Tokom posljednjih pet godina u crnogorskim rudnicima poginuo je jedan rudar, a osam je teško povrijeđeno. Najviše stradalih je u Beranama. Inspekcija je u svim slučajevima radnike proglasila odgovornim, ali i sama priznaje da su propisi zastarjeli i da ih treba mijenjati

Rudar M.K. koji se već dvije sedmice oporavlja u Kliničkom centru Crne Gore i van je životne opasnosti, pamtiće ono što se desilo 17. marta, kao dobar razlog za to što se na ulazu u podzemne hodnike pozdravlja sa “srećno”.

U jami Đurakov do, Rudnika boksita, u Nikšićkoj Župi, dok je obavljao svakodnevni posao bušioca, dvjesta metara ispod zemlje, na njega se obrušila veća količina rudnog sloja.

U tom trenutku bio je sagnut, pa su mu veći komadi pali na leđa i teško povrijedili kičmeni stub. Kolege su ga iznijele iz jame, a zatim su ga preuzeli ljekari iz Nikšića i organizovali prevoz u u Podgoricu, gdje je operisan.

Iz Inspekcije za rudarstvo, koja je nadležna i za zaštitu na radu u rudnicima, nije bilo moguće dobiti detalje o nesreći, jer je istraga još u toku, a uključilo se i nikšićko tužilaštvo.

„U toku je izviđaj i prikupljanje potrebnih obavještenja preko Uprave policije, a uzrok nezgode biće poznat nakon pribavljanja nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke”, kazala je Centru za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) zamjenica državnog tužioca Vesna Krivokapić.

Jama Đurakov do bila je zatvorena od početka 90-tih godina prošlog vijeka i tek nedavno je u njoj obnovljeno kopanje rude. Kolege povrijeđenog radnika kazali su za CIN-CG da je ova jama  specifična, jer su njeni hodnici širi nego u drugoj jami Biočki stan, što zahtijeva veću opreznost.

Povrijeđeni rudar je angažovan u firmi “Zeta mine”, koja je podizvođač “Uniprom metala” vlasnika i koncesionara Boksita, iz čije uprave nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ovom slučaju, kao i o mjerama zaštite i zdravlja na radu koje preduzimaju.

Nesreće u rudnicima više nijesu tako česte, jer je i rudara i rudnika je sve manje.To je, ipak, i dalje jedno od najopasnijih zanimanja. U posljednjih pet godina u crnogorskim rudnicima poginuo je jedan rudar, dok je osam teško povrijeđeno. U slučaju smrtnog ishoda i sedam ranijih teških povreda, inspekcija je utvrdila da su za nesreće krivi upravo nastradali radnici.

Umjesto nekadašnjih 5.500 radnika, koliko ih je bilo početkom ovog vijeka, u četiri rudnika u Crnoj Gori sada radi oko 1.200. Pored Rudnika boksita kojim sada upravlja kompanija Uniprom metali, poslije niza turbulentnih privatizacija Rudnik uglja Pljevlja je u vlasništvu EPCG, vlasnik Rudnika olova i cinka Gradir Montenegro iz Pljevalja je poljski „Boleslaw”, dok Rudnikom mrkog uglja iz Berana upravlja Metalfer iz Srbije.

Najviše nesreća bilo je u beranskom rudniku u kojem je jedan radnik poginuo, a pet je teško povrijeđeno. Dvije teške povrede bile su u Rudnicima boksita, a jedna u Rudniku uglja Pljevlja. Gradir Montenegro, bivša Šuplja stijena, nije imao nezgoda sa teškim povredama radnika.

Nesreća u kojoj je poginuo rudar L. M. u beranskom rudniku desila se 15. aprila 2016. godine u četiri i po sata ujutro, na samom kraju treće smjene, u jami na dubini od 216 metara. Iz Rudarske inspekcije su za CIN-CG, rekli da je, na osnovu uvida u dokumentaciju, obavljenog uviđaja i izjava grupe radnika koji su radili sa nastradalim i bili direktni očevici nesreće, utvrđeno da su se, čisteći dvolančani grabuljasti transporter DGT, u momentu nesreće L. M. i drugi rudar Đ.D. našli u nebezbjednoj zoni, takozvanoj komori otkopa, čime su ugrozili svoju bezbjednost. Đ.D je tada zadobio lakše povrede. Inspekcija je konstatovala da je L.M. bio odgovoran za nesreću.

Na površinskom kopu Potrlica Rudnika uglja Pljevlja 28. jula 2017. godine teže je povrijeđen rudar S.R. Iz inspekcije kažu da je utvrđeno da radnik prilikom manipulacije sa visokonaponskim kablovima nije poštovao procedure iskopčavanja rastavljača. Došlo je do pojave strujnog voltinog luka, pa je rudar zadobio teške opekotine na koži. Inspekcija je konstatovala krivicu povrijeđenog radnika za ovu nezgodu.

U jami Biočki stan Rudnika Boksita 18. septembra 2018. godine dogodila se nesreća u kojoj je teško povrijeđen radnik Lj.K. Ovaj pomoćnik bušioca, bio je zaposlen kod podizvođača kojeg su angažovali Uniprom metali. Nezgoda se desila na pet kilometara od ulaza u jamu. Inspekcija je utvrdila da je radnik bio u nepravilnom klečećem položaju na poklopcu mašine bušilice kada je namotavao niskonaponski kabl, iako ga je poslodavac ranije pismeno upozorio da to ne smije da radi. Mašina mu je prignječila desno stopalo.

Rudar M.O. teško je povrijeđen 9. oktobra 2018. godine u jami Petnjik Rudnika mrkog uglja u Beranama. Inspekcija je utvrdila da je ručno utovarao ugalj u grabuljasti transporter iz kojeg je ispao komad jalovine i povrijedio mu leđa i desnu nogu. U inspekcijskom izvještaju je navedeno da je on lično odgovoran za povredu, kao i da je u trenutku nesreće samoinicijativno pokrivao drugo radno mjesto.

U istom rudniku 26. decembra 2018. godine u 20 časova teško je povrijeđen radnik D.I. Tokom uviđaja utvrđeno je da se zbog nedovoljne pažnje prilikom kretanja pored transportera okliznuo, pao i povrijedio desnu nogu. On je uklanjao materijal sa transportera koji je bio u radu, što je zabranjeno. Inspekcija je konstatovala da je bio upoznat sa mjerama zaštite na radu, kao i poslovima na kojima je povrijeđen.

Nepun mjesec dana kasnije u istom rudniku 22. januara teško je povrijeđen radnik Đ.M, kada mu je komad laporca iz jamskog bunkera pao na srednji prst desne ruke. Uzrok povrede, kako su naveli iz Inspekcije, je nedovoljna pažnja povrijeđenog radnika prilikom odglavljivanja začepljenog jamskog bunkera. Nezgoda je, kako su pojasnili, mogla biti spriječena da je manje otvorio „usta“ bunkera i postavio odgovarajuću zaštitu.

Šest dana kasnije u istom rudniku 28. januara 2019. godine desila se nova nezgoda kada je teško povrijeđen radnik R. D. u Rudniku mrkog uglja u Beranama. Prema izjavama drugih radnika, koje je dobila Inspekcija, prilikom čišćenja materijala ispod pogonskog korita grabuljastog transportera, koji je bio podignut ručnom dizalicom, ovom radniku je na lijevu šaku palo korito transportera i polomilo mu jedan prst. Inspekcija je konstatovala da radnik nije bio dovoljno pažljiv, iako je bio upoznat sa mjerama zaštite i poslovima na kojima je povrijeđen.

U Beranskom rudniku 17. juna prošle godine desila se nova nezgoda kada je radnik I. B. teško povrijedio ruku, na koju je pao komad drveta prilikom dopreme građe sa jednog na drugi grabuljar. Inspekcija je konstatovala da je radnik sam kriv, zbog nepažnje, iako je bio upoznat sa mjerama zaštite i poslovima.

„Nepažnja pojedinih radnika i želja da što prije završe sa nekom radnom operacijom je najveći uzrok povređivanja. Većina radnika sa dužim radnim stažom se pridržava propisanih mjera, i može se reći da se u rudnicima Crne Gore u velikom obimu koristi kolektivna i lična zaštitna oprema”, saopšteno je za CIN-CG iz Inspekcije za rudarstvo.

Inspekcije rudarstva, ipak, priznaju i da su propisi u ovoj oblasti zastarjeli i da postoji potreba da se mijenjaju.

„S obzirom da u rudarstvu postoje posebni propisi iz zaštite na radu koji se nijesu mijenjali zadnjih 30 godina, te da je Zakon o rudarstvu lex specialis za oblast rudarstva, neophodno bi bilo uskladiti Zakon o rudarstvu i Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, a prethodno donijeti nove propise iz oblasti rudarstva, radi što bolje primjene ovih propisa”, istakli su iz Inspekcije za CIN-CG.

Rudari u Crnoj Gori nemaju granski sindikat i kolektivni ugovor. Time je sindikalnim organizacijama ostalo da se same bore za radnička prava, pa i na zaštitu i zdravlje na radu, kao i za benefite zbog radnih mjesta sa visokim rizikom. Jedino je Sindikalna organizacija Rudnika uglja Pljevlja, članica granskog Sindikata energetike, uspjela da u kolektivni ugovor za tu djelatnost uvrsti svoje članove i njihova radna mjesta.

Predsjednik ovog sindikata Miloš Obrenić, u razgovoru za CIN-CG, kaže da je sistem zaštite na radu na zadovoljavajućem nivou, iako može i trebalo bi da bude na mnogo višem.

“Ovo je opasan posao, radi se u teškim uslovima sa jakim mašinama i dovoljan je samo sekund nepažnje da se dogodi nesreća. Stariji radnici imaju iskustva, dok se nezgode većinom dešavaju kod mlađih. Zaštitne opreme ima, iako bi mogla da se redovnije obnavlja i dopunjuje. Dobili smo sada i maske protiv korona virusa, pa se pridržavamo i tih mjera”, kazao je Obrenić.

On je naveo da postoji problem kod definisanja radnih mjesta u rudarstvu.

“Stručne institucije za zaštitu na radu su za mnoga mjesta utvrdila da su rizična za život i zdravlje, međutim Vladinim propisima za neka od njih nije predviđen beneficirani radni staž”, kazao je Obrenić.

Uprava pljevaljskog rudnika nije odgovorila na pitanja CIN-CG o mjerama zaštite i zdravlja na radu koje preduzimaju.

Svaki osmi povrijeđen  - Berancima nije mnogo

Rukovodilac službe zaštite na radu u beranskom rudniku Jovanka Bogavac, koja je ovu dužnost preuzela prošle godine, kaže da svi radnici u jami koriste zaštitnu opremu i pridržavaju se mjera zaštite na radu, jer su svjesni opasnosti koje podzemna eksploatacija podrazumijeva.

„U prošloj godini imali smo 14 povreda na radu, od čega deset lakših i četiri teže. Računajući na prosječan broj od 110 radnika, to je po jedna povreda na svakih osam radnika u godini, što se može smatrati izuzetno malim brojem, s obzirom na složenost poslova i potencijalne opasnosti u podzemnoj eksploataciji uglja. Teže povrede se uglavnom odnose na frakture kostiju ruke usljed mehaničkog udara komada drveta, ili metala pri rukovanju”, izjavila je Bogavac za CIN-CG.

Ona je kazala da svi zaposleni imaju važeće ljekarsko uvijerenje kao i kolektivno zdravstveno osiguranje.

Izvještaj kompanije za prošlu godinu pokazuje da su im radnici znatno duže bili na bolovanju zbog bolesti - 8.304 sata, nego zbog povreda na radu - 5.424 sata.

Zimi je najviše okliznuća

Iz Rudnika olova i cinka Gradir Montenegro (nekadašnja Šuplja stijena) kazali su da su u protekle četiri godine i od početka ove godine imali ukupno 17 povreda radnika na radu i da su sve bile lake.

U 2016. godini bilo je osam povreda, u 2017. tri, u 2018. dvije, prošle godine tri, a od početka ove godine jedna povreda na radu.

„Uzroci povreda su bili okliznuća i sitne nezgode prilikom rukovanja sredstvima za rad,  koje su za posljedicu imale lakše povrede prstiju, uganuća zgloba, manja nagnječenja i slično. Te povrede nijesu zahtijevale duže odsustvo, već su se zaposleni uglavnom vraćali na rad nakon 7 do 15 dana”, odgovorili su za CIN-CG iz ove kompanije.

Okliznuća su, kažu, naročito česti uzroci povreda u zimskom periodu godine.

„U našoj kompaniji postoji mogućnost kažnjavanja zaposlenih koji ne koriste propisanu zaštitnu opremu ili se ne pridržavaju propisanih mjera zaštite na radu. Međutim, do sada nismo imali većih prestupa zaposlenih u tom pogledu, tako da nismo posezali za kažnjavanjem. Manje prestupe rješavali smo usmenim opomenama i upozorenjima”, naveli su iz uprave.

U sindikatu ove kompanije nijesu imali primjedbe na kvalitet zaštite na radu o kojoj brine služba sa pet zaposlenih.

„Svi zaposleni su prošli obuku i posjeduju uvjerenje Instituta za razvoj istraživanja u oblasti zaštite na radu iz Podgorice, kojim se potvrđuje da su osposobljeni za bezbjedan rad na poslovima koje obavljaju. Kompanija posjeduje dovoljne količine rezervne zaštitne opreme i njeno obnavljanje je redovno”, kazao je pravnik Gradir Montenegra Jovica Tanjević.

Slično iskustvo sa okliznućima zimi, kao najčešćim i lakim povredama, potvrdili su i iz sindikalne organizacije pljevaljskog rudnika.

Najveća tragedija u Jugoslaviji odnijela 180 rudara

U bivšoj Jugoslaviji rudari su bili simbol socijalističkog rada, a jedan od njih Alija Sirotanović, rekorder koji je u jednoj smjeni sam iskopao 17 tona uglja i time nadmašio rekord sovjetskog kolege Alekseja Stahanova. Alijin lik je 1987. godine odštampan na novčanici od 20.000 dinara.

U SFRJ desile su se dvije velike rudarske nesreće i to u razmaku od manje od godinu dana. U novembru 1989. godine u Aleksinačkim rudnicima poginuo je 91 rudar u požaru izvanog nepravilnim zavarivanjem, a u rudniku uglja Dobrnja-Mramor Kreka kod Tuzle u avgustu 1990. godine poginulo je 180 rudara u eksploziji usljed zapaljenja ugljene prašine, čiji uzrok nikada nije utvrđen.

Mnogi rudnici u državama nastalim na području bivše Jugoslavije su zatvoreni, ili rade sa manjim brojem radnika, ali se nesreće i dalje dešavaju.

Prema izvještajima koji se mogu naći na internetu, u Srbiji je 2015. godine od ukupno 42 radnika koji su poginuli na radnom mjestu 16 bilo iz rudarstva. U rudnicima u Srbiji te godine je radilo 22 hiljade radnika.

U Federaciji BiH inspekcija je u oktobru prošle godine objavila devetomjesečni izvještaj u kojem je navedeno da su u njihovih 13 rudnika sa 13,2 hiljade zaposlenih imali dva smrtna slučaja, 51 težih i 635 lakših povreda. Samo u Rudniku Banovići bilo je 200 povreda od čega 15 težih. Otkriveni su nedostaci u gotovo svim segmentima rada ovog Rudnika.

U rudarstvu u Hrvatskoj rade 4,2 hiljade radnika, a prema podacima Zavoda za javno zdravstvo u 2018. godini imali su tri teže povrede, godinu ranije osam, a 2016. godine četiri teške povrede na radnom mjestu.

Otvori-zatvori, kupi-preprodaj

Rudnike Boksita, osnovane 1948. godine, zajedno sa Kombinatom aluminijuma 2005. godine kupila je firma Rusal Olega Deripaske. Rusi su napustili rudnik 2008. i on je otišao u stečaj. Taj period obilježili su brojni protesti rudara, a nekoliko puta su se i zatvarali u jamu Biočki stan. Traganje za novim vlasnikom trajalo je 13 godina, a u međuvremenu su najavljivali, pa odustajali Mađar aluminijum 2008. godine i poljski Onico 2015. godine. Tada su imovinu Boksita i koncesiju preuzeli “Uniprom metali” Veselina Pejovića. U odnosu na period prije privatizacije Boksiti su izgubili oko hiljadu i po radnika.

Rudnik olova i cinka Šuplja stijena u Pljevljima od osniovanja 1953. godine prvi put je zatvoren 1987. zbog nerentabilnosti. Ponovo je radio od 1996. do 2000. godine kao dio kosovske Trepče. Stečaj je pokrenut 2004. godine, a 2006. godine za 401 hiljadu eura kupila ga je firma Gradir Montenegro u vlasništvu Veselina Pejovića i slovenačkog biznismena Franca Rejmera. Između partnera izbio je sukob, kada je Rejmer optužio Pejovića da je nezakonitom dokapitalizacijom došao do većinskog vlasništva. Poljska firma „Boleslaw“ od Pejovića je kupila 2011. godine 51 odsto akcija, a ostatak 2013. Od nekadašnjih 450, sada u rudniku radi 140 radnika. Gradir je 2018. imao milion i po eura neto profita.

Sadašnja jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u Budimlji. Rudnik je naredne dvije decenije često zatvaran, a Vlada ga je 2001. godine prodala vojvođansko-slovačkom preduzeću “Gradeks HBPČ”. Oni su ubrzo prekinuli rad, a 2004. godine proglašen je stečaj. Tek iz devetog pokušaja imovinu rudnika krajem 2007. godine za milion i po eura kupila je firma Viktora Restisa i Petrosa Statisa „Balkan enerdži". I pored najave da će uložiti 120 miliona eura u rudnik i gradnju termoelektrane, ništa se nije desilo i minimalna proizvodnja je prekinurta 2012. godine, a radnici su štrajkovali u jami tražeći neisplaćene zarade. Grci su kompaniju prodali 2014. godine srpskom “Metalferu” koji je 2015. pokrenuo proizvodnju.

Rudnik je prošle godine imao poslovni gubitak 980 hiljada eura.

Rudnik uglja Pljevlja počeo je sa proizvodnjom 1952. godine. Poslije vaučerske privatizacije fondovi i sa njima povezane kompanije do 2009. godine stigle su na 40 odsto vlasništva, država je imala 31 procenat, a Aco Đukanović oko 10 odsto. Italijanska kompanija A2A  je 2009. godine kupila 40 odsto akcija za 19 miliona eura, što je propraćeno sumnjom  o namještanju cijene. Vlada je 2018. otkupila akcije od A2A i Đukanovića za oko 17 miliona eura. Đukanović je dobio 3,8 miliona eura.

Za vrijeme uprave u kojoj je bila A2A, kroz nekoliko racionalizacija broj zaposlenih je smanjen sa 1200 na 700 radnika. Rudnik je prošle godine imao profit od 10 miliona eura.

Goran KAPOR

U kući posljednje se skidaju rukavice, a u bolnicama redosljed je obrnut. Poslednja je maska, ali se nose dva para rukavica i ruke dezinfikuju između svakog skinutog komada opreme – kažu iz Instituta za javno zdravlje. SAD se drže dosadašnjih preporuka, a EU priprema novi protokol, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore

Kada odlože maske i rukavice, po povratku kući, građani ih nikako ne smiju ostaviti nadohvat ruke – upozorili su iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZ).

“Bitno je da se ništa od iskorišćene opreme ne ostavlja na površinama, posebno ne na kuhinjskim elementima i stolovima, već kako se koji komad zaštitne opreme skine - odmah se baca. U kućnim uslovima posljednje se skidaju rukavice i ruke nakon toga odmah operu. U zdravstvenim ustanovama redosljed je drugačiji. Poslednja je uvijek maska, ali se nose dva para rukavica i ruke dezinfikuju između svakog skinutog komada opreme” – preporučili su iz Instituta, odgovarajući na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Otpad nastao tokom njege sumnjivih i potvrđenih slučajeva COVID-19 infekcije, prema ocjenama IJZ, treba inicijalno odlagati kao infektivni, pri čemu nijesu potrebne dodatne kontrolne mjere.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP) su kazali za CIN-CG da su sve koji su uključeni u ovaj proces upozorili da moraju posvetiti dodatnu pažnju pravilnom odlaganju infektivnog medicinskog otpada.

Šefica Operativnog dijela Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti Vesna Miranović naglasila je da je odlaganje otpada od osoba u karantinu ”izuzetno zahtjevan projekat u koji je uključeno na dnevnoj osnovi više stotina ljudi”.

“Otpad se stavlja u jednu kesu u prostoriji u kojoj boravi osoba koja se nalazi u karantinu. Potom se odlaže u drugu kesu koja se zatvara, stavlja na zbirno mjesto sav zajednički otpad, a onda kompanije dolaze, prikupljaju ga na adekvatan način i odvoze na mjesto gdje se trajno uništava. O svakom segmentu smo vodili računa,” kazala je Miranović na konferenciji za novinare.

Pomoćnik direktora IJZCG Senad Begić, na istoj konferenciji, dodao je da za sada ne postoji naučni dokaz o tome da komunalni otpad od osobe pozitivne na virus predstavlja opasnost za okolinu, ali da su ipak, povećali predostrožnost.

Na sajtu IZJCG nalaze se i preporuke za upravljanje otpadom sumnjivih slučajeva COVID-19: neophodno je paziti da se prilikom skidanja rukavica ne kontaminiraju ruke, što znači da se ne smije dodirnuti spoljašnja strana rukavica, koju uvijek treba “posmatrati kao kontaminiranu”. Dugotrajno pranje ruku je obavezno.

U prvom kvartalu ove godine, kako su rekli iz kompanije Ekomedika, “usljed zimskih sezonskih bolesti” preuzimali su od medicinskih ustanova uobičajenih tridesetak tona infektivnog otpada mjesečno.

Infektivni otpad, čini oko 80 odsto ukupnog medicinskog otpada. On sadrži i mikroorganizme koji mogu izazvati obolijevanja kod ljudi. Čine ga, između ostalog, i materijali i pribori koji su bili u kontaktu s infektivnim bolesnikom.

“Očekujemo blago povećanje količina usljed aktuelne situacije u narednom periodu,” kazala je za CIN-CG Stojanka Šolaja - predstavnica ovog preduzeća, specijalizovanog za obradu medicinskog otpada.

Iako se materijali koji su bili u kontaktu sa oboljelima od korone ili medicinskim radnicima koji su radili sa ovim pacijentima, što se tiče selekcije, bezbjednog pakovanja i transporta tretira “na isti način kao i sav infektivan otpad”, ona ističe da su ipak oprezniji.

“Preduzeli smo dodatne mjere opreza i dezinfekcije ambalaže spakovanog infektivnog otpada pri preuzimanju, kao i dodatnog pakovanja. Preporuka Instituta za javno zdravlje jeste dezinfekcija i pojačano nošenje zaštitne opreme, kao jedan od vidova prevencije. Pratimo sve preporuke IJZ i drugih referentnih institucija,” istakla je Šolaja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG o tome da li su, s obzirom da su u toj zdravstvenoj ustanovi i preminule prve žrtve od posljedica zaraze korona virusom, korišteni medicinski materijal i oprema odloženi na standardni način, ili postoje posebne procedure.

Objasnili su, međutim, da upravljanje medicinskim otpadom počinje pri samom pružanju zdravstvene zaštite pravilnim razvrstavanjem na “ekonomičan način koji minimizira rizik po zdravlje i životnu sredinu” i da to u adekvatnoj ambalaži radi obučeno osoblje.

“Otpad se razvrstava u ambalažnim jedinicama prilagođenim njegovim svojstvima, količini, načinu privremenog odlaganja, transporta do konačnog tretmana. Držači kesa, odnosno, kante za sakupljanje otpada postavljene su na svim mjestima gdje, istovremeno, imamo stvaranje medicinskog i komunalnog otpada. Svi upotrijebljeni oštri predmeti, uključujući i igle, sakupljaju se u posebno namijenjenim ambalažama za jednokratnu upotrebu od tvrde plastike. Ambalaže se pune do dvije trećine ukupne zapremine, a obilježene su naljepnicama na kojima je obavezan datum i mjesto nastanka otpada (odjeljenja, ambulanta, sala…) i potpis odgovornog lica koje ga predaje,” pojasnili su za CIN-CG.

Kese sa otpadom se, dodaju, posebnim kolicima odvoze do mjesta prerade – postrojenja za obradu medicinskog otpada koje se nalazi u krugu KCCG, ili do mjesta odlaganja komunalnog otpada.

“Ovaj prevoz obavljaju zaposleni na održavanju čistoće. Kolica se peru svakodnevno nakon odvoženja otpada,” stoji u odgovoru Kliničkog centra za CIN-CG.

Iz Uprave za inspekcijske poslove potvrdili su za CIN-CG da je ekološka inspekcija od januara kontrolisala i “pojedine subjekte koji u obavljanju djelatnosti stvaraju medicinski otpad”.

“Od početka 2020. godine donijeto je više rješenja u cilju otklanjanja nepravilnosti, a koja su se prevashodno odnosila na dostavljanje podataka o stvorenim količinama medicinskog otpada u toku 2019. godine Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine,” odgovorili su iz UIP-a.

Iz službe za odnose sa javnošću UIP-a su istakli kako su, zbog širenja virusa korona, upozorili sve, “od proizvođača, sakupljača, obrađivača i drugih da moraju posvetiti dodatnu pažnju adekvatnom razdvajanju, pakovanju i zbrinjavanju ove vrste otpada”.

Za eventualno nepoštovanje ovih obaveza Zakonom o upravljanju otpadom propisane su prekršajne kazne za pravna lica i do 40.000 eura, a za odgovorna lica do 4.000 eura,” pojasnili su iz UIP-a.

Iako iz komunlnih službi kažu da, za sada, ne primjećuju značajnije količine maski i rukavica u kontejnerima, ipak su preduzeli preventivne mjere zaštite, imajući na umu da virus na nekim površinama opstaje nekoliko dana.

Iz podgoričke “Čistoće” su za CIN-CG su potvrdili da preuzimju otpad i od oboljelih.

“Zaposleni u gradskom preduzeću Čistoća, sa adekvatnom zaštitnom opremom, a u skladu sa unaprijed utvrđenom procedurom, vrše preuzimanje otpada direktno ispred stambenih jedinica lica kod kojih je potvrđeno da su oboljeli od COVID-19. Prethodno, dezinfekciju otpada, koji je pravilno spakovan u više kesa, obavljaju nadležni iz Instituta za javno zdravlje. Ovako preuzet otpad odvozi se namjenskim vozilom u firmu koja je autorizovana za pravilan tretman medicinskog otpada,” objasnili su iz Čistoće.

Iz ulcinjske “Komunalne djelatnosti” kazali su da se pridržavaju instrukcija koje su dobili od Instituta za javno zdravlje.

“Radnici svakog dana dobijaju nove maske i rukavice za rad na terenu. Mjesta kod kontejnera su pokrivena ili dezinfikovana gašenim krečom, a kamioni se peru i dezinfikuju hlorom,” rekli su iz ovog preduzeća na čijem je čelu Skender Kalezići.

I rukovodstvo  nikšićkog “Komunalnog” je potvrdio da su svi radnici čistoće iz preventivnih razloga u obavezi da koriste zaštitne maske preko lica i rukavice, ali da obavljaju svoj radni zadatak tako što “kontejner sa komunalnim otpadom kače na kamion, a uz pomoć hidraulike ga prazne, tako da nemaju kontakt sa otpadom koji se nalazi u kontejnerima”.

Iz tivatskog “Komunalnog” pojasnili su da su radnicima na terenu podijelili “maske koje su sašile lokalne krojačice” i da svaki od njih “kao zaštitnu opremu zadužuje debele gumene rukavice koje se na kraju svake smjene dezinfikuju asepsolom”. Kontejnere i mjesta gdje se nalaze, kao i vozila za sakupljanje otpada i ulice dezinfikuju hlorom.

Posebne procedure uvedene su i u velikim prodajnim lancima. Na kraju smjene radnice u supermarketima “Voli” odlažu zaštitne maske i rukavice u posebno namijenjenu kesu koja se hermetički zatvara. Sa ostalim otpadom, preuzima je služba Javnog komunalnog preduzeća – objasnila je za CIN-CG predstavnica za odnose sa javnošću ove kompanije Olivera Šuškavčević.

Ona je naglasila da kompanija u želji da zaštiti potrošače u svim marketima, magacinima, i kompletnom logističkom sistemu sprovodi pojačane higijenske i sanitarne mjere u skladu sa preporukama nadležnih institucija.

“U marketima su postavljene i providne pleksiglas pregrade koje će smanjiti svakodnevni kontakt zaposlenih i potrošača na kasama. Naši radnici su opremljeni rukavicama i maskama, a u svim prodajnim objektima je na vidnom mjestu postavljen dispanzer sa tečnošću za dezinfekciju ruku” – rekla je Šuškavčević za CIN-CG.

I iz “Franca” marketa su kazali za CIN-CG da se trude da na najbolji način zaštite zaposlene i kupce.

“Od prvog dana, od kada se koriste maske i rukavice, svim zaposlenim je objašnjeno kako da ih pravilno koriste. Higijena u svim objektima je na najvećem mogućem nivou kako ne bi došlo do zaraze zaposlenih na radnom mjestu,” kazali su iz njihove marketing službe.

Zaštitnu opremu imaju i zaposleni u marketima, pekarama i apotekama.

Mjere koje se preduzimaju u Crnoj Gori ne razlikuju se od onih u okruženju i ostatku svijeta.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) tamošnjeg Ministarstva zdravlja, saopštio je da medicinski otpad koji potiče iz zdravstvenih ustanova u kojima se liječe pacijenti sa COVID-19 nije drugačiji od ostalog infektivnog otpada. CDC je dostavio i uputstva svojim medicinskim radnicima, slična onim koje ima i crnogorski Institut za javno zdravlje, gdje se korak po korak objašnjava kako ne dotaći spoljnu stranu rukavice, ili prednju stranu maske.

Iako u postupanju s infektivnim otpadom nijesu još propisane posebne mjere u zemljama Evropske unije, iz hrvatskog Ministarstva zaštite okoliša i energetike (MZOE), potvrđeno je za CIN-CG da se na tome radi.

“Vezano za drugačija pravila vezana za odlaganje medicinskog otpada koji je povezan sa oboljelima, ili se sumnja da su oboljeli od COVID-19 ili medicinskih radnika koji rade na tim slučajevima, trenutno se  na razini EU izrađuje protokol za prikupljanje i zbrinjavanje otpada iz kućanstava u kojima su članovi oboljeli, ili se sumnja da su oboljeli od COVID-19. Republika Hrvatska sudjeluje u njegovoj izradi, te će ga po završetku i primijeniti. “Trenutno za otpad iz kućanstava nema posebnih nacionalnih protokola,” kazala je za CIN-CG šefica službe za otpad i sektorske pritiske u MZOE-u Đurđica Požgaj.

Što se tiče zdravstvenih ustanova, sagovornica CIN-CG dodaje da u Hrvatskoj postupaju u skladu sa pravilnikom, prema kojem se infektivni otpad mora sakupljati odvojeno, ne smije se odlagati već sterilisati i obraditi u odgovarajućim uređajima “postupkom spaljivanja ili energetske upotrebe”.

Dragan Mladenović iz Agencije za zaštitu životne sredine Srbije kazao da je za CIN-CG da je u toj državi, na primjer, generisano 3,7 hiljada tona medicinskog otpada u 2018. godini, od čega je 3,4 hiljade tona opasni infektivni otpad.

“Sav otpad koji nastaje od pacijenata koji su zaraženi korona virusom je opasan infektivni medicinski otpad i kao takav se mora sterilisati prije odlaganja na deponije,” naglasio je Mladenović.

Ekomedika: Troškovi rastu

“Svakako da su troškovi veći usljed pojačanih mjera bezbjednosti i povećane potrošnje sredstava zaštite, dezinfekcijskih sredstava, višestrukih obilazaka, izmjena radnog vremena i dežurstava, a realno je očekivati i veću potrošnju određenih potrošnih materijala. U postojećoj situaciji  moraju se preduzeti propisane mjere da se što bolje izborimo sa novonastalom situacijom,” kazao je za CIN-CG Rade Đikanović, rukovodilac Centra za obradu u “Ekomedici”.

On je objasnio da je proizvođač medicinskog otpada dužan da ga na mjestu nastanka pravilno rasporedi, odloži u odgovarajuću ambalažu, zapakuje, obilježi naljepnicom i nakon toga smjesti u prostor za privremeno skladištenje. Preuzimanje i transport prati odgovarajući formular koji sadrži podatke o proizvođaču, vrsti i količini i ostale tehničke detalje.

“Ekomedika”, koja ovaj posao radi od 2011. godine raspolaže sa pet teretnih i dva manja vozila. Sva su, ističu, opremljena tako da garantuju bezbjedan utovar i istovar, siguran prevoz. Ugrađene su i sklopke za prekid napajanja u slučaju opasnosti i obezbijeđena dezinfekcija. Pri prevozu infektivnog otpada se, napominje Đikanović, preduzimaju dodatne preventivne i zaštitne mjere. To znači i dezinfekciju ambalaže pripremljenog otpada na mjestu preuzimanja i dodatnog pakovanja.

Đikanović objašnjava i da se obrada infektivnog i oštrog medicinskog otpada obavlja sterilizacijom, postupkom kojim se uništavaju svi mikroorganizmi i baterijske spore. U tom procesu nema sagorijevanja, ne radi se pod povećanim pritiskom, nema upotrebe hemijskih supstanci, mikrotalasnih zračenja i slično.

“Težina otpada se smanjuje oko 30 odsto, gabarit oko 50 odsto. Tehnologija je “ecofriendly”. Proces je automatizovan i jedan ciklus obrade oko 100 kilograma otpada traje 30 minuta”, rekao je Đikanović.

Dobijeni otpad, ističe on, ima karakteristike miješanog komunalnog otpada, neprepoznatljivog je oblika, uklonjena su mu opasna svojstva i kao takav se odlaže.

Kad stigne vakcina biće više posla

Količina medicinskog otpada povećala se i u Bosni i Hercegovini, ističe Alen Nogić iz preduzeća “Aida commerce”.

“Postoji određeni deficit kod sekundarne medicine (stomatolozi, estetska, hiriurgija, vještačka oplodnja itd.) što je sasvim normalno zbog toga što ona radi smanjenim kapacitetom, ili nikako. Sama primarna medicina bilježi porast količine otpada zbog novonastale situacije, mada se radi i o povećanoj svijesti onih koji obavljaju selektovanje na mjestu nastanka,” kazao je on za CIN-CG.

U procesu obrade medicinskog otpada, kako ističe, ništa se ne prepušta slučaju.

“Sam proces zbrinjavanja se obavlja pri temperaturi od maksimalnih 166 stepeni Celzijusa, tako da ne postoji slučaj rezistencije, odnosno otpornosti virusa” kazao je on.

Porast infektivnog medicinskog otpada očekuju i u zagrebačkom “Recolu”, kompaniji koji se 25 godina bavi njegovim zbrinjavanjem i ima više stotina klijenata širom Hrvatske.

“Kao i svugdje, u Hrvatskoj nedostaje medicinske opreme, tako da naši ljekari moraju biti racionalni, što smanjuje količinu samog otpada. Činjenica da će se morati vakcinisati veliki broj ljudi, kada ona dođe. Tada se može očekivati blagi porast infektivnog otpada,” kazao je za CIN-CG predstavnik ovog preduzeća Bojan Breberina.

Miloš RUDOVIĆ

Nekoliko dana prije nego što je otkriveno da je jedna osoba sa Vrela Ribničkih zaražena, u njegovom domu je boravila novinarska ekipa, želeći da ilustruje nemaštinu i nevolje pripadnika RE populacije u ovom kraju. Sada su i oni u neizvjesnosti i podvrgnuti testiranju

Slike iz doma B.B. prve osobe iz populacije Roma i Egipćana kod kojeg je registrovan COVID-19, kao u neprekinutom filmu, neprestano mi se vrte pred očima. Kao da neki unutrašnji odbrameni sistem nastoji da otkloni, ili bar ublaži nemir koji me je obuzeo dok se vraćam iz Instituta za javno zdravlje, gdje sam testiran na virus korona. Počinje odbrojavanje do trenutka kada će iz Instituta zazvoniti telefon i neki glas saopštiti…

Spoznajem na najneprijatniji način šta znači neizvjesnost. Prvi put u životu želim da mi neko kaže da sam - negativan.

Prije nekoliko dana sa kolegom sam pošao da napravim priču o 39-godišnjem B. B. njegovim životnim problemima i da o tome upoznamo javnost. Gorke slike nemaštine koje su se urezale u pamćenje, kao da pokušavaju da priguše unutrašnje otkucaje koji mjere rastojanje do životno važnog telefonskog poziva. Tužni pogled čovjeka koji vapi za pomoć da prehrani jedanaestoro djece. Ispovijest o obrocima iz narodne kuhinje, koji donekle utole njihovu glad. Ne prima socijalnu pomoć. Sada i kada bi htio, nema gdje da zaradi, jer je sve stalo, ili zabranjeno.

Saopštenje Instituta za javno zdravlje Crne Gore o tome da je jedna osoba na Vrelima ribničkim inficirana novim COVID-19 virusom, podsjetilo me na intervju koji sam radio, kako se to kaže “u cilju podizanja svijesti o egzistencijalnim problemima RE populacije”, na primjeru nevolja sa kojima se suočavaju B.B (39) i njegova višečlana porodica. Kratkom provjerom, moje zebnje su potvrđene.

Svjestan ozbiljnosti, nazvao sam 1616 i prijavio da sam bio u kontaktu sa inficiranim. Doktorka, čije ime nijesam zapamtio, jer su mi se razne misli rojile kroz glavu, počela je sa ispitivanjem. Dao sam lične podatke, zatim objašnjavao kako se osjećam, imam li neki od simptoma koji ukazuje na zaraženost virusom. Nijesam imao.

Razgovorali smo desetak minuta. Doktorka je pokušavala da me smiri, savjetovala je da odmah započnem samoizolaciju, te najavila da će me ubrzo zvati neko iz Instituta za javno zdravlje da me upozna sa narednim koracima. Nazvao sam kolegu koji je bio sa mnom u domu B.B. da i on zakaže testiranje. Sat uoči ponoći javio se neki “doktor Toni” i kazao da dođem sjutra u dva popodne. To je otjeralo san i započelo dugu noć.

Opet slike. Žena sa bebom u naručju koja pokazuje prazne kuhinjske elemente i moli da se snimi. I frižider otvara i pokazuje. Prazan. Prizor sitne djece, zbijene jedno pored drugog na kauču u dnevnom boravku, dok gledaju u crni ekran televizora, u nadi da cemo im našim dolaskom pomoći da dobiju struju. Odzvanjaju brižne riječi B.B. dok suznih očiju priča o jedanaestom djetetu, smještenom u bolnici u BIjelom Polju, jer boluje od cerebralne paralize.

Nakon izlaska iz stana saletjele su nas komšije. Pitaju da li smo došli da pružimo neku pomoć. Pokušavajući da nadglasaju jedan drugog, opisuju svoje nevolje, objašnjavaju da je njihova muka slična onoj koju ima naš doskorašnji domaćin. Danima ne mogu da rade i strahuju.

Objašnjavamo da radimo na tome da upoznamo javnost i nadležne sa njihovim problemima i da se nadamo da će nešto preduzeti. Pričamo šta smo do sada uspjeli, od početka pandemije, organizovani u Ujedinjeni pokreta Roma i Egipćana (UPRE), koje smo još inicijative pokrenuli.

Živim u tom naselju sa porodicom i znaju me. Dijelio sam isti strah od budućih dešavanja u romskoj zajednici, najugroženijoj u crnogorskom društvu. Od potpisivanja Dekade Roma 2005-2015, a kasnije usvajanjem Strategije za socijalnu inlkuziju Roma i Egipćana, iz vlasti se šalje poruka međunarodnoj zajednici da se radi na socijalnoj inkluziji. U široj javnosti kreiran je narativ o tome da se sve daje romskoj zajednici. Sve šta se dešava zadnjih dana u vezi sa pandemijom, priče koje se objavljuju u medijima, uslovi u kojima boravi romska zajednica bez struje i vode, bolno demantuju hvalospjevima ispunjeni izveštaji koji se podnose Briselu.

Iz košmara, nemira i slika bijede za koje nedostaju riječi, izranja pitanje: Kako je moguće da se, uprkos milionskim izdvajanjima stranih i domaćih fondova u zadnjih deset godina, romska zajednica i dalje bori za goli opstanak?

Stižem kući  i novinarskom rutinom otvaram portale, sajtove, društvene mreže. Čitajući komentare na različitim portalima obuzima me nova zebnja. Kao članu ovog društva, koji kroz svoj rad nastoji da  doprinosi demokratizaciji, odbijam da vjerujem da u 21. vijeku među nama ima i onih koji se raduju situaciji koja je pogodila romsku i egipćansku zajednicu na Vrelima ribničkim.

Izgleda da uvijek ima i nešto gore, čak i od bolesti i nemaštine.

Društvene mreže posebno bole

-Strah je zaposjeo naselje na Vrelima ribničkim. S obzirom da B.B. ima brojnu djecu, ostali stanari zgrade, ali i komšije iz naselja brinu šta im je mogla donijeti zajednička igra mališana prethodnih dana – opisuje Marijeta Jašaraj, jedna od polaznica treninga za novinare, koji organizuje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u projektu osnaživanja zapošljivosti RE populacije.

Njen suprug je bio sa Serđanom Baftijarijem kod B.B na novinarskom zadatku.

-On je novinar i kamerman. Posjećivao je ugrožene porodice zajedno sa svojim kolegom. Prije desetak dana imao je kontakt sa oboljelom osobom. Nosio je masku, rukavice i  poštovao distancu, ali smo se ipak uplašili, naročito zbog naše bebe. Suprug je pozvao broj 1616 i prijavio kontakt sa zaraženom sobom, dobio instukcije za izolaciju i testirao se. Na sreću, nalaz je negativan – kaže Marijeta.

Iako se još ne zna kako je došlo do zaraze, ona vjeruje da je uzrok nemaština, jer je zaraženi čovjek morao da izađe i pokuša da negdje zaradi neki euro da prehrani porodicu.

-Sada je potrebno prije svega empatije, razumijevanja kao i profesionalizma ljekara. Portal RomaNet je pisao da je oboljela osoba zvala hitnu pomoc, ali da je reakcija stigla tek tri dana kasnije kada su komšije alarmirale policiju, koja je patolirala naseljem, kaže ona.

Ovaj dio ostao je nejasan, jer su prvo pitanja TV Vijesti o tome ostala bez odgovora na konferenciji za novinare, a kasnije je stiglo pisano saopštenje Instituta za javno zdravlje o tome da zaraženi B.B. u razgovoru sa epidemiolozima nije pomenuo epizodu sa službom hitne pomoći.

- Iako živi 400 metara dalje od zgrade u kojoj stanuje B.B. zabrinuta je i Elhana Baftijari.

Strahujemo, jer mi se čini da ljudi koji žive u ovom naselju još nijesu shvatili ozbiljnost situacije. I odrasli i djeca su u velikom broju napolju, umesto da ostanu doma  – kaže Elhana.

Elvis Januzi vjeruje da je vijest o oboljelom tek sada osvijestila mnoge na Vrelima ribničkim.

Do ove vijesti su se pripadnici RE populacije koji žive u kampu broj jedan okupljali bez obzira na zabrane i razilazili samo kad je nailazila inspekcija ili policija – kaže Januzi.

Nardi Ahmetović, mladi aktivista iz Nikšića i takođe polaznik treninga CIN-CG, kaže da je jako pogođen prvim komentarima na društvenim mrežama i uplašen kako će se razvijati novonastala situacija.

“Predrasude sa Fejsbuka me veoma brinu”, kaže Ahmetović.

Elvis Beriša: I Vlada i mi smo radili pogrešno

Sada, kada se pojavio jedan slučaj zaraze u romskoj zajednici, procjene su da će se virus proširti značajno brže unutar nje zbog načina života, velikog broja članova u domaćinstvu, česte posjete rodbini, mobilnosti u samoj zajednici, ali i prinuđenosti da žive u skučenim objektima, jedni pored drugih – ocjenjuje poznati romski aktivista Elvis Beriša u tekstu za CIN-CG.

- Građanska inicijativa UPRE koju čine 70 aktivista iz romske i egipćanske zajednice aktivno radi na informisanju zajednice o simptomima virusa i mjerama zaštite, ali i o mjerama Vlade i Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT). Naporno radimo i na tome da nađemo sredstva kojima bi se obezbjedila pomoć u hrani i higijenskim paketima za ugrožene porodice.

Tako smo u saradnji sa Helpom i uz podršku Evropske unije, uspjeli da obezbjedimo 600 paketa za oko 400 porodica u Herceg Novom, Nikšiću, Beranama i Bjelom Polju. Pozivamo i druge aktere, posebno Romski savjet, da se uključe.

Većina romske zajednice živi od sakupljanja sekundarnih sirovina, prodaje na buvljaku i radi u sivoj zoni. Sada, gotovo nijedna porodica ne može da privređuje, jer ne mogu da se kreću i zarade za obrok porodici. Porodice koje su formalno registrovane da su u socijalnoj potrebi dobili su od Vlade po 50 eura, ali nama se svakodnevno javljaju oni koji nemaju riješen pravni status u Crnoj Gori niti bilo kakva primanja, a njima je najteže.

Uz potpuno uvažavanje privremenih mjera koje je Vlada donijela radi zaštite i sprečavanja širenja novog koronavirusa, a poznavajući lošu situaciju naselja u kojima živi romska i egipćanska zajednica u Crnoj Gori, tvrdim da se one ne mogu sprovesti. Neophodan je dodatni set, kako bi se omogućila adekvatna zaštita: maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju, a posebno prehrambeni paketi.

Ne možemo tražiti od zajednice koju je godinama unazad zadesio virus siromaštva, da ostane kući, ako znamo da nemaju ni obrok dnevno. Potrebno je da Vlada i Institut za javno zdravlje sve mjere i informacije koje objavljuju prevede i na romski jezik kako bi ih ova  zajednica razumjela i poštovala.

Do sada, nijesmo dobili konkretan odgovor Vlade ni za jednu od predloženih mjera. U saradnji sa Crvenim krstom pravimo listu najugroženih porodica kojima treba hitno da se pomogne, ali nedostaje odgovor Vlade hoće li obezbijediti sredstva za sve kojima je hrana potrebna. Sve što je distribuirano do sada, urađeno je od donacija nevladinih organizacija i pojedinaca. Vlada, prema našim saznanjima, nije obezbijedila nijedan paket i to mora da se promijeni. Mi smo do sada informisali blizu 40.000 osoba putem online kampanje na romskom i albanskom jeziku, o mjerama zaštite od koronavirusa.

Sa prvim slučajem zaraze u romskom naselju, NKT razmatra da li da se izolovanje proširi sa jedne zgrade na čitavo naselje. Mi smo ispred UPRE predlagali i da se predstavnik romske zajednice uključi u NKT, zbog efikasnije analize, ali nijesmo dobili odgovor.

Svjesni smo teške situacije, ali pored ovih sve strožih mjera očekujemo da će u narednom periodu porodice biti u još nezavidnijoj situaciji.

Zbog toga, protivepidemijske mjere koje preduzima Vlada Crne Gore mogu, uz svu neophodnost, pokrenuti i socijalnu krizu koja će voditi dodatnom širenju i produbljivanju siromaštva.

S obzirom da je Vlada Crne Gore većinski vlasnik EPCG, pozivamo da:

• Svim građanima, u naredna tri mjeseca (od 1. aprila), uvede sniženje sadašnje cijene za 30 odsto;
• Svim građanima se odloži plaćanje računa za električnu energiju dok traju aktuelne mjere – osim za one koji imaju mogućnost i žele da to izvršavaju redovno;
• Da se ne isključuju korisnici sa mreže, dok traju ove mjere;
• Da uključe sve isključene korisnike, kako bi im omogućili da sprovode mjere Vlade I NKT, a odnose se na održavanje higijene.
• Da lokalne samouprave svim građanima u naredna tri mjeseca obezbijede pristup vodi i snize cijene za 50 odsto;
• Pozivamo telekomunikacione i kablovske operatere da demonstriraju društvenu odgovornost spuštanjem cijena, ili odobravanjem plaćanja u ratama duga koji nastane tokom vanrednih mjera.

Brojne porodice nam se ovih dana obraćaju i za pomoć za praćenje nastave. Često se dešava da u nekim porodicama nijedan član porodice nema pametni telefon, putem kojeg se mogu dobiti uputstva i zadaci za djecu. U porodicama u kojima samo jedan roditelj ima telefon, a angažovan je u gradskim preduzećima za održavanje higijene, djeca, takođe, nemaju mogućnost da prate i izvršavaju zadatke dok se on ne vrati sa posla. Imamo porodice u kojima više djece pohađaju školu, a imaju samo jedan telefon.

Poslije svega što se desilo, zaključujem da smo prethodnih 10 godina radili pogrešno i mi iz civilnog sektora, ali i Vlada. Kada epidemija prođe, moramo se fokusirati da svim romskim naseljima obezbijedimo infrastrukturu, pristup vodi, struji i osnovne uslove za život. Bez toga, ne možemo očekivati napredak ni na nijednom polju života, najmanje u obrazovanju – zaključuje Beriša.

Serdjan BAFTIJARI

Predstavnici romskih organizacija traže da se hitno svim pripadnicima ove populacije obezbijedi snadbijevanje vodom i strujom, kao i pomoć u namirnicima za najugroženije, ali iz Vlade još nema konkretnog odgovora

Iz česmi je konačno sinoć potekla voda u dvorištima devet porodica sa 50 članova, na prostoru nekadašnjeg kampa broj dva na Vrelima ribničkim, na periferiji Podgorice. Priključeni su na mrežu poslije višednevnih apela, zahtjeva i akcije romskih organizacija da se stanovnicima ovog naselja omoguće bar elementarne higijenske mjere za sprečavanje širenja virusa COVID-19. 

Tarzan Adžović, ali i ostali mještani  tog naselja, kažu da se sada osjećaju malo sigurnije.

“Nakon dvije godine konačno smo dobili vodu. Radujemo se, jer će sada naša djeca moći da održavaju ličnu higijenu”, kazao je Adžović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Samohrana majke C.G. koja živi u drugiom naselju na Koniku sa šestoro djece još nosi i ovo breme. Virus gladi i žeđi opsijedao je ovu porodicu i prije nego što se pojavila zaraza.  “Više smo gladni i žedni, nego siti. Djeca više ne smiju na deponiju da sakupljaju otpad. Prije neko veče, komšinica nam je donijela hranu i djeca nijesu zaspala potpuno gladna.”

Zbog vode, koju uzima od komšija, trpi prijekor komšija, jer ne može da učestvuju u plaćanju računa.  “Traže da vodimo računa o higijeni, ali to je za nas luksuz”, kaže ona.

Slična dodatna nevolja snašla je i H.B.  iz ovog naselja čiji je suprug sakupljao sekundarne sirovine, a vikendom prodavao stare stvari na buvljaku.  Vodu u bidonima uzimaju od komšija i plaćaju pola njegovog računa. Ostale muke još trpe.

Dvije turobne sudbine, koje je zabilježila Violeta Harizaj tokom treninga o osnovama novinarstva koji je organizovao CIN-CG u okviru projekta o podizanju zapošljivosti Roma i Egipćana, dijele i brojne porodice iz ove populacije u Crnoj Gori.

Ujedinjeni pokret Roma i Egipćana (UPRE) zatražio je od Vlade Crne Gore da hitno preduzme mjere zaštite ugroženih porodica od koronavirusa u romskim i egipćanskim naseljima, posebno zbog značajnog broja onih koji nijesu imali vodu ili im je isključena struja.

“Od stupanja na snagu mjera Vlade Crne Gore zbog pandemije koronavirusa, pripadnici najmarginalizovanije zajednice u Crnoj Gori strahuju za život. Problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske i egipćanske zajednice samo su se uvećali sa pandemijom koronavirusa u Crnoj Gori, a mjere koje su donijele zvanične institucije za borbu protiv širenja virusa i koje podrazumijevaju povećanu ličnu higijenu i higijenu životnog prostora, malo njih je u mogućnosti da poštuje”, upozorili su iz UPRE.

Prethodnih dana, 40 lokalnih koordinatora ovog pokreta, kako kažu, u deset opština u kojima živi RE zajednica radili su na “mapiranju najugroženih porodica iz romske i egipćanske zajednice”.

“Mi smo poslali zahtjev Vladi da se za vrijeme izdatih mjera zbog COVID-19 posebna pažnja posveti najugroženijima, kako bismo izbjegli društevnu katastrofu. Uslovi života u kojima se nalaze romske i egipćanske porodice dodatno ugrožavaju njihovu zaštitu i eventualno sprečavanje širenja virusa u slučaju da se pojavi u nekom od naselja, posebno onih kojima je već naređena izolacija“, naglašava se u saopštenju UPRE.

Pokret je predložio i Vladi Crne Gore, kao većinskom vlasniku Elektroprivrede Crne Gore, da naloži hitno uključenje struje svim korisnicima koji su isključeni zbog duga, kako bi im omogućili da budu informisani i da sprovode preventivne mjere na sprečavanju širenja epidemije korona virusa. Predloženo je, takođe, da se svim građanima u naredna tri mjeseca struja obračunava po jeftinijoj tarifi tokom cijelog dana, kao i da im se odloži plaćanje dok traju aktuelne mjere borbe sa pandemijom, te da se u tom periodu dužnici ne isključuju sa mreže.

Na pitanja CIN-CG, o tome da li su upoznati sa pismom ovog pokreta, jesu li razmatrali zahtjev o hitnoj pomoći za ugrožene Rome i Egipćane i donijeli ikakve odluke, te ako jesu kada bi moglo početi njihovo sprovođenje, iz Vlade Crne Gore do objavljivanja teksta nije stigao odgovor.

Struja je poseban problem, kako je objavio Dan, i u romskom i egipćanskom naselju Riversajd u Beranama. Predstavnik stanovnika ovog naselja Ardijan Šalja, pozvao je nadležne da shvate da je pomoć porodicama u ovom naselju prijeko potrebna.

“U početku smo od humanitarnih organizacija dobijali pomoć. Izgrađene su nam i montažne kućice u kojima živimo. Ali, u posljednje vrijeme pomoći nema, iako slušamo da se izdvaja veliki novac za ugrožene kategorije stanovništva. Mi se vodimo kao strani državljani i stičemo utisak da nikome ne pripadamo, čim smo izloženi ovakvom propadanju, posebno sada kada je cijela Crna Gora paralisana. Znam da je najpreče suzbijati širenje virusa korona, ali i mi imamo pravo na život, jer kod nas je glad najopasniji virus”, kazao je Šalja.

On je podsjetio da brojne porodice u Riversajdu žive bez struje i drva.

“Samo nekoliko porodica ima struju. To su one koje su nekako uspjele da sakupe novac i plate narasli dug. Svi ostali godinama žive u mraku. Njihovi računi za neplaćenu struju iznose u prosjeku 3.000 eura po domaćinstvu. To, samo po sebi, ukazuje u kakvoj se životnoj situaciji nalazimo. Zato tražimo da se svi dosadašnji dugovi po ovom osnovu otpišu, onako kako su to uradile države Srbija i Hrvatska. Ukoliko se to ne desi, prinuđeni smo da tražimo kolektivni azil u drugim zemljama, jer smo dovedeni do ruba provalije” – naglasio je Šalja za Dan.

U pomoć je za sada pritekla njemačka organizacija Help koja je, u saradnji sa NVO Romska organizacija mladih “Koračajte sa nama” (Phiren Amenca), a uz finansijsku podršku Evropske unije, obezbijedila za najugroženije 600 paketa  hrane kao urgentnu pomoć. Ovoj najranjivijoj kategoriji pomoć je stigla u 400 domova u naseljima Gračanica u Nikšiću, Riversajd i Talum u Beranama, Strojtanici, Rakonjama i Željezniku u Bijelom Polju i Drenovik u Herceg Novom. U paketima, ukupno  vrijednim 12.400 eura, kako je objavljeno na sajtu organizacije Help, nalazilo se brašno, ulje, šećer, pašta, riža i sapun.

Elvis Beriša, izvršni direktor Romske organizacije mladih “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”, na svom Facebook profilu, pozvao je ostale organizacije koje se bave zaštitom da pruže pomoć romskoj i egipćanskoj zajednici, upozoravajući da “u ovom vremenu treba hitno reagovati i ne čekati da se situacija pogorša još više”.

“Očekujem, a i pozivam sve ostale organizacije, posebno one koje dobijaju sredstva od Evropske unije, Fonda za manjine i Ministarstava da preusmjere novac za pomoć zajednici, jer je to trenutno najhitnije. Ako želimo da zadržimo ljude u kućama onda treba da im to i omogućimo, kad već Vlada Crne Gore ne daje nikakve odgovore”, rekao je Beriša.

On je istakao da želi da u narednom periodu vidi “i Romski nacionalni savjet, i novu političku partiju Roma, i ostale organizacije kako su aktivni na terenu, ali ne samo da pozivaju ljude da ostanu kući, jer znamo da to nije moguće ako moraju da zarade novac za hranu”.

“Stojim na raspolaganju za zajedničko dogovaranje i koordinaciju pomoći ukoliko je potrebno jer već imamo iskustva sa tim. Očekujem i apelujem na Crveni Krst Crne Gore da pomogne svim porodicama, kako smo to i tražili i da nas uključe da bi sebi olakšali, a ljudi dobili što prije pomoć. Ovo je bila prva nedjelja, predstoje nam još najmanje deset. Bitno je da ljudima obezbijedimo pristup vodi, hranu i higijenske pakete!”, rekao je Beriša.

Prema podacima popisa stanovništva, domaćinstva i stanova u Crnoj Gori iz 2011. godine, 6251 lice se izjasnilo da pripada romskoj nacionalnosti (1,01 odsto ukupnog stanovništva), dok populacija Egipćana broji 2054 lica (0,33 odsto). Najviše Roma živi na teritoriji Podgorice (3988), zatim Berana (531), Nikšića (483), Bijelog Polja (334), Herceg Novog (258). Najveći broj Egipćana se nalazi u Podgorici (685), Nikšiću (446), Tivtu (335) i u Beranama (170).

Izvještaji Evropske komisije o napretku Crne Gore u procesu evropskih integracija iz godine u godinu naglašavaju značaj zaštite prava Roma i Egipćana i neophodnost unaprijeđenja njihovog položaja, prije svega kroz dosljednu primjenu postojećih zakonskih rješenja. U Izvještaju za Crnu Goru za 2019. godinu se navodi da su Romi i dalje najugroženija i najviše diskriminisana zajednica u Crnoj Gori.

Policija  vraća kući

Besim Hajrizi, mještanin naselja Vrela ribnička, živi u neposrednjoj blizini gradske deponije. Njegova devetočlana porodica dijeli jednu sobu. Životni uslovi su loši, kaže, nemaju ni kupatilo. Sada, sa novonastalom situacjiom dodatno su otežani, jer je spriječen da privređuje. Strahuje za porodicu jer, kako kaže, ne može da obezbjedi osnovne namirnice za život, a kamoli sredstva za održavanje higijene.

“Prije neki dan policija me vratila kući kada sam krenuo u grad da sakupljam staro željezo. Ja razumijem da je to za moje dobro, ali ja od toga živim. Ne mogu da radim. Ne mogu da obezbjedim ni praška, ni sapuna, a o alkoholu za čišćenje da i ne govorim. Čujem na televiziji, pričaju da treba nositi zaštitne maske i rukavice, a mi to nijesmo ni vidjeli. I kako onda da se zaštitimo od zaraze? Kako da održavamo higijenu? Apelujem na Vladu da nam pomogne”, kazao je Hajrizi za RomaNet.

IJZCG: Nema inficiranih iz RE zajednice

Iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) kazali su za CIN-CG da do sada u Crnoj Gori nema pripadnika romske zajednice koji su inficirani virusom COVID-19.

“To, međutim, ne znači da oni nisu u posebnom fokusu preventivnih aktivnosti koje sprovodi Institut za javno zdravlje Crne Gore zajedno sa lokalnim epidemiološkim službama. Čak naprotiv - zbog načina i uslova u kojima žive poseban dio edukativne kampanje o mjerama prevencije i sprečavanja širenja novog korona virusa biće prilagođen Romima i uslovima stanovanja. Istovremeno, ključni društveni subjekti koji se bave pružanjem pomoći i zbrinjavanjem u ovakvim situacijama usmjerili su čitav niz aktivnosti upravo na Rome i romsku djecu kako bi se unaprijedio socijalni položaj i očuvalo zdravlje populacije koja je posebno vulnerabilna (ranjiva) kada su zarazne bolesti u pitanju”, istakli su iz Instituta za javno zdavlje.

Serđan BAFTIJARI

Prema indeksu rodne ravnopravnosti u domenu koji karakteriše moć, Crna Gora je ocijenjena 35,1, a evropska vrijednost je 51,9. Ministarka javne uprave Suzana Pribilović vjeruje da ima razloga za ohrabrenje, jer u visoko rukovodnom kadru ima 42 odsto žena 

Broj žena koje učestvuju u izvršnoj vlasti u Crnoj Gori i dalje je značajno ispod evropskog prosjeka. O onima koje pripadaju nacionalnim manjinama nema zvaničnih podataka, ali je evidentno da su, uprkos zakonskoj obavezi, zastupljene samo simbolično – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zakon o manjinskim pravima i slobodama, formalno garantuje srazmjernu zastupljenost pripadnika manjina u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne uprave, kao i njihovo pravo na djelotvorno učešće u vršenju i javnoj kontroli vlasti, o čemu se staraju organi za kadrovska pitanja u saradnji sa savjetima manjina. S obzirom da ne postoje ni osnovni podaci o zastupljenosti manjina u državnim i javnim službama, ova obaveza ne proizvodi dejstvo, pa starješine organa za sada ne moraju da brinu da će ih neko pozvati na odgovornost.

Nedovoljnu zastupljenost žena u organima vlasti, bez obzira na nacionalnu pripadnost, potvrđuje i Indeks rodne ravnopravnosti iz 2019. godine, dokument koji je urađen po metodologiji Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost, a Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ga je objavilo u saradnji sa Kancelarijom UNDP-a za Crnu Goru. 

Prema Indeksu, moć (politička, društvena, ekonomska) je ocijenjena kao najgori domen, a njegova vrijednost za Crnu Goru iznosi 35,1. Evropska vrijednost istog domena je 51,9. U oba slučaja, vrijednost indeksa za domen moći niža je u poređenju sa drugim oblastima, kao što su zdravlje, posao, novac, znanje, vrijeme. 

„Važan element u realizaciji politika ravnopravnosti žena i muškaraca je dostupnost podataka. Crna Gora je posvećena razvoju politika zasnovanih na statističkim pokazateljima i analizama, i upravo je ovo ključni preduslov za dostizanje ravnopravnosti“ zaključio je u uvodnom tekstu ovog istraživanja Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade i ministar pravde.

U sklopu istraživanja o zastupljenosti žena na raznim nivoima vlasti najteže je doći do relevantnih i novijih podataka, a uopšte ih nema o učešću prepadnica manjinskih naroda. 

„Iako broj žena na uticajnim izvršnim pozicijama raste, i dalje je prisutna zabrinutost da se žene više imenuju u takozvanim mekim portfeljima“, nalaz je Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost.

U publikaciji „Žene i muškarci u Crnoj Gori“ iz 2018. godine koju je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava objavilo u saradnji sa Monstatom nalaze se posljednji dostupni podaci. Prema njima, u strukturi Vlade Crne Gore pored predsjednika i potpredsjednika Vlade, bilo je 14 ministara i samo četiri ministarke. Sektor javne uprave vodi Suzana Pribilović, ekonomije Dragica Sekulić, nauke dr Sanja Damjanović, dok Marija Vučinović nema portfelj. Ona je i jedina ministarka iz redova manjinskih naroda. 

U kabinetu ministarke nauke, od četiri člana dvije su žene. Vučinovićeva ima savjetnicu kao jedinog člana kabineta. U timu ministarke javne uprave od devet članova tri su  žene. Najbrojniji je kabinet ministarke ekonomije, gdje od 14 članova ima šest žena. Ni u jednom od ovih kabineta nema pripadnica manjinskih naroda. 

Ministarka Suzana Pribilović, u izjavi za CIN-CG, ipak uočava ohrabrujuće trendove.

,,Istraživanja pokazuju da su vidljivost i učešće žena na javnim poslovima u porastu, tako da ih imamo na rukovodećim funkcijama. U ukupnoj zaposlenosti u državnim organima 55 odsto čine muškaraci, dok 45 odsto čine žene. U Ministarstvu javne uprave imamo veću zastupljenost žena i posebno želim da pohvalim veći procenat i kada je riječ o visoko-rukovodnom kadru. Naravno, treba da težimo što većem učešću žena na poslovima u javnoj upravi, ali i da aktivno radimo na sprovođenju politika kojima se obezbjeđuje rodna ravnopravnost. Prema dostupnim podacima iz centralnog kadrovskog informacionog sistema možemo biti ohrabreni: na najvišim pozicijama u ministarstvima, organima uprave i drugim državnim organima od 195 pozicija (visoko rukovodni kadar + starješine organa) žene pokrivaju 83 mjesta ili 42 odsto”, ocijenila je Pribilović. 

U kabinetu premijera, od 11 savjetnika, četiri su žene, od koji je jedna pripadnica  manjinskog naroda. 

Očekivalo bi se da u užem rukovodstvu ministarstava kojima upravlja Bošnjačka stranka bude žena iz ove nacionalne manjine. U kabinetu ministra rada i socijalnog staranja Kemala Purišića, međutim, samo je jedna žena iz manjina. U njegovom kabinetu je osam savjetnika, od čega su četiri žene. Kabinet ministra saobraćaja i pomorstva Osmana Nurkovića ima 13 članova, šest je žena, a tri su pripadnice manjinskih naroda. 

U kabinetu Ministarstva prosvjete, na čijem čelu je Damir Šehović iz Socijaldemokrata, koji broji sedam članova, rade tri žene, od kojih su dvije pripadnice manjinskih naroda. 

Na funkciji generalnog sekretara u Vladi Crne Gore je Nataša Pešić. Ostala mjesta odlučivanja, kao što su mjesto predsjednika ili potpredsjednika Vlade, po pravilu, predviđena su za muškarce. 

Kada je riječ o starješinama samostalnih organa uprave i visokom rukovodnom kadru koje je imenovala, odnosno postavila Vlada Crne Gore, 33 žene obavljaju funkciju generalnih direktorki, ili 44 odsto od ukupnog broja. Generalnih sekretarki je šest od ukupno 14. Među starješinama samostalnih organa uprave (sekretarijata, uprava, zavoda, agencija i direkcija) nalaze se četiri žene. Najviše ih je na funkcijama pomoćnica starješina samostalnog organa uprave, 16 od ukupno 28. 

Tri žene u Vladi su na funkcijama pomoćnica generalnog sekretara, tri od sedam savjetnika premijera su žene, a četiri od ukupno dvanaest zaposleno je kod potpredsjednika.

Ovo su posljednji zvanični podaci koji posjeduje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. „Publikacija o ženama i muškarcima u Crnoj Gori izlazi svake druge godine, tako da ćemo najkasnije krajem ove godine imati najnovije izdanje sa ažuriranim podacima”, objasnio je za CIN-CG Emin Ljuljanović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava. 

Podataka o zastupljenosti pripadnika i pripadnica manjinskih naroda u Vladi Crne Gore nema. Ne postoji registar prema kojem se vodi evidencija o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih u Vladi, a to bi bilo i zakonski problemtično. 

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava sprovodi istraživanje o zastupljenosti manjinskih naroda u državnim organima, organima državne i lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, ali niko od zaposlenih nije dužan da se izjasni o svojoj nacionalnoj pripadnosti. 

Prema posljednjim podacima, iz 2015. godine „Informaciji o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu”, u 141. državnom organu, od ukupnog broja od 13.900 popunjenih upitnika, kao Crnogorci se izjasnilo 8.650 (74,76 odsto), kao Srbi 1.301 (11,24 odsto), Albanci 291 (2,51 odsto), Bošnjaci 650 (5,62 odsto), Muslimani 285 (2,46 odsto), Romi dvoje (0,02 odsto), Hrvati 88 (0,76 odsto), a 49 se opredijelilo za odgovor „ostali“ (0,42 odsto). Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava kažu da je prikupljanje podataka za novo istraživanje u toku, ali da se ne zna još tačan datum objave. 

Prema istom istraživanju od 2011. godine Crnogoraca je bilo 79,03 odsto, Srba 8,59 odsto, Albanaca 2,80 odsto, Bošnjaci 4,14 odsto, Muslimani 2,39 odsto, Roma 0,01 odsto, Hrvata 0,89 odsto i ostalih 0,42 odsto. 

Nema podataka koliko je od toga žena, a koliko muškaraca. 

U istom dokumentu iz 2015. godine, se zaključuje da je učešće manjinskih naroda u državnim organima i organima državne uprave veće nego u ranijem periodu kada je riječ o Bošnjacima, kao i Hrvatima, Srbima i Romima, ali da bi još trebalo raditi na tome, kako bi se sprovodilo u praksi ono što je predviđeno zakonodavstvom kojim se reguliše pitanje zastupljenosti manjinskih naroda.

Samo jedna premijerka na Balkanu

Srbija je trenutno jedina zemlja na Balkanu čiju Vladu vodi žena, premijerka Ana Brnabić. 

Žene su na ministarskim pozicijama najzastupljenije na Kosovu, 31 odsto, a zatim slijedi Srbija sa 23 odsto. Crna Gora i Sjeverna Makedonija imaju 21 odsto ministarki u vladama. Hrvatska 20 odsto, a BiH 17. 

U novoj Vladi Kosova pet žena imenovano je na ministarske pozicije - u resorima za ekonomski razvoj, pravdu, obrazovanje, kulturu i lokalnu samouprave. Za novu predsjednicu Skupštine Kosova, takođe, izabrana je žena. Ujedno, ovo je i najveći procenat žena u protekle dvije decenije.

U Vladi Srbije četiri su ministarke, saobraćaja i infrastrukture, pravde, evropskih integracija, dok jedna pokriva to mjesto bez portfelja, ali je zadužena za demografiju i populacionu politiku. 

U Vladi Hrvatske ima četiri ministarke koje se staraju o poljoprivredi, socijalnoj politici, obrazovanju i kulturi. U Vladi Bosne i Hercegovine tri žene su u ministarskim foteljama, u sektoru finansija, kulture i sporta i životne sredine i turizma. Jedna od njih je i zamjenica premijera. 

U Vladi Sjeverne Makedonije su četiri ministarke - pravde, odbrane, finansija, dok je jedna bez portfelja zadužena za strane investicije. Žena je i na funkciji potpredsjednice Vlade za ekonomska pitanja. 

Andrea JELIĆ
Predrag NIKOLIĆ

"Moramo voditi računa o svojoj sigurnosti kako bismo ostali na nogama da brinemo o pacijentima koji pristižu",  kazala je za CIN-CG predsjednica Sindikata doktora medicine, epidemiološkinja Milena Popović Samardžić, upozoravajući da će u suprotnom "svi zdravstveni radnici koji brinu o zaraženima biti zaraženi".

Više medicinskih sestara i dva ljekara, zapravo jedna smjena Urgentnog centra Kliničkog centra Crne Gore, je u karantinu  - potvrdila je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) jedna od osoba iz ovog medicinskog tima.

Oni su prije sedam dana prilikom prijema i pregleda bili u kontaktu sa pacijentom koji je u utorak uveče primljen na infetktivno odjeljenje sa ozbiljnim simptomima i pozitivnim nalazom testa na virus korona. Oprema koju su imali nije garancija da neće biti zaraženi, pa svi moraju biti testirani, kao i članovi njihovih porodica, a nadležni prikupljaju i podatke o drugim osobama sa kojima su bili u kontaktu.

Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) su kazali da će na pitanje o samoizolaciji ovih zdravstvenih radnika odgovoriti sjutra, te uputili novinara na medijski tim Vlade. Sa te adrese, do objavljivanja teksta nijesu odgovorili.

U karantinu već nekoliko dana,  kako je potvrđeno novinarima Vijesti iz Vlade, nalazi se i desetak zdravstvenih radnika iz Herceg Novog koji su bili u kontaktu sa zaraženom osobom. Upravo je prva žrtva virusa u Crnoj Gori bila iz ovog grada. 

Ovi primjeri potvrđuju strahovanja koja je, u dramatičnom apelu i javnom obraćanju premijeru Dušku Markoviću, saopštio Sindikat doktora medicine Crne Gore (SDMCG), tvrdeći da medicinski radnici, na prvoj liniji fronta protiv zaraze nemaju adekvatnu zaštitnu opremu od COVID-19 i da mogu biti životno ugroženi. Ovo nije prvi apel, jer SDMCG već duže upozorava na probleme u koje zdravstveni radnici mogu zapasti, zbog toga što nijesu preduzete neophodne mjere njihove zaštite. 

"Moramo voditi računa o svojoj sigurnosti kako bismo ostali na nogama da brinemo o pacijentima koji pristižu", kazala je za CIN-CG predsjednica Sindikata doktora medicine, epidemiološkinja Milena Popović Samardžić, upozoravajući da će u suprotnom "svi zdravstveni radnici koji brinu o zaraženima biti zaraženi".

Da se mora voditi briga o zdravstvenim radnicima upozorava i istraživanje Italijanske grupe za medicinu utemeljenu na dokazima (GIMBE): od broja zaraženih u njihovoj zemlji, oko devet odsto su zdravstveni radnici. 

Najvećem broju medicinskih radnika su za sada nedostupne najsavremenije zaštitne maske, tvrdi Sindikat doktora. Jedna od osoba iz Urgentnog centra kojoj je određen karantin, potvrdila je za CIN-CG navode SDMCG, opisujući kako su do sada za jednu smjenu dobijali po jednu običnu masku čija je upotrebna vrijednost znatno kraća od osam sati. Od danas dobijaju po dvije maske za smjenu, što je, takođe nedovoljno. Apel Sindikata očigledno je djelimično imao efekta, jer je realizovan i drugi zahtjev pa je odmah nakon upozorenja ispred Kliničkog centra postavljen punkt za trijažu, odnosno prvi pregled. Na tom mjestu će jedan doktor i jedna mediscinska sestra primati pacijente i one kod kojih prepoznaju simptome kakvi mogu da upućuju na zarazu virusom COVID-19, a zatim ih usmjeravati prema infektivnom odjeljenju.

Trijažni šatori postavljeni su u mnogim zemljama regiona, između ostalog u Italiji i Francuskoj.

Činjenica da je trijaža obavljana u bolnici gdje su bili i drugi i pacijenti i medicinski radnici, a ne na odvojenom punktu, govori koliko su oboljeli od COVID-19 mogli opasno ugroziti ljekare, sestre i druge pacijente. 

Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje, epidemiolog Senad Begić, odgovarajući na pitanja crnogorskih medija, kazao je da u ovom trenutku i da imaju sve raspoložive proizvodne kapacitete za ličnu zaštitnu opremu ne bi mogli da proizvedu onoliko kolika je potražnja. 

"I tu treba biti realan. Mi treba da naučimo da raspolažemo sa onim što imamo, da budemo racionalni, da opremu koristimo pravilno i da omogućmo da oprema bude dostupna onima kojima je najpotrebnija, a to su definitvno zdravsteni radnici i to zdravstveni radnici na prvoj liniji fronta," rekao je Begić. 

Na sajtu Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) postavljene su i smjernice za racionalnu upotrebu lične zaštitne opreme u ovom slučaju. One sažimaju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Milena Popović Samardžić, međitim,  ističe da ni ona, uprkos tome što je kao epidemiloškinja na prvoj liniji fronta na Cetinju, nema potrebnu zaštitu i da je morala da “igra na sreću”.

"Ja sam juče radila testiranje u kombinezonu i manitilu koji nijesu nepromočivi. Srećom, pacijenti su bili negativni. To što nam je stiglo iz 'Montefarma' nijesu nepromočivi kombinezoni. Svi koji rade sa zaraženima od virusa korona moraju imati nepromočive kombinezone. Mi to nemamo, ja sam to juče shvatila. Nama hitno treba pomoć u tom domenu", upozorava Popović Samardžić.

Dodatni problem, prema njenim riječima je i to što nema dovoljno briseva za uzimanje uzoraka za testiranje. 

"Juče smo uradili posljednji bris u Domu zdravlja Cetinje. Mislim da imamo još svega dvadesetak briseva," kazala je Popović Samardžić. Naočara i vizira, kako ocjenjuje, možda u ovom trenutku u svim ustanovama ima dovoljno i to zato što su ih našli u velikim trgovinama građevinskim materijalima kao što su "Kips" i "Okov".

Ona, međutim, upozorava na mogućnost da količine rukavica budu nedovoljne. Zdravstveni radnici, prema njenim saznanjima, dobijaju jednu kutiju rukavica da među sobom podijele za sedam dana.

"Mi znamo da se rukavice moraju mijenjati sa svakim pacijentom. To su sve stvari koje nam jako otežavaju rad," upozorava ona. 

Najveći problem su, naglašava, maske. I to ne samo zato što nema dovoljno običnih, nego i onih koje imaju filtere i namijenjene su zdravstvenim radnicima koji imaju neposredne kontakte sa oboljelim od virusa korona. Predsjednica SDMCG potvrđuje da i prema njihovim saznanjima, pojedine ustanove mogu da daju svojim zaposlenima jednu običnu hirušku masku, sa kojom treba da izdrže cijeli dan. 

"Trajanje jedne hiruške maske, prema nekim našim protokolima, ograničeno je na otprilike dva sata. Ili, ukoliko ovlaži usljed korišćenja, morate je odmah zamijeniti. Većina zaposlenih koji nam se javljaju, ne samo ljekara nego i drugih zdravstvenih radnika, kažu da na početku radnog vremena dobiju jednu hirušku masku i sa njom treba izdržati cijeli dan," kazala je ona.

Ona pojašnjava da se pojedini zdravstveni radnici na poslu pojavljuju sa platnenim maskama, koje iz SZO ne preporučuju. Kao bizaran razlog za nestašicu ona navodi i detalj iz cetinjske bolnice: 

"U našu ustanovu, naočigled nekoliko zaposlenih, žena je uletjela u bolnicu i ukrala je cijelu kutiju maski. Očigledno da se to dešava i u drugim zdravstvenim ustanovama. Ali to ne može biti jedini uzrok nestašice. U pitanju je nedovoljna količina. Nedovoljna nabavka. Jednostavno, nijesmo pripremljeni za ovu situaciju", kazala je Popović Samardžič.

Sindikat je više puta pisao Vladi zbog nedostatka lične zaštitne opreme za zdravstvene radnike. Premijeru Markoviću su posljednji put ilustrovali da im je potrebna upravo oprema koju koriste djeca ministra zdravlja Kenana Hrapović za slikanje na društvenim mrežama. Riječ je o maskama sa filterima P2 i P3. Dok P2 filtrira 95 procenata, P3 sprečava i do 99 odsto čestica. To je oprema namijenjena osobama koje rade sa zaraženima od korona virusa.

"Imam situaciju gdje mlade medicinske sestre stavljamo u timove, gledamo da stariji budu posljednja linija, odnosno rezerva. Gledam sestre gdje počinju da plaču zato što od trenutka kad krenu da rade u tim prostorima izolacije gdje su inficirane osobe, više neće gledati svoje bebe i porodice. Moraće u izolaciju zbog nedostatka lične zaštitne opreme. Vidite takvu sliku, a onda nam se aplaudira u 20 sati. Nama treba prava pomoć", ističe Popović Samardžić.

Ona je, ipak, pohvalila primjer kada je dopremljen iz Francuske kontigent maski. Iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) potvrdili su za CIN-CG da je avionom „Montenegro Airlines“, kojim su u Podgoricu stigli crnogorski državljani iz Pariza, stigla i pomoć u ličnoj zaštitnoj opremi. 

„Uz pomoć i angažman Ambasade Crne Gore u Parizu, dopremljeno je 10.000 maski iz Francuske, koje su već na raspolaganju zdravstvenom sistemu u Crnoj Gori,“ rekli su iz MVP.

Iz resora Srđana Darmanovića kazali su za CIN-CG, i da su i  druge crnogorske ambasade i konzulati u državama i na tržištima na kojima je to bilo moguće, bile maksimalno angažovane i obezbijedile još značajnije količine medicinske opreme za potrebe zdravstvenih institucija u suočavanju sa virusom korona. 

„Svakako, nije vrijeme ni za svođenje računa ni za priznanja bilo kome, ali ističemo da je već obezbijeđena značajna pomoć i da je u toku realizacija aktivnosti u pravcu transporta medicinskih sredstava u Crnu Goru... Diplomatsko-konzularna predstavništva će nastaviti svoju misiju kako bi u ovim izazovnim trenucima, zahvaljujući pomoći i solidarnosti naših prijatelja i saveznika, što više pomogla Crnoj Gori u suočavanju sa najvećim nacionalnim izazovom – očuvanjem zdravlja i života naših građana“ – saopšteno je za CIN-CG iz ovog ministarstva. 

I crnogorske zdravstvene institucije i ustanove, prema uvidu koji je imao CIN-CG, putem hitnih postupaka javnih nabavki nastoje da osiguraju ličnu zaštitnu opremu za zdravstvene radnike, respiratore sa pacijente sa respiratornim problemima, ali i vozila. Za to su u posljednjem periodu potrošile više od 400.0000 eura.

U jednom od tendera, Fond za zdravstveno osiguranje potpisao je ugovor kojim će potrošiti malo više od 132.000 eura na nabavku pet „G5“ respiratora švajcarskog proizvođača „Hamilton Medical“ za Klinički centar i bolnice u Baru, Beranama i Pljevljima. Dva su za beransku bolnicu. 

Još 107.000 eura vrijedan ugovor potpisan je za nabavku pet respiratora, od kojih tri idu u Specijalnu bolnicu za plućne bolesti Brezovik, a po jedan u beransku i barsku bolnicu. Njima će biti isporučeni modeli „servo I“ proizvođača „Gettinge“. 

Zbog toga što ponuđač nije dostavio garanciju kao ni izjavu da će instalirati opremu, obučiti osoblje i obezbijediti servis, obustavljena je 190.000 eura vrijedna nabavka respiratora za potrebe bolnica u Baru, Kotoru, Nikšiću, Cetinju i Beranama. 

Fond, na čijem je čelu Sead Čirgić, potpisao je i ugovor za tri ambulantna vozila za potrebe KCCG i bolnica u Baru i Bijelom Polju. Na njih će, prema ugovoru, biti potršeno oko 104.000 eura. Vozila „sitroen jumper ambulance“ će biti isporučena u roku od 30 dana. 

Institut za javno zdravlje je prije 10-ak dana potpisao ugovor o nabavci testova za potrebe dijagnostike zbog aktuelne epidemiološke situacije COVID-19 i na njih je potrošeno skoro 15.000 eura. Na testove na virus influence prethodno su dali malo više od 7.000 eura.

Dom zdravlja Podgorica je pokrenuo više nabavki po hitnom postupku za potrošni medicinski materijal, zaštitne rukavice, maske za lice i drugu zaštitnu opremu za zaposlene. Na to je u posljednjem periodu potrošeno oko 35.000 eura. 

Snadbijevanje svih javnih zdravstvenih ustanova medicinskom zaštitnom opremom i medicinskim alkoholom obavlja “Montefarm“. Te ustanove su, kako su rekli za CIN-CG iz Montefarma, u ovom trenutku prioritet i za sada se isporuke sprovode u skladu sa vanrednim okolnostima.

„Uprava Montefarma uz podršku i saglasnost Nacionalog koordinacionog tijela, svakodnevno intenzivno radi na nabavci dodatnih količina zaštitne medicinske opreme i neophodnih rastvora za dezinfekciju kako bi se obezbijedile dovoljne zalihe u predstojećoj borbi protiv COVID-19. Paralelno se dopunjavaju zalihe neophodnih ljekova kako bi naše apoteke u potpunosti mogle odgovoriti na potrebe građana i osiguranika Fonda zdravstva“, kazala je za Centar za istraživačko novinarstvo portparolka Montefarma Olivera Klikovac.

Uvoz se, kako tvrde iz Uprave carina, na graničnim prelazima odvija „nesmetano i bez većih problema“. 

„Uz punu koordinaciju sa ostalim nadležnim organima i uz poštovanje svih mjera Nacionalnog koordinacionog tijela i Vlade. Uprava carina preduzima sve mjere kako bi se carinjenje i transport robe odvijali što brže i efikasnije. Zadržavanja u teretnom saobraćaju uzrokovana su pojačanom kontrolom koja se sprovodi radi sprječavanja širenja virusa, jer vozači kamiona podliježu obaveznom sanitarnom pregledu,“ pojasnili su iz Uprave za CIN–CG.

Begić: Povećaćemo broj testova

Na pitanje CIN-CG-a o tome da li će krenuti u masovno testiranje, kao što su uradile pojedine zemlje regiona, a što je i preporuka same SZO, iz Instituta za javno zdravlje nijesu odgovorili direktno, već su najavili da će se taj process intenzivirati. Pomoćnik direktora Instituta, epidemiolog Senad Begić kazao je da će  narednom periodu povećati broj uzetih uzoraka i broj testova. Odgovarajući na pitanja crnogorskih novinara, on nije precizirao sa koliko testova Crna Gora trenutno raspolaže. U početku je iz Instituta pominjano da ih ima hiljadu od kojih je trećina već potrošena. Krajem prošle sedmice stiglo je još dvije hiljade testova, a Vlada je saopštila da je to donacija Kine i Turske. 

Begić je rekao novinarima da Crna Gora u ovom trenutku raspolaže dovoljnom količinom testova naspram sadašnjeg i pretpostavljenog nivoa obolijevanja koje očekuju da se desi u narednim sedmicama. Dodao je međutim da su na globalnom tržištu testovi sada deficitarna roba ali, da kroz različite kanale rade na obezbjeđivanju dodatnih količina.

 "U cijeloj priči treba biti jako realan. Treba znati i razmišljati o svim kapacitetima kojima raspolažemo, uključujući i broj mikrobiologa, koji se bave ovom specifičnom vrstom laboratorijske analize, ali isto tako moramo imati u vidu da aparati koji su jako složeni i skupi u Institutu imaju svoj vijek trajanja i da se oni posljednjih nekoliko dana maltene ne gase", naglasio je Begić.

I Popović Samardžić ocjenjuje da mora biti što više testova, jer upozorava da virus siju oni koji nemaju ili imaju blage simptome i da se to mora usporiti, a način za to je testiranje ljudi.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, na preporuku kineskih epidemiologa koji su stigli u Beograd, najavio promjenu strategije i masovno testiranje. Ovu strategiju je ranije uspješno primijenila i Južna Koreja.

Šta znaju djeca, a šta ministar

Komentarišući pismo SDMCG-a i kritiku ministra zdravlja čija su djeca objavila na društvenim mrežama fotografiju sa specijalnim maskama na licu, premijer Duško Marković kazao je juče da neće tolerisati "privilegije, niti pristup i lični odnos koji ne priliči situaciji i izazovu u kojem se nalazimo". Ministar zdravlja, međutim, saopštio je da su njegova djeca izložena javnom linču bez razloga.

Dodao je da je tužno što autor saopštenja SDMCG ovu situaciju koristi za, kako je kazao, lični obračun sa njim. 

"Pogotovo znajući da je moja supruga doktor stomatologije, te se podrazumijeva da, u svakoj situaciji, i u svom domu ima po nekolike maske, rukavice i osnovnu medicinsku opremu. Dakle, moja djeca nijesu bila prioritet u nabavci maski u odnosu na bilo kojeg zdravstvenog radnika, niti će to ikad, dok sam ja na čelu ovog resora, biti moguće", kazao je u saopštenju.

Zdravstveni radnici sa kojima je razgovarao novinar CIN-CG-a, objasnili su, međutim da stomatolozi ne koriste maske sa filterima, već standardne hiruške maske. 

"Zloupotreba i prekomjerna upotreba medicinskih maski može stvoriti ozbiljan problem manjka zaliha i nedostupnost maski za one kojima su one zaista potrebne da ih nose", navodi se na sajtu SZO. Članovi porodice ministra Hrapovića nijesu na spisku osoba koje se nalaze u samoizolaciji, koje je objavila Vlada.

Hrapović nije odgovorio na pitanje CIN-CG-a, o tome kako je nabavio ove maske, jer ih u apotekama nema.

Zaštitna oprema iz 3D štampača

Kako bi pomogli da zdravstveni radnici budu opremljeni maskama i vizirima, Elektrotehnički fakultet Univerziteta, Naučno-tehnološki park Crne Gore, Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis iz Nikšića, uz podršku Ministarstva nauke, došli su na ideju da iskoriste kapacitete 3D štampača. 

Odlučeno je da se krene u štampanje prototipova baziranih na dostupnim 3D modelima: zaštitnih maski za respiratore zajedno sa cjevčicama, zaštitnih maski sa HEPA filterima, kao i zaštitnih vizira.

Direktor Naučno-tehnološkog parka, Velibor Bošković kazao je za CIN-CG da su Institutu poslali uzorke nekoliko različitih modela i da očekuju njihovu potvrdu šta je prioritet u ovom trenutku. 

"Nakon toga ćemo pristupiti štampi. Angažovali smo i angažovaćemo 5,6 možda i više 3D štampača u ove svrhe. Npr. zaštitnih vizira možemo raditi između 20 i 25 dnevno. Ali ponavljam, od Instituta i njihovih instrukcija zavisi šta ćemo prvo raditi," kazao je on za CIN-CG.

Prema njegovim riječima, prva isporuka može biti nekoliko dana nakon dogovora šta se štampa.

Iz Instituta su juče kazali da inicijalni rezultati ukazuju da su u potpunosti funkcionalni.

Za ove proizvode koriste se PLA i ABS plastični filamenti i TPU fleksibilni filamenti.

Miloš RUDOVIĆ
Marija KRIVOKAPIĆ

Today, the key threat to Montenegro does not come from Vucic's Serbia, Putin's Russia, the Serbian Orthodox Church, or the so-called anti-state opposition and alleged internal enemies, which, as we can see, are multiplying every day. The future of our country is uncertain, first of all, because of the nefarious Djukanovic’s system, which is not based on the rule of law and social justice.

Montenegro is not a functional state. According to all relevant international reports, it does not have strong and independent institutions. On the shards of the old, one-party order, a hybrid system has emerged in the heart of which are corruption and organized crime, and at whose forefront is a corrupt political class - and that, in all branches of government. Several key people run the state, financial and economic operations, institutions from the Anti-Corruption Agency to the Supreme Court and Special Prosecutor's Offices, the judiciary, propaganda ... and the mafia.

The division of power, foundation of any democracy, has never actually taken root here. How many criminal complaints have been filed for top-level corruption that has wiped out entire industries, closed factories, degraded the coast, ravaged forests, polluted rivers, destroyed canyons and the most beautiful UNESCO-protected areas, leaving tens of thousands of people jobless or anguishing in the margins of the society. At the same time, the privileged few have enormously enriched themselves by taking over one-by-one state resource in fraudulent privatizations and suspicious transactions, in which hundreds of millions of euros have been laundered. In this country, almost none of the flawed deals has been stopped, nor has the mafia been restrained - on the contrary, it has branched out because it owns the state. Instead, campaigns have been intensified by ‘patriots’ against those who dared to disclose corruption and write about organized crime.

Bombs have been thrown in front of the newsrooms, and many journalists and civic activists have been victims of physical and verbal violence, whose perpetrators have remained largely unpunished. It is no secret: behind almost every major business - from Tivat to Savnik, from Bar to Boliari, from Kotor to Colombia – stand the interests of a group that has captured the country and governed it for 30 years. 

The illusions that after the opening of negotiations with the EU, the prosecution, together with the police and the judiciary, could curb key the perpetrators of the problems, have long been dispelled. A fragile hope had emerged when the entire top of the organized crime group in Budva was prosecuted. Now, a few years after the case has been closed, one must question whether this process, whose main actors are at large, was really a showdown with the organized crime or just a way to weaken a faction within the ruling DPS party whose increased financial and organizational power could compete with the dominant clan controlled by Djukanovic.

Prosecutorial investigations and court proceedings are largely faked. Numerous actors of corruption and organized crime - from the local level to the top - have never been prosecuted. As is well known, there is not even a ‘remote’ suspicion that the responsible for the affairs Telecom, First Boss’s Million and Envelope could be the President of the country, his relatives and friends, despite the US judiciary documents, videos, and even public acknowledgment by the DPS leader that this party has been funded illegally, that part of the money, not only from Knezevic, has never been reported, even though it ended up in the party's box office. The prosecution has not even confronted the drug cartels, while the society is declining and the death toll is increasing day by day. Drug lords Saric and Kalic got back their seized property and were compensated at our expense. But the opponents of this government are punished, based on the testimony of compromised witnesses and questionable evidence.

By enacting the Law on freedom of religion, Djukanovic is trying to divert attention from crucial things in the election year – the captured state plagued with crime. He sheds divisions and says that Metropolitane Amfilohije is returning us to the dark middle age of theocratic state. And theocracy is not when the DPS President announces formally that a Leftist Party’s key point is - the renewal of autocephaly of the Montenegrin Orthodox Church. With him as the Patriarch. 

Each day this group in power, the greater the danger for a country occupied by endemic conflict of interest of its President, as citizens increasingly perceive her less as their own and most would abandon her. Even those who would have sacrificed their lives for her a few years earlier. If the key people of this failed system are not held accountable, if the rule of law does not prevail, Montenegro has no future.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

* Milo Djukanovic, Montenegrin ruler since 1991; its President or Prime Minister & ruling DPS Party Chairman   

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani sve manje  doživljaju svojom i najrađe bi da je napuste

Crnoj Gori danas glavna opasnost ne prijeti ni od Vučićeve Srbije ni od Putinove Rusije, ni od SPC, ni od takozvane antidržavne opozicije i navodnih  unutrašnjih neprijatelja kojih, kao što vidimo, ima svakim danom sve više. Budućnost naše zemlje je neizvjesna prije svega zbog naopakog Đukanovićevog sistema u čijem je temelju nije vladavina prava i socijana pravda.

Crna Gora nije funkcionalna država. Prema svim relevantnim međunarodnim izvještajima nema snažne i nezavisne institucije. Na krhotinama starog, jednopartijskog poretka, iznikao je hibridni sistem u čijem je srcu korupcija i organizovani kriminal, a na čijem je čelu potkupljiva politička klasa  – i to u svim granama vlasti.  Nekoliko ključnih ljudi rukovodi  državom, finansijskim i privrednim operacijama, institucijama od ASK-a do Vrhovnog i Specijalnog državnog tužilaštva, sudovima, propagandom…i mafijom. Podjela vlasti koja je u temelju demokratije, ovdje nikada faktički nije zaživjela.

Koliko je samo krivičnih prijava podnijeto zbog korupcije na najvišem nivou, zbog koje su nestale cijele privredne grane, zatvorene fabrike, cementirana obala, poharane šume, zagađene rijeke, uništeni kanjoni i najljepši predjeli pod zaštitom UNESCO-a, a desetine hiljada ljudi ostalo bez posla, otišlo iz zemlje, ili životari na margini. Istovremeno privilegovani su se enormno bogatili preuzimajući jedan po jedan društveni resurs u fingiranim privatizacijama i sumnjivim transakcijama, u kojima su oprane stotine miliona eura.

U ovoj zemlji gotovo ni jedan naopaki posao nije zaustavljen, niti je mafija obuzdana, naprotiv razgranala se jer posjeduje državu. Ali su zato intenzivirane kampanje patriota protiv onih koji su se usudili da objelodane korupciju i pišu o organizovanom kriminalu. Pred redakcijama su pucale bombe, a mnogi novinari i civilni aktivisti bile su žrtve fizičkog i verbalnog nasilja, čiji su počinioci ostali uglavnom nekažnjeni.

Nije tajna: iza gotovo svakog velikog posla  – od Tivta do Šavnika, od Bara do Boljara, od Kotora do Kolumbije – stoje interesi grupacije koja je zarobila zemlju i koja njom upravlja već 30 godina.

Iluzije da bi nakon otvaranja pregovora sa EU tužilaštvo, zajedno sa policijom i sudstvom, moglo da obuzda ključne generatore problema davno su razbijene. A krhke nade nazirale su se kad je cio vrh organizovane  kriminalne grupe iz Budve procesuiran. Sada, nekoliko godina nakon što je slučaj okončan, postavlja se pitanje da li je taj proces, čiji su glavni akteri na slobodi, bio zaista obračun sa organizovanim kriminalom, ili je to samo bio način da se oslabi jedna frakcija unutar DPS-a koja je zbog narasle finansijske i organizacione moći mogla da konkuriše onoj glavnoj struji u vladajućoj partiji – Đukanoviću.

Tužilačke istrage i sudski procesi se uglavnom fingiraju. Brojni akteri korupcije i organizovanog kriminala – od lokalnog nivoa do vrha – nikad nijesu ni procesuirani. Kao što je poznato, nema ni udaljenih sumnji da su za slučaj Telekom, prvi milion, aferu koverat, odgovorni predsjednik države, njegovi srodnici i prijatelji, uprkos dokumentima američkog pravosuđa, video snimcima, pa čak i javnom priznanju lidera DPS-a da je ova stranka finansirana na nelegalan način, da dio novca, ne samo od Kneževića, nikada nije prijavljen, iako je završavao u blagajni partije. Tužilaštvo se nije uhvatilo ni u obračun sa narko kartelima, dok društvo propada, a broj žrtvi se povećava iz dana u dan. Šariću i Kalićima se vraća oteta imovina, od naših para.

Ali se zato kažnjavaju oponenti ove vlasti, i to na osnovu iskaza kompromitovanih svjedoka i sumnjivih dokaza.

Zakonom o slobodi vjeroispovijesti Đukanović je u izbornoj godini pokušao da skrene pažnju sa ključnih stvari – zarobljene države ogrezle u kriminalu. Sije podjele i govori da nas Amfilohije vraća u mračni srednji vijek teoističke države. A teokratija nije kad predsjednik DPS-a na kongresu formalno lijeve partije najavljuje kao ključnu tačku – obnovu autokefalnosti CPC. Sa njim kao patrijarhom.

Svaki dan duže ove grupacije na vlasti, opasnost je više za zemlju okupiranu endemskim konfliktom interesa njenog predsjednika, jer je građani  sve manje  doživljavaju svojom i najveći broj bi da je napusti. Pa i oni koji bi samo koju godinu ranije ginuli za nju. Ako ključni ljudi ovog naopakog sistema ne budu odgovarali, ako ne zavlada pravo, Crna Gora nema budućnosti.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Obavještavamo sve zainteresovane novinare/ke da je rok za dostavljanje prijedloga za nagradu EU za istraživačko novinarstvo produžen. 

Novi rok za prijavljivanje priča je 03.04.2020. 

Prijave se mogu podnositi za istraživačke radove, objavljene od 1. januara do 31. decembra 2019. godine, koji obrađuju teme iz oblasti slobode izražavanja, vladavine prava, transparentnosti, zloupotrebe položaja, korupcije i nepoštovanja osnovnih ljudskih prava.

Nagradni fond za Crnu Goru za 2020. godinu (za dostignuća u 2019. godini) iznosi 10.000 EUR. Prva nagrada je 5.000 EUR, druga 3.000 EUR, a treća 2.000 EUR.

Pravo da se kandiduju imaju pojedinci ili grupe novinara/ki, bez obzira na novinarski format (štampani, online, radijski i televizijski) radovima koji su objavljeni ili emitovani u medijima u Crnoj Gori na službenom, manjinskim ili međunarodnim jezicima.

Žiri za EU ​​nagradu čine nezavisni medijski stručnjaci iz Crne Gore i inostranstva. 

Nagrada EU za istraživačko novinarstvo na Zapadnom Balkanu i Turskoj ima za cilj promovisanje izvanrednih dostignuća istraživačkih novinara/ki, kao i poboljšanje vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turske.

Ovim se nastavlja realizacija projekta regionalnih nagrada EU za istraživačko novinarstvo kao dio tekućeg projekta „Podizanje kvaliteta vijesti i nezavisnog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija. 

Projekat sprovodi BIRN Hub sa partnerima - Thomson Media gGmbH (TM), Medjunarodnom federacijom novinara (IFJ), Centralnoevropskim univerzitetom (CEU CDMS), Medijskom asocijacijom jugoistočne Evrope (MAJE), Nezavisnim sindikatom novinara i medijskih radnika (SSNM) iz Sjeverne Makedonije, Udruženjem novinara iz Turske, Europan Broadcast Union, BIRN Albanija, BIRN Srbija i Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na sljedećem linku preuzmite formular prijave i upustvo za prijavljivanje.

PREUZMI

Za više detalja kontatirajte: assistantcincg@gmail.com

Obuka se organizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Monitorov centar za medije i demokratiju (MCMD), Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore.

Obuku će pohađati 24 pripadnika/ca RE populacije. Oni će od iskusnih trenera/ica učiti osnove novinarstva i obučavati se za poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Nakon dvomjesečne obuke, najboljih pet kandidata/kinja potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u CIN-CG-u, na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i MCMD-u.