“U samoj zajednici još vlada patrijarhat, pa malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Fana Delija iz Centra za romske inicijative. Žene i djevojke iz RE populacije su posebno pogođene zbog siromaštva i nemogućnosti da se trajno odvoje od nasilnika 

“Počela je svađa… Bio je pijan, vezao me i počeo da udara pesnicama. Govorio mi je da priznam da sam ga prevarila, udarao me po gornjom dijelu glave i čupao za kosu. Sva sam bila u krvi. Maltretirao me tako dva-tri sata i govorio da sam k…a, da sam išla kod drugog čovjeka. Onda me udarao po nogama. Počela sam da krvarim i osjetila sam da su mi noga i ruka slomljene…”

Iz horora koji ju je zadesio, kako navodi u svojoj ispovijesti Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), M.L se spasila zahvaljujući djeveru i komšinici koji su pozvali policiju.

“…Muž je prestao da me udara, samo je pitao đe mu je telefon i prijetio da će ubiti i mene i djecu… Onda je đever priskočio i branio me. Pobjegla sam kod komšinice i zamolila da pozove policiju... Čekala sam 30 minuta dok su došli. Rekla sam da ne mogu više sa njim i šta mi je sve uradio. Policija ga je privela, a mene su odveli kod dokora. Tamo su me šili, sanirali mi nogu jer je bila slomljena… i ruku… šili su mi i glavu…”

Sve više slučajeva

Broj slučajeva nasilja u porodici u kojima stradaju žene iz romske i egipćanske zajednice zabrinjavajuće raste ove godine, a najveći dio, kako navodi Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative iz Nikšića, ostaje nerasvijetljen “usljed velikog uticaja tradicije”.

“Kroz naš kontinirani rad u samoj zajednici primećujemo da još vlada patrijarhat, gdje malo žena odluči da prijavi nasilje”, kaže Delija. 

Na osnovu onih koje to ipak odluče, Delija zaključuje da je porodično nasilje u RE populaciji ove godine u porastu.    

“Prošle godine Centar za romske incijative registrovao je osam slučajeva koje smo mi prijavili. Ne isključujemo mogućnost da su žene iz RE zajednice i same prijavile nasilje direkno policiji, ili nekom, kao što je SOS telefon. Kada govorimo o slučajevima koji su išli preko Centra, od početka januara do danas ih već imamo osam. Vjerujemo nažalost, da će ih do kraja godine biti još”, ističe Delija. 

Centar za romske inicijative je ustupio telefonsku liniju za savjetovanje i podršku ženama koje trpe porodično nasilje.

”Od proglašenja pandemije Covid-19, imali smo više od 50 poziva i savjetodavnih razgovora. Žene su samo tražile neku vrstu podrške, ne da prijavljuju nasilje već da se konsultuju sa psihologom o načinima prijavljivanja. Kada mogu nešto da urade, na koji način da pristupe određenim servisima, ili da takve stvari prijave”, kaže Delija.  

Izgledi da se žena izvuče iz kruga nasilja, prema ispovijesti M.L. nijesu velike i često se sve vraća na početak. Napuštanjem muža susrela se sa prvom preprekom, jer u sigurnoj ženskoj kući u tom trenutku nije bilo mjesta.

“…Jedini izlaz iz te situacije bio je moj otac, iako je bolestan, nema ni za ljekove, niti je bilo dovoljno mjesta u toj baraci, gdje živi i moj brat sa svojom djecom. Snašla sam se nekako, neko vrijeme dok me nijesu zvali iz SOS Nikšić”, kaže M.L. 

Institucije bi, prema njenom mišljenju, trebalo više da pomognu ženama koje prijave slične slučajeve, da im ponude sigurnost i privremeno pomognu, kako bi mogle da krenu dalje same. Potrebno je, kaže, naći rješenje za smještaj, bez obzira da li ima mjesta u sigurnoj kući. 

“Na kraju, bez podrške, žena mora biti na ulici, ili kao ja, što sam se opet vratila kod muža jer nemam gdje”.

Potrebno je udruženo reagovanje 

Mirjana Vuksanović, psihološkinja Crnogorskog ženskog lobija ističe da je posebno važno da svi akteri koji su uključeni u sistem zaštite od nasilja u porodici i nad ženama, bez obzira kojoj grupi ona pripada, poštuju svoju važnu ulogu u postupanju u takvim slučajevima. Da žena sa iskustvom nasilja u bilo kom trenutku ima pristup podršci i pomoći.

“To su policija, centar za socijalni rad i nevladin sektor. Bez njihovog udruženog reagovanja i multisektorske saradnje izostaje adekvatna pomoć i podrška. Ako izostane reakcija bilo kog aktera, žena ne dobija podršku i pomoć koja joj je zagarantovana međunarodnim i državnim propisima”, kaže Vuksanović za CIN-CG.

Žene i djevojke iz RE populacije su, prema njenim riječima,  dodatno pogođene “zbog socio-ekonomske situacije, jezičke barijere, diskriminacije u pronalaženju adekvatne pomoći i podrške”. Često se događa da nijesu informisane o svojim pravima i mogućnostima da ih ostvare.

Delija ističe kako je neophodno da se ojačaju kapaciteti RE organizacija koje se bave poboljšanjem položaja žena iz romske i egipćanske zajednice, pogotovo za suzbijanje porodičnog nasilja i ranih ugovorenih dječijih brakova.

“Kada govorimo o RE civilnom sektoru, činjenica je da nedostaje kadar. Mali je broj organizacija i aktivistkinja koje su osnažene da se bave ovim problemima. Neophodno je da imamo što veći broj RE aktivistkinja, da budu uključene u organizacije poput CRI. Mi već dugo radimo na terenu i imamo žensku REA mrežu, prvu koju sačinjavaju upravo romske i egipćanske aktivistkinje iz više gradova Crne Gore. Stalno smo u kontaktu sa samom zajednicom”, kaže Fana Delija.

Neophodno je, ističe ona, da se radi i na informisanosti RE žena.

“Najbitnije je da žene znaju kome mogu da se obrate ukoliko žele da prijave nasilje. U samoj zajednici mora više da se radi kako bi se žene ohrabrile da prijave nasilje, jer je jako teško za jednu pripadnicu RE populacije da tako nešto pokrene, imajući u vidu da je iz siromašne porodice i da zavisi od muškog člana porodice. Nažalost, zbog patrijarhata, veliki broj žena misli da je normalno da trpi nasilje i da ne treba da ga prijavi”, kaže Delija.

Pravni okvir bolji, ali problem ostaje 

Ratifikovanjem Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju i sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, 1. avgusta 2014. godine, Crna Gora je postala jedna od prvih zemalja koja se obavezala da preduzme sve zakonodavne i druge mjere za usvajanje i primjenu djelotvornih, sveobuhvatnih i koordinisanih državnih politika koje obuhvataju sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja, tako da prava žrtava budu u središtu mjera i da se ostvaruju saradnjom svih organa, institucija i organizacija.

U posljednjoj dekadi u Crnoj Gori je značajno unaprijeđen pravni okvir, prije svega usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, Krivičnog zakonika, kao i Zakona o rodnoj ravnopravnosti, Porodičnog zakona, te Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i o socijalnoj i dječijoj zaštiti. Dodatno, usvajanjem Strategije zaštite od nasilja u porodici (2016-2020) i Plana aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti (2017–2021) dat je strateški okvir za sprovođenje politika koje treba da odgovore na izazove u ovoj oblasti.

U izvještaju UNDP-a za 2017. godinu, ipak, navodi se da je svaka druga žena u Crnoj Gori  preživjela bar jedan oblik nasilja, što znači da to ni žene iz RE populacije nije zaobišlo.

“Nasilje u porodici, dječje prosjačenje i prisilni brakovi su ozbiljni društveni izazovi, a nedostatak komunikacije između institucija i nejasne nadležnosti i dalje predstavljaju veliki problem”, ocijenjeno je i na završnoj konferenciji u okviru projekta “Zajedno za održive rezultate u borbi protiv nasilja u porodici, dječjeg prosjačenja i prisilnih brakova” u organizaciji Centra za demokratiju i ljudska prava.

Serđan BAFTIJARI
Nardi AHMETOVIĆ
Teuta NURAJ

Demograf Miroslav Doderović upozorava da će Crna Gora za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja gdje godišnje više ljudi umre nego što se rodi beba i da je potrebna državna strategija oporavka. Najgore je na sjeveru, ali i u Nikšiću, Cetinju, Ulcinju i Herceg Novom

U posljednjih deset godina, prirodni priraštaj u Crnoj Gori opao je četiri i po puta, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Demograf Miroslav Doderović upozorava da Crnu Goru samo nekoliko godina dijeli od toga da završi na listi zemalja u kojim za godinu više ljudi umre, nego što se rodi.

Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT), broj živorođene djece bio je 2009. godine za 2.780 veći od broja umrlih. Taj broj je, međutim, na kraju prošle godine pao na nepunih 630.

"Priraštaj se posljednjih nekoliko godina spustio ispod 1.000 i ubrzano opada. Tako da ćemo mi za sljedećih pet do šest godina ući u grupu zemalja koje imaju negativan priraštaj", ocijenio je Doderović za CIN-CG.

Time bi se u zoni takozvane bijele kuge pridružili Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Najgora situacija je u Srbiji, gdje godišnje nestane jedan osrednji grad. Tokom 2018. godine u ovoj zemlji rođeno je gotovo 64.000 beba, ali je u istom periodu umrlo više od 101.000 osoba.

Prema prošlogodišnjim projekcijama Ujedinjenih nacija, negativni demografski trendovi usloviće smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori, pa bi 2050. u njoj živjelo 589.000 stanovnika. To, približno, odgovara populaciji iz popisa 1981. Do 2100. godine, prema ovim procjenama, Crna Gora će se vratitit na stanje iz 1950-ih – sa svega 454.000 stanovnika. 

U knjizi "Prazna planeta" autori Deril Briker i Džon Ibitson, međutim, prognoze UN-a smatraju optimističnim, tvrdeći da će broj stanovnika na Zemlji uskoro prestati da raste i zatim početi rapidno da opada. Briker je glavni izvršni direktor kompanije Ipsos za odnose sa javnošću, a Ibitson je poznati američki pisac i kolumnista. U pomenutoj knjizi, kao jedan od problema, oni ističu to što je stopa plodnosti u mnogim zemljama godinama ispod takozvane zamjenske od 2,1. Ona označava broj rođene djece po ženi koji je potreban za održavanje populacije.

Ovaj broj je u Crnoj Gori, prema podacima Statističke kancelarije Evropske unije (EUROSTAT), posljednjih godina između 1,7 i 1,8.

U Vladinoj Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine stoji da se su rezultati posljednjeg popisa stanovništva pokazali nastavak sporijeg rasta populacije posljednjih decenija. Dok je stopa prirodnog priraštaja 1951. iznosila 20,8, a deset godina kasnije 20,4 na hiljadu stanovnika, u posljednja dva popisa  brojke su bile znatno drugačije – 4,3 u 2003. odnosno svega 2,2 u 2011. godini.

U strategiji se za oblast demografije pominje pronatalitetna politika, osiguravanje odgovarajućeg nivoa socijalnih davanja za djecu, jačanje porodičnih vrijednosti...

Iz Vlade nisu odgovorili CIN-CG-u na pitanja koje mjere njeni resori sprovode da bi mladi ostali u Crnoj Gori, ali i za podsticanja nataliteta, kao i koliko su zadovoljni postignutim i gdje vide prostor za napredak.

Među mjerama koje Vlada sprovodi u cilju jačanja nataliteta su tri pokušaja vještačke oplodnje na račun države i to što je dio stambenih kredita u okviru projekta "1.000 plus" bio namijenjen mladim bračnim parovima. Većinu ostalih mjera u ovom dijelu osmislile su opštinske vlasti. 

Prema zvaničnim podacima MONSTAT-a, u dvije trećine gradova broj umrlih je već premašio broj živorođenih. Stanje je godinama najgore na sjeveru, gdje je on negativan u svim gradovima osim u Rožajama. U centralnom regionu je negativan na Cetinju i u Nikšiću, a na jugu u Ulcinju i u Herceg Novom

U Pljevljima je najveći “minus”

Stanje se, doduše, mijenja iz godinu u godinu, pa je Nikšić imao 2018. godine pozitivan prirodni priraštaj (2) ali je prošle imao najgori negativni prirodni priraštaj (-72) poslije Pljevalja (-242). S druge strane, Danilovgrad je od negativnog priraštaja 2018. godine (-42), prošle zabilježio pozitivan priraštaj (8). Tuzi se prvi put pojavljuju na listi i bilježe pozitivan priraštaj (62).

Gotovo sve opštine među mjerama podsticaja imaju dodjelu besplatnih udbženika, ali dok ih pojedine dodjeljuju samo prvacima, u drugim one očekuju osnovce tokom cijelog školovanja.

Mada ima najveći negativni priraštaj u zemlji, pomoć koju nudi vlast u Pljevljima svodi se na dvije mjere. Prva je pomoć za rođenje djece - za prvo dijete roditelji će dobiti 150, za drugo 250 za treće 400, a za četvrto i svako sljedeće 500 eura. Ukoliko par dobije blizance dobiće 1.500 eura, a duplo više ukoliko dobije trojke.

„Budžetom opštine Pljevlja za 2020. opredijeljena su sredstva u iznosu od 50.000 eura", navodi se u odgovoru koji je CIN-CG-u dostavila sekretarka Emina Selihović. Ona je dodala da su budžetom planirana sredstva u iznosu od 800 eura kao „finansijska podrška bračnim parovima u ruralnim oblastima“.

Sa mjerama su, čini se, najdalje otišle Plužine, čije vlasti su svjesne da se mladi sve teže odlučuju za formiranje porodice. 

"S tim u vezi, opština Plužine preduzela je određene korake i donijela navedene mjere kako bi motivisala mlade ljude da ostanu na teritoriji Opštine, osobito vodeći računa o ruralnom području, osnivaju porodice i da svoju budućnost vežu za našu opštinu,“ istakla je za CIN-CG predstavnica Opštine Ljubica Kulić.

Kulić je pojasnila da od 2014. nezaposlenim porodiljama daju po 100 eura mjesečno do navršene dvije godine života djeteta. Od 2019. primjenjuje se i odluka o pomoći za novorođeno dijete. Roditelj za prvo dijete dobija jednokratno 500, za drugo 1.000, a za treće i svako naredno po 2.000 eura. Ovi iznosi se dupliraju ako je podnosilac zahtjeva vlasnik registrovanog poljoprivrednog gazdinstva na seoskom području.  Kako bi se materijalno pomoglo i olakšalo bračnim parovima u postupku vantjelesne oplodnje, od početka 2019. stupila je na snagu odluka o pomoći u sufinansiranju troškova i do 1.500 eura.

Kako je za CIN-CG kazala predstavnica Opštine Mojkovac Milica Ristić, oni su u prethodne dvije godine dva puta povećavali davanja iz domena dječje zaštite.

„Sa 55 eura, naknada za novorođeno dijete povećana je prvo na 100 eura, a zatim najnovijim izmjenama definisana na sledeći način: 300 eura za prvorođeno, drugorođeno i trećerođeno dijete, 400 eura za četvrtorođeno i 500 eura za petorođeno i svako sljedeće dijete u porodici. Svako novorođenče dobija i vrijedan poklon paket,“ pojasnila je ona.

Na pitanje, da li su te mjere dovoljne, s obzirom da se njena opština nalazi pri vrhu negativne liste, Ristić je kazala kako smatraju da ih treba dopuniti i proširiti, ali i da vjeruju da će se i realizacijom razvojnih projekata u gradu stvoriti uslovi za kreiranje novih radnih mjesta, što će dodatno uticati pozitivno i na prirodni prirastaj".

Iz susjedne Opštine Kolašin za prvo dijete daju 150, za drugo 200, treće 250, za četvrto 300 eura, a petorođeno i svako sljedeće po 350 eura. Za blizance su takođe namijenili 500 eura, a za trojke duplo više. 

„Svjesni da naša opština bilježi pad novorođenih, činimo sve što je u našoj mogućnosti i nadležnosti da taj trend prekinemo”, kazala je za CIN-CG sekretarka Nataša Šuković, ističući da su za povećanje stope nataliteta nužne i “multisektorske intervencije “. 

Doderović: zakašnjenje se mjeri decenijama

Opština Gusinje za svako novorođeno dijete izdvaja po 100 eura, dok šavnička daje po 300 eura.

,,Negativan priraštaj je problem sa kojim se suočavaju sve opštine sa sjevera Crne Gore, pa samim tim i Žabljak. Ako tome dodamo odliv radno sposobnog stanovništva, možemo konstatovati da su to fundamentalni problemi čitave države’’, izjavio je za CIN-CG predsjednik Opštine Žabljak, Veselin Vukićević.

On kaže da rade i na stambenom zbrinjavanju zaposlenih u lokalnoj upravi, ali i da se privodi kraju i izgradnja stambene zgrade Sindikata uprave policije. Nije na odmet, smatra Vukićević, ni to što pomažu otkup mlijeka tokom zimskog perioda, finansiraju nabavku solarnih panela na katunima, rade na poboljšanju seoske putne infrastrukture…

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kazao je da naknade ostvaruju majke sa prebivalištem u seoskom i prigradskom području opštine, koje imaju pravo na jednokratne naknade za treće i više novorođene djece.

"Za šesto i više novorođene djece jednokratna novčana pomoć iznosi 10.000, koje se dodjeljuju za adaptaciju postojećeg ili izgradnju novog stambenog objekta, pomoćnih objekata, nabavku poljoprivrednih mašina, formiranje ili povećanje stočnog fonda," kazao je on za CIN-CG. 

Četvrta po negativnom priraštaju je Opština Herceg Novi, a sekretarka za lokalnu samoupravu Vesna Samardžić kazala je da su početkom 2019. definisali posebnu naknadu za svako novorođenče.

„Ova naknada predstavlja poklon koji obezbjeđujemo kao stimulativnu mjeru u cilju porasta prirodnog priraštaja i ona iznosi 100 eura za svako novorođeno dijete, za treće dijete 300 eura, za blizance 1.000, a za trojke 3.000 eura,“ kazala je ona za CIN-CG.

Za ovu namjenu budžetom Opštine predviđeno je 50.000 eura. Samardžić, međutim, ističe da su njihove mogućnosti određene raspoloživim finansijskim sredstvima, „koja nisu na zavidnom nivou“.

„Svjesni realne potrebe da obezbjedimo preduslove za porast prirodnog priraštaja, lokalnim programom socijalnog stanovanja koji je usvojen krajem prošle godine predvidjeli smo mlade bračne parove kao posebnu ciljnu grupu kojoj namjeravamo da obebjedimo kupovinu stanova pod povoljnijim uslovima,“ kazala je Samardžić.

Tokom prošle godine, Prijestonica je podijelila 179 naknada za novorođeno dijete vrijednih 54.800 eura. U istom periodu je 47 žena dobilo pomoć namijenjenu za nezaposlene porodilje koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje vrijednu 16.450 eura.

"Jasno je da se pitanju unapređenja nataliteta i prirodnog priraštaja ne može prilaziti jednostrano, niti samo kroz mjere koje se donose u ovoj oblasti na lokalnom i nacionalnom nivou. Tema zahtijeva ozbiljan multidisciplinarni pristup i punu posvećenost svih aktera," upozoravaju iz Prijestonice.

Profesor Doderović ističe da opštine nisu glavni kreatori ekonomskih i demografskih procesa, ali da su lokalne samouprave u ovom dijelu "više vođene političkom motivacijom ili nekim lokalnim interesima".

"Međutim, i one po nekoliko decenija kasne u preduzimanju mjera koje bi imale efekat demografske obnove. Neke opštine je trebalo da preduzmu mjere čim je došlo do pada prirodnoga priraštaja u odnosu na prethodnu godinu, deceniju ili popis. Međutim, one su kasno usvojile planove demografske obnove ili stimulisanja stanovništva. A na republičkom nivou, preko ove teme se prelazi bez komentara, šutnjom. Tako da je ovo veliki problem i izazov Crne Gore," kazao je Doderović za CIN-CG.

On dodaje da će ovi trendovi na duže staze da ugroze kompletan sistem Crne Gore. Vlada, prema njegovom mišljenju, treba da usvoji strategiju demografskog oporavka, da predvidi značajna sredstva, formira institucije i timove koji bi se bavili ovom temom.

I drugima se dešava ali oni nešto rade

Čelnica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović napominje da pad priraštaja nije nešto što je tipično za Crnu Goru nego za veliki broj zemalja, ali da jeste “netipično da se ništa ne preduzima”.

“Tražli smo i od premijera da se sastanemo i o tome razgovaramo, više puta, ali nije imao vremena niti nas je ikada udostojio odgovora. Zvanična istupanja predstavnika institucija se odnose i na to da je prirodni priraštaj pozitivan, a zanemaruje se činjenica da pada već odavno i da će vrlo brzo preći u negativan trend”, kazala je ona za CIN-CG, objašnmjavajući da pojedini resori ističu mjere koje preduzimaju, ali da to ne predstavlja sistemski odgovor na problem.

Mihailović smatra da moraju postojati različiti sistemi podrške porodicama na svim nivoima u državi, koji ne bi bili samo finansijski, već i organizacioni, sa više sistema podrške, posebno ističući da bude dobro uređen dio koji se tiče vrtića i škola.

“Sve to zajedno bi moglo da mijenja stvari na bolje. Samo je pitanje kada će se to shvatiti i još važnije, kada če se početi raditi na tome,” kazala je ona.

Kosovo u plusu 18.500, Srbija duplo više u minusu

Crna Gora se nalazi u grupi četiri zemlje regiona u kojima se i dalje bilježi pozitivan prirodni priraštaj. Osim nje, tu su i Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija.

Priština je na kraju 2018. godine bila "u plusu" 18.500, Tirana 7.130 a Skoplje malo više od 1.600, pokazuju zvanični podaci za period koji je CIN-CG dobio od EUROSTAT-a. 

S druge strane, negativan priraštaj je u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. 

Najveći minus zabilježen je na kraju prošle godine u Beogradu - 37.680, zatim Zagrebu 15.761, Sarajevu 8.277 i Ljubljani 900.

Srbija daje naknade i do desete godine djeteta

Problemom demografije i populacione politike u Vladi Srbije do sada je bila zadužena ministarka bez portfelja Slavica Đukić Dejanović. 

Iz njenog kabineta kazali su za CIN-CG da je u martu 2018. donijeta Strategija podsticanja rađanja, koja predstavlja osnovu za sprovođenje pronatalitetnih mera, počevši od ublažavanja ekonomske cijene podizanja djeteta, usklađivanja rada i roditeljstva, populacione edukacije, daljeg unapređenja postupka biomedicinski potpomognutog oplođenja i očuvanja reproduktivnog zdravlja...

U protekle četiri godine izdvojeno je oko dvije milijarde dinara (15,9 miliona eura) za 112 različitih gradova i opština. 

Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa djecom, koji je usvojen 1. jula 2018, predviđeno je povećanje roditeljskog dodatka. Roditelji za prvo dijete jednokratno dobijaju 100.000 dinara (oko 795 eura), za drugo 10.000 dinara mjesečno dvije godine (oko 80 eura), za treće po 12.000 dinara mjesečno 10 godina (oko 95 eura), a za četvrto 18.000 dinara mjesečno tokom 10 godina (oko 145 eura). Zakon je omogućio i velikom broju žena da prvi put steknu mogućnost ostvarivanja prava na naknade u periodu po rođenju djeteta.

"Ova novina odnosi se na žene koje nisu u stalnom radnom odnosu, već su radno angažovane po osnovu privremenih i povremenih poslova, ugovora o delu, autorskih ugovora, kao i na vlasnice poljoprivrednog gazdinstva i poljoprivredne osiguranice," kazali su za CIN-CG iz kabineta ministarke.

U saradnji sa Privrednom komorom Srbije ustanovljena je nagrada Prijatelj porodice, koja će se dodjeljivati kompanijama koje su stvorile porodično i prijateljsko okruženje, a koje zaposlenima omogućava usklađivanje rada i roditeljstva.

Iz kabineta ministarke Đukić Dehjanović kažu da su bitne mjere i na lokalnom nivou, pa je pored tri pokušaja vještačke oplodnje na teret države, vlast u Beogradu odlučila da za parove na svojoj teritoriji finansira i četvrti.

"Predložene aktivnosti predstavljaju jasan, dugoročan, strateški odgovor države u cilju povećanja nataliteta i održivog populacionog razvoja Srbije. Republika Srbija je 2019. završila sa većim brojem novorođenih beba (341) u odnosu na 2018," navodi se u odgovoru iz ovog resora.

Dijasporom se puni birački spisak

Ministarstvo unutrašnjih poslova je zaključilo birački spisak za predstojeće parlamentarne izbore,na kojima pravo glasa ima 540.026 birača.

Opozocija i dio civilnog sektora su više puta upozoravale na netačnost biračkog spiska, imajući u vidu da u Crnoj Gori ima samo oko 620.000 stanovnika.

U korist njihovih sumnji i govori podatak da je, prema izvještaju o radu Ministarstva prosvjete za 2019, gotovo 118.000 djece bilo upisano u vrtiće, osnovne ili srednje škole. Ovaj broj ne uključuje djecu koja još nisu u dobu da idu u vrtić.

U biračkom spisku je veliki broj crnogorskih državljana koji godinama ili čak decenijama žive u inostranstvu, ali nisu odjavili prebivalište. 

Iz MUP-a nisu odgovorili CIN-CG-u koliko je državljana napustilo Crnu Goru za posljednjih 10 godina.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ
naslovna fotografija Boris Pejović/Vijesti

Durumbašić i Obradović su imali zakonsku obavezu da prijavljuju imovinu Agenciji za sprečavanje korupcije dvije godine nakon odlaska iz Vlade

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pokrenula je postupak protiv dvojice funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića i Nebojše Obradovića zbog sumnje da krše Zakon o sprečavanju korupcije, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

"U oba navedena slučaja, zbog nedostavljanja izvještaja o prihodima i imovini  koji se dostavljaju Agenciji jednom godišnje u naredne dvije godine po prestanku funkcije, Agencija je pokrenula upravne postupke prema imenovanim bivšim javnim funkcionerima", saopšteno je CIN-CG-u iz institucije na čijem je čelu od prošlog mjeseca Jelena Perišić.

Durumbašić je poslovni direktor SD-a. On i Obradović su i članovi partijskog Glavnog odbora, a javnosti su poznati i kao akteri afere “Ramada”, po istoimenom hotelu gdje je održan partijski skup plaćen iz državne kase.

Njih dvojica nisu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome zašto nisu ispunili svoje zakonske obaveze. Pitanja su poslata na mejl adresu SD-a.

Osim redovnog godišnjeg imovinskog kartona koji se dostavlja do kraja marta, javni funkcioner dužan je da dostavi i poseban karton u roku od 30 dana od dana imenovanja, kao i dana uvećanja imovine vrijednosti preko 5.000 eura.

Zakonom su propisane i obaveze za one kojima je prestala funkcija. U roku od 30 dana od dana prestanka funkcije mora dostaviti poseban karton, a dužan je i da jednom godišnje, u naredne dvije godine, prijavi prihode i imovinu Agenciji. Novčana kazna, ako to ne uradi je od 500 do 2.000 eura.

Durumbašić nije dostavio imovinski karton za drugu godinu, a u slučaju Obradovića nedostaju za obje, poslije napuštanja funkcije.

Do kraja novembra 2016. godine Durumbašić je bio savjetnik tadašnjeg potpredsjednika Vlade i SD-a Vujice Lazovića, a Obradović direktor Direkcije za željeznice u periodu kada je ministar saobraćaja i pomorstva bio predsjednik partije Ivan Brajović.

Poslanik Mladen Bojanić je prije četiri godine objelodanio da je Direkcija za željeznicu platila račun za konvenciju SD-a u hotelu “Ramada”, po kojem je i afera dobila ime. Hapšenje Obradovića uslijedilo je nakon što je Specijalnom državnom tužilaštvu, Državnoj revizorskoj instituciji i Agenciji za sprečavanje korupcije Bojanić dostavio dokumenta koja ukazuju na zloupotrebe. Na ovo ga je uputila tadašnja menadžerka hotela Patricija Pobrić, koja je 

kao uzbunjivačica platila i najveću cijenu u ovoj aferi. Uprava hotela odlučila da joj ne produži ugovor, a to je podržao i sadašnji predsjednik Crne Gore, a tada premijer Milo Đukanović, koji je rekao da bi to isto “uradio svaki poslodavac na svijetu”. Agencija je nije zaštitila, smatrajući da Pobrić ne ispunjava uslove da bi bila proglašena zviždačem, ili sa njim povezanim licem.

Viši sud u Podgorici je u maju 2017. godine Obradovića osudio na tri mjeseca zatvora zbog “zloupotrebe službenog položaja”, dok je Apelacioni u janaru sljedeće godine kaznu preinačio u uslovnu.

Vlada je u februaru 2018. godine konstatovala ostavku Obradovića, a on je ubrzo našao posao u Ministarstvu saobraćaja, kojim rukovodi potpredsjednik Bošnjačke stranke Osman Nurković.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Nenad Vujanović krajem prošle godine je, pored Durumbašića, proglasio krivim za lažno svjedočenje i direktora Direktorata za željeznicu Milana Bankovića, direktora uprave za željeznice Miroslava Kukavičića, šeficu kancelarije za finansijsko-računovodstvene poslove Ministarstva održivog razvoja i turizma Kimetu Merulić, savjetnicu u Direktoratu za željeznički saobraćaj Tanju Dašić i službenika Direkcije za željeznice Jugoslava Becića. Viši sud je u aprilu potvrdio presudu za sve njih i uslovne kazne zatvora od po pet mjeseci, koju će odležati ukoliko u roku od dvije godine počine još neko krivično djelo. 

Banković i Kukavičić su potom podnijeli ostavke, koje je Vlada prihvatila u junu.

Predsjednik SD-a Ivan Brajović nije optužen u ovom slučaju, iako je sutkinja podgoričkog Višeg suda Ana Vuković u obrazloženju presude kojom je Obradović osuđen zbog plaćanja računa u “Ramadi” navela je da je “pristrasno i sračunato na pomaganje okrivljenom” svjedočilo više osoba. 

Kažnjena 22 bivša funkcionera

Agencija za sprečavanje korupcije je prošle godine pokrenula 53 postupaka protiv javnih funkcionera koji nisu ispunili svoje zakonske obaveze po prestanku funkcije, vidi se iz izvješataja o radu za 2019. 

U odnosu na obavezu dostavljanja kartona u roku od 30 dana od prestanka funkcije, pokrenuto je 37, od kojih je okončano 24 postupka. U 22 slučaja izrečeno je 15 novčanih kazni i sedam opomena. Za nedostavljanje kartona u roku od godinu od prestanka funkcije pokrenuto je 11, a za one koji to nijesu učinili dvije godine bilo je pet postupaka. Nijedan nije bio okončan na kraju prošle godine.

Na sajtu je dostupno 15 odluka o kršenju Zakona za javne funkcionere kojima je prestala funkcija.

Miloš RUDOVIĆ

Demokratska partija socijalista, držeći se minimuma, nije ispunila očekivanja o većoj zastupljenosti žena i njihovom rasporedu, a nijesu ni mnoge druge stranke. Lista albanske koalicije ,,Sad je vrijeme” morala na popravni zbog malog broja kandidatkinja

Ženska politička mreža (ŽPM), nema mnogo razloga za zadovoljstvo zastupljenošću kandidatkinja na listama za parlamentarne izbore zakazane za 30. avgust.

Ranija obećanja stranaka, povodom inicijative ŽPM o tome da se zastupljenost žena na listama poveća na 40 odsto su se uglavnom rasplinula, pokazujući da su predrasude i dalje snažnije od deklarisane političke volje. To se posebno odnosi na žene iz manjinskih naroda. Među gotovo 900 imena, nema ni jedne Romkinje ili Egipćanke

Prema analizi ŽPM, organizacije nastale pod okriljem programa Podrška antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti koji finansira Delegacija EU, od 11 lista, pet koalicija i šest partija, samo je Bošnjačka stranka (BS) napravila značajan napredak u odnosu na minimalni, zakonom propisani udio kandidatkinja.

Zakon o izboru odbornika i poslanika nalaže da, u cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi treba da bude najmanje 30 odsto kandidatkinja, odnosno najmanje jedno žensko ime među svakih četiri. Na izbornoj listi BS je 29 žena, odnosno 36 odsto. Među svaka tri imena jedno je žensko.

Iz ŽPM su na oficijalnoj Fejsbuk stranici objavili da su, u ranijem razgovoru sa liderom Bošnjačke stranke Rafetom Husovićem, dobili podršku za zahtjeve za dalje unapređenje izbornog zakonodavstva u Crnoj Gori, što, između ostalog, podrazumijeva i najmanje 40 odsto kandidata manje zastupljenog pola na izbornim listama.

,,Pozdravljamo činjenicu da je Bošnjačka stranka pokazala visok stepen dosljednosti u pogledu ispunjavanja datih obećanja koja se odnose na povećanje broja žena i raspored kandidatkinja na izbornim listama. Procenat žena, a posebno redosljed kandidatkinja na listi BS najbliži je zahtjevima ŽPM i predstavlja značajan iskorak u odnosu na zakonom propisane minimume”, saopštili su iz ove organizacije.

,,Bošnjačka stranka je napravila najveći iskorak ka zastupljenosti žena na poslaničkoj listi, a napredak u tom smjeru napravile su i druge stranke nacionalnih manjina. To je vrlo obećavajuća realnost, jer je ovo prvi put da žene imaju više prostora i mogućnosti za političkim djelovanjem. Njima je mjesto za stolom odlučivanja, pogotovo u izazovnim socio-ekonomskim vremenima kao što je sadašnjica”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Amela Kovačević Kalender. Ona se na listi Bošnjačke stranke nalazi na šestom mjestu.

Prema njenim riječima, žene su se udruženim snagama i kapacitetima izborile za zakonske kvote, ali suštinske promjene ne zavise samo od njih.

,,Ženama se moraju dati realne prilike da pokažu šta mogu i znaju. Mora se stvoriti podržavajuća sredina u svakoj partiji za aktivno djelovanje žena u politici. Jedino tako možemo vidjeti stvarni napredak. Vjerujem da će mnoge koleginice iskoristiti prilike da kvalitetno doprinesu boljoj političkoj situaciji u našoj zemlji”, smatra Kalender.

Jedina žena lider na listi je predsjednica Socijademokratske partije Crne Gore (SDP) dr Draginja Vuksanović Stanković. U nastavku liste SDP se uglavnom držao zakonske norme. Svojevrsni rekorderi po broju kandidatkinja za poslanice su dvije hrvatske stranke. Na listi Hrvatske reformske stranke (HRS) od 29 imena čak 20 su ženska, dok Hrvatsku građansku inicijativu (HGI) predstavlja 19 žena od ukupno 52 kandidata. Čelna mjesta ipak su rezervisana za lidere stranaka Radovana Marića i Adrijana Vuksanovića. Obje stranke bore se za samo jedno poslaničko mjesto, koliko im zakonski pripada kroz takozvanu afirmativnu akciju.

Kandidatkinja HGI Dijana Milošević, kazala je za CIN-CG da o političkom djelovanju žena iz hrvatske zajednice najbolje govori to što su one „svih uzrasnih dobi“ aktivno uključene u rad stranke.

,,Posljednjih godinu dana uočljiva je povećana zainteresiranost žena za pridruživanje HGI, što nas vodi sve bliže cilju potpunog ostvarenja strategije napretka rodne ravnopravnosti”, kazala je Milošević.

Žene kao dio stranačkog tijela, a posebno one koje dolaze iz nacionalnih manjina, ocjenjuje Milošević, mogu predstavljati jak mehanizam u ostvarivanju ciljeva i stremljenja nacionalnih partija.

Stranke albanske nacionalne manjine će na izborima nastupiti sa dvije liste. Lista Sad je vrijeme koju čine Demokratski forum, Forca, Građanski pokret Perspektiva i Unija Tuzi, predvođeni Nikom Đeljošajem i Gencijem Nimanbeguom morala je na popravni, jer su na njoj bile samo 24 žene, što je manje od zakonska norme od 30 odsto. Iz DIK-a su, potom, saopštili da je ,,podnosilac izborne liste otklonio nedostatak u zakonskom roku…”.

Aferdita Pelingu, četvrta na ovoj listi, uz nadu da će u budućnosti biti pomaka nabolje, kaže za CIN-CG da je njena partija Forca jako posvećena unapređenju i integrisanju žena u političkom životu „osobito ako bismo se ugledali na pozicioniranje žena u regionu kao na Kosovu, ili u Albaniji“.

Ona smatra da je dobra volja iskazana predlozima da se kvota od 30 odsto žena poveća na 40, ali da „ostaje da se nadamo da će u budućnosti to biti i realizovano“.

„U odnosu prema ženama u politici ima još mnogo toga za poželjeti”, kaže Pelingu.

Drugu listu albanske manjine gdje Demokratska unija Albanaca, Demokratska partija i Demokratski savez u Crnoj Gori čine koaliciju Jednoglasno po običaju predvodi muškarac - Fatmir Đeka.

Poslanica Demokratske Crne Gore dr Valentina Minić za CIN-CG istakla je da činjenica da je procenat zastupljenosti žena u politici za 30 godina porastao samo oko 15 odsto dovoljno govori o tome koliko je politika u Crnoj Gori svim ženama još uvijek nedostupna i daleka. ,,Kada mjerite manjinu u manjini, onda je jasno koliko je situacija po pitanju zastupljenosti žena iz nacionalnih manjina u politici loša i koliko je problem kompleksan. Iz krovog pravnog akta Crne Gore – Ustava jasno i koncizno proizilazi sve. To “sve” nije kvota ni od 30 ni od 40 odsto i nije zakonodavna vlast koju personifikuje Parlament, jedina grana vlasti koja se veže za političko djelovanje”, smatra dr Minić.

Simonida Kordić, kandidatkinja za poslanicu na listi Za sigurniju budućnost, ipak, primjećuje veću angažovanost žena.

,,Moje iskustvo, a verujem i iskustvo mojih koleginica u Novoj srpskoj demokratiji, jeste da naša rodna pripadnost ne predstavlja prepreku u našem političkom angažmanu”, kazala je Kordić za CIN-CG.

Ona je četvrta na listi koalicije koju čine Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Narodni pokret, Prava Crna Gora i nestranačke ličnosti.

Kordić smatra da su zakonske kvote samo jedna od mjera koja treba da stimuliše i olakša veće angažovanje žena političarki u javnom životu.

,,Radi se o nasleđenom društvenom ustrojstvu koje je dobilo svoj izraz i u vrednosnom sistemu, a na kraju utiče i na način na koji i žene i muškarci učestvuju u porodici i u društvu. Kako su takve navike stvarane vekovima, one se ne mogu ni promeniti kroz nekoliko izbornih ciklusa. Jedna ili više zakonskih mera nisu dovoljne da izmene taj obrazac. Potrebni su različiti, konstruktivni pravci delovanja”, ističe Kordić.

Da ne postoji zakonska norma, ne bi se našlo toliko žena na većini lista, uvjerena je ekološka aktivistkinja i kolumnistkinja Jasna Gajević. Ona je kandidatkinja za poslanicu na izbornoj listi Crno na Bijelo koju čine Građanski pokret URA, Savez građana Civis, Bokeški forum, Stranka pravde i pomirenja i nezavisni intelektualci. Na listi su 24 žene. Na prvom mjestu je lider pokreta URA dr Dritan Abazović, a prva žena mr Božena Jelušić je na trećoj poziciji.

,,Situacija je bolja nego na prethodnim izborima, vodilo se računa o poštovanju zakona. Koliko su se partije samo trudile da poštuju zakonsku normu, a koliko su zbilja posvećene poštovanju jednakosti, teško je reći”, kaže Gajević za CIN-CG.

Na izbornoj listi Odlučno za Crnu Goru Demokratske partije socijalista (DPS) ukupno ima 25 žena. Prva od žena na četvrtoj poziciji je Aleksandra Vuković. Ona je i do sada bila poslanica u Skupštini, a u međuvremenu je postala i jedina žena u Predsjedništvu partije.

Iz ŽPM smatraju da ova partija nije ispunila obećanja i očekivanja: ,,Kandidatkinje su uglavnom raspoređene po zakonskom minimumu. Konstatujemo da DPS nije ispunila obećanja i očekivanja, ni u dijelu zastupljenosti žena, ni njihovog rasporeda na izbornoj listi o kojima se razgovaralo na ranijem sastanku u okviru kampanje ŽPM za unapređenje izbornog zakonodavstva i ukupnog političkog ambijenta u Crnoj Gori”.

,,Crna Gora se teško odriče tradicionalnih podela na „muške i ženske“ poslove i to ne samo njena muška, već i ženska populacija. U tom smislu, one žene koje imaju sklonosti i sposobnosti za bavljenje politikom ne kucaju prečesto na vrata koja su ipak, ako ne širom otvorena, onda sasvim sigurno otključana”, smatra Kordić.

Gajević ocjenjuje da je crnogorsko društvo još tradicionalno, i da u njemu nema stvarne ravnopravnosti. Žene se rjeđe odlučuju da se bave politikom, jer to zahtijeva veliku posvećenost. Do većeg učešća žena u politici, prema njenim riječima, doći će kad poslovi oko djece i u domaćinstvu budu zajednička obaveza bračnih partnera.

Dijana Milošević napominje da stranka može biti jedan od izuzetno jakih instrumenata za jačanje pozicije žena u političkom životu ukoliko se iskreno zalaže za principe te strategije: ,,Zakonske kvote su nešto što obavezuje na kvantitet, ali naravno ne i na kvalitet. Određenu brojčanu zastupljenost žena na izbornim listama je vrlo jednostavno postići formalnim navođenjem brojčanih podataka, ali smo svjesni da se zakonski ne može regulirati stupanj i način njihovog konkretnog i stvarnog sudjelovanja u radu određenih stranaka”.

Jonica: Ništa više od obećanja

,,Danas, 75 godina od kada su žene po prvi put ostvarile pravo glasa, još traje borba za ostvarivanje našeg biračkog prava. Biračko pravo nije samo pravo da biraš nego i da budeš izabran. To je dio u kojem je put do jednakosti još veoma trnovit i dug“, kaže za CIN-CG Snežana Jonica, čija je izborna lista, Socijalisti Crne Gore, odlukom DIK-a odbijena.

Stvarni donosioci odluka u partijama su muškarci, kaže ona, koliko god se zaklinjali pred predstavnicima UN i EU da su najposvećeniji jednakosti žena i muškaraca.

,,Kad se naprave izborne liste sve neistine se ogole. Nijedna izborna lista koja će učestvovati na parlamentarnim izborima nije poštavala obavezu koju su njihovi lideri preuzeli – da bude 40 odsto žena i da one budu raspoređene u svaka tri kandidata na listi. Najbliža tome je Bošnjačka stranka. Time je jasno poručeno - što manje žena ili preciznije, što više muškaraca na mjestima odlučivanja, jer redosljed opredjeljuje broj žena koji će ući u Skupštinu”, ističe Jonica.

Ona smatra da je to i “poruka i svim građanima, koliko se i bilo kojem drugom izbornom obećanju može vjerovati”, zaključuje Jonica.

Andrea JELIĆ

Iako je Evropski parlament proglasio 2028. godinu kao razuman rok za Evropu bez azbesta, Crna Gora nema ni preciznu evidenciju gdje se sve nalazi materijal koji izaziva rak, ni plan kako će da ga ukloni

„Tu će sjutra i moje dijete da se kupa'', kaže za CIN-CG/Monitor Mladen Krivokapić.

On je  jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena bivšeg Brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do kraja juna. Ali ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi, nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje zemlju i prijeti zdravlju ljudi.

,,Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje, kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere. Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje'', kaže Krivokapić.

Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.

„Kompletna oprema, kao astronauti – rukavice, maske, skafanderi, kiseonik... Dnevno se izdvajalo do osam kilograma azbesta i skladištilo po posebnoj proceduri. Više tona azbesta uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz“, kaže Krivokapić.

Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici sa  Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018. godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.

Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura. Nakon toga je planirano da u Bijeloj nikne servis mega jahti, na osnovu koncesije na 30 godina koju je Vlada dala konzorcijumu Damen-Porto Montenegro.

Protest ovih radnika i azbest uskladišten u Bijeloj dodatno je aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva. Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za „Evropu bez azbesta“, Crna Gora, još nema ni popis objekata ni precizan plan kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od najtežih bolesti.

Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine (11 godina poslije direktive EU) potpuno zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.

Udisanje vlakana izaziva rak pluća

Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od dlake kose. Posljedice izloženosti ,,tihom ubici” mogu se javiti i nakon 40 godina.

„Azbest je svuda oko nas“, naziv je brošure koju je još prije deset godina objavio Hrvatski zavod za toksikologiju, a na nju u velikoj mjeri, uključujući i ilustracije, podsjeća Priručnik o rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna koje je 2017. izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.

Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih samo 15 odsto ne izaziva rak

,,Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva'', kaže za CIN –CG dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore. ,,Ako je potrebno, uklanjanje azbesta se treba izvoditi samo pod strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme - posebnih respiratora, zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju''.

Od bojlera do kočnica

Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim cijevima, električni muređajima, kočione automobilske sisteme, rukavice i odjeću za zaštitu od toplote...

Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih bolesti povezanih sa azbestom i radnici u brodogradnji, građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju azbesta, kao i rudari.

,,Veoma je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju dirati, ako to nije nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja vrlo veliki problem zbog opasnosti kojima se izlažu i radnici i građani prilikom takvih poslova'', naglašava Joksimović.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu. Prema podacima Međunarodne organizacija rada (ILO), više od 107.000 radnika umire svake godine od bolesti zbog takvog izlaganja. Nekoliko hiljada ljudi svake godine umre od azbesta u svojoj okolini. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola miliona ljudi u EU. Iako ga je Švedska zabranila još prije 30 godina, broj smrtnih slučajeva zbog profesionalne izloženosti azbestom je dva do tri puta veći od smrtnih slučajeva usljed povreda na radu.

Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno poznate.

„Prema podacima  koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova,  veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu sa izloženošću azbestom, ali trenutno nema mehanizma kojim bi se sa sigurnošću potvrdila uzročna povezanost. Razvojem registra profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje, identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih sa azbestom'', kaže Joksimović.

U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar, a u Vladinoj strategiji za unapređenje medicine rada 2015-2020 se konstatuje da „ne postoje pouzdani podaci o incidenci i prevelenci profesionalnih bolesti''. Postoji Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima - nema.

Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan o najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim materijama, poput azbesta.

„Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju po tome“, kaže Mitrić.

Eksperti potrebni samo zbog kredita

Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo profesore sa Metalurško tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim timovima u vezi pomenutog grita u Bijeloj i ustanovilo da  niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na toj lokaciji.

„Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke, njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u Bijeloj. Šta je bilo sa azbestom koji su iz njega izdvajali i ostalim opasnim primjesama teškim metalima to niko ne zna“,  kaže Mitrić.

Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe za CIN-CG da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita''. Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je neophodno 100 miliona eura.

U regionu ima napretka u ovoj oblasti. Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, za CIN-CG/Monitor objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju sa holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima - škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i poljoprivredni objekti,vodovodna infrastruktura...

,,Podižemo kapacitet laboratorija za ispitivanje  prisustva azbesta u građevinskim objektima, i prvog trening centra za obuku rukovanja azbestom prilikom rušenja objekata i pravilno zbrinjavanje. Završavamo novi pravilnik o azbestu, prethodni je rađen 2010. Najvažnije je što smo spremni za regionalni projekat monitoringa, kao i regionalni centar za trajno skladištenje azbesta’’, kaže Mitrović.

Kolegama u Crnoj Gori, on preporučuje da uspostave kontakt sa holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.

,,Katastar objekata koji sadrže azbest je započet, ali obzirom da ne postoji zakonska regulativa kojom bi predstavnici lokalnih samouprava bili u obavezi da prijave takve objekte, taj posao ne može biti dobro sproveden'', ocjenjuje Mirjana Sklabinski iz Ministarstva zaštite životne sredine Srbije.

„Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest' – odgovorili su iz MORT-a za CIN-CG/Monitor'.

Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka o objektima u kojima je prisutan azbest prvi  korak na putu ka definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.

,,Ako ne postoje polazni podaci – onda nije moguće planirati dalje aktivnosti. To se ne odnosi samo na popis objekata. Neophodno je utvrditi tačne pozicije elemenata od azbesta u tim objektima – što bi bio, pretpostavljam, ozbiljan i veliki posao – koji bi nužno prethodio samom uklanjanju'', kaže Vukićević.

Uz podsjećanje na postojeći priručnik,  iz Agencije su dostavili podatke o tome da su 2010. godine izdali dozvolu za izvoz 1.500 tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest. Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200 tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće Hemosan iz Bara.

Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i izvoz opasnog otpada, pa i azbesta.  Od 2010. Ukupno su izvezli 1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada - Porto Montenegro 594,20 tona, Luštica Development 145 tona, Porto Novi 220,37 tona. Izvozi se u zemlje EU, a jedna od njih je i Njemačka.

,,Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna destinacija, pakovanje, skladištenje ...“, kaže Nikitović. Precizne ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza, objašanjava, ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni.

„Suština je da se zaštiti populacija od bolesti zvana azbestoza koja izaziva kancer pluća i koja je prepoznata u svijetu kao jedan od uzročnika plućnih oboljenja. Veoma je važno da se mjere zaštite sprovode rigorozno i da u ovoj vrsti posla nema improvizacije, kao i sa svim vrstama opasnog otpada i procedura za svaki opasan otpad postoji. Izvoz se radi po Bazelskoj konvenciji i dosta je težak put do dobijanja dozvole do konačne destinacije. Skladištenje nakon pakovanja može biti na lokaciji rada, ili ako su manje količine i u našim skladištima koja su specijalizovana i bezbjedno pakovana'', kaže Nikitović.

Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih materijala je radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne posjeduju te podatke i uputili na MORT.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti i Agencije: „Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj. uklanjanja smatra se opasnim otpadom, shodno Zakonu o upravljanju otpadom. Investitori, ili izvođači radova, u zavisnosti od toga ko je imalac ovakvog otpada, imaju obavezu izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom, te kako se azbest smatra opasnim građevinskim otpadom imaju obavezu na Plan pribaviti saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine’’.

,,Prethodnih godina, na više velikih investicionih projekata, vršeno je uklanjanje azbestnog krovnog pokrivača. Uklanjanje azbesta je povjereno pravnom licu koje ima dozvolu Agencije za upravljanje ovom vrstom otpada. Po uklanjanju azbestnog materijala isti je pakovan i po dobijanju dozvola izvezen iz Crne Gore na trajno zbrinjavanje'', kažu iz Uprave.

Iz MORT-a su saopštili za CIN-CG da je ,,u cilju uvođenja mjera energetske efikasnosti“,  renoviran veliki broj zdravstvenih objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je smještena administracija, te da se „...u slučaju pronalaženja azbestnih materijala isti uklanjao i sa njim se upravljalo na adekvatan i zakonski propisan način“. Za tačan broj zgrada uputili su na Ministarstvo ekonomije.

Istu takvu odokativnu metodu demonstrirao je u jednom od posljednjih javnih istupa i bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović u oktobru prošle godine tokom skupštinske rasprave, u kojoj se pomenut azbest i veliki broj oboljelih od kancera.

„Pomenuli smo azbest – to je činjenično stanje. Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče''.

Radulović je podnio ostavku, a na čelu MORT-a je premijer Duško Marković. Azbest nije u programskim dokumentima aktuelne izborne kampanje

Španci više neće otpad

U Bijeloj je bilo neophodno tretirati 150 hiljada tona materijala  - zemljište, prašina od ostataka metala i drugi otpad, na površini od oko 18 hiljada kvadratnih metara. Projekat se oslanja na ekspertizu Valga u vezi sa detaljnom analizom zagađenog tla i tretmanom osjetljivog otpada uključujući derivate ugljovodonika, metal i azbest.

Od marta do avgusta prošle godine u Španiju izvezeno je 38.500 tona grita. U septembru prošle godine od Španije je Vlada Crne Gore tražila dozvolu za izvoz još 30.000 tona čvrstog otpada i 40.000 tona kontaminiranog zemljišta. Španci su odbili. Izvoz grita je otada stopiran. Iz kompanije Valgo su u aprilu ove godine najavili da je Norveška agencija za zaštitu životne sredine je dala zeleno svjetlo za uvoz kontaminiranog zemljišta iz Brodogradilišta Bijela.

„Tone grita, dovoljne da napune 7-8 brodova čekaju da se izvezu. Sve je stalo iako je po ugovoru sa Valgom trebalo da se završi do 30. juna'', kaže Krivokapić.

Znalo se da je salonit štetan

Azbest je imao naročito široku primjenu u građevinarstvu između 1950. do sredine 80-ih godina prošlog vijeka. Ovaj materijal je ugrađivan u fabrikama, halama, kućama, cijelim stambenim naseljima, ali i u školama i bolnicama diljem bivše Jugoslavije. Korišten je najčešće u komponentama vinil pločica i vinil podovima i u Jugoslaviji popularnom salonitu za krovove. Fabrika Salonit u Vranjicu kraj Splita, koja je od 1921. u proizvodnji građevinskog materijala koristila azbest, proizvela je preko sedam miliona tona krovnih salonit ploča.

,,Znalo se i prije 40 godina da je salonit štetan. Sjećam se da ga je moj otac skinuo sa stare kuće, pa je njime pokrio štalu i barake'', priča poljoprivrednik iz Bjelopavlića. Slično iskustvo opisuju i hrvatski priručnici koji obrađuju ovu temu: ,,Kada bi ljudi bili svjesni te opasnosti ne bi se događalo da zamijenjeni krovni pokrov od azbestnih ploča završi kao provizoran krovni pokrov za sve moguće nadstrešnice, spremišta, kao zaštita i krov za drva i pasje kućice itd''.

Azbest je čvrst materijal, a svaki rad na njegovom uklanjanju ili zamjeni kada dolazi do kidanja, lomljenja, probijanja, bušenja, stvara emisiju azbestne prašine, koja kada se udahne izaziva teška oboljenja.

Samo tokom 2018. u Srbiji je uklonjeno blizu 300 tona azbestnog otpada. Plan je da se u naredne dvije godine načini nacionalni registar kako bi Srbija mogla da konkuriše i za evropske fondove i tako sanira što više objekata.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

EVEN THOUGH THE EUROPEAN PARLIAMENT DECLARED 2028 AS A REASONABLE DEADLINE FOR AN ASBESTOS-FREE EUROPE, MONTENEGRO DOES NOT HAVE ANY ACCURATE RECORDS OF CANCER-CAUSING MATERIAL OR A PLAN FOR ITS REMOVAL

"My child will be bathing there tomorrow," Mladen Krivokapic told CIN-CG/Monitor.

He is one of 15 workers who worked on clearing the terrain of the former Bijela Shipyard. The removal of huge quantities of grit and other dangerous materials was supposed to be completed by the end of June. But their contracts were not extended in May, after, as they claim, they warned their supervisors that the area is being cleaned unprofessionally and that dangerous asbestos-containing material remains in the environment which poses threat to human health.

''In some places, the ground was dug seven meters and it was properly cleaned, while in other, against regulation, only half a meter. We asked the Nature and Environmental Protection Agency (NEPA) and Center for Ecotoxicological Research (CETI) to check it. However, instead of CETI taking the sample itself, the Valgo Company provided samples for it, after which CETI claimed everything was fine. NEPA didn’t even show up,'' Krivokapic claims.

The five-member team, which, according to him, was trained by experts from the Valgo Company from Paris, extracted asbestos from the grit.

"They had complete equipment, like astronauts - gloves, masks, suits, oxygen. Up to eight kilograms of asbestos were extracted daily and stored according to a special procedure. Several tons of asbestos are now stored in the Shipyard, waiting for export ", Krivokapić says.

We have not received answers from the Valgo Company, whose representatives signed the contract with the Ministry of Sustainable Development and Tourism in June 2018, on the soil remediation in the former Bijela Shipyard. NEPA hasn’t responded either regarding the claims of the fired workers.

Valgo has been selected following the international tender. The removal of grit (solid waste and contaminated land) is part of a project to rehabilitate black environmental spots, for which Montenegro has taken a 50 million euro loan from the World Bank. After that, a mega yacht service is planned to be built in Bijela, based on a 30-year concession given by the Government to the Damen-Porto Montenegro consortium.

The protest of these workers and the asbestos stored in Bijela additionally brought to the fore the topic of the health risk of the population. Even though the European Parliament approved a resolution in 2013 declaring 2028 a reasonable deadline for "an asbestos-free Europe", Montenegro still does not have accurate records of asbestos-containing facilities or a precise plan on how to remove from the environment material that causes some of the most serious diseases.

Government institutions dealing with ecology are mainly concerned with shifting responsibilities and recalling that the 2016 Law on Environment (11 years after the EU directive) completely prohibits asbestos-containing products from entering the market, as well as the use of all types of asbestos fibers. They also remind that it stipulates that facilities built after this period, do not contain asbestos.

Inhalation of asbestos fibers causes lung cancer

Existing facilities and devices are an issue. Inhalation of asbestos fibers has been shown to cause lung cancer and other lung diseases. Asbestos fibers are invisible, up to 500 times thinner than hair follicles. The consequences of exposure to a "silent killer" can occur even after 40 years.

"Asbestos is all around us" – this is the title of a publication published ten years ago by the Croatian Institute of Toxicology. It is very similar to the Manual on the Handling of Materials Containing Asbestos Fibers issued in 2017 by the Ministry of Sustainable Development and Tourism (MSDT) and the Nature and Environment Protection Agency. According to this manual, every building that was constructed or refurbished before 2000 could contain asbestos.

Prominent Dutch expert Harry Vonk, the author of numerous books on the subject, pointed out, during his visit to Belgrade last year, that more than 18,000 items contain asbestos, of which only 15 percent do not cause cancer.

"Harmful health effects of inhaled asbestos particles are a consequence of its proven carcinogenic effect," Dr. Ivana Joksimović from the Institute of Public Health of Montenegro told CIN-CG. "If necessary, asbestos removal should only be carried out under strict control measures to avoid exposure. This requires the use of personal protective equipment - special respirators, protective goggles, gloves, and clothing, as well as adherence to special instructions for their decontamination."

From water heaters to brakes

Joksimović reminds that asbestos was installed in households in different places, in external or partition walls, different forms of cement mixture or mixture with polymers such as vinyl, old roof panels, as an insulator in ovens, water heaters or steam heating boilers, in plumbing pipes, electrical appliances, car brake systems, gloves and clothing for heat protection…

Joksimović states that workers in the following industries are at risk of contracting asbestosis and other diseases related to asbestos: shipbuilding industry, tractor industry, motor and textile industry, construction workers, workers renovating houses and removing asbestos, as well as miners.

"It is very important to emphasize that asbestos materials must not be touched unless it is necessary because decomposition is a very big issue during its removal due to the health risk to which both workers and citizens are exposed," Joksimović emphasizes.

The World Health Organization estimates that 125 million people worldwide are exposed to asbestos in the workplace each year. According to the International Labor Organization (ILO), more than 107,000 workers die each year from disease caused by such exposure. Several thousand people die each year from asbestos in their surroundings. According to European experts’ estimates, about half a million people in the EU will die by 2030 due to asbestos exposure in the second half of the 20th century. Although asbestos was banned by Sweden 30 years ago, the number of deaths due to occupational exposure to it is two to three times higher than the number of deaths due to work-related injuries.

The consequences of asbestos exposure in Montenegro are not sufficiently known.

"According to data obtained from healthcare institutions, diseases that can be linked to asbestos exposure are rarely reported, but there is currently no mechanism to confirm the causal link with certainty. The establishing of the register of occupational diseases will create conditions for connecting, identifying and confirming asbestos-related occupational diseases", Joksimović says.

Such register has never existed in Montenegro, and the Government's Strategy for Improving Occupational Medicine 2015-2020 states that "there is no reliable data on the incidence and prevalence of occupational diseases." There is a Rulebook on Determination of Occupational Diseases, which lists 56 occupational diseases, including asbestosis of the lungs, but there are no data on sick persons.

Đina Mitrić, the coordinator of the Safety at Work Association of Montenegro (SWAM), reminds us that this first of August, on the World Lung Cancer Day, the need to raise awareness about the risks was pointed out. One of the most common forms of cancer is associated with exposure to dangerous substances, such as asbestos.

"But, it seems that people in Montenegro don’t want to listen about that," Mitric said.

Experts needed only because of the loan

According to her, the Association contacted professors from the Faculty of Metallurgy and Technology who were in the expert teams regarding the mentioned grit in Bijela and found that none of them had any information on what was happening at that location.

"The moment the funds were received from the World Bank, their expert opinions were no longer of interest to anyone. It is only known that the grit still lies in the crumbling sacks in Bijela. Nobody knows what happened to the asbestos that was extracted from it and other dangerous heavy metal impurities," Mitric says.

Civil engineer and appraiser Predrag Nikolic points out for CIN-CG that it is necessary to remove asbestos pipes in the water supply system. That job will imply certain health risks, so the necessary equipment and protection should be provided. Monitor/CIN-CG wrote that it is necessary to replace about 620 kilometers of water pipes in Montenegrin waterworks, for which 100 million euros are needed.

When it comes to the region, the progress has been recorded. Siniša Mitrović, from the Serbian Chamber of Commerce, explains for CIN-CG/Monitor that last year they intensified cooperation with the Dutch company KIWA, which is the leading company in Europe for asbestos disposal. So far, they have created the project Asbestos Monitoring in Serbia, in which special emphasis is placed on public facilities - schools, military barracks, centers for social work, health and agricultural facilities, water supply infrastructure…

"We are raising the capacity of the laboratories for testing the presence of asbestos in construction facilities, and the first asbestos handling center during the demolition of buildings and its proper disposal. We are finishing the new Rulebook on asbestos since the previous one was made in 2010. The most important thing is that we are ready for the regional monitoring project, as well as for the regional center for permanent storage of asbestos ", Mitrović says.

He recommends to his colleagues in Montenegro to establish contact with a Dutch company, which, among other things, can help access EU funds to solve this problem.

"The cadaster of facilities containing asbestos has been established, but since there is no legal regulation by which representatives of local self-governments would be obliged to report such facilities, that work cannot be carried out well," Mirjana Sklabinski from the Serbian Ministry of Environmental Protection stated.

"The Ministry of Sustainable Development and Tourism does not have data on facilities in the construction of which asbestos was used," the MSDT answered CIN-CG/Monitor.

According to the architect Borislav Vukićević, this indicates a whole series of problems. He explains that the establishment of a database on asbestos-containing facilities is the first step on the way to defining procedures for its safe removal.

''If there is no initial data - then it is not possible to plan further activities. This does not only apply to the list of facilities. It is necessary to determine the exact positions of the asbestos elements in those facilities - which would be, I suppose, a serious and demanding job - which would necessarily precede the removal itself ", Vukićević said.

The Agency recalled the existing manual and submitted data that in 2010 they issued a permit for the export of 1,500 tons of waste construction materials containing asbestos. The second permit was issued in March 2018, when 200 tons were exported. The waste was exported to Germany, and the work was done by the Hemosan Company from Bar.

Zoran Nikitović from Hemosan says that their company worked on the removal, packaging, storage, and export of hazardous waste, including asbestos waste, on the entire territory of Montenegro. Since 2010, they have exported a total of 1,488.70 tons of all types of hazardous waste - Porto Montenegro 594.20 tons, Lustica Development 145 tons, Porto Novi 220.37 tons. It is exported to EU countries, and one of them is Germany.

"The price is determined by parameters such as quantity, type, export destination, packaging, storage," Nikitovic says. He is not allowed to state the precise price due to contractual obligations, he explains, but they range from 1,100 to 1,300 euros per ton.

"The main goal is to protect the population from a disease called asbestosis, which causes lung cancer and which is recognized in the world as one of the causes of lung diseases. It is very important that protection measures are carried out rigorously and that there is no improvisation in this type of work, as with all types of hazardous waste. Exports are done according to the Basel Convention and it is quite difficult to get a permit to the final destination. After packing, it can be stored at the location of work, or if there are smaller quantities in our warehouses that are specialized and safely packed ", Nikitović says.

When asked what kind of waste construction material it was, whether they were removed from old buildings, how much it cost to remove it and export to Germany, the Agency said that they did not have that information and referred us to MSDT.

The Administration for Inspection Affairs, however, states that the Agency also has competencies: "Asbestos that is installed in buildings, in case of demolition, i.e. removal is considered hazardous waste, according to the Law on Waste Management. Investors, or contractors, depending on who is the holder of such waste, must develop a Construction Waste Management Plan, and since asbestos is considered hazardous construction waste, they must obtain the consent of the Nature and Environmental Protection Agency."

"In previous years, on several large investment projects, the asbestos roofing was removed. A legal entity licensed by the Agency for Management of this type of waste was in charge of asbestos removal. The Administration stated that after its removal, it was packed and after obtaining permits, exported from Montenegro for permanent disposal.

MSDT told CIN-CG that "in order to introduce energy efficiency measures", a large number of health facilities, educational and social institutions and buildings, where the administration is located, were renovated, and that "… in case of finding asbestos materials it was removed and managed in an adequate and legally prescribed manner." For the exact number of facilities, we were referred to the Ministry of Economy.

Former Minister of Sustainable Development and Tourism Pavle Radulović, was not specific in one of the last public appearances in October last year during the parliamentary debate, in which he, referring to asbestos and a large number of cancer patients, stated:

''The existence of asbestos is a factual situation. We are grown people, we can tell fairy tales, but asbestos pipes, roofs, and facades still exist in certain parts of Montenegro. These citizens have been warned. I hope that the state will regulate it through the social program since the citizens cannot finance the replacements themselves.''

Radulovic has resigned, and Prime Minister Dusko Markovic is currently at the head of MSDT. Asbestos is not in the program documents of the current election campaign.

NO MORE WASTE EXPORTS TO SPAIN

In Bijela, it was necessary to treat 150 thousand tons of materials - land, dust from metal residues, and other waste, on an area of about 18 thousand square meters. The project relies on Valgo's expertise (Valgo is an asbestos removal and soil remediation company) regarding detailed analysis of contaminated soil and treatment of sensitive waste including hydrocarbon derivatives, metal, and asbestos.

From March to August last year, 38,500 tons of grit were exported to Spain. In September last year, the Montenegrin government asked Spain for permission to export another 30,000 tons of solid waste and 40,000 tons of contaminated land but they refused. Since then, grit export has been stopped. Valgo Company announced in April this year that the Norwegian Environmental Protection Agency had given the green light for the import of contaminated land from the Bijela Shipyard.

"Tons of grit, enough to fill seven to eight ships are waiting to be exported. Everything stopped, although according to the contract with Valgo, it was supposed to be finished by June 30 ", Krivokapić says.

ASBESTOS-CONTAINING MATERIAL WAS KNOWN TO BE HARMFUL

Asbestos was widely used in construction between 1950 and the mid-1980s. This material was installed in factories, halls, houses, entire residential areas, but also in schools and hospitals throughout the former Yugoslavia. It is most often used in the components of vinyl tiles and vinyl floors and a popular asbestos roof panels in Yugoslavia.

The Salonit factory in Vranjica near Split, which has used asbestos in the production of construction materials since 1921, has produced over seven million tons of asbestos roof panels.

"It was known 40 years ago that asbestos was harmful. I remember that my father took it off from the old house, so he covered the barn and barracks with it ", says a farmer from Bjelopavlići. A similar experience is described in Croatian manuals dealing with this topic: "If people were aware of this danger, it would not happen that the replaced asbestos roof covering would end up as a temporary roof covering for all possible canopies, storage rooms, as protection and a roof for wood and dog houses, etc."

Asbestos is a solid material, and any work on its removal or replacement when it breaks, punctures, drills, creates an emission of asbestos dust, which when inhaled causes serious diseases.

In 2018 alone, close to 300 tons of asbestos waste was removed in Serbia. The plan is to make a national register in the next two years so that Serbia can apply for European funds and thus repair as many facilities as possible.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Geolozi upozoravaju na kvalitet tla, a ekolozi na uništenje prirode i zaštićenih vrsta, energetski stručnjaci sumnjaju u opravdanost  i rokove gradnje, mještani najavljuju otpor. Samo je Vlada odlučna da podigne branu

Starac se češkao po glavi gledajući kako betonsko čudo popunjava prostor između dva brda.

“Druže Blažo što će ovo biti?”, zapitao je tadašnjeg predsjednika Crne Gore koji je došao na gradilište.

Blažo Jovanović mu je spremno nacrtao mapu puta u komunizam: brana, elektrifikacija plus industrijalizacija jednako socijalizam, pa još malo lijevo…”

“Ali, ovdje se voda nikada nije sakupljala. Ponire…”

“Sakupljaće se, makar cijelo nikšićko polje obložili bakrom”, uzvratio je slavni heroj.

“Tako može”, pomirljivo će seljak.

Bakra nije bilo, ni vode, pa hidrocentala u Ozrinićima koja nikad nije proradila, svjedoči već sedam decenija o vremenu kad su snovi prkosili struci.

Povodom odluke o gradnji hidrocentrale Komarnica, neki su se prisjetili i ozrinićke legende. Jedno od važnijih upozorenja na koja se parlamentarna većina u crnogorskom parlamentu oglušila i usvojila Detaljni prostorni plan (DPP) za novo vještačko jezero dolazi od geologa. Ranija istraživanja ukazuju na rasjed koji bi mogao da proguta vodu.

Na veliku investiciju, padaju još dva bremena ozbiljnih argumenata - ekološki i energetski: uništavanje netaknute prirode i ugrožavanje biodiverziteta, problematičan rok izgradnje i povrata investicije…

Mještani pivske i šavničke opštine u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavili su i snažan otpor gradnji akumulacije koja treba da proguta bistre rijeke, čija se dna jasno vide i sa nekoliko stotina metara visokih okolnih brda.

U DPP se ističe da će ova HE potopiti kanjon Pridvorice i dio kanjona Komarnice, uz očuvanje najatraktivnijeg kanjona Nevidio.

„Pored riječnog ekosistema koji će biti u potpunosti izmijenjen u dužini od 13,7 km odnosno 16,7 km uzvodno od objekta brane i okolni terestični eko sistemi i pripadajuća staništa, u visini do kote od 811 metara nadmorske visine, će takođe biti uništeni zbog potapanja“, priznaje se u dokumentu.

Procjenjuje se da će godišnje HE na Komarnici proizvoditi 231,8 gigavat sati. Predračunska vrijednost elektrane od 168 megavat sati je 246,53 miliona eura. U Vladinom trećem paketu socio-ekonomskih mjera zbog pandemije korona virusa, uračunata su i 102,9 miliona eura koje će EPCG, kao koncesionar, investirati u ovu HE do 2024. godine. Ukupan iznos investicije sa projektima i analizama je 272, 2 miliona eura, pa se računa na bar još jednog partnera.

Upozorenja inženjera geologije i poslanika Strahinje Bulajića i njegovog kolege Srđana Milića, o tome da nisu ispunjeni geotehnički uslovi izgradnje brane nisu naišli na razumijevanje vladajuće većine.

Bulajić je upozorio na geološki elaborat iz 2011. godine, kojim se traže dodatna istraživanja.

„Imate u lijevom oporcu brane rasjednu zonu dugu kilometar, kilometar i po, široku 15 metara, koja je potpuno prazna. To geolozima, hidrogeolozima, posebno inžinjerskoj geologiji mnogo govori. Tu je bilo priče da se zarotira brana za pet, šest stepeni... Šta se time rješava? U inžinjersko-geološkom smislu možda nešto, u hidrogeološkom ama baš ništa “, kazao je Bulajić.

I Milić je naznačio da nije ispitan teren i vodopropusnost brane.

“Iz Vlade kažu da su sačuvali kanjon Nevidio. Svejedno što ga oni čuvaju, ako ne znaju koja je vodopropusna moć tamo gdje će da grade branu”, kazao je Milić.

Rukovodilac Direkcije za razvoj i inženjering EPCG Ivan Mrvaljević se poziva na novo projektantsko rješenje i geofizička istraživanja izvedena u februaru ove godine.

“Projektant je sad na određeni način optimizovao dispoziciju same brane, pomjerio je za nekih 30 metara. Kako je i predviđeno Zakonom o geološkim istraživanjima, nakon završetka procedure usvajanja detaljnog prostornog plana uradićemo i dodatna istraživanja, planiramo već u septembru. Ovim dodatnim geološkim radovima, kako po našim tako i po očekivanjima stručnog tima projektanta, sa tim lijevim bokom neće i ne može biti problema", naglasio je Mrvaljević za CIN -CG.

Teško i za alpiniste

Dio prostora koji će biti potopljen nije mogao biti ispitan zbog nepristupačnosti, ali profesor Danilo Mrdak, autor Strateške procjene uticaja (SPU), koja je prethodila planskom dokumentu, u razgovoru za CIN-CG ocjenjuje da je to područje dovoljno istraženo.

“Potpuno istraživanje ovakvog terena zahtijevalo bi nevjerovatnu logistiku i alpinističku ekipu, koja bi konstatno morala da bude sa istraživačima. I tada vjerovatno ne bismo otkrili nešto više od onoga što sada znamo, ali bi bili sigurni šta gubimo”, kazao je Mrdak.

Za ekologa iz NVO “KOD” Vuka Ikovića autori SPU su odobrili gradnju time što su preporučili brisanje Komarnice iz EMERALD područja.

“Dokument čiji je zadatak da preispita dugoročni uticaj hidroelektrane na ljude i prirodu, ni u jednom dijelu ne remeti namjere investitora, čak podržava apsolutnu prenamjenu prostora”, kazao je Iković za CIN-CG.

Izgradnja hidorelektrana na zaštićenim rijekama, ističe Iković, nije razvoj, jer uzrokuje njihovo nestajanje. On smatra i da nije opravdano da nešto što je priroda stvarala milionima godina “zbrišemo zarad projektovanih 10 miliona eura prihoda godišnje, koje možemo prihodovati i na druge načine, a da rijeka ostane slobodna i netaknuta”.

“Izgubićemo brojne izvore, slapove, vodopade, brzake, bukove, visoke – okomite stijene, kaskade i prirodne bunare. Potapanjem Komarnice nestalo bi 305 hektara zaštitnih i privrednih šuma. Specifičan prostor naseljavaju vrste koje su usko vezane samo za takve uslove života koje će većinom nestati potapanjem kanjona. U njemu je izražen određeni stepen endemizma koji nije dovoljno istražen. Nije isključeno da se pojedine vrste biljaka ili životinja nalaze samo u kanjonu Komarnice i nigdje drugo u svijetu”, kazao je Iković.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN- CG da nemaju spisak zaštićenih životnjskih i biljnih vrsta na području Komarnice.

Doktorantkinja Njemačke savezne fondacije za životnu sredinu, Helena Hudek koja je istraživala Komarnicu kaže da je tamo gdje je planirana hidroakumulacija zadnji dio rijeke na kojem je još očuvana izvorna fauna beskičmenjaka.

“Kao primjer ću navesti vrstu iz reda Ephemeroptera (jednodnevki) Epeorus yugoslavicus, ta vrsta je dosta rijetka i ugrožena na području Zapadnog Balkana", rekla je Hudek za CIN-CG.

U MORT-ovoj Informaciji o statusu Emerald područja iz 2015. godine stoji da se na spisku nalazi i Komarnica. “Ova područja predstavljaju potencijalna NATURA 2000 područja-ekološke mreže od značaja za Evropu”, piše u dokumentu.

Iako se u DPP napominje da Emerald još nije proglašena kao zvanična mreža zaštićenih područja, to je “od velike ekološke važnosti za identifikovane ugrožene vrste i tipove staništa koji su zaštićeni Bernskom konvencijom”.

Pod vodom će se naći hrastove šume, obalne vrbe, narcisa, medvjeđa lijeska, Pančićev maklen, planinski javor...

U SPU je konstatovano i da će doći će do trajnog gubitka izvora Dubrovska vrela, kao i do značajnog zamućena nizvodno od brane, te da će se to najbolje ogledati u Pivskom jezeru.

Ne sporeći loše uticaje buduće akumulacije, profesor Mrdak, ipak, kaže, da kada bi mogao da bira između nje i brojnih mini hidroelektrana, odlučio bi se za Komarnicu. Time bi se, kaže, spasio veliki broj potoka koje imaju funkciju za prihranjivanje rijeka, kao što imaju aluvile u plućima.

Savjetnica Benkvoča za energetiku jugoistočne Evrope, sa specijalizacijom za hidroelektrane na Zapadnom Balkanu, Pipa Galop za CIN-CG kaže da “nije moguće izbrisati mogućnost da se to područje proglasi Emerald ili Natura 2000 samo zbog toga što se tamo želi izgraditi HE.

“Bugarska je godinama pregovarala sa Evropskom komisijom zbog takvih pokušaja da izbaci vrijedne lokacije iz popisa predloženih za Naturu 2000, jer su htjeli izgraditi skijališta i druge objekte. Uglavnom im nije uspjelo i sad ima relativno veliko područje pod zaštitom Natura 2000”, istakla je Galop.

Galop: Realno je 10 godina

EPCG procjenjuje da će HE na Komarnici početi sa radom 2026. godine, s tim što će do kraja godine uraditi idejni, a iduće započeti glavni projekat.

Pipa Galop, međutim, kaže je to nerealno prije 2030. godine.

“Za ovako velike projekte, posebno za države kao što je Crna Gora, ambiciozno je reći da će biti gotovi za manje od deset godina, a da nema ni glavnog projekta”, kazala je Galop.

Mrvaljević je istakao da je namjera EPCG da nađu ugovarača čiji će posao biti izrada glavnog projekta, fabrikacija, isporuka i montaža opreme i izvođenje građevinskih radova.

“Sve u jednom, tzv. EPC pristup kako se uobičajeno i radi kod velikih mega projekata u energetici i infrastrukturi”, kazao je Mrvaljević.

Konsultant za energetiku Momir Škopelja smatra da je teško reći da li je “Crnoj Gori sa energetskog aspekta potrebna HE Komarnica”

“Da nijesu u toku postupci realizacije više elektroenergetskih projekata (solarna elektrana od 250 MW, vjetroelektrana Gvozd sa nešto preko 50 MW, još jedna vjetroelektrana iznad Budve, više novih mHe, rekonstrukcija TE Pljevlja), rekao bih da je potrebna. Čak i ako se uzme u obzir da će da se gradi toliko objekata, ne bih mogao reći da nije potrebna, nego prije da je njena pozicija neodgovarajuća”, kazao je Škopelja.

Za razliku od njega Galop smatra da HE na Komarnici nije potrebna, posebno kada se uzme u obzir devastacija prirodnog bogatstva.

“Moje mišljenje je da Crna Gora ne treba dodatne hidroelektrane, nego da radi na povećanju udjela solarnih panela i vjetroelekrana, kao i na smanjenju gubitaka u distribuciji i korištenja struje za grijanje. Koliko i kad treba dodatni proizvodni kapacitet zavisi od toga kada će se zatvoriti KAP i TE Pljevlja”, kazala je Galop.

Za Škopelju je nerealna prognoza potrošnje, a metodologija problematična. On smatra da obim i kvalitet objavljene analize isplativosti HE Komarnica ne zadovoljavaju potrebe takvog projekta.

“Operiše se sa potrošnjom električne energije u Crnoj Gori od 5791 gigavat sati u 2025. godini, a zna se da je u 2019. iznosila 3.482,82 gigavat sati. Nejasno je na osnovu čega je povećanje od 66,3 odsto za šest godina, što predstavlja rast od oko 10 odsto godišnje. Takva nerealnost daje iskrivljenu sliku da će Crna Gora u predstojećem periodu imati potrebu za energijom iz svih proizvodnih kapaciteta za koje su date saglasnosti za izgradnju”, kazao je Škopelja za CIN-CG.

Njemu je nejasno “zašto su među toliko energetskih berzi uzeti podaci sa EEX berze u Mađarskoj kad EPCG tamo ne prodaje ni kilovat”.

“Možda zato jer je to najskuplja berza, pa takvi podaci rezultiraju najboljim pokazateljima za HE Komarnica? Teško je govoriti o kretanju cijena električne energije kroz 10 ili 15 godina, ali u toj tabeli je već za ovu godinu unesena pogrešna cijena od 52 eura po megavat satu, a EPCG prodaje najveći dio nešto preko 42 eura” navodi Škopelja.

Galop je istakla da niko ne može znati cijene struje u budućnosti, jer ni sadašnji trendovi u EU nemaju kontinuirani rast. Zato treba napraviti analizu rizika u slučaju da cijene budu iste, ili niže. Ona tvrdi da bi trenutni prioritet energetskom sistemu trebalo da budu gubici u distributivnoj mreži, koji su u Crnoj Gori u 2018. godini bili 13,83 odsto, a u EU između 2,1 i 9 procenata.

Trećim paketom Vlada je najavila da će se za rekonstrukciju mreže do 2024. godine CEDIS izdvojiti 170 miliona eura.

“Trenutno se radi na nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP) koji će dati ažurirani pregled proizvodnje i potrošnje električne energije i prognoze za budućnost. Treba čekati taj dokument prije nego što se odlučuje da li je HE Komarnica i dalje relevantna ili ne”, kazala je Galop. Ona ističe da “Crna Gora već proizvodi veliki postotak električne energiju iz HE, između 40 do 60 odsto domaće proizvodnje”.

Iz EPCG podsjećaju na Regionalnu strategiju za održivi razvoj hidroenergije Investicionog okvira za zapadni Balkan (WBIF), u kome piše da nema ozbiljnijih prepreka za izgradnju HE Komarnica.

„Dokument koji je rađen pod okriljem Fonda za Zapadni Balkan u skladu je sa svim regulativama EU i tamo je Komarnica prepoznata kao projekat koji spada u grupu kod kojih ne postoje značajniji problemi i izazovi sa ekološkog aspekta", kazao je Mrvaljević.

Galop smatra da EK nije dala zeleno svjetlo, jer u sažetku pomenute studije piše kako se ni na koji način ne može smatrati da odražava stavove EU, te da lista od 45 projekata ne označava koji hidroenergetski projekat treba graditi.

“Svi hidroenergetski projekti na ovoj listi (i svi budući hidroenergetski projekti) trebalo bi da budu podvrgnuti daljem istraživanju tehničkih, finansijskih, socijalnih i ekoloških mogućnosti, kao i daljem određivanju područja Natura 2000 i ne-zonama od strane Svjetske banke kako bi se osiguralo da se projekti realizuju sa minimalnim uticajem", citira Galop dio iz dokumenta.

Mrvaljević ističe i dokument Analiza o pravednoj tranziciji energetskog sektora - Zeleni plan za Pljevlja, koji je rađen od strane NVO Green Home.

"U kom se upravo navodi da izgradnja HE Komarnica predstavlja realno rješenje koje uz poštovanje najviših ekoloških standarda može predstavljati jedan od ključnih poteza Crne Gore u pravcu obezbjeđivanja rješenja prihvatljivog sa stanovišta klimatskih promjena“, kaže Mrvaljević. Iz NVO "Green Home" su za CIN-CG saopštili da zbog preopterećenosti poslom ne mogu obezbijediti sagovornika na temu izgradnje HE na Komarnici.

Stanovnici Pive i Šavnika i pored javne rasprave koja se uskoro završava, kažu da još nijesu rekli posljednju riječ.

Mještani: Neće moći

Na planiranu izgradnju hidroelektrane na rijeci Komarnici žitelji ovog područja uzvraćaju otporom.

Velizar Kasalica koji živi u blizini rijeke je kazao za CIN-CG da neće dozvoliti da se uništi netaknuti prirodni tok, te da ne vjeruje da će sve ići po planu i ako se izgradi HE.

“Svi znamo da će se pojaviti bujica, erozija i poplava. Evo neka bude ta famozna kota nadmorske visine 811, gdje oni garantuju da se neće potpopiti kanjon Nevidio, niti šavničko naselje nego da će doći 15 metara od tog najatraktivnijeg dijela. Otkud oni mogu garantovati da kad padne kiša, kao što zna nevrijeme da bude, kada sva ta voda se sjuri sa Durmitora kako će je kanjon Nevidio uopšte prihvatiti”, kazao je Kasalica.

Darko Stijepović, iz NVO Centar za razvoj Durmitora ističe da će dobrobit imati samo investitori, te smatra da će više koristi i novca donijeti turistička valorizacija.

“Ako analiziramo turističke posjete prirodnih bogatstava u okolini vidimo da pravilna turistička valorizacija Komarnice može da donese velike sume. To su naše prirodne ljepote, voda, zemlja, vazduh i to treba da koristi investitor, koji će proizvoditi struju i nama je prodavati. Nama će prodati naše”, kaže Stijepović.

On naglašava da postoje samo pet takvih kanjona u jugoistočnoj Evropi: kanjon Neretve, Komarnice, Pive, Morače i Tare.

“Šveđani i Italijani su sve svoje rijeke potopili. Zato mi možemo da prodamo ono što oni nemaju, jer njihovi građani nikad nisu vidjeli slobodnu rijeku, to je za njih atrakcija”, kazao je Stijepović.

On je najavio intenzivnije proteste kako se HE na Komarnici ne bi gradila.

Protiv izgradnje HE i za diversifikaciju turističke ponude preko ruralnog turizma i poljoprivrede je i dugogodišnja konsultantkinja i ekspertkinja za turizam i održivi razvoj, Kirsi Hivarinen iz Finske, koja živi u Šavniku.

Ona tvrdi da je ovo područje sa brojnim selima idealno, te da će biti aktuelnije nakon pandemije koronavirusa. Dodaje da bi sav taj ambijent ugrozila izgradnja HE, jer osim vrhunske nacionalne biciklističke staze, tu je i „Via Dinarica“ i brojne mogućnosti za kanjoning, flaj fišing, dakle turizam u funkciji zaštite prirode, što se i jako dobro isplati:

“Gosti koji putuju kako bi saznali više o već pomenutom i uživali u prirodnim bogatstvima plaćaju od 70 do 321 eura po danu", kazala je Hivarinen, koja preporučuje da se iznos potreban za izgradnju HE preusmjeri u energetsku efikasnost seoskih domaćinstava. Tvrdi da bi na taj način Vlada uložila u svakog građanina, a ne u šačicu povlašćenih pojedinaca.

Ugostitelj iz Pive Novica Gogić poučen iskustvom izgradnje HE “Mratinje” ističe da će stanovništvo ovog kraja imati male koristi od nove elektrane, jer i u HE Piva radi veoma mali broj ljudi iz ovog kraja, “najviše deset odsto”.

“Mi bi od izgradnje imali kratkoročno finansijsku korist, dolazili bi ljudi ovdje da jedu i spavaju, ali nije sve u parama. Moramo da sačuvamo prirodu za potomke”, kazao je Gogić.

Dvije opcije partnerstva

Mrvaljević tvrdi da će se udovoljiti Vladi da EPCG bude većinski vlasnik HE.

“Hoćemo li mi to da radimo sa Francuzima, Izraelcima, kao većinski vlasnici i imamo udio, na primjer od 51 ili 80 odsto, pa ćemo uzeti kredit od neke međunarodne finansijske organizacije, beskamatni, razvojni, od Svjetske banke, Njemačke razvojne banke - to je opcija jedan”, ističe Mrvaljević.

U opciji dva postoji mogućnost privatnog – javnog partnerstva.

“Mislim da nećemo imati problema u biranju partnera. Kao primjer ću navesti njemačkog giganta Hojt koji je 2008. godine bio zainteresovan da sa nama razvija projekat”, kazao je Mrvaljević.

Ines Mrdović iz NVO Akcije za socijalnu pravdu smatra privatno-javno partnerstvo nepoželjnim i u hibridnim sistemima podložnim korupciji.

„Radi se o projektima gdje privatni partner očekuje ekstra profit i u kojima se uvijek dobro zaštiti garancijama javnog partnera. Te garancije su obično vezane za cijene usluga, a u konkretnom ih plaćamo mi kroz račun za struju“, kaže Mrdović.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Planirali smo da se i mi kao romska zajednica takmičimo, ali s obzirom da cenzus za Rome nije smanjen, kao što je to urađeno za hrvatsku nacionalnu manjinu, nismo u mogućnosti da izađemo na izbore. Da su smanjili cenzus, vjerujem da bismo imali dovoljan broj glasača za jednog poslanika u parlamentu“, ističe za CIN-CG predsjednik novoformirane Demokratske partije Roma Mensur Šalja

„Romskoj zajednici je dosta da drugi odlučuju u njeno ime!“

Uz ovaj usklik, predsjednik novoosnovane Demokratske partije Roma Mensur Šalja, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), ipak, priznaje da će se na autentičnog političkog predstavnika njegovog naroda sačekati i poslije parlamentarnih izbora zakazanih za 30. avgust.  

Šalja objašnjava da važeći Zakon o izboru poslanika i odbornika, partiji koja bi predstavljala romsku zajednicu onemogućava da osvoji dovoljan broj glasova.

“Planirali smo da se i mi, kao romska zajednica takmičimo ali, s obzirom da cenzus za Rome nije smanjen, kao što je to urađeno za hrvatsku nacionalnu manjinu, nismo u mogućnosti da izađemo. Da su smanjili cenzus, vjerujem da bismo imali dovoljan broj glasača za jednog poslanika u parlamentu“, ističe Šalja.

Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, u raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje tri odsto od ukupnog broja važećih glasova. Primjenom principa afirmativne akcije, partije koje predstavljaju manjinske narode i zajednice, prije svega Bošnjake i Albance, u slučaju da ni jedna od izbornih lista koja ih prezentuje ne ispuni cenzus, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7 odsto važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista. Tako mogu osvojiti do tri mandata.

Izmjenama izbornog zakona, partijama koje predstavljaju hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog manjeg procenta zastupljenosti u ukupnom stanovništvu, prag za sticanje parlamentarnog statusa spušten je na 0,35 odsto, čiji prelazak garantuje jedan mandat. 

Strankama je, prema izlaznosti na dosadašnim izborima, obično potrebno oko deset hiljada glasova za ulazak u parlament, manjinskim listama četiri puta manje, a hrvatskoj manjini oko hiljadu. 

Roma u Crnoj Gori, prema popisu stanovništva, ima 6.251 (1,01 odsto), nešto više od hrvatske nacionalne manjine (0,97 odsto). Dostupnih podataka o broju Roma koji imaju biračko pravo, međutim, nema. Prema istraživanju CEDEM-a, čak 57 odsto pripadnika ove manjine nema crnogorsko državljanstvo.

Formula za omogućavanje autentične političke participacije Roma postoji, navode sagovrnici CIN-CG-a, ali je potrebna i politička volja.

„Zadnjih nekoliko mjeseci, s obzirom da sam bio na terenu, zbog situacije sa koronom, pitali su me u zajednici i o tome da li ćemo izaći na ove izbore. Pojedini su bili sigurni da hoćemo. Oni jedva čekaju da se naša partija pojavi, da jednostavno biramo šta želimo. Jer, niko se se ne može izboriti za nas kao mi sami. Mi najbolje znamo šta nama treba“, kaže Šalja.

Od 1998. godine 17 puta je mijenjan i dopunjavan Zakon o izboru odbornika i poslanika, posljednji put u oktobru 2018. godine, a zakonodavac nijednom nije prepoznao nužnost uvođenja izborne povlastice prema romskoj zajednici.

Inicijativu da se i ovoj zajednici to omogući, po modelu kako je to urađeno za hrvatsku manjinu, podnijeli su parlamentu još 2018. godine članice Koalicije Zajedno za inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Potpisali su je Samir Jaha iz Nevladine organizacije (NVO) Mladi Romi, Milan Radović iz Građanske alijanse, Dragan Koprivica iz Centra za demokratsku tranziciju, Elvis Beriša iz NVO Phiren Amenca i Fana Delija iz Centra za romske inicijative.

Programski direktor za ljudska i manjinska prava u Građanskoj alijansi Milan Radović ističe za CIN-CG, da je ključni momenat da Romi imaju političkog predstavnika u parlamentu koji bi se u ovom trenutku demokratskog razvoja u Crnoj Gori prvenstveno bavio položajem te manjine i na najdirektniji način tražio da određena pitanja budu riješena. 

Radović objašnjava da je tim dokumentom zatraženo “da se romskom narodu omogući, po istom principu kao i hrvatskom, pozitivna diskriminacija u smislu da oni kao manjinski narod mogu da po značajno manjoj kvoti dođu do jedne poslaničke pozicije u parlamentu”. 

“Odgovor na to još nismo dobili, niti je bilo spremnosti da se o tom pitanju povede rasprava u parlamentu”, ističe Radović.

Almir Tahiri, član građanskog pokreta UPRE (Ujedinjeni pokret Roma i Egipćana) je prva osoba iz romske zajednice u Crnoj Gori koja je završila fakultet političkih nauka. On smatra da država mora pokazati senzibilitet prema svojim građanima.

“Koliko je ova država Crnogoraca, Srba, Hrvata, Albanaca i Bošnjaka, toliko je i naša. Nejednak pristup i selektivni ustupci ne mogu donijeti progres ni na sociološkom, niti na ekonomskom polju. Siguran sam da bi se integracijom nas Roma BDP znatno uvećao. S tim u vezi, svi oni poslanici koji vole Crnu Goru trebalo bi da iniciraju i podrže izmjenu Zakona o izboru odbornika i poslanika. Ne moraju to da rade zbog nas samih, već zbog društva generalno i naše Crne Gore, jer pružajući podršku nama, pružili su je sopstvenoj zemlji”, kaže Tahiri za CIN-CG.

Političke partije zastupljene u parlamentu, sa izuzetkom Demosa i Građanskog pokreta URA, uprkos dvonedjeljnom insistiranju novinara CIN-CG, izbjegle su da odgovore na pitanja o tome kakve stavove imaju povodom inicijative da se i u slučaju Roma cenzus spusti na 0,35 odsto, da li bi partija koja bi predstavljala romsku zajednicu, prema njihovom mišljenju doprinjela daljoj demokratizaciji crnogorskog društva, te da li u svojim redovima imaju predstavnike ove zajednice.

U DEMOS-u su, kažu, svjesni izuzetno teškog položaja Roma u Crnoj Gori. Smatraju da bi princip afirmativne akcije, koji je primijenjen u slučaju hrvatske nacionalne manjine, trebalo primijeniti i na romsku manjinu. Oni smatraju da bi romska partija doprinijela boljoj zaštiti interesa Roma i “smanjila mogućnost zloupotreba romske populacije u izbornom procesu od strane aktuelne vlasti, pa bi time doprinijela i demokratizaciji crnogorskog društva”. 

Zato će, kažu, “DEMOS podržati potencijalne izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika, koje bi omogućile ovakvo rješenje”.  

Glavni izazovi sa kojima se romska zajednica može suočiti u procesu stvaranja partije koja bi štitila njene nacionalne interese, kako navode iz DEMOS-a, tiču se očekivanih opstrukcija vladajuće elite. 

“Ovo, prvenstveno, kako bi zloupotrebama teškog ekonomskog položaja Roma i državnih resursa u izborne svrhe nastavila da obezbjeđuje sebi sigurne glasove građana romske nacionalnosti”, objašnjavaju iz te političke partije.

Iz Građanskog pokreta URA ističu da u njihovoj partiji imaju predstavnike svih naroda sa posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine, uključujući Rome i Egipćane. 

“Mi smo partija u kojoj se različitosti poštuju i uvažavaju. Važno je napomenuti da smo za kandidate za odbornike na lokalnim izborima u Ulcinju imali predstavnike romske populacije. Takođe, u Forumu mladih imamo članove koji su Romi”, kažu iz URE za CIN-CG.

Ovaj pokret smatra da je potrebno što prije donijeti izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika ,,kako bi se položaj Roma i Egipćana izjednačio sa položajem koji imaju neke druge manjinske zajednice”. 

“Ističemo, pritom, da po posljednjem popisu u Crnoj Gori živi više Roma i Egipćana u odnosu na druge manjinske zajednice koje imaju povlašćeni izborni census”, kažu iz URE.

Predstavnici URE, takođe, ocjenjuju da je ,,od izuzetnog značaja da Romi i Egipćani imaju predstavnike u državnim institucijama i u političkom životu, jer u suprotnom nema ni njihove potpune integracije u društvo”.

Uz podsjećanje da su u njemu Romi i Egipćani najmarginalizovanija zajednica, Građanski pokret URA je ocijenio da ,,ukoliko bi imali svoje predstavnike u parlamentu, značajno bi uticali na poboljšanja iz oblasti obrazovanja, zdravstvene zaštite, pravnog i socijalnog statusa, porodične zaštite, kulture i informisanosti”. 

Predsjednik NVO Romska nada Mirsad Muratović kaže da sada postoji dovoljan broj obrazovanih koji mogu na kvalitetan način da predstave romsku zajednicu u parlamentu.

,,Prije dvanaest godina, kad sam osnivao NVO, bio je mali broj obrazovanih pripadnika RE populacije u Crnoj Gori. Sada imamo značajan broj onih koji su završili fakultete i magistrirali. Imamo kapacitete za učešće u političkom životu i ljude koji bi bili poslanici u parlamentu i štitili naša prava”, kaže Muratović za CIN-CG.

Predsjednik novoosnovane partije Roma Mensur Šalja najavljuje da će, pored insistiranja na snižavanju cenzusa, raditi i na ujedinjenju mladih obrazovanih Roma kako bi se se izborili za bolji položaj zajednice. U planu je, kaže, da u narednom periodu razgovaraju sa poslanicima i otvore pitanje nižeg cenzusa, ali i da se pripremaju da 2022. godine izađu na lokalne izbore u Podgorici.

„Da mladi, obrazovani budu zaposleni u ministarstvima, da imamo naša prava, da niko naša mjesta ne uzima“, kaže Šalja, nabrajajući da prije svega misli na ministarstva za ljudska i manjinska prava, prosvjete, rada i socijalnog staranja, pa i vanjskih poslova. 

„Dakle, u svim tijelima u kojima se kreira naša sudbina da imamo pripadnike zajednice koji će na to uticati“, kaže Šalja.

„Da bi bio ostvaren princip jednakosti između etnokulturnih zajednica u nacionalno-državnom kontekstu potrebno je priznati posebna politička prava pripadnicima manjinskih zajednica ili pak, manjinama kao kolektivitetima. Ovo se posebno odnosi na zajednice koje su bile marginalizirane ili diskriminisane u dužem vremenskom razdoblju, kao što je slučaj sa etnokulturnom zajednicom Roma”, navodi profesorica Fakulteta političkih nauka, Danijela Vuković Ćalasan u svom radu Politika multikulturalizma i politička participacija Roma u Crnoj Gori.

Politička participacija i reprezentacija Roma, javlja se u preporukama Vlade, Evropske unije, OEBS-a i Savjeta Evrope. 

Romi, uprkos prvom koraku i osnivanju stranke, međutim, još neko vrijeme ostaju nevidljivi na političkoj sceni.

Bio za romsku partiju, pa ušao u DPS

Predsjednik Savjeta Roma Isen Gaši, koji se ranije vatreno zalagao za autentično predstavljanje Roma, u međuvremenu je postao član Glavnog odbora DPS-a i – zaćutao. 

On je u januaru 2018. godine, kazao za CIN-CG da je potrebno obezbijediti sistemsko rješenje za autentično predstavljanje Roma u crnogorskom parlamentu i na lokalnom nivou, te da je to preduslov za istinsku integraciju.

„Neshvatljivo je da romska zajednica mora da obezbijedi duplo više glasova za jedan poslanički mandat u odnosu na hrvatsku zajednicu. To nije koncept građanskog društva, to je tipičan primjer dvostrukih aršina”, tada je poručio Gaši.

Pozivajući se na iskustvo, on je tada istakao kako nije siguran da bi Romi imali podršku DPS-a i ostalih stranaka za svoje zahtjeve.

„Naročito ako se prisjetimo inicijative Pozitivne Crne Gore, koja je svojevremeno podnijela amandman da se romskoj zajednici obezbijedi zagarantovani mandat u crnogorskom parlamentu, što su odbili svi ostali. Čak i manjinske stranke su se usprotivile takvom zahtjevu”, rekao je tada Gaši.

Predsjednika Savjeta Roma, 30. novembra prošle godine, Kongres DPS-a izabrao je za člana Glavnog odbora. I poslije višednevnog insistiranja novinara, Gaši nije odgovorio na pitanja o tome da li ostaje pri ranijem zalaganju o sniženju cenzusa i političkoj participaciji Roma i Egipćana, da li će se kao član rukovodstva DPS-a zalagati za to i je li već pokrenuo takvo pitanje, zbog čega je prihvatio mjesto u vladajućoj stranci i da li je to u konfliktu sa funkcijom predsjednika Romskog savjeta koji bi trebalo da okuplja sve Rome.

Serđan BAFTIJARI 

Inspektori nemaju kome da uruče poziv i objašnjavaju da bi im radi efikasnijeg obavljanja inspekcijskog nadzora dobro došla „bilo kakva informacija o investitoru ili izvođaču radova“

U Kotoru od početka jula niču nelegalne ponte u blizini zgrade tamošnjeg sjedišta Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

To se vidi iz fotografija koja je NVO „Naša akcija“ dostavila za rubriku “Građani reporteri“, poručujući da je riječ o nastavku ugrožavanja obale koja je kao dio Kotora pod zaštitom UNESCO-a.

„Pored počete nelegalne gradnje, na jednoj od ovih ponti je postavljena vještačka zelena ograda sa kapijom, čime je sada blokiran pristup građanima. Od ranih 1980-tih građani naselja Škaljari i novog naselja, koje je nastalo nakon zemljotresa, tu su se kupali, generacije i generacije, a sada dolazi do toga. Najtužnije je da se sve ovo radi protivno pravilima i zakonima, da službe i institucije ne reaguju, i da većinu devastacije izvode naši građani protiv naših građana. Činjenica koja je za nas poražavajuća,“ kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) izvršna direktorica NVO „Naša akcija“ Patricija Pobrić.

Iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom su kazali da je početkom maja Direktoratu za inspekcijske poslove i licenciranje Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) prosljeđena prijava za kontrolu prostora u opštini Kotor na toj lokaciji, jer su kontrolori morskog dobra konstatovali da se izvode radovi bez odobrenja.

“Imajući u vidu da od Direktorata niamo dobili informaciju o postupanju po navedenoj prijavi, od strane kontrolora morskog dobra izvršen je ponovni obilazak tokom jula, gdje su ponovo konstatovane nepravilnosti. Urgencija za postupanje će biti prosljeđena Direktoratu,” odgovoreno je CIN-CG iz preduzeća sa sjedištem u Budvi.

Iz ovog preduzeća je početkom sedmice saopšteno da su nasipali plaže u Boki, među kojima je i jedina u blizini kotorske Opšte bolnice.

Preduzeće na čijem je čelu Predrag Jelušić zaključilo je u prvoj polovini juna ugovor o nasipanju sa nikšićkim „Ađi investom“ vrijedan 29.390 eura.

„Naša akcija“ je postavljanje ponti prijavila Opštini Kotor putem Sistema 48, platforme koja služi za ukazivanje na probleme.

Iz Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora kazali su za CIN-CG da nisu davali „bilo kakve saglasnosti“ za izvođenje radova na ovim lokacijama.

„Naša akcija“ se obratila i Upravi za inspekcijske poslove (UIP) i od inspektora za vode Edina Kijameta dobila odgovor da obilaskom lokacija preko puta MUP-a „nijesu zatečeni radovi kao ni lica koja izvode radove, pa je na mjestu izvedenih radova ostavljen poziv za stranku na vidnom mjestu“. Kijamet je istakao da bi im radi efikasnijeg obavljanja inspekcijskog nadzora dobro došla „bilo kakva infrmacija o investitoru ili izvođaču radova“.

Pobrić je u tekstu za rubriku CIN-CG, uz više fotografija koje je dostavila, istakla i da na mjestima gdje se izvode radovi nisu postavljene table na osnovu kojih bi se vidjelo ko je investitor ili izvođač.

Iz UIP su nekoliko dana ranije obavijestili Pobrić da je inspekcija u oblasti gradnje pod MORT-om, ali i da u ljetnjoj sezoni odluku o zabrani gradnje donosi organ lokalne uprave i njeno poštovanje kontroliše komunalna policija ili komunalna inspekcija, zavisno od odluke lokalne samouprave.

Načelnik Komunalne policije Zoran Vučinović kazao je za CIN-CG da će preduzeti sve aktivnosti po prijavi NVO „Naša akcija“. On je pojasnio da su svoje aktivnosti u ovom periodu usmjerili na praćenje poštovanja mjera u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa u ugostiteljskim objektima, prodavnicama, pijacama..

„Trenutno radimo sa samo tri zaposlena komunalna policajca na teritoriji i obimu posla koji u nekim situacijama nije moguće adekvatno pokriti komunalnim nadzorom i našim stalnim prisustvom,“ kazao je Vučinović za CIN-CG.

Načelnik kotorske Službe za inspekcijske poslove Zoran Dragović kazao je da nisu upoznati sa postavljanjem ponte u zaštićenom dijelu morske obale.

„Izvršen je inspekcijski nadzor na kat. parc. 491/1 KO Muo I, konstatovano činjenično stanje i s obzirom da ova služba nema nadležnost primjene upravnih radnji i mjera u zaštićenom dijelu zone JPMD – Budva, predmet je proslijeđen nadležnoj inspekcijskoj službi na dalje postupanje i odlučivanje, MORT-u odnosno Urbanističko – građevinskoj inspekciji,“ kazao je Dragović za CIN-CG.

O ovoj situaciji NVO „Naša akcija“ je obavijestila i crnogorsku kancelariju komisije za UNESCO.

 „Moramo da budemo solidarnije i podržimo jedna drugu, jer imamo znanje, kredibilitet, elokventnost, moral i iskustvo. Mi smo te koje odlučuju o budućem položaju naših kćerki“, kaže za CIN-CG aktivistkinja Zenepa Lika

„Još vladaju predrasude da su žene manje otporne i objektivne, da su emotivne i nemaju dovoljno snage da ideje sprovode u djelo. Da ženi nedostaje, prosto, onaj sveobuhvatni vid za rješavanje nekih problema“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ulcinjanka Zenepa Lika, predsjednica društva Dr Martin Šnajder Jakobi i aktivistkinja.

Na najvišim funkcijama u Ulcinju i Baru, kao što je to slučaj u gotovo svim opštinama, nema žena. Za njih je rezervisana kota niže.

U radu Opštine Ulcinj ukupno učestvuje 49 žena, što je tek petina zaposlenih.  Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Ulcinj ima 20.265 stanovnika, od čega najveći udio čine Albanci. Potpredsjedničku funkciju obavlja pripadnica albanske nacionalne manjine Hatidže Gjoni.

Kao što je to slučaj u većini crnogorskih opština, i u ovoj žene uglavnom obavljaju poslove sekretarki, samostalnih savjetnica, samostalnih referentkinja i namještenica.

„Položaj žene na mjestima odlučivanja u Ulcinju suštinski nije na zadovoljavajućem nivou. Čak je i marginalizovan”, ocjenjuje Lika. Još, prema njenom mišljenju, „živimo u društvu u kom žena treba da izgleda lijepo, da se ponaša ženstveno i da ćuti“.

Lika je u kratkom periodu prije pet godina bila potpredsjednica opštine i iz nje progovara lično iskustvo: „Ako nemate podršku muškog kolege, ili, kao u mom slučaju predsjedavajućeg, teško ćete sprovesti u djelo svoje zamisli. A, kada pokušate, naići ćete na prepreke i možda u narednom krugu nećete više biti dio tog ansambla, jer ste ‘nepodobna’”.

Prema podacima koje su iz Opštine Ulcinj dostavili za CIN-CG, u lokalnom parlamentu rade samo dvije žene koje pripadaju nacionalnim manjinama i one su samostalne savjetnice.

U Skupštini od ukupno 33 odbornička mjesta žene zauzimaju osam. Sedam poslanica je iz redova albanske manjine – Jasmina Hasa, Flutra Husić, Eleonora Shata, Aida  Lleshi, Majlinda Duraku, Majlinda  Kurt i Gjylije Pelingu. Osma odbornica je Nela Milović.

Sekretar u službi Skupštine Ulcinj Ardit Ceka kazao je za CIN-CG da žene koje pripadaju nacionalnim manjinama rukovode pojedinim radnim tijelima.

„One se nalaze na čelu odbora za izbor i imenovanje, za društvenu djelatnost, predstavke i pritužbe, međuopštinsku i međunarodnu saradnju i saradnju sa dijasporom i za rodnu ravnopravnost. One su i na čelu Savjeta za poboljšanje položaja invalidnih i hendikepiranih lica i Savjeta za zaštitu životne sredine“, kaže Ceka.

„Predsjednici partijskih klubova su redom muškarci. Zašto? Zato što se štafete predaju samo muškarcima. Kada pogledate učešće odbornica u lokalnom parlamentu, vidjet ćete da su maksimalno jedna do tri odbornice aktivne na sjednicama. Žene su većinom tu da bi ispunile normu. Suštinski se ništa ne mijenja. O autonomiji i glasanju po sopstvenoj savjesti da i ne govorimo, mada to isto važi i za muškarce. Partija diktira što i kako da se glasa”, kaže Zenepa Lika  za CIN-CG.

I pored dokaza da žena posjeduje sposobnosti za dobro rukovođenje i da „umije”, prema riječima Like, ona samo uz milost određenih partijskih funkcionera može da dobije tu šansu.

„Nedostaje im podrška kolega, ali i društva, biračkog okruženja. Žene će se fokusirati na program ili realizaciju društveno korisnih ideja, a muškarci će okupiti interesnu grupu i po radnim ručkovima i uz 'dobru rakiju' sklopiti aranžmane… To tako funkcioniše”, tvrdi Lika.

Za razliku od Ulcinja, u Baru imaju iskustvo da je jedna žena premašila kotu potpredsjednika i postala gradonačelnica. Bila je to prije nekoliko godina Anka Vojvodić iz Demokratske partije socijalista (DPS).

U organima i službama lokalne samouprave i lokalne uprave Opštine Bar, ukupno je trenutno zaposleno 109 žena, što je gotovo 45 odsto ukupnog broja. Potpredsjednica Opštine je Tanja Spičanović, a sekretarka Skupštine mr Aleksandra Grabež. Žene su i na čelu pojedinih sekretarijata, pa finansijama rukovodi Ivana Backović, a za lokalnu samoupravu zadužena je Svetlana Gažević. O privredi brine mr Sanja Mitrović, a uređenjem prostora bavi se Nikoleta Pavićević. Glavni administrator ima pomoćnicu, a tu su i rukovoditeljke službi i pomoćnice sekretara sekretarijata. Šest žena još rukovode odjeljenjima, biroima i sektorima, a i o trezoru brine šefica.

Ostale zaposlene su ekspertkinje, izvršni i namještenički kadar. Namještenici su, prema zakonskoj formulaciji, osobe koje su zasnovale radni odnos u državnom organu za obavljanje pomoćnih i drugih poslova.

O pripadnicama nacionalnih manjina u lokalnim strukturama ne zna se mnogo. Opštine sprovode ankete, ali zaposleni nisu dužni da se izjasne o nacionalnoj pripadnosti, objašnjeno je i iz barske opštine za CIN-CG.

„Položaj žena u organima lokalne uprave Opštine Bar je izjednačen sa položajem muškaraca u smislu prava, obaveza i odgovornosti u postupcima u kojima obavljaju poslove iz svoje nadležnosti. Zaposlene imaju slobodu efikasnog učešća u kulturnom, vjerskom, društvenom, ekonomskom i javnom životu, slobodu prava na ispovijedanje svoje vjere i upotrebu svog jezika. Zastupljenost u političkom životu, u Skupštini opštine i upravljačkim organima društva čiji je osnivač Opština Bar pokazuje takođe njihovu aktivnost i značaj u procesu donošenja bitnih odluka“, kaže za CIN-CG Marija Tošković iz službe predsjednika Opštine Bar Dušana Raičevića.

U Skupštini Opštine Bar, od ukupno 36 mjesta, 14 zauzimaju odbornice. Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika, to predstavlja adekvatnu zastupljenost. U cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi treba da bude najmanje 30 odsto kandidatkinja, a među svaka četiri kandidata prema redosljedu na izbornoj listi mora biti najmanje po jedna žena.

„Položaj, prava, obaveze i odlučivanje odbornica u Skupštini su ravnopravni. Pojedine su i predsjednice radnih skupštinskih tijela, što ukazuje na njihov značaj u radu“, kaže Tošković.

Ona naglašava i da će u narednom periodu Opština Bar nastojati da omogući kroz obuke, komunikaciju i razne aktivnosti, još veću uključenost i afirmaciju žena u svim sferama društvenog života.

Sagovornica CIN-CG iz Ulcinja, međutim, ima drugačiju poruku i ocjenjuje da osim unutar sistema, žena još treba da se izbori i za veću podršku porodice.

„Iako ima pomaka, nije dovoljan. Treba da shvatimo da, ukoliko želimo da se iole mijenja položaj žena, moramo da budemo solidarnije i podržimo jedna drugu, jer imamo znanje, kredibilitet, elokventnost, moral i iskustvo. Mi smo te koje odlučuju o budućem položaju naših kćerki”, zaključuje Zenepa Lika.

Andrea JELIĆ