Za deset godina, samo pet kućnih zatvora zbog pranja novca u Crnoj Gori i to zahvaljujući nagodbama sa tužilaštvom. Rezultata nema, jer nedostaje znanja i političke volje

Maja Boričić

Pet kućnih zatvora, jedna uslovna osuda, gašenje dvije firme, jedna odbijena optužba zbog zastare, dva odustajanja tužioca prije završetka suđenja i jedna oslobađajuća odluka-rezultati su crnogorskog pravosuđa u borbi protiv pranja novca, u posljednjih deset godina.

To su podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Osim toga, u jedina dva slučaja u kojima je crnogorsko pravosuđe vodilo postupak zbog optužbi za pranje velike količine novca, prije više od decenije, porodice Kalić i Šarić su oslobođeni optužbi, a država im je isplatila milionske odštete.

Stručnjaci i civilni sektor ističu da ne čudi što Crna Gora nema značajnije rezultate u borbi protiv pranja novca, jer su to veoma kompleksni postupci, za koje nema ni političke volje, ni odgovarajućeg zakonskog okvira, ali ni kadra koji ima dovoljno znanja za vođenje istraga.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za CIN-CG naglašava da je Crna Gora decenijama destinacija gdje se uglavnom nesmetano pere novac, jer vladavina prava ne predstavlja ozbiljniju prepreku za organizovani kriminal. “Sve ono što smo vidjeli iz SKY prepiski potvrdilo je sumnje u infiltriranost organizovanog kriminala na onim mjestima od kojih se očekivalo da budu ključni nosioci, ne samo borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već prije svega prijeko potrebnih reformi u sektoru pravosuđa i policije”, ocjenjuje Milovac.

On podsjeća da još nemamo odgovore ni na pitanja koji se odnose na poznate predmete u kojima se sumnjiči bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, kao što su  "prvi million", "Pandora papiri", pa ni za gotovo četiri miliona dolara porodice Svetozara Marovića na jednom od švajcarskih računa.

Profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović za CIN-CG naglašava da ovakvo stanje nije isključivo vezano za rezultate rada pravosuđa u Crnoj Gori, nego su slične tendencije prisutne u cijelom regionu.

“Ako se naša pravosuđa budu i dalje strogo pridržavala tradicionalnih, konzervativnih, često restriktivnih tumačenja, bojim se da još dugo nećemo imati adekvatne rezultate u borbi sa ovim veoma opasnim fenomenom, koji ugrožava ne samo državu, institucije i ekonomiju, nego i svakog građanina”, ocjenjuje profesor.     

Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da „oprani novac“ u svijetu čini između dva i pet odsto globalnog BDP-a, te da bi to značilo da se na Zapadnom Balkanu godišnje “opere” između 1,8 i 4,6 milijardi eura.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2024. ističe se da je potrebno povećati efikasnost tužilaštva i sudstva u slučajevima teškog i organizovanog kriminala, posebno pranja novca.

Ističe se da su kapaciteti za borbu protiv pranja novca ograničeni i da nedostaje slučajeva samostalnog pranja novca.

“Riješiti problem dugotrajnosti suđenja i čestih odlaganja u slučajevima organizovanog kriminala, obezbijediti primjenu ključnih pravnih pojmova kao što su samostalno pranje novca i kvalitet dokaza od strane sudova i tužilaštva”, piše u posljednjem izvještaju EK.

Da broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca nije u skladu sa procjenama o rizicima za mogućnost pranja novca u Crnoj Gori, upozoravaju i iz Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival).

U posljednjem izvještaju Komiteta iz 2023. preporučuje se nadležnima u našoj zemlji da efikasnije procesuiraju slučajeve samostalnog i pranja novca preko povezanih lica, kao i pranja novca od stranih prihoda od kriminala, te da pojačaju fokus na pranje novca povezano s visokorizičnim krivičnim djelima (kao što su trgovina drogom, korupcija na visokom nivou, organizovani kriminal i zloupotreba pravnih subjekata). Manival takođe poziva na primjenu efikasnih, proporcionalnih i odvraćajućih krivičnih sankcija.

“Okvir treba ojačati u slučaju visokorizičnih nefinansijskih sektora, naročito kockarnica, advokata, notara i pružalaca usluga za preduzeća”, piše u izvještaju Manivala.

I dok međunarodni partneri upozoravaju na loše rezultate u borbi protiv pranja novca u Crnoj Gori, jedine osuđujuće presude sa simboličnim kaznama, u posljednjih deset godina, izrečene su samo u slučajevima koji su završeni sporazumnim priznanjem krivice.

Kućni zatvori, uslovna, zastara, odustajanje tužioca

Specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici je u ovih deset godina presudilo devet puta za krivično djelo pranje novca.

Krivičnim Zakonikom (KZ) predviđena je kazna od šest mjeseci do 12 godina u zavisnosti od težine kd i iznosa novca koji je “opran”.

Izmjenom KZ iz 2017. propisano je da za postojanje tog krivičnog djela nije neophodno da postoji osuđujuća presuda za krivično djelo iz koga je taj novac potekao. Međutim, očigledno je da ove izmjene još nijesu proizvele pozitivan efekat.

Javnosti poznat slučaj navodnog pranja novca, u kojem je, između ostalih, i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević bio jedan od optuženih, kao šef kriminalne organizacije, završen je odustajanjem tužioca od većine optužbi, pa i za pranje novca. U odluci koja je postala pravosnažna ove godine, sud je za pranje novca oslobodio i one za koje tužilac ranije nije odustao od gonjenja. Medojević i biznismen iz BIH Momir Nikolić su se teretili da su organizovali desetočlanu kriminalnu grupu da pere novac za izbornu kampanju tokom 2016.godine.

Odbijena je i optužba za pranje novca višestrukog povratnika Velija Hota, 2016. godine zbog zastare. Hot je bio optužen da je još 2004. kupio dva poslovna prostora u Baru od novca, koji je zaradio prodajom narkotika. U ovom slučaju Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je tek 2014.podiglo optužnicu za produženo krivično djelo pranje novca, a Viši sud u tom gradu se godinu kasnije oglasio nenadležnim i predmet dostavio Višem sudu u Podgorici. Specijalno tužilaštvo je 2016. izmijenilo optužnicu, a podgorički Viši sud odlučio da je optužba zastarjela još 2014.

“Ako je poslije izvršenja krivičnog djela zakon izmijenjen jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za učinioca”, piše u obrazloženju presude.

Nagodbom sa tužiocem Sead Ferizi, ranije osuđivan za prodaju narkotika, osuđen je 2019. na tri mjeseca kućnog zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura, zato što je novac koji je stekao prodajom kokaina koristio za uređenje kuće i kupovinu namještaja. Oduzeto mu je i 20.000 eura.

Iste godine na pet mjeseci kućnog zatvora i da plati 3.000 eura, osuđen je Franc Bayer za pranje novca i utaju poreza. Sa tužilaštvom se dogovorio i da njegova firma plati 75.000 eura novčane kazne, te Poreskoj upravi nešto malo manje od 90.000 eura.

Povratnik Davor Perović se nagodio 2020. da provede šest mjeseci u kućnom pritvoru i plati 3.000 eura za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranja novca i utaje poreza, a njegovo preduzeće je uslovno kažnjeno, odnosno da neće platiti kaznu od 80.000 eura,ukoliko u sljedeće tri godine ne počini novo krivično djelo. Oduzeto mu je nešto preko 12.000 eura pribavljenih utajom poreza i doprinosa.

Za pranje novca i produženo krivično djelo prevare, ranije osuđivani Tomo Čađenović je nagodbom iz 2021. osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora i 2.000 eura novčane kazne, dok je njegov saučesnik Slobodan Čađenović kažnjen uslovno i sa 1.000 eura novčane kazne za ista krivična djela. Iako su prevarno od različitih firmi uzeli nešto malo manje od 300.000 eura, prema presudi, tužilaštvo i sud im nijesu oduzeli ni centa.

Nagodbom, iste godine, Ljiljana Dragičević je za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranju novca putem pomaganja i utaju poreza i doprinosa osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora i 4.000 eura novčane kazne. Ona je osuđena za pomaganje okrivljenom Dušku Kneževiću, u postupku koji se vodi zbog pranja novca i utaju poreza u predmetu “E-komerc”.

Dva pravna lica “PM Holding” i “Paradise Properties” kažnjena su 2023. gašenjem, još jednom nagodbom sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici tih firmi nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika. Međutim, ovo je jedini primjer gdje je oduzet veći broj nekretnina u Perastu, Morinju, Baru, Podgorici, Herceg Novom…

Istraživanje tokova novca i međunarodna saradnja ključna

Milovac za CIN-CG ističe da, nažalost, ni nakon oslobađanja hipoteke višedecenijskog režima DPS-a, ne svjedočimo značajnijim pomacima. “Dio reformi koji je započet i dalje je zarobljen prije svega individualnim interesima političkih partija,” ocjenjuje direktor Istraživačkog centra MANS-a. 

On kaže da tužilaštvo nedovoljno stavlja fokus na ono što može značajno oslabiti organizovani kriminal. “Tužilaštvo je bilo primorano pod pritiskom prije svega političkih elita, da inicira određene postupke koji možda nisu bili pripremljeni do kraja, na način da fokus bude na istraživanju tokova novca i kako je novac završio u nekretninama, kompanijma, luksuznim automobilima i slično”, pojašnjava Milovac.

Za takve vrste postupaka, dodaje on, je potreban ogroman rad i mnogo više znanja nego što trenutno možemo da vidimo da postoji, prije svega u tužilaštvu i policiji.

On smatra i da je naivno vjerovati da dobar dio tog “kapitala” nije iznijet iz Crne Gore i legalizovan kroz investicije na drugim lokacijama. “MANS je do sada više puta ukazivao na potrebu snažnijeg povezivanja sa odgovarajućim službama drugih zemalja,” ističe Milovac.

I professor Mujanović ističe da je krivično djelo pranja novca dosta kompleksno, pa prilikom istrage i cijelog postupka zahtijeva specijalizovana znanja i iskustva policije, tužilaštva i suda, te vrlo blisku i efikasnu međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju između različitih aktera iz javnog i privatnog sektora.

Posebno je složeno pitanje dokazivanja kriminalnog porijekla novca i namjere legalizacije tog novca, ističe Mujanović. “Većina država čak predviđa krivičnu odgovornost i za nehatno pranje novca uz blaže sankcionisanje. Naši zakoni u ovoj oblasti su usklađeni sa međunarodnim standardima, ali i dalje je vrlo upitna njihova implementacija u praksi”, ističe Mujanović.     

Primarno treba ispravno shvatiti šta je sve pranje novca, naglašava profesor, te nakon toga prilagoditi sudsku praksu aktuelnim trendovima pranja novca i prihvatiti sve relevantne međunarodne standarde.

“A koji u suštini idu ka ‘relaksaciji’ dokaznih standarda i prihvatanja doktrine da se svijest i namjera učinitelja mogu izvoditi iz svakog konkretnog slučaja”, pojašnjava on.

Policija i tužilaštvo, dodaje Milovac, nemaju ni osnovnih tehničkih uslova za rad kada su u pitanju finansijske istrage za pranje novca.

Ukoliko želimo rezultate, ističe Milovac, ono što moramo imati je i funkcionalan i ažuriran registar stvarnih vlasnika kompanija. “Pristup ostalim bazama podataka i njihova međusobna nepovezanost i dalje nešto što radi u korist kreiranja idealnog ambijenta za pranje novca”, ističe Milovac.

Neophodna je, dodaje i suštinska kadrovska reforma Uprave za sprečavanje pranja novca i odjeljenja za finansijske istrage Uprave policije. “Jer za sada ne vidimo da postoji dovoljno profesionalne hrabrosti na tim adresama da se država ozbiljno zaštiti od uticaja organizovanog kriminala na sistem, kroz pranje novca”, navodi on.

Osim toga, dodaju sagovornici CIN-CG, neophodna je i kontinuirana obuka i saradnja sa ekspertima iz ove oblasti kako bi uspostavili sistem koji više neće biti tolerantan prema toj vrsti kriminala. 

Pranje novca olakšava i nedovoljna stručnost inspekcija

U strateškim dokumentima kao najvažniji sektori koji su u riziku od pranja novca se izdvajaju banke, sektor nekretnina i priređivača igara na sreću.

U više dokumenata govori se i o visokom stepenu opasnosti od pranja novca preko notara i advokata. U Nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, ističe se i problem efikasnog nadzora nad advokatima i notarima.

“Visok rizik od pranja novca prepoznat i kod kategorije priređivača igara na sreću. I tu je evidentno neefikasno zakonsko rješenje u pogledu nadzora, i odsustvo sistema prijavljivanja sumnjivih transakcija, iako se radi o segmentu koji ima izuzetno visok udio prometa gotovog novca, i izuzetno visoke godišnje obrte. Kao posebna ranjivost prepoznata je od internet priređivanja igara na sreću. Takođe ne postoje mehanizmi kojima bi se spriječilo da pravosnažno osuđena lica i njihovi saradnici budu vlasnici ili da upravljaju kazinima”, ističe se u tom Vladinom dokumentu iz 2021.godine.

U Vladinoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) se ističe da tzv. perači novca ciljano biraju države u tranziciji, zato što državni aparat u takvim zemljama u fokusu ima podizanje ekonomskog standarda, smanjenje siromaštva, dok se manje pažnje poklanja snaženju sistema prevencije pranja novca i finansiranja terorizma.

Olakšavajuću okolnost u sprovođenju aktivnosti pranja novca predstavlja nedovoljna stručnost tužilačkih organa, lica koja se bave inspekcijskim nadzorom i slaba međunarodna razmjena podataka, naglašava se u dokumentu SOCTA.

Veliki izazov u postupanju u predmetima pranja novca, dodaje se, predstavlja međunarodna saradnja koja je sa nekim državama slaba i nedovoljna, posebno kada su u pitanju transakcije sa ofšor destinacija. “To se uglavnom odnosi na države sa kojih novac dolazi i prema kojima ide: Hong Kong, Singapur, Maršalska ostrva, Mauricijus i druge”, piše u dokumentu.

Dodaje se da je pranje novca putem građevinskih djelatnosti i poslova sa nekretninama i dalje visokorizična oblast, jer relativno lako može apsorbovati velike količine kapitala.

Objašnjeno je i na koji način funkcionišu kriminalne grupe(OKG) kada žele da “operu” novac, pa se ističe da je na globalnom planu zadržan trend da OKG sve više koriste usluge drugih organizacija koje su osnovane kao legalni privredni subjekti, koji služe kao provajderi za pranje novca.

“Članovi kriminalnih grupa najčešće novac stečen kriminalnim aktivnostima ulažu u investicione objekte, sportske klubove, kladionice, kockarnice, kupovinu nekretnina, turizam i ugostiteljske objekte, taksi i rent a car udruženja, privredna društva koja se bave reciklažom sekundarnih sirovina, kupovinu skupocjenih automobile i slično”, piše u dokumentu.

Državljani zemalja Istočne Evrope i Turske koji borave na području Crne Gore, napominje se u dokumentu SOCTA, dovode se u vezu sa sprovođenjem aktivnosti pranja novca posredstvom međusobno povezanih pravnih lica registrovanih na teritoriji Crne Gore u čijim vlasničkim i upravljačkim strukturama imaju učešće, a koje uglavnom posluju u oblastima konsaltinga, finansijskog poslovanja i poreskog upravljanja, izgradnje i trgovine nekretninama i trgovine motornim vozilima.

Samostalno procesuirati pranje novca

U Izvještaju o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu od jula 2021. do marta 2024, koji je izradila Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) se

primjećuje da se većina praćenih predmeta sa optužbama za pranje novca u Crnoj Gori procesuira istovremeno sa predikatnim krivičnim djelom.

“Tužioci su tokom konsultacija potvrdili da ne procesuiraju samostalna krivična djela pranja novca, jer im je bilo potrebno da znaju tačno kojim krivičnim djelom je ostvarena dobit”, pojašnjava se u izvještaju.

Međutim, prema relevantnim međunarodnim standardima, posebno preporukama Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF) i Varšavskoj konvenciji, prethodna ili istovremena osuđujuća presuda za predikatno krivično djelo ne bi trebalo da bude preduslov za osuđujuću presudu za pranje novca.

“Dakle, da bi se dokazalo da imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu krivičnim djelom, tužiocima nije potrebno da precizno utvrde koje krivično djelo je poslužilo kao izvor sticanja imovine”, zaključuje se u Izvještaju.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva za CIN-CG kažu da nastoje da unaprijede postupanje u ovim predmetima. “Upravo zbog toga je u procesu analiza organizacionih okvira, kako bi se obezbijedila funkcionalnija organizaciona struktura, a samim tim i bolji rezultati u procesuiranju krivičnih djela pranja novca”, kažu iz tužilaštva, na čijem je čelu Milorad Marković.

Planiraju i dodatne edukacije državnih tužilaca u ovoj oblasti za narednu godinu.

“Potreba za edukacijom proizilazi i iz činjenice da je izmjenama Zakona sužena nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva, nakon čega su predmeti koji se odnose na pranje novca u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, napominju iz VDT.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su, krajem oktobra ove godine, izradili smjernice za upravljanje predmetima teškog i organizovanog kriminala, kako bi sudijama pomogli u pripremi i vođenju predmeta.

Vrhovni sud će kod Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu inicirati kažu i dodatnu edukaciju sudija koji postupaju u predmetima procesuiranim za krivična djela pranje novca.

Iz Višeg suda su za CIN-CG naveli da je trenutno u toku 18 suđenja u kojima je jedno od krivičnih djela za koje se terete okrivljeni i pranje novca, od čega su tri predmeta vezana samo za to krivično djelo. Nedavno je i bivši visoki policijski funkcioner Duško Koprivica uhapšen pod sumnjom da je sa suprugom, sinom i zetom oprao više od million eura od 2019.godine. Ovi postupci će pokazati da li je naše pravosuđe konačno spremno da se uhvati u koštac sa ovim ozbiljnim krivičnim djelom ili će se nastaviti sa dosadašnjom praksom.

Stručanjaci upozoravaju da javni penzoni sistem može da doživi kolaps, ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, kao što je je povećana starosna granica odlaska u penziju. Kreatori reformi nijesu vodili računa o činjenici da je u ukupnom broju stanovnika u Crnoj Gori drastično povećano učešće starijih od 65 godina, što dodatno ugrožava penzioni sistem

Kristina Radović/Predrag Nikolić

Za samo deset mjeseci ove godine, nakon Vladinih reformi, deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) je preko 25 odsto ili 156,45 miliona eura. Ovo je drastično uvećanje, jer je u cijeloj prošloj godini bio svega 36,7 miliona.

I u ranijem periodu Fondu PIO nedostajalo je neuporedivo manje novca, u odnosu na deset mjeseci ove godine. U 2019. deficit je bio 96 miliona, 2020. godine 102 miliona. Međutim, nakon smjene vlasti, krajem 2020. deficit počinje da pada. Tako je za vrijeme vlada premijera Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića deficit iznosio: 2021. godine 95 miliona, u 2022. godini 86 miliona, da bi u posljednjoj godini 43. Vlade bio više nego duplo manji. To su podaci Fonda PIO do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ovogodišnji deficit će još rasti jer nijesu stigli na naplatu učinci reforme Evropa sad 2 Vlade premijera Milojka Spajića, kojom su po sistemu „paf, paf“, bez dublje analize znatno umanjeni doprinosi za Fond PIO. Taj program je stupio na snagu tek u oktobru ove godine.

Od januara do oktobra 2024. Fond PIO je imao ukupne rashode u iznosu od 607,41 miliona eura. Za preko 125 hiljada penzionera uplaćeno je 603,98 miliona eura. Fond je, u istom periodu, imao prihode od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 450,96 miliona eura, što je samo 74,24 odsto ukupnih izdataka.

Veći deficit tokom ove godine je posljedica reformi, kažu za CIN-CG iz Fonda: „Ovakav podatak je u Fondu očekivan i posljedica je izmjena i dopuna Zakona o PIO, koji se primjenjuje od 1.1.2024. godine, a zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura i isplate razlike svim penzionerima čija se penzija u momentu primjene ovog propisa kretala u intervalu od ranijeg do tada važećeg iznosa najniže penzije od 450 eura“.

Iz Fonda nijesu za CIN-CG mogli dati procjenu konačnog manjka u ovoj godini. Kao razlog navode da je u oktobru počela primjena Vladinog programa Evrope sad 2, koji je obuhvatio i izmjene i dopune Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju. Novim Zakonom je smanjena stopa doprinosa za zaposlene, koji je išao u Fond PIO, sa 15 odsto na 10 odsto, a ukinuta je i stopa od 5,5 odsto na teret poslodavca.

Vlada je svjesno išla u povećanje deficita. Naime, u Fiskalnoj strategiji do 2027. stoji da će za isplatu penzija u 2025. trebati 777 miliona eura, odnosno deficit Fonda PIO se povećava sa sadašnjih 167 miliona na 383 miliona eura. Taj trend će se, piše, nastaviti i u 2026, kada će, prema proračunima, deficit iznositi 391 milion, a u 2027. - 406,5 miliona.

U Analizi Fiskalne strategije Crne Gore za period 2024–2027. godine, koju je uradio KabinetPredsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića navodi se da planirane reforme nose rizik da suštinski promijene strukturu penzionog sistema u Crnoj Gori gdje bi penzija, umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija.

Upozorenja nije imao ko da čuje

I prije ove reforme, kojom se drastično smanjuju doprinosi za PIO, stručnjaci su upozoravali da bi sve moglo negativno da utiče na javne finasije i ugrozi stabilnos penzionog fonda, koji je jedan od važnih stubova ekonomskog sistema zemlje.

Prije uvođenja Evropa sad 2, na poziv predsjednika Milatovića, ekonomski eksperti Nikola Altiparmakov iz Srbije, Mitja Čok iz Slovenije, i Predrag Bejaković iz Hrvatske prezentovali su iskustva iz svojih zemalja i upozorili da bismanjenje doprinosa moglo ugroziti javni penzioni sistem.

„Postoji opasnost da se javni penzijski sistem posve uruši'', kaže za CIN-CG doktor Bejković, nezavisni ekonomski analitičar. On smatra da se nepovoljno stanje može riješiti većim doprinosima ili nadomještanjem razlike iz budžeta na teret drugih budžetskih stavki: ,,Ni jedno ni drugo nije poželjno. Stoga penzijski sistem sve teže obavlja osnovni zadatak: smanjenje rizika starosti, invalidnosti i smrti. Zato su njegove promjene, pa i ozbiljne reforme, postale nužnost koja se više ne može odlagati“.

Jedan od ključnih načina da se sačuva penzijski sistem je podizanje zakonske starosti, pogotovo efektivne starosti za odlazak u penziju, smatra Bejaković uz napomenu da su ti uslovi u cijelom regionu niski. Kako je to nepopularna mjera kojoj se građani protive, Bejaković smatra da se to može postići matematičkim proračunima prijevremenih penzionisanja ili povećanjem penzija za duži ostanak na poslu.

U Crnoj Gori, podaci popisa stanovništva, pokazuju da se broj penzionera povećava, a time je sve veći pritisak na Fond PIO.

„U odnosu na 1971. u 2011. godini broj penzionera je gotovo upetostručen. Ukupni broj penzionera u istom periodu je povećan sa oko 32 hiljade na preko 103 hiljade. Što znači da je svaki šesti stanovnik 2011. godine bio penzioner, a sada je to svaki peti građanin”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović. Trenutno je 125.939 korisnika penzije, starosne, invalidske, porodične i 3.622 korisnika ostalih prava, kao što su tuđa pomoć i njega, tjelesno oštećenje, naknada invalidima rada i dodatak na spomenicu.

Doderović objašnjava da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće sada gotovo dva i po puta veće, čak 16,8 odsto.

Ekonomske posljedice demografskog starenja

Doderović smatra da sve veći broj penzionera može izazvati opterećenje za državni budžet, voditi socijalnim tenzijama, pa i političkim sukobima aktivnog stanovništva i penzionera.

„Najznačajniji izazov je demografski trend starenja stanovništva zbog produženja životnog vijeka i istovremeno negativnog nataliteta. Povećava se udio osoba starijih od 65 godina, koji u pojedinim zemljama iznosi i više od četvrtine ukupnog stanovništva“, objašnjava Bejaković.

To za posljedicu ima smanjenje radno aktivnih osoba koje finansiraju penzije sve većeg broja penzionera. Tako se produbljuje nepovoljan odnos između uplaćenih doprinosa i potreba za isplatom postojećih penzija.

I u mišljenju savjetnika Predsjednika Crne Gore za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju o Fiskalnoj strategiji, Mladena Grgića piše da je zabrinjavajuće to što se nanosi značajna šteta Fondu PIO za, kako se čini, skromne i kratkoročne benefite.

„Čak i sama Fiskalna strategija predviđa usporavanje ekonomskog rasta nakon 2025. godine, dok je investicioni zamah nedovoljan u poređenju sa potrebama za dostizanje razvijenih ekonomija. Ovaj projekat očigledno nije rezultat pažljive i detaljne analize, već se čini kao ad hoc rješenje koje tek djelimično opravdava snažna, ali nerealna predizborna obećanja” navodi se u mišljenju.

Odnos penzionera i zaposlenih

Zanimljivo je analizirati kako se broj penzionera i broj zaposlenih mijenjao godinama. Analiza pokazuje da se broj penzionera iz godine u godinu povećavao.

Godine 1971. bilo je 84.766 radnika u Crnoj Gori prema Statističkom godišnjaku Jugoslavije, dok je penzionera bilo 32.836.

Ukoliko analiziramo samo period od 2009. godine do oktobra 2024, vidjećemo kako ide ovaj trend. Tako je 2009. bilo zaposlenih skoro 170 hiljada, a penzionera nešto preko 97 hiljada, da bi u ovoj godini odnos bilo – zaposlenih oko 257 hiljada, a penzionera oko 116 hiljada.

Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao podsjećaju na činjenicu da je trenutno u Crnoj Gori skoro 100 hiljada stranaca i da ne znamo koliko je tačno njih u ovom broju radnika.

Do povećanja broja korisnika Fonda PIO u ovoj godini došlo je i zbog ponovnog uspostavljanja prava na penziju majkama sa troje i više djece. Neke od njih su od januara do juna 2024. godine ponovo prešle na korištćenje prava penzijskog i invalidskog osiguranja zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura, ukupno 2.488 korisnica za period.

„Očekivano je u Crnoj Gori da su stariji pretežno slabijeg materijalnog stanja s većim zdravstvenim problemima, usamljeniji, nepokretniji i slično. Iako nismo sigurni, s obzirom, na ekonomsku krizu i demografske promjene u kojoj mjeri su mladi, nezaposleni u povlaštenijem položaju u odnosu na starije. Nezaposlenost, neriješeno stambeno pitanje, nemogućnost zadovoljavanja različitih potreba su veliki problem omladine, koja nažalost, živi na račun ostarelih roditelja” objašnjava Doderović.

U Hrvatskoj, na primjer na 100 penzionera je 1,31 lice koje plaća penzijski doprinos. Veliki udio starijih lica u ukupnom stanovništvu znači i velika izdvajanja za penzijske rashode, kaže Bejaković.

Pored starijih s niskim penzijama u Crnoj Gori poseban problem su stariji ljudi bez penzija, oni predstavljaju posebno ranjivu i socijalno ugroženu kategoriju stanovništva. Njihov rizik od siromaštva se uvećava u odnosu na one s redovnim primanjima bez obzira koliki je iznos.

Sve više starih, a sve manje mladih

Socioekonomska dešavanja prethodne tri decenije negativno su odrazila na demografski potencijal Crne Gore, ali najviše sjevernog regiona, koji je godinama izložen depopulaciji po dva osnova, mali prirodni priraštaj i veliko iseljavanje.

„Najviša vrijednost stope ukupnog fertiliteta je zabilježena 1951. godine, 4,6 djeteta po ženi, dok stopa ukupnog fertiliteta danas iznosi 1,8, što znači da nije obezbijeđena ni jednostavna reprodukcija stanovništva”, kaže Doderović.

Smanjeno rađanje dovelo je do smanjenja broja djece predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Škole su postale poluprazne u najvećem dijelu države. Takođe, ne smijemo zaboraviti ni veoma važan aspekt, emigracija van države, jer se na taj način direktno ostaje bez najvrednijeg resursa svake države, mladih ljudi.

Zanimljivo je da na sjeveru imamo i najstariju i najmlađu opštinu u Crnoj Gori, Plužine sa prosječnom starosti od 47,3 godine i opštinu Rožaje sa prosječnom starosti od 35,8 godina. Popisni podaci pokazuju i da je prosječna starost stanovnika Crne Gore porasla na 39,7 godina.

Dakle, za nešto više od pola vijeka, prosječna starost stanovništva značajno je porasla, jer je 1971. bila oko 28 godina.

„Negativan migracioni saldo i negativne vrijednosti prirodnog priraštaja dovele su do toga da je devet opština u Crnoj Gori u stadijumu najdublje demografske starosti, od kojih je osam na prostoru sjevernog regiona” kaže Doderović.

Povećanje obima staračkog, uglavnom ekonomski neaktivnog stanovništva u Crnoj Gori, neminovno prouzrokuje povećanje lične i javne potrošnje, prije svega u domenu izdvajanja sredstava za zdravstveno, socijalno i penzijsko osiguranje.

,,U većini zemalja ne postoji dovoljno mehanizama koje podstiču osiguranike na duži rad. Treba razmotriti zadržavanje radno sposobnih osoba koje bi još uvijek mogle ostati u svijetu rada. Penzijska reforma je jako složena: gubici su neposredni, jasni i tačno usmjereni na pojedine društvene grupe; koristi su nevidljive, dugoročne, raspršene i naravno, izazivaju protivljenje osiguranika, ali su nužne, ako se želi očuvati penzijski sistem“, objašnjava za CIN-CG Bejaković.

Ono što se odražava na problem starenja je što sve više starijih živi u gradovima u Crnoj Gori, a oni koji žive u selima, zbog migracije mladih, sve su stariji i usamljeniji. Kako je životni vijek žena duži od muškaraca onda se i navedeni problemi s godinama za žene produbljuju. Demografske promjene imaju uticaj na sve oblasti života, pogotovo su nepovoljne u siromašnim i nedovoljno razvijenim zemljama kao što je Crna Gora.

„Ono što je zabrinjavajuće kod nas je što se penzioneri smatraju 'teretom' o vratu države bez dovoljne svijesti da se problemi starosti ne mogu ignorisati” kaže Doderović.

Penzijska prava ne mogu se bitno povećati i građani moraju sami što više brinuti za svoju starost. „Nužno je sistemski raditi na uklanjanju podsticanja za ranije penzionisanje, jačati povezanost doprinosa i penzije, poboljšati preventivne mjere zaštite na radu kako bi se smanjio broj invalidskih penzionera, ali i odlučno razbijati predrasude o slabijoj produktivnosti starijih radnika te mjerama cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poboljšati njihove sposobnosti, znanja i stručnosti“, objašnjava Bejaković.

Predviđanja za budućnost ne daju razlog za optimizam. Prosječan životni vijek u Crnoj Gori iznosi oko 78 godina, dok je u razvijenim zemljama kao što su Japan, Italija, Španija dosegao 85 godina.

Studije Ujedinjenih nacija (UN), kažu da će do 2050. negativni demografski trendovi usloviti smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori od oko 8,2 odsto.

„Prema prognozama u 2050. godini u našoj zemlji živjelo bi 574.000 stanovnika, što približno odgovara populaciji s kraja 1970-ih godina. Ovaj podatak nas postavlja na 26. mjesto na listi država svijeta kod kojih se u navedenom periodu očekuje najveće procentualno smanjenje populacije” kaže demograf Doderović.

I u analizi Projekcije stanovništva Crne Gore do 2060. godine, koju je objavio Zavod za statistiku Crne Gore piše da bi se broj lica starijih od 65 godina više nego udvostručio do 2061. godine, sa 79 hiljade u 2011. na 176 hiljada u 2061. godini, što bi u prosjeku predstavljalo godišnje povećanje od po gotovo 2 hiljade lica.

Sada je pitanje kako u uslovima u kojima stanovništvo stari, a doprinosi za Fond PIO se smanjuju, očuvati javni penzioni sistem i obezbijediti da ljudi treće dobi ne budu socijalni slučajevi. Očito da o ovim pitanjima i trendovima kretori reformi Vlade Milojka Spajićanijesu vodili previše računa.

Direktori škola koji nijesu adekvatno reagovali na navode da jedan nastavnik seksualno uznemirava djecu u više škola u Malesiji, unaprijeđeni su i sada rade u institucijama koje bi trebalo da nadziru rad prosvjetnih radnika

Đurđa RADULOVIĆ

Nadležni već najmanje devet godina, od 2015, znaju za navode o seksualnom uznemiravanju djece od strane nastavnika K. (ime poznato redakciji) u školama u opštini Tuzi, čiji je slučaj tek nedavno uzelo u razmatranje Osnovno državno tužilaštvo Podgorice (ODT).

Međutim, tokom svih tih godina, ponašanje K. nije detaljno ispitivano, a on je nastavio da radi sa djecom.

ODT je tek prošle nedjelje, nakon navoda o seksualnom uznemiravanju učenice šestog razreda iz 2023, u manjoj školi u okolini Tuzi, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio tekst, počelo da ispituje ovaj slučaj.

Međutim, više izvora informisalo je CIN-CG da K. nije primljen u radni odnos u OŠ “Mahmut Lekić”, najvećoj u Tuzima, gdje je trebalo da bude angažovan još 2015. godine. Tada su roditelji učenika protestovali, navodeći da K. seksualno uznemirava učenice.

Iz ODT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati i sa navodnim ranijim nedozvoljenim radnjama ovog nastavnika.

U septembru 2015. godine, dnevnik “Dan” je objavio da su roditelji učenika iz OŠ “Mahmut Lekić” potpisali peticiju protiv jednog nastavnika, navodno zbog nedozvoljenih polnih radnji nad učenicima. Prema pisanju “Dana”, tadašnje Ministarstvo prosvjete, na čijem je čelu bio Predrag Bošković, i direktor OŠ “Mahmut Lekić”, Nikola Dukaj, tvrdili su da nema dokaza za te navode. Dukaj je tada za “Dan” kazao da su se “roditelji učenika i ranije žalili na tog nastavnika, ali da nije dokazan problem sa pedofilijom”. On je tada rekao da će tražiti od roditelja da dokažu tvrdnje o nastavniku. Iako se u “Danu” ne navodi ime nastavnika protiv kojeg su protestovali roditelji, prema više izvora CIN-CG radi se upravo o K.

CIN-CG nije uspio da dobije izjavu Dukaja povodom ovog slučaja.

Prema podacima MPNI, K. je bio zaposlen u OŠ “Mahmut Lekić” i 2012. kada je direktor takođe bio Dukaj, nakon čega 2013. prelazi na pola godine u tušku OŠ “Jedinstvo”. Od tada do 2021. K. nema u evidenciji Ministarstva. Kako navode izvori CIN-CG, ovog nastavnika škole u Malesiji jedno vrijeme nijesu htjele da prime u radni odnos zbog žalbi roditelja.

Iz MPNI su za CIN-CG kazali da Prosvjetna inspekcija nikada nije primila inicijativu za kontrolu ponašanja K. On nikad nije prijavljen ni Upravi policije, kazali su iz ovog organa za CIN-CG.

Prema podacima Ministarstva, K. se 2021. zaposlio u seoskoj školi u kojoj je tada direktor bio Leon Đuravčaj. Prošle, 2023. godine, osoblje te škole uputilo je dopise Đuravčaju i Ministarstvu prosvjete (MP) povodom seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda te škole, od strane K, što je CIN-CG nedavno objelodanio.

K. je napustio tu školu krajem školske 2023. i nastavio da radi u drugim obrazovnim institucijama. Početkom školske 2023/2024. zasnovao je radni odnos u školi u kojoj je njegov otac direktor, a potom i u tuškoj predškolskoj ustanovi gdje radi kao ICT koordinator.

Oba direktora koji su znali za slučaj došla do važnih mjesta u prosvjeti

Iako nijesu inicirali ispitivanje slučajeva neprimjerenog ponašanja nastavnika K. u školama kojima su rukovodili, direktori Dukaj i Đuravčaj su napredovali u poslu. Dukaj je u septembru 2024. imenovan za prosvjetnog inspektora u MPNI. Prosvjetna inspekcija je, između ostalog, zadužena za kontrolu rada nastavnog osoblja, a dužna je i da utvrđuje nepravilnosti u postupanju osoblja prema učenicima. Ova institucija je nedavno predložila razrješenje direktorice Gimnazije “Slobodan Škerović” Biljane Vučurović zbog neadekvatne reakcije u slučaju seksualnog uznemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora te ustanove Radomana Čečovića.

I Đuravčaj je napredovao, u septembru prošle godine imenovan je za prosvjetnog nadzornika Zavoda za školstvo Crne Gore (ZŠCG), institucije koja bi takođe trebalo da nadzire rad nastavnog osoblja i postupanje sa učenicima.

Iako je Đuravčaj na naše pitanje tvrdio da nije upoznat sa navodima o seksualnom uznemiravanju K., CIN-CG je, osim dopisa grupe nastavnika, imao uvid i u zabilješku iz školskog dnevnika, u kojoj se pominje da je nastavno osoblje na roditeljskom sastanku obavijestilo roditelje o problematičnom ponašanju K., te da su nakon sastanka ostali da sačekaju direktora škole i sa njime razgovaraju.

Imenovanje Dukaja u prosvjetnog inspektora pratilo je negodovanje, posebno Sindikata prosvjete Crne Gore. Iz Sindikata su u septembru 2023. upozorili da je u vrijeme direktorskog mandata u OŠ “Mahmut Lekić” u Tuzima, Dukaj “bio prepoznat po nepravilnostima u svom radu, kao i po lošoj atmosferi i međuljudskim odnosima”.

“Nakon imenovanja za direktora u drugoj tuškoj ustanovi, OŠ ‘Đerđ Kastrioti Skenderbeg’, Dukaj je razriješen zbog zloupotrebe položaja direktora, što je potvrđeno i presudom Osnovnog suda iz aprila 2023”, naveli su tada iz Sindikata prosvjete.

U presudi u koju je CIN-CG imao uvid navodi se da je Dukaj zloupotrijebio položaj tako što je zaposlio nastavnicu na radno mjesto koje nije bilo slobodno i sistematizovano.

Vladina Komisija za žalbe je krajem 2023. Upravi za inspekcijske poslove naložila da ponovo odlučuje u ovom slučaju, pa je Dukaj, nakon procedure, imenovan tek u septembru ove godine.

Pitanje je sada kako će prosvjetne institucije u kojima su na ključnim pozicijama zaposleni i ljudi koji su ćutali nad ozbiljnim pritužbama u vezi sa K., vršiti kontrolu nastavnog osoblja.

Odluka Skupštine Crne Gore o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović nije donijeta u skladu sa Ustavom i zakonom, jer je već postojala odluka Ustavnog suda (US) iz juna mjeseca, da se ne obavještava Skupština da je sutkinja ispunila uslove za penziju, kaže u podkastu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Miodrag Iličković, član Sudskog savjeta i bivši sudija Ustavnog suda.

On, međutim, naglašava i da je odluka Ustavnog suda, iz juna ove godine, grubo kršenje Ustava, jer su u njenom donošenju učestvovale sudije koje su se morale izuzeti, „jer su odlučivali u ime države o sopstvenom pravu“. Tada su sudije Ustavnog suda većinom odlučile da za njih, za odlazak u penziju, važi Zakon o radu, koji bi sutkinji Đuranović, ali i sutkinji Desanki Lopičić i sudiji Budimiru Šćepanoviću omogućili da se penzionišu godinu kasnije. O samoj sebi je odlučivala i sutkinja Đuranović, kojoj je Skupština Crne Gore nedavno konstatovala prestanak funkcije, zbog ispunjenja uslova za penziju, radi čega je došlo do krize između vlasti i opozicije.

Iličković smatra da je Ustavni sud zatvorena i netransparentna institucija, a da je sve ovo što gledamo samo konglomerat nezakonitih i neustavnih ponašanja i predstavnika Skupštine i Ustavnog suda. Ako Crna Gora namjerava da izgradi nezavisno pravosuđe, koje „neće biti partijska batina, moraju sjesti sve tri grane vlasti i napraviti plan na koji način ćemo popraviti situaciju“, kaže bivši sudija Ustavnog suda.  

Podkast sa Miodragom Iličkovićem možete poslušati na ovom linku:

Trenutna procedura priznavanja roda u Crnoj Gori zahtijeva obaveznu sterilizaciju maloljetnih i punoljetnih osoba, što je u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava. Ovu dehumanizujuću praksu može promijeniti  Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, ali se na njegovo usvajanje još čeka

Milena RADONJIĆ

„Momenat u kom sam shvatio da sam slobodan roda koji mi se nametao, postao sam slobodan svih drugih okova, kaže za CIN NCG  transmuškarac i građanski aktivista Nikola Ilić.

“Osjećaš se kao da si korak bliže autentičnosti i svojoj suštini. Otvara se prostor za iskustva koja priželjkujemo, umjesto onih na koja smo primorani”, objašnjava Ilić i dodaje da „nakon prilagođavanja pola, u odrazu vidi sebe“.  Kaže da veoma raduje količina empatije koju ljudi umiju pokazati i prihvatiti transrodne osobe.

Transrodna zajednica, međutim, još čeka na Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, koji bi olakšao institucijama da ih jasnije vide, a koji je trenutno u formi Nacrta.

Iz Asocijacije Spektra za CIN-CG objašnjavaju da procedure trenutno definišu da je promjena oznake pola u dokumentima moguća nakon izvršene tranzicije, što Ministarstvo unutrašnjih poslova tumači tako što zahtjeva prinudnu sterilizaciju.

“Tranzicija može biti socijalna, hormonska ili medicinska. MUP ovu odredbu tumači tako što zahtijeva prinudnu sterilizaciju kako bi osoba imala pravo na promjenu oznake pola”, pojašnjava aktivista ove organizacijeAleksa Radonjić.

Radonjić kaže da je zbog toga važno usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je na čekanju, jer bi trenutnu “dehumanizujuću” praksu konačno izbacio iz upotrebe.

Akcija za ljudska prava (HRA) tu praku nazvala je okrutnom i u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava.

„Usvajanje ovog zakona omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da podnose medicinsku dokumentaciju ili dokaze o obavljenim medicinskim procedurama, kao što su operacije ili hormonske terapije“, kaže za CIN - CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Biljana Pejović.

Prema njenim riječima , ovaj Zakon predstavlja značajan korak ka unapređenju ljudskih prava u Crnoj Gori, između ostalog, jer smanjuje i administrativne barijere i nasilje u vezi sa promjenom integriteta.

Administrativne barijere

„Lična dokumenta nisu samo papir, imaju široku primjenu u svakodnevnom životu, poput prelaska granice, odlaska u poštu, banku, ili bilo koju drugu ustanovu ili instituciju. Kada sistem primorava trans osobe da prođu kroz proces gentialne rekonstrukcije kako bi uskladile dokumenta sa svojim identitetom, on zapravo primorava na autovanje svaki put kada dođe do upotrebe dokumenata. Identiteti trans osoba koje iz raznih razloga – ličnih, medicinskih ili drugih – ne žele ili ne mogu da prolaze kroz genitalnu rekonstrukciju nije ništa manje stvaran“, objašnjava Nikola Ilić.

On ističe  da sterilizacija kao preduslov za promjenu oznake pola u dokumentima predstavlja primoravanje onih koji ne žele da prolaze genitalnu rekonstrukciju da to učine ne bi li imali jednak tretman u društvu.

“Oni koji iz medicinskih ili drugih razloga nisu prošli kroz proces sterilizacije i promijenili oznaku pola u dokumentima, trpe svakodnevno nasilje kada se njihova dokumenta, izgled i rodni identitet preispituju. To se dešava svaki put kada pođete u neku instituciju, kada uđete u banku ili svratite do pošte da pokupite paket. Svaka situacija u kojoj morate da predate identifikacioni dokument, a takvih je mnogo, dovodi do preispitivanja, pogotovo kada se vaš izgled možda ne poklapa sa oznakom u dokumentima i onime što drugi "očekuju”, navode iz Spektre.

Aktivista Spektrea Marko Vukčević kaže za CIN- CG da novi Zakon očekuju na sjednici Vlade i u Parlamentu, te da su kompromisi morali biti napravljeni, kako bi samoodređenje ostalo princip koji je temelj ovog zakona.

Kompromis zarad samoodređenja

“Jedno od ograničenja novog Zakona je činjenica da osoba ne može biti ni u braku ni u životnom partnerstvu kako bi pristupila ovom pravu, što znači da će osobe koje jesu u ovim zajednicama morati da se razvedu kako bi pristupili pravu”, objašnjav Vukčević.

Posebno ih je, kako je naveo, pogodio kompromis da se podigne granica sa 15 na 18 godina. Smatraju da to nanosi nemjerljivu štetu mladima koji imaju podržavajuće roditelje i kojima bi život bio značajno kvalitetniji da mogu da pristupe ovom pravu.

“Ovaj kompromis suštinski znači da ostaje norma da djeca između 16 i 18 godine i dalje moraju prolaziti sterilizaciju kako bi pristupili ovom pravu, tako da argument da je kompromis napravljen zbog dobrobiti djece ne stoji”, ocijenjuje  Vukčević.

Ograničenje je, dodaje on, da pravu mogu pristupiti samo crnogorski državljani, što je, kako kaže, regresivnije od svih evropskih zemalja koje imaju ovakve zakone, a koje dozvoljavaju i rezidentima.

“Ovo je posebno problematično zbog velikog broja ljudi koji danas bježe od rata i koji ovo pravo nikad neće moći da ostvare u matičnim državama. Zakonsko rješenje ograničava i one koji su na izdržavanju krivične kazne ili dok traju pravne posljedice, pa ne možemo govoriti da je pravo na samoodređenje dostupno baš svima jednako uzevši u obzir ova sva ograničenja”, rekao je Vukčević.

Ipak, smatra on, veliki korak će se napraviti ako se zakon usvoji, kako na praktičnom nivou za živote svih ljudi koji i dalje moraju prolaziti sterilizaciju, tako i na vrijednosnom.

Biljana Pejović ističe da se obezbjeđivanjem prava na identifikuju u skladu sa osjećajem priznaje dostojanstvo i autonomija.

Pravo da budeš ono što jesi

„Promjena počinje osnovnim poštovanjem i razumijevanjem da niko ne traži više od prava da bude ono što jeste“, jasan je Nikola Ilić.

Društvo koje to omogućava je, kako kaže, društvo koje je bolje za sve, ne samo za trans zajednicu.

Ilić navodi da je želja da bude ono što jeste eliminisala sve opcije osim prilagođavanje pola, te dodaje da bi svaki drugi izbor koji bi napravio značio „gubljenje sopstva“.

„Volio bih da ljudi u Crnoj Gori shvate da trans osobe nijesu nešto što treba tolerisati već smo ljudi kao svi drugi, koji žele živjeti dostojanstveno, bez objašnjavanja i pravdanja svojih identiteta. Diskriminacija i nasilje su nešto što utiče na svaki aspekt naših života, ljudi moraju postati svjesni posljedica svojih djela“, kaže. Ilić naglašava da je važno da se njihove potrebe uzmu u obzir, da bi bez straha bili dio društva.

Dostupnost Neofolina obradovala trans zajednicu

Iz Spektre su krajem novembra ove godine saopštili da je, nakon osam godina, riješen problem nestašice hormonske terapije estradiol u injekcionom obliku.

“Prema zvaničnoj informaciji dobijenoj od strane Montefarma, na osnovu našeg zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, obaviješteni smo da se Neofolin nalazi na stanju, te da će biti i u buduće čime je ovaj problem sistemski riješen. Napominjemo da smo zajedno sa našim saveznicima iz civilnog sektora uložili osam godina aktivnog truda u rješavanje ovog problema”, kazali su oni.

Ilić kaže da je vijest o ponovnoj dostupnosti Neofolina veoma obradovala trans zajednicu, te da je on od životnog značaja za žene, naročito one trans.

Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, naglašava da je upravo pružanje pravne, medicnske i socijalne podrške osobama koje žele živjeti u skladu sa svojim rodnim identitetom ključno za osiguravanje njihove dobrobiti i integracije u društvo.

“Važno je naglasiti da prihvatanje novog zakona ne znači nužno odricanje od tradicionalnih vrijednosti, već predstavlja napredak ka izgradnji društva koje cijeni različitost i poštuje prava svih svojih građana i građanki”, zaključila je Pejović.

Rasprava o Zakonu na čekanju

Ono što brine transrodnu zajednicu jeste odlaganje rasprave o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku raspravu nije uvrstila u Dnevni red za sjednicu Vlade 19. decembra što su iz Spektre kritikovali.

„Podsjećamo da rad na ovom zakonu traje punih osam godina, da su zakonski tekst pažljivo razmatrali svi relevantni akteri i da su usvojene sugestije svih učesnika u procesu.  Nacrt je dobio pozitivnu ocjenu Evropske komisije, čime su se stekli uslovi da se nađe na Dnevnom redu Vlade Crne Gore“, saopštili su.

Ukzali su i da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevatnih tijela UN, niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.

„ Podsjećamo da je u nedavno usvojenom Privremenom izvještaju Evropske Unije o mjerilima za poglavlje 23, navedeno da se ono može zatvoriti tek kada Crna Gora "obezbijedi efikasnu primjenu i sprovođenje prava i sloboda utvrđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, njenim protokolima i praksom Evropskog suda za ljudska prava“, upozorili su iz te organizacije.

Direktorica Doma u Bijeloj, Marela Savić, naglasila je da u ovoj ustanovi borave djeca iz cijele zemlje, a razlozi njihovog smještaja su raznovrsni, uključujući lišenje roditeljskog staranja

Danijela Lasica

Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj trenutno je dom za 78 mališana.

Ipak, već godinama nijedno dijete iz ove ustanove nije usvojeno.

Većina djece ima smetnje u razvoju, a prema nezvaničnim informacijama, značajan dio su djeca romske populacije.

Ove činjenice ukazuju na ozbiljne prepreke u sistemu usvajanja u Crnoj Gori, koje dodatno pogoršava zakonska isključivost prema LGBTQ populaciji i samohranim roditeljima.

Lako je slobodno preći prolaze između dvije zemlje i kopnenim i vodenim putevima, koji su često bez službenika i patrola na Skadarskom jezeru i drugim manjim prelazima. Tim putevima teku nesmetano droga, cigarete, ljudi

Tijana LEKIĆ

Nebo je bilo vedro tog jutra, kada je novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), početkom novembra, krenula biciklom iz Virpazara ka Albaniji, sa namjerom da obiđe crmnička sela, predjele kojima su koračali njeni preci vjekovima.

Sunce je grijao blago, kao što to biva u kasnu jesen, kada je prošla pored uredno održavanih vinograda koji su se isticali u kontrastu sa divljim žbunovima kupina i špargli na putu do sela. Stigla je do stare, prađedove, kamene kuće. Toplina i obala jezera obojana u nijansama zelene, zlata i bakra bile su inspiracija da se nastavi panoramskim putem, obodom Skadarskog jezera.

Sa uskog i krivudavog puta vidijela su se u daljini ribarska naselja, kao i ostrva sa manastirima. Stigla je do sela Ckla. Privukao joj je pažnju jedan novo utabani makadamski put. Išla je njim oko kilometar i završila u - ćorsokaku.

Krenula je drugom stazom, koja se nalazi sa lijeve strane prekinutog makadamskog puta. Trnovito granje i raspukli šipkovi su pratili stazu, a između stabala drveća moglo se vidjeti jezero, sad u više nijansi plave. Staza je bila duga oko 800 metara i na samom kraju se nalazila mala prodavnica. Ušla je da kupi tablu čokolade, i to sa lješnicima da se i tako oporavi od dugog puta, skupi snagu da nastavi izlet.

Tek na kasi, kada je prodavac zatražio 200 leka, shvatila je da je u Albaniji. Prodavac je objasnio da se nalazi u selu Zogaj. Zbunjena, odlučila je da se odmah vrati nazad, na teritoriju Crne Gore.

Uz put nije bilo nikakvih oznaka niti signalizacije kojom bi se upozorili putnici na blizinu međudržavne međe, ili graničnog prelaza.

Jezero se sada nalazio sa desne strane, a u kratkom danu sunce je već krenulo ka zalasku za planine s lijeve strane. Tada je naišla ekipa turista iz Italije koji su kretali u suprotnom smjeru. Uputili su se iz Crne Gore u Skadar, gdje su namjeravili da stignu prije mraka.

,,Mi smo krenuli iz Rima i uživamo u turi kroz zemlje Balkana”, ispričali su mlađi ljudi, čiji je identitet poznat redakciji CIN-CG-a. Kazali su da je ruta koja ide od Virpazara do Skadra vrlo atraktivna i popularna za turiste – bicikliste, koji prelaze zemlje Balkana. ,,Mi znamo za ovaj put. Preporučili su nam ga prijatelji koji su prethodno prolazili ovdje bez ikakvih problema i granične kontrole, pa su prenjeli drugima informacije kako mogu da uđu iz Crne Gore u Albaniju, preko ovog prelaza”.

Nekoliko dana kasnije, kada su se vratili u Italiju, isti turisti su javili novinarki da su prešli granicu, da nije bilo kontrole od strane policije i da, takođe, nisu imali problema u momentu izlazaka iz Albanije, isto kao i njihovi prijatelji, prije njih, koji su im prenijeli iskustvo. 

Da su granice Crne Gore porozne potvrđuje i slučaj Alije Balijagića koji je osumnjičen za dvostruko ubistvo u mjestu Sokolac, kod Bijelog Polja, tražen 27 dana od strane nadležnih i na kraju uhapšen u selu Goleša kod Priboja u Srbiji.

Granice su propusne sa Albanijom i na vodi. A različiti putevi, kopneni i oni preko jezera i Bojane, mogu da koriste ne samo turistima gladnih divlje ljepote, već se preko njih švercuju ljudi i različite robe, a vrši se i krivolov, jer su mnogi punktovi bez granične kontrole i drugih policijskih snaga.

Nezaštićene granice Skadarskog jezera

Granice Skadarskog jezera su često nezaštićene od strane Plovne jedinice Sektora granične Policije (PJ). O tome svjedoče i službene zabilješke nadzornika Nacionalnog parka (NP) Skadarsko jezero, u koje je redakcija CIN-CG imala uvid. U njima se jasno vidi da je u toku 2024. godine PJ u više navrata odbijala asistenciju na vodi zbog nedostatka plovila ili službenika. U takvim situacijama nenaoružani čuvari NP-a se suočavaju sa krivolovcima, koji često bježe u teritorijalne vode Albanije. Kada krivolovci nezakonito pređu granicu sa Albanijom nisu više u nadležnosti crnogorske policije, kao ni nadzornika NP.

Iz Uprave policije (UP) za CIN-CG nijesu direktno odgovorili zašto granica sa Albanijom nije pod stalnom kontrolom. Umjesto toga dali su uopštene podatke: „da svakodnevno vrše nadzor i kontrolu“, te „da angažuju i dodatne patrole iz redovnog sastava Stanice granične policije Regionalnog Centra i Podgorica“, da pripadnici Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu (FROTEX): „pružaju ispomoć plovnoj jedinici u vidu zajedničkih patrola“, zatim da: „realizuju zajedničke patrole sa policijskim službenicima granične policije Republike Albanije na teritoriji te države kao i na teritoriji Crne Gore“...

,,Plovna jedinica policije pruža asistenciju nadzornicima na Skadarskom jezeru u svakom slučaju u kojem postoji neposredno predstojeća i stvarna ugroženost radnika NP Skadarsko jezero, u slučaju neposrednog gonjenja učinilaca krivičnog djela ili prekršaja, zaštite života ljudi i imovine, a shodno Zakonu o unutrašnjim poslovima. Dakle, u ovim situacijama policijski službenici po proceduri koja je dogovorena sa Upravom NP Skadarsko jezero, pružaju asistenciju.”

I pored ovih ovlašćenja, početkom februara nadzornici NP su tokom kontrole sumnjivog plovila, zadobili tjelesne povrede od osoba koje su presreli. Napadači su osuđeni zbog napada na službeno lice na šest mjeseci zatvora, ali su oslobođeni od optužbi za krivolov.

Carinski službenik, sa dugogodišnjem iskustvom rada na granici sa Albanijom, koji je tražio da ostane anoniman, za CIN-CG tvrdi da nema adekvatne zaštite na jezeru: ,,Izlovljava se riba pored službenika policije jer oni ne reaguju, čak i kada su prisutni očevici lova sa agregatima i lampama”. Ističe da iako to svi znaju, a i više puta je prijavljeno, istrage se ne pokreću.

Iz Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) kažu za CIN-CG da je u protekih pet godina to odjeljenje vršilo jednu kontrolu rada policijskog službenika Plovne jedinice Sektora granične policije u akvatoriju Skadarskog jezera.

Kontrola je vršena polovinom marta 2023. godine, nakon pritužbe koja se odnosila na jednog službenika PJ. ,,Potvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je policijski službenik počinio težu povredu službene dužnosti u smislu neizvršavanje ili nesavjesno ili neblagovremeno ili nemarno vršenje službenih obaveza”, piše u odgovoru Odeljenja za unutrašnju kontrolu.

Oni dodaju da je izvještaj tog slučaja sa spisima sačinjenim u postupku unutrašnje kontrole dostavljen Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici na dalji postupak, ali su u februaru informisani da je ODT-a odbacio krivičnu prijavu.

Nezvanični granični prelazi i (ne)zaplijenjeni narkotici

Prema podacima Uprave carina Crne Gore za skoro pet godina, od 2020. do 1. decembra 2024, na zvaničnim graničnim prelazima oduzeto je 14,3 kilograma heroina i 1.955 kilograma kokaina, što u tržištu vrijedi više desetina miliona eura. S druge strane, prema podacima Uprave policije, u protekle četiri godine i devet mjeseci na nezvaničnim graničnim prelazima bilo je zapljene mariuhane, ali nije bilo oduzimanja kokaina i herona.

Da rute za krijumčarenje raznih narkotika vode upravo preko ilegalnih puteva, koji zaobilaze zvanične granične prelaze kopnenim putem, te preko mora i Skadarskog jezera, upozoreno je u u izvještaju: Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala za 2024. (SOCTA), koji je za EUROPOL sačinio međuresorni nacionalni tim sačinjen od predstavnika organa obavještajno-bezbjedonosnog sektora i Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Domišljatost krijumčara nema kraja, pa je u izvještaju navedeno da su u protekloj godini čak zabilježeni slučajevi transporta opijata bespilotnom letjelicom.

Zanimljivi su podaci Uprave carina koji govore da od 2020. do decembra ove godine na zvaničnom kopnenom graničnom prelazu sa Albanijom – Božaj nije bilo zapljene kokaina i heroina, a na drugom prelazu Sukobin takođe nije bilo zapljene heroina, ali jeste kokaina, u dva navrata, ali simbolično. Jednom su pronašli 10,3 grama, a drugi put 1,17 grama.

Ovi podaci su u nesuglasju sa izvještajem SOCTA u kome piše da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa (OKG) iz Crne Gore krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. Prema istom dokumentu Crna Gora je zadržala ulogu tranzitne države za krijumčarenje svih vrsta narkotika, koje se realizuje kako od strane OKG iz Crne Gore, tako i od strane OKG iz regiona, prvenstveno Albanije. U izvještaju je navedeno i da je registrovano i prisustvo i povezivanje sa domaćim OKG inostranih grupa, posebno iz Turske, Gruzije, Rusije i drugih zemalja.

Iako nijesu imali ni jednu zapljenu kokaina i heroina, iz Uprave policijeza CIN-CG kažu da granična policija raspolaže sa svim podacima o putevima kojima je moguće prelaziti slobodno državnu liniju razgraničenja, bez provjera granične policije.

,,Većina tih puteva kojima je bilo moguće preći državnu granicu sa motornim vozilima su zapriječeni sa dvije i više zapreka”, kažu iz UP i tvrde da se u kontinuitetu sprovodi pojačan nadzor najugroženijih pravaca pogodnih za nezakoniti prelazak državne granice.

Ipak iz UP u odgovoru CIN-CG navode da se mora imati u vidu i specifičnost teritorije Crne Gore: ,,dužina državne granice u odnosu na ukupnu površinu državne teritorije, kao i činjenica da određeni broj puteva siječe graničnu liniju, dok planinski lanci otežavaju nadzor zelene granice”.

Najviše zaplijenjene marihuane

U izvještaju SOCTA se ukazuje da se upravo preko područja zelene granice, ilegalnim putevima zaobilaze zvanični granični prelazi, pa se marihuana u specijalno pripremljenim vrećama prenosi i pješke.

Kada je u pitanju zapljena marihuane, prema podacima UP-a od početka 2020. do 1. oktobra ove godine, na ilegalnim prelazima, zaplijenjeno je 3.142 kilograma marihuane/skanka.

Na zvaničnim prelazima carinici su od početka 2020. do 01. decembra 2024. oduzeli 5.854 kg marihuane/skanka. Samo preko dva prelaza sa Albanijom, na Božaju i Sukobinu, oduzezto je oko 1.500 kilograma marihuane.

Međutim, izvještaj SOCTA upozorava da se u Albaniji i dalje proizvodi najviše marihuane u ovom dijelu Evrope. ,,Nove plantaže marihuane na sjeveru Albanije, olakšale su crnogorskim i regionalnim OKG pristup proizvođačima ove vrste narkotika. Na području Albanije, marihuana se uglavnom uzgaja u više regiona, među kojima su najznačajniji Kruja, Skadar i Valona.”

U ovom dokumentu se navodi i da se za transport marihuane kroz Crnu Goru koriste kopnene krijumčarske rute i da je izraženo aktivani transport preko akvatorijuma Skadarskog jezera.

Plovna jedinica na rijeci Bojani često ne reaguje na krivolov sa strujom

Izgleda da situacija nije bolja ni kada je u pitanju rijeka Bojana, koja svojim tokom 23 kilometara čini crnogorsko-albansku granicu. Konotrole često izostaju, što je najuočljivije kada je u pitaju krivolov. Dva pouzdana izvora CIN-CG-a, koji žele da ostanu anonimni da se ne bi izložili rizicima, su potvrdila da Plovna jedinica na rijeci Bojani često ne reaguje na krivolov sa strujom, koji se vrši u crnogorskom dijelu voda te rijeke.

,,Na Bojani se lovi sa strujom na 50 metara od policijske patrole. Službenici policije ne reaguju, izgleda da nijesu zainteresovani i ne izlaze”, kaže za CIN-CG jedan ulcinjski ribar čiji je identitet poznat redakciji.

To je potvrdila u razgovoru za CIN-CG i osoba koja je dugo vremena radila u bezbjedonosnom sektoru Crne Gore i dobro poznaje prilike u Ulcinju.

,,Smatram da je moguće obezbijediti kontrolu, ako ima volje. Isti kadar je već decenijama angažovan na tom radnom mjestu”. On ističe da u cilju boljeg i efikasnijeg nadzora državne granice na vodama rijeke Bojane, treba na tim poslovima angažovati nove ljude koji bi osvježili i unaprijedili rad te granične jedinice.

Međutim, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije u proteklih pet godina nije imalo disciplinske ili neke druge vrste postupaka kada je u pitanju nadzor službenika granične Plovne jedinice na rijeci Bojani.

Krijumčarenje duvana

U dokumentu SOCTA navodi se da se, pored zvaničnih graničnih prelaza, krijumčarenje cigareta i rezanog duvana odvija i preko rijeke Bojane. ,,Na plovnoj granici rijeke Bojane krijumčarenje se odvija čamcima, kojima se cigarete uglavnom u noćnim ili jutarnjim časovima transportuju iz Albanije u Crnu Goru u rejonu Fraskanjela, a zatim po unaprijed dogovorenom planu, državljani Albanije ili Crne Gore iste preuzimaju i vozilima odvoze u unutrašnjost teritorije Crne Gore”, piše u izvještaju SOCTA.

Iz Uprave carina za CIN-CG kažu da je na zvaničnim graničnim prelazima, od početka 2020. do 1.decembra 2024. godine, oduzeto ukupno preko milijardu i po komada cigara, u vijednosti oko 205 miliona eura, i 55.289 kilograma rezanog duvana u vrijednosti od preko tri miliona eura. Kada su pitanju zvanični kopneni granični prelazi sa Albanijom, na Božaju je zaplijenjeno 168 kg rezanog duvana i 400 komada cigareta, dok je na Sukobinu oduzeto 30 kg rezanog duvana i 546 komada cigara.

Na ilegalnim prelazima, u gotovo istom periodu, policija je zaplijenila 14.052 kilograma duvana i 11.661 šteka cigara.

U izviještaju SOCTA se navodi da je krijumčarenje cigareta na zvaničnim graničnim prelazima omogućila infiltracija pripadnika kriminalnih struktura u redove bezbjednosnog sektora, zakonska regulativa koja definiše funkcionisanje Slobodne zone Luke Bar, kao i finansijska moć koju posjeduju organizovane kriminalne grupe koje djeluju u poslovima krijumčarenja cigareta.

Većina duvanskih proizvoda ima kao ciljnu destinaciju države Evropske unije, ali izvjesna količina ostaje na teritoriji Crne Gore. Po procjeni SOCTA zbog distribucije i prodaje švercovanih duvanskih proizvoda na teritoji naše države šteta koja se nanosi budžetu iznosi čak 0,52 odsto ukupnog BDP-a.

Nedostaje jedna trećina kadra graničnoj policiji, nema papira za fotokopiranje

Iz Uprave policije su saopštili za CIN-CG da imaju problema sa kadrovima u Sektoru granične policije, koji je sada popunjen samo 68 odsto. I u izvještaju SOCTA govori se o ovom problemu i ističe da je krajem 2023. godine bilo popunjeno samo 1.075 radnih mjesta u graničnoj policiji, od predviđenih 1.514. Dakle, nedostaje gotovo jedna trećina graničnih službenika, odnosno oko 500 ljudi.

,,Kako bi nadomjestili nedostajući broj službenika, posebno na granici prema državi Albaniji, u cilju bolje kontrole migratornih kretanja, tokom turističke sezone imali smo angažovanje Vojske Crne Gore, kroz mješovite patrole sa našim službenicima” kažu iz Uprave policije za CIN-CG. Ističu i da je osnovni uslov za kvalitetno obavljanje poslova uspostavljanje modernih sistema i tehnologije za nadzor, te adekvatan broj angažovanih policijskih službenika.

,,Nedostajući broj službenika kompenzuje se kroz upotrebu i razvoj savremenih sistema i nabavku opreme, kroz projekte sa međunarodnim partnerima, razmjenu informacija i jačanje kapaciteta za samostalno vođenje istraga”, piše u odgovorima Uprave policije.

To je primijetila i Evropska komisija (EK) koja u Izvještaju za Crnu Goru za 2024. prepoznaje da se oprema za upravljanje granicama postepeno unapređuje, ali da se visoko oslanja na podršku Evropske unije (EU) i drugih donatora.

Nezvanični sagovornik iz Uprave carine kaže da zbog nedostatka osnovne opreme, čak i na zvaničnim graničnim prelazima, službenici često moraju da nose svoje papire za fotokopiranje dokumentata koji su neophodni za rad, jer graničnoj policiji ni to nije uvijek obezbijeđeno.

Na povratku novinarka je bez problema opet prešla granicu. Novembarsko sunce se već umaralo i spremalo za zalazak. Bližila se duga kasnojesenja noć, na prelazu na kom nema osvjetljenja. Kakva blagodet za švercere. Na kraju, kada je stigla u Crnu Goru, pojela je čokoladu iz Albanije, ali je mogla bilo šta da unese i po onom vedrom danu, u korpi svog bicikla. Kontrole nije bilo ni sa jedne strane.

Predlog zakona za uspostavljanje kancelarije FRONTEX-a

Vlada Crne Gore je, u junu ove godine, usvojila predlog Zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Evropske unije o operativnim aktivnostima koje sprovodi Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu (FRONTEX) u Crnoj Gori.

Novina u sporazumu je da Evropska agencija može da djeluje i na granicama Crne Gore sa zemaljama koje nisu članice EU kao i na ostalim djelovima teritorije Crne Gore. Zakonom se omogućava uspostavljanje kancelarije te agencije na teritoriji Crne Gore radi bolje koordinacije operativnih aktivnosti, kao i radi efikasnijeg upravljanja ljudskim i tehničkim resursima FRONTEX-a.

,,FRONTEX ima tim od 64 službenika i specijalizovano osoblje u Crnoj Gori. Opremljen je najnovijim alatima i resursima za podršku nacionalnim vlastima u upravljanju granicama”, saopštila je Katarzyna Volkmann iz kancelarije FRONTEX-a za CIN-CG.

FRONTEX je, pored Crne Gore, aktivno prisutan u još tri zemlje Zapadnog Balkana na osnovu bilateralnih sporazuma: Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

Ilegalne migracije i krjumčarenje ljudi

Prema posljednjim podacima misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u prvih devet mjeseci 2024. u Crnoj Gori su registrovana 2.323 ilegalna ulaska migranata.  

Kada su u pitanju ilegalni putevi iz Uprave policije su saopštili za CIN-CG da je zbog nezakonitog prelaska državne granice prekršajno odgovaralo tokom 2020. godine 229 lica, a godinu kasnije njih 239. U 2022. godini znatno je povećan broj, čak 511 migranata procesuirano je zbog nezakonitog prelaska granice. Trend rasta se nastavlja, pa je tokom 2023. odgovaralo 616 lica, a tokom ove godine, do sada, njih 873.

Najviše je migranata iz Avganistana koji pokušaju da prođu crnogorsku granicu ilegalno, a potom slijede oni iz Irana, Pakistana, Maroka, Iraka, Sirije i Palestine.

Tokom 2024. godine službenici granične policije, podnijeli su 137 krivičnih prijava (117 samostalno i 20 u saradnji sa drugim organizacionim jedinicama Uprave polciije) protiv 159 lica.

U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, odrađenog od strane MUP-a, prepoznaje se da će ugovor sa FRONTEX-om imati pozitivne implikacije na vođenje pregovora u oblasti vladavine prave, odnosno Poglavlja 24, posebno u dijelu migracija i granične bezbjednosti i da će crnogorski granični policijiski službenici dobiti odgovarajuću ekspertsku podršku, obuke, te tehničku pomoć.

„Glavni indikatori propisa su: smanjen broj ilegalnih prelaza u Crnoj Gori, povećan broj razmijenjenih informacija sa EU u oblasti vanjskih granica i povećan broj riješenih slučajeva ilegalnih prelazaka u odnosu na prethodni period“, piše u tom izvještaju MUP-a.

Iako su tadašnje Ministarstvo prosvjete i uprava škole bili obaviješteni o incidentu koji se desio u proljeće 2023. u školi nedaleko od Tuzi, odgovorni nijesu adekvatno reagovali, uprkos tvrdnjama da je nastavnik više puta imao nedolične ispade

Đurđa RADULOVIĆ

Školske 2022/2023. godine nastavnici škole u okolini Tuzi prijavili su slučaj seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda od strane njenog nastavnika. Iako su prema našim izvorima i uprava škole i tadašnje Ministarstvo prosvjete (MP) bili obaviješteni o ovom slučaju, ponašanje nastavnika nije detaljno ispitivano i on i dalje radi u prosvjeti. Tek ovih dana, nakon što je u javnosti eksplodirala tema seksualnog uznemiravanja u školama, i ovaj je predmet, uz još nekoliko, predat Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), tvrde naši izvori.

Prema dopisu iz 2023, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, nastavnik K. (ime poznato redakciji) je počekom drugog polugodišta prošle godine neprilično dodirivao po tijelu djevojčicu od svega oko 12 godina. I prije toga, prema prijavi koju je CIN-CG dostavila NVO Prima, K. je navodo na časovima seksualno uzemiravao ovu, ali i druge učenice.

Nakon što su se roditelji pobunili poslije incidenta u dvorištu, K. je tek naredne školske godine prestao da radi u toj školi. Ipak, nastavio je posao u drugoj osnovnoj školi, takođe u okolini Tuzi, u kojoj je prema više izvora CIN-CG direktor njegov otac.

U dopisu koji je potpisala grupa nastavnika u aprilu 2023. i upoznala sa tim Ministarstvo, navodi se da se učenica požalila da je K. seksualno uznemiravao nakon što je jako udarila lopta u školskom dvorištu. K. je, kaže se u dopisu, prvo zagrlio, a potom nastavio kontakt dodirujući njene grudi. Iz dopisa proizilazi da je članovima nastavnog osoblja bilo poznato i ranije problematično ponašanje ovog nastavnika, njegove lascivne opaske na časovima i druge neprimjerene radnje.

O prijavi grupe nastavnika iz aprila 2023, prema izvorima CIN-CG, obaviještena je bila tadašnja direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje u MP Aleksandra Kuč. Upitana o ovom slučaju, Kuč je za CIN-CG prvo kazala da se ne sjeća pomenute situacije "jer je ta godina bila jako turbulentna", te da se prijava grupe nastavnika ne nalazi u arhivi Ministarstva. Kasnije se, međutim, javila CIN-CG, pošto je kako kaže pogledala evidenciju u svom rokovniku i vidjela da je 21. aprila 2023. imala sastanak na kome je obaviještena o slučaju.

"Kabinet sam upoznala sa pojedinostima, kako bismo preduzeli dalje korake, a povratne informacije nijesam dobila", navela je Kuč za CIN-CG. Do zaključka ovog teksta CIN-CG nije uspio da provjeri ove navode u kabinetu bivšeg ministra Miomira Vojinovića.

Bivši direktor navodno ne zna za slučaj, napredovao u karijeri

Kuč je istakla, u odgovoru za CIN-CG i da je pozvala tadašnjeg direktora škole Leona Đuravčaja, koji joj je navodno rekao: "Da nikakvih prijava od strane učenika, roditelja ili nastavnika nije bilo".

CIN-CG je imao uvid i dopis nastavnog osoblja Đuravčaju, slične sadržine kao što je bila prijava Ministarstvu. Đuravčaj, koji je sada zaposlen u Zavodu za školstvo Crne Gore (ZŠCG), negira i za CIN-CG da bilo šta zna o ovom događaju. U telefonskom razgovoru na pitanje CIN-CG šta je preduzeo da zaštiti učenicu, ali i druge đake, naveo je da nije upoznat da je u toj školi došlo i do jednog incidenta seksualnog uznemiravanja. Negirao je da mu je bilo ko dostavio dopis.

Međutim, i navodi iz školskog dnevnika, koji je CIN-CG dobio na uvid, jasno ukazuju da postoji i zabiljška sa roditeljskog sastanka, gdje se vidi da su roditelji upoznati sa problematičnim ponašanjem K. U zabilješci, čiju kopiju CIN-CG posjeduje, stoji i da su: "roditelji nakon sastanka ostali da sačekaju direktora i o svemu sa njim da razgovaraju".

Par mjeseci nakon ovog incidenta, u septembru 2023. Đuravčaj je unaprijeđen - prešao je sa pozicije direktora seoske škole na mjesto prosvjetnog nadzornika u ZŠCG, institucijom koja bi trebalo i između ostalog i da kontroliše nastavno osoblje i osigura da ono na najbolji način postupa sa učenicima.

Prosvjetna inspektorka Lucija Adžić, najavila je u emisiji Reflektor TV Vijesti nedavno da će ZŠCG u okviru svojih aktivnosti izvršiti detaljan nadzor događaja u Gimnaziji "Slobodan Škerović", povodom slučaja seksualnog uzemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora Radomana Čečovića, koji je objelodanjen u tekstu CIN-CG krajem novembra. Adžić je tom prilikom kazala da Zavod ima sve potrebne mehanizme da se utvrdi činjenično stanje. I slučaj profesora Čečovića je preuzelo Tužilaštvo.

Institucionalno zataškavanje seksualnog uznemiravanja djece - čest fenomen

CIN-CG je tokom višemjesečnog istraživanja ove teme kontaktirao brojne izvore među prosvjetnim radnicima, psiholozima i drugim stručnjacima koji rade sa djecom i mladima. Više njih je navelo da zna za slučajeve seksualnog uznemiravanja učenika/ca od strane osoblja, kao i sumnje u teže oblike seksualnog zlostavljanja. Međutim, gotovo svi oni ističu da se u dosadašnjoj praksi u Crnoj Gori obično dešavalo da uprave škola i nadležni organi ne reaguju adekvatno na ovu vrstu nasilja koja ostavlja velike, a nekad i doživote posljedice na žrtve.

Ćutanje odgovornih nije karakteristično samo za Crnu Goru. Poznati slučajevi u regionu, ali i šire, potvrđuju da uprave institucija uglavnom čine sve da zaštite sebe, pa i predatore, stavljajući nasilje pod tepih. To je pokazao i primjer u Srbiji objelodanjen prije tri godine, kada je časopis Vreme pokrenuo priču o seksualnom zlostavljanju najmanje 20 učenica od strane jednog od osnivača elitne Naučno-istraživačke stanice Petnica, namijenjene darovitim učenicima prirodnih nauka. Kao i podgorička gimnazijalka Sara, i učenice stanice Petnica, su se osjetile iznevjereno, ne samo zbog čina zlostavljanja, već zbog dugogodišnjeg ćutanja uprave, uprkos njihovim prijavama.

U tekstu u Vremenu navode se i nalazi britanskog Centra za ekspertizu o seksualnom zlostavljanju djece da: "institucija ili njeni rukovodioci najprije imaju poriv da zaštite sebe kada se pojavi slučaj seksualnog nasilja. Time, čak i nehotice, štite i počinioca, dok djeca ostaju sa osjećajem iznevjerenosti, samooptuživanja, gubitkom povjerenja u odrasle".

Osjećaj iznevjerenosti i ostavljenosti prati i strah od stigme i žigosanja, posebno u malim zatvorenim sredinama, zbog čega žrtve rijetko prijave nasilje. A i kad se odvaže i progovore, kao u ovom slučaju, ćutanje odgovornih štiti predatore, ostavljajući žrtve na milost i nemilost nasilnika.

Moć na strani predatora

Za slučajeve zataškavanja seksualnog uznemiravanja i nasilja u školama odgovorni su oni koji bi trebalo da procesuiraju ova krivična djela, kaže za CIN-CG Aida Perović, psihološkinja i koordinatorka Savjetovališta za mlade, koje radi u sklopu NVO Prima. "Zataškavanje podrazumijeva sve vrste nedostatka djelovanja - neprijavljivanje počinioca, namjerno skrivanje informacija, ignorisanje činjenica, umanjivanje nastale štete, kao i ometanje istrage", objašnjava Perović.

Posljedice zataškavanja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja su ozbiljne. Zataškavanjem se žrtvi nanosi još veća šteta, objašnjava Perović. "Dalji život osobe koja je pretrpjela seksualno nasilje, kao i njeno mentalno i fizičko zdravlje, zavise i od toga da li je slučaj razriješen u korist žrtve, ili je došlo do skrivanja i ćutanja nadležnih", kaže Perović.

Zataškavanje predstavlja najveći stepen neodgovornosti ne samo prema žrtvi, već i prema društvu. Tako se uskraćuje zaštita od seksualnih predatora, što je naročito problematično kada oni rade sa djecom, ističe ova psihološkinja.

Žrtve koje se povjere odgovornima o onome što su preživjele, a onda budu ućutkane, često pate od osjećaja sramote, krivice, anksioznosti, tuge, depresije, a može doći i do suicidalnih misli. "Gubljenje povjerenja u institucije može spriječiti žrtvu da traži pomoć i podršku i da se bori za pravdu", kaže Perović.

"Zataškavanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u školama najbolje govori o našoj kulturi prećutkivanja nasilja, zbog koje žrtve često misle da nemaju prava da govore i da će ako progovore biti obilježene i stigmatizovae", ističe Perović.

U takvoj kulturi ćutanja predatori se osjećaju zaštićeno, što je ambijent idealan za njihovo djelovanje i nekažnjivost. Sve su to, ističe Perović, temelji društva u kojem moć ostaje u rukama onih koji čine i zataškavaju nasilje.

Vedat, a Roma boy from Gjakova, Kosovo, was born in 1994 and was just five years old when the war erupted in his homeland. He was born with a severe infection in his leg, and due to the immense pain he was experiencing, his father, Fadil Behluli, decided to take him to the hospital one day. A few hours post-surgery, as he rested in his father’s lap, he witnessed three uniformed individuals dragging his dad away and shooting him in the hospital's backyard. He recalls the moment with great clarity even now. That was the final moment he shared with his father. Unbeknownst to Fadil, sending his son, who was suffering immensely, to the hospital would lead to a heartbreaking, tragic outcome—he would never return to his wife Hatem and their other children.

“The thing that I remember during the war in Kosovo is this: I was four and a half years old, five perhaps. It’s very vivid, I remember people being tense, and I know that I was sick because of my leg, I had it swollen or something like that, so my dad took me to the hospital, my mom wanted [to come] too, but my dad decided that she shouldn’t, so my dad took me to the hospital, and they fixed my leg. And after that, after the surgery was done and stuff, he put me to his lap. And he was trying to make me feel better even though I’m in pain. And there’s two or three guys walking down the hallway of the hospital with masks on. The views are vivid when I think about it sometimes, even when I see dreams everything is vivid. I can see a full picture, but when I talk about it it’s blurry. So, yeah, they walk into the hospital, they accidentally bump into my leg, I start crying, my dad tried to calm me down, but you know he got aggravated and he wants to be the hero, he gets up and says to them “hey watch where you’re going and bla bla bla”. So, they grab my dad, take us behind the hospital, and they shoot him. And are about to shoot me as well but one of the nurses comes into my rescue, she grabs me from them and the on this way she got a scratch on her arm, she puts me into her car and drives all the way to our house and takes me home and tells my mom what happened,” says Vedat who now is 30, for Center for Investigative Journalism in Crna Gora (CIN CG).

Shortly after, five years old Vedat and his mom Hatem who was five months pregnant with her fourth child at the time, left Kosovo to come to Montenegro and seek refugee and they haven’t gone back to live in Gjakova since. When asked how his life has been in Montenegro as a person with special needs he responded as follow:

“My life in Montenegro hasn’t been that great as a child because I got bullied, mistreated and all this stuff not only from friends and kids from school but…”, Vedat stops for a moment.

“Not so comfortable to say it but not only from friends or school [did I get bullied] but also from family side, trying to turn me down and make fun of me and whatnot”, told Vedat.

Beginning teenage years, Vedat got to go to the US through an international program that facilitated him by providing help with a very delicate process, which is getting a passport, in order for him to leave Montenegro and go to the United State for a few years.

“I didn’t live my teenage years here in Montenegro, I lived in the United States, so yeah. And the reason why I went to the United States is back in 2005 my aunt in United Kingdom she found some missionaries that work anywhere in United States and other countries. There’s this missionary, his name was Bob Hitchen, bless his soul he passed away a few months ago, I just found out. He came to my country, in Montenegro in 2005, they took pictures of me, they were asking questions, they were explaining to my mom and they stayed with me about a year to get the documents, because I had no documents. I didn’t have any Kosovo documents, I didn’t have any Montenegro documents, they did help me. And then in 2006 I got my Serbian passport and then I was able to go to the United States in March of 2006”, ended by saying Vedat.

Countless stories of horror, pain, and loss are behind thousands of Roma people who came to Montenegro from Kosovo’s war. What distinguishes the sufferings of this community from others? The emphasis they (did not) get. Indeed, every year and anniversary, along with numerous conferences and diplomatic visits overseas, we acknowledge and strive for justice for the Albanian civilians slain and massacred. However, this justice does not extend to the victims from minority communities, who, despite their existence, still bear the sorrow of their loss in their hearts. People rarely, if at all, remember them, nor do they construct stone memorials for them as there are for Albanian victims. In one instance, the Serb regime threw a grenade into Mitrovica's Green Market, killing civilians. That day, the grenade claimed the lives of seven people. The victims included six Albanians and a five-year-old Roma girl. The municipality raised a memorial in which they wrote the names of the victims after the war ended, but it only consisted of six names. Guess whose name was missing? Yes, that of the Roma child. Without this picture, which was taken on the exact day of the child's death, we wouldn't have found out of the child's existence in the first place.

People in Kosovo, especially the majority community there persecute and discriminate against this community, accusing some of them of siding with the occupier, specifically the Serbian forces, during the war. In Montenegro, the same community encounters various challenges, which we will explore further in this article.

The CIN CG managed to contact Siniša Nadaždin (a picture of him on top of the article), a pastor at a local Protestant evangelical church who is one of the most renowned people who has worked, especially with the Roma community who have come to Montenegro after the war in Kosovo that took place in 1999. Nadaždin shared with us not only his experience in the past and how things progressed in the meanwhile but also how he regards the situation to be these days concerning this community in Montenegro.  

“We need to talk about the way things were at the beginning, the way things were in the middle, and the way things are now. There was a process of 20 years. When they first arrived, they were definitely not welcomed. In the first couple of years, a lot of them migrated to Italy, going on these rafts. There was a catastrophe at some point. A lot of people died. I know people who personally went across the Adriatic that way. So, after a couple of years, thousand remained in Montenegro. I would say probably half of them, were here in Podgorica, in these two refugee camps, and around the refugee camps. How were they treated? They were treated awfully”.

Nadaždin claimed that once these refugees arrived on their new lands, no one wanted to assume responsibility for their well-being. He told us that everyone was more than happy to see them leave as soon as possible, which, to quite some degree, never happened.

“There were a lot of these legal loopholes. For example, the Camp Konik II that I mentioned, at some point ended up on no man's land. It didn't belong to UNHCR. The local government didn't want to accept it as their responsibility. So, there was some electricity over there, but then people started stealing electricity. So that whole place was out of any sort of norms, out of any sort of regulations. There was a community of 300 plus people where they were just left on their own. They had a landfill right across the wall. The Konik II camp was leaning against the wall of the landfill, so they were going to the landfill. The whole families dig overnight to get scrap metals. It is a very complicated story. But after it was obvious they were not welcomed, they were not embraced. And I want to say, probably nobody has ever said it out loud, but everybody was waiting for them just to go back home or move further, and they didn't. Several thousand stayed,” told Nadaždin for CIN CG.

Obtaining residency permits

Nadaždin told us about the help that the church staff gave to the Roma people who came from Kosovo while also mentioning how difficult the process of registering and applying for permanent or temporary residency permit was for them as well as how back then they tried to facilitate in this aspect too, other than in the “essential needs” such as food, clothing and medications. He told us that other than the process being too costly, too complicated and the procedures being too bureaucratic these people could apply for the residency only if they were in the refugee database, after bringing their Kosovar or Serbian documents, which they had to go and take in both respective countries. 

This community lived in tents for almost a year

While looking towards their current situation and living conditions is important, it is as much important to remember that no other refugee from any country or any other ethnicity was put to live in the conditions that these Roma people were faced with upon arrival.

Nadaždin recalls his memories by noting “They lived in tents for almost a year. Nobody else. No other refugees were placed in, living conditions where they had no toilet facilities. They had to share all these toilets. They had to share water taps”.

He also remembers how for the conditions of the area in which they were put no one wanted to take responsibility, that at that point that land belonged to nobody, it was a nobody’s land. And Kosovo didn’t bother much and continues to be reluctant and avoidant about its once citizens, and the government of Montenegro including the local governance didn’t bother much, those Romani at that point were treated as nobody’s people.

The housing provided:

In 2019, two housing units were provided for the Roma and Egyptian population funded by the Regional Housing Program, but the apartment’s state seems not to be a success story. For this Nadaždin blames the lack of the law enforcement by institutional bodies of the state.

“But now, after obtaining their permanent residency, things have changed. Since 2015, 2016, 2017, they gave them these new apartments. There's almost like 250 apartments over there in that complex. I'm not sure how many people, at least 1,500 people live there. And they got these apartments cheap, almost for free. They were supposed to pay some tiny bit of rent, well, sort of a rent to the government, they don't do that. They don't pay a lot of other things, so the condition of these apartments is deteriorating”, described Nadaždin.

When asked what the government should do, the pastor said that there isn’t much affirmative action that the government can do. Instead, he said that the law enforcement can be an effective solution upon those who case the deteriorating state of these buildings and the damage of the lives of the other members of the community who are responsible citizens.

The inner dynamics

While commonly it is not stated, dynamics between the Roma community member who came from Kosovo during and after the war and those who were already here did arouse. Most of which, according to members of both parts, because that the latter felt that all the funds as well as the attention went to the first, making the domicile Roma citizens feel neglected and overshadowed.

The language barrier

When asked whether the situation is better with the Roma community in Kosovo or that in Montenegro, the pastor said that due to the language barrier being one of the factors, he sees the case of Kosovo as more promising compared to the situation or the Roma from Kosovo in Montenegro.

Here, there's always a language barrier. For some of them, Serbian is, like, their third language. For some of them, it's their second. So, some speak better, some speak worse. There's always going to be a wall between them and the rest of the population. So, because they came from where they came from, they also tend to self-isolate. When I think of Romani in Kosovo, there's probably less of that, that at some point, the chances for real integration are going to be greater. Here, it's going to be harder”, Siniša said while expressing his opinion.

People on these apartments not paying their fees

Vllaznim Batusha, an Egyptian who migrated from Kosovo after the war and currently resides in these apartments, expressed how challenging it is for these individuals to meet their financial obligations and support their families. He attributed this difficulty to the low employment rate, which results in a single member supporting a whole family, and the relatively low wages these individuals receive. However, he also asserts that maintaining one's space is a matter of personal responsibility. According to him, some families maintain their apartments in a responsible manner, while others cause significant harm to their neighbors by damaging mutual facilities.

CIN CG was there and witnessed very poor maintenance of these buildings.

Nadaždin describes the situation thoroughly while restating that law enforcement and order would’ve prevented this from being the case.

“You know, you see how people get wire from the wall, and then they plug in somehow to get their electricity. I mean, let's go down to the basement and see what happens there. There are frequent wildfires over there. So, when I say law enforcement, that's what I mean. There have to be some law and some order. Were they have to feel it. But now it's just survival. Now it's just getting electricity. To get electricity for their Internet. So, what I'm saying, people choose to pay for their Internet. They will not pay for their water”, said Siniša.

Although many things have progressed since the first days that the Roma community from Kosovo that came after the war was first placed in Montenegro cities, and their story, rather than a black-and-white one, is grey, by no means should it be seen as a success story. And the outside looks of their living areas now—once one digs deeper—are seemingly deceiving of what actually is the case. To this day, this part of the Roma community that lives in Podgorica, especially, is not integrated but rather lives in a ghetto, separated from the rest of the society. And when describing it as a ghetto, one could go further and put the adjective “modern” next to the noun. “Modern” because it looks nice from the outside, “modern” because it doesn’t look even close to the tents in which this community was first placed. And, yet, their living standards, on average, because even there one family differs from the other, are far from being compared to that of an average native Montenegrin family.

Why does this remain the case, and is the government supposed to do anything about it? According to Siniša, it is part of human’s nature to try and find the easiest, cheapest way out; however, it is the government that should not allow people to continue to live in these conditions.

“So, there are these situations where there's also poor management, poor culture of using things. You can't improvise forever. It works for a period of time, but then, people try to hook up this wire with this wire and that wire with that other wire. I've seen some houses over there where they try to save money on everything. So, they get windows from the garbage or they find pieces of wire that they connect together, and those pieces of wire that are poorly connected there, they're inside of the walls. First of all, people shouldn't be allowed to live like that. There has to be government incentive, but also there has to be government regulation. You can't just let people do whatever they want. And people will always try to find easy way out. In this case, cheaper way out”.

The political representation

Shortly put: there isn’t one. The Roma community does not currently hold seats in the Montenegrin parliament. For years now, a quota has guaranteed political representation for most other non-majority communities but not to the Roma and Egyptian communities. 

Writes: Hanmie Lohaj

"This article has been produced with the financial assistance of the European Union. The contents of this document are the sole responsibility of CIN CG and can under no circumstances be regarded as reflecting the position of the European Union."

Od promjene vlasti 2020, sjeverni susjed postao je vodeći po prilivu stranih direktnih investicija, broju kompanija registrovanih ovdje, a u vrhu je i po prihodima od turizma i po doznakama

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Srbija je u posljednje tri godine, po podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), na prvom mjestu po prilivu stranih direktnih investicija (SDI) u Crnoj Gori.

U prvih devet mjeseci 2024. iz te zemlje investirano je 92 miliona eura. Prošle, 2023, Srbija je ovdje bila vodeći investitor sa 125 miliona, a i 2022. sa 137 miliona ulaganja. Te, 2022. godine, srpske investicije su naglo skočile - za gotovo pet puta u odnosu na 2020, kada su iznosile svega oko 27 miliona. Do 2020. Rusija bila vodeća po prilivu SDI u Crnoj Gori. 

Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da je sve veće ulaganje iz Srbije posljedica tradicionalnih istorijskih veza, ali i činjenice da je u Srbiji sve više internacionalnih investitora koji iz te zemlje ulažu i u region. 

Među nekim ekspertima postoji određeni nivo bojazni da bi dominacija ulaganja iz Srbije mogla da bude i neka vrsta strategije zvaničnog Beograda i političkih aspiracija da se Crna Gora učini ekonomski zavisnosnom od većeg susjeda. Međutim, stručnjaci ističu da nije problem što toliki novac dolazi iz Srbije, već što Crna Gora nema osmišljenu strategiju ekonomskog razvoja, diverzifikovanu privredu, što nije krenula sa strukturnim reformama, smanjila korupciju i time privukla različite investitore.  

,,Ekonomski odnosi između Srbije i Crne Gore su istorijski snažni. Dominacija Srbije kao jednog od glavnih izvora SDI, od kojih više od polovine 51,4 miliona, odlazi na sektor nekretnina, ukazuje na važnost ove zemlje za crnogorsku ekonomiju“, kaže za CIN-CG Miloš Vuković, ekonomski analitičar. 

Međutim, tvrdi Vuković, trendovi opravdano otvaraju i pitanja o zavisnosti i dugoročnoj održivosti. ,,Možemo govoriti o određenom nivou ekonomske zavisnosti Crne Gore od Srbije. Kapital iz Srbije dominira u nekretninama, gdje dolazi do rasta cijena, što otežava dostupnost stambenog prostora lokalnom stanovništvu. Takođe, veliki broj kompanija iz Srbije u Crnoj Gori plasira svoje proizvode, tu su i doznake i dominacija turista iz te zemlje, što ukazuju da crnogorska ekonomija u značajnoj mjeri zavisi od srpskog tržišta“, kaže Vuković i dodaje da sve to stvara ranjivost Crne Gore na ekonomske i političke promjene u Srbiji. 

Na listi CBCG o direktnim stranim investicijama za 2024, nakon Srbije  slijedi Rusija (80 miliona), zatim Turska (75,8 miliona), Njemačka (57 miliona), Švajcarska (41 miliona). U prvih deset su i Sjedinjene Američke Države (SAD), Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Kipar, Velika Britanija i Hrvatska.

Četvrtina inostranog ulaganja u kompanije došla iz Srbije 

Najviše novca iz Srbije ove godine uloženo je u nekretnine 51,4 miliona, dok su investicije u kompanije i banke iznosile 25,3 miliona. 

Do septembra ove godine u domaća preduzeća je uloženo iz inostranstva oko 100 miliona, od čega su ulaganja iz Srbije najveća i čine četvrtinu. I ulaganje ruskih investitora u domaće kompanije je značajno, sa preko 19 miliona. Tako da gotovo polovina ovih ulaganja odlazi dolazi od srpskog i ruskog kapitala. Ulaganja drugih zemalja u naše kompanije znatno su manja. 

Prema podacima Monstata, od 851 filijale stranih preduzeća koja posluju u Crnoj Gori, najviše je u vlasništvu državljana Srbije - 179, što je 21 odsto od ukupnog broja. Kompanije iz Srbije su lani ovdje ostvarile i najveći promet gledano po zemljama, oko 718 miliona eura. To je 28 odsto ukupnog prometa stranih filijala na crnogorskom tržištu, koji je 2023. iznosio oko dvije i po milijarde. 

Te kompanije zapošljavaju i veliki broj radnika. Srpske filijale u Crnoj Gori su najvećim brojem zaposlenih su Idea sa 1.733 radnika, Aroma koja ima njih 1.224 i Mtel - 483 zaposlena. 

Po broju stranih filijala u Crnoj Gori, za Srbijom slijede: Turska sa 83, Bosna i Hercegovina (BiH) 33, Slovenija i Velika Britanija sa po 32 filijale. Najveće promete nakon Srbije ostvarila su preduzeća iz Švajcarske – 297,4 miliona (11,6 odsto), Slovenije – 261,3 miliona, UAR – 146,6 (5,7 odsto) i  Kipra – 144, 9 miliona (5,6 odsto). 

Srbija je bila dominantna po učešću stranih filijala i prometa i prije  promjena 2020. Prema podacima Monstata 2019. najveći broj stranih filijala dolazio je iz Srbije - 134 od ukupno 464 filijale, što je bilo gotovo 30 odsto od ukupnog broja, a srpske filijale su i tada ostvarivale najveći promet od filijala gledano po stranim zemljama. Međutim, primjetno je i da je broj stranih filijala u Crnoj Gori nakon 2020. znatno porastao.

Srbija je treća po redu kada je u pitanju broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, sa 2.140 poslovna subjekta, što je 11,6 odsto od ukupnog broja. Najveći broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, prema zemlji porijekla, je iz Turske  (27 odsto), te Rusije (oko 23 odsto)

,,Činjenica da su investicije koje potiču iz Srbije najzastupljenije u Crnoj Gori, može se objasniti tradicionalnim vezama između Crne Gore i Srbije, te kultorološkim sličnostima koje opredeljuju investitore iz Srbije da ulažu u Crnu Goru“, objašnjava za CIN-CG ekonomski analitičar Zarija Pejović. 

U crnogorskoj javnosti bilo je riječi o ulaganja Srbije u državne kompanije poput Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) ili Luke Bar, ali za sada do toga nije došlo. Iz Srbije se još ne ulaže ni u ključne infrastrukturne projkte, što bi moglo dovesti da se znatnije, preko ekonomskog učešća, utiće i na političke prilike. 

,,O političkom uticaju kroz investicije možemo govoriti u slučaju ulaganja u javnu infrastrukturu od strateškog značaja kao što su energetski potencijali, no takvih vrsta investicija, odnosno prodaje javne-imovine ulagačima iz Srbije prema mojim informacijama za sada nema“, objašnjava Pejović. 

Srbija prva i po odlivima, ali i turistima i doznakama 

,,Srbija je istovremeno i prva po odlivima iz Crne Gore, što potvrđuje da u ovom međuodnosu ni jedna ekonomija nije na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja“, ističe za CIN-CG ekonomistkinja Mila Kasalica. Iz godine u godinu, do trećine ukupnih priliva iz Srbije ostaje u Crnoj Gori, objašnjava ona.  

Srbija je najveći spoljnotrgovinski partner Crne Gore u uvozu i izvozu, podaci su Monstata prema kojima je iz Srbije uvezeno robe u iznosu od 396 miliona eura, a izvezeno 98,8 miliona od januara do jula 2024. Međutim, izvoz iz Crne Gore opada iz godinu u godinu, što predstavlja pad konkurentnosti Crne Gore i na ovom polju, upozorili iz Fidelity Consultinga ranije ove godine. 

Kako objašnjava Kasalica, podaci potvrđuju da u ovom međuodnosu ni naša ni srpska ekonomija nijesu na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja. ,,To dokumentuje dosta dobrog o crnogorskoj ekonomiji: ne treba zanemariti upornu atraktivnost i značajne potencijale dok privrednici sarađuju, jer crnogorska ekonomija je uvozno zavisna i izvozno uslužno orjentisana“, kaže Kasalica. 

Naš turizam prilično zavisi od dolaska posjetilaca iz Srbije, ali i od doznaka iz te zemlje. Tokom protekle godine najviše noćenja ostvarili su turisti iz Rusije (23,6 odsto), a odmah potom i Srbije (21,5 odsto), zatim Bosne i Hercegovine (BiH), njih (8,5 odsto). Posjeta njemačkih turista tokom prošle godine bio je u blagom padu u odnosu na 2022. godinu - svega 4,9 odsto.

Prema podacima Fidelity Consultinga  2021. je u Crnoj Gori priliv po osnovu doznaka fizičkih lica iznosio 794 miliona dolara. Najviše novca je stiglo iz Srbije (390 miliona dolara ili 54 odsto ukupnih doznaka), zatim Njemačke (153 miliona dolara ili 21 odsto) i Sjeverne Makedonije (50 miliona dolara ili sedam odsto. 

Iz CBCG su kazali za CIN-CG da ne vode evidenciju o prilivu doznaka po zemljama, već samo ukupni iznos. Crna Gora prema podacima Svjetske banke je jedna od država koje imaju najveći udio ličnih doznaka iz inostranstva u bruto domaćem proizvodu (BDP) od čak 10, 9 odsto za 2023. godinu.  Od zemalja regiona, samo Kosovo ima veće učešće ličnih doznaka u BDP-u, 17, 6 odsto. Učešće doznaka u BDP-u Srbije je 7,7. 

Nekretinine ne doprinose razvoju   

Struktura stranih direktnih investicija (SDI) ukazuje na opadanje ulaganja u produktivne sektore. Ubjedljivo najveća strana ulaganja u Crnoj Gori otpadaju na kupovinu nekretnina od strane državljanina drugih zemalja. I Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD ) je 2021. u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) istakla da iako je SDI u Crnoj Gori po glavi stanovnika veliki, najviše otpada na nekretnine. 

I ove godine je do septembra oko polovina ukupnih SDI otišlo je na kupovinu nekretnina, dok je 2023. od uloženih 862,3 miliona čak više od pola - 463,3 miliona otpalo na nekretnine. Lani su opet najviše novca u nekretnine 78,3 miliona uložili kupci iz Srbije. Potom slijede investitori iz Rusije sa 55,9 miliona ove vrste ulaganja, iz Turske od ukupno 85,3 miliona, 51 milion je otišao za nekretnine. Od njemačkih 72,8 miliona preko dvije trećine, preko 51 milion, je otišlo u nekretine. Od ukrajinskih ulaganja koja su počela da rastu nakon invazije na tu zemlju, najveći dio novca, preko 15 miliona, je otišao u nekretnine. 

,,Investicije koje su prisutne u Crnoj Gori su se po pravilu realizovale u sektor nekretnina. Nije sve otišlo u stanove, došlo je i do izgradnje novih hotela što je pozitivno za razvoj turizma. No, opet, ove investicije su se ostvarile  tamo gdje postoji 'prirodna renta', kao što je atraktivna morska obala. Kako su prirodni resursi kao što je zemljište neobnovljivi, postavlja se pitanje njihove održivosti“, kaže Pejović. 

Po neto efektu najviše investicija sa Zapada 

Kasalica ističe da je prema neto efektu, odnosno razlici između odliva i prliva, najviše investicija iz zapadnih i razvijenih zemalja, Evropske unije (EU), Kanade, Australije, SAD. 

U Strategiji EBRD za Crnu Goru napominje se konitnuirana saradnja sa EU, uključujući niz Instrumenata za pristupnu pomoć (IPA),  te da kao ključna važnost ostaje doprinos donatora kroz mehanizme kao što je Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). 

Crna Gora ostaje privlačna, kako za EBRD, tako i za Evropski investicionu banku (EIB) i Svjetsku banku. Za našu zemlju je imao otvorena vrata i Abud Dabi fond, kao i tekući OPEC fond, podsjeća Kasalica i naglašava da su ta iskustva trebalo da nauče lidere državne administracije transparentnosti i kako se privaliče kredibilni investitori kroz ,,političke, institucionalne i strukturne reforme u Crnoj Gori'.

Bez strateških promjena nema privlačenja zdravih investicija 

Sagovornici CIN-CG se slažu da bi Crna Gora trebalo da diverzifikuje strane investicije i da jače ulaganje u privredu. Korupcija i netransparentnost vlasti ostaju velike prepreke. Bez strateških promjena, zemlja ostaje nedovoljno atraktivna za zapadni kapital, čime propušta priliku za dugoročni razvoj i ekonomsku stabilnost, navodi Vuković. 

,,Zapadne kompanije traže stabilnost, inovativne sektore i predvidivo poslovno okruženje, ali Crna Gora se pretežno oslanja na turizam i nekretnine, što nije u skladu s njihovim interesima.
Konkurentnost regionalnih investitora, poput onih iz Srbije, otežava zapadni priliv kapitala, a slaba promocija Crne Gore kao destinacije dodatno pogoršava situaciju“, objašnjava Vuković. 

Upozorava i na neefikasan pravni sistem, koji uz korupciju i birokratske prepreke stvaraju nepovjerenje kod investitora - ,,dok mala veličina tržišta i politička nestabilnost dodatno smanjuju privlačnost zemlje“, objašnjava Vuković.

Da bi privukla zapadne investicije, Crna Gora mora reformisati pravni sistem, smanjiti administrativne barijere i fokusirati se na razvoj inovativnih sektora poput IT-a i obnovljivih izvora energije, objašnjava Vuković. ,,Ključ za to leži u boljoj regulaciji tržišta, jačanju pravne sigurnosti i strateškom usmjeravanju investicija ka sektorima koji doprinose dugoročnom ekonomskom razvoju“, kaže Vuković. 

EBRD u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) naglašava da Crnoj Gori fali i diverzifikacija ekonomije ,,čime bi se napravio otklon od isključivo sezonskog turizma koji se oslanja na 'sunce, pijesak i more''. Ističe se i da je neophodna refoma neefikasnih preduzeća u državnom vlasništvu,  principi zelene ekonomije, dalji rad na integraciji regionalne transportne i energetske mreže, te digitalizacija sa ciljem podsticanja veće povezanosti i otvaranja novih radnih mjesta. Međutim, ni jedna od vlada nakon promjena 2020, nije se ozbiljno uhvatila u koštac sa ovim izazovima, niti je vodila računa o sugestijama stranih strateških partnera kao što je EU, Svjetska banka ili EBRD,  kada su u pitanju strukturne reforme u ekonomskoj sferi.

Crnoj Gori nedostaju investicije u sektor proizvodnje, kaže u razgovoru za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar. ,,Posebno bi takve investicije bile od značaja na sjeveru  Crne Gore, gdje se nalaze i šumski i mineralni resursi. Nažalost država nije dovoljno radila na privlačenju ovih investicija“, objašnjava Pejović. 

Naglašava i da politike koje su vodile deindustrijalizaciji Crne Gore na žalost rezultiraju i odsustvom kvalifikovane radne snage, koje bi investicije u sektor proizvidnje mogle da angažuju.

Ono što je trenutno neodrživo je lična potrošnja kao generator razvoja, navodi Kasalica: ,,Takav cilj je kratkoročan a nacionalna ekonomija se mora razvojno promišljati za narednih pedeset godina“.  

Problem je i netransparentnost vlasti 

Dok je kvalitetnije prisustvo zapadnih investitora poželjno i pradstavlja nesporni razvojni cilj, tvrdi Kasalica, moraju se stvari posmatrati i kroz prizmu crnogorskih negativnih iskustava sa stranim investicijama iz razvijenih zemalja. Navodi primjere njemačkih investicija u postrojenja za prečišćavanje voda u Budvi, ili afere u Regionalnom vodovodu oko ulaganja austrijske kompanije, te nerazriješene afere niza crnogorskih institucija i inostranih investitora. ,,Držati se ideala da je zapadni investitor bolji od bilo kojeg drugog investitora nije standard bilo gdje u svijetu, i to već više decenija“, objašnjava Kasalica. 

,,Crnogorski političari ni prije ni poslije 30. avgusta ne riješevaju osnovno pitanje održivosti crnogorske ekonomije - a to je samosvjesno i odgovorno udaljivanje od netransparentnosti“, kaže Kasalica. Zato crnogorska ekonomija plaća skupu cijenu loše reputacije, kao i cijenu nepovjerenja  sopstvenog stanovništva, objašnjava ona. 

Ines Mrdović, iz Akcije za socijalnu pravdu za CIN-CG kaže da  transparentnost SDI nikada nije bila na nivou. ,,Dovoljno je pomenuti da mi još nemamo bazu stranih investitora u Crnoj Gori“, kazala je Mrdović i dodala da SDI u prethodnih dvije decenije nijesu dovoljno doprinijele ekonomskom razvoju naše zemlje, što pokazuje loš standard i siromaštvo u Crnoj Gori.

Srbi zainteresovani za crnogorsko državljanstvo

Od građana Srbije i Rusije, koje imaju najveći SDI u Crnoj Gori, stiže i najviše zahtjeva za državljanstvo. 

Prema posljednjim podacima MUP-a najviše su za tokom posljednje dvije godine za državljanstvo naše zemlje bili zainteresovani građani Srbije. Oni su od  januara 2023. do 31. oktobra 2024. godine podnijeli 1.197 zahtjeva. Slijede državljani Rusije sa 928 zahtjeva. Potom je najviše zahtjeva iz Bosne i Hercegovine - 542, Albanije - 160, Kosova - 124. Zanimljivo je i da je 94 građana Sjedinjenjenih Američkih Država zatražilo crnogorski pasoš. 

Iz Rusije je bilo najviše zahtjeva i najviše dobijenih državljanstava putem Programa ekonomskog državljanstva. Od 2019. do 2024. preko polovina onih koji su dobili državljanstvo bila je porijeklom iz Rusije, tj. njih 1.055 od ukupno 2074, podaci su Centra za građansko obrazovanje (CGO). 

Srbija uspješna u privlačenju evropskih SDI  

Od 2007. do početka 2024. godine Srbija je privukla više od 46 milijardi eura direktnih stranih investicija, podaci su Narodne banke Srbije. Tokom ove godine do oktobra uspjela da je da privuče 3,2 milijarde.

Za razliku od Crne Gore u Srbiji su nekoliko prvih investitora sa Zapada, vodeća je Njemačka iz koje je došlo 13,5 odsto  ukupnog priliva, zatim Italija sa 11, 7 dsto od ukupnih SDI,  teće mjesto dijele SAD i Rusija sa po 10, 9 odsto priliva. Kina koja je posljednjih godina stalni partner Srbije, preko ulaganja u javne kapitalne radove nalazi se na četvrtom mjestu sa 10, 5 odsto udjela u SDI. Iza Kine je Francuska sa 8,5 odsto udjela u SDI. 

Među stranim kompanijama koje posluju u Srbiji su Boš, Mišlen, Simens, ZF, Panasonik, NCR, Gasprom, Ziđin, Majkrosoft, Gorenje, Magna, Leoni, Fijat-Krajsler, Šnajder elektrik i mnoge druge.

EBRD u Strategiji za Srbiju (2023- 2028) ocjenjuje da u snažni prilivi u SDI-ju u Srbiji podstiću veći izvoz i ekonomsku kompleksonst, te da se u Srbiji, za razliku od Crne Gore, rast BDP-a bazira na izvozu koji se povećao i zahvaljujući konstantno visokim prilivima SDI u proizvodnom sektoru u toj zemlji.