Istraživanje CIN-CG pokazuje da država nema jedinstven sistem upravljanja arbitražama - ne postoji centralni registar sporova, strategija za te sporove, niti institucija koja objedinjeno vodi evidenciju, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje različita resorna ministarstva da prate postupke

Marija Mirjačić

PremijerMilojko Spajić neće biti krivično gonjen zbog postupka izbora advokatske kancelarije "Four Knights LLC" iz Švajcarske za zastupanje Crne Gore u arbitraži koju su protiv države pokrenuli Atlas grupa i njen predsjednik Duško Knežević. To jeodluka Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), iako je Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) utvrdila postojanje ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije u vezi izbora ove advokatske kancelarije.

Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su to zvanično potvrdili iz ASK-a, koja je po službenoj dužnosti u novembru 2021. godine protiv Spajića, tada ministra finansija, pokrenula ovaj ispitni postupak.

Advokatska kancelarija je izabrana na međunarodnom javnom pozivu Ministarstva finansija.  U ASK-u su u februaru 2022 donijeli mišljenje kojim je utvrđeno ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na korupciju. Agencija je tada Ministarstvu finansija preporučila da pravne zastupnike bira putem javnih poziva sa jasno definisanim i mjerljivim kriterijumima.

Ministarstvo finansija se izjasnilo i informisalo Agenciju o mjerama koje planira kako bi se obezbijedio objektivan, konkurentan i transparentan izbor zastupnika putem javnog poziva. Konstatovali su i da su u prethodnom periodu advokatske kancelarije birane direktno, bez javnog poziva.

Agencija je nakon toga dostavila SDT kompletan spis predmeta radi ocjene da li postoje elementi krivičnog djela.

"SDT je u februaru 2025. godine obavijestilo Agenciju da je, nakon sprovedenih provjera, zaključeno da u konkretnom slučaju nijesu utvrđeni osnovi za preduzimanje krivičnog gonjenja. Agencija je time okončala svoj postupak u okviru nadležnosti, uz poštovanje institucionalne saradnje i razmjenu informacija sa nadležnim organima u cilju jačanja ukupnog integriteta sistema", kazali su iz ASK-a.

To je, praktično sve što se danas zvanično može saznati o ovom arbitražnom sporu pokrenutom nakon odluke Centralne banke (CBCG) da uvede stečaj u dvije Kneževićeve banke - Atlas i IBM, kao i zbog navodnog miješanja Vlade u projekat "Meljine" koji je trebala da sprovede Atlas grupa..

Ministarstvo finansija nije odgovorilo na pitanja CIN-CG o toku ove arbitraže pokrenute krajem 2020.godine uz obrazloženje da je "postupak označen kao interni" i da Vlada "neće davati izjave" dok se ne završi.

Izvor CIN-CG upućen u ovaj slučaj kazao je da tužilac nije imao novac da plati troškove sudskog postuka ljetos i dat mu je rok do kraja 2025. da to uradi.

"Riječ je o sumu od oko 300.000 eura. Ako ih ne plati spor se prekida. Bio je pokušaj da se nagode, ali to niko nije prihvatio", kazao je izvor CIN-CG.

Iz pravnog tima Atlas grupe, uz obrazloženje da je postupak tajan, nijesu željeli da potvrde da li su naše nezvanične informacije tačne i dokle se stiglo sa arbitražom.

Knežević je ponudio poravnanje Vladama bivših premijara Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića i Spajića, ali odgovora iz izvršne vlasti nije bilo.

U javnosti je problematizovan isključivo izbor advokatske kancelarije "Four Knights LLC", dok ostali angažmani pravnih zastupnika države u drugim međunarodnim arbitražama nijesu bili predmet javne debate i institucionalnog preispitivanja.

MILIONSKI TROŠKOVI

Iako država ne objavljuje troškove arbitražnih postupaka izvjesno je da je riječ o sumama novca koje se mjere milionima eura.

Stručnjak za međunarodno pravo i redovni profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović, za CIN-CG pojašnjava da je teško precizno navesti troškove međunarodnog arbitražnog postupka, moguće je samo okvirno, jer na te troškove utiču brojni faktori.

" Treba razdvojiti troškove arbitraže od advokatskih troškova.Troškovi arbitara obično zavise od visine arbitražnog spora i određeni su tarifama arbitraže. Ako je iznos spora veliki, naknade arbitara mogu biti veoma visoke", navodi Pejović.

Prema njegovim riječima troškovi advokata i vještaka su obično najveći dio arbitražnog spora i advokatski troškovi, te da advokatske kuće često imaju veoma visoke tarife, koje zavise od složenosti i vrijednosti spora i uglavnom se obračunavaju po satu.

" Postoje razni podaci o prosječnim troškovima arbitraže. Po jednoj procjeni, prosječni troškovi investitora kao tužioca se kreću oko 5.3 miliona dolara, dok su troškovi države kao tužene stranke oko 4.7 miliona dolara, a sami troškovi arbitraže oko 746 hiljada dolara. Ako se radi o kompleksnim sporovima velike vrijednosti troškovi stranaka mogu biti nekoliko desetina miliona dolara. Po nekim drugim procjenama ti iznosi mogu biti drugačiji, ali su svakako u milionima dolara. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) procjenjuje da su troškovi oko osam miliona dolara", istakao je Pejović.

On je naveo podatak da su troškovi Ekvadora u jednom sporu iznosili 156 miliona dolara, da je ta država izgubila spor i morala da plati iznos od preko 1.5 milijardi dolara.

NIZ ARBITRAŽA OD 2020.GODINE

Kao i slučaju za arbitražu koju je pokrenula Atlas grupa, isti obrazac ćutanja Vlade i pozivanja na tajnost ponavlja se i u drugim međunarodnim sporovima protiv države.

Od 2020. godine Crna Gora je ušla u niz međunarodnih arbitraža koje mogu koštati stotine miliona eura, ali javnost o njima saznaje tek usput — kroz štura saopštenja, odgovore "bez detalja" i pozivanje na tajnost. Koliki su odštetni zahtjevi, koliko država plaća advokate i eksperte, u kojoj su fazi postupci i ko za njih politički i institucionalno odgovara — to su pitanja na koja se, u većini slučajeva, ne mogu dobiti ni osnovni podaci.

Istraživanje CIN-CG pokazuje da država nema jedinstven sistem upravljanja arbitražama-ne postoji centralni registar sporova niti institucija koja objedinjeno vodi evidenciju, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje različita resorna ministarstva da prate postupke. U praksi to znači da se informacije rasipaju po resorima, a pitanja o fazi procesa i troškovima često završavaju odgovorom da je materijal označen "interno" i da zbog "povjerljivosti" nema izjava za javnost.

U tom zatvorenom sistemu aktuelne su arbitraža Duška Kneževića, spor oko "Svetog Stefana" koji je zakupac Adriatic Properties pokrenuo 2021. pred arbitražom u Londonu uz kontratužbu države, arbitraža konzorcijuma "Northstar" i "Equest Capital Limited Jersey" zbog neostvarene izgradnje turističkog kompleksa "Montrose" na poluostrvu Luštica, postupak "Tara Resources AG" zbog raskida koncesije za rudnik mrkog ulja Brskovo u Mojkovcu, kao i otvoreni spor sa kineskom kompanijom CRBC oko kašnjenja radova na izgradnji prve dionice auto-putu od Smokovca do Mateševa, gdje je arbitraža u Cirihu ugovorena, ali prema Ministarstvu saobraćaja formalno još nije pokrenuta.

Prema savremenim standardima država bi, kaže za CIN-CG advokatica sa užom specijalizacijom iz međunarodne arbitraže, koja trenutno zastupa klijente advokatske kancelarije Aceris Law LLC iz Ženeve Nina Janković, najmanje trebalo da objavi da se protiv nje vodi arbitražni postupak, ko je tužilac, na kom pravnom osnovu se spor vodi, pred kojim arbitražnim forumom se vodi postupak i u kojoj je opštoj fazi postupak.

"Dobrom praksom se smatra i objavljivanje okvirne vrijednosti odštetnog zahteva, naročito kada potencijalni iznos može značajno uticati na javne finansije, kao i informacija o troškovima angažovanja eksternih advokata i vještaka (u praksi, ovo je nažalost jako rijetko). Ovakva transparentnost jača odgovornost institucija i povjerenje javnosti, bez nužnog ugrožavanja pravne pozicije države u sporu", istaka je Jaković.

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI

CIN-CG je od Ministarstva pravde tražio odgovore o nadležnosti za vođenje međunarodnih arbitraža, postojanju centralne evidencije sporova, broju aktivnih i najavljenih postupaka, praćenju troškova i mogućnosti uspostavljanja javnog registra. Iz tog resora su, međutim, odgovorili samo da je međunarodna arbitraža u nadležnosti Ministarstva ekonomskog razvoja.

Istovremeno, iz Ministarstva ekonomskog razvoja su saopštili da pitanja poput javnog registra arbitražnih sporova i uporedne međunarodne prakse nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti Ministarstva pravde, čime je odgovornost za ključna sistemska pitanja transparentnosti ostala nejasna.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja su naveli da u Crnoj Gori ne postoji jedinstvena institucija koja vodi sve međunarodne arbitražne postupke, već Vlada, u zavisnosti od predmeta spora, zadužuje nadležno ministarstvo da koordinira postupak.

DRŽAVA NIJE IZGUBILA NIJEDAN SPOR

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja su istakli da imaju uvid u troškove samo za međunarodne arbitraže koje prate po ovlašćenju Vlade, uključujući troškove arbitražnog tribunala, pravnih zastupnika i angažovanih eksperata, dok za ostale postupke evidenciju troškova vode nadležna resorna ministarstva, koja o tome izvještavaju Vladu.

Kako su saopštili, Crna Gora trenutno nema jedinstvenu strategiju niti poseban akt koji sistematski uređuje postupanje u međunarodnim arbitražama, prevenciju sporova i način informisanja javnosti.

"Crna Gora je u prethodnim godinama bila suočena sa više međunarodnih investicionih arbitraža, koje su se uglavnom odnosile na privatizacije, koncesije i velike infrastrukturne projekte, a svi do sada okončani postupci završeni su u korist države, čime su izbjegnuti značajni finansijski rizici po budžet", naveli su iz Ministarstva ekonomskog razvoja, uz ocjenu da institucionalna koordinacija u vođenju arbitraža daje rezultate, ali da postoji potreba za dodatnim unapređenjem preventivnih mehanizama i ranog rješavanja sporova.

SLUČAJ "SVETI STEFAN"

Iz ovog resora su kazali da raspolažu informacijama isključivo o arbitražama koje prate po ovlašćenju Vlade, te da je u njihovoj nadležnosti trenutno postupak koji se odnosi na projekat "Sveti Stefan". Na pitanja o fazi postupka, rokovima i dosadašnjim troškovima nijesu odgovorili, pozivajući se na stepen tajnosti i obavezu povjerljivosti.

Zakupac elitnog ljetovališta "Adriatic Properties" je 2021. godine pred Arbitražnim sudom u Londonu pokrenuo postupak protiv države, tražeći 100 miliona eura odštete zbog navodnog kršenja ugovora, na šta je Vlada odgovorila kontratužbom. Završne riječi iznijete su krajem jula prošle godine i presuda se očekuje, dok se u međuvremenu, prema nezvaničnim informacijama, pregovara o sporazumu koji bi podrazumijevao prekid arbitraže i povlačenje svih tužbi kao uslov za ponovno otvaranje hotelskog kompleksa.

"Adriatic Properties", u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, već četvrtu godinu drži zatvoren grad-hotel Sveti Stefan i Vilu Miločer, dok je izgradnja hotela "Kraljičina plaža" obustavljena od početka arbitražnog spora. Hotelski operator "Aman" odbija da otvori kompleks bez dogovora o režimu korišćenja Kraljičine plaže i staza u Miločerskom parku, navodeći bezbjednost i privatnost gostiju kao ključni uslov.

Zatvaranju Svetog Stefana prethodio je incident iz ljeta 2021. godine, kada su mještani polomili ogradu na Kraljičinoj plaži, nakon čega je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom naredilo njeno uklanjanje i omogućilo slobodan prolaz kroz park. Nakon tog događaja zakupac je tražio garancije države da se slični incidenti neće ponavljati, što, kako tvrde, nijesu dobili, poslije čega je pokrenuta arbitraža u Londonu.

Potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj izjavio je u maju prošle godine da očekuje presudu u korist države i da smatra da Crna Gora nije prekršila ugovor o zakupu.

SLUČAJ "MONTROSE"

Ročište u arbitražnom postupku, koji je protiv države Crne Gore pokrenuo konzorcijum "Northstar" i "Equest Capital Limited Jersey" zbog neostvarene izgradnje turističkog kompleksa "Montrose" na poluostrvu Luštica, biće održano u prvoj polovini ove godine, dok je visina odštetnog zahtjeva 200 miliona eura.

"Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je ušlo u "North star" u avgustu ove godine i izuzelo svu dokumentaciju. U martu ove godine je suđenje u Londonu i očekuje se da presuda bude gotova do kraja 2026. godine. Država je predala kontratužbu", ispričao je izvor CIN-CG upućen u ovaj slučaj.

Na pitanja CIN-CG o aktivnostima SDT-a i fazi postupka odgovori nijesu dostavljeni, dok su iz Ministarstva prostornog planiranja saopštili da je arbitraža pokrenuta sredinom 2023. godine zbog raskida ugovora o dugoročnom zakupu, da Crnu Goru zastupa advokatska kancelarija "Three Crowns LLP" iz Pariza, te da zbog povjerljivosti postupka ne mogu iznositi dodatne informacije. Advokatska kancelarija je izabrana na medjunarodnom javnom pozivu.

Ovaj konzorcijum je obavijestio Vladu prije dvije godine da je pokrenuo arbitražu zbog, kako navode, neispunjavanja ugovornih obaveza. Ugovor o dugoročnom zakupu oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta zaključen je 2009. godine, a pravosnažan je postao 2013, dok je aneksom iz 2017. vrijednost prve faze investicije smanjena sa 141,8 na 80 miliona eura, uz konstataciju da ugovorne strane nijesu ispunile obaveze iz osnovnog ugovora.

Premijer Milojko Spajić saopštio je ranije u parlamentu da je njegov kabinet 22. februara 2024. godine primio zahtjev za pokretanje arbitraže protiv Crne Gore, uz ocjenu da je u toj fazi teško procijeniti visinu odštetnog zahtjeva i eventualnu odgovornost ranijih vlasti, što će, kako je naveo, pokazati dalja analiza i ishod postupka.

Na skupštinskom Odboru za turizam i prostorno planiranje 2024. godine ocijenjeno je da bi SDT trebalo da ispita ovaj ugovor, a tadašnji ministar prostornog planiranja Janko Odović je saopštio da dio dokumentacije nedostaje zbog njenog "seljenja" između ministarstava, da je dio ranije izuzeo SDT, te da su pojedine osobe zbog toga prijavljene nadležnim organima.

SLUČAJ "BRSKOVO"

Crnu Goru u arbitražnom postupku koji je pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu pokrenula u julu prošle godine švajcarska kompanija "Tara Resources AG" zastupa njujorška advokatska kancelarija "Hughes Hubbard & Reed LLP", u saradnji sa beogradskom kancelarijom "Nikčević-Kapor". Arbitraža je pokrenuta zbog raskida koncesije za rudnik Brskovo u Mojkovcu, a odštetni zahtjev procijenjen je na 300 miliona eura, iako taj iznos, prema ranijim navodima Ministarstva energetike, nije konačan biće preciziran vještačenjem tokom arbitražnog postupka. Pravni zastupnik države je izabran na javnom konkursu

Ministarstvo energetike i rudarstva nije odgovorilo na pitanja CIN-CG o ovom postupku. Ovaj koncesioni ugovor raskinut prije godinu i po, u vrijeme kada je resor vodio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, uz obrazloženje da su se stekli uslovi za jednostrani raskid i naplatu bankarske garancije. Sa druge strane, pravni zastupnik "Tara Resourcesa" upozorio je na rizike takvog poteza, pozivajući se na sporazum Crne Gore i Švajcarske o zaštiti investicija.

Švajcarskoj kompaniji bila je data koncesija za geološka istraživanja i eksploataciju rude na prostoru bivšeg rudnika Brskovo, što je godinama izazivalo snažno protivljenje i proteste lokalne zajednice i nevladinog sektora zbog mogućih posljedica po zdravlje i životnu sredinu.

SLUČAJ CRBC

Od završetka izgradnje i svečanog otvaranja dionice auto-puta Podgorica - Mateševo prošlo je tri i po godine ali i dalje nije riješen spor između glavnog izvođača kineske kompanije CRBC (China Road and Bridge Corporation) i države Crne Gore kao investitora o tome ko je kriv za trogodišnje kašnjenje radova i ko kome treba da plati penale koji mogu iznositi pedesetak miliona eura za godinu kašnjenja.

Konačnu odluku ko kome treba da plati u ovom sporu trebalo bi da donese Arbitražni sud Trgovinske komore u Cirihu, koji je određen kao arbitraža u ugovoru između CRBC i Vlade, ali kako su za CIN-CG potvrdili u Ministarstvu saobraćaja CRBC do današnjeg dana nije formalno pokrenula arbitražni postupak pred Arbitražnim sudom Međunarodne trgovinske komore u Cirihu u vezi sa sporom koji se odnosi na realizaciju projekta izgradnje prve dionice auto-puta Smokovac–Mateševo.

"Ministarstvo saobraćaja je ranije informisalo javnost da je od strane kompanije CRBC najavljena mogućnost pokretanja arbitražnog postupka, međutim do sada nije zaprimljena zvanična obavijest niti je pokrenut bilo kakav formalni arbitražni postupak pred nadležnim arbitražnim sudom. U tom smislu, spor se i dalje nalazi u fazi najave, dok se komunikacija između ugovornih strana nastavlja u cilju razmatranja mogućnosti rješavanja otvorenih pitanja van arbitražnog postupka", kazali su u ovom Vladinom resoru.

Izvođač radova u posljednjoj godini gradnje ove dionice ispostavio je Vladi kao investitoru više potraživanja kojima traži produžetak roka za završetak radova i dodatna plaćanja. Produžetak rokova tražili su jer smatraju da nisu krivi za kašnjenja već crnogorska strana koja nije dobro pripremila projekat, a dodatna plaćanja traže kao naknadu zbog produženja radova krivicom Vlade Crne Gore. Crna Gora traže da kineski izvođač radova plati penale zbog kašnjenja.

Deripaska i Adiko banka izgubili arbitražu

Crna Gora je u prethodnim godinama dobila više međunarodnih arbitražnih i sudskih sporova. Vrhovni sud u Švedskoj je 2023. godine odbio žalbu ruskog biznismena Olega Deripaske i potvrdio raniju presudu u korist Crne Gore u sporu vezanom za privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, uz obavezu Deripaske da državi nadoknadi više od 628 hiljada eura i 86 hiljada dolara troškova.

Država je 2021. godine dobila i arbitražni spor protiv Adiko banke, koja je osporavala Zakon o konverziji kredita u švajcarskim francima, usvojen radi zaštite građana nakon naglog rasta franka 2015. godine.

Pobjedu u arbitraži 2024. godine ostvarila je i Opština Budva, koja je pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Ženevi dobila spor protiv koncerna WTE/EVN, koji je tražio više od 41 milion eura zbog raskida ugovora o izgradnji postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima.

Janković: Međunarodna praksa varira od države od države

Advokatica Janković je pojasnila da je praksa objavljivanja informacija o arbitražama protiv država znatno varira u zavisnosti od pravnog okvira i spremnosti država na transparentnost.

Janković ukazuje i da ne postoji ni jedinstveni globalni registar arbitraža protiv država, a obaveze objavljivanja zavise prvenstveno od nacionalnih propisa i političke volje izvršne vlasti.

"Zakonske obaveze objavljivanja informacija zavise prvenstveno od domaćeg prava i međunarodnih obaveza države. Dok neke države imaju jasne propise ili politike transparentnosti, druge se oslanjaju isključivo na diskreciono postupanje izvršne vlasti", navodi Janković.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović kazala je za CIN-CG da ta institucija ne zastupa državu u međunarodnim arbitražama, već pred domaćim organima, dok je u arbitražnim postupcima uključena kroz komunikaciju sa advokatima i praćenje statusa postupaka, pri čemu evidenciju vode nadležna ministarstva.

Mjera potpunog lišenja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom (OSI) se u Crnoj Gori primjenjuje često, iako međunarodni standardi propisuju da joj se pribjegava samo u krajnjem slučaju, jer lako može da se zloupotrijebi

Andrea PERIŠIĆ

Kada su predstavnici Sektora za prava djeteta, mlade i socijalnu zaštitu iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnik) u oktobru 2022. godine obišli Dom starih “Grabovac“ u Risnu, upoznali su Mirelu. Čitav njen život bio je borba u kojoj nikada nije zapravo imala pravu pomoć. Veći dio provela je na margini - živjela je u kamp-prikolici, od socijalne pomoći, sama, bolesna i bez oslonca u porodici. Godinama je imala ozbiljne zdravstvene probleme, više puta je bila na liječenju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota. Zaštitniku je ispričala i da je bila žrtva nasilja, silovanja.

Na inicijativu Centra za socijalni rad (CSR) Bar, a odlukom Osnovnog suda u Baru 2020. godine Mirela je potpuno lišena poslovne sposobnosti. Staratelj joj je postala osoba koju je za to odredio CSR Bar. Osnovni sud i CSR Bar procijenili su da Mirela zbog problema nije u stanju da samostalno brine o svojim pravima i interesima. Zanimljivo je, međutim, da je ovaj sud donio takvu odluku, a da Mirela uopšte nije saslušana, niti ju je vještak pregledao.

Zbog tih propusta, Viši sud u Podgorici je tu odluku 2020. ukinuo i naložio da se postupak ponovi. Mirela je dobila advokata, bila je saslušana, vještak ju je ovaj put zaista pregledao, ali je sud opet odlučio isto: da joj se potpuno oduzme poslovna sposobnost. Ta odluka je krajem 2021. postala pravosnažna.

Zaštitnikovo mišljenje iz 2023. godine, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, je da je sistem ozbiljno zakazao kad je u pitanju Mirelin slučaj, da su joj povrijeđena prava na adekvatnu podršku kao osobi sa psihosocijalnim invaliditetom i u stanju socijalne potrebe, kao i pravo na zaštitu od nasilja. Ukazao je i na ozbiljne propuste u načinu na koji sistem lišava, ali i (ne)preispituje odluke o ukidanju poslovne sposobnosti.

Kada se osoba potpuno liši poslovne sposobnosti, to u praksi znači da više nema pravo sama da odlučuje o sopstvenom životu, već o njenom tijelu, imovini i kretanju odlučuje neko drugi, odnosno staratelj. Potpuno lišenje poslovne sposobnosti smatra se oblikom građanske smrti, navodi se u više analiza i studija koje se bave ovom temom.Osoba može biti i djelimično lišena poslovne sposobosti (neke odluke su joj dozvoljene, a za neke je potrebna saglasnost staratelja), što je blaža mjera, ali i dalje ozbiljno ograničenje autonomije.

Nijedan postupak lišenja poslovne sposobnosti nije u skladu sa Konvencijom o pravima OSI

,,Nijedan postupak lišenja poslovne sposobnosti u Crnoj Gori nije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (OSI), čak i kad je sproveden u skladu s Porodičnim zakonom i Zakonom o vanparničnom postupku, pa je pozivanje na Konvenciju u rješenjima posebno interesantna praksa pojedinih sudija“, ističe se u analizi ,,Poslovna sposobnost u Crnoj Gori: Analiza pravnog okvira i Mapa puta za usklađivanje s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom“ Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) iz 2025. godine.

Međunarodni standardi, zakoni i konvencije tretiraju lišenje poslovne sposobnosti kao mjeru koja može da se zloupotrijebi za sistemsko oduzimanje ljudskih prava i kojoj bi trebalo pribjegavati samo onda kada se iscrpe svi drugi mehanizmi zaštite i pomoći.

Prema jednom od najvažnijih dokumenata u toj oblasti, Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), OSI imaju pravnu sposobnost na ravnopravnoj osnovi sa drugima u svim aspektima života, a država je dužna da im obezbijedi podršku u donošenju odluka, uz jasne zaštitne mehanizme protiv zloupotrebe i mjere koje poštuju volju osobe.

Komitet CRPD je kritikovao i režim starateljstva i “supstitutivnog (zamjenskog) odlučivanja“ (kad neko drugi odlučuje umjesto same osobe) i insistira na prelasku na podržano odlučivanje (model u kojem osoba zadržava pravo da sama donosi odluke, ali uz pomoć i podršku drugih).

Oduzimanje poslovne sposobnosti u praksi otvara vrata nizu posljedica - od nemogućnosti da osoba sama pristane na liječenje, upravlja novcem, bira gdje će živjeti, pa do otežanog pristupa pravdi.

I iz Savjeta Evrope godinama ukazuju na to da države treba da preispitaju zakone o poslovnoj sposobnosti i starateljstvu i uklone nedostatke koje OSI guraju u zonu u kojoj su im prava samo formalna. I Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je kroz predmete poput Štukaturov protiv Rusije i Stanev protiv Bugarske ukazao na to da potpuno lišenje poslovne sposobnosti može dovesti do ozbiljnih povreda prava, naročito kada osoba nema stvarno učešće u postupku, nema efektivnu kontrolu i pravni lijek ili kada takav status praktično postane put u izolaciju i institucionalizaciju.

,,Najveći sistemski lom dešava se zbog kombinacije domaćeg zakonodavstva koje je u primjeni, a u suprotnosti je sa Konvencijom i modelom zasnovanim na ljudskim pravima, sudskoj praksi i postupanju sudova koje primjenjuje takve zakone sa rigidnim i zastarjelim modelima pristupa invaliditetu i centrima za socijalni rad, koji, umjesto da osiguravaju dostojanstven život i uključenost u životu zajednice, ‘zbrinjavaju’ pod izgovorom najboljeg interesa“, kaže za CIN-CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić.

Prema njenim riječima, “lišenje poslovne sposobnosti isključivo zbog postojanja dugoročnog oštećenja umjesto određivanja vrste i nivoa potrebne podrške u praksi ne predstavlja zaštitu konkretne osobe, već zloupotrebu”.

,,Niko nije sposoban za sve i nijedna osoba nije potpuno nesposobna. Ali, kad je riječ o osobama s invaliditetom, nas sistem smatra nesposobnima i mi cio život moramo da se dokazujemo koliko smo i za šta sposobni, bez ikakve ili sa ograničenom podrškom tog istog sistema da iskažemo svoje pune potencijale”, kaže Vujačić.

Najmanje 700 osoba pod starateljstvom

U Crnoj Gori, prema podacima koje je CIN-CG dobio od centara za socijalni rad, osoba pod starateljstvom ima najmanje oko 700, ali tačan broj ostaje nepoznat, jer nijesu svi centri za socijalni rad dostavili podatke do objave ovog istraživanja.

U Podgorici osoba pod starateljstvom trenutno ima 207, u Bijelom Polju 142, u Mojkovcu 14, u Danilovgradu 43, u Baru i Ulcinju 99, u Kotoru 48, Cetinju 47, a u Herceg Novom su 32 osobe pod starateljstvom. Prema podacima Centra za socijalni rad koji je zadužen za opštine Berane, Andrijevicu i Petnjicu, u tim gradovima ima 41 osoba pod starateljstvom, dok ih je Plavu i Gusinju 25.

Mirela, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika iz 2023, smatra da odluka da je potpuno liše poslovne sposobnosti nije bila pravedna, da nije adekvatno učestvovala u postupku i da staratelj kojeg joj je dodijelio CSR Bar sa njom ne sarađuje.

Interesantno je da joj je, iako je Osnovni sud u Baru odlučio da nije sposobna da sama o sebi odlučuje, CSR Bar ubrzo dao saglasnost da se slobodno kreće van Dom starih “Grabovac“ u Risnu, gdje je bila smještena. Uprava tog doma je bilježila da se ona stalno buni protiv smještaja, da hoće da živi sama i da traži da se njen slučaj ponovo preispita. Više puta je uprava pisala CSR Bar da se opet razmotri vraćanje njene poslovne sposobnost, ali bez uspjeha.

U mišljenju Zaštitnika navodi se da su iz doma ponudili da Mireli besplatno ustupe stan u Baru i da dobije podršku u zajednici, ali se to nije desilo. Mirela je u martu 2023. godine sama napustila dom.

,,Posebnu pažnju treba obratiti na pravo osobe da bude saslušana u postupku, da je zastupa (stručna) osoba koja nije u sukobu interesa, kao i na obezbjeđivanje tzv. 'jednakosti u oružju', odnosno jednakosti u korišćenju procesnih sredstava“, piše u mišljenju Zaštitnika i navodi se da u Mirelinom slučaju u toku prvostepenog postupka ništa od toga nije bilo poštovano.

,,Zastupala je osoba koja je zaposlena u CSR Bar, a koji je pokretač postupka oduzimanja poslovne sposobnosti. U konkretnom slučaju za staratelja nije mogla biti postavljena osoba čiji su interesu u suprotnosti sa interesima osobe pod starateljstvom… Činjenica je da kada odluka o lišenju poslovne sposobnosti stupi na pravnu snagu, osoba prestaje da bude procesno sposobna, tako da ne može samostalno uložiti reviziju i druge vanredne pravne ljekove“, navodi se u mišljenju Zaštitnika.

CIN-CG se obratio CSR Bar i pitao za ovaj konkretan slučaj, ali odgovore nije stigao do objavljivanja teksta.

,,Na konflikt interesa Crnoj Gori je 2017. ukazao Komitet Ujedinjenih nacija za prava osoba s invaliditetom, čiji su članovi, između ostalog, problematizovali način na koji je propisan institut lišenja poslovne sposobnosti i ulogu centara za socijalni rad kao organa starateljstva, kao i ulogu zaposlenih u centrima. Komitet je ukazao i na nedostatak kontrolnih mehanizama, odnosno mjera za sprečavanje sukoba interesa, posebnu zabrinutost zbog trenutnih režima zamjenskog donošenja odluka i starateljstva koji sprečavaju ostvarivanje različitih prava. Podsjetiću da osoba lišena poslovne sposobnosti postaje objekat prava, a ne njegov subjekat“, navodi Vujačić i podsjeća da je jedini pomak napravljen u oblasti izbornog zakonodsvatva i to samo u dijelu aktivnog biračkog prava, tj. prava glasa.

,,U svim ostalim oblastima osobe lišene poslovne sposobnosti ne mogu biti nosioci prava, niti upravljati svojim životom, ali mimo svoje volje mogu biti podvrgnute ili izložene različitim kršenjima ljudskih prava“, ističe Vujačić.

Sudovi gotovo rutinski oduzimaju poslovnu sposobnost

Podaci iz Analize o oduzimanju poslovne sposobnosti osoba s invaliditetom UMHCG-a iz 2024. godine ukazuju na to da su centri za socijalni rad od januara 2021. zaključno sa septembrom 2024. u 194 slučaja sami pokrenuli postupke za lišenje poslovne sposobnosti, dok su samo u 33 slučaja pokrenuli postupak za preispitivanje rješenja, i to u Bijelom Polju.

U analizi UNDP-a istraživano je 49 sudskih rješenja od ukupno 129, koja su se odnosila samo na lišavanje poslovne sposobnosti za period od 2022. do 2024. godine. Važno je reći da je stvaran broj slučajeva lišavanja poslovne sposobnosti u tom periodu mnogo veći, jer je analiza obuhvatila samo ograničen uzorak sudskih rješenja i nijesu se bavili rješenjima o produženju roditeljskog prava (koje takođe podrazumijeva lišenje poslovne sposobnosti).

Najveći broj dostupnih odluka iz tog perioda bio je iz Osnovnog suda u Podgorici – 48, od čega su iz UNDP-a analizirali 17 presuda, a najmanji iz Osnovnog suda u Beranama – tri (analizirane su dvije). 

Samo u 4,1 odsto slučajeva sud je odbio prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, dok je u svim ostalim slučajevima prijedlog usvojen (95,9 odsto).

,,U svim slučajevima u kojima je sud donio rješenje o poslovnoj sposobnosti, radilo se o potpunom lišenju poslovne sposobnosti i nijednom djelimičnom lišenju ili vraćanju poslovne sposobnosti“, piše u analizi UNDP-a.

U 81,6 odsto slučajeva predlagači postupka bili su članovi porodice, u 16,3 odsto to su bili centri za socijalni rad, a u samo 2,1 odsto slučajeva sudovi su pokrenuli postupak po službenoj dužnosti. U polovini slučajeva u kojima je CSR bio predlagač, privremeni zastupnik osobe bio je zaposlen u CSR. U 75 odsto takvih slučajeva privremeni staralac bio je zaposlen u CSR koji je podnio prijedlog za pokretanje postupka, a u jednom slučaju to je bio zaposleni u drugom CSR.

,,Problematično je kad osobu zastupa lice koje nije kvalifikovano za pravnu odbranu u procesu u kojoj se osoba lišava osnovnih prava i to treba promijeniti. U slučajevima gdje privremeni staralac osobe, odnosno njen zastupnik u postupku, radi u istom CSR koji je predlagač, dodatno se dovodi u pitanje ne samo kvalitet zastupanja, već i nepristrasnost takvog zastupnika“, ističe se još u analizi UNDP-a.

I Analiza sudske prakse lišenja poslovne sposobnosti koju je Akcija za ljudska prava (HRA) uradila još 2017. godine ukazivala je na razne probleme u vezi sa lišavanjem poslovne sposobnosti. Tada su zabilježena čak 52 slučaja u kojima su postupke pokrenuli neovlašćeni predlagači.

Ta se praksa nastavila, budući da se u analizi UNDP-a konstatuje da sudovi i dalje usvajaju prijedloge neovlašćenih predlagača, iako bi to moralo biti u potpunosti iskorijenjeno.

Prema analizi UNDP-a, u 2024. godini 52,4 odsto osoba lišenih poslovne sposobnosti bili su muškarci, dok su 47, 6 odsto bile žene. U analizi HRA iz 2017. godine, 57 odsto postupaka za lišenje poslovne sposobnosti odnosilo se na muškarce, a 43 odsto na žene.

,,Jedan od mogućih razloga za češće lišavanje poslovne sposobnosti muškaraca mogla bi biti izrazita rodna nejednakost u posjedovanju imovine, posebno nekretnina, u korist muškaraca u Crnoj Gori. U tom slučaju srodnici bi mogli imati interes da preuzmu raspolaganje imovinom svog srodnika za kojeg smatraju da može ugroziti svoje imovinske interese i interese svojih nasljednika“, piše u analizi UNDP. 

Broj postupaka naglo porastao nakon uvođenja mjesečne naknade za starateljstvo

Skupština Crne Gore je 2015. usvojila je izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i uvedeno je pravo na mjesečnu naknadu od 193 eura za roditelja ili staratelja–njegovatelja osobe koja je korisnik/ca lične invalidnine. Ta naknada se u skladu sa uvećanjima mijenjala i danas iznosi oko 300 eura.

Upravo u tom periodu, pokazuje analiza CIN-CG-a ranijih sudskih presuda dostupnih na zvaničnom sajtu Sudova Crne Gore (koje nijesu obuhvaćene analizom UNDP-a), bilježi se nagli porast broja postupaka za lišenje poslovne sposobnosti.

U najmanje 20 presuda koje je CIN-CG analizirao iz 2015. i 2016. godine predlozi za lišenje poslovne sposobnosti povučeni su nakon što je sudski vještak utvrdio da su osobe sposobne da se staraju o sebi. To ukazuje na to da postupci nijesu bili pokrenuti zbog stvarne potrebe zaštite tih ljudi, već iz drugih razloga.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR Podgorica Suzana Milović potvrđuje za CIN-CG da su upravo nakon usvajanja ovih zakonskih izmjena bili suočeni sa ogromnim brojem zahtjeva za lišenje poslovne sposobnosti.

,,Iako su finansijski motivi razumljivi, bilo je očito da se može raditi o ozbiljnim zloupotrebama sistema i instrumentalizaciji mjere koja bi, po svojoj prirodi, morala biti krajnja i izuzetna“, navodi Milović.

U jednom slučaju iz 2025. godine Osnovni sud u Cetinju odbio je kao neosnovan predlog CSR Cetinje za lišenje poslovne sposobnosti jedne žene, a koji je pokrenut zbog navoda o njenom narušenom psihofizičkom stanju i lošim uslovima stanovanja u objektu koji koristi bez formalnog pravnog osnova. Nakon sprovedenog postupka, rasprave i neposrednog psihijatrijskog vještačenja, sud je utvrdio da ova žena, iako živi u skromnim i nestandardnim uslovima i ima određene psihičke probleme, nema intelektualna oštećenja koja bi je činila nesposobnom da se stara o sebi, svojim pravima i interesima. Sudski vještak je zaključio da je ona komunikativna, sposobna za rasuđivanje i samostalno odlučivanje i da ne postoji osnov ni za potpuno, niti za djelimično lišenje poslovne sposobnosti.

Za razliku od tog slučaja, u kojem je sud jasno razdvojio siromaštvo i nekonvencionalan način života od stvarne nesposobnosti za rasuđivanje, Mirelina priča pokazuje koliko sistem može biti nepravedan. Iz CSR u Baru su, kako se može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, obrazložili razloge za pokretanje postupka lišavanja poslovne sposobnosti time što je Mirela dugogodišnja korisnica socijalnog sistema, bez porodične podrške, sa hroničnom psihijatrijskom bolešću i nizom kriznih epizoda tokom kojih je živjela u krajnjoj bijedi i nesigurnosti. Mirelu, kojoj je za razliku od žene u Cetinju oduzeta poslovna sposobnost, staratelj iz CSR Bar obišao je samo jednom u četiri godine dok je boravila u Domu starih “Grabovac“, u kojem je bila smještena od 2018.

Ova dva slučaja pokazuju koliko odluka o lišenju poslovne sposobnosti često zavisi od individualne procjene i osviješćenog pristupa osoba koje rade u sistemu, a ne od dosljedne primjene standarda koji bi morali da štite autonomiju i prava osobe.

I u jednom drugom slučaju, iz 2019. godine, Osnovni sud u Baru je odbio zahtjev jedne žene da se njenom ocu oduzme poslovna sposobnost. Sud je utvrdio da taj čovjek, iako ima 91 godinu i određene zdravstvene poteškoće poput oslabljenog sluha, nema mentalnu bolest, niti oštećenja intelektualnih funkcija koja bi ga sprječavala da sam brine o svojim pravima i interesima. Sudski vještak je donio mišljenje da je on psihički uredan u skladu sa životnom dobi, da zna da upravlja imovinom i obavlja svakodnevne poslove.

Dugogodišnja praksa isključivanja iz postupka

Prema podacima iz analize UNDP-a, u samo 36,7 odsto slučajeva sudija je vidio osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, što u samoj sudnici, što u zdravstvenoj ustanovi. ,,Prisustvo osobe na ročištu ne garantuje da će ona biti saslušana, pa je zapravo u samo 22,9 odsto slučajeva osoba saslušana“, piše u tom dokumentu.

To predstavlja kršenje Zakona o vanparničnom postupku, prema kom sudija može da ne sasluša osobu koja se lišava poslovne sposobnosti, ali samo pošto se u prisustvu vještaka uvjeri da to nije moguće. ,,Uobičajena je praksa da vještak izjavi kako osoba nije u stanju da bude saslušana zbog svog psihičkog stanja ili da bi saslušanje osobu uznemirilo. Takvo mišljenje vještaka sudija konstatuje uglavnom u samom rješenju, te na osnovu njega ne sasluša osobu, niti je pozove na ročište (odnosno propusti da posjeti osobu u zdravstvenoj ustanovi)“, piše u analizi UNDP-a.

Svi ovi problemi uočeni su i u analizi HRA iz 2017. godine, prije dakle osam godina, što znači da se radi o dugo ukorijenjenoj štetnoj praksi.

U najvećem broju slučajeva, čak 77,5 odsto, prema analizi UNDP-a, vještaci izričito preporučuju lišenje poslovne sposobnosti, iako to nije njihova uloga, jer predstavlja zalaženje medicinskog stručnjaka u oblast prava.

,,Zakon o vanparničnom postupku propisuje da se vještak izjašnjava o 'duševnom stanju i sposobnostima za rasuđivanje', ali ne i o tome da li osobu treba lišiti poslovne sposobnosti. Ustanovljena je praksa da se vještaci izjašnjavaju o pravima osobe, što predstavlja prekoračenje njihove zakonske uloge“, upozorava se u ovoj analizi.

Ni u jednom od slučajeva iz analize UNDP-a, sud nije kritički preispitao nalaz vještaka u dijelu koji se odnosi na prijedlog za potpuno lišenje poslovne sposobnosti. ,,Iz toga se može zaključiti da sudije zadržavaju pasivnu i formalističku ulogu u postupku, fokusirajući se gotovo isključivo na proceduralnu pravilnost“, piše u toj analizi.  

,,U nekim postupcima nijesmo smatrali da je neophodno lišiti osobu poslovne sposobnosti, ali mišljenja vještaka budu da je osoba za lišenje i na osnovu njihovog mišljenja sud odlučuje“, kaže za CIN-CG Milović.

Posebno je zanimljiv jedan slučaj lišenja poslovne sposobnosti iz 2024. godine. Vještak nije vidio osobu, pa nije obavio neposredan pregled, niti je sproveo psihijatrijski intervju, već je nalaz i mišljenje donio samo na osnovu uvida u medicinsku dokumentaciju. Sud takođe nije saslušao osobu kojoj se želi oduzeti poslovna sposobnost, niti je ona bila prisutna na ročištu. Tako je žena, inače osoba sa Daunovim sindromom, u potpunosti lišena poslovne sposobnosti.

U razvijenim državama osobe sa Daunovim sindromom, uz odgovarajuću podršku i prilagođene uslove, rade, zarađuju, donose odluke i aktivno učestvuju u zajednici, u ugostiteljstvu, administraciji, umjetnosti, uslužnim djelatnostima i drugim poslovima. Da ovakav pristup nije nedostižan ideal pokazuju i primjeri iz regiona: u Bosni i Hercegovini i Srbiji (Tuzli i Kragujevcu) već godinama postoje kafići gdje su zaposlene osobe sa Daunovim sindromom.

U dokumentu UNDP-a opisuje se samo jedan slučaj u kom sudija nije bio saglasan sa vještakom da osoba ima umjereni oblik intelektualnog invaliditeta. ,,U nalazu je vještak naveo da se iz dokumentacije vidi da se radi o umjerenoj mentalnoj zaostalosti. U tom sindromu nema ničeg umjerenog, već se radi o ozbiljnoj i neizlječivoj razvojnoj smetnji. Jedino se kod lake mentalne zaostalosti može govoriti o poslovnoj sposobnosti, ali se radi više o teorijskom stavu, a praktično su i te osobe gotovo uvijek poslovno nesposobne. Umjerena i teže mentalne zaostalosti su nespojive s poslovnom sposobnošću“, naveo je taj sudija.

Ovakvo razumijevanje poslovne sposobnosti je u potpunoj suprotnosti sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, ali i s pristupom koji bi trebalo da uspostavi što manje zalaženje u autonomiju, privatnost i integritet osobe u slučaju ograničenja poslovne sposobnosti.

„Osobe sa invalidietom se u Crnoj Gori i dalje sistemski posmatraju kao manje sposobne i umjesto da se polazi od njihovih mogućnosti, potencijala i prava na podršku u donošenju odluka, dominantan je pristup koji invaliditet poistovjećuje sa nesposobnošću”, kaže za CIN-CG izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović.

Prema njegovim riječima, takav odnos se najjasnije vidi u institucionalnoj praksi. ,,Prečesto se poseže za mjerama koje trajno ograničavaju autonomiju ljudi, umjesto da se razvijaju mehanizmi podrške koji bi im omogućili da žive dostojanstveno i samostalno“, navodi Macanović.

Mirelina priča pokazuje koliko je lako da se čovjek izgubi u sistemu, ali i koliko je važno kada makar jedna institucija odluči da ga vidi kao osobu, a ne kao problem. Ovaj slučaj ukazuje i na opasniju sliku: lišenje poslovne sposobnosti u praksi često postaje mehanizam koji omogućava zloupotrebe, nasilje i sistemsku kontrolu nad životima osoba sa invaliditetom, uključujući i zloupotrebe u upravljanju njihovom imovinom i prihodima, kojih je, pokazao je nastavak ovog istraživanja CIN-CG koji slijedi, u prethodnim decenijama bilo puno, a koje su omogućene upravo spornim rješenjima lišenja poslovne sposobnosti.

Brojni korisnici aplikacije Profit App uplatili su sredstva kako bi dobili povoljniji status i veću zaradu. U više slučajeva to se nije ostvarilo, a umjesto novca sada im se nude akcije koje bi, prema tvrdnjama menadžmenta, trebalo da donesu profit, ali tek za dvije godine. Jedna korisnica je zbog toga pokrenula sudski spor i dobila  više desetina hiljada potraživanja od firme koja se hvali inovacijama

Tijana Lekić/Predrag Nikolić

,,Prihvatio sam poziciju presjednika u Profit App, i za to platio 12.000 eura”, kaže Lukas (pravo ime poznato redakciji), koji je doputovao u Crnu Goru iz jedne zemlje Evropske unije (EU), kako bi pokušao da vrati uloženi novac jer tvrdi da od pozicije predsjednika nije imao nikakve koristi, iako je to bilo obećano. Firma Profit App je registrovana u Podgorici kao start up, a ima ekspoziture u više zemalja okruženja i EU. Lukas se vratio nezavršenog posla i uz nova ubjeđivanja menadžmenta da će ne samo doći do uloženog novca, nego i do profita.

Profit App ima istoimenu aplikaciju koja omogućava povrat dijela novca pri kupovini. Reklamirano je i da članovi (korisnici) novac od povrata mogu da upotrijebe za dalju potrošnju – u istoj ili nekoj drugoj prodavnici, a obećavano je i da će od skupljenog moći da platiti na primjer račun za struju ili ustupiti novac nekom drugom. Međutim, u praksi sada nije tako.

Ovu aplikaciju na mobilnim telefonima ima preko 130.000 ljudi. Najviše u Srbiji 66.000, potom u Crnoj Gori 53.000, Sjevernoj Makedoniji 2.709, Sloveniji 2.107, Bosni i Hercegovini (BiH) 2.097 i Hrvatskoj 1.676.

Članovi Profit App-a u Crnoj Gori su do 2024. godine mogli preko ove aplikacije direktno plaćati robu i usluge, dok je danas moguće isključivo sakupljati bodove.

Lukas je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao da je ovu aplikaciju počeo da koristi prije nekoliko godina i ostvaruje popuste ili povrat dijela novca u određenim radnjama i trgovinama. Nakon nekog vremena stupio je i u kontakt sa predstavnicima kompanije pa mu je, tokom 2023, ponuđena takozvana president pozicija u okviru sistema. Ova pozicija mu je predstavljena kao status sa unaprijed izgrađenom mrežom korisnika, posebnim bonusima i mogućnošću ubrzanog povraćaja uloženih sredstava, profita, kao i sticanje posebnih Non-Fungible Token (NFT) “zlatnih“ pozicija, koje je navodno mogao da prenese na članove porodice, koje su takođe trebalo da donesu značajne benefite.

Na osnovu takvih obećanja, Lukas je prihvatio ponudu i zaključio ugovor kojim se obavezao da uplati 12.000 eura, što je uradio od marta do jula 2023, u više rata.

Prema njegovim navodima, nakon izvršenih uplata iako je prošlo više godina nijesu ostvareni benefiti koji su mu predstavljeni. Navodi da obećana mreža korisnika nije funkcionisala na način na koji je prethodno objašnjeno, da su informacije o daljem razvoju sistema bile nejasne i kontradiktorne, kao i da mu ponuđene NFT pozicije nijesu omogućavale prava koja su mu bila predstavljena.

Lukas je zbog toga zatražio raskid ugovora i povraćaj uplaćenih sredstava. Umjesto toga, dobio je poklon akcije koje će, kako su mu nedavno obećali, moći da valorizuje tek za dvije godine.

Redakcija je imala uvid u dokumentaciju koju je Lukas dostavio, uključujući ugovor i prateću korespondenciju.

Iz Profit App-a kažu da ovakve situacije nijesu neuobičajene, te da je do sada preko 10 ljudi zatražilo povrat svojih investicija. Tvrde i da su svima izašli u susret.

Većinski vlasnik i izvršni direktor Profit App-a je Vojin Rašković, on ima 60 odsto udjela, a po pet odsto ima još osam osoba. U razgovoru sa novinarima CIN-CG Rašković i njegovi saradnici tvrdili su da članovi mogu da povrate uloženi novac, ako im se obrate. ,,Investitori mogu da povrate svoja ulaganja u skladu sa zakonom, a jedan od načina je svakako prodaja akcija. Bord direktora je uvjek spreman da razmotri i bilo koji drugi zahtjev, ukoliko postoji zakonski osnov’’, kaže Rašović.

,,Svi zahtjevi, koji su bili zakonski utemeljeni, su od strane našeg društva pozitivno riješeni. Trenutno postoje određeni koji su u procesu rješavanja i kojima se bavi naš pravni tim’’, dodaje većinski vlasnik ove firme.

Sudsko poravnanje

“Ja nijesam jedini koji potražuje ulaganja zbog neispunjenih obećanja”, kaže Lukas. U Crnoj Gori i regionu ima još osoba koje su uložile novac u ovu kompaniju, a sada ga osim putem akcija, ne mogu povratiti. O tome svjedoči i odluka Osnovnog suda u Podgorici, iz 2024. godine.

CIN-CG je kroz javno dostupne sudske registre identifikovao sudski predmet u kojem se kao tužilja pojavljuje N.K, a kao tuženi Profit App International A.D. Podgorica i njegov zakonski zastupnik Vojin Rašković.

Sud je utvrdio da je kompanija Profit App ostala dužna N. K. ukupno 36 hiljada eura, uključujući glavnicu i zakonske zatezne kamate. Rješenjem je naloženo da se dug isplaćuje u ratama, što je i urađeno.

Profit App funkcioniše kao međunarodni sistem povezanih pravnih subjekata, čije su sjedište i vlasnička centrala u Podgorici.

U Crnoj Gori prema Opštim uslovima poslovanja Profit App sistema, strukturu čine dvije osnovne kompanije. Profit App d.o.o. Podgorica je operativna kompanija i master franšiza za Crnu Goru. A Profit App International Akcionarsko Društvo (A.D.) Podgorica je firma vlasnik digitalne platforme, aplikacije i organizator sistema. Rašković i u drugoj firmi ima najveći udio akcija, 41 odsto, i predsjednik je Odbora direktora, a izvršni direktor je Aleksandar Anđušić, koji ima i pet odsto akcija.

Kompanija Profit App International A.D. ima svoje ćerke firme sa 100 odsto vlasništvom u Sloveniji, Austriji i Srbiji. Takođe, tvrde, Profit App International A.D. ima djelimično vlasništvo u kompanijama u Mađarskoj, BiH i, a još jedna i u Srbiji. ,,U skladu sa našim novim poslovnim kursom koji smo zauzeli i postavljanjem ciljeva, kompanije u Srbiji, BiH i  Mađarskoj su u postupku restrukturiranja'', kazali su iz Profit App-a.

U Opštim uslovima je precizirano da Profit App International A.D. daje master franšize za pojedine države, dok te franšize dalje mogu angažovati lokalne igrače koji mogu da uvodu partnerske kompanije u sistem.

Od MLM modela do evropskog tržišta

Iz Profit App-a objašnjavaju da su oni start-up i da su 2020. godine krenuli u poslovanje po multi-level marketing model (MLM), što su kasnije promijenili. MLM je sistem mrežne prodaje u kojem učesnici zarađuju od regrutovanja novih članova.

,,Na samom početku smo imali podršku mnogih koji su prepoznali našu viziju i misiju, te smo smatrali važnim da nagradimo svakoga ko nas je podržao poklon akcijama. Uzimamo u obzir da su pojedinci nestrpljivi, ali vjerujte da niko nije nestrpljiviji od nas koji vrijedno i predano radimo na ovom projektu već godinama, i želimo da što prije poslovno, a samim tim i finansijski zaživi’’, navodi Rašković za CIN-CG.

Prije dvije godine, u cilju ulaska na EU tržište, ova kompanija, kažu iz uprave, u potpunosti mijenja poslovni sistem – ukida MLM poslovanje i preorjentisala se na Fintech - primjena tehnologije u pružanju finansijskih usluga.

,,Ovakav prelaz, ma koliko bio bolan i usporavao određene procese, pokazao se kao pravi put u našoj transformaciji u ozbiljnu Fintech kompaniju. Sam prelaz je podrazumijevao transparentnu i jasnu komunikaciju sa svim zainteresovanim stranama. Nekadašnji povlašćeni korisnici, u okviru MLM strukture, sada su vlasnici određenog dijela akcija’’, navodi Rašković i kaže da je tu i došlo do raskoraka sa dijelom pređašnjih ulagača koji su imali očekivanja da se njihov novac valorizuje na brži način.

Napominje i da zbog novog modela novac akcionara sada zavisi isključivo od uspjeha kompanije. ,,Svaka druga očekivanja za povraćaj sredstava nijesu u skladu sa funkcionisanjem bilo kog akcionarskog drustva’’, objašnjava Rašković.

Dodaje da su u EU postali autorizovan distributer elektronskog novca, dobivši dozvole od strane institucije za elektronski novac na teritoriji EU.

Prihodi firme gotovo nestali, rashodi ostali visoki

Zvanični finansijski izvještaji Profit App International A.D. pokazuje nagli pad prihoda 2024. u dijelu sistema i izraženu nelikvidnost. Iz ove kompanije međutim tvrde da je 2024. bila razvojna godina tokom koje su kreirali nova tehnološka rješenja.

Zvanični finansijski izvještaji pokazuju da je Profit App International A.D. u 2024. godini ostvario manje od osam hiljada eura prihoda od prodaje, u odnosu na više od 356.000 eura u 2023. godini, što predstavlja pad od gotovo 98 odsto. Kompanija je 2024. završila sa gubitkom od 668 hiljada eura. Zanimljivo je da su troškovi zarada i ostali lični rashodi porasli sa 98.000 u 2023. na 228 hiljada u 2024. godini i pored enormnog pada prihoda od prodaje.

Druga firma iz sistema - Profit App Podgorica u 2024. godini ostvarila je, međutim, gotovo pola miliona eura prometa i poslovala sa dobitkom.

Iz Profit App-a objašnjavaju da su finansijski bilansi ovakvi jer sav novac ide u skupo tehnološko održavanje i ulaganja u nova tržišta, posebno ona u zemljama EU, za koja su, kako tvrde, dobili sve neophodne dozvole.

,,Priroda našeg projekta je takva da su stalna ulaganja neophodna, do momenta konačnog lansiranja platforme na širokom evropskom tržištu. U skladu sa tim, Skupština akcionara je 23. decembra donijela odluku o još dvije emisije akcija koje su planirane za prvi kvartal tekuće godine’’, kaže Rašković i ističe da su prihodi od prodaje planirani tek za 2026.

Centralna banka: Profit App nema dozvolu za platni promet

Aplikacija Profit App, instalirana na mobilnom telefonu, trebalo bi da omogućava sakupljanje bodova. Ti bodovi trebalo da bi vrijede kao pravi novac u radnjama i poslovnicama koje su partneri. Mogu da se šalju drugoma – recimo unuci, komšinici ili sinu koji imaju istu aplikaciju, hvale se na sajtu ove kompanije. Jednostavno: čuvaš ih u telefonu kao u novčaniku, plaćaš račune, navodi se u prezentaciji ovog sistema, piše još na sajtu.

Iz Profit App-a tvrde da su za takvo poslovanja obezbijedili dozvole u EU. U Crnoj Gori još nijesu, potrebno im je odobrenje Centralne banke Crne Gore (CBCG). Sva pravna lica koja omogućavaju transfere između korisnika i primaju ili prenose novčanu vrijednost obuhvaćena su Zakonom o platnom prometu Crne Gore i moraju imati odobrenje CBCG.

Profit App nema dozvolu CBCG.

,,Navedena društva nijesu uputila CBCG zvaničan zahtjev, upit niti obavještenje u vezi sa svojim poslovnim modelom ili obavezom pribavljanja odobrenja prema Zakonu o platnom prometu. Centralna banka Crne Gore nije izdala odobrenje za rad društvima Profit App International a.d. Podgorica i Profit App d.o.o. Podgorica, te ta društva nijesu pod nadzorom CBCG”, navode u odgovoru iz CBCG.

Postavlja se pitanje kako je preko aplikacije Profit App u Crnoj Gori bilo moguće plaćati robe i usluge do 2024. godine. Novinari CIN-CG-a obišli su nekoliko prodajnih objekata u Crnoj Gori koji posluju kao poslovni partneri Profit App sistema. Više zaposlenih u tim objektima potvrdilo je da je do 2024. godine bilo moguće direktno plaćati robu i usluge putem Profit App aplikacije, dok je danas moguće isključivo sakupljati bodove. Zaposleni su naveli da mušterije često pitaju zašto plaćanje putem aplikacije više ne funkcioniše, ali da oni nemaju zvanične informacije o razlozima ove promjene.

Iz Profit App-a za CIN-CG su potvrdili da nijesu uključeni u platni promet Crne Gore, ali kažu da jesu u EU. Objašnjavaju da je u pilot fazi testiranja tržišta i tehnologije “aplikacija funkcionisala isključivo po principu lojaliti programa koji omogućava da u okviru jednog zatvorenog ekosistema korisnici sakupljaju bodove vršenjem kupovine robe/usluga kod odabranog trgovca koji je član Profit App mreže trgovaca’’.

Tvrde da za sada aplikacija ne omogućava isplatu ili konverziju bodova u novac i ne može se koristiti van ograničene mreže ugovorenih trgovaca. Najavljuju da će uskoro zatražiti odobrenje od CBCG za uključivanje u platni promet.

Dio poreza na dobit partnerskih firmi preusmjeravan u Profit App

Telefonskim razgovorom sa jednim od vlasnika partnerskih firmi, CIN-CG je saznao da su pravna lica – poslovni partneri Profit App sistema – u međuvremenu potpisala izmijenjene ugovore, pa da nije moguće više direktno plaćati robu i usluge preko aplikacije. Isti sagovornik je naveo i da je njegova firma dio sredstava koja bi inače uplatila državi na ime poreza na dobit uložila u Profit App, koristeći poresku olakšicu za ulaganje u inovativne subjekte.

Profit App International je bio registrovan kao inovativna kompanija. Upisana je Registar inovacione djelatnosti sredinom novembra 2023. godine, dok je važenje tog rješenja isteklo krajem maja 2024. godine.

Upis u Registar inovacione djelatnosti omogućava da dio poreza na dobit, umjesto da se uplati državi, uloži u firmu koja ima status subjekta inovacione djelatnosti. Prema važećim propisima, inovativne aktivnosti obuhvataju istraživanje i razvoj, inženjerstvo, projektovanje i dizajn, kreativne aktivnosti, marketing i brendiranje, aktivnosti vezane za kreiranje i zaštitu intelektualne svojine, obrazovanje i obuku za korišćenje inovacija, razvoj softvera i baza podataka i druge srodne djelatnosti.

Iz Profit App-a objašnjavaju da je prvi dio njihovog razvojnog projekta bio inovacija cashback biznis modela, dok je drugi kreiranje jedinstvenog softvera za trgovce.

,,Prema relevantnim propisima koji uređuju oblast inovacione djelatnosti, status inovativnog subjekta dodjeljuje se kao privremeni beneficirani status, odnosno vremenski ograničena mjera podrške privrednim društvima koja obavljaju inovativnu djelatnost/start up, a koja ispunjavaju propisane kriterijume. Nakon isteka perioda važenja tog statusa, odnosno nakon što je iskorišćen pripadajući podsticaj, pravni okvir ne omogućava njegovo ponovno aktiviranje, produženje ili ponovnu dodjelu istom subjektu’’, objasnili su iz Profit App-a.

Blokada

Profit App Podgorica je od 15. januara ove godine u blokadi zbog duga od blizu 350 hiljada eura.

,,Tome u prilog govori i blokada od 15. januara, koja predstavlja privremenu situaciju u poslovanju i predmet je redovnog finansijskog razrješenja. Slične situacije dešavale su se i ranije i rješavane su kroz naknadnu naplatu potraživanja, nakon čega su se obaveze uredno izmirivale. Na isti način rješava se i aktuelna situacija. Napominjemo da se navedena blokada ne odnosi na Profit App International, te da ista ne utiče na rad akcionarskog društva’’, navodi Rašković.

Iz kompanije tvrde da su u posljednjih pet godina njima partnerske firme preko ovog modela poslovanja ostvarile prihod od 40 miliona eura. Rašković kaže i da se kao slabost sistema pokazalo se kašnjenje u izmirenju obaveza od dijela partnerskih firmi. Najavljuje i tehničko i regulatorno usklađivanje aplikacije i stabilniji režim poslovanja.

Ova anketa ima za cilj da prikupi iskustva i stavove o govoru mržnje prema LGBT osobama, kao i o njihovom pristupu pravdi. Kroz pitanja se ispituje da li su ispitanici bili izloženi govoru mržnje zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, gdje i u kojem obliku se to dešavalo, koliko često, te da li su takvi slučajevi prijavljivani nadležnim institucijama. Cilj ankete je da doprinese boljem razumijevanju problema i unapređenju zaštite prava LGBT osoba.

Molimo vas da izdvojite nekoliko minuta i popunite anketu, jer su vaša iskustva i mišljenje od izuzetne važnosti za dalji rad na zaštiti ljudskih prava i suzbijanju govora mržnje. 

U novoj epizodi podkasta Istražuj.me razgovaramo sa Lukom Rakčevićem, nekadašnjim zamjenikom gradonačelnice Glavnog grada i jednim od najboljih poznavalaca urbanog razvoja Podgorice. Rakčević godinama prati i analizira prostorno planiranje, infrastrukturne projekte i odnos lokalne vlasti prema javnom interesu. U razgovoru govorimo o aktuelnim urbanističkim problemima Podgorice, pitanju vodoizvorišta Mareza, odnosu investitora i lokalnih vlasti u oblasti prostornog planiranja, planskim dokumentima i njihovoj (ne)primjeni, kao i o posljedicama netransparentnog odlučivanja u ovoj oblasti po kvalitet života u Podgorici. 

Amputirani dijelovi tijela, tkiva, organi se i dalje sahranjuju, izvoze kao „hemijski otpad“ ili im se gubi trag, dok nadležne institucije godinama ne kontrolišu jednu od najopasnijih vrsta medicinskog otpada

Maja Boričić/Tijana Lekić

Prije tridesetak godina, našem sugrađaninu je rečeno da amputiranu nogu sahrani sam. Bez objašnjenja, bez pitanja da li to može ili želi. Amputirani dio tijela nosio se nekad kući u tišini, kao lična obaveza, iako je riječ o jednoj od najopasnijih vrsta medicinskog otpada- patoanatomskom otpadu, koji nosi ozbiljne rizike po zdravlje ljudi i životnu sredinu, jer može sadržati bakterije, viruse i druge organizme koje izazivaju bolesti.

Tri decenije kasnije, amputirani dijelovi tijela se, makar zvanično, više ne sahranjuju po dvorištima, ali sistemskog rješenja i dalje nema. Iako je Ministarstvo zdravlja već deceniju svjesno problema, upravljanje patoanatomskim otpadom ostaje neuređeno i netransparentno.

U najvećoj zdravstvenoj ustanovi u zemlji, Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) dio ovog otpada se sahranjuje u grobnici kupljenoj u Zagoriču, preko ugovora o djelu sa fizičkim licem. Kapacitet grobnice je već popunjen, a plana za dalje nema.

Istovremeno, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), dio patoanatomskog otpada iz KCCG-a, ali i iz pojedinih privatnih zdravstvenih ustanova, završava kod preduzeća Hemosan iz Bara, koje taj otpad izvozi iz zemlje kao hemijski. Ovakva praksa nije predviđena važećim propisima, a dodatno je sporna, jer se ne pominje ni u planovima upravljanja medicinskim otpadom nijedne javne zdravstvene ustanove, koji navode samo sahranjivanje ove vrste otpada.

Za dio patoanatomskog otpada uglavnom iz privatnih zdravstvenih ustanova uopšte se ne zna gdje završava. Ministarstvo zdravlja nema kontrolu nad privatnim ustanovama, dok ekološka inspekcija u prethodnih pet godina nije nadzirala postupanje sa ovom vrstom otpada.

Ono što se dešava u KCCG samo je najvidljiviji dio problema, jer patoanatomski otpad nastaje svuda gdje se obavlja hirurgija, patologija i obdukcija. A država, iako je propisala da je riječ o opasnom otpadu, nikada nije uspostavila mehanizam kojim bi osigurala da se s njim postupa na jedinstven, kontrolisan i zakonit način. Posljedica je haotična praksa u kojoj različite zdravstvene ustanove postupaju po sopstvenom nahođenju.

Direktor OZON-a Aleksandar Perović ističe da čudi da Izvještaj Evropske komisije ne ukazuje na ovu problematiku, ali i monopolistički položaj dvije firme koje se bave zbrinjavanjem medicinskog otpada u Crnoj Gori Ekomediku i Hemosan, imajući u vidu značaj i potencijalne posledice.

“ Monopolistički uticaj može se sagledati u kontekstu drugih poglavlja ne samo 27, npr. u poglavlju 23 gdje bi trebalo biti sagledana opasnost od korupcije. Pompezno najavljivano osnivanje radnog tijela pri Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) koje će se baviti borbom protiv ekokriminala takođe bi moralo biti korišćeno u ovakvim kompleksnim situacijama u društvu”, napominje on.

Ekomedika je ovlašćena za zbrinjavanje infektivnog, potencijalno infektivnog otpada i oštrih predmeta.

Hemosan izvozi patoanatomski otpad kao hemijski

Hemosan je ovlašćen za prihvat, transport, skladištenje i izvoz hemijskog i farmaceutskog otpada. Hemosan nema dozvolu za izvoz patoanatomskog otpada.

Ipak, kako je CIN-CG rečeno iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA), Hemosan je upisan u registar sakupljača, trgovaca i posrednika patoanatomskog otpada, ali pod šifrom koja se koristi za neopasan otpad, iako Zakon jasno definiše ovu vrstu otpada kao opasnu.

“Što se tiče izvoza neopasnog otpada, on ne podliježe dozvolama i njihov izvoz je slobodan. Za opasan otad je potrebna dozvola, međutim do sada ovaj organ nije izdao ni jednu dozvolu za ovu vrstu otpada”, navodi savjetnik za izdavanje dozvola iz EPA Danilo Veljić

Iz Agencije nijesu pojasnili, obzirom da je evropskim propisima, koje smo i mi preuzeli, predviđeno da se opasni medicinski otpad u koji spada i patoanatomski, klasifikuje pod šifrom sa zvjezdicom, zašto patoanatomski otpad tretiraju kao neopasan.

Ugovori koje je CIN-CG pronašao pokazuju da je KCCG od 2021. do 2025. godine kontinuirano angažovao Hemosan za prihvat, zbrinjavanje i izvoz patoanatomskog otpada. Iz KCCG-a potvrđuju da dio patoanatomskog otpada potapaju u formalin (kancerogeno hemijsko jedinjenje) i predaju Hemosanu, dok se ostatak sahranjuje. U tom periodu od pet godina, prema njihovim podacima, generisano je gotovo 17 tona patoanatomskog otpada.

Stručnjaci za CIN-CG upozoravaju da potapanje tkiva u formalin ne mijenja njegovu prirodu- patoanatomski otpad time ne postaje hemijski.

KCCG priznaje da postojeći model nije održiv, da su grobnice gotovo popunjene i da kapaciteti pogrebnih preduzeća ne obezbjeđuju bezbjedno i ekološki prihvatljivo rješenje. Navode i da je dio otpada koji se izvozi dodatni trošak za državu.

Iz Hemosana su nam prvo odgovorili da oni “ne rade sa medicinskim otpadom”, ali su, nakon što je novinarka CIN-CG, u telefonskom razgovoru, sa vlasnikom firme Zoranom Nikitovićem navela da imamo njihove ugovore sa KCCG o patoanatomskom otpadu, odgovorili su da “vrše isključivo zbrinjavanje tečnog patoanatomskog otpada u koji spadaju samo mali uzorci tkiva koji se prema propisima skladište u hemikaliji formalinu, pa se ova vrsta otpada kategoriše po katalogu otpada po kodu 16 05 06* - laboratorijske hemikalije koje se sastoje ili sadrže opasne supstance, uključujući smješe laboratorijskih hemikalija”.

Iz Hemosana nijesu željeli da kažu sa kim još imaju potpisane ugovore za izvoz patoanatomskog otpada, “zbog politike privatnosti podataka”.

U Reviziji Uspješnost upravljanja medicinskim otpadom u Crnoj Gori, iz marta prošle godine, koju je izradila Državna Revizorska institucija (DRI) piše da i Opšta bolnica „Blažo Orlandić“ Bar ima zaključen ugovor o predaji patoanatomskog otpada sa privrednim društvom Hemosan.

Iz bolnice u Baru nijesu odgovorili koji su otpad predavali Hemosanu i da li to još rade, ali ni zašto nijesu obavijestili EPA-i o promjeni Plana upravljanja medicinskim otpadom.

U Reviziji DRI se ističe da upravljanje patoanatomskim otpadom u narednom periodu nosi najveći rizik po javno zdravlje i životnu sredinu, imajući u vidu da se u prethodnom periodu u Crnoj Gori njime nije adekvatno upravljalo.

Međutim, i pored ozbiljnih propusta u upravljanju medicinskim otpadom na koje je ukazala DRI, nadležne institucije gotovo da nijesu reagovale, a Vlada i Skupština nijesu čak održali nijednu sjednicu ili odbor koji bi se bavio ovim ozbiljnim zdravstvenim rizicima.

I Moj lab Hemosanu predaje patoanatomski otpad

Samo su tri privatne klinike odgovorile na upit CIN-CG kako zbrinjavaju patoanatomski otpad.

Iz laboratorije Moj Lab su potvrdili da i oni imaju višegodišnji ugovor sa Hemosanom i da im je, od 2022. do početka prošle godine predato 349,5 kg ove vrste otpada.

Bolnica Kodra je za CIN-CG navela da je kupila grobno mjesto za odlaganje tog otpada, te da je prikupila 770 kg patoanatomskog otpada, od početka 2022. do kraja 2025.

„ Prikupljeni patoanatomski otpad se predaje preduzeću Pogrebne usluge Podgorica, koje vrši transport i smještaj ovog otpada u grobnicu koju je bolnica Kodra' namjenski  kupila za smještaj ove vrste otpada“, piše u odgovoru bolnice.

Međutim, iz Pogrebnih usluga kažu da se oni ne bave transportom i smještajem patoanatomskog otpada, već samo otvaraju grobnice.

"Pogrebne usluge Podgorica, nije obavljalo nikakve radnje, osim otvaranja grobnica, dok su društva koja su se obraćala zahtjevima za naše usluge vršila transport i skladištenje ostataka u grobnice”, kazao je izvršni direktor tog preduzeća Radonja Vulikić. 

Iz ARS medika su za CIN-CG rekli da oni nemaju tu vrstu otpada, jer imaju potpisan ugovor sa patohistološkom laboratorijom. Na insistiranje novinarke da pojasne, rekli su da imaju ugovor sa tom privatnom laboratorijom, ali da ne znaju ko njima zbrinjava ovu vrstu otpada.

Prema podacima sa Poslovne mreže, Hemosan je, u posljednjih deset godina, imao profit od gotovo 3.800.000 eura.

Niko ne kontroliše patoanatomski otpad, bez kazni i za najteže nepravilnosti

Iako iz Hemosana tvrde da su pod redovnim inspekcijskim nadzorom, dokumentacija do koje je došao CIN-CG pokazuje da ovo preduzeće od 2020. do 2024. nije bilo predmet kontrole ekološke inspekcije. Patoanatomski otpad se u tom periodu gotovo uopšte ne pojavljuje u inspekcijskim zapisnicima, koje smo dobili slobodnim pristupom informacijama.

Zapravo, ni patoanatomski otpad uopšte nije bio predmet kontrole te inspekcije u ovih pet godina,već se spominje samo u jednom zapisniku iz 2024. godine, kada je kontrolisana Opšta bolnica (OB) „Blažo Orlandić“ u Baru.

Inspektori su primijetili da je zabilježeno da u 2023. godini je, između ostalog, stvoreno oko 200 kg patoanatomskog otpada, ali da “inspektoru na uvid nije data informacija kako se postupa sa patoanatomskim otpadom”.

Ministarstvo zdravlja, ali ni Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja

sjevera, do objave teksta, nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG o upravljanju

patoanatomskim otpadom.

Opasni otpad klasifikuju pod šiframa za neopasni

Prema Zakonu o upravljanju otpadom opasni medicinski otpad (infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični otpad, farmaceutski otpad i oštri medicinski otpad) treba da se preda fizičkom ili pravnom licu, koje ima dozvolu EPA-e za obradu i tretman medicinskog otpada u skladu sa zakonom.

Prema Pravilniku o uslovima, načinima i postupku obrade medicinskog otpada, patoanatomski otpad se odlaže se u rashladne komore, u postrojenjima za termički tretman patoanatomskog otpada, kao i krematorijumima ili zakopavanjem na groblju u skladu sa posebnim propisom.

Prema Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada opasni otpad označava se sa zvjezdicom.

Međutim, patoanatomski otpad se u praksi često nalazi u sivoj zoni, pa naše zdravstvene institucije za ovaj otpad koriste šifre koje ne postoje ili se ne koriste za opasnu vrstu otpada, ni po našim, ni po evropskim propisima.

U planu upravljanja medicinskim otpadom od 2025 do 2028. KCCG, patoanatomski otpad se upisuje pod šifrom 180102* koja po klasifikaciji ne postoji, a pod šifrom pod kojom bi trebalo da se nalazi ova vrsta otpada stavlja samo infektivni i šalje ga preduzeću “Ekomedika”.

U planu ističu da patoanatomski otpad odlažu u grobnici u Zagoriču, ali da ni tamo uskoro neće biti mjesta za ovu vrstu otpada.

U prethodnom planu koju obuhvata period od 2023. do 2026. patoanatomski otpad klasifikuju pod drugom šifrom 18 01 02.

„Sama činjenica da je patoanatomski otpad zapravo ,,sahranjivan“ negdje, ukazuje da su nadležne institucije zapravo ,,ožaloščene“ i uz dužno poštovanje simbolike, vjerovatno bi svi trebali da izrazimo ,,učešće u žalosti“ zbog nesposobnosti da se uredi ova važna oblast na način koji je adekvatan za civilizacijska dostignuća današnjice“, ističe Perović.

Od čovjeka koji je sam sahranio amputiranu nogu do sumnjivih ugovora i nejasnih nadležnosti, put je dug i zamagljen tišinom institucija i otvara pitanje zašto se, decenijama kasnije, ovaj posao i dalje rješava privremenim aranžmanima, umjesto jasnom javnom politikom.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) u reagovanju povodom našeg teksta „Reforme ili selektivni pristup“  nijednom riječju nije uspio da ospori ključne činjenice iz istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). MUP nije demantovao da se u mišljenjima Komisije koriste formulacije „neprovjerena informacija“ i „neprocijenjen izvor“, da su policijski službenici suspendovani prije nego što su imali priliku da se izjasne, da u više predmeta mišljenje Agenscije za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije pribavljeno, da disciplinski postupci traju mjesecima bez ročišta i da je Ombudsman utvrdio nezakonitu suspenziju u najmanje jednom slučaju. Dakle, MUP ne spori činjenice, već im mijenja značenje.

Istovremeno, MUP vrši klasičnu zamjenu teza jer u tekstu niejsmo tvrdili da je bezbjednosna smetnja isto što i krivično djelo. U reagovanju MUP-a ponavlja se da „bezbjednosna smetnja nije krivično djelo“, što CIN-CG nigdje ne osporava, niti se kaže da policajci treba da budu osuđeni prije suspenzije. Ono što jeste navedeno u našem tekstu su činjenice da se najteže mjere protiv policijskih službenika (suspenzija, faktičko udaljenje sa posla) zasnivaju na neprovjerenim informacijama, da su bez jasnog obrazloženja i da nema mogućnosti djelotvorne odbrane

Dakle, nije problem u tome šta MUP utvrđuje bezbjednosne smetnje pojedinih službenika, već na osnovu kojih dokaza to čini i kakve posljedice proizvodi.

MUP u reagovanju tvrdi da je riječ o preventivnom djelovanju, ali svjesno prećutkuje da i preventivne mjere moraju imati zakonit postupak, jasne rokove i poštovanje prava na odbranu. Evropski standardi, na koje se MUP proizvoljno poziva, ne dozvoljavaju dugotrajne suspenzije bez rješenja, tajnost koja onemogućava odbranu i retroaktivnu primjenu zakona, o čemu smo mi pisali. Prevencija bez garancija ne može biti reforma.

Ključna manipulacija u reagovanju MUP-a je to što miješa uspješno procesuirane krivične predmete sa disciplinarnim predmetima koji su predmet teksta. Međutim, MUP svjesno prećutkuje koliko je od suspendovanih policajaca iz teksta krivično procesuirano. Svaka pojedinačna suspenzija ne može se opravdati pozivanjem na opšti uspjeh tužilaštva u predmetima koji su pokrenuti i koji tek treba da dobiju epilog na sudu.

Dalje, MUP tvrdi da je tajnost zakonska obaveza. Međutim, činjenice pokazuju da je stepen tajnosti spuštan tek nakon pobune službenika i njihovih advokata, da advokati i dalje nemaju puni uvid u mišljenja Komisije i da se ne zna koji dio dokumentacije im je dostupan. Ako je postupak zakonit, onda nema razloga da se brani parcijalnim uvidom. Tajnost postupka za stranke koja sprječava njihovu odbranu nije bezbjednosna, već procesna anomalija.

MUP u reagovanju insinuira na krivičnu odgovornost novinara i odgovornost advokata i policajaca kao „izvora“. Ovo je opasna poruka jer se prebacuje fokus sa zakonitosti postupka na to „ko je dao dokumente“ i tako se šalje signal drugim medijima da je bavljenje ovom temom rizično. U demokratskom društvu se istražuje sadržaj, a ne progone izvori. Posebno zabrinjava ovaj dio reagovanja u kojem se medijima i novinarima implicitno prijeti krivičnom odgovornošću zbog objavljivanja informacija od nesumnjivog javnog interesa, uz problematizovanje izvora i insinuacije o ‘neovlašćenom odavanju tajnih podataka’. Takav narativ ne predstavlja zaštitu institucije, već klasičan pokušaj zastrašivanja i odvraćanja od daljeg izvještavanja o temi od izuzetnog javnog značaja. Umjesto odgovora na suštinska pitanja – da li su postupci zakoniti, proporcionalni i jednako primijenjeni – fokus se svjesno preusmjerava na prijetnje, krivičnopravne kvalifikacije i diskreditaciju medija i novinara. Time se potvrđuje osnovana sumnja da se oznaka tajnosti ne koristi prvenstveno radi zaštite bezbjednosti, već kao mehanizam za sprečavanje javne kontrole i prikrivanje potencijalnih zloupotreba u procesu utvrđivanja navodnih bezbjednosnih smetnji.

Formalno je tačna konstatacija da Komisija ne suspenduje, već samo daje mišljenje. Međutim, nesporno je da je mišljenje Komisije jedini dokaz u disciplinskim postupcima i bez tog mišljenja postupaka ne bi bilo. Stoga je jasno da, ako Komisija sistemski griješi, cijeli lanac odluka je kompromitovan. Ono što MUP ne može osporiti jeste da sama činjenica da se disciplinski postupci pokreću i da se policijski službenici suspenduju na osnovu akta koji se i formalno naziva mišljenje Komisije, ogoljava suštinski problem zakonitosti cijelog procesa. Mišljenje, po svojoj pravnoj prirodi, nije dokazni akt, nije upravni akt i nije podložno dokazivanju, već predstavlja stav, procjenu ili preporuku. Mišljenje, bilo čije da je, ne može biti pravni osnov za ograničavanje prava, pokretanje postupaka niti izricanje sankcija. Korišćenje ‘mišljenja’ kao faktičkog okidača za suspenzije i disciplinske postupke predstavlja zamjenu pravnog postupka procjenom, a vladavinu prava zamjenjuje institucionalnom diskrecijom, što je suprotno osnovnim načelima zakonitosti, pravne sigurnosti i pravičnog postupka.

Naravno, MUP je izbjegao da odgovori na ključno pitanje kako se sprječava zloupotreba sistema u kojem se karijere uništavaju na osnovu neprovjerenih informacija, uz ograničeno pravo na odbranu i dugotrajnu tajnost.

Na kraju, u našem se istraživanju ne radi o osporavanju reformi, zaštiti kompromitovanih policajaca i miješanju disciplinskog i krivičnog postupka. Mi samo insistiramo na vladavini prava i jednakim standardima. Institucije koje reformu sprovode na osnovu proizvoljnih procjenama i mišljenjima, dok istovremeno pokušavaju da ućutkaju novinare prijetnjama i etiketiranjem zbog navodnog neprijateljskog djelovanja, ne jačaju sistem.

MUP bi, umjesto prijetnji krivičnim procesima protiv medija koji izvještavaju u javnom interesu, trebalo da se pozabavi stvarnim problemima unitar sistema, u kojem osuđeni i osumnjičeni šefovi kriminalnih organizacija bježe policiji ispred očiju, dok MUP troši energiju pišući reagovanja na nepobitne činjenice.

Redakcija CIN-CG

Povodom teksta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, pod naslovom „VIŠE SLUŽBENIKA UPRAVE POLICIJE SUSPENDOVANO NA OSNOVU NEPROVJERENIH TVRDNJI: Reforme ili selektivni pristup“, koji je prenio Nezavisni dnevnik „Vijesti“ pod naslovom „Reformski ili selektivno čiste policiju“, koji je objavljen 26. januara 2026. godine, a koji su prenijeli i drugi mediji,  u cilju zaštite integriteta institucije dužni smo da reagujemo na pomenuti članak u kojem je iznijet niz netačnih, nepotpunih paušalnih i pogrešno intrepretiranih navoda. Dijelovi navedenog teksta ne odražavaju činjenično stanje, tekst se zasniva na neprovjerenim podacima i navodnim svjedočenjima policijskih službenika kojima su utvrđene bezbjednosne smetnje, a koji umjesto da svoju odbranu iznose pred nadležnim istancama, istu temelje na neistinama plasiranim u medijima.  

Imajući u vidu značaj teme i odgovornost institucije da javnost informiše na osnovu utemeljenih činjenica u nastavku dajemo precizna pojašnjenja i ispravke ključnih neistinitih navoda radi potpunog i objektivnog sagledavanja okolnosti:

U tekstu CIN-CG dominantno se insistira na tezi da se postupci utvrđivanja bezbjednosnih smetnji u Ministarstvu unutrašnjih poslova zasnivaju na „neprovjerenim informacijama“, „tračevima“ i „neprocijenjenim izvorima“, te da kao takvi ne mogu biti osnov za suspenziju i disciplinske postupke. Takva kvalifikacija, iako zvučno privlačna, počiva na pogrešnom razumijevanju pravne prirode i svrhe bezbjednosne provjere.

Prije svega, potrebno je razjasniti ono što se u javnom diskursu uporno prećutkuje: bezbjednosna smetnja nije krivično djelo, već procjena bezbjednosnog rizika u kontekstu obavljanja policijske funkcije. Drugim riječima, ona ne služi da bi se neko „proglasio krivim“, već da bi se procijenilo da li postoje okolnosti koje mogu ugroziti integritet službe, povjerljivost podataka ili operativnu bezbjednost, sada ili u budućnosti.

Dakle, bezbjednosne smetnje su precizno rečeno oblici statusne nespojivosti sa vršenjem policijske profesije, oblici ozbiljnih integritetskih prestupa, zasnovani na kršenju načela profesionalnog morala i etičnosti koji podrivaju sistem u osnovi i koji daju prostora infiltraciji organizovanog kriminala u policijsku službu.

Duboka infiltracija organizovanog kriminala u sektor bezbjednosti ili teške bezbejdnosne smetnje su potvrđene dostavljanjem dokaza od strane Evropske obavještane agencije – Europol-a,  na osnovu čega je u daljim policijko tužilačkim aktivnosti procesuirano preko 45 policijskih službenika za krivična djela sa elementima organizovanog kriminala i korupcije, čime je i potvrđena osnovanost sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i zaštite integriteta, a naročito u odnosu na policijske službenike povezane sa članovima organizovanih kriminalnih grupa, te je samo u 2025. godini procesuirano 18 policijskih službenika, gdje su za većinu prije procesuiranja utvrđene bezbjednosne smetnje.

I ovaj tekst možemo smatrati nastavkom hibirdnog djelovanja, kroz pokušaj deprofesionalizacije postupanja i manipulisanja kroz plasiranje dezinformacija i dezavuisanjem javnosti i šire društvene zajednice, a o ispravnosti sprovedenih postupaka dovoljno govori i ponovo uspostavljeno povjerenje međunarodne obavještajne zajednice i status respektabilnog partnera koji smo stekli insistiranjem na bezuslovnoj primjeni načela integriteta policijske profesije.

Preciznosti radi, poznato vam je da je policijska akcija sprovedena u saradnji sa Specijalnim državnim tužilaštvom, kodnog naziva „IUSTITIA“ potpuno demistifikovala  i razobličila spregu organizovanog kriminala i visokorangiranih pojedinaca iz bezbjednosnog sektora i tužilaštva, uspostavljenu sa ciljem uticaja kriminalne organizacije na političku vlast, izvršnu vlast i sredstva javnog informisanja.

Insistiranje da se bezbjednosne smetnje moraju zasnivati isključivo na „dokazima o izvršenom djelu“, u krivično-pravnom smislu, paradoksalno. Kada bi policija, ili bilo koja bezbjednosna služba, reagovala tek onda kada se rizik pretvori u dokazano krivično djelo, onda se više ne bi radilo o prevenciji, već o zakašnjeloj konstataciji neuspjeha sistema.

*Svaka bezbjednosna smetnja potkrijepljena je dokazima da je policijski službenik kojem se utvrđuju bezbjednosne smetnje učinio težu povredu službene dužnosti –iz člana 173 stav  1 tačka 28 Zakona o unutrašnjim poslovima:

„Smatra se da postoje bezbjednosne smetnje za dalji rad u policijskom zvanju, odnosno za nastavak pripravničkog staža, obrazovanja, obuke, kao i posebnog stručnog osposobljavanja ili usavršavanja u skladu sa ovim zakonom ako, pored osnova za prestanak radnog odnosa po sili zakona, u skladu sa ovim zakonom, policijski službenik, odnosno lice za vrijeme pripravničkog staža, obrazovanja, obuke, kao i posebnog stručnog osposobljavanja ili usavršavanja:

1) bude registrovano u evidenciji uživaoca opojnih droga, koju vodi organ državne uprave nadležan za poslove zdravlja; i

2) održava veze sa licima koja neovlašćeno prikupljaju tajne i druge podatke, teroristima, saboterima, članovima organizovanih kriminalnih grupa ili licima za koja se osnovano sumnja da pripadaju takvim grupama.“

Posebno je problematično što se u tekstu termin „neprovjerena informacija“ tretira kao sinonim za proizvoljnost ili glasinu. U profesionalnoj bezbjednosnoj praksi informacija i dokaz nijesu isto, niti se bezbjednosne procjene svode na binarnu logiku „istinito–neistinito“. Postoje nivoi pouzdanosti, kontekst, kumulativni efekti više saznanja i procjena vjerovatnoće rizika. Upravo zato zakon i predviđa Komisiju, a ne sud.

Drugim riječima, tvrdnja da je informacija „neprovjerena“ ne znači da je besmislena, izmišljena ili irelevantna, već da u tom trenutku nije potvrđena do stepena procesnog dokaza. To, međutim, ne isključuje njenu bezbjednosnu relevantnost, naročito kada se radi o kontaktima sa kriminalnim strukturama, mogućnosti ucjene, kompromitacije ili sukoba interesa.

Takođe, postavlja se opravdano pitanje na osnovu čega je CIN-CG imao uvid u, kako se navodi, više tajnih izvještaja Komisije za utvrđivanje postojanja bezbjednosnih smetnji policijskih službenika, imajući u vidu da je riječ o dokumentima koji su, u skladu sa zakonom, označeni stepenom tajnosti, te davanje na uvid tajne dokumentacije trećim licima predstavlja krivično djelo. Posebno zabrinjava činjenica da su u medijima objavljeni fotografisani djelovi dokumentacije označene stepenom tajnosti, čime se otvara osnovana sumnja da je došlo do povrede Zakona o tajnosti podataka, ali i do krivičnopravne odgovornosti, što će u konkretnom slučaju biti predmet postupanja i utvrđivanja od strane nadležnog državnog tužilaštva. Objavljivanjem fotografisanih dokumenata označenih stepenom tajnosti, autorka teksta je faktički inkriminisala policijske službenike i/ili njihove punomoćnike kao potencijalne izvore neovlašćenog odavanja tajnih podataka.

U tekstu se dalje navodi: „Službenici protiv kojih su pokrenuti postupci, kao i njihovi advokati, morali su da potpišu izjavu o tajnosti, što ih onemogućava da u javnosti iznesu ove podatke.“ Ovakva formulacija predstavlja novinarsku interpretaciju kojom se zakonska obaveza propisana Zakonom o tajnosti podataka pokušava prikazati kao sporna ili represivna mjera. Takvo tumačenje je ili rezultat elementarnog nepoznavanja važećeg pravnog okvira ili svjesnog dovođenja javnosti u zabludu.

Argument da su pojedini službenici prethodno dobijali visoke ocjene rada, pa potom bili obuhvaćeni bezbjednosnim provjerama, dodatno ilustruje nerazumijevanje suštine postupka. Ocjena radne uspješnosti i bezbjednosna podobnost nijesu ista kategorija.

Poseban nivo ironije sadrži insistiranje da se Komisiji zamjera što u svojim izvještajima koristi formulacije koje ukazuju na stepen pouzdanosti izvora. Upravo takva terminologija pokazuje metodološku disciplinu, a ne proizvoljnost. Da je Komisija zaista radila na osnovu „tračeva“, kako se sugeriše, tada bi izvještaji bili lišeni bilo kakve kvalifikacije izvora i stepena pouzdanosti, što ovdje očigledno nije slučaj.

Takođe, važno je naglasiti da Komisija ne suspenduje službenike, ne vodi disciplinske postupke i ne izriče sankcije. Ona daje mišljenje o postojanju ili nepostojanju bezbjednosnih smetnji. Odluku o pokretanju disciplinskog postupka donosi disciplinski tužilac, dok konačnu odluku donose Disciplinska komisija u zakonom propisanom postupku.

Predstavljanje Komisije kao nekakvog „paralelnog suda“ nije samo netačno, već i pravno neodrživo.

Konačno, insistiranje da se bezbjednosne provjere ograniče isključivo na „dokazane činjenice“, uz paralelno pozivanje na evropske standarde, zvuči posebno neuvjerljivo. Upravo evropski i međunarodni dokumenti (OSCE, GRECO, Evropska komisija) preporučuju preventivne i kontinuirane provjere, a ne čekanje da se šteta već desi.

Ako je kriterijum da policijski sistem reaguje tek kada sve postane dokazivo pred sudom, onda se ne radi o reformi, već o formalnom samozavaravanju. Najveća bezbjednosna smetnja za policiju nije informacija niskog stepena pouzdanosti, već institucionalna nespremnost da se sa rizikom suoči na vrijeme.

U tekstu se kontinuirano sugeriše da se disciplinski postupci vode „bez dokaza“, čime se u javnosti stvara pogrešan utisak da se disciplinska odgovornost u MUP-u izjednačava sa krivičnom odgovornošću. Takvo poistovjećivanje nije utemeljeno ni u pravu ni u praksi.

Izjava aktuelnog predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića, da se disciplinski postupci pokreću na osnovu informacija različitog stepena pouzdanosti čiju je relevantnost tek potrebno potkrijepiti dokazima, netačna je ukoliko je integralno prenesena. Disciplinski postupci se, naime, ne pokreću proizvoljno niti na osnovu neprovjerenih informacija, već isključivo na osnovu predloga neposrednog rukovodioca, koji je dužan da uz predlog dostavi dokaze disciplinskom tužiocu, nakon čega disciplinski tužilac, svojom odlukom, pokreće disciplinski postupak.

Policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, kao i njegovom punomoćniku, obezbjeđuje se uvid u dokaze koji su poslužili kao osnov za donošenje odluke o pokretanju disciplinskog postupka, dok tokom same rasprave imaju pravo da se izjasne o predloženim dokazima, da na iste ulože prigovore, kao i da predlažu nove dokazne predloge, čime su u potpunosti obezbijeđena prava na odbranu i pravičan postupak.

Disciplinski postupak je autonomni upravni postupak, sa sopstvenim pravilima, standardima dokazivanja i svrhom, koji ne pretpostavlja postojanje krivične prijave, optužnice ili presude. Činjenica da protiv određenog službenika nije pokrenut ili okončan krivični postupak ne znači da ne postoje elementi za disciplinsku odgovornost, niti da je postupanje MUP-a protivpravno.

Takođe, navodi Miodraga Lakovića da MUP raspolaže mehanizmima za provjeru policijskih službenika, poput provjere imovine i primjene mjera tajnog nadzora, koje navodno ne koristi, mogu se tumačiti isključivo kao rezultat pogrešne interpretacije novinarskog teksta. Teško je povjerovati da predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu nije upoznat sa činjenicom da Odbor ima potpuni uvid u kompletne predmete sprovedenih bezbjednosnih provjera, koji se tom tijelu dostavljaju integralno i u skladu sa zakonom.

Provjera imovine policijskih službenika sprovodi se u skladu sa važećim zakonskim okvirom i podzakonskim aktom donijetim u formi Pravilnika tokom 2024. godine. Iako je zakonska mogućnost za sprovođenje ovih provjera postojala i ranije, odgovarajući podzakonski akt donijet je tek stupanjem na dužnost sadašnjeg menadžmenta Ministarstva, i to u skladu sa najvišim međunarodnim standardima.

Mehanizam provjere putem primjene mjera tajnog nadzora jasno je i precizno uređen normama Zakona o krivičnom postupku, te bi kao takav morao biti poznat gospodinu Lakoviću, imajući u vidu njegovo prethodno profesionalno iskustvo u policijskoj službi.

Koristimo priliku, imajući u vidu da je Miodrag Laković bio visokopozicionirani službenik Uprave policije u organizacionoj jedinici koja se bavila suzbijanjem krijumčarenja narkotika, a koju je napustio 2016. godine kada je trgovina narkotika bila na vrhuncu, neosporno je da je sam bio svjedok složenih bezbjednosnih izazova i mehanizama rada policije, da kao predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu, koji ima uvid u kompletne i integralne dokumente o izvršenim provjerama, u javnim istupima koristi svoje znanje i iskustvo kako bi podržao zakonite procedure i integritet postupaka, umjesto da ih pogrešno interpretira ili narativno kompromituje. Ukoliko je pak po srijedi loša novinarska interpretacija onda vjerujemo da će gospodin Laković adekvatno reagovati na netačno prenešene sopstvene navode.

Posebno je neprecizna tvrdnja da „najveći broj službenika nije krivično procesuiran“, jer zakon ne uslovljava disciplinski postupak krivičnim gonjenjem, niti obrnuto. Suprotno tumačenje bi faktički paralizovalo disciplinski sistem i svelo odgovornost policijskih službenika isključivo na krivično-pravni minimum.

U dijelu teksta u kojem se navodi da su sva ročišta do sada odlagana te da policijski službenik nije imao mogućnost da iznese svoju odbranu, iznose se ponovo netačne tvrdnje. Odlaganja postupaka nijesu isključivo posljedica postupanja nadležnih organa, već u značajnoj mjeri proizilaze iz postupanja samih policijskih službenika, koji odugovlače postupke dostavljanjem medicinske dokumentacije, angažovanjem novih branilaca uz promjenu postojećih, kao i zahtjevima za odlaganje rasprava radi navodne adekvatne pripreme odbrane.

Takvim postupanjem se svjesno i nesavjesno produžava trajanje postupka, uz očiglednu namjeru da se izigra zakonski okvir, što kao krajnju posljedicu može imati nastupanje zastarjelosti vođenja postupka.

Navodi o navodnim „pritiscima vrha MUP-a“ na disciplinske tužioce i Komisiju izneseni su bez ijednog provjerljivog podatka, dokaza ili zvanične izjave nadležnih organa, te se zasnivaju isključivo na nezvaničnim izvorima i subjektivnim interpretacijama. Takav pristup ne predstavlja činjenično utvrđivanje, već spekulativni narativ bez ikakve pravne ili dokazne vrijednosti.

U odjeljku „Komisija i disciplinska tužiteljka pod pritiskom“ javnost se dodatno dovodi u zabludu stvaranjem privida nezakonitog uticaja na disciplinske tužioce, čime se neosnovano problematizuje njihovo zakonito i nezavisno postupanje, a istovremeno vrši neprimjeren pritisak na tok i ishod postupaka koji su u toku.

Iako su disciplinskim tužiteljkama dostavljena pitanja, kao odvojena od ove teme, uz najavu da će isti biti objavljeni u posebnom tekstu, u predmetnom članku su iznesena jednostrana tumačenja CIN-CG, kojima se bez činjeničnog osnova sugeriše da same disciplinske tužiteljke smatraju da su izložene pritiscima.

Stoga, u posebnom dokumentu dostavljeni su odgovori disciplinskih tužiteljki, koji jasno i nedvosmisleno demantuju takve navode i potvrđuju da disciplinske tužiteljke postupaju isključivo u skladu sa zakonom i važećim procedurama.

Tvrdnja da je odbrani sistemski onemogućen rad zbog tajnosti postupaka izostavlja ključnu činjenicu: postupci u MUP-u se vode sa dokumentima koji sadrže tajne podatke, čije je ograničenje pristupa zakonska obaveza.

Policijskim službenicima u ovim postupcima dato  je dovoljno prostora i zakonskih mehanizama da ospore navode koji im se stavljaju na teret i da dokažu svoju nevinost.

Smanjenje stepena tajnosti sa „povjerljivo“ na „interno“ pokazuje upravo suprotno od onoga što se tvrdi, postupno usklađivanje prava na odbranu sa obavezom zaštite podataka, a ne namjerno uskraćivanje prava. Pravo na uvid u spise ne znači automatski pravo na uvid u cjelokupnu operativnu dokumentaciju, naročito kada ona sadrži podatke o trećim licima ili metodama rada.

U tekstu se problematizuje i profesionalna biografija pojedinih članova Komisije, uz implicitnu sugestiju da administrativno ili pravno iskustvo diskvalifikuje lice za učešće u radu kolektivnog tijela.

Takav argument zanemaruje činjenicu da je Komisija kolegijalni organ, čiji rad ne zavisi od pojedinačnog člana, već od zajedničkog odlučivanja, zakonom propisanih procedura i obavezujućih pravila rada. Takođe, zakon ne propisuje da svi članovi moraju biti operativni policijski službenici, već da moraju ispunjavati uslove za rad sa povjerljivim podacima i imati odgovarajuće profesionalne kompetencije. Paušalne diskvalifikacije članova Komisije predstavljaju više vrijednosni sud nego pravni argument.

Opis „infostream“ sistema kao mehanizma koji omogućava proizvoljno označavanje lica zanemaruje osnovnu svrhu ovakvih internih alata: evidentiranje operativnih saznanja, uz naknadnu provjeru, filtriranje i procjenu.

Tvrdnje da kandidati za posao u Upravi policije bivaju odbijeni „bez ikakvog obrazloženja“ zanemaruju razliku između prava na obrazloženje upravne odluke i prava na uvid u razloge koji sadrže tajne podatke.

Zakon ne obavezuje organ da kandidatu saopšti sve detalje koji se odnose na procjene podobnosti, naročito kada bi time bila ugrožena prava trećih lica ili javni interes. Odbijanje kandidata ne predstavlja sankciju, već odluku u postupku zapošljavanja, koja podliježe zakonskim pravilima, ali ne i potpunoj transparentnosti u svakom segmentu.

Na kraju, ostaje utisak da predmetni tekst CIN-CG nije rezultat neutralnog istraživačkog pristupa, već da je od samog početka koncipiran na malicioznoj pretpostavci o navodnoj nezakonitosti i selektivnosti postupanja MUP-a, pri čemu se činjenice selektivno biraju, pravni okvir pojednostavljuje, a različiti postupci i standardi svjesno ili nesvjesno miješaju radi postizanja unaprijed formiranog narativa. Obim i sadržaj netačnih i pogrešno interpretiranih navoda, koje je bilo neophodno detaljno demantovati, sami po sebi ukazuju da se ne radi o sporadičnim propustima, već o sistematskom odstupanju od osnovnih pravila profesionalnog i odgovornog novinarstva.

U obradi ovako kompleksnih i osjetljivih tema, davanje instituciji roka od tri dana za odgovor, dok se istovremeno u samom tekstu daje prioritet izjavama pojedinih aktera i anonimnih policijskih službenika, šalje jasnu poruku o selektivnom pristupu i narušenoj ravnoteži u predstavljanju činjenica.

Kritičko preispitivanje rada institucija je legitimno i poželjno u demokratskom društvu. Međutim, ono podrazumijeva obavezu poštovanja činjenica, pravnih procedura i elementarne profesionalne etike, naročito kada se obrađuju teme koje direktno zadiru u bezbjednosni sistem države, integritet institucija i prava pojedinaca.

Zamjena provjerenih informacija sugestijama, a pravnih argumenata paušalnim narativnim konstrukcijama, ne doprinosi ni reformama, ni javnom interesu, već isključivo narušavanju povjerenja u institucije i profesionalne standarde javne komunikacije sa ciljem stvaranja konfuzije u javnosti.

                     TIM ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Uskoro slijedi odgovor naše novinarke. 

Na osnovu informacija koje je MUP dobio iz neprovjerenih izvora, više policajaca sumnjiči se za teška krivična djela, pokazuju dokumenti u koje je CIN-CG imao uvid

Đurđa Radulović

Više policijskih službenika suspendovano je i protiv njih se vode disciplinski postupci zbog navodnih bezbjednosnih smetnji na osnovu nepotvrđenih i neprovjerenih podataka, piše u dokumentima, 

Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) počelo tokom 2024. godine čišćenje svojih redova, opravdavajući to borbom protiv kriminala i korupcije, ali za neke službenike koji su sada pod suspenzijom nije bilo provjerenih dokaza.

To proizilazi iz više tajnih izvještaja Komisije za bebjednosnu provjeru MUP-a, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. U tim izvještajima službenici se najčešće terete za kontakte sa kriminalnim grupama, zloupotrebu službenog položaja, kao i učešće u kriminalnim aktivnostima, uključujući šverc droge i akciznih roba,  a za svaku od ovih tvrdnji navodi se da je zasnovana na ,,neprovjerenim informacijama dobijenih od neprocijenjenih izvora’’.

Neki od policijskih službenika u  čiju je dokumentaciju CIN-CG imao uvid dobili su ocjenu „odlično“ od MUP-a neposredno prije nego što ih  je isto  ministarstvo, bez  obrazloženja, suspendovalo, a potom protiv njih pokrenulo disciplinske postupke zbog navodnih bezbjednosnih smetnji.

Trenutno je do sada je suspendovano 29 policijskih službenika ,,po osnovu pokrenutih disciplinskih postupaka zbog počinjenih težih povreda službene dužnosti – postojanje bezbjednosne smetnje’’, kazali su za CIN-CG iz MUP-a.  Ukupan broj pojedinačnih predmeta kod Komisije za bezbjednosne smetnje je 122, naveli su iz MUP-a.

Međutim, u više ovih predmeta riječ je o neprovjerenim tvrdnjama, apsurdnim i nelogičnim optužbama, pokazuje istraživanje CIN-CG.

Službenici protiv kojih su pokrenuti postupci, kao i njihovi advokati, morali su da potpišu izjavo o tajnosti, što ih onemogućava da u javnosti govore iznesu ove podatke.

,,Svjedočio sam tome da službenici ne prođu bezbjednosnu provjeru zbog tračeva i glasina'', kaže za CIN-CG jedan rukovodilac u Upravi policije (UP), koji se nedavno našao u nepovoljnoj situaciji, jer je bio primoran da suspenduje  kolege nakon negativnog mišljenja Komisije, iako je smatrao da odgovorno obavljaju posao.

„Policijska praksa razlikuje pet nivoa pouzdanosti informacija – od neprovjerene do pouzdane. Disciplinski postupci se pokreću na osnovu informacija različitog stepena pouzdanosti, čiju relevantnost je potrebno potkrijepiti dokazima, jer ukoliko se donese odluka o prekidu radnog odnosa samo na osnovu informacija, to neće biti održivo u sudskim postupcima“, upozorava bivši visoki službenik UP i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, Miodrag Laković, i visoki funkcioner vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES).

Laković dodaje da MUP ima čitav niz mehanizama za provjeru policijskih službenika, poput provjere imovine ili mjera tajnog nadzora, ali ih ne koristi.

Iz MUP-a objašnjavaju da smetnje utvrđuje Komisija za bezbjednosne smetnje, koja podnosi predlog za pokretanje disciplinskog postupka disciplinskom tužiocu, koji donosi odluku da li će pokrenuti postuopak. ,,Sama činjenica da tužilac cijeni predlog za pokretanje disciplinskog postupka i druge dokaze predstavlja još jedan vid kontrole ispravnosti rada Komisije, obzirom da podnošenju predloga za pokretanje disciplinskog postupka prethodi donošenje mišljenja Komisije o postojanju bezbjednosnih smetnji za dalji rad’’.

Komisija i disciplinska tužiteljka postupaju pod pritiskom

CIN-CG  je više upućenih izvora reklo da je disciplinska tužiteljka MUP-a Milena Pajović u nezvaničnim razgovorima izražavala zabrinutost zbog toga što u brojnim predmetima ne postoje dokazi, ali da rukovodstvo MUP-a vrši pritisak da se postupci pokreću i nastavljaju. U pojedinim predmetima tražila je odlaganje postupaka, čime je faktički ukazala na postojanje neregularnosti, smatraju sagovornici CIN-CG.

Pojedini suspendovani policijski službenici, iako je prošlo dosta vremena, nijesu imali nijedno ročište pred disciplinskom komisijom, na kojem bi im bila pružena prilika da iznesu dokaze i odbrane se od optužbi.

„Iako se protiv mene disciplinski postupak vodi već godinu dana, nijesam imao priliku da se pojavim pred komisijom – sva ročišta su do sada odlagana, pa nijesam mogao da iznesem svoju odbranu“, kazao je za Centar za CIN-CG jedan policijski službenik, koji tvrdi da je svaka od optužbi protiv njega neosnovana.

Tokom telefonskog poziva koji joj je uputio CIN-CG,  Pajović je kazala da na pitanja može odgovarati isključivo službenim putem,  ukoliko vrh te institucije da saglasnost. Osim Pajović, u disciplinske postupke uključena je i disciplinska tužiteljka MUP-a Izeta Husović.,,Disciplinske tužiteljke i Komisija za bezbjednosnu provjeru  vode ove postupke pod pritiskom vrha MUP-a i krše zakon’’, kaže advokat Veselin Radulović, koji zastupa neke od suspendovanih policajaca. 

Radulović tvrdi da MUP nije sproveo bezbjednosnu provjeru ni nad samim članovima Komisije koji odlučuju da li će službenici proći provjeru.„Članovi se mijenjaju, ali odgovorno tvrdim da nijedan od njih nije prošao ovu vrstu provjere “, kaže Radulović.

Iz MUP-a to negiraju. ,,Komisija za provjeru postojanja bezbjednosnih smetnji postupa sa dokumentima koji su označeni stepenom tajnosti, to u prvom redu podrazumijeva da članovi Komisije moraju imati dozvolu za pristup tajnim podacima,  samim tim članovi ove komisije prošli su postupak bezbjednosnih provjera’’, naveli su iz MUP-a.

Doskorašnji predsjednik ove komisije, policijski službenik Darko Vujović, bio je fotografisan sa visokopozicioniranim članovima klanova, što zaista predstavlja bezbjednosnu smetnju, koja bi trebalo da bude ispitana, rekao je Radulović.

Međutim, iz MUP-a objašnjavaju da Vujović nije smijenjen sa mjesta predsjednika komisije, već je zbog redovnih obaveza u policijskoj jedinici sam zahtijevao da se skloni sa te pozicije.

U Komisiji su, prema izvorima CIN-CG, i bivša daktilografkinja MUP-a, bivša administrativna radnica, i jedna članica pravne službe. „Tako i osobe koje nijesu kvalifikovane odlučuju ko može ostati u policiji, to jest procjenjuju da li su informacije o nekom  službeniku protiv koga je pokrenut postupak relevantne“, kaže jedan od sagovornika CIN-CG.

navodi iz tajnog  izvještaja Komisije bezbjednosne provjere 

Mijenjaju Zakon bez mišljenja Brisela?

U javnosti je već objavljeno da u brojnim slučajevima policijskih službenika koje MUP tereti za bezbjednosne smetnje nije tražena provjera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), iako je to Zakonom o unutrašnjim poslovima propisano. Zbog toga su advokati i pravni stručnjaci više puta upozoravali da Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji MUP-a sprovodi protivpravne postupke.

Najglasnija upozorenja o navodnom protivpravnom postupanju MUP-a bila su ona Radulovićeva i čelnice Akcije za ljudska prava (HRA) Tee Gorjanc Prelević. Zbog toga su njih dvoje bili na udaru funkcionera Demokratske Crne Gore (DCG), čiji je je predstavnik Danilo Šaranović na čelu MUP-a, a predsjednik Aleksa Bečić je u Vladi zadužen za bezbjednosni sektor. Iz MUP-a, za potrebe ovog teksta, nijesu odgovorili na pitanje da li je uopšte i ako jeste u koliko slučajeva je tražena provjera ANB-a.

Ukoliko budu usvojene izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima na kojima insistiraju Demokrate, policijski službenici protiv kojih se trenutno vode disciplinski postupci mogli bi dobiti otkaze. Jedna od ključnih izmjena Zakona je da mišljenje ANB-a više neće biti neophodno za bezbjednosnu procjenu policijskih službenika, već će odlučivati samo MUP, ako u roku od 60 dana ne dobije nalaz ANB-a.

Prema sadašnjim zakonskim odredbama mišljenje ANB-a u ovakvim slučajevima bilo je obavezujuće, a ako se ne dobije u roku od 90 dana, disciplinski postupak je morao da se odbaci, a službenici vrate na posao.

Predložene izmjene predviđaju da se, ako budu usvojene u Skupštini Crne Gore, primjenjuju i na već započete postupke, što znači da bi zakon imao retroaktivno dejstvo. Prema novim rješenjima, kandidati bi mogli biti odbijeni i u postupku zapošljavanja, zbog toga što „ne prolaze bezbjednosnu provjeru“, bez obaveze da im se obrazloži razlog.

Evropska komisija (EK) je u decembru tražila da se sačeka sa izmjenama Zakona dok se ne dobije mišljenje stručanjaka iz EU. Uprkos ovim upozorenjima, Skupština će ipak odlučivati o Zakonu na sjedinci zakazanoj za početak februara.

„Evropska komisija će u narednom periodu dostaviti detaljno mišljenje o predloženim izmjenama zakona. Istovremeno, Crna Gora mora obezbijediti da zapošljavanje u policiji bude zasnovano na stručnosti i zaslugama, uz jasne procedure koje će spriječiti politički uticaj na rad ovog organa“, kazali su iz Delegacije Evropske unije  u Crnoj Gori (DEU) za CIN-CG.

Odbrani otežan rad jer nemaju kompletan uvid

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović izjavio je u novembru 2025. godine da je najveći broj policijskih službenika krivično procesuiran, što nije tačno kako tvrdi više sagovornika CIN-CG.

„Uvjeren sam da ministar ne govori istinu. Poznato mi je desetine predmeta o disciplinskim postupcima zbog navodnih bezbjednosnih smetnji, a ni u jednom slučaju nije došlo do krivičnog gonjenja, jer za to ne postoje dokazi“, kaže Radulović.

Iz MUP-a nijesu odgovorili na pitanje protiv koliko službenika su zbog bezbjednosnih smetnji pokrenute i krivične prijave. U odgovoru za CIN-CG naveli su da je ,,jedan broj policijskih službenika za koje su utvrđene bezbjednosne smetnje, u međuvremenu procesuiran od strane Specijalnog državnog tužilaštva, zbog krivičnih djela teškog i organizovanog kriminala, što samo potvrđuje kvalitet sprovođenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i ujedno u potpunosti obesmišljava sve pokušaje deprofesionalizacije ovog postupka’’.

Zbog tajnosti postupaka, većina službenika nije imala uvid u konkretne optužbe protiv sebe, što je u izuzetno nepovoljan položaj dovelo i njihove advokate, koji tokom 2024. godine nijesu imali dokumentaciju za pripremu odbrane.

Nakon što su se službenici pobunili, stepen tajnosti je spušten sa „povjerljivog“ na „interno“, čime je odbrani omogućen djelimičan uvid u dokumenta Komisije. „Omogućen nam je uvid u dio izvještaja, ali ne znamo koji je to dio – da li polovina ili svega deset odsto“, objašnjava Radulović.

Tajnost postupaka onemogućava službenike da o njima govore u javnosti, a Radulović tvrdi da se to čini sa namjerom da se prikrije  „apsurd i nezakonitost“ ovih procesa. Osim što se neki suspendovani službenici, navodno bez validnih obrazloženja dovode u vezu sa krivičnim djelima, u postupcima protiv njih postoje i nelogičnosti. „U jednom slučaju, policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak tereti se za zloupotrebu službenog položaja u periodu kada uopšte nije bio raspoređenn na funkciju za koju se navodi da je zloupotrijebio“, navodi Radulović.

CIN-CG se iz dokumentacije koju posjeduje uvjerio da su neke optužbe apsurdne:  tako se kao dokaz u izvještaju o suspenziji navodi komentar na jednom portalu, upućen protiv nekog policijskog službenika. U drugom slučaju, službeniku se stavlja na teret kontakt sa BIL licem, kojeg je on uhapsio i protiv kojeg je sam podnio brojne krivične prijave. Jedan od službenika čiju je dokumentaciju CIN-CG imao na uvid tereti se za sticanje imovine zloupotrebnom službenog položaja, a imovinu koja mu se stavlja na teret ne posjeduju ni on ni članovi njegove šire porodice, u šta se CIN-CG uvjerio provjerom evidencije Uprave za nekretnine.

CIN-CG saznaje i da je jedan suspendovani službenik tražio više puta da ide na poligraf da bi dokazao da su tvrdnje neistinite, ali mu nije  bilo dozvoljeno.

Uprava policije uvela je takozvani „infostream“ sistem, u koji policijskim službenicima da jedni o drugima, ali i o građanima, mogu da unose podatke.

,,Na taj način, bez jasnih kriterijuma i spoljne kontrole, gotovo svako može biti označen kao bezbjednosno interesantno lice ili doveden u vezu sa kriminalnim strukturama, što otvara prostor za ozbiljne zloupotrebe’’, objašnjava advokat Radulović.

Zbog smetnji bez obrazloženja ne primaju ni na posao

CIN-CG došao je i do podataka o  nedavnom slučaju mladog čovjeka koji je odbijen na konkursu MUP-a za zaposlenje u Upravi policije jer nije prošao bezbjednosnu provjeru. Kad je tražio obrazloženje, nije ga dobio. Međutim, taj kandidat je prethodno više puta prolazio bezbjednosne provjere ANB-a, jer je radio u sektoru bezbjednosti. „Onima koji im ne odgovaraju, u jednoj rečenici napišu da nijesu prošli bezbjednosnu provjeru, bez ikakvog objašnjenja, što je u potpunosti nezakonito“, kaže Radulović.

Laković kaže da i prilikom angažovanja novih službenika treba voditi računa „da se ne zaključuje provjera negativnim ishodom samo na osnovu početnog podatka“, već da ona „mora biti dubinska i sveobuhvatna’’.

,,Službenici u policiji se često izlažu opasnosti, rizikuje život, šalju opasne ljude iz kriminalnog miljea u zatvor. To je težak posao. A sjutra se može desiti da neko protiv njih na bazi nedokazanih informacija pokrene postupak i izrekne mjeru prekida radnog odnosa. To unosi nesigurnost u radni ambijent i dovodi u pitanje povjerenje službenika u objektivost i pravičnost ovih postupaka’’, kaže Laković.

Ombudsman utvrdio neregularnost jedne suspenzije

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore utvrdio je u jednom slučaju da je Uprava policije postupala nezakonito  suspendujući sa radnog mjesta službenika bez donošenja formalnog i valjano obrazloženog rješenja.

Ovaj je službenik, prema mišljenju Ombudsmana koje je CIN-CG imao na uvid, tokom 2024. godine usmeno obaviješten da više ne može obavljati poslove u UP, nakon čega mu je  onemogućen pristup radnom mjestu, dok je istovremeno upućen na korišćenje godišnjeg odmora. Tokom narednih mjeseci nije mu dostavljeno rješenje o suspenziji, niti mu je omogućeno da se izjasni o razlozima koji su mu stavljeni na teret, a koji su se zasnivali na nepreciznim i neprovjerljivim navodima o „bezbjednosnim smetnjama“. Ombudsman je konstatovao da je službenik na taj način držan u stanju pravne i profesionalne neizvjesnosti duže od šest mjeseci, sve do donošenja mišljenja  krajem 2024. godine, čime su povrijeđena njegova prava na rad, pravnu sigurnost i djelotvoran pravni lijek.

U mišljenju se navodi da postupanje Uprave policije ima obilježja faktičke suspenzije, sprovedene mimo zakonom propisanih procedura i rokova, te se preporučuje da se bez odlaganja donese zakonito, jasno i potpuno obrazloženo rješenje o njegovom radno-pravnom statusu, uz poštovanje osnovnih procesnih garancija zaposlenih u policiji.

I protiv ovog službenika je naknadno, prošle godine od strane MUP-a pokrenut disciplinski postupak, takođe baziran na neprovjerenim činjenicama i bez valjanih dokaza.

Radulović objašnjava da se na ovaj način vrši i mobing nad zaposlenima u UP. ,, U ime nekih od mojih klijenata pokrenuo sam parnične postupkre protiv UP zbog mobinga, jer su, između ostalog, godinama držali neraspoređene službenike, bez ikakvih obrazloženja'', objašnjava Raduloivć.

Više sagovornika CIN-CG ističe da su reforme u bezbjednosnom sektoru neophodne, pa i neka vrsta vetinga, da bi svi oni koji su se na neki način ogriješili i nijesu profesionalno obavljali svoj posao, trebalo da budu ispitani i udaljeni iz službe, ali samo uz adekvatne dokaze. Isto tako novi službenici treba da prođu sve vrste testova, ali se ne mogu vršiti selekcije na osnovu neprovjerenih informacija.

Umjesto rješenja problema, legalizacija ponovo zapela zbog više različitih uzroka, ostavljajući i građane i lokalne samouprave u neizvjesnosti

Maja Boričić Predrag Nikolić

Još nijedan zahtjev za legalizaciju nije podnijet, iako je prošlo gotovo pola godine od kada je stupio na snagu novi Zakon o legalizaciji bespravnih objekata, koji je donio resor ministra Slavena Radunovića, najavljujući da će se konačno riješiti decenijski problem nelegalne gradnje.

“Po cijenama iz 2022. godine, ja bih za plac od 677 kvadrata trebalo da platim blizu 90.000 eura, a za urbanu sanaciju kuće od 139 kvadrata 13,5 hiljada. Ukupno, blizu 100.000 eura, pa bi mi mjesečna rata bila preko 260 eura na 30 godina, a bojim se da će sada biti duplo toliko”, ističe vlasnik nelegalne kuće na Malom Brdu Goran Grdinić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Pored troškova, problem je i što je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MDUP) i dalje nema podatke koliko je bespravnih objekata u Crnoj Gori, koliko ih je na državnom ili opštinskom zemljištu, ali ni koliko je onih koji obavljaju privrednu djelatnost u takvim objektima. Kasnili su i sa objavom satelitskog snimka, a zakoni nijesu usaglašeni, pa je blokirana i ovjera elaborata za predaju zahtjeva. Rok za predaju zahtjeva za legalizaciju je do 14. februara 2026. godine, ali će rok, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, biti produžen za šest mjeseci, nakon praznika.

Situacija u kojoj država ne zna broj bespravnih objekata posljedica je decenijskog tolerisanja ovakve gradnje, a tolerisanje je bilo utemeljeno u koristi koju su političke strukture imale od podrške nelegalnih graditelja, ističu za CIN-CG iz organizacije KANA/ko ako ne arhitekt.

“Za to vrijeme, sistem koji bi pratio i regulisao planiranje i izgradnju nije razvijan, i rezultate toga vidimo u Crnoj Gori na svakom koraku. Ne može, dakle, biti iznenađujuće što je situacija haotična: problem je ogroman i razgranat, a kapaciteti za bavljenje njime slabi i nerazvijeni’’, kazali su iz te NVO, koja se decenijama bavi sprečavanjem devastacije prostora u Crnoj Gori.

U posljednjoj deceniji, ovo je drugi pokušaj legalizacije bespravno podignutih objekata, za koje se procjenjuje da ih ima oko 100.000. Država je još 2017.donijela odluku o legalizaciji bespravnih objekata i više puta mijenjala zakone, ali nije se odmaklo dalje od početka. Uprkos novom Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata iz avgusta 2025. godine, nadležni ni danas nemaju jasnu sliku o obimu nelegalne gradnje. Nijedna opština još nije dostavila broj nelegalnih objekata Ministarstvu. Kašnjenje ključnih podataka, blokada procedura i nefunkcionalna administracija dodatno su obesmislili proces, koji je trebalo da donese red u prostor i pravnu sigurnost građanima.

JOŠ SE NE ZNA KOLIKO ĆE KOŠTATI ZEMLJIŠTE, ALI NI “KOMUNALIJE” U PODGORICI

Nelegalni graditelji su u obavezi da u ratama plate naknadu za urbanu sanaciju, a oni koji su gradili na lokalnom ili državnom zemljištu, i naknadu za zemljište.

Rata za one koji imaju nelegalno izgrađene kuće veće kvadrature, u naselju u kom je i Grdinić izgradio kuću još početkom ovog vijeka, kretale bi se i preko 500 eura. Koliki će tačno taj iznos biti, još se ne zna. Stanovnici Malog brda, jednog od nelegalnih naselja u Podgorici, smatraju da ni cijene legalizacije od prije nekoliko godina nijesu prihvatljive, a izražavaju strahovanje da bi one mogle da budu i mnogo veće.

“Mi priznajemo da smo napravili problem i bismo da ga riješimo, ali dovode nas u situaciju, da ne možemo da platimo. Javnost je obmanuta, da će ta cijena biti niska, mi niti znamo cijenu, niti znamo na čemu smo”, reklo je nekoliko mještana Malog brda u razgovoru sa CIN-CG-om, koji su mahom kuće na državnom zemljištu, u tom naselju, počeli graditi još devedesetih godina.

Do ovog “divljeg naselja” do skoro se dolazilo makadamskim putem, nekada je tu bio kamenjar, nema vode, nema ni kontejnera, a struja je prilično slaba, ali svi uredno plaćaju poreze, struju i odvoz smeća.

Mnogi su pokušali, i prilikom donošenja prethodnog zakona, da legalizuju svoje kuće. Na Malom brdu se, po procjeni iz 2022. godine, tražilo 132 eura po kvadratu zemlje. Nakon donošenja novog Zakona o legalizaciji bespravnih objekata 14. avgusta ove godine, očekuje se da lokalne samouprave daju nove procjene.

Marina Izgarević Pavićević, državna sekretarka u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, za CIN-CG priznaje da “procjene državnog zemljišta gdje su izgrađeni nelegalni objekti nisu tako male, sa tendencijom da će te cijene u odnosu na ono što je bilo nekada, biti više”.

Neke lokalne samouprave, kao što je najveća - Glavni grad Podgorica, još nijesu donijele ni nove odluke o naknadi za urbanu sanaciju nelegalnih objekata, pa se ne zna ni da li će se ova cijena povećavati. Prema važećoj Odluci o naknadi za urbanu sanaciju za Glavni grad iz 2020. godine, cijene se kreću od 141,5 eura po metru kvadratnom objekta u prvoj zoni, do 48,81 euro u petoj. Za šestu zonu u Podgorici, koja obuhvata seoska naselja, nema troškova urbane sanacije.

Samo u Podgorici, pored Malog brda, ima više “divljih naselja”, građenih zauzimanjem državne, opštinske, ali i privatne zemlje - u Park šumi Zagorič, Kakarickoj gori, Dajbabskoj gori...

Po starom Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata, podnijeto je 62.495 zahtjeva za legalizaciju. U proces legalizacije koji je počeo 2018. legalizovano je svega 3.596 objekata.

U Fiskalnoj strategiji Vlade od jula 2024. godine se navodi “orijentacioni podatak - da bi se legalizacijom prihodovalo do 183 miliona eura”. U istom dokumentu se procjenjuje da bespravnih objekata ima i do 100.000.

Neposredno prije donošenja Zakona, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović kazao je da će zakon uvesti red i da će svako ko krene u nelegalnu gradnju od sada imati velikih problema.

“Očekuje da će u budžet države i lokalnih samouprava biti uplaćeno najmanje 300 miliona eura na osnovu naknada za legalizaciju”, kazao je Radunović.

Međutim, njegova saradnica kaže da je država još ranije pravila ogromne propuste kada je proces legalizacije u pitanju. Veliki je broj planskih dokumenata, pojašnjava ona, koje je Ustavni sud stavio van snage od 2017, pa pojedini djelovi Podgorice uopšte nemaju planove - Donja Gorica, Tološi, Momišići.

“Možemo reći da država nije ispunila svoj posao, jer je velikom broju korisnika koji su i ranije htjeli da legalizuju svoje objekte onemogućeno rješavanje toga, zbog nepostojanja planske dokumentacije”, naglašava Pavićević Izgarević.

ZASTOJ U PODNOŠENJU ZAHTJEVA

Po novom Zakonu o legalizaciji bespravnih objekata, iz avgusta ove godine, još se ne podnose novi zahtjevi, između ostalog, jer je Ministarstvo kasnilo gotovo dva mjeseca sa objavom satelitskog tzv. orto-foto snimka, koji je objavljen tek u novembru ove godine.

Mogu se legalizovati samo objekti koji se nalaze na tzv. orto-foto snimku, koji dokazuje da su objekti građeni do jula 2025. Tu je jedino krenulo nešto da se radi. Krajem decembra srušeno je sedam objekata koji su na Žabljaku izgrađeni nakon satelitskog snimanja iz jula 2025. godine.

Pored snimaka, čekaju se i izmjene Zakona o državnom premjeru i katastru, kako bi se odblokirala ovjera elaborata, jer taj zakon nije bio usaglašen sa Zakonom o legalizaciji.

Ona pojašnjava da su zainteresovani korisnici mogli da podnesu zahtjev i do sada, ali je on nepotpun bez urađenog i ovjerenog elaborata, koje katastri ne mogu da ovjeravaju bez izmjene Zakona.

Još nijesu formirane ni Komisije, koje lokalne samouprave treba da formiraju po novom Zakonu, a imaju probleme i sa izborom geodeta.

Zbog svega ovoga, Zajednica opština je tražila da se produže rokovi za predaju zahtjeva, uspostavljanje evidencije bespravnih objekata, rok za formiranje opštinskih komisija, kao i rok za izbor geodetskih organizacija.

Glavni cilj kada je donesen zakon je bilo da se što veći broj objekata legalizuje, navodi državna sekretarka, te da iako nelegalni graditelji ovim zakonom jesu jednim dijelom povlašćeni, oni se svakako nalaze u prostoru i možda je ipak bolje urediti taj prostor i omogućiti im osnovne uslove za život.

Iz KANA kažu da ovdje nema brzog rješenja.

“Jedino čemu se možemo nadati jeste da država počne graditi ozbiljne kapacitete za bavljenje problemom, a da li će u tome uspjeti - ostaje da se vidi’’.

Kašnjenje u KANA ovako tumače:

“Sve su to simptomi ovoga što smo već rekli - sistem koji bi se ozbiljno bavio ovim problemima ne postoji, a pokušaji da se on postavi na noge i dalje su prepuni grešaka. Inicijalni rokovi su bili prekratki, opštine nijesu bile spremne, softverski alati nijesu radili, geodete su zatrpane poslom... Ali, ništa od toga nije iznenađujuće, jer je problem ogroman, a kapaciteti nikakvi. Kao da pokušavate da za dan posložite biblioteku, u koju su godinama knjige nabacivane bez ikakvog reda, a nemate ni bibliotekara”.

ZAKON GOTOVO ČETIRI MJESECA ZABLOKIRAO I PROMET NEKRETNINA

Donošenje novog Zakona o legalizaciji je gotovo četiri mjeseca nakon donošenja blokirao i promet nekretnina. Naime, novim zakonom je bilo stopirano nasljeđivanje objekata bez dozvole, prodaja objekata bez upotrebne dozvole, realizacija ugovora o prodaji koji su već bili potpisani, ali sav novac nije isplaćen...

Dan nakon usvajanja Zakona, Notarska komora se obratila Ministarstvu sa pitanjem da li se zabrana otuđenja i prometa nepokretnosti odnosi isključivo na bespravno sagrađene objekte bez građevinske dozvole, koji se izgrade nakon stupanja Zakona na snagu u avgustu ove godine. Iz Ministarstva su im odgovorili da se zabrane odnose i na objekte izgrađene prije stupanja na snagu propisa.

Notari su morali da odbijaju klijente koji su dolazili sa kupoprodajnim ugovorima. Navode da je Uprava za nekretnine, koja je dio MDUP, rigidno tumačila novi zakon. Takvo tumačenje je dovelo do pometnje na tržištu nekretnina.

Iz Notarske komore su za CIN-CG kazali da je država do 14. avgusta dala mogućnost da se kupuju nelegalni objekti, da su oni bili u prometu kao i svaki drugi. Od 14. avgusta vam ne daju da raspolažete svojom imovinom, naglašavaju iz Notarske komore i dodaju da je to povreda domaćih i međunarodnih prava - pravo na mirno posjedovanje.

Kao drugi problem vide to što je država smanjila promet nekretnina, samim tim i svoju zaradu iz poreza na promet. I kao treći problem - onemogućeno je 100.000 nekretnina u ponudi, a potražnja je ogromna, pa cijene rastu.

U novembru su se iz Ministarstva ipak predomislili. Dali su tumačenja Zakona kojima su dozvolili da se prometuju nepokretnosti bez upotrebne dozvole, da se mogu nasljeđivati bespravni objekti, da se mogu poklanjati, ali samo između roditelja i djece, ne i između supružnika, da se može upisati hipoteka...

Pavićević Izgarević navodi da su odblokirali te postupke i dali novo tumačenje, a da će Ustavni sud cijeniti koliko su ove stvari u skladu sa donijetim Zakonom.

ZAKON PRED USTAVNIM SUDOM

Ustavnom sudu Crne Gore je predato devet inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o legalizaciji bespravnih objekata, posljednje su primljene 25. novembra, kazali su za CIN-CG iz ovog suda.

Prema saznanjima CIN-CG, jedna od inicijativa je podnijeta od strane Udruženja banaka, a jednu je podnio građanin Srbije koji je trebao da kupi nekretninu u Kotoru. Zakazao je kupovinu 15. avgusta, nakon donošenja novog zakona kupovina je stopirana.

Iz Ustavnog suda nam je rečeno da su inicijative podnijeli advokati, fizička lica, NVO i dva strana lice.

“Sve inicijative su objedinjene, radi vođenja jedinstvenog postupka i odlučivanja’’, kažu iz Ustavnog suda.

Inicijativama se osporava cijeli Zakon. A posebno su na udaru član 33. (Zabrana otuđenja i obavljanja djelatnosti u bespravnom objektu), stavke 1 i 2 koje preciziraju:

“Objekat koji se izgradi bez akta o građenju odnosno suprotno tom aktu ne može biti u pravnom prometu, odnosno ne može se otuđiti i u istom se ne može obavljati privredna i druga djelatnost. Bespravni objekat koji se ne upiše u katastar nepokretnosti ili za koji se ne izda rješenje o legalizaciji u skladu sa ovim zakonom ne može se otuđiti i u tom objektu ne može se obavljati privredna i druga djelatnost’’.

Zatim član 12, stavka 8: “Rješenje o legalizaciji objekta sadrži i konstataciju da je dostavljena ovjerena izjava vlasnika legalizovanog objekta da se odriče prava na pokretanje sudskog spora protiv države, jedinice lokalne samouprave ili privrednog društva koje pruža usluge od javnog interesa po bilo kom osnovu u vezi sa legalizacijom i korišćenjem legalizovanog objekta’’.

A inicijative su podnijete i zbog člana 15, koji se odnosi na dokumentaciju u kojim je predviđena ovjerena izjava vlasnika objekta da se odriče prava na pokretanje sudskog postupka protiv države, opštine ili institucije.

“Podnosioci u inicijativama tvrde da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine, da je povrijeđen princip zabrane retroaktivne primjene zakona... Neki od njih su podnijeli i dokaze o tome da, kako navode, zabranjeno im je da se upišu, odnosno da raspolažu sa nepokretnošću zbog osporenih zakonskih odredbi”, navodi se u odgovorima Ustavnog suda.

Dodali su da će u slučaju da Sud nađe da su navodi iz inicijative osnovani, donijeti rješenje o pokretanju postupka:

“U ovom trenutku ne možemo govoriti o tome kada će odluka biti donijeta jer to zavisi od sudije izvjestioca, složenosti samog predmeta i analize ustavnosudske prakse’’.

Kašnjenje satelitskih snimaka, blokirana ovjera elaborata i nejasne procedure pokazale su da država još nije spremna za sprovođenje sopstvenog zakona. Bez odgovornosti institucija i jasnih rokova, proces legalizacije prijeti da postane još jedan neuspješan pokušaj uređenja prostora u Crnoj Gori.

Ne mogu se svi tretirati isto, prvo bi trebalo znati koliko ih je

U Prostornom planu Crne Gore se ističe da proces legalizacije treba sprovoditi uz prethodnu detaljnu evidenciju nelegalnih objekata, da se ne mogu isto tretirati svi nelegalni objekti, te da je neophodno najstrože kontrolisati, sprečavati i zabraniti dalju nelegalnu gradnju.

“Proces legalizacije nelegalnih objekata treba preispitati i kritički ocijeniti s aspekta ‘štete’ koji su ovi objekti učinjeli u prostoru, a uz uvažavanje principa pravednosti što znači pravljenja razlike između gradnje koja ima socijalni karakter - potreba obezbjeđenja stana, u odnosu na one koji služe tržišnoj špekulaciji, a često i uzurpiraju čak i javni prostor i državno vlasništvo”, naglašava se u PPCG.

Posebno se ističe nelegalna gradnja na najatraktivnijim područjima Primorskog regiona, kao i u zonama zaštićenih područja.

“Takvom izgradnjom se pravi šteta opštem javnom interesu i vrše pritisci na prirodne resurse i životnu sredinu”, navodi se u PPCG.

U ovom dokumentu piše da ima oko 120.000 nelegalnih objekata i uzurpiranih i degradiranih prostora na nivou Crne Gore.

Kao poseban problem se navode planovi se početka 2000-ih koji “predviđaju” predimenzionisanu stambenu gradnju u naseljima, koja prevazilazi mogućnosti, čak i minimalnog, opremanja prostora infrastrukturom i sadržajima neophodnim za normalno funkcionisanje naselja.

“Ti planovi su još na snazi pa formalno omogućavaju legalnu gradnju neodrživih objekata, što prijeti da izazove nepovratne štete u urbanim područjima”, upozorava se.