraća kredit.

Makedoniji je Kina dala kredit 580 miliona eura za gradnju puteva od Skoplja do Štipa i od Kičeva do Ohrida. Zbog problema u izgradnji, autoput Kičevo-Ohrid, kao i crnogorsku dionicu Smokovac- Mateševo, zapadni mediji su nazvali „put za nigdje“.

Kineska naftna kompanija Geo-Jade Petroleum kupila je kontrolna prava na dva albanska naftna polja koja su tada bila pod kontrolom kanadskog Banker's Petroleum-a za  442,3 miliona dolara. 

Garčević: Upliv zbog loše politike EU

Njemački stručnjak za međunarodne odnose i Kinu Moritz Rudolf smatra da bi kineski uticaj mogao stvoriti podsticaj za približavanje Crne Gore Evropskoj uniji, kako bi se uravnotežio kineski uticaj u regionu. 

„Ako, međutim, kineski uticaj u Crnoj Gori dostigne određenu tačku, to bi moglo postati prepreka i za Crnu Goru (na primjer, ako bi Crna Gora počela da glasa zajedno sa Kinom na međunarodnim forumima o pitanjima ljudskih prava)“, objašnjava Rudolf.

Garčević smatra da, iako bilo utopijski očekivati da Crna Gora ili neka država u regionu bude ravnopravan partner sa Kinom, sigurno da postoje načini na koji se mogu zaštiti nacionalni interesi. 

„Imam utisak da mi ne koristimo mehanizme zaštite koji proizilaze iz naše saradnje sa EU i drugim zapadnim partnerima. Naprotiv, regionalni lideri i mediji u regionu uticaj Brisela umanjuju kako bi u prvi plan izašli odnosi sa Kinom“, kaže Garčević.

Međutim,kako dodaje, nije sve crno-bijelo, jer je EU lošom politikom prema regionu posljednjih godina omogućila da drugi akteri, poput Kine ili Rusije, igraju značajniju ulogu u političkom životu. 

„Pogledajte samo ovaj nered u EU oko vakcinacije protiv korone i uporedite to sa politikom koju sprovodi Kina. Zar treba Peking kriviti zato što je Brisel neorganizovan?“, pita Garčević.

On smatra da saradnja sa Pekingom sama po sebi nije kočnica za ulazak u EU, jer je sasvim logično da želite da imate trgovinsku, ekonomsku i političku saradnju sa jednom od najznačajnijih država na svijetu. 

„Ali, saradnja na način kako se to čini u regionu i u Crnoj Gori može biti kočnica na putu ka EU“, zaključio je Garčević.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Kako o se o nacionalnom identitetu i državnosti Crne Gore govori u crnogorskim i srpskim medijima? U kojoj mjeri je prisutan govor mržnje? Ko je najdgovorniji za taktve diskurse?

Za Centar za istraživačko novimarstvo Crne Gore i Institut za medije i različitosti govore Jovana Marović, Politikon mreža, i Nikola Burazer, European Western Balkans.

Povrijeđeni radnici u međuvremenu su se oporavili. Inspekcija zaštite na radu ranije je obavila uviđaj i konstatovala više nepravilnosti u zaštiti na radu, ali nijesu htjeli da saopšte detalje, navodeći da to nije moralo da bude uzrok rušenja mosta i nesreće   

Rožajska kriminalistička policija podnijela je juče krivične prijave protiv četiri firme i sedam njihovih direktora i odgovornih inženjera zbog rušenja mosta u izgradnji na obilaznici kod Rožaja krajem decembra, kada su povrijeđena tri radnika. 

Prijava je podnijeta po nalogu Osnovnog džavnog tužilaštva u Rožajama, a osumnjičeni se terete za teška djela protiv opšte sigurnosti.

Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno je da su prijave podnijete protiv crnogorske podružnice sarajevske firme Euro-asvalt, vlasnika i direktora Hameda Ramića (60) iz Sarajeva kao i njenog glavnog i odgovornog inženjera Suada Julardžija iz Zagreba.

Prijavom je obuhvaćena i podgorička firma Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja, čiji je izvršni direktor Radomir Vuksanović (43) iz Podgorice, a glavni i odgovorni inženjer Nebojša Pejović (35) iz Nikšića.

Policija tereti i podizvođača - kompaniju Vektra - Integra iz Sarajeva, njenog direktora Jasmina Trampu (37) i rukovodioca radova Anesa Grahića (29) iz Sarajeva, kao i drugog podizvođača firmu AXA company iz Bijelog Polja i njenog direktora Ismaila Brnčevića (57) iz Novog Pazara.

Nesreća se desila 24. decembra prošle godine kada se obrušio most u izgradnji, na projektu Uprave sa saobraćaj vrijednom 20 miliona eura. Teško su povrijeđena tri radnika, S.N. iz Srbije zaposlen u firmi Axa company iz Bijelog Polja, S.K. iz Bosne i Hercegovine angažovan u podgoričkoj podružnici sarajevskog Euro-asfalta, kao i državljanin Crne Gore A.K. radnik kompoanije Tofa iz Rožaja.

A.K. je imao povrede glave i vrata i liječen je na maksilofacijalnoj hirurgiji Kliničkog centra, dok je S.N. je zadobio višestruke povrede glave, vrata i grudnog koša i operisan je u bolnici u Beranama. Oba ova radnika imaju teže zdravstvene posljedice i duže su bili na medicinskom oporavku, dok je S.K. imao blaže povrede glave i potres mozga, pa je nakon kraćeg medicinskog zbrinjavanja otpušten na kućno liječenje.

Iz tužilaštva je ranije saopšteno za CIN-CG, da su u trenutku nesreće na samom mostu bila četvorica radnika, dok je peti bio u blizini kod pumpe za beton.

„Prilikom izlivanja betona došlo je do popuštanja konstrukcije, odnosno teške skele između drugog i trećeg stuba na mostu. Dvojica radnika koji su bili na mostu pali su zajedno sa konstrukcijom i zadobili teške povrede. Treći radnik je nekako ostao gore na ivici skele koja se rušila i nije povrijeđen. Radnika koji je bio na pumpi za beton udario je jedan dio skela ili oplata”, navedeno je iz Osnovnog državnog tužilaštva iz Rožaja.

Oni su angažovali više vještaka saobraćajne, građevinske i mašinske struke kao i vještaka zaštite na radu. Vještačenje je trajalo dugo, jer im je, kako su objasnili iz tužilaštva, zbog nevremena i visokog snijega bio otežan pristup lokaciji i samo obavljanja izviđaja.  

Inspekcija zaštite i zdravlja na radu je ranije završila svoj uviđaj u kojem je otkrila kršenje zakona i mjera zaštite na radu kod glavnog izvođača podružnice sarajevske firme Euro asfalt, kao i kod njegovih podizvođača Tofi iz Rožaja i Axa company iz Bijelog Polja, i izrekla im novčane kazne. Inspektori za CIN-CG nijesu željeli da preciziraju na šta se odnose nepravilnosti, jer one nijesu morale biti uzrok rušenja mosta i same nesreće, već samo pokazuju propuste u sistemu zaštite na radu kod ovih izvođača.

Inspektor zaštite na radu, kako je saopšteno iz Uprave za inspekcijske poslove, utvrdio je da je do povređivanja radnika došlo, jer je prilikom nalijevanja betona na prethodno pripremljenu podlogu, popustila konstrukcija skele mosta, koja se sa betonskom masom i oplatama srušila.

“Najteže je bio povrijeđen S.N. iz Srbije zaposlen u Axa company koji se u tom momentu nalazio na platformi mosta koja je bila u fazi betonaže. On se zajedno sa skelom i izlivenim betonom srušio - pao, sa visine od oko 7-8 metara, a na njega se sručila određena količina izlivenog betona i djelovi skele-oplate, nanoseći mu teške povrede”, naveli su iz Inspekcije.

U nesrećama na gradilištima u Crnoj Gori u proteklih pet godina poginulo je 12, a teško povrijeđeno 30 radnika. 

Iz sarajevske centrale kompanije Euro - asfalt juče su za CIN-CG kazali da nijesu primili nikakvu prijavu i da je ne mogu komentarisati.

Ni ranije, nakon nesreće, iz ove kompanije nijesu željeli da komentarišu moguće uzroke.

„Ozljeđena su tri radnika, kojima je na licu mjesta pružena pomoć. Naknadno su pregledani i u bolnici, te nakon kraćeg lječenja svi su pušteni na kućnu njegu. Dvoje od troje naših radnika vratili su se svojim radnim aktivnostima”, saopštili su tada iz Euro Asfalta.

Oni navode i da su svi njihovi radnici osigurani „po zdravstvenim i socijalnim osnovama koji im po zakonu pripadaju”.Na pitanje da li će povrijeđeni biti obeštećeni i ako hoće na koji način, iz ove kompanije su odgovorili:

„U ovom slučaju ne postoji osnova za tim. Želim naglasiti da kompanija Euro - asfalt na prvom mjestu vodi računa o svojim ljudima, njihovom zdravlju, sigurnosti i ostalim pravima kako njih tako i njihovih porodica”. Most Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju, dužine je 160 metara i dio je buduće druge faze obilaznice oko Rožaja, vrijedne oko 20 miliona eura. Sarajevska firma Euroa-sfalt dobila je taj posao 2017. godine, na konkursu Direkcije za saobraćaj, tadašnjeg  Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Ugovor predviđa izgradnju saobraćajnice duge 2,6 kilometara sa dva tunela dužine 1.193 i 693 metra, kao i dva mosta dužina 17,7 i 160 metara.

Ugovor su potpisali generalni direktor i vlasnik Euro-asfalta Hamed Ramić, ispred konzorcijuma izvođača, i direktor Direkcije Savo Parača.

Ova firma je krajem 2016. godine angažovana i za izgradnju dionice puta Lubnice - Jezerine na putnom pravcu Berane – Kolašin. Ugovorena vrijednost radova na početku je bila 41 milion eura, ali je aneksima zbog nepredviđenih i naknadnih radova vrijednost posla povećana na 56 miliona eura. Dobili su 2017. godine i posao sanacije kosina na željezničkoj pruzi Lutovo – Bratonožići u vrijednosti od 4,8 miliona eura.

Mediji u Bosni i Hercegovini vlasnika Euro-asfalta navode kao finansijera vladajuće Stranke demokratske akcije i prijatelja njenog predsjednika Bakira Izetbegovića. Ramić je početkom 2018, zajedno sa Mirsadom Berberovićem, zetom Izetbegovića, sarajevsko tužilaštvo privodila u akciji Zadruga, pod sumnjom za organizovani kriminal i pranje novca. Na kraju istrage protiv njih nije pokrenuta optužnica.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo je 2019. godine izviđalo poslovanje Euro-asfalta u Crnoj Gori. Prema medijskim izvještajima tužilaštvo se bavilo i eventualnim vezama te bosanske firme i tadašnjeg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića (BS) i jednog člana njegove porodice.

Advokat Euro-asfalta Nedim Ademović je tada negirao poslovne i bilo kakve druge aranžmane sa Nurkovićem, kao i sa njegovim članovima porodice. On je tvrdio da nema razloga da kompanija Euro-asfalt bude pod bilo kakvim istragama u Crnoj Gori.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome da li je okončan ovaj izviđaj i šta je utvrđeno.

Euro asfalt do sada imao jednu nesreću, Axa bez dokumentacije

Podgorička podružnica kompanije Euro-asfalta imala je i u aprilu 2019. godine nesreću sa teškim povredama radnika na gradilištu kod tunela Klisura na putu Jezerine – Kolašin. Istraga inspekcije zaštite na radu tada je utvrdila da nije postojala odgovornost poslodavca, jer se radnik H.M. povrijedio uslijed nepažnje prilikom pokretanja utovarivača.

„Zaposleni je pokušavao da stavi u normalni radni režim sredstvo za rad - utovarivač, kojom prilikom ga je jedan dio mašine pritisnuo i polomio mu nogu. Za utovarivač je postojao stručni nalaz ovlašćene organizacije za poslove zaštite i zdravlja na radu da su na njemu obezbijeđene propisane mjere zaštite i zdravlja na radu, zaposleni koji je povrijeđen je bio osposobljen za bezbjedan i zdrav rad za rukovaoca građevinskom mašinom, zdravstveno je bio sposoban za rad na svom radnom mjestu i izdata su mu na upotrebu propisana sredstva i oprema lične zaštite na radu u skladu sa propisima, standardima i aktom o procjeni rizika koji je poslodavac posjedovao. U pitanju je bila nepažnja zaposlenog prilikom rukovanja mašinom“, navedeno je u izvještaju inspektora sa te nesreće.

Inspekcija kod firme Tofi iz Rožaja do sada nije zabilježila povređivanje zaposlenih, a utvrđeno je da ima dokumentaciju iz zaštite i zdravlja na radu.

U slučaju firme Axa company iz Bijelog Polja nije zabilježeno povređivanje zaposlenih, ali i da firma uopšte nema dokumentaciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

„Kao firma su registrovani 26.06.2019. godine i do sada nisu bili predmet inspekcijskog nadzora, jer nije zatečeno da izvode radove na gradilištima. Po nalogu postupajućeg inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, kod ovog preduzeća u toku je pribavljanje potrebne dokumentacije iz zaštite i zdravlja na radu“, naveli su iz Uprave za inspekcijske poslove.

Šteta na teret krivca 

Iz Uprave za saobraćaj, koja je naslijedila bivšu Direkciju kao investitora izgradnje obilaznice kod Rožaja, juče nijesu mogli da saopšte kada će biti nastavljeni radovi i koliko iznosi materijalna šteta zbog rušenja mosta.

Nijesu odgovorili ni na pitanje da li radove mogu nastaviti sa istim izvođačem, koji je sada zvanično okrivljen, ili će angažovati druge izvođače.

Iz Uprave su ranije saopštili da od nesreće ne mogu prići gradilištu, jer je tužilaštvo izdalo nalog da se zabranjuju dalji radovi dok se utvrde tačni razlozi zbog kojih je došlo do urušavanja skele na mostu.

Šteta na samom gradilištu može biti milionska, ali su iz Uprave za saobraćaj naveli da neće ići na teret državnog budžeta.

„Nastala šteta biće na teret izvođača, podizvođača i nadzora, a sve u zavisnosti od nalaza vještaka“, naveli su ranije za CIN-CG iz ove Uprave.

Goran KAPOR
foto: Jadranka ĆETKOVIĆ

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović

Ukoliko bi Vrhovni sud Crne Gore, u ponovljenom postupku na vrhuncu desetogodišnjeg spora Regionalnog vodovoda i austrijske kompanije Štrabag, promijenio svoju raniju odluku, mogućnosti da se tako povrati i 12 miliona eura skinutih sa računa crnogorskog preduzeća ostale bi neizvjesne.

Ustavni sud je krajem januara, prihvatajući argumente Regionalnog vodovoda, po drugi put vratio ovaj predmet Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje.

„Čak i da sada, nakon odluke Ustavnog suda, eventualno, dođe do preinačavanja odluke u korist Regionalnog vodovoda, postoji neizvjesnost da li će jednom isplaćena naknada Štrabagu biti vraćena Regionalnom vodovodu“, ocijenio je stručnjak za međunarodno pravo Časlav Pejović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), navodeći da to pitanje nije samo pravno, nego i političko.

Za razliku od međunarodne arbitraže o ovom sporu, u kojoj je i sam učestvovao kao jedan od tri arbitra, ovaj profesor na japanskom univerzitetu ističe da ne postoji međunarodna konvencija koja bi omogućila izvršenje presuda nacionalnih sudova u drugim državama.

On je ukazao da, međutim, postoji Bilateralni sporazum o uzajamnom priznanju i izvršenju sudskih presuda zaključen između Austrije i FNR Jugoslavije zaključen 1960. godine, pa bi „trebalo provjeriti da li je na snazi između Austrije i Crne Gore“.

„Osim toga, Štrabag posjeduje imovinu u Crnoj Gori, ali ne treba izgubiti iz vida da se radi o jednoj od najvećih austrijskih kompanija. U ovakvim situacijama međunarodna politika zna da se umiješa, a znamo da tu pozicija Crne Gore nije jaka," kazao je Pejović. On smatra da je rano sada govoriti o izvršenju presude koja nije ni donijeta, niti se zna kakva će biti, tako da to pitanje „sada ne treba otvarati“.

Crnogorska državna kompanija je sa austrijskom kompanijom od 2010. godine u sporu koji je pokrenut nakon raskida ugovora o izgradnji kontinentalnog kraka vodovoda iz decembra 2009. godine.

Razlog za to je, kako je CIN-CG ranije pisao, kašnjenje radova na 35 kilometara dugačkoj trasi gradilišta, za koje su se dvije kompanije međusobno optuživale. Ugovor je Regionalni vodovod raskinuo uz saglasnost Vlade, udaljio Štrabag sa gradilišta, a posao su završile kompanije koje su angažovane kao podizvođači. Vodovod je počeo sa radom u ljeto 2010. godine.

Štrabag je nekoliko mjeseci ranije pokrenuo arbitražni postupak kod Međunarodne trgovinske komore (MTK) u Parizu, čije odluke Regionalni vodovod nije priznao, tvrdeći da ta institucija nije ugovorena kao mjesto odlučivanja o sporu. To je bio i stav profesora Pejovića, koji je kao jedan od tri arbitra u sporu iznio svoje mišljenje u Parizu, ističući da je odluka tog tribunala neodrživa.

Privredni sud je donio ukupno četiri prvostepena rješenja u tom predmetu i u svakom od njih je odbio da prizna odluke MTK. Apelacioni sud je prva tri prvostepena rješenja Privrednog suda ukinuo, a četvrto rješenje je preinačio, priznajući odluku arbitraže u Parizu.

Zbog isplate austrijskoj kompaniji, Regionalnom vodovodovu je oko devet mjeseci, do prve polovine maja 2019. godine, bio blokiran račun. Kako bi izašli iz blokade, zbog toga su uz garancije Vlade uzeli kredit od 10 miliona eura od konzorcijuma Erste banke i Prve banke.

Profesor Pejović navodi da je Apelacioni sud „donio pogrešnu odluku priznajući arbitražnu odluku MTK, budući da ta arbitraža nije bila valjano ugovorena".

Dvije strane su, objašnjava on, propustile da ugovore arbitražu. Rubrika u ugovoru u kojoj je trebalo da navedu konkretnu arbitražu ostala je prazna. U takvoj situaciji, prema njegovom mišljenju, kad je došlo do spora, Štrabag je trebalo da pokuša da se sa Regionalnim vodovodom dogovori oko toga koji arbitražni tribunal treba da rješava spor. Štrabag to nije uradio. Druga mogućnost koju je imao na raspolaganju, objašnjava Pejović, bila je da iskoristi mehanizam Evropske konvencije za međunarodnu trgovačku arbitražu iz 1961. godine, kojim se utvrđuje rješenje za slučaj propusta stranaka da ugovore arbitražu. Štrabag, napominje sagovornik CIN-CG-a, nije ni to uradio.

„Za valjan arbitražni sporazum neophodno je da volja stranaka bude jasno i nedvosmisleno izražena kako bi se sa sigurnošću  utvrdila namjera stranaka. Umjesto takvog standarda, Apelacioni sud je donio odluku zasnovanu na hipotetičkim pretpotstavkama „što bi bilo kad bi bilo“ o tome što je mogla biti namjera stranaka. Nijedna od hipotetičkih pretpotstavki na kojima je Apelacioni sud zasnovao svoju odluku ne zadovoljava standarde koji su neophodni za uspostavljanje valjanog arbitražnog sporazuma. Nijedna od njih ne uspostavlja jasnu, nedvosmislenu i nespornu namjeru stranaka da spor bude riješen MTK arbitražom", kazao je Pejović.

Regionalni vodovod je protiv rješenja Apelacionog suda podnio zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu, koji ga je odbacio kao neosnovanog 13. juna 2018. godine.

Ustavni sud je, međutim, u januaru 2019. godine usvojio ustavnu žalbu Regionalnog vodovoda i vratio predmet Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Vrhovni sud u osporenom rješenju nije dao, kako se navodi u odluci Ustavnog suda, dovoljne i relevantne razloge kojima bi ubjedljivo pokazao da u pravnom poretku Crne Gore, utemeljenom na vladavini prava, priznanje stranih arbitražnih odluka ne može biti predmet revizionog postupka.

„U okolnostima konkretnog slučaja koji je predmet ovog ustavno sudskog postupka, a u kojem je Apelacioni sud tri puta ukidao, a četvrti put preinačio prvostepeno rješenje Privrednog suda, očigledno postoji važan javni interes da Vrhovni sud, kao najviši sud u zemlji, meritorno odgovori na sporna pravna pitanja u ovom predmetu i na taj način obezbijedi jedinstvenu primjenu zakona od strane sudova, u svim budućim slučajevima u kojima će se ta pravna pitanja pojavljivati," navodi se u odluci.

Vrhovni sud je, zatim, još jednom odbacio zahtjev za reviziju odluke Apelacionog suda u ovom sporu. U novoj odluci Ustavnog suda koju potpisuje predsjednik  Budimir Šćepanović, naglašava se da je Vrhovni sud, u ponovljenom postupku donio novo rješenje, koje je sadržinski slično prethodnom koje je Ustavni sud ukinuo.

„Pritom, zanemarujući naloge Ustavnog suda date u odluci od 29. januara 2019. godine, to Ustavni sud smatra bitnim za ukazati da je imperativnim odredbama Ustava i Zakona o Ustavnom sudu propisana obaveza poštovanja i izvršenja odluka Ustavnog suda," navodi Šćepanović.

Profesor Pejović smatra da bi, zbog uspostavljanja pravne sigurnosti i vraćanja povjerenja u crnogorsko pravosuđe, bilo važno da se donese ispravna odluka koja bi bila u skladu s međunarodnim standardima.

„Kako god da se završi, ovaj slučaj će ostati mrlja na crnogorskom pravosuđu," zaključuje profesor Pejović.

Regionalni vodovod se nada novcu

Izvršavanje odluke uticalo je ne samo na blokadu računa državne kompanije, nego i na privremeno zaustavljanje projekata Regionalnog vodovoda poput izgradnje fabrike vode i hladnih čajeva.

„Vjerujući u pravni sistem Crne Gore, očekujemo pozitivan konačan ishod odluka sudskih institucija Crne Gore, nakon kojih će Regionalnom vodovodu biti vraćen novac u gore navedenom iznosu, kako bi se nastavila realizacija planiranih razvojnih projekata od interesa ne samo za finansijsku stabilnost preduzeća, već i za otvaranje novih radnih mjesta," navodi se u dokumentu državne kompanije Vizija razvoja 2030.

Odbor direktora RV će ove sedmice, kako su saopštili za CIN-CG iz kompanije, razmatrati situaciju nakon nove odluke Ustavnog suda..

Miloš RUDOVIĆ
foto: Boris PEJOVIĆ

Pad izdašnosti vodoizvorišta od 80 odsto mogao bi da se direktno odrazi na turizam. Regionalni vodovod koji je koštao 107 miliona eura, pored klimatskih promjena, u opasnosti je zbog vađenja ogromne količine šljunka i produbljivanja korita rijeke, tvrde stručnjaci

Izdašnost izvorišta Bolje sestre iz kojeg se snabdijevaju vodom šest primorskih opština za deceniju i po smanjena je za više od 80 odsto, sa 2.660 litara u sekundi 2005. na istorijski minimum od svega 334 litra početkom septembra prošle godine. To je znatno ispod projektovanog kapaciteta vodovoda od 1.100 litara i predstavlja ozbiljnu opasnost da bi u turističkoj sezoni primorje moglo biti bez dovoljno vode.

Zbog drastičnog pada izdašnosti direktor Uprave za vode (UzV) Damir Gutić obustavio je radove na regulaciji rijeke Morače, dok se utvrde uzroci zbog kojih bi slavine na Crnogorskom primorju mogle ostati suve.

Odluka je donijeta poslije višegodišnjih upozorenja državne kompanije Regionalni vodovod (RV), zasnovanih na analizama stručnjaka, o tome da je izvorište ugroženo vađenjem ogromne količine pijeska i šljunka iz korita rijeke i obalnog područja.

Iz korita donjeg toka Morače u Skadarsko jezero, prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), kroz koncesione radove regulacije toka izvađeno je više od sto hiljada kubika šljunka. Koncesije je imala kompanija Bemaks, na koju se odnosi decembarska odluka o obustavi radova, a ranije i Cijevna komerc i Beton gradnja.

Ogromne količine materijala iz korita rijeke i sa poljoprivrednog zemljišta na obali izvadili su i nelegalni eksploatatori kojima inspekcije uglavnom ne uspijevaju da uđu u trag.

Korito rijeke produbljeno je znatno ispod 10,5 metara nadmorske visine, koje se smatra najnižom dozvoljenom kotom, ispod koje, kako tvrde u RV, uticaj na kretanje vode ostavlja posljedice i na izvorišta.

Regionalni vodovod u koji je uloženo oko 107 miliona eura pušten je u rad 2010. godine, kada su na njega priključeni Budva, Kotor i Tivat. Godinu kasnije je priključen Bar, a 2012. godine Ulcinj. Od 2013. godine kroz tivatski vodovodni sistem 40-50 litara u sekundi dobijao je Herceg Novi za dio opštine, a prošle godine su počeli radovi na potpunom povezivanju na regionalni vodovod.

Regionalnim vodovodom riješen je dugogodišnji problem, kada su pojedini gradovi u sezoni, poput Budve, bili bez dovoljno vode, dok se Herceg Novi, uz višesatne restrikcije, dijelom snabdijevao iz Hrvatske.

U periodu turističkih rekorda na primorju je iz ovog vodovoda zabilježena višednevna potrošnja od 750 litara u sekundi.

"Kada bi se desila situacija sa godinom koja je u smislu izdašnosti izvorišta Bolje sestre u desetogodišnjem minimumu (što je bio slučaj 2020. godine) i godina sa rekordnom isporukom vode (na nivou 2019. godine), izazov urednog snabdijevanja potrošača na Crnogorskom primorju bi bio realan", kazao je za CIN-CG direktor RV Goran Jevrić.

Crna Gora je, prema   zvaničnim podacima, 2019. godine zabilježila najbolju turističku sezonu u istoriji, sa više od 2,6 miliona turista, više od 14,5 miliona noćenja i 1,1 milijardu eura prihoda. Primorskim opštinama je te godine isporučeno više od devet miliona metara kubnih vode – oko 5,7 miliona kubika samo od juna do septembra.

Jevrić, ipak, odbija pomisao na najgori scenario, da na kraju ostane samo mogućnost isporučivanja tehničke vode gradovima na primorju. Sa lokalnim vodovodnim kompanijama RV ima ugovore o minimalnoj količini koju mora da isporuči, a oni se, kaže, dodatno snabdijevaju i sa lokalnih izvorišta.

Izmjerena izdašnost, kako objašnjavaju u RV, predstavlja vrijednosti protoka na prelivu, a moguće je zahvatiti i veće količine.

„U periodu kada je, recimo, protok na prelivu bio svega 334 l/s (05.09.2020. godine), vršena je kontinualna isporuka vode opštinama na crnogorskom primorju od 680 l/s (spuštanjem nivoa vode u vodozahvatu je moguće zahvatiti i veću količinu vode od navedenih 680 l/s),“ navode iz RV.

Predstavnik Zavoda za hidro-meteorologiju i seizmologiju Golub Ćulafić, koji je za potrebe RV još 2016. i 2018. godine analizirao ovaj problem, upozorio je prije nekoliko godina na negativne trendove pada izdašnosti, da je potrebno preduzeti mjere na zaštiti izvorišta ali i da je neophodno "ući u pronalaženje eventualnog dodatnog izvorišta kao alternativu za ljetnje mjesece, kada je potrošnja najveća, a prihranjivanje u slivu minimalno“.

Ćulafić je ukazao i na posljedice klimatskih promjena, navodeći da prihranjivanje karstnih  (krečnjačkih) izvorišta kakvo je Bolje sestre direktno zavisi od količine padavina, te da projekcije govore da će temperature rasti, a padavina biti sve manje. On je konstatovao i posljedice nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka na ovo vodoizvorište, koje se od 2017. godine nalazi na UNESCO-ovoj mapi 150 najznačajnijih izvora karsta.

„Posebno se treba obratiti pažnja na institucionalnu zabranu eksploatacije pijeska i šljunka iz pomenute zone, kao i dati smjernice za uređivanje postojećih eksploatacionih majdana, kako bi se spriječilo vještačko mjenjanje pravca toka Morače u ovom dijelu, kao i eventualno otvaranje novih ponorskih voda u krečnjacima“, zaključio je tada Ćulafić.

Opomene iz RV o ugrožavanju izvorišta, prema dokumentima koje ima CIN-CG, prethodne Vlade su dobijale u izvještajima o radu i planovima kompanije, koji su uredno usvajani.

„Imajući u vidu drastičan pad izdašnosti izvorišta Bolje sestre od cca 30 odsto samo u 2020. godini, ne može se sa sigurnošću garantovati redovnost isporuke vode tokom turističke sezone 2021. ", upozorio je predsjednik Odbora direktora RV Budimir Šaranović u septembru prošle godine tadašnjeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

I direktor Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Luka Mitrović je na sjednici Odbora direktora 29. septembra prošle godine konstatovao da nelegalna eksploatacija oko izvorišta najvećim dijelom utiče na pad izdašnosti, te da je, dodatno, i pomjeranje korita Morače još jedan od uzroka ovakvog stanja.

Desetine prijava koje je RV posljednjih godina uputio Inspekciji za vode Uprave za inspekcijske poslove (UIP) zbog eksploatacije šljunka uglavnom su bile bez većih rezultata, a zaposleni koji su ih prijavljivali suočavali su se i sa prijetnjama prilikom snimanja situacije na terenu, kažu u ovoj kompaniji.

CIN-CG imao je uvid u više od 20 zahtjeva RV za inspekcijski nadzor, upućenih UIP-u od 2016. do kraja prošle godine.

U zahtjevu od 25. jula 2017. godine, na primjer, Jevrić navodi da “nelegalna eksploatacija izgleda, bez obzira na moratorijum, ponovo ‘uzima maha’.”

“Prethodnih dana na lokalitetu Mahale je primijećena građevinska mehanizacija. Stoga Vam prosljeđujemo uz zahtjev za vršenje inspekcijske kontrole fotografije sa lica mjesta…”.

Odbor direktora RV jula 2019. godine je konstatovao da, o kakvoj organizovanoj aktivnosti je riječ najbolje govori činjenica da se do dolaska nadležnih organa na lice mjesta uklanja sva mehanizacija, a u kasnim popodnevnim i večernjim časovima nastavlja sa eksploatacijom, kao i tokom kišnih dana i praznika, kada se ne očekuju aktivnosti inspekcijskih organa.

"Ove aktivnosti direktno utiču na korito rijeke Morače i zakonom definisane kote koje ne bi trebalo da budu niže od 10,5 metara nadmorske visine, dok podaci sa terena ukazuju da su stvarne kote značajno niže, što ukazuje na visok stepen ugroženosti vodoizvorišta Bolje sestre," navodi se u zapisniku sa sjednice Odbora direktora 31. jula 2019. godine. U drugim dokumentima se navodi da su kote dna rijeke niže od dva do četiri metra.

Iz Uprave za vode za CIN-CG su kazali da se može reći da je nelegalna eksploatacija iz korita Morače znatno smanjena i svedena na najnižu mjeru, ali da ostaje problem vađenja materijala sa poljoprivrednog i nepoljoprivrednog zemljišta van rječnog toka, a negdje i na kilometar od rijeke.

Od 2016. godine, prema tvrdnjama UIP, Inspekcija za vode izdala je veći broj prekršajnih naloga i podnijela više prekršajnih prijava protiv počinilaca prekršaja. Podnijeta je, ističu, i jedna krivična prijava protiv NN lica.

U jednom od dopisa, koje je inspektor za vode 5. oktobra 2018. godine dostavio RV, ističe se da  je tokom nadzora u mjestu Botun zatečen utovarivač (rovokopač) žuto-plave boje, oznake “Gisslens” bez registarskih oznaka i teretno motorno vozilo žuto-plave boje marke FAP bez registarskih oznaka i montiranim sitom. U trenutku pregleda prosijavan je pijesak iz korita Morače.

“Na licu mjesta zatečeno je lice S.A. po čijoj izjavi isti je vlasnik mehanizacije. Tokom nadzora na licu mjesta utvrđeno je da se radi o nelegalnoj eksploataciji šljunka i pijeska”, navodi se u obavještenju. Protiv S.A. podnijet je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a mehanizacija je uklonjena uz prisustvo inspektora.

Iz UIP-a, međutim, ističu da se veliki broj inicijativa RV-a odnosio na mehanizaciju izvođača radova koji su imali potpisane ugovore sa Upravom za vode o radovima na regulaciji Morače, koje izvodi „Bemaks“.

Tehnički direktor RV Ivan Špadijer, na zajedničkom sastanku sa predstavnicima UzV o zaštiti vodoizvorišta Bolje sestre prije godinu i po, kazao je da nije samo riječ o klimatskim promjenama "a u prilog tome govori činjenica da je ova problematika nezabilježena na ostalim izvorištima u Crnoj Gori". Špadijer je rekao i da su oni od 2014. godine negodovali i zbog radova na regulaciji rijeke Morače, jer su i tada smatrali da mogu imati negativan uticaj.

Više članova Odbora direktora RV, na nekoliko sjednica 2017. godine, u čije zapisnike je CIN-CG imao uvid, izrazilo je sumnju u ispravnost projekta regulacije rijeke i istaklo da se prilikom ranijeg sprovođenja regulacije nivo podzemnih voda spustio oko dva metra.

O vodoizvorištu je u januaru 2019. godine održan okrugli sto, kojem su prisustvovali direktori RV i UzV. Jedan od zaključaka stručnjaka bio je da se radovi na regulaciji Morače moraju zaustaviti sve do momenta dok se konačno utvrdi da li eksploatacija materijala iz korita – legalna ili nelegalna – utiče na izdašnost izvorišta.

Direktor UzV je na sastanku sa predstavnicima RV u septembru iste godine kazao da ukoliko „glavni problem funkcionisanja RV i izdašnosti izvorišta Bolje sestre zavisi od projekta regulacije, onda je problem lako rješiv“.

Odluku o privremenom obustavljanju radova na regulaciji donio je, međutim, godinu i tri mjeseca kasnije, čemu su prethodile razmjene optužbi sa predstavnicima RV o odgovornosti za stanje.

Na nezadovoljstvo saradnjom sa UzV, o kojem su u oktobru prošle godine Jevrić i Šaranović obavijestili Milutina Simovića, uzvratio je Gutić ocjenama da se RV nije bavio uzrocima, već samo posljedicama smanjenja izdašnosti. On je ocijenio neozbiljnim “pokušaj (RV) skretanja pažnje sa svojih obaveza na druge institucije”.

Izvršna direktorica nevladine organizacije Green Home Nataša Kovačević kazala je za CIN-CG da UzV nije uradila istraživanja kapaciteta i kvaliteta vode izvorišta Bolje sestre i utvrdila konkretan uticaj regulacije Morače, ili nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska iz korita, kao i iz poljoprivrednog zemljišta.

Ona je istakla da se slika devastiranog donjeg toka Morače u drugoj i trećoj zaštitnoj zoni vodoizvorišta teško može podvesti u većem dijelu pod klimatski uticaj.

„Ali je razumljivo da onima koji zarađuju na račun eksploatacije šljunka i sa druge strane eksploatacije voda, ovakvo opravdanje može da odgovara... Propise krše, kako koncesionari tako i nadležne institucije, naočigled laičke i stručne javnosti, ostvarujući prihode, a zanemarujući aspekte bezbjednosti kvaliteta i zaštite voda, kao i životne sredine," kazala je Kovačević.

Gutićevom odlukom zaustavljeni su radovi na projektu regulacije Morače na dionici tri, od ušća rijeke Sitnice po Ponara, koje je izvodio Bemaks, a nadzirao podgorički Sistem-MNE.

"Razlog privremene obustave regulacije jeste upravo moguće ugrožavanje snabdijevanja vodom crnogorskog primorja, iako nedoređivanjem treće zone sanitarne zaštite nije dokazan uticaj vodotoka i regulacionih radova na izdašnost vodoizvorišta," kazao je on za CIN-CG.

Gutić je rekao da dodatno otežava situaciju na Morači eksploatacija materijala sa zemljišta koje se tretira kao poljoprivredno.

"Dešavanja koja nijesu u potpunosti pod kontrolom dovode do toga da se izvođenje projekta ne dešava onom dinamikom kojim bi željeli, ali odstupanja od projektnog rješenja nije bilo", kazao je on.

Iz Bemaks-a su rekli za  CIN-CG da su od 2015. do 2019. godine Upravi za vode uplatili 156.780 eura, a da su za kubni metar izvađenog materijala plaćali od 2,5 do tri eura. To znači da su iz korita rijeke izvadili najmanje 52 hiljade kubika. Na pitanje, o tome da li su imali prijava i upozorenja zbog produbljivanja korita, kazali su da nije bilo „nikakvih primjedbi na rad”.

UzV je prethodno imala ugovore i o regulaciji drugih dionica rijeke i sa Cijevnom Komerc i Beton Montenegro. Visina naknade za otkup viška materijala, kako su iz Uprave ranije rekli za CIN-CG bila je za Cijevnu 2,75 eura po kubiku, za Beton Montenegro – 2,76 eura.

Kompanija Cijevna Komerc je potpisala ugovor o regulaciji korita rijeke Morače na dionici od 3.267 metara, nizvodno od Vukovačkog mosta. Završeno je 70 odsto radova.

“Zaustavljeni su 2018. godine zbog neusaglašenosti nove projektne dokumentacije sa stvarnim stanjem na terenu, a drugim dijelom osporeno je izvođenje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa,” kazali su iz kompanije Cijevna Komerc za CIN-CG. Oni su, tvrde, kroz regulaciju vadili sirovinu za dalju obradu i platili 187.606 eura.

“Shodno navedenom količina izvađenog materijala iznosi cca 68.000 metara kubnih”, navedeno je u odgovoru na pitanje CIN-CG-a.

Iz kompanije Beton Montenegro nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a.

Da klimatske promjene ne mogu biti uzrok velikog pada izvorišta saglasan je i direktor Direktorata za vodoprivredu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Momčilo Blagojević, ali je poručio da "konkretni uticaji moraju biti stručno dokazani".

"…što je moralo biti urađeno do sada od strane upravljača izvorištem, uzimajući u obzir linearni pad izdašnosti izvorišta od 2005. godine do danas, a što je mjereno i validovano od strane Zavoda“, tvrdi Blagojević. Navodi u Viziji razvoja RV, o tome da je uticaj promjene temperature doveo do smanjenja izdašnosti izvorišta, kako ocjenjuje Blagojević, nijesu relevantni, jer „…trend padavina na godišnjem nivou je ostao skoro nepromijenjen“.

Početkom ove godine počela su i dva projekta, od kojih će se jednim, uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj nastojati da se na naučnoj osnovi utvrde uzroci, ali i predlože mjere za zaštitu izvorišta i povećanje kapaciteta. Nalaz se očekuje do početka juna.

Ćulafić: I mještani produbljuju bunare

„Pretpostavljamo da je jedan od uticaja na smanjenje režima izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre i antropogeni tj. čovjek svojim činjenjem. Prvenstveno se misli u ovom slučaju na vađenje šljunka i pijeska ('regulacija') iz Morače u zoni Grbavaca, koje je možda dovelo do ubrzavanja kretanja vode (opadanja nivoa i/ili širine toka) i smanjenog prihranjivanja obalne aluvijalne izdani, sa kojom je izvorište vjerovatno dijelom povezano“ kazao je Golub Ćulafić za CIN-CG, pozivajući se i na rezultate najnovije analize, koju je nedavno završio međunarodni tim stručnjaka, čiji je on bio član.

U toj analizi se konstatuje da je neophodno preduzeti mjere i aktivnosti prilagođavanja na savremene klimatske procese, ali i na uticaj ljudskih aktivnosti.

„Ako je produbljivanjem korita Morače skinut glinoviti sloj, koji je predstavljao povratnu barijeru za vode karstne izdani, teorijski je moglo doći do presijecanja podzemnih tokova i omogućavanja isticanja karstnih voda duž korita Morače, a dalje i do smanjenja izdašnosti izvorišta. Najmanja dubina do karstne izdani je na područjima gdje se Morača primiče krečnjačkom obodu ravnice, a takav je slučaj na tri mjesta: nizvodno od Lekića, nizvodno od Grbavaca (padine brda Jež) i uzvodno od Gornjih Vukovića (padine brda Orlovina). Na sve tri lokacije je vršena regulacija toka, ili eksploatacija šljunka“, rekao je Ćulafić.

Da je došlo do opadanja nivoa podzemnih voda na ovom prostoru svjedoče, kako je rekao, i mještani sela Grbavaca, koji su morali da produbljuju bunare na svojim imanjima.

U moguće uzroke kolebanja i pada izdašnosti, posebno u ljetnjim mjesecima, Ćulafić je ubrojio i korišćenje podzemne vode iz zetske ravnice, ukazujući da su najveći korisnici Plantaže za navodnjavanja svojih poljoprivrednih površina, dio Podgorice se snabdijeva vodom iz Ćemovskog polja, a raste i broj seoskih domaćinstava koja koriste podzemne vode za navodnjavanje.

Iz Plantaža, koje iz 24 crpne bušotine, sa dubine od 50 do 90 metara za navodnjavanje 2.300 hektara pod vinogradima i voćnjacima utroše dva miliona kubika vode, i povodom ranijih sličnih tvrdnji iz RV, rekli su za CIN-CG da ne proizvode posljedice, jer se svaki izvučeni litar vrati u zemlju.

Ukazujući i da su objašnjenja iz nove analize opterećena brojnim pretpostavkama, Ćulafić ocjenjuje da su neophodna hidrogeološka i hidrološka istraživanja, koja će u narednom periodu biti sprovedena u užoj i široj zoni vodoizvorišta.

U planu i fabrika

U planovima Regionalnog vodovoda je i izgradnja fabrike za vode, a direktor Goran Jevrić tvrdi da pad izdašnosti neće ugroziti taj projekat.

“Proizvodni kapacitet planirane fabrike flaširane vode na izvorištu Bolje sestre je 1-5 litara u sekundi, pa taj projekat ne može biti ugrožen padom izdašnosti izvorišta,” kazao je on za CIN-CG.

O projektu izgradnje fabrike za flaširanje vode i proizvodnju piva i hladnih čajeva, u dokumentu RV Vizija razvoja 2030 se navodi da su preduslovi za njegovu realizaciju “realni, dok je neophodno da se okonča procedura u Skupštini Crne Gore, koja treba da usvoji planske pretpostavke za područje Skadarskog jezera, kako bi RV bio u prilici da dobije urbanističko tehničke  uslove za početak izgradnje fabrike vode”.

Regionalni vodovod je izradio idejni projekat, kao i elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, čime su eventualnom investitoru, kako tvrde u RV, stvoreni preduslovi da počne investiciju od više miliona eura.

Miloš RUDOVIĆ

An 80 percent drop in water source yields could have a direct impact on tourism. The regional water supply, which cost 107 million euros, in addition to climate change, is in danger due to the extraction of a huge amount of gravel and the deepening of the riverbed, experts claim.

The yield of the water spring Bolje sestre, which supplies water to six coastal municipalities for a decade and a half, has been reduced by more than 80 percent, from 2,660 liters per second in 2005 to a historical minimum of only 334 liters per second at the beginning of September last year. This is significantly below the projected water supply capacity of 1,100 liters and represents a serious threat to cause water shortage to the coast during the tourist season.

Due to the drastic drop in yield, the director of the Water Administration, Damir Gutic has suspended work on the regulation of the river Moraca, until the reasons for the shortage of piped water in households on the coast are determined.

The decision was made after years of warnings from the state-owned company Regional Water Supply System, based on expert analysis, that the spring was threatened by the extraction of huge amounts of sand and gravel from the riverbed and coastal area.

According to the data obtained by the Center for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG), more than one hundred thousand cubic meters of gravel were extracted, through concession works of flow regulations, from the bed of the lower course of the Moraca into Skadar Lake. The concessions were granted to the company “Bemax“ to which the decision on suspension of works from December refers. These concessions were previously granted to “Cijevna Komerc“ and “Beton gradnja''.

Huge quantities of material from the riverbed and the agricultural land on the bank were also extracted by illegal exploiters, whom the inspections generally fail to locate.

The riverbed is deepened considerably below 10.5 meters above the sea level, which is considered the lowest allowed elevation, below which, according to the Regional Water Supply System, the impact on the movement of water leaves consequences on the springs.

The Regional Water Supply System, in which 107 million euros were invested, was put into operation in 2010 when Budva, Kotor, and Tivat were connected to it. A year later, Bar was connected and in 2012, Ulcinj. Since 2013, through the water supply system of Tivat, Herceg Novi received 40-50 liters per second for a part of the municipality, and last year works on the complete connection to the regional water supply have begun.

A long-standing issue of water shortage in coastal cities during the tourist season such as Budva and lasting restrictions in Herceg Novi, which was partly supplied from Croatia, have been regulated by the regional water supply system.

The consumption of 750 liters per second for several days during the peak season was recorded from this water supply system.

If we take into account a year when the water supply of the spring Bolje sestre was at its ten-year minimum (which was the case in 2020) and a year with a record water supply (at the level of 2019), the challenge of orderly supply of consumers on the Montenegrin coast would be realistic, " Goran Jevric, the director of Regional Water Supply Company (RWSC), told CIN-CG.

According to official data, Montenegro has recorded the best tourist season in history in 2019, with more than 2.6 million tourists, more than 14.5 million overnight stays, and 1.1 billion euros in revenue. More than nine million cubic meters of water were delivered to coastal municipalities that year – somewhere near 5.7 million cubic meters from June to September alone.

However, Jevric rejects the worst-case scenario, according to which the delivery of technical water to coastal cities is the only option. RWSC has contracts with the local water supply systems on the minimum quantity that it has to deliver, and they are additionally supplied from local sources, he says.

The measured yield, as explained in the RWSC, represents the flow values ​​at the overflow, and it is possible to capture larger quantities.

"In the period when, for example, the flow at the overflow was only 334 l / s (September 5, 2020), there was a continuous supply of water to municipalities on the Montenegrin coast of 680 l / s (by lowering the water level in the water intake, it is possible to capture the even higher amount of water than the stated 680 l / s)“ RWSC stated.

The representative of the Institute of Hydrometeorology and Seismology Golub Culafic, who analyzed this problem for the needs of RWSC in 2016 and 2018, warned a few years ago about the negative trends of declining yields. According to him, it is necessary to take actions to protect springs, but also "to find a possible additional source as an alternative for the summer months, when consumption is at its peak and recharge in the basin is minimal."

Culafic also pointed out the consequences of climate change, stating that the recharge of karst (limestone) springs, such as Bolje sestre, directly depends on the amount of precipitation, and that projections say that temperatures will rise and precipitation will be less and less. He also emphasized the consequences of the illegal exploitation of sand and gravel on this water source, which has been on the UNESCO map of the 150 most important karst sources since 2017.

"Special attention should be paid to the institutional ban on the exploitation of sand and gravel from the mentioned zone, as well as to provide guidelines for arranging the existing exploitation pits, to prevent artificial alteration of the Moraca in this part, and the possible opening of new sinkholes in limestone.", Culafic concluded.

Warnings from RWSC on endangering springs, according to the documents CIN-CG had access to, were submitted to the previous Government in reports on the work and plans of the company, which were regularly adopted.

Taking into account the drastic drop in the yield of Bolje sestre spring of about 30 percent in 2020 alone, the regularity of water supply during the 2021 tourist season cannot be guaranteed with certainty.", the President of the Board of Directors of RWSC, Budimir Saranovic, warned former Deputy Prime Minister and Minister of Agriculture Milutin Simovic, in September last year.

At the session of the Board of Directors held on September 29 last year, the director of the Institute of Hydrometeorology and Seismology, Luka Mitrovic, stated that illegal exploitation around the spring mostly affects the decline in yield, and that, in addition, the displacement of the Moraca riverbed is another cause of such situation.

Dozens of reports submitted by the RWSC to the Sector for Water Management Inspection - Directorate for Inspection Affairs (DIA), in recent years, due to the exploitation of gravel, were mostly without major results. The employees who have been reporting them also faced threats while recording the actual situation on the ground, they say in this company.

CIN-CG had insight into more than 20 RWSC requests for inspections, addressed to the DIA from 2016 to the end of last year.

For example, in a request dated July 25, 2017, Jevric states that "illegal exploitation seems to be 'gaining momentum' again, regardless of the moratorium."

“In the previous days, construction machinery was noticed at the Mahala locality. Therefore, we forward to you the photographs from the spot with the request for inspection control… ”.

In July 2019, the Board of Directors of RWSC stated that the best evidence of this organized activity is the fact that all machinery is being removed by the arrival of the competent authorities on the spot, and in the late afternoon and evening exploitation continues, as well as during rainy days and holidays, when the activities of inspection bodies are not expected.

“These activities directly affect the Moraca riverbed and legally defined elevations, which should not be lower than 10.5 meters above sea level, while field data indicate that the actual elevations are significantly lower, which indicates a high degree of endangerment of the Bolje sestre spring,“ it is stated in the minutes from the meeting of the Board of Directors on July 31, 2019. Other documents state that the elevations of the bottom of the river are lower from two to four meters.

From the Water Administration, they told CIN-CG that it can be said that illegal exploitation from the Moraca riverbed has been significantly lowered and reduced to a minimum. However, the problem of extracting materials from agricultural and non-agricultural land outside the river remains, somewhere even on a kilometer from the river.

Since 2016, according to the DIA, the Water Management Inspection has issued several misdemeanor warrants and filed multiple misdemeanor charges against perpetrators. They point out that one criminal complaint was filed against unidentified persons.

In one of the reports, which was submitted by the water inspector to RWSC on October 5, 2018, it is pointed out that during the inspection in the place called Botun, a yellow-blue ''Gisslens" loader (backhoe) without registration marks and a yellow-blue cargo motor vehicle,  brand FAP, without registration marks and mounted sieve, were found. At the moment of the inspection, sand from the Moraca riverbed was being sifted.

“Person S.A. was found on the spot, according to whose statement he is the very owner of the machinery. During the on-site inspection, it was determined that it was illegal exploitation of gravel and sand ", it is stated in the report. Against S.A. a request for misdemeanor proceedings was filed, and the machinery was removed in the presence of an inspector.

The DIA, however, points out that a large number of RWSC initiatives were related to the mechanization of contractors, who had signed contracts with the Water Administration on works on the regulation of Moraca, which is performed by "Bemax".

RWSC Technical Director Ivan Spadijer, at a group meeting with WA representatives on the protection of the Bolje sestre water source a year and a half ago, said that it was not just about climate changes, and "this is supported by the fact that this problem has not been recorded in other springs in Montenegro". Spadijer also said that they had been protesting since 2014 because of the works on the regulation of the Moraca River because even then they thought that those works could have a negative impact.

Several members of the Board of Directors of RWSC, at several sessions in 2017, whose records CIN-CG had access to, expressed doubts about the correctness of the river regulation project and pointed out that during the earlier implementation of regulation, the groundwater level lowered about two meters.

A round table on the water source was held in January 2019, which was attended by the directors of RWSC and WA. One of the conclusions of the experts was that the works on the regulation of the river Moraca must be stopped until the moment when it is finally determined whether the exploitation of materials from the riverbed - legal or illegal - affects the yield of the spring.

At the meeting with representatives of RWSC in September of the same year, the director of WA said that if "the main problem of the functioning of RWSC and the yield of the spring Bolje sestre depends on the regulation project, then the problem is easily solved."

However, he decided to temporarily suspend the regulation work a year and three months later, which was preceded by exchanges of accusations with representatives of the RWSC on responsibility for the situation.

To the dissatisfaction with the cooperation with WA, about which Jevric and Saranovic informed Milutin Simovic in October last year, Gutic responded by assessing that RWSC did not deal with the causes, but only with the consequences of the reduction in yield. He described it as "an attempt to divert attention from its (RWSC) obligations to other institutions" as frivolous.

Executive director of the NGO “Green Home“ Natasa Kovacevic told CIN-CG that WA did not research the capacity and quality of water from the Bolje sestre spring, nor it had determined the specific impact of the regulation of the Moraca, or the illegal exploitation of gravel and sand from the riverbed, as well as from agricultural land.

She pointed out that the picture of the devastated lower course of the Moraca in the second and third protection zones of the water source can hardly be subsumed in the major part under the climatic influence.

"But it is understandable that for those who earn money at the expense of gravel exploitation and on the other side at the expense of water exploitation, such a justification can suit" ... The regulations are violated by both the concessionaires and the competent institutions, noticeably in front of the lay and professional public, achieving incomes, while neglecting the aspects of water safety and water protection, as well as the environment," Kovacevic said.

Gutic's decision stopped the works on the project of regulating the Moraca on section three, from the mouth of the river Sitnica to Ponari, which was performed by “Bemax“ and supervised by the “System-MNE“ of Podgorica.

"The reason for the temporary suspension of regulation is precisely the possible threat to the water supply of the Montenegrin coast, although the impact of watercourses and regulatory works on the abundance of water sources has not been proven by not classifying the third zone of sanitary protection,” he told CIN-CG.

Gutic said that the situation on the Moraca is further aggravated by the exploitation of materials from land that is treated as agricultural.

"Events that are not completely under control lead to the fact that the execution of the project is not happening at the dynamics we would like, but there were no deviations from the project solution," he said.

“Bemax“ told CIN-CG that from 2015 to 2019, they paid 156,780 euros to the Water Administration and that they paid 2.5-3.0 euros for a cubic meter of extracted material. That means that they extracted at least 52 thousand cubic meters from the riverbed. When asked if they had any reports and warnings concerning the deepening of the riverbed, they said that there were “no objections to the work“.

WA previously had agreements on the regulation of other sections of the river with “Cijevna Komerc“ and “Beton Montenegro“. The amount of the fee for the purchase of surplus materials, as the Administration previously stated for CIN-CG, was 2.75 euros per cubic meter for Cijevna, and 2.76 euros for Beton Montenegro.

The company "Cijevna Komerc" has signed a contract on the regulation of the Moraca riverbed on a section of 3,267 meters, downstream from the Vukovacki Bridge and 70% of the works have been completed.

''They were stopped in 2018 due to the inconsistency of the new project documentation with the actual situation on the ground, and the second part disputed the execution due to unresolved property-legal relations,” the company “Cijevna Komerc“ told CIN-CG. They claim that they were extracting raw material for further processing through regulation and that they paid 187,606 euros.

"Accordingly, the amount of extracted material is approximately 68,000 cubic meters," it is stated in response to a question from CIN-CG.

Company "Beton Montenegro" did not answer CIN-CG's questions.

General Director of Directorate for Water Management, Ministry of Agriculture, Forestry and Water Management, Momcilo Blagojevic, agreed that climate change cannot be the cause of a large drop in springs, but said that "concrete impacts must be professionally proven."

"... which has had to be done so far by the source administrator, taking into account the linear decline in the yield of the source from 2005 until today, which has been measured and validated by the Institute," Blagojevic stated. According to Blagojevic, the allegations in the "Vision of development 2030" of RWSC that the impact of the temperature change led to a decrease in the yield of the spring are not relevant, because "... the annual precipitation trend has remained almost unchanged."

At the beginning of this year, two projects have begun, one financed by the European Bank for Reconstruction and Development, which will try to determine the causes on a scientific basis, but also to propose measures to protect springs and increase capacity. The finding is expected by the beginning of June.

Culafic: The locals had to deepen the wells

“We assume that one of the influences on the reduction of the yield regime of the Bolje sestre water source is anthropogenic, i.e. man by his doing. This primarily refers, in this case, to the extraction of gravel and sand (‘regulation’) from the Moraca in the Grbavci zone, which may have led to accelerated water movement (declining levels and/or width of the flow) and reduced recharge of coastal alluvial aquifer, with which the source is probably partly connected“,  Golub Culafic told CIN-CG, referring to the results of the latest analysis also, which was recently completed by an international team of experts, of which he was a member.

The analysis states that it is necessary to take measures and activities to adapt to modern climate processes, but also the impact of human activities.

If the clay layer, which was a return barrier for karst water aquifers, was removed by the deepening of the Moraca riverbed, theoretically it could have intersected the underground streams and enabled the outflow of karst waters along the Moraca riverbed, and further reduced the yield of the spring. The smallest depth to the karst aquifer is in the areas where Moraca approaches the limestone rim of the plain, and this is the case in three places: downstream from village Lekici, downstream from Grbavci (slopes of the hill Jez), and upstream from Gornji Vukovici (slopes of the hill Orlovina). At all three locations, the flow was being regulated, or the gravel was being exploited, " Culafic said.

As he said, the residents of the village of Grbavci, who had to deepen the wells on their properties, also testify that the level of groundwater in this area has decreased.

As possible causes of fluctuations and declining yields, especially in the summer months, Culafic also included the use of groundwater from the Zeta plain, pointing out that the largest user is the winery "Plantaze" for irrigation of their agricultural areas. Part of Podgorica is supplied with water from Cemovsko polje and the number of rural households that use groundwater for irrigation is growing.

From the company "Plantaze", which consumes two million cubic meters of water from 24 pumping wells, from a depth of 50 to 90 meters for irrigation of 2,300 hectares of vineyards and orchards, and regarding earlier similar claims from RWSC, they told CIN-CG that they do not produce consequences, because every liter extracted is returned to the ground.

Pointing out that the explanations from the new analysis are based on numerous assumptions, Culafic estimates that hydrogeological and hydrological research is necessary, which will be conducted in the next period in the narrower and wider zone of the water source.

A factory is also planned

The Regional Water Supply System Company also plans to build a water factory, and director Goran Jevric claims that the drop in yield will not jeopardize the project.

"The production capacity of the planned factory of bottled water at the Bolje sestre spring is 1-5 liters per second, so this project cannot be endangered by the decline in the yield of the spring," he told CIN-CG.

Regarding the project of building a factory for bottling water and producing beer and cold teas, the RWSC document "Vision of Development 2030" states that the preconditions for its implementation are "realistic, while it is necessary to complete the procedure in the Parliament of Montenegro, which should adopt planning assumptions for the area of ​​Skadar Lake so that the RWSSC would be able to obtain urban and technical conditions for the start of construction of the water factory ".

The regional water supply system has prepared a conceptual project, as well as a study on the environmental impact assessment, which, as the RWSSC claims, created the preconditions for a potential investor to start an investment of several million euros.

Miloš RUDOVIĆ