U Herceg Novom lokacija Topla III kada se krene pješke prema Sušćepanu dolazi se do naselja koje se gradi, izvodjac je firma iz Bara. Posljednja zgrada nalazi se na par metara od starog mosta, tu ispod je vodopad sa slike a desno se krči šuma da se i dalje gradi?! – pita se građanka/reporterka koja se potpisala kao Sanja
Mjesto i datum nastanka fotografija:
08.03.2021
Građanka/repoerterka iz Podgorice Gordana Šćepanović predlaže da se u blizini ulaza šetališta koje vodi ka brdu Gorica, na mjestu sa kojeg su uklonjeni kontejneri, istakne natpis da je tu odlaganje smeća zabranjeno.
“U pitanju je mjesto na brdu Gorica gdje su do skoro bili kontejneri (Ul. Božidara Vukovića-Podgoričanina koja ulazi u park do kapije) u blizini avanturističkog parka. Sada ih nema, ali komšije i dalje odlažu otpad na tom mjestu. Iz kojeg god razloga su kontejneri sklonjeni, bilo bi dobro da ima makar neka tabla sa molbom da se smeće tu više ne odlaže, a postojeći otpad otkloni. U suprotnom ćemo imati veliki i ružan problem, naročito uz pojavu vjetra koji će ga raznijeti po najljepšem dijelu brda/šume”, upozorava Šćepanović.
Čini se da nema brda koje ne gori, a dim i pepeo osjećamo, vidimo i udišemo na čitavoj terotoriji države – upozorava Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Razlozi za to su, prema ocjeni aktivista ove nevladine organizacije, “ nemar, neznanje, ali i loša namjera”.
“U najvećem broju slučajeva radi se o požarima koji nastaju nakon paljenja livada, pašnjaka, biljnog otpada ili bilo koje druge vrste otpada. Požari izazvani na ovaj način, veoma lako se otrgnu kontroli i prošire na velike površine, a nerijetko zahvate i šumski kompleks” , ocjenjuju u CZIP-u, uz niz fotografija dostavljenih Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)
Zabluda je, prema nihovim riječima, da je paljenje livada i biljnog otpada rješenje već naprotiv, samo donosi štetu i prirodi i ljudima.
“…Požarima se uništava ogromna količina biljne mase koja je prisutna na livadi, odnosno uništava se kompletna mikroflora i mikrofauna na opožarenom području, ali dolazi i do smanjenja sadržaja humusa u zemljištu i do narušavanja njegove strukture. Osim biljaka, jednako su ugrožene i životinje, koje ovim putem gube svoje stanište”, upozorava CZIP.
Umjesto paljenja livada, aktivisti ove NVO predlažu da se predvide mjesta za odlaganje biljnog otpada koje će se vremenom razgrađivati, a na kraju biti korisno kao organska materija koja može dodatno obogatiti zemljište.
“Kada se paljenje poljoprivrednog otpada otrgne kontroli, dešavaju se i šumski požari pri čemu se direktna šteta najčešće predstavlja kao ekonomski problem i izražava se u metrima kubnim izgubljene drvne mase. Međutim, ono što brojevi ne mogu pokazati je stvarni uticaj na ekološku funkciju šume. U potpunosti uništen biljni i životinjski svijet, zagađenje tla i vazduha, posljedice su koje možemo da vidimo i do 70 godina kasnije, koliko je jednoj opožarenoj šumi potrebno da se oporavi”, kažu u CZIP-u.
Podsjećajući da je gotvo 60 odsto teritorije Crne Gore pokriveno šumama, koje se svrstavaju među najkvalitetnije u Evropi, CZIP upozorava da “veliko bogatstvo koje imamo, nesavjesnim ponašanjem i odnosom prema prirodi, možemo izgubiti bukvalno za jedan dan”.
Uz ocjenu da kaznena politika “gotovo u potpunosti izostaje”, CZIP ocjenjuje da je neophodna bolja međusektorska saradnja komunalne policije i inspekcije, vatrogasnih stanica i lokalnih samouprava, ali i da treba raditi na edukaciji i jačanju svijesti građana o posljedicama paljenja livada i otpada.
Rijeka Željeznica u Baru puna je smeća, polomljenih cijevi, a predio oko nje je zapušten i obrastao travom, javlja za rubriku građani redpšorteri Nađa Vujović.
Ušće rijeke je, takođe, puno smeća. Voljela bih da vidim uređen dio oko rijeke, pokošenu travu, možda i klupice, šetalište, a prije svega čistu vodu, jer ne mogu da razumijem da se usred centra grada (i to nedaleko od novih, luksuznih višespratnica) nalazi rijeka puna plastike. Kao što se vidi na fotografijama, plastika je pobacana i oko rijeke, a uz ovu zarđalu cijev sve izgleda vrlo ružno i zapušteno, zabilježila je Vujović.
(Fotografija snimljene u Baru 21. Februara 2021. godine)
Do you have an idea for a big story in the public interest? Do you want to explore topics relevant for Montenegro and the EU integration process? Do you want to conduct your story to the highest standards, with training and a quality editorial mentoring from the country and the region that let you explore your subject in depth? Would you like your story to be published in the region, translated into English and to reach wider public?
If the answer to these questions is ‘yes’, now is the time to submit your ideas for investigative articles in the public interest related to the EU integration process. The candidates with the best proposals will undergo a training, which will be held in Montenegro at the end of April 2021.
The training will be followed by a selection process. Three candidates with the best ideas, journalistic skills and knowledge will implement their investigative projects, with a close supervision and mentoring of the editorial team from the country and the region.
After completion of the investigation, all stories will be published at the websites of CIN-CG and BIRN, as well as in a special bilingual publication and e-book.
All journalists from Montenegro who have interest and experience in investigative journalism are eligible to apply. Apart from the training, mentoring and editorial support, the selected applicants will receive € 1,000 bursary for their stories (reduced by approximately 9% tax).
Applications should be submitted by March 26th, 2021 to: konkurscincg@gmail.com and to assistantcincg@gmail.com. The application form is available online HERE
Should you have any additional questions, please send them to: konkurscincg@gmail.com or assistantcincg@gmail.com.
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula. Razlog za to je što se već treću deceniju niko ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja
Formiranje samostalnog zavoda za medicinu rada, ili posebna služba u okviru Instituta za javno zdravlje (IJZ) trebalo bi da popuni višedecenijsku prazninu u oblasti zaštite i zdravlja na radu. I lista profesionalnih oboljenja će biti usklađena sa evropskim standardima, najavili su iz Instituta za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Ove obaveze, čija realizacija bi trebalo da olakša položaj zaposlenih, poboljša zaštitu i omogući da ostvare svoja prava, bila su dio i prethodne petogodišnje Strategije za unapređenje zaštite i zdravlja na radu, ali su istekom u decembru još jednom ostale mrtvo slovo na papiru.
Iz IJZ, koji je sa Ministarstvom zdravlja i u prethodnoj petoljetki trebalo da kordinira ove aktivnosti, kazali su da će to biti prioriteti i u novoj strategiji 2021-2025, na kojoj je rad usporen zbog izbijanja pandemije COVID-19.
Prilikom nedavne posjete Udruženju zaštite na radu, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, čijem je resoru iz ranijeg Ministrstva rada i socijalnog staranja pripojen i Direktorat zaštite na radu, rekao je da će unapređenje ove oblasti biti prioritet.
Ukoliko konačno dođe do napretka, to bi, prije svih, trebalo da osjete radnici u građevinarstvu. Osim što je to zvanično najopasnija djelatnost sa 40 odsto od ukupnog broja povreda na radnom mjestu i 55 odsto od ukupno poginulih, rad u građevinarstvu izaziva i mnoge profesionalne bolesti, ali je zvaničan broj oboljelih u Crnoj Gori – nula.
Razlog za to je što se niko već treću deceniju ne bavi evidencijom, analizom i prevencijom profesionalnih oboljenja ni u jednoj djelatnosti, pa ni u ovoj.
Specijalista medicine rada u Domu zdravlja u Podgorici dr Milanka Uščumlić, kaže za CIN-CG, da postoji veliki broj problema u evidenciji i prevenciji profesionalnih oboljenja zbog zanemarenosti medicine rada koja traje još od devedesetih godina prošlog vijeka.
Ključni problemi su, prema njenim riječima, što ne postoji zavod za zdravstvenu zaštitu radnika, koji se godinama najavljuje, zatim zastarjela lista profesionalnih oboljenja, ali i stalno smanjenje broja ljekara medicine rada čija je prosječna starost preko pedeset godina. Poseban problem, bitan i za zaštitu na radu u građevinarstvu, kako ističe, jeste to što u izradi akta procjene rizika na radnom mjestu, koji mora da obuhvati i rizik od dobijanja profesionalnih oboljenja, ne učestvuju ljekari već samo inženjeri zaštite na radu, ili drugih tehničkih zanimanja.
Koliko se u ozbiljnim državama posvećuje pažnja analizama i prevenciji profesionalnih oboljenja pokazuju podaci hrvatskog Centra medicine rada koji svake godine objavljuje detaljne izvještaje sa novim podacima, analizama i preporukama. Sve to se radi, kako je navedeno, da bi se smanjio broj oboljelih kojima će osim zdravlja biti ugrožen i socijalno-materijalni položaj njih i njihovih porodica, a time i smanjili troškovi Fonda za zdravstveno osiguranje i javnih finansija.
U Hrvatskoj je u 2019. godini utvrđeno deset profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika i svima je uzrok bio kontakt sa azbestom, vrlo kancerogenom materijom koja je bila vrlo značajan građevinski izolacioni materijal sve do prije 20 godina. U 2018. godini bilo je šest utvrđenih profesionalnih oboljenja kod građevinskih radnika.
Analiza hrvatskog Centra o uticaju profesionalnih oboljenja na dužinu trajanja bolovanja, pokazuju da takva bolovanja najduže traju kod građevinskih radnika. Prosječno bolovanje (privremena radna nesposobnost) u Hrvatskoj traje 15,4 dana, dok prosječno bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje gotovo 100 dana. Kod građevinskih radnika bolovanje usljed profesionalnih oboljenja traje čak 279 dana.
Ovaj Centar, koji je dio Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, upozorava da loši radni uslovi stvaraju „poremećaje zdravlja koji bitno narušavaju, ne samo radnu sposobnost već i kvalitet života radnika i time utiču i na kvalitet života čitave porodice”, kao i da „profesionalne bolesti generišu trošak u vidu liječenja i bolovanja čak i dugo godina nakon priznavanja statusa profesionalnog oboljenja.”
Doktorica Uščumlić kaže da se u Crnoj Gori niko ne bavi registrovanjem profesionalnih oboljenja, a time ni uticajima na radne sposobnosti, socijalni položaj porodica tih radnika, kao i da bi Fond zdravstva trebalo da ima podatke o troškovima.
Za CIN-CG su iz Fonda zdravstva, međutim, saopštili da oni nemaju te podatke. Nikakve podatke o profesionalnim oboljenjima nema ni Institut za javno zdravlje, kao ni bilo koja druga institucija, jer je dosadašnjim strategijama taj posao trebalo da bude u nadležnosti zavoda za medicinu rada, koji nikako da se osnuje.
Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala Nenad Marković kazao je za CIN-CG da postoje veliki problemi u zaštiti od mogućih profesionalnih oboljenja, jer na zastarjeloj listi nema ni nekih novih materijala koji potencijalno mogu biti opasni, kao ni zdravstvenih problema čiji je uzrok stres na poslu.
„Ako oboljenja nema na spisku, nema ga ni u aktima o procjeni rizika, odnosno ni zaštite od njega. Zavod za medicinu rada nikako da se osnuje, pa oni koji imaju zdravstvene probleme i koji sumnjaju da je uzrok problema u njihom radnom okruženju moraju da idu na Institut u Beograd da bi to pokušali da dokažu. U praksi imamo slučajeva da iako se u Beogradu dokaže postojanje profesionalne bolesti, da to domaće institucije ne priznaju”, naveo je Marković.
On predlaže da bi privremeno rješenje, dok se ne formira zavod medicine rada sa svim potrebnim kadrovima i ne usvoji nova lista profesionalnih oboljenja, bilo da se sa Srbijom potpiše međudržavni sporazum kojim bi se definisao način priznavanja profesionalnih oboljenja pred Institutom u Beogradu.
Što se tiče verifikacije profesionalnih oboljenja utvrđenih na Institutu u Beogradu, Uščumlić je kazala da se u praksi to veoma teško sprovodi, jer ta ustanova radi u okviru pravnog i regulacionog sistema druge države i njegova rješenja ne moraju biti prihvaćena od crnogorskih institucija.
Prema Strategiji iz 2015, podsjeća dr Uščumlić, zavod za medicinu rada trebalo je da počne sa radom 2016. godine.
„Pravilnik o profesionalnim oboljenjima iz 2004. godine je zastario i ima svega 56 priznatih oboljenja. Hrvatski ima mnogo više i kod njih postoji takozvani otvoreni dio gdje se svako novo oboljenje, za koje se utvrdi da je nastalo usljed loših uslova rada, uvrsti na listu. Na našoj listi nema takozvanih profesionalnih bolesti 21. vijeka, koje nastaju usljed stresa i mobinga na radnom mjestu. Njih ima i u građevinarstvu, jer je značajan broj radnika angažovan na crno, ili po ugovorima na mjesec ili dva uz osiguranje na minimalac. Pod stalnim su strahom od poslodavca, koji gledaju da štede na svemu, što utiče i na njihovo zdravlje, koncentraciju, a time i na greške što izaziva i nesreće“, navela je Uščumlić.
Ona vjeruje i da je broj povreda u građevinarstvu mnogo veći od onog što se u javnosti registruje, jer se zbog velikog broja radnika na crno, ali i uticaja i prijetnji poslodavaca, mnoge ne prijavljuju.
„A tek koliko je teško usljed svih ovih razloga utvrditi postojanje profesionalnih oboljenja“, kazala je Uščumlić.
U prethodnoj strategiji je objašnjeno zbog čega je zaštita na radu od velikog javnog značaja.
„Zdrava, motivisana i zadovoljna radna snaga je važna za socijalnu i ekonomsku dobrobit svake države. Zaštita i zdravlje na radu doprinose većem zadovoljstvu zaposlenih, većoj produktivnosti i većoj zainteresovanosti za ostvarivanje organizacionih ciljeva i interesa. Nizak nivo zaštite i zdravlja na radu utiče na: sniženje motivacije, smanjenje radnog učinka, povećanje fluktuacije, povećanje broja povreda na radu, povećanje stope bolovanja i povećanje stope invaliditeta. Povrede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi sa radom smanjuju bruto domaći proizvod i smanjuju dobrobit države i drugih subjekata”.
Kreatori dosadašnje politike su, očigledno, razumjeli problem, ali nisu pokušali da ga riješe. Na potezu je nova vlast.
Stradaju pluća, zglobovi i kičma
Najteže, a po podacima iz Hrvatske, i najčešće profesionalno oboljenje u građevinarstvu je azbestoza pluća, koja je priznata i na crnogorskoj listi.
Azbest je izolacioni materijal, veoma krhak i koji se i samim dodirom mrvi u mikro vlakna. Udisanjem tih vlakana, kako je navedeno u opisu na listi, dolazi do poremećaja plućne ventilacije. Uščumlić navodi da Svjetska zdravstvena organizacija azbest tretira kao jednog od čestih izazivača kancera.
„Taj materijal više ne smije da se koristi, ali ga ima u starim zgradama gdje radnici prilikom njihovog rušenja ili rekonstrukcije mogu doći u kontakt sa njim. Ako postoje i sumnje da ga ima, radnici bi morali da nose posebne maske, dok bi sam azbest morao da se na zakonom pripisan način skladišti i uništi“, kazala je Uščumlić.
Ona navodi da profesionalna oboljenja na spisku nijesu navedena prema djelatnosti, već prema opasnostima od određenih štetnih dejstava.
„Građevinski radnici mogu biti u dužem periodu u kontaktu sa nekim hemijskim jedinjenjima ili prašinom u kojoj se nalaze štetne materije što izaziva trovanja i oštećenja krvi, krvotoka, nervnog sistema, disajnih organa, bubrega... Mogu biti dugo izloženi radu pod bukom i vibracijama. Sve to u dužem vremenskom periodu izaziva određene zdravstvene probleme. Usljed čestog i dugotrajnog nošenja tereta ili prilikom dugotrajnog rada u nepravilnom položaju što je prisutno kod keramičara i parketara može doći do oštećenja zglobova, kičme...“, istakla je Uščumlić.
U Beograd po dijagnozu
U Strategiji za unapređenje medicine rada za period 2015-2020, je navedeno da je u 2014. bilo ukupno 476 invalidskih penzionera od čega zbog profesionalnih bolesti na radu penziju primaju 43 korisnika. Njihova prosječna penzija je 325 eura, što Fond godišnje košta 168 hiljada eura. Iako je ova strategija istekla nova još nije napravljena, pa nema ni svježih podataka.
Ne postoje ni podaci u kojim djelatnostima su oni dobili to profesionalno oboljenje. Navedeno je i da je od početka 2011. do kraja 2015. godine utvrđeno svega pet profesionalnih oboljenja, a da je dvoje radnika za tih pet godina otišlo u penziju usljed utvrđivanja profesionalnog oboljenja.
U ovoj strategiji se priznaje da se verifikovanja profesionalnih bolesti zaposlenih iz Crne Gore ostvaruje u Institutu za medicinu rada i radiološku zaštitu u Beogradu, da postoji manjak ljekara iz medicine rada i da je lista profesionalnih bolesti nedovoljna i zastarjela. I pored toga nijedan od ovih problema nije riješen u proteklih pet godina.
Goran KAPOR
Većinskim odobravanjem u javnosti i tek ponekim negativnim komentarom na račun iznevjerenih “tradicionalnih vrijednosti društva”, propraćeno je početkom jula prošle godine u crnogorskom parlamentu izglasavanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola.
Uprkos pravdanju pojedinaca iz parlamentarne većine da “tako Evropa traži”, kao i činjenici da su se od glasanja uzdržali predstavnici nacionalnih, srpskih, albanskih i bošnjačkih stranaka, crnogorsko društvo je napravilo značajan korak u odnosu na stanje prije nekoliko godina kada kordoni policije nijesu mogli da spriječe nasilje nad učesnicima parade ponosa.
“Ok, dobro je što i gej osobe imaju sad pravo na bračnu zajednicu, ali što to toliko heterovcima predstavlja problem?... Živela sloboda u Crnoj Gori, smrt bajatostima i zatucanosti” bio je jedan o doskora nezamislivih onlajn komentara ispod vijesti o glasanju, koji je zasjenio cinizmom prikriveni govor mržnje.
Polovinom oktobra objavljeno je da je jedrilica sa 52 migranta privedena u crnogorsku Luku Zelenika. Uprkos tome što se broj migranata od 807 koliko ih je ušlo u Crnu Goru 2017. godine, povećao na više od deset hiljada u prošloj godini, oni se nijesu našli na meti “hejtera”. Namjere izbjeglica nijesu da ostanu u Crnoj Gori, nema zabilježenih značajnijih incidenata sa lokalnim stanovništvom, a vlasti im obezbjeđuju smještaj i osnovne uslove. Negativni komentari su usmjereni na kriminalce koji ih iskorištavaju.
“Svaka čast! Samo da se otkrije ko je organizator i logistika cijele operacije, a ne da kao po običaju, ispašta žrtvena jagnjad”, ilustruje to jedan od komentara.
U aktuelnoj debati o izmjenama izbornog zakona razmatra se i mogućnost da u parlament uđu i politički predstavnici Roma i Egipćana. Primjenom principa “afirmativne akcije”, za ovu populaciju, umjesto cenzusa od tri odsto glasova, važio bi svega 0,35. To se već primjenjuje u slučaju hrvatske manjine. Predlog za sada ima podršku svih učesnika u debati, bez negativnih komentara u javnosti.
Kada ovo ne bi bili izolovani primjeri, mogao bi se steći utisak o značajnoj emancipaciji crnogorskog društva. Realnost je, međutim, drugačija.
Govorom mržnje kontaminirano je javno mnjenje, stereotipi iznova nadjačavaju glas razuma, a dodatno su produbljene podjele u društvu, kao refleksija zbivanja protekle godine. Počelo je protestima zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je predviđao oduzimanje imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), zatim smjenom 30-godišnje vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) na parlamentarnim izborima u avgustu, i na kraju je formiranjem heterogene vladajuće koalicije sastavljene od građanskih, umjereno i ultra srpskih nacionalističkih partija.
Trujumfalizam dijela pobjednika iz redova srpskih nacionalista, duge povorke, vatrometi, mahanje zastavama Srbije i isticanje crkvenih simbola izazvali su snažne reakcije druge strane, odakle je uzvraćeno takozvanim patriotskim skupovima “za odbranu Crne Gore”, iza kojih je, iako zvanično bez organizatora, prema brojnim indicijama, stajala bivša vlast.
Sve je to podsticano i zapaljivim govorima, porukama istaknutih nacionalista iz Srbije o toma da treba ujediniti “srpski svet”, odnosno Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku, srušiti mauzolej na vrhu planine Lovćen u kojoj se nalazi kripta sa ostacima crnogorskog pjesnika i vladara Petra Petrovića Njegoša i obnoviti kapelu koju je na tom mjestu svojevremeno izgradio jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević .
Svoj doprinos sa druge strane dao je aktuelni predsjednik države i poražene Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, hrabreći svoje pristalice da će Crnu Goru braniti i “iz šume ako treba”.
“Pa kako mislite da se Crna Gora odbranila kroz prethodne vekove, otkud Crnoj Gori deset vjekova državnosti? Tako što nije branjena u parlamentu, nego je branjena oružjem, branjena je u šumi. Prema tome ako neko misli da može da nam oduzme naš krov nad glavom, radićemo ono što biste i vi radili, kada bi neko došao da vam mimo vaše volje, ruši vaš krov nad glavom, to je logično“, rekao je Đukanović, gostujući na FACE TV.
Kao pandan srpskim nacionalističkim organizacijama, koje ističu svoju klerikalnu, a često i četničku tradiciju i znamenja, uprkos tome što su njihovi prethodnici u Crnoj Gori označeni kao kolaboracionisti fašista u Drugom svjetskom ratu, nikle su organizacije sa prefiksom “crnogorski”. To su razni “patriotski savezi”, ali i “komitski”, kako su označavani pobunjenici, koji su se prije jednog vijeka pobunili protiv gašenja Kraljevine Crne Gore i njenog pripajanja Srbiji.
Govor mržnje obiluje i novim jezičkim kovanicama, pa se tako u dijelu medija koji podržavaju ultranacionalističko srpsko krilo, poput portala In4s.me i Borba.me uz negiranje crnogorskog identiteta, umjesto Crnogorci, koristi i podrugljiv naziv “milogorci” (prema imenu predsjednika Crne Gore).
Na drugoj strani, pored sterotipa da su svi Srbi jednako četnici, pojavio se i termin “ravnogorska fukara”. Povezan je sa imenom planine u Srbiji Ravna Gora gdje je 1941. godine pukovnik Dragoslav Mihailović poveo pristalice koje nijesu prihvatile kapitualciju Jugoslovenske vojske. Sa ovih adresa uz pominjanje crnogorske vlade, redovno se dodaje da je ona klerikalno-izdajnička (portal Aktuelno.me).
Doprinos govoru mržnje nedavno je dala i liderka Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP) Draginja Vuksanović-Stanković, inače profesorica na Pravnom fakultetu koja je u parlamentu Srbe u Crnoj Gori nazvala “posrbicama”. To je aluzija na naziv “poturice”, koji se uvredljivo koristio prije 200 godina za Crnogorce koji prelaze u islam.
Na liniji vatre, između ovako suprotstavljenih strana, najviše su oni koji ne pristaju na podjele i jezik uvreda i mržnje. Njima je sa oba pola namijenjena jedinstvena etiketa – izdajnici. Pored nezavisnih medija i NVO, tome su posebno izloženi predstavnici Ujedinjene reformske akcije (URA), stranke građanske provenijencije, najmalobrojnije članice vladajuće koalicije. Pripadnici URA su stari Zakon o slobodi vjeroispovijesti i djelovanje vlasti označavali diskrimanatornim po SPC i građane srpske nacionalnosti, ali se sada i u novoj vlasti protive da klatno pođe na drugu stranu. Uz svakodnevne pritiske i prijetnje, kojima je izložen lider URA i potpredsjednik nove Vlade Dritan Abazović, što ispituje i tužilaštvo, ilustrativan je primjer funkcionera stranke Filipa Adžića. On i porodica, pored verbalnih, izloženi su i fizičkim prijetnjama na Cetinju gdje živi, zbog toga što je trebalo da u parlamentu glasa za ukidanje spornih djelova iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji se tiče imovinskih prava SPC. Pod pritiskom koji je trpjela i njegova porodica, Adžić je napustio parlament i završio kao savjetnik Abazovića u kabinetu potpredsjednika Vlade.
“Pitaćemo naše rođake Adžiće iz Đinovića, što misle: jesu li na Tvojoj strani protiv Crne Gore ili mojoj i njihovoj za Crnu Goru. Ja sam na pravoj, a ti na pogrešnoj strani istorije. Jer Ti si objektivo izdao Crnu Goru…” napisao je otvorenom pismu Filipu Adžiću na portalu Cdm.me istoričar Novak Adžić.
Bivša vlast, prije svega Đukanović objašnjavajući poraz, ne krije gorčinu ni prema međunarodnoj zajednici, optužujući je, da je nijemo gledala upliv vlasti iz Srbije u izborna i druga dešavanja u Crnoj Gori. Slijedeći ovu nit, na meti govora mržnje, ad hominem, našla se i američka ambasadorka Džudit Rajzing Rajnke, koju je u autorskoj emisiji na Javnom servisu novinarka Tamara Nikčević, pozivajući se na svoj izvor, optužila da je “na privatnoj večeri projektovala da će predsjednik Milo Đukanović izvesti tenkove na ulice nakon izbora 30. avgusta”.
"To ne da je neozbiljno, nego ja ne znam sa čime se to graniči", prokomentarisala je Nikčević i pitala "da li je moguće da jedna tako velika zemlja pošalje u Crnu Goru takvu ambasadorku".
Savjet javnog servisa je osudio ovaj gest, novinarka se izvinila “ako je uvrijedila ambasadorku”, ali je ostao utisak da je televizija koju finansiraju svi građani, prepoznata kao medijska batina prethodne vlasti, dodatno pomjerila granice u tolerisanju govora mržnje.
U opštoj razmjeni vatre, ostalo je nedorečeno i neistraženo ko je i za čiji račun, odmah poslije izbora, slao poruke mržnje Bošnjacima i Albancima, kamenovao džamije i ispisivao grafite, prijeteći da bi im se promjenom vlasti moglo desiti isto što i sunarodnicima u Srebrenici u Bosni i Hercegovini gdje je više od osam hiljada strijeljala vojska Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Đukanović je odbio da potpiše izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti i neke druge odluke parlamenta, odbacujući i odluke Vlade o smjeni ambasadora i promjeni komandnog kadra u Vojsci Crne Gore. Uprkos pokušajima da se nove vlasti dogovore sa njim, kohabitacija i dalje ne izgleda kao moguća misija. Tim prije, što u martu slijede lokalni izbori u Nikšiću, gradu drugom po veličini u Crnoj Gori, pa suprostavljeni polovi strahuju da bi svaka saradnja mogla, da pošalje poruku biračima o sopstvenim slabostima.
Crna Gora će zbog svega, još neko vrijeme biti zarobljenik prošlosti, stereotipa i nedovoljno snažne alternative da efikasno suzbije govor mržnje.
Slavoljub Šćekić,
glavni i odgovorni urednik
Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)
Tekst je objavljen u okviru projekta Reporting Diversity Network 2.0, koji realizuje Media Diversity Institute iz Londona u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Mrežom za profesionalizaciju medija Jugoistočne Evrope (SEENPM), Centrom za istraživačko novinarstvo Bosne i Hercegovine, Institutom za komunikacione studije Skoplja (ICS) i Novinskom agencijom KosovaLive.
Applications are now open for submission of investigative articles from the Western Balkans and Turkey for the annual EU Investigative Journalism Award.
Investigative stories published from January 1 to December 31 2020 and related to freedom of expression, rule of law, transparency, abuse of power and fundamental rights, corruption and organised crime are welcome to apply.
The award fund in Montenegro in 2021 (for achievements in 2020) is 10,000 EUR. The first prize will be 5,000 EUR, the second 3,000 EUR, and the third will be 2,000 EUR.
Individuals or groups of journalists are eligible to apply in all journalism forms (print, online, radio and TV) published or broadcast in the media in Montenegro in official, minority or international languages.
Articles eligible for submission must appear in print, online, radio and TV media outlets during the 2020 calendar year.
EU Investigative Journalism Awards in the Western Balkans and Turkey aim to celebrate and promote the outstanding achievements of investigative journalists as well as improve the visibility of quality journalism in the Western Balkans and Turkey.
The awards are a continuation of the ongoing regional EU Investigative Journalism Award in the Western Balkans and Turkey and part of the ongoing project ‘Strengthening Quality News and Independent Journalism in the Western Balkans and Turkey’, provided with the financial support of the European Union.
The project partners involved all have extensive expertise in the field of media freedom and have been recognised locally and internationally as strong independent media organisations.
The jury for the EU Award comprises media experts, some of them from the project partners. Others are drawn from the extensive network projects that the partner members have, such as editors, members of academia and journalists with merits.
Deadline for the submission of application is March 31st, 2021.
The awards will be given annually in all six Western Balkan countries and Turkey.
For more details, contact: assistantcincg@gmail.com
To download all necessary documents for Montenegro, click here
Otvoren je konkurs za dostavljanje istraživačkih radova novinara iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske za dodjelu godišnje nagrade EU za istraživačko novinarstvo
Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove objavljene od 1. januara do 31. decembra 2020. godine koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, nepoštovanja osnovnih ljudskih prava i korupcije.
Nagradni fond za Crnu Goru za 2021. godinu (za dostignuća u 2020. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.
Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.
Uslove za prijavu ispunjavaju samo one priče koje su objavljene ili emitovane u štampanom mediju, online, na radiju ili televiziji tokom 2020. godine.
Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.
Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj kao i deo tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija.
Svi uključeni projektni partneri imaju široku ekspertizu u oblasti slobode medija i priznati su lokalno i međunarodno kao jake nezavisne medijske organizacije.
Žiri za EU nagradu čine medijski stručnjaci, od kojih su neki projektni partneri - BIRN Albanija, Tirana, Albanija, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG, Podgorica Crna Gora, BIRN Hub, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, BIRN Srbija, Beograd, Srbija, Nezavisni sindikat novinara i medijskih radnika (SSNM), Skoplje, Sjeverna Makedonija.
Drugi dolaze iz opsežnih mrežnih projekata koje imaju članovi projektnih partnera, kao što su urednici, članovi akademske zajednice i zaslužni novinari.
Krajnji rok za podnošenje prijave je 31. mart 2021. godine.
Nagrade se dodeljuju godišnje u svih šest zemalja zapadnog Balkana i Turskoj.
Na sljedećim linkovima preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.
Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com