- Govor mržnje, fašistička retorika, pozivi na ubistvo i drugi oblici ilegalnog sadržaja „caruju“ na društvenim mrežama.
- Evropska orjentacija zemalja Zapadnog Balkana na neki način ih primorava da prihvate evropska pravila u digitalnoj oblasti.
- Makedonija i region zaostaju u toj oblasti, barem što se tiče regulative, a do sada su uspostavili sopstvene mehanizme.
- Jedna od ključnih preporuka Brisela je da EU mora pažljivo pratiti usklađenost regiona, osiguravajući da nacionalni zakoni budu u skladu sa principima Zakona o digitalnim uslugama, a da se pritom ne ugrožava sloboda izražavanja.
(Ne)regulacija
Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) od februara 2024. godine donosi potpuno nova pravila o tome kako bi internet trebalo da funkcioniše: od društvenih mreža, preko onlajn prodaje, do medijskih platformi. Zakon postavlja jasne obaveze za onlajn kompanije da brže reaguju na ilegalni sadržaj, da budu transparentnije prema korisnicima i da obezbijede pravedan i bezbijedan digitalni prostor. Cilj zakona je zaštita digitalnih prava svih korisnika u onlajn prostoru i jačanje odgovornosti korisnika.
Posljednjih godina, stvaranje mehanizama za zaštitu digitalnog prostora od ilegalnog sadržaja i uspostavljanje pravila za transparentnost i odgovornost digitalnih platformi bili su u fokusu evropske administracije. Makedonija i region zaostaju u ovoj oblasti, barem što se tiče regulative. Dok Zapadni Balkan usklađuje svoje zakone sa standardima EU, zakon (DSA) nudi okvir za borbu protiv ilegalnog sadržaja i zaštitu korisnika. Ne samo to, već se od ovih zemalja očekuje da, kao dio procesa pristupanja, usklade svoje nacionalne zakone sa odredbama obuhvaćenim zakonom.
U našem regionu postoje problemi, uključujući onlajn prevare, slabu regulativu i ograničenu odgovornost platformi. Primjer u Crnoj Gori to prilično jasno ilustruje. „Grupa Turaka kidnapuje decu. Kradu hranu i druge stvari iz pošiljki i paketa... Ubijaju, tuku, siluju...“. Ovo su bile samo neke od objava koje su se pojavile na društvenim mrežama u Crnoj Gori krajem septembra. Sve je počelo lažnim objavama na društvenim mrežama da je dijete oteto u tržnom centru u Podgorici i ostavljeno u toaletu, obrijano i sa selotejpom preko usta. Ova lažna vijest je počela da se širi društvenim mrežama nevjerovatnom brzinom, najviše zahvaljujući influenserima sa stotinama hiljada pratilaca, a zatim se pretvorila u otvoreni fašizam prema strancima, koji žive u Crnoj Gori. Vijest je izazvala paniku, a kasnije se ispostavilo da je potpuno izmišljena. Policija, tržni centar i drugi počinioci ove dezinformacije negirali su da se nešto slično dogodilo u Podgorici.
Ali pitanje je kakve je posledice širenje takvih opasnih narativa imalo po crnogorsko društvo, posebno u zemlji koja nema adekvatan način za borbu protiv takvih dezinformacija. Nakon početne panike i histerije, objave su zaboravljene poslije tri dana i niko nije odgovarao.
Nakon toga, u Crnoj Gori se nastavila nevjerovatna doza ksenofobičnih izjava i napada na strane državljane, nakon što je mladić iz Podgorice, krajem oktobra, izboden nožem u podgoričkom naselju Zabjelo, kako se sumnja, od strane nekoliko stranih državljana.
Ovakvi primjeri, nažalost, slikovito pokazuju zašto je regulisanje digitalnog prostora neophodno u Crnoj Gori. Situacija nije nimalo naivna, objašnjava urednik portala Raskrinkavanje.me, Darvin Murić, čiji se urednički tim zainteresovao za navodnu otmicu.
„Naš urednički tim je kontaktirao i policiju i upravu tržnog centra i naravno svi su brzo rekli da apsolutno nije tačno da se tako nešto dogodilo. Nažalost, posljedice takvih stvari mogu biti ozbiljne, prije svega, stvara se neka vrsta negativnog stava prema imigrantima, šire se ti antiimigrantski narativi i budi se nacionalizam, što može biti veoma opasno“, naglasio je Murić.
Pored toga, dodaje Murić, ljudi su anketu koju su sproveli Monstat i UNICEF nazvali UNICEF-ovim registrovanjem djece u Crnoj Gori kako bi se ta djeca mogla negdje odvesti. „Slikali su anketare, u osnovi postoji mogućnost da će sada cijela anketa biti ugrožena zbog ovih narativa, a niko nam ne garantuje da u sledećoj anketi ljudi neće napasti anketare“, kaže on.
Nema nikakvih posljedica za one ljude koji šire takve laži, naglašava Murić.
„Jednostavno su obrisali te tvrdnje kada je policija reagovala, pokušali su da se izvine, ali vi dižete paniku u društvu i stvarate narativ u kojem ugrožavate nečiju bezbjednost i na kraju to brišete kao da se ništa nije desilo i nemate nikakve posljedice“, rekao je urednik portala koji se bavi otkrivanjem dezinformacija i propagande u medijima i na društvenim mrežama u Crnoj Gori.
Murić smatra da bi barem internet profili ljudi koji objavljuju takve stvari trebalo da trpe neku sankciju, ali da, nažalost, u Crnoj Gori nema apsolutno nikakvih posledica kada je u pitanju širenje dezinformacija. Usvajanje Zakona o digitalnim uslugama, zaključuje on, svakako bi bio jedan od načina da se započne borba protiv dezinformacija.
„Zakon o digitalnim uslugama ili DSA, kako se zove u EU, je otprilike skup pravila kojih se velike platforme moraju pridržavati, dakle to nije cenzura, to nije brisanje nekih stvari sa interneta, već jednostavno govor mržnje, opasne dezinformacije, plaćeno oglašavanje, prevare koje vidimo na društvenim mrežama, političko oglašavanje, sve bi to bilo mnogo bolje regulisano. Zato mislim da je krajnje vreme da ga usvojimo“, ističe Murić.
Govor mržnje
Govor mržnje i zakon
Jedna od osnovnih preporuka Brisela je da EU mora pažljivo pratiti usklađenost regiona, osiguravajući da su nacionalni zakoni u skladu sa principima DSA-a, a da se pritom ne ugrožava sloboda izražavanja.
Problem je izražen i u Makedoniji. Helsinški komitet bilježi veliki broj slučajeva govora mržnje i uznemirujućeg govora, pri čemu je najzastupljeniji sadržaj usmjeren ka etničkoj i nacionalnoj pripadnosti, kao i LGBTIK+ zajednici. Politički događaji, izbori i Parada ponosa dodatno su podstakli povećanje uvredljivog i diskriminatornog sadržaja, navodi se u izvještaju Helsinškog komiteta, čija je prva preporuka za borbu protiv ove pojave poboljšana moderacija na društvenim mrežama kroz saradnju sa platformama radi sankcionisanja i uklanjanja govora mržnje.
Ministar digitalne transformacije, Stefan Andonovski, rekao je za našu platformu da je ovo složen propis i da se zato Ministarstvo konsultuje sa više zainteresovanih strana o pristupu koji treba usvojiti prilikom transponovanja propisa.
„Poznato je da je ovo čin koji predstavlja izazov za mnoge države članice EU, posebno zato što je riječ o malom tržištu poput makedonskog digitalnog tržišta, koje nema dovoljnu tržišnu težinu da primora velike globalne platforme da prihvate lokalna pravila. To znači da će takve mehanizme morati da EU prepozna i prizna kao sastavni dio svog sistema zaštite, ali i da vode računa da se domaćim propisima ne nanese šteta domaćem tržištu“, rekao je on.
Ministarstvo digitalne transformacije Makedonije, kako ističe ministar Andonovski, pripremilo je aplikaciju za IPA projekat, čija se realizacija očekuje uskoro, gdje su, između ostalog, predviđeni koraci za usklađivanje sa evropskim zakonima. Projekat predviđa analizu kojom bi se utvrdio nivo usklađenosti domaćeg zakonodavstva, odnosno odredbi koje zahtijevaju usklađenost, nakon čega slijedi analiza samih rešenja i određivanje nadležnosti i organizovanje javnih rasprava radi razmatranja mogućih rešenja.
U Albaniji je onlajn prostor ogroman, fragmentiran i samo djelimično regulisan. Sa oko 800 onlajn medija u zemlji, od kojih su mnogi registrovani u inostranstvu, a samo mali dio pod nacionalnim .al domenom, pitanje ko moderira digitalni sadržaj ostaje složeno i neriješeno. Formalno, ne postoji posebna institucija odgovorna za moderiranje onlajn sadržaja u smislu Zakona EU o digitalnim uslugama. Država se generalno uzdržava od filtriranja ili blokiranja onlajn sadržaja, što znači da je moderiranje uglavnom prepušteno privatnim platformama i medijima. Ovo stvara sistem mozaika gdje globalne platforme poput Fejsbuka, Instagrama, TikToka i Jutjuba sprovode sopstvena pravila, dok albanski onlajn portali funkcionišu bez dosljednog mehanizma nadzora.
Erjon Tase iz Akademije političkih studija kaže da je u Albaniji problem dezinformacija još ozbiljniji, s obzirom na nedostatak regulacije i kontrole nad onlajn medijskim prostorom. To je takođe zbog činjenice, kako objašnjava, da ozbiljni mediji više nijesu ono što smo nekada znali – više nijesu prave redakcije sa 20 novinara i urednika.
„Sve studije i prakse koje smo vidjeli pokazuju da postoji strano miješanje i manipulacija informacijama. Bilo je miješanja iz Irana, što je pokušaj širenja dezinformacija, a to je povezano sa iranskim opozicionim taborom koji se nalazi ovdje u Albaniji. Cilj je stvoriti percepciju kod albanskih građana da ti ljudi predstavljaju prijetnju“, rekao je on.
Albanija se obavezala da će implementirati cio okvir DSA u svoje zakonodavstvo do juna 2026. godine. „Obaveza je ambiciozna. U julu 2025. godine, što je označilo prvu fazu ove obaveze, sprovedena je vježba identifikacije prepreka u sprovođenju ovog zakonodavstva i procjene trenutnog pravnog okvira u Albaniji. Rezultati su objavljeni u dokumentu, ali sada sledeći koraci moraju da se preduzmu veoma brzo, jer se jun 2026. brzo približava i potrebna su značajna zakonodavna poboljšanja kako bi se dostigli standardi koje EU primjenjuje već dvije godine. Vjerujem da je, ako postoji stvarna politička volja, moguće postići barem adekvatan regulatorni okvir“, kaže naš sagovornik Erjon Tase.
Nadzor je ključno pitanje
U Crnoj Gori, Raskrinkavanje.me, koji vodi nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju (CDT), praktično je jedina organizacija koja se bavi analizom i provjerom medijskih i onlajn informacija u Crnoj Gori.
Od crnogorskog Ministarstva kulture i medija, čak ni nakon dugog čekanja i insistiranja, nijesmo dobili odgovore na pitanja zašto Crna Gora još uvek nema pravnu zaštitu za širenje dezinformacija i lažnih vijesti na internetu, da li je Zakon o digitalnim uslugama (DSA) primjenljiv i da li zemlja planira da usvoji sličan zakon i kada. Takođe smo pitali koliko je Crna Gora napredovala u primjeni dobrih praksi iz EU kada je u pitanju poboljšanje odgovornosti, transparentnosti i bezbjednosti korisnika u onlajn prostoru. Ćutanje o ovim pitanjima jasno pokazuje koliko je Ministarstvo zainteresovano za regulisanje ove oblasti.
Neđeljko Rudović, bivši dugogodišnji direktor Direktorata za medije u crnogorskom Ministarstvu kulture i medija, ističe da Crna Gora mora da usvoji Zakon o digitalnim uslugama, ako želi da postane članica EU.
„Zakon o digitalnim uslugama reguliše onlajn brokere i platforme za trgovanje, društvene mreže, dijeljenje sadržaja, trgovanje aplikacijama, kao i platforme za putovanja i smještaj. Njegov glavni cilj je sprječavanje nezakonitih i štetnih aktivnosti na internetu i širenja dezinformacija“, objašnjava Rudović.
Dodaje da je ključno pitanje koje treba riješiti nadzor, odnosno saradnja između nadzornih organa, ako ih ima više od jednog. „Ideja je da nacionalni koordinator, koji je zadužen za komunikaciju sa glavnim internet platformama (Meta, X, Tik Tok, YouTube itd.) bude Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), a ulogu bi trebala imati i Agencija za elektronske komunikacije i poštanske usluge (EKIP), kaže Rudović.
Stvari se kreću u pozitivnom smjeru i u Makedoniji. Goran Rizaov iz organizacije „Metamorfozis“ ističe da su podneli inicijativu Vladi za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa Zakonom EU o digitalnim uslugama.
„Ta inicijativa je formalno prihvaćena, ali osim tog koraka formalnog prihvatanja, gotovo ništa drugo se ne preduzima. Trebalo je formirati radnu grupu koja bi analizirala koje domaće zakone treba izmijeniti da bi se implementirale odredbe Zakona o digitalnim uslugama koje bi nam kao državi bile korisne. To nije urađeno, ponovo ćemo podnijeti inicijativu i zamoliti Ministarstvo digitalne transformacije da vodi taj proces“, rekao nam je Rizaov.
Rizaov dodaje da čak i ako Makedonija ne želi da postane članica EU, odredbe Zakona o digitalnim uslugama su važne za dobrobit građana, jer regulišu važnu oblast.
„Način komunikacije na društvenim mrežama je regulisan. Regulisana je mogućnost prevare građana ili zloupotrebe građana i kršenja njihovih digitalnih prava na društvenim mrežama. Ovo trenutno nije ni na koji način regulisano u našoj zemlji. Postoji bezbroj načina na koje možete biti prevareni na društvenim mrežama, i to se dešava svaki dan. Taj prostor je neregulisan, u vreme kada se retorika zahuktava, kada se podjele šire i kada je onlajn nasilje u porastu“, navodi on.
Kada je riječ o onlajn nasilju, sjećanja na tragičan događaj koji je podijelio albansko društvo su još svježa u Albaniji. Radi se o učeniku koji je izboden nožem u školskom dvorištu i preminuo. Vlada je saopštila da je blokirala pristup TikToku u Albaniji zbog incidenta, ali je sama porodica javno izjavila da je incident iskorišćen za gašenje mreže (koja se sada vratila u Albaniju), iako nije postojala direktna veza između onoga što se dogodilo i bilo čega objavljenog na platformi. U stvari, klinac koji je izbo Martina Canija objavio je sliku noža na Snepčetu odmah nakon bekstva. Vlada je optužena da je ugasila TikTok jer je bio period predizborne kampanje i zato što su opozicione stranke imale veću angažovanost na mreži, ali sve je bilo spekulativno i nisu iznijeti dokazi koji bi potkrijepili bilo kakvu tvrdnju.
Iako se Zakon o digitalnim uslugama (DSA) ne primjenjuje automatski u Albaniji, koja je zemlja kandidat za članstvo u EU, zemlja je ipak uvela neke osnovne zakonske odredbe koje djelimično odražavaju principe evropskog prava, prvenstveno kroz Zakon o elektronskoj trgovini i Zakon o elektronskim komunikacijama. Ovi zakoni definišu odgovornosti posredničkih pružalaca usluga (ISP) u vezi sa moderiranjem sadržaja, prenosom informacija i saradnjom sa vlastima.
Zaštita samo djelimična
Ali Albanija još nema sveobuhvatan sistem za regulisanje onlajn platformi u skladu sa evropskim zakonom o digitalnim uslugama. Iako su pružaoci usluga obavezni da prijavljuju incidente i sarađuju sa vlastima u slučajevima sumnje na kriminalne aktivnosti, ne postoji formalni pravni okvir koji ih obavezuje da sprovode mjere transparentnosti za moderiranje sadržaja ili da održavaju interne sisteme za rješavanje žalbi slične onima predviđenim ovim zakonom. Korisnici mogu samo indirektno zahtijevati uklanjanje sadržaja, često putem prijava platformi ili putem legalnih kanala, kao što je podnošenje tužbi za klevetu ili nezakonit sadržaj, ali ove procedure su fragmentirane i nisu standardizovane.
U aprilu 2024. godine, albanski parlament je osnovao Komisiju za dezinformacije i strano miješanje, ali njen rad je još uvek u ranoj fazi i nisu usvojeni pravno obavezujući mehanizmi za regulisanje lažnih informacija na mreži. Provjeru činjenica i razotkrivanje dezinformacija najčešće sprovode nezavisne organizacije i mediji, a ne kroz sistem koji reguliše vlada. Organizacije poput Faktoje-a deluju u ovom prostoru, prateći i verifikujući onlajn tvrdnje, ali nemaju ovlašćenja da ih sprovode na platformama.
Govor mržnje, fašistička retorika, pozivi na ubistvo i drugi oblici nezakonitog sadržaja su kriminalizovani prema albanskom zakonu. Krivični zakon predviđa kazne za podsticanje nasilja ili mržnje, ali je sprovođenje nedosljedno i ne postoje specijalizovani digitalni kanali za direktno prijavljivanje takvog sadržaja vlastima ili platformama. Sami novinari se često suočavaju sa zastrašivanjem ili uznemiravanjem kada izvještavaju na mreži, što odražava nedostatke u sistemu zaštite.
Naš sagovornik iz Crne Gore, Neđeljko Rudović, kaže da će najteže biti, dok zemlja ne postane dio EU, pronaći način da velike platforme (VLOP) poštuju reakcije koje dobijaju iz Crne Gore u vezi sa eliminacijom štetnog sadržaja. Ako osiguramo da se Zakon o digitalnim uslugama počne primjenjivati, dodaje on, možemo govoriti samo o poboljšanju odgovornosti, transparentnosti i bezbjednosti korisnika u onlajn prostoru.
„To bi značilo da imamo institucije, počev od nacionalnog koordinatora, koje tačno znaju koja je njihova uloga i sposobne su da je sprovedu. Bez toga nismo ni blizu“, navodi Rudović.
On ocjenjuje da Crna Gora ima izvjesnu zaštitu od zloupotrebe interneta, navodeći kao primjer da, kada je neko žrtva prijetnji preko interneta, postoji komunikacija između pravosuđa i VLOP-a, ali koja je često veoma spora u identifikaciji korisnika koji je poslao prijetnje. „Suština je da sve zavisi od dobre volje VLOP-a, odnosno od njihovog tumačenja propisa njihove kompanije. A Crna Gora, nažalost, nije dovoljno važna tema i važno tržište u očima VLOP-a. Tek ulaskom u EU dobićemo šansu da bolje zaštitimo naše građane, ali samo ako imamo agilne institucije sa obučenim osobljem“, zaključuje Rudović.
Temu pod istragom zbog nepoštovanja člana 34
Evropska komisija je u julu utvrdila da je kineska platforma za onlajn kupovinu Temu prekršila svoje obaveze prema Zakonu o digitalnim uslugama (DSA) time što nije sprovela adekvatnu procjenu rizika povezanih sa distribucijom ilegalnih proizvoda na platformi. (Član 34)
Prema objašnjenju, prikupljeni dokazi pokazuju da postoji visok rizik da potrošači u EU naiđu na ilegalne proizvode prilikom kupovine na platformi Temu. Dokazi su prikupljeni provjerom mesta gde istražitelji kupuju. Napomene o riziku odnose se na dječje igračke i male elektronske uređaje.
Komisija je utvrdila da je Temuova procjena rizika iz oktobra 2024. bila netačna, jer se oslanjala na opšte informacije iz industrije, a ne na konkretne podatke, i kao rezultat toga, mjere za sprečavanje širenja ilegalnih proizvoda utvrđene su kao nedovoljne.
Istraga Komisije je proširena na druge sumnjive prekršaje, kao što su: efikasnost mjera za ublažavanje rizika, korišćenje elemenata dizajna koji izazivaju zavisnost, transparentnost algoritama za preporuke i pristup podacima za istraživače.
Podnosilac zahtjeva sada ima priliku da ostvari svoje pravo na odbranu, pregleda istražni dosije i pismeno odgovori na zapažanja Komisije. Paralelno, biće konsultovan i Evropski odbor za digitalne usluge.Ukoliko se ovi nalazi potvrde, Komisija će donijeti odluku o nepoštovanju člana 34. Zakona o digitalnim uslugama, što bi moglo rezultirati kaznom za Temu do 6 odsto njegovog globalnog godišnjeg prometa, kao i nalogom za preduzimanje konkretnih mjera za otklanjanje prekršaja. Takođe može biti uveden period pojačanog nadzora kako bi se osigurala primjena mjera.
Šta član 34 predviđa za procjenu sistemskih rizika?
Član 34. Uredbe o digitalnim uslugama (DSA) obavezuje veoma velike onlajn platforme (VLOPs) i pretraživače (VLOSEs) da redovno sprovode procjene sistemskih rizika koji proizilaze iz njihovog poslovanja. Ove procjene obuhvataju rizike vezane za širenje ilegalnog sadržaja, kršenje osnovnih prava, uticaj na javnu bezbjednost, izborne procese i medijski pluralizam, kao i obavezu usvajanja odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika.
Što se tiče Makedonije, usvajanje takvog zakonodavstva podrazumijeva suštinske i fundamentalne promjene, za koje ministar digitalne transformacije Stefan Andonovski, za „Samo prasaj“, kaže da će početi 2026. godine. Iako ne postoji poseban Zakon o digitalnim uslugama, Nacionalni program za usvajanje prava EU (NPAA) planira postepeno usklađivanje domaćih propisa sa evropskim pravom, što je zemlja obavezna da učini kao kandidat za članstvo u Uniji.
U Makedoniji ne postoji centralizovano tijelo koje „moderira“ internet, kako bi to bilo predviđeno Zakonom EU o digitalnim uslugama. Može se reći da je ova obaveza raspoređena na više državnih tijela čije obaveze proizilaze iz oblasti koje regulišu. S obzirom na to da ne postoji jedinstveni zakon i direktno određena, specijalizovana institucija, u Makedoniji trenutno Agencija za elektronske komunikacije, Ministarstvo za digitalnu transformaciju, Agencija za zaštitu ličnih podataka, Agencija za audio i audiovizuelne usluge, Ministarstvo unutrašnjih poslova, sudovi i tužilaštva imaju neku vrstu kontrole nad internet prostorom.
Agencija za zaštitu ličnih podataka u Makedoniji prati da li se onlajn platforme, institucije i kompanije pridržavaju pravila o privatnosti i može da izrekne kazne ako se lični podaci građana zloupotrebljavaju putem veb stranica, aplikacija ili društvenih mreža. Jedine institucije koje mogu da narede blokiranje veb stranica ili brisanje sadržaja putem sudskih naloga su sudovi i tužilaštva. Na primjer, ako se radi o kleveti, govoru mržnje, terorističkom sadržaju ili ilegalnoj prodaji. Takav nalog koji izda sud, proslijeđen preko Kancelarije javnog tužioca, sprovodi Odeljenje za kibernetički kriminal, koje šalje zahtjev određenoj društvenoj mreži da povuče ili obriše predmetni sadržaj. Ovo se može postići samo ako je izdavač registrovan sa domenom u Makedoniji. U suprotnom, društvena mreža odbija zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova. Ali institucije intervenišu tek nakon prijave ili sudskog postupka, a ne proaktivno.
Neformalno moderiranje
Ova metoda intervencionističkog i djelimičnog moderiranja internet prostora u Makedoniji ne zadovoljava stvarne potrebe, s obzirom na porast govora mržnje, širenje dezinformacija, kleveta i uvreda na društvenim mrežama. Skoro cjelokupno stanovništvo u Makedoniji koristi internet. Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvom kvartalu 2025. godine, 92,1 odsto ukupnog stanovništva u zemlji starosti od 15 do 74 godine koristilo je internet, a 91,2 odsto domaćinstava imalo je pristup internetu od kuće.
Slično je i u Albaniji, gdje uprkos inicijativama Uprave za audiovizuelne medije (AMA) za saradnju i spremnosti koju su pokazali neki međunarodni operateri (TikTok, X), odsustvo pravnog i fizičkog zastupništva ovih platformi u Albaniji čini potpuno korišćenje novih nadležnosti praktično nemogućim. Stoga, mjere postoje legalno, ali njihova primjena u odnosu na globalne platforme ostaje ograničena dok se ne uspostavi formalni mehanizam za sprovođenje.
U praksi, moderiranje onlajn sadržaja u Albaniji se neformalno sprovodi od strane samih platformi i, donekle, kroz prijetnju tužbama za klevetu. Korisnici mogu da podnose žalbe platformama, ali ne postoji strukturirani mehanizam za žalbe niti obavezni vremenski rok za djelovanje, za razliku od okvira Zakona EU o digitalnim uslugama. Stoga, bez jače zaštite i odredbi o neutralnosti mreže, postoji rizik da će privatni akteri – a ne nezavisne institucije – nastaviti da budu de fakto moderatori digitalne sfere Albanije.
Erjon Tase iz Akademije za političke studije u Albaniji istakao je da je govor mržnje stalno prisutan na društvenim mrežama u zemlji.
„Slučajevi koji su postali javni često uključuju mlade ljude, gdje govor mržnje počinje u zatvorenim grupama, a zatim se širi u svakodnevni život, ponekad završavajući zločinima, prijetnjama ili ekstremnim djelima. To se tiče i političara, posebno žena u politici. Sprovodili smo kontinuirano praćenje u posljednje 2-3 godine. Govor mržnje, fenomen koji treba pažljivije pratiti na društvenim mrežama u Albaniji, sada uključuje i porast antisemitizma nakon sukoba i vojnog napada Izraela na Gazu“, rekao je on.
Evropska orijentacija zemalja Zapadnog Balkana na neki način ih primorava da prihvate evropska pravila u digitalnoj oblasti. Ne dovode u pitanje svoju spremnost da to urade, ali izgledi su da će raditi u fazama. Najvažnije je da postoji politička volja i da ona vodi zemlje ka još jednom koraku naprijed na putu ka evropskoj porodici.
Ovaj sadržaj je proizveo Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Katerina Gjurovski, Maja Boričić, Jona Plumbi
Snimatelji: Nake Batev, Slaven Tomović
Montaža: Fani Goševska Živković
Fotografije: Nake Batev
Bijelo Polje, prošle godine, preuzelo od Pljevalja neslavnu titulu najzagađenijeg grada, a taj trend se nastavlja i ove godine. Usljed zagađenja vazduha godišnje od 900 do 1000 smrtnih slučajeva u Crnoj Gori
Maja Boričić/Predrag Nikolić
„Dva sata nakon dolaska u kuću, jakna bazdi na dim. Sinoć je katastrofalno bilo“, komentar je Bjelopoljca, na situaciju sa vazduhom u tom gradu, koji je od Pljevalja, prošle godine, preuzeo neslavnu titulu najzagađenijeg grada. Taj trend se nastavlja i ove godine prema, do sada, dostupnim podacima.
„ Ono što mi vidimo kao jedan od razloga su subvencije koje su imali građani Pljevalja za korišćenje električne energije i peleta, ekološki prihvatljivijih izvora grijanja. Veći broj dana sa aerozagađenjem u Bijelom Polju u odnosu na Pljevlja, možemo komentarisati u kontekstu goriva za loženje koje se koristi tokom sezone grijanja i u proizvodnim procesima privrednih objekata, gdje je, koliko smo mi dobijali informacije od građana, prisutna upotreba i otpadnog ulja (razna otpadna ulja, ulja iz automehaničarskih radnji, nauljane krpe...), plastike, otpadnih guma... '', kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Aleksandar Perović iz NVO Ozon.
Dodaje da su takve pogubne navike vezane za loše ekonomsko stanje građana, a da im doprinosi ,,izostanak efikasnog kažnjavanja i zabrane rada privrednih subjekata koji koriste sve i svašta, kako bi smanjili troškove poslovanja''.
Zagađenost vazduha doprinese prijevremenoj smrti oko 1.000 osoba godišnje u Crnoj Gori, pokazuje analiza Stanje globalnog vazduha 2025: Izvještaj o zagađenju vazduha i njegovoj ulozi u vodećim uzrocima smrti u svijetu, koju je krajem oktobra, objavila organizacija Institut za zdravstvene efekte (Health Effects Institute) iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
U analizi se navodi da je u Crnoj Gori u 2023. registrovano 890 smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati zagađenju vazduha. Od ukupnog broja smrtnih slučajeva zbog kancera pluća u našoj zemlji, prema ovoj procjeni, u 2023. je čak 17 odsto prouzrokovano zagađenjem vazduha. Smatra se da je od ukupnog broja smrtnih slučajeva usljed dijabetesa 19 odsto povezano sa zagađenjem vazduha.
U globalnoj analizi je konstatovano da je zagađenje vazduha i dalje drugi po važnosti faktor rizika za ranu smrt, odmah iza visokog krvnog pritiska. I pored ogromnog rizika od zagađenja vazduha u Crnoj Gori nema redovne statitike o ovoj opasnosti.
Iz Instituta za javno zdravlje, kazali su za CIN-CG da je ova institucija tokom 2019. godine učestvovala u izradi komparativne studije o uticaju zagađenja vazduha u regionu pod nazivom ,,Air Pollution in the Western Balkans”. ,,Procjena zdravstvenog rizika pokazala je da zagađenje vazduha skraćuje očekivani životni vijek do 13-16 mjeseci u gradovima zapadnog Balkana i doprinosi više od 15 posto ukupnog umiranja. Pri poređenju gradova, najveća stopa mortaliteta je procijenjena u Pljevljima, sa stopom od 310 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika'', saopštili su iz Instituta.
Podaci koje ima Institut govore da je u 2022 godini, koja je posljednja godina za koju su obrađeni podaci, u Crnoj Gori pored 710 prijevremenih smrti nastalih usljed izlaganja PM2,5 česticama bilo i 140 prijevremenih smrti nastalih usljed izlaganja ozonu, kao i 50 prijevremenih smrti natalih usljed izlaganja azot dioksidu. Ukupno 900 prijevremenih smrti usljed zagađenog vazduha.
Milorad Mitrović iz NVO Breznica iz Pljevalja kaže za CIN-CG da se u javnosti sporadično plasiraju studije Instituta i pojedinih nevladinih organizacija: ,,Te studije su relativno rijetke i/ili zastarjele. Nedostaje, koliko je meni poznato, kontinuirani epidemiološki monitoring, koji bi mogao povezati konkretne koncentracije zagađivača sa zdravstvenim ishodima u populaciji''.
On navodi da pojedine NVO ,,uzimaju sebi za pravo iznose podatke o tome koliko zagađen vazduh zapravo utiče na smrtnost, odnosno tvrdnje da zagađenje vazduha doprinosi oko 1.200 prijevremenih smrti godišnje u Crnoj Gori, pri čemu su čestice (PM) glavni krivac. Mislim da su ti podaci netačni i da je broj prijevremenih smrti daleko veći od navedenih u njihovim istraživanjima, ako su ih uopšte radili'', kaže Mitrović.
Nivoi PM10 i PM2,5 i benzoapirena redovno prelaze dozvoljene granice
,,Monitoring mreža funkcioniše, ali nije dovoljno pokriven sjever zemlje, gdje su zagađenja česta (posebno u Pljevljima i Bijelom Polju). Nivoi suspendovanih čestica (PM10 i PM2.5) i benzo(a)pirena redovno prelaze dozvoljene granice”, upozorava se u izvještaju Evropske komisije za 2025.
Godišnja srednja vrijednost benzo(a)pirena na mjernim stanicama u: Pljevljima, Bijelom Polju, Nikšiću i Podgorici bila je iznad propisane ciljne vrijednosti, navodi se u Informacija o stanju životne sredine u Crnoj Gori za 2024. godinu, koju je Agencija za zaštitu životne sredine objavila krajem oktobra. Iz uzoraka sa svih mjernih mjesta, na kojima se referentnom metodom pratila koncentracija PM10 čestica u vazduhu, vršena je hemijska analiza u cilju određivanja koncentracije, odnosno sadržaja benzo(a)pirena u PM10 česticama.
Benzo(a)piren (BaP) je organsko jedinjenje koje pripada grupi policikličnih aromatičnih ugljovodonika i koristi se kao indikator njihovog prisustva u vazduhu. BaP je klasifikovan od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) kao kancerogen grupe jedan, što znači da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju kancerogena svojstva ovog jedinjenja.
Tokom prošle godine najgore stanje bilo je u Bijelom Polju, srednje dnevne vrijednosti suspendovanih čestica PM10 su 103 dana bile iznad propisane granične vrijednosti (dozvoljeno je 35 dana). U Pljevljima gdje su srednje dnevne vrijednosti PM10 čestica u 95 dana bile iznad propisane granične vrijednosti. U Podgorici povečanje vrijednosti na mjernom mjestru Zabjelo zabilježene su 61 dan, a u Bloku V iznad granične vrijednosi bilo je 55 srednjih dnevnih koncentracija, u Nikšiću povećana vrijednost zabilježena je 40 dana.
Iz Instituta navode da je sve više dokaza koji pokazuju da do uticaja izloženosti PM česticama dolazi čak pri koncentracijama PM čestica manjim od sadašnjih graničnih vrijednosti koje preporučuje Evropska unija, odnosno naša Uredba o utvrđivanju vrste zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta vazduhu, kao i Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. koje se koriste kao referentne.
U Informaciji Agencije se navodi da je najlošiji kvalitet vazduha evidentiran je u periodima januar–mart i oktobar–decembar, što se vremenski poklapa sa sezonom grijanja i intenzivnom upotrebom individualnih i kolektivnih ložišta.
,, Glavni uzroci povišenih koncentracija zagađujućih materija su korišćenje čvrstih goriva za grijanje, saobraćaj i nepovoljni meteorološki uslovi koji otežavaju disperziju emisija'', piše u Informaciji.
Prema izvještaju SZO za zdravlje i životnu sredinu za Crnu Goru, 38 odsto stanovništva ne koristi čista goriva i tehnologiju za kuvanje i grijanje. Pored toga u posljednjih 15 godina u Crnoj Gori je zabilježeno više od 1.000 velikih šumskih požara, spaljena je površina od oko 15.300 ha i oštećeno ili uništeno oko 500.000 m3 drvne sirovine.
,,Istraživanje sprovedeno 2020. godine pokazalo je da čestice koje se prenose vazduhom, a koje proizilaze iz požara, povećavaju rizik za vodene ekosisteme, sa posebnim uticajem na Skadarsko jezero. To ima posljedične implikacije ne samo za samo jezero, već i za okolne turističke centre, pa povećava opasnost po lokacije povezane sa turizmom”, piše u Planu prilagođavanja na klimatske promjene 2025-2035.
Jedini vidini pomak koji je posljednjih godina napravljen je što građani imaju vakodnevne podatke o stanju vazduha u pet opština – Pljevlja, Bijelo Polje, Podgorica, Nikšić i Bar. Agencija za zaštitu životne sredine, Institut za javno zdravlje i i nevladinom organizacijom “Ozon” izradili su aplikaciju “vazduh.me” za praćenje trenutnog stanja kvaliteta vazduha. Podatke sa ove aplikacije svakodnevno prenose televizijske stanice u sklopu svojih meteo izvještaja.
Zastarjela oprema za mjerenje kvaliteta vazduha
U izvještaju o kvalitetu vazduha Zavoda za hidrometereologiju i seizmologiju, za prošlu godinu, ističe se da je mjerna mreža za praćenje kvaliteta vazduha tokom 2024. godine još raspolagala sa zastarjelom opremom, ali je u planu nabavka automatskih mjernih stanica. ,,Realizacija planiranog programa rada za prošlu godinu odvijala se sa velikim problemima, zbog otkazivanja dotrajale opreme za uzorkovanje vazduha i restrikcije budžetskih sredstava, namijenjenih realizaciji programa, zbog čega je jedan broj stanica privremeno prestao sa radom”, piše u izvještaju Zavoda.
,,Tokom 2024. godine evidentirano je blago pogoršanje kvaliteta vazduha u Sjevernoj zoni u odnosu na 2023. godinu'', navodi se u nedavno objavljenoj Informacija o stanju životne sredine u Crnoj Gori za 2024. godinu.
Mitrović podsjeća da je u Informaciji Agencije za 2023. notirano da je te godine došlo do poboljšanje kvaliteta vazduha u Sjevernoj i Centralnoj zoni u odnosu na ranije godine (2021-2022). ,,Paradoks je da, iako je u 2023. bio trend poboljšanja, 2024. donosi pogoršanje, što sugeriše da su mjere poboljšanja nepotpune i da postoji rizik od 'ponovnog zaokreta''', kaže Mitrović.
On ističe da je veoma važno citirati procjene IJZ koji povezuju zagađenje s mortalitetom i morbiditetom, te da to daje težinu problemu i ne ostavlja ga samo kao tehničko pitanje kvaliteta vazduha, već kao javno-zdravstvenu krizu. ,,Ovdje se moraju raditi ozbiljnija i sveobuhvatnija istraživanja povezanosti mjerenih emisija zagađivača s parametrima zdravlja (respiratorne bolesti, hospitalizacije, preranih smrtnih slučajeva, pobačaja i sl.). Međutim to niko ne radi. Preporuka bi bila da se jača monitoring (više mjernih stanica, redovnije izvještavanje) i veća transparentnost prema javnosti'', kaže Mitrović.
Zagađenje vazduha utiče na pluća, srce, mozak
Prema podacima, koje je CIN-CG dostavio Institut, na osnovu analiza Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA) prijevremeno umiranje zbog izlaganja PM2,5 česticama u Podgorici se od 2005. do 2022. kretalo od 169 do 333 osobe (vidi tabelu 1). Na nivou Crne Gore prijevremene smrti usljed zagađenja iznosile su 1032 osobe, a 2021. -1079, 2022. – 710 (tabela 2).
,,Iako je vidljiv trend smanjivanja prijevremenog umiranja od izlaganja PM2,5 česticama u odnosu na 2005. godinu, može se smatrati da je uticaj zagađenog vazduha na zdravlje stanovništva značajan i puno veći nego što se može procijeniti koristeći postojeće prihvaćene naučne alate, pogotovu kada se pored navedenih zagađivača uzme u obzir uticaj svih ostalih zagađivača vazduha u domaćinstvima i spoljašnjoj sredini koji se ne mogu adekvatno izmjeriti, niti kvantifikovati'', navodi dr Borko Bajić, specijalista higijene Institutovog centra za higijenu i zdravstvenu ekologiju.
Zagađenje vazduha predstavlјa rizik za nastajanje bolesti i prijevremeno umiranje, a najviše je povezano sa nastankom moždanog udara, ishemijske bolest srca, hronične opstruktivne bolest pluća, raka pluća i drugih organa, šećerne bolesti, kognitivnih oštećenja i neuroloških bolesti, kaže Bajić.
Posljednje dvije decenije konstantno se uvećava saznanje o štetnom uticaju niskih koncentracija uobičajenih zagađujućih materija u vazduhu uključujući PM10, PM2,5 čestice i Benzo(a)piren (BaP).
Iz Instituta navode da udisanje ovih zagađivača dovodi do upale, oksidativnog stresa, imunosupresije i mutagenosti u ćelijama širom našeg tijela, utičući na pluća, srce, mozak, sve ostale organe i na kraju dovodeći do nastajanja bolesti. Djeca, starije osobe i trudnice su podložniji bolestima uzrokovanim zagađenjem vazduha. Genetika, komorbiditeti, ishrana i sociodemografski faktori utiču na osjetlјivost osobe na zagađenje vazduha.
Kratkotrajno izlaganje visokim nivoima PM čestica može dovesti do smanjene funkcije pluća, respiratornih infekcija i pogoršanja astme. Dugotrajna ili hronična izloženost PM česticama povećava rizik osobe za bolesti kao što su moždani udar, bolesti srca, hronična opstruktivna bolest pluća i rak.
Zbog svoje male veličine, PM 2,5 čestice mogu lako da prodru u krvotok preko pluća i cirkulišu po cijelom tijelu što dovodi do sistemskih oštećenja tkiva i ćelija i upala.
Država bez Strategije upravljanja kvalitetom vazduha
U izvještaju EK za 2025. godinu se napominje da je zakonodavni okvir Crne Gore, u ovoj oblasti, djelimično usklađen sa direktivama EU, ali da je implementacija nedovoljna, te da još nije usvojena Strategija upravljanja kvalitetom vazduha ni prateći Akcioni plan.
,,Što se mjera zaštite od zagađenosti vazduha na visokom nivou tiče, Institut za javno zdravlje Crne Gore je u proteklom periodu lokalnim samoupravama i ministarstvu nadležnom za životnu sredinu slao dopise sa preporukama, molbama i primjerima iz ostalih zemalja da zbog zagađenja vazduha donesu Planove interventnih mjera, kako bi na organizovan način udruženim djelovanjem različitih sektora umanjili štetan efekat PM čestica i zaštitili zdravlje stanovništva'', upozorava Bajić iz IJZ.
Na pitanja zašto planovi nijesu urađeni, odgovore iz institucija nijesmo dobili. Prema Planu prilagođavanja na klimatske promjene 2025-2035, Ministarstvo zdravlja bi trebalo da prati zdravstvene uticaje klimatskih promjena, uključujući i respiratornih problema uzrokovanih zagađenjem vazduha. Iz Ministarstva zdravlja su nas uputili na Institut za javno zdravlje.
Bajić navodi da se ,,očekuje donošenje novog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vazduha koji treba uskladiti sa novom Direktivom Evropske unije o zaštiti vazduha iz novembra prošle godine koja stavlja dodatne zahtjeve i obeveze u pogledu obezbjeđivanja kvaliteta vazduha''.
Iz Ministarstva ekologije nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kada će biti završena Strategija,šta je predviđeno izmjenama Zakona, ali ni šta Ministarstvo preduzima po pitanju zagađenja vazduha i uticaja na zdravlje građana.
Da djelimično usklađivanje sa EU zakonima u praksi ne dovodi do poboljšanja, govore i podaci za ovu godinu.
,,Kada je riječ o projekcijama za tekuću godinu, za sjevernu zonu, gdje su automatske stanice prisutne u Pljevljima i Bijelom Polju, po podacima Državne mreže za praćenje kvaliteta vazduha, zaključno sa 1. novembrom u Pljevljima je bilo 49 dana sa prekoračenjima srednjih dnevnih vrijednosti PM10 suspendovanih čestica, a u Bijelom polju 47 dana'', kaže Perović.
Objašnjava da je prisutan sličan trend kao i prethodne godine, imajući u vidu da su posljednja dva mjeseca novembar i decembar karateristični po izraženom zagađenju. ,,Da li će biti par dana manje to nije bitno za konstataciju da problem ostaje prisutan. Remont TE Pljevlja samo isključuje jedan od izvora za kumulativno aerozagađenje, a krajnji zaključak će se moći dati nakon puštanja u rad i uporedne analize za prethodnim periodom'', navodi Perović.
Mitrović se pita zašto relevantne državne institucije ne odgovoraju na pitanje: koje su dugoročne mjere da se emisije od TE drže pod kontrolom i da li se remont koristi kao prilika za modernizaciju i smanjenje štetnih emisija. ,,Prestankom rada termoelektrane (barem privremeno) očekuje se značajno smanjenje emisija SO₂ i čestica (PM) koje dolaze direktno od sagorijevanja fosilnih goriva u tom postrojenju. To bi trebalo teoretski doprinositi poboljšanju kvaliteta vazduha, posebno u naseljima blizu TE''.
Prema dosadašnjim mjerenjima značajnijeg poboljšanja još uvijek nema.
Najcrnji Balkan. podsaharska Afrika i Južna Azija
Prema regionalnoj analizi Institut za zdravstvene efekte (Health Effects Institute – HEI), zagađenje vazduha je među temeljim ekološkim prijetnjama javnom zdravlju u zemljama Jugoistočne Evrope, uključujući Crnu Goru. U našem regionu, stopa smrtnosti vezane za zagađenje vazduha je znatno veća nego u zapadnoj Evropi. SoGA = State of Global Air, ključni referentni izvor za mortalitet i zdravstvene efekte zagađenja vazduha globalno i regionalno.
U regionalnoj analizi, oko 26 odsto smrtnih slučajeva od HOBP-a (hronična opstruktivna plućna bolest) u Crnoj Gori pripisuje se zagađenju vazduha.
„Prema HEI/SoGA, stopa smrtnosti od ukupnog zagađenja vazduha u Crnoj Gori 2019. godine iznosi 91,0 (UI 69,2–114) prema nacionalnoj procjeni GBD, dok regionalni model za jugoistočnu Evropu daje vrijednost od 119 (UI 89,8–151). Smrtnost pripisana ozonu je 1,08 (UI 0,47–1,78), a smrtnost pripisana kućnom zagađenju 27,1 (UI 8,75–58,2).Prosječna stopa smrti u našem regionu zbog ukupnog zagađenja je 113 smrti / 100.000 stanovnika u 2019. godini, nakon što je opala sa ~124 koliko je iznosila u 2010. godini.
Najgore stanje je u Sjevernoj Makedoniji PM2,5 128, zbog ukupnog zagađenja 153, BiH 110, odnosno 147 na 100.000 stanovnika, Srbija 121, odnosno 145. Najbolje je stanje u Hrvatskoj gdje je na 100.000 stanovnika stopa smrtnosti od PM2,5 79.8, a ukupna 72.3.
Prema SoGA/HEI, prosjek u zapadnoj Evropi je ~50–60 smrti na 100.000 stanovnika: Njemačka: ~55 / 100.000; Francuska: ~52 / 100.000; Velika Britanija ~48 / 100.000...
Pored Balkana, najcrnja situacija je u pojedinim oblastima Subsaharska Afrika i u Južnoj Aziji (Indija, Pakistan, Bangladeš) gdje su stope smrtnosti: 150–200+ / 100.000 stanovnika.
Tabela 1.Prijevremeno umiranje zbog izlaganja PM2,5 česticama u Podgorici
| Godina | Prijevremeno umiranje |
| 2005 | 254 |
| 2007 | 223 |
| 2008 | 217 |
| 2009 | 253 |
| 2010 | 333 |
| 2011 | 310 |
| 2012 | 236 |
| 2013 | 196 |
| 2014 | 169 |
| 2015 | 195 |
| 2016 | 247 |
| 2017 | 234 |
| 2018 | 282 |
| 2019 | 245 |
| 2020 | 257 |
| 2021 | 285 |
| 2022 | 212 |
Izvor podataka: EEA -Air Quality Health Risk Assessments for cities and urban centres
Tabela 2. Prijevremeno umiranje zbog izlaganja PM2,5 česticama u Crnoj Gori
| Godina | Prijevremeno umiranje |
| 2005 | 1032 |
| 2007 | 1019 |
| 2008 | 929 |
| 2009 | 966 |
| 2010 | 1265 |
| 2011 | 1253 |
| 2012 | 898 |
| 2013 | 736 |
| 2014 | 665 |
| 2015 | 880 |
| 2016 | 963 |
| 2017 | 875 |
| 2018 | 975 |
| 2019 | 856 |
| 2020 | 918 |
| 2021 | 1079 |
| 2022 | 710 |
Izvor podataka: EEA- Air Quality Health Risk Assessments calculated for countries
Crna Gora, uprkos godinama koje je imala za pripremu, nespremno dočekuje 1. januar 2026. kada počinje primjena CBAM-a jer nema sistem koji tačno mjeri i potvrđuje koliko zagađenja nastaje u proizvodnji „prljave struje“, nema domaću taksu na to zagađenje uskađenu sa evropskom i nema povezano tržiste struje sa EU
Autori: Marija Mirjačić/Predrag Nikolić
Trošak od 190 miliona eura godišnje prijeti Crnoj Gori zbog takse na ugljen dioksid, podatak je koji je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dobio od Ministaratva energetike, što će biti dodatan namet na finansije Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), koja će ovu godinu završiti prema procjenama čelnih ljudi sa velikim manjkom, od oko 90 miliona eura.
Minus je nastao zbog rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja (TE) koja je juče puštena u rad, a proizvodi oko polovine ukupne energije u državi. Rekonstrukcija je koštala Crnu Goru najmanje 80 miliona, ali neće riješiti problem ugljen-dioksida (CO2), zbog kojih će EPCG imati ogromne godišnje namete.
Crna Gora je jedna od država na koju će se od 1. januara 2026. primjenjivati pravila Evropske unije (EU), to jest Mehanizma prekograničnog usklađivanja cijene ugljenika - Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) što u praksi znači - ko u EU izvozi struju dobijenu iz uglja i sa mnogo zagađenja, plaćaće dodatnu taksu na izvoz određenih proizvoda sa visokim emisijama ugljen-dioksida, pa će takav izvoz automatski biti skuplji nego do sada.
U EU je od 2005. na snazi sistem trgovanja emisijama - Emissions Trading System (ETS). Za 20 godina koliko ovaj sistem funkcioniše i u kojem se plaća porez na CO2, sakupljeno je desetine milijardi eura godišnje. Taj novac se vraća državama članicama i uz njegovu pomoć se finansiraju projekti razvoja obnovljivih izvora energije. Zbog sistema visokih taksi na CO2 tokom posljednje decenije u zemljama EU zatvoreno je preko 100 termoelektrana.
Uvođenje ove takse za zemlje izvan EU iz kojih unija uvozi struju u praksi znači da će ona postati skuplja i kao takva manje privlačna za evropske uvoznike. Time EU od 1. januara stavlja svojevrsni zabran na laki profit od izvoza ,,prljave'' struje u EU.
Zemlje regiona, među kojima i Crna Gora, imale su 20 godina da se pripreme za ovu tranziciju. U Vladi Crne Gore i EPCG su znali da se bliži 1. januar 2026. kad će se plaćati penali i umjesto da se prilagode pravilima i traže alternativna rješenja, ušli su u projekat rekonstrukcije TE, koji ne rješava problem CO2. Sada sve dolazi na naplatu i dovodi se u pitanje održivost ključne državne kompanije i glavnog izvoznika.
Nespremnost za CBAM
Prema izvještaju Sekretarijata Energetske zajednice u koji CIN-CG imaju uvid, Crna Gora 1. januar 2026. dočekuje nespremno jer nema završen sistem koji tačno mjeri i potvrđuje koliko zagađenja nastaje u proizvodnji struje (MRV), niti ima domaću taksu na zagađenje kroz trgovinu emisijama kao u EU (ETS) za električnu energijiu, niti ima tržište struje koje je povezano sa evropskim (market coupling). Zato će struja koju EPCG izvozi i koja je proizvedena u Termolektrani Pljevalja, čim krene prema EU, nositi taj ,,karbonski račun", a trošak može biti milionski ako se sa Briselom u narednih mjesec dana ne postigne dogovor da se odgodi primjena CBAM-a.
Iz Ministarstva energetike za CIN-CG potvrđuju da Crna Gora nije spremna da CBAM krene od 1. januara 2026. jer nijesmo uspostavili MRV i ETS sistem kao u EU, a ni naše tržište struje nije do kraja povezano sa evropskim. Ministarstvo je uradilo svoju računicu i procjenjuje da bi ako ne dobijemo odlaganje CBAM mogao Crnu Goru da košta oko 190 miliona eura godišnje, odnosno oko 62 eura po megavat satu struje koja se odavde izvozi u EU. Resor ministra Admira Šahmanovića od Evropske komisije očekuju jasne smjernice, tehničku pomoć i prelazni period ili odlaganje pune primjene da trošak ne padne naglo na državu i EPCG.
Iz državne energetske kompanije poručuju da CBAM od 1. januara 2026. vide kao ozbiljan novi trošak za izvoz struje, posebno zato što dio proizvodnje i dalje dolazi iz Termoelektrane Pljevlja. Kažu da već sada plaćaju zagađenje za emisije koje nijesu pokrivene besplatnim dozvolama, a da će od 2026. to važiti za svaku tonu, jer se besplatne kvote ukidaju. Ipak, tvrde da se taj trošak ne mora automatski prenijeti na građane i privredu i da za sada nema najava poskupljenja struje zbog CBAM-a. Više jasnoće o tome kakav će tačno biti režim i da li će region dobiti prelazni period očekuju nakon sjednice Ministarskog savjeta Energetske zajednice krajem godine.
Ni EU nije završila svoj posao
U Delegaciji EU kažu za CIN-CG da smjernice za primjenu CBAM-a još nijesu završene jer EK do kraja 2025. priprema konačna pravila za obračun emisija i način primjene na struju, što je najkompleksniji dio cijelog mehanizma. Istovremeno poručuju da izuzeće za Crnu Goru nije moguće bez jasnog plana koji se mora poslati u Brisel sa mapom puta i rokovima za uvođenje MRV i ETS sistema, kao i za usklađivanje energetskog tržišta sa EU. Tek kada Komisija dobije tu mapu puta i procijeni da su rokovi realni može se razgovarati o prelaznom režimu ili izuzeću za električnu energiju iz Crne Gore.
Sudbinu Crne Gore dijele i Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina
Jedan od izvora CIN-CG koji je upućen u ovu problematiku kaže da postoji opcija da dok se zemlje ne pripreme na punu primjenu CBAM-a, Birsel dozvoli da uvoz struje u zemlje EU koji je proizveden na ugalj bude oslobođen ove dažbine.
CBAM je dio šireg paketa ,,Fit for 55" kojim EU teži smanjenju emisija za 55 odsto do 2030. i klimatskoj neutralnosti do 2050. godine.
Potrebna pomoć Brisela
Iz Ministarstva energetike za CIN-CG su kazali da Crna Gora, kao ni zemlje regiona, još uvijek nijesu spremne za primjenu CBAM-a. Nadaju se da će primjena ove takse biti odložena.
,,Iako smo u prethodnom periodu ostvarili značajan napredak, nedostaje još nekoliko ključnih elemenata da bismo bili tretirani kao zemlja koja može biti izuzeta od primjene CBAM-a na izvoz električne energije. To se prije svega odnosi na: završetak i punu implementaciju MRV sistema (monitoring, izvještavanje i verifikacija), uspostavljanje funkcionalnog i operativnog sistema trgovanja emisijama (ETS), finalizaciju tržišne integracije sa EU u sektoru električne energije, dodatno jačanje institucionalnih kapaciteta i IT sistema. Ovo su izuzetno kompleksni i tehnički zahtjevni procesi, koji zahtijevaju i zakonodavne i infrastrukturne reforme. Upravo zato smo u proteklim mjesecima intenzivirali rad kako bismo dostigli kriterijume i spriječili negativne finansijske posljedice po našu ekonomiju", navode iz Ministarstva energetike
Na pitanje postoji li procjena koliko bi CBAM koštao Crnu Goru u 2026. ako EK ne prihvati naš zahtjev za odlaganje iz MInistarstva energetike su kazali da postoje procjene međunarodnih organizacija i analitičkih kuća, a da oni rade na sopstvenim scenarijima koje će dodatno ažurirati kada vide definitivan obim izvoza i cijene CO₂ u EU ETS.
"Prema analizi zasnovanoj na podacima za 2024. godinu, potencijalna izloženost CBAM-u za električnu energiju iz Crne Gore procijenjena je na oko 190 miliona eura godišnje, sa prosječnim CBAM troškom oko 62,45 €/MWh. U svakom slučaju u pitanju su značajna finansijska sredstva. Precizan iznos zavisiće od niza faktora - cijene CO₂ na EU ETS tržištu u 2026, količine izvoza električne energije, strukture domaće proizvodnje kao i mogućnosti da se trošak apsorbuje unutar tržišta. Upravo zbog toga smo insistirali na tome da se za Crnu Goru i druge zemlje Energetske zajednice obezbijedi prelazni period, kako bi se izbjegao nagli šok i osigurao pravedan proces usklađivanja", pojasnili su iz Ministarstva enegetike.
Iz Ministarstva su kazali da od Evropske unije očekuju jasne i pravovremene tehničke smjernice za primjenu CBAM-a u kontekstu Energetske zajednice, ali i mogućnost prelaznog režima ili odlaganja pune primjene prema zemljama koje su u procesu uspostavljanja ETS-a.
"Izuzetno bi bila važna i snažnija tehnička i finansijska podrška u implementaciji ETS i MRV sistema, ali i konkretni mehanizmi koji sprečavaju narušavanje konkurentnosti država koje su u fazi ubrzane dekarbonizacije. U ovom trenutku nije donijeta formalna odluka EK po pitanju odlaganja primjene CBAM-a za Crnu Goru. Postoji aktivan i intenzivan tehnički dijalog sa Komisijom, ali još nema zvaničnog dokumenta koji potvrđuje naš zahtjev. Nastavićemo da insistiramo na pravednom tretmanu i na rješenju koje neće ugroziti našu energetsku stabilnost i ekonomski razvoj", kazali su u Ministarstvu energetike.
EK još nije objavila konkretne smjernice za primjenu CBAM-a prema zemljama Energetske zajednice ukojoj je i Crna Gora, iako puna primjena počinje 1. januara 2026 iz razloga što je, kako pojašnjavaju u Ministarstvu energetike, segment električne energije, koji je za naš region naročito važan, jedan od tehnički najkompleksnijih dijelova CBAM-a.
"EK trenutno radi na rješavanju niza relevantnih pitanja - obračun stvarnih emisija, tretman tranzitnih tokova, analitičke metodologije, uloga EZ i status tržišne integracije. Zbog toga se smjernice objavljuju fazno, uz dodatne konsultacije sa državama ugovornicama. Ministarstvo je u svakodnevnom kontaktu sa relevantnim tijelima Evropske komisije i EZ kako bi sva otvorena pitanja bila riješena što prije", kazali su u Ministarstvu energetike.
Iz ovog resora navode da je realno da Crna Gora do kraja 2026. godine uspostavi osnovne elemente ETS-a i potpuno funkcionalan MRV sistem, ali to zahtijeva izuzetno intenzivan rad i snažnu tehničku podršku.
,,Većina zakonodavnog okvira je u završnoj fazi pripreme, a planirane su i aktivnosti za brzu uspostavu verifikacionih tijela, IT strukture i administrativnih procedura. Međutim, važno je naglasiti da uspostavljanje operativnog ETS-a, sa punim tržišnim funkcionisanjem, aukcijama i svim pratećim mehanizmima, može zahtijevati dodatno vrijeme nakon donošenja zakona. Ministarstvo je formiralo posebne radne timove i ubrzalo sve procese kako bi se rokovi ispunili'', tvrde iz ministarstva.
Objašnjavaju da ,,aktivno tražimo pravedan i izbalansiran pristup primjeni CBAM-a, uz poštovanje činjenice da zemlje EZ imaju specifične izazove i drugačiju startnu poziciju od država članica EU. Ministarstvo će nastaviti da postupa transparentno, odgovorno i u stalnoj komunikaciji sa EK kako bi se obezbijedilo rješenje koje je održivo, ekonomski fer i u skladu sa našim evropskim obavezama", istakli su u Ministarstvu energetike.
Obećanja da za sada nema poskupljenja struje
Iz EPCG su kazali da trenutno, kao operater postrojenja Termoelektrane Pljevlja, plaćaju 24 eura po toni emitovanog CO₂ za onaj dio emisija za koji nijesu dodijeljene besplatne dozvole. Prema važećim pravilima, od 2026. godine predviđa se ukidanje besplatnih dozvola, čime bi se navedeni trošak odnosio na svaku tonu ostvarene emisije.
,,Važno je, međutim, napomenuti da se u narednom periodu očekuje dodatno preciziranje načina primjene CBAM mehanizma, uključujući i rokove početka pune primjene, kao i moguće izuzetke ili prelazne periode. Postoji mogućnost da će, u okviru procesa usklađivanja zemalja Energetske zajednice, biti razmatrani zahtjevi za odlaganje primjene od jedne godine, što je inicijativa o kojoj je ENTSO već govorio, uz uslov da zemlje regiona postepeno uvode sopstvene sisteme trgovanja emisijama (ETS)'', nadaju se u EPCG.
Trenutna cijena emisije CO₂ na evropskom ETS tržištu je oko 80 eura po toni, dok se u Crnoj Gori za dio emisija plaća 24 eura po toni.
,,U tom smislu, u narednim mjesecima se očekuju dodatni razgovori i usaglašavanja na nivou EZ i EK kako bi se definisao tempo i model prilagođavanja zemalja koje nijesu članice EU", kazali su iz državne energetske kompanije, dodajući da o ovim pitanjima bi trebalo biti više jasnoće nakon zasijedanja Ministarskog savjeta EZ krajem godine, gdje će biti razmatrani dalji koraci i mogući prelazni aranžmani.
I dok procjene Fiskalnog saveta Srbije govore da bi cijena struje za domaćinstva u toj zemlji zbog uvođenja CBAM-a mogla da poraste čak 50 odsto, iz EPCG obećavaju da, za sada, rasta neće biti. Na pitanje da li će se taj trošak CBAM-a prenijeti na građane i privredu kroz poskupljenje električne energije u 2026. iz EPCG kažu da što se tiče cijene električne energije, kompanija odluku o cijenama aktivne energije može da donese u bilo kom trenutku u toku godine, jer odluka nije vezana za ni jedan konkretan datum.
,,Jedina obaveza je da petnaest dana prije promjene cijene, o tome obavijesti javnost. Naime, od 1. januara 2023. godine EPCG ima pravo da donosi odluke o promjenama cijene električne energije u skladu sa kretanjima na tržištu i rezultatima svog poslovanja, ali prilikom donošenja odluka EPCG uvijek uzima u obzir i druge mnogobrojne faktore, kako bi u finalnom procijenili da li je odluka dobra za nas i naše kupce. U ovom trenutku, ne postoje najave koje bi upućivale na promjenu tog tipa. Ako ih bude, razumije se da ćemo blagovremeno informisati javnost i naše kupce", kazali su iz EPCG.
Sva struja iz TE ne ide u EU
Doskorašnji direktor EPCG Ivan Bulatović za CIN-CG pojašnjava da CBAM za Crnu Goru znači novi fiskalni i regulatorni okvir, naročito za EPCG kao ključnog proizvođača električne energije koji svoj proizvod izvozi na EU tržište.
,,Procjene pokazuju da bi potencijalni godišnji trošak CBAM-a mogao dostići i 190 miliona eura ako se električna energija iz Termoelektrane Pljevlja izvozi u EU bez priznavanja domaće cijene ugljenika. Treba pretpostaviti da ovaj scenario nije realan, jer se cjelokupna električna energije iz TE Pljevlja ne može posmatrati kao energija koja je namijenjenja za cjelokupan izvoz onako kako predviđaju pravila za funkcionisanje CBAM-a trenutno'', navodi Bulatović.
On kao alternativu CBAM-u vidi usaglašavanje postojećeg nacionalnog sistema trgovine emisijama sa EU sistemom.
,,Ako se do 2026. uspostavi domaći ETS (sistem trgovine emisijama) na nivou EU, što je preporuka Ministarstva ekologije za postepenim uvođenjem, onda će se izbjeći naravno CBAM kroz plaćanje nacionalnog ETS usaglašenog sa EU'', kaže Bulatović i dodaje da bi i to za EPCG značio ogroman finansijski odliv od preko 150 miliona eura godinje, koji bi se morao odraziti i na cijenu električne energije, a samim tim značajno uticao na standard naših građana.
Bulatović razmatra i scenario spajanja tržišta električne energije sa EU, u kojem bi se fiskalni teret CBAM-a smanjio i do 100 odsto.
,,Međutim ni ovaj scenario nije realan jer je Market Coupling (MC) predviđen tek za 2028. godinu uslijed tehničkih razloga", pojašnjava Bulatović.
ON navodi da se procjenjuje da Crna Gora može do 2030. godine povećati kapacitete za solarnu energiju za dodatnih 300–400 MW, vjetar za 300 MW i baterijska skladišta kao podršku fleksibilnosti. Time bi se udio obnovljivih izvora u proizvodnji mogao povećati na 70–75 odsto do 2030. godine, što je među najvišim u regionu i potpuno promijenio sliku u vezi sa emisijama CO2 jer bi se udio iz proizvodnje Termoelektrane značajno smanjio.
Bulatović podsjeća da je Crna Gora 2021. godine uspostavila sopstveni sistem trgovanja emisijama (ETS), čime je postala prva zemlja Energetske zajednice koja je implementirala ovaj mehanizam. Poput prakse u EU, cjelokupan iznos CO2 takse završava u CG-Eko Fondu odakle se finansiraju veoma značajni energetski projekti. Jedan od najznačajnijih je subvencija našim građanima u iznosu od 20 odsto u projektima solari 300,500, 3000 I 5000+.
,,Ovaj model je jako dobar jer se kroz cijenu ugljenika ostvaruju benifiti i postiže se korak više ka energetskoj zelenoj tranziciji", kazao je Bulatović, dodajući da je EPCG do danas po osnovu emisija platila oko 40 miliona eura.
Da bi EPCG smanjila izloženost CBAM-u i povećala profitabilnost, preporučuje se, kaže Bulatović, investicije od najmanje 800–950 miliona eura do 2035. godine. Uključujući 350 do 450 miliona za solarne elektrane, 250 do 300 miliona za vjetroelektrane, 120 do 160miliona za baterijska skladišta i 80 do 120 miliona za modernizacija prenosne mreže i digitalizacija sistema upravljanja, kao i 50 do 80 miliona za ekološka nadogradnja i optimizacija TE Pljevlja.
Rekonstrukcija koja nije riješila problem CO2
Ministar energetike Šahmanović je na sjednici Skupštine Crne Gore, 11. novembra, odgovarajući na poslaničko pitanje pojasnio da su svi kapaciteti i potencijali usmjereni na proces dekarbonizacije. O TE je objasnio da se radi o remontu, nakon kojeg ćemo dobiti novu TE, ali koju ćemo ipak, kako je kazao, u jednom trenutku morati da isključimo iz sistema. Objasnio je i da je TE najstabiliniji izvor energije, proizvodi preko 50 odsto bazne energije, a u ljetnjim mjesecima i preko 75 odsto, te da državi neće biti lako da nađe alternativu kako za proizvodnju tako i za zaposlenje radnika koji će stavljanjem van funkcije TE ostati bez radnih mjesta.
Ekološka nadogradnja TE koja je trebala da se završi 15. novembra, i koja je prema izjavama odgovornih iz VLade dosada koštala oko 80 miliona, nije smanjila emisiju CO2. Iako se kada je i počela priprema za rekonstrukciju znalo da problem sa CO2 kuca na vrata. Procijenjeno je da će dodatni troškovi zbog uvoza nedostajuće struje iz TE biti preko 90 miliona eura.
Stručnjaci za energetiku su upozoravali da je ulaganje upitno u smislu profitabilnosti, s obzirom na neizvjesnu budućnost uglja i regulative EU. Nije imao ko da ih sluša. Rekonstrukcija je projekat bivše DPS vlasti u koji izvodi konzorcijum pod vođstvom kineske kompanije DEC International zajedno sa domaćim firmama Bemax, BB Solar i Permonte.
„Iz nevladinog sektora smo blagovremeno upozorili 2021. godine novo rukovodstvo EPCG na čelu sa izvrsnim direktorom Nikolom Rovčaninom i predsjednikom Borda direktora Milutinom Đukanovicem na štetnost produžavanja sumnjivog ugovora sa sinom bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovim kineskim partnerom radi navodne ekološke rekonstrukcije termoelektrane u koju su u međuvremenu uloženi, bolje rečeno, bačeni milioni eura'', kaže za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar i bivši član Odbora direktora EPCG. Dodaje da je tadašnje rukovodstvo znalo ,,da je pomenuti ugovor plod prevarantskog pokušaja bivše vlasti da sanira ogromnu političku štetu zbog prethodne propasti projekta gradnje Druge faze termolektrane. Dakle, znalo je ili je moralo znati njegove mane i da se tim projektom ne može obezbjediti dugoročni opstanak Termoelektrane''.
Mijović se prisjeća i da su se tadašnji premijer Zdravko Krivokapić i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić u početku odupirali nastavku projekta, ukazujući da njime nećemo ispuniti preuzete obaveze prema EU i Pariskom sporazumu i da će TE najvjerovatnije do 2030. morati da prestane sa radom pod pritiskom Energetske zajednice i Evropske unije.
,,Nijesu, međutim, uspjeli da se odupru moćnom energetskom lobiju EPCG i koalicionim partnerima iz DF i DCG koji su tada upravljali ovim državnim preduzećem i obmanjivali javnost da bi Termolektrana morala potpuno obustaviti rad ako se ne produži ugovor o ekološkoj rekontrukciji'', navodi Mijović.
Brisel čeka ,,mapu puta" da bi dao izuzeće od primjene
iz Delegacije EU u Crnoj Gori su kazali da je u februaru 2025. godine EK predložila reviziju CBAM regulative i da se izmijenjena regulativa koja se odnosi na pojednostavljenje i jačanje CBAM-a, objavljena je u Službenom listu Evropske unije u oktobru 2025.
Kako je pojašnjeno revidirana regulativa predstavlja ključan korak ka podsticanju konkurentnijeg i održivijeg poslovnog okruženja, uz efikasno suočavanje sa klimatskim promjenama.
,,Dana 28. avgusta 2025. godine, Komisija je pokrenula poziv za dostavljanje informacija sa ciljem prikupljanja stavova svih zainteresovanih strana o pravilima metodologije za izračunavanje emisija ugrađenih u CBAM proizvode, pravilima za usklađivanje CBAM sertifikata radi odražavanja besplatne alokacije u okviru EU ETS-a, kao i pravilima za odbitak cijene ugljenika plaćene u trećoj zemlji. Očekuje se da će ta revidirana pravila za sprovođenje biti objavljena kasnije tokom 2025. godine", naveli su iz Delegacije EU.
Kada su u pitanju izuzeća od CBAM-a, važno je naglasiti, kažu u Delegaciji, pravne zahtjeve za moguća izuzeća koji obuhvataju - sam tekst CBAM-a propisuje da treća zemlja može biti izuzeta od CBAM-a za električnu energiju ako ima uspostavljen sistem trgovine emisijama (ETS) sa cijenom ugljenika ekvivalentnom cijeni u EU ETS-u ili ako je u potpunosti povezana sa EU ETS-om (ili uporedivim aranžmanom).
,,Zemlja mora uskladiti relevantno zakonodavstvo i pravila monitoringa/verifikacije sa praksom EU. Član 2(7c) CBAM-a zahtijeva da treća zemlja dostavi Komisiji mapu puta koja opisuje ključne korake i raspored za, između ostalog, usvajanje dugoročne strategije (neutralnost do 2050), usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa klimatskim acquis-em EU, uspostavljanje sistema MRV/akreditacije/verifikacije i sprovođenje ETS-a (sa ekvivalentnom cijenom). Tipično se očekuje da se ovi uslovi ispune do 1. januara 2030. godine kako bi zemlja mogla ostvariti izuzeće za električnu energiju. Mapu puta je neophodno dostaviti Komisiji kako bi ista mogla procijeniti da li će uslovi za izuzeće biti ispunjeni", pojašnjeno je iz Delegacije EU.
Cilj EU je da novac koji se plaća zbog emisija CO2 bude utrošen u obnovljive izvore energije, na dobrobit građana, države i energetskog sektora. Nevolja je što su vlasti u Crnoj Gori, i bivše i sadašnje, i uprava EPCG godinama problem stavljali pod tepih, a kritikovali sve koji su upozoravali da će se to skupo platiti, bacajući novac u rekostrukciju TE, koja sve više postaje balast koji prijeti da ugrozi EPCG.
Troškovi CBAM-a poješće prihod Elektroprivrede Srbije
Prema ocjeni Fiskalnog saveta Srbije CBAM-a donosi novi, značajan trošak za dio srpskih izvoznika i predstavlja okidač za hitno suočavanje države sa dugogodišnjim zaostajanjem u klimatskoj tranziciji.
Analiza Fiskalnog saveta pokazuje da će najveći udar pretrpjeti sektor električne energije, sa troškom od 200 do 300 miliona eura godišnje već u prvoj godini primene CBAM, što ozbiljno ugrožava poslovanje Elektroprivrede Srbije (EPS).
,,Kako bi se izbegli najgori scenariji i osiguralo da ovaj novac ostane u Srbiji, ključno je uvesti domaći porez na ugljenik za industriju pogođenu CBAM-om. Time bi se barem deo sredstava zadržao u domaćem budžetu za finansiranje zelene tranzicije. Za sektor električne energije, gde su potencijalni troškovi neodrživi, neophodni su hitni pregovori sa EU kako bi se izdejstvovali povoljniji uslovi i duži rok za prilagođavanje. Iznad svega, energetska tranzicija mora postati apsolutni politički prioritet Vlade, jer svako dalje odlaganje povećava ekonomske i fiskalne rizike. Međutim, s obzirom na ogromne potrebe za ulaganjima – skoro 30 milijardi evra do 2030. godine – samo mere na prihodnoj strani budžeta nisu dovoljne. Neophodno je unaprediti ceo sistem upravljanja javnim investicijama kako bi se sprečila kašnjenja i rast troškova projekata koji trenutno predstavljaju ozbiljnu prepreku za dostizanje ambicioznih ciljeva Vlade'', navodi se u analizi Fiskalnog saveta.
Jedna od projekcija troška govori da bi samo tokom 2026. troškovi CBAM-a za EPS bili oko 180 miliona eura. S obzirom da EPS trenutno na godišnjem nivou prihoduje oko 200 miliona eura od prodaje struje u EU, to znači da bi CBAM obrisao skoro cjelokupni prihod od izvoza.
Kako piše Fiskalni savet, sasvim je moguće da se taj gubitak izvoza „prelije” na subvencionisanu cijenu struje koju plaćaju domaćinstva, što bi moglo da dovede do rasta cijene struje za domaćinstva od 50 odsto.
Razlog ovakvom rezultatu je u tome što Srbija, to jest EPS, proizvodi najprljaviju struju u Evropi, pa uvoznici za svaki megavat-čas iz EPS-a treba da plate, po procenama Fiskalnog saveta, oko 60 eura. „Naravno, od EU se ne može očekivati da na svom tržištu dugoročno dozvoli nefer situaciju da proizvođači električne energije iz EU plaćaju naknadu za emitovani ugljenik, a u Srbiji ne”, dodaje Fiskalni savet.
Najava gašenja Termoelektrane
Mijović kaže da je ministar energetike je proteklih dana priznao da ćemo morati ubrzati zatvaranje termoelektrane, i to iz dva razloga. Prvi jer će ekološka rekonstrukcija uvećati proizvodne troškove termolektrane sa 60 eura na 83 eura po MWH, dakle znatno iznad prodajne cijene od 45 eura, i zbog penala od 80 eura po MWh koji će se plaćati za izvezenu električnu energiju primjenom CBAM mehanizma počev od iduće godine. Drugi, jer moramo drastično smanjiti emisije CO2 u skladu sa evropskom klimatskom politikom.
„Zbog ogromne štete nastale rekonstukcijom TE koju su učinili preduzeću, njenim radnicima i građanima Crne Gore, podneo sam svojevremeno prijavu Agenciji za sprečavanje korupcije ali njeni čelnici nijesu imali snage ili želju da se njome bave. Nakon priznanja resornog ministra da se plaši da će Termoelektrana i Rudnik uglja morati uskoro da se zatvore i da će njihovi mnogobrojni radnici ostati bez posla, za Agenciju je kasno da se bavi sprečavanjem dalje štete, pa bi joj najbolje bilo da prepusti predmet na dalju obradu Specijalnom državnom tuzilaštvu jer neko mora odgovarati za ogromna sredstva koja očigledno nisu utrošene u javnom interesu".
Tri scenarija spajanja nacionalnog sistema sa evropskim
Bulatović kaže da su na osnovu pregovora koji su vođeni na relaciji EPCG, Ministarstvo energetike i Ministarstva ekonomije razmatrana tri scenarija u vezi sa pristupanjem Crne Gore trgovini emisijama na novou EU, zbog CO2. Sva tri scenarija, koja pretpostavljaju postepeno usklađivanje, predviđaju značajan trošak za EPCG. Prvi u slučaju usklađenja nacionalnog Sistema ETS sa EU do 2028. trošak bi bio 946 miliona. Po drugom scenariju ako bi se usklađenje desilo do 2030. trošak bi bio 776 miliona. A prema trećem, u slučaju postepene primjene ETS do 2035. trošak bi bio 445 miliona.
,,Ostvarivanje bilo koja od tri scenarija značilo bi za EPCG značajno finansijsko naprezanje i ogroman odliv novca koji bi se morao reflektovati i na cijenu električne nergije samim tim i na standard nasih građana. U bilo kojem slučaju novac od trgovine emisijama morao bi biti na raspolaganju za sprovodjenje energetske tranziciji kako bi se polako napustao koncept proizvodnje električne energije iz uglja’’, kaže Bulatović, dodajući da bi sad trošak bez bespatnih kredita kojih nemau ovj godini trebao biti oko 33 miliona po važećoj godišnjoj uredbi.
Scenario 1: primjena nacionalnog sistema za 2026/27 i puni EUETS od 2028.
| Scenario 1 | ||||
| €/t CO2 | trošak € | |||
| 2026 | 24 | 32,734,800.00 | ||
| 2027 | 24 | 31,323,600.00 | ||
| 2028 | 88 | 114,853,200.00 | 100% | ETS |
| 2029 | 90 | 117,463,500.00 | ||
| 2030 | 93 | 121,378,950.00 | ||
| 2031 | 96 | 125,294,400.00 | ||
| 2032 | 100 | 130,515,000.00 | ||
| 2033 | 103 | 134,430,450.00 | ||
| 2034 | 106 | 138,345,900.00 | ||
| 946,339,800.00 |
Scenario 2: primjena nacionalnog sistema do 2030. i puni EUETS od 2030.
| Scenario 2 | ||||
| €/t CO2 | trošak € | |||
| 2026 | 24 | 32734800 | ||
| 2027 | 24 | 31323600 | ||
| 2028 | 24 | 31323600 | ||
| 2029 | 24 | 31323600 | ||
| 2030 | 93 | 121378950 | 100% | ETS |
| 2031 | 96 | 125,294,400.00 | ||
| 2032 | 100 | 130,515,000.00 | ||
| 2033 | 103 | 134,430,450.00 | ||
| 2034 | 106 | 138,345,900.00 | ||
| 776,670,300.00 |
Scenario 3: primjena nacionalnog sistema do 2030. i postepena primjena EUETS do 2035.
| Scenario 3 | ||||
| €/t CO2 | trošak € | |||
| 2026 | 24 | 32,734,800.00 | ||
| 2027 | 24 | 31,323,600.00 | ||
| 2028 | 24 | 31,323,600.00 | ||
| 2029 | 24 | 31,323,600.00 | ||
| 16% | 2030 | 14.88 | 19,420,632.00 | |
| 32% | 2031 | 30.72 | 40,094,208.00 | |
| 48% | 2032 | 48 | 62,647,200.00 | |
| 64% | 2033 | 65.92 | 86,035,488.00 | |
| 80% | 2034 | 84.8 | 110,676,720.00 | |
| 445,579,848.00 |
Predloženi budžet i kašnjenje u formiranju Agencije za sajber bezbjednost ugrožava sigurnost
Đurđa RADULOVIĆ
Iz Ministarstvo javne uprave (MJU) kažu da bi za jačanje sajber bezbjednost i digitalnih servisa u zemlji trebalo obezbijediti više sredstava u budžetu za 2026, kao i stabilno funkcionisanje ključnih institucija u ovoj oblasti.
,,U predloženom budžetu za 2026. nedostaju finansijska sredstva neophodna za razvoj informacione infrastructure. Sve to može uticati da dođemo u situaciju da ne možemo ispuniti određene obaveze iz Reformske agende (2024- 2027) Evropske unije (EU)“ kaže generalni direktor Direktorata za infrastrukturu, informacionu bezbjednost, digitalizaciju i e-servise u MJU Dušan Polović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Mogli bi faliti 2,5 miliona za iduću godinu, od kojih se dva miliona za ulaganja u sajber bezbjednost i infrastrukturu, a oko pola miliona za Program digitalne transformacije iz Reformske agende, dodaje Polović.
Ministarstvo finansija iz godine u godinu predlažu sličan iznos sredstva za sajber bezjednost, a potrebe rastu. Iz Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa budžetom za MJU za 2026. godinu.
Prema Zakonu o informacionoj bezbjednosti, koji je usvojen u decembru 2024, Agencija za sajber bezbjednost trebalo je da bude osnovana najkasnije krajem marta ove godine. To se, međutim, još nije dogodilo.
MJU je dva puta slalo Vladi predloge za imenovanje direktora i članova upravnog odbora Agencije. Prvi predlog poslat je u februaru, poštujući zakonske rokove, a potom u junu. Za direktora Agencije je ministarstvo kojim rukovodi Maraš Dukaj predložilo Samira Orahvca, člana Vladinog tima za odgovor na računarsko bezbjednosne incidente u sajber prostoru Crne Gore (CIRT-a) „Još uvijek od Vlade nijesmo dobili povratnu informaciju o ovom predlogu”, kazao Polović.
Iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zbog čega se sa Agencijom kasni.
Bez zaštite brojne ključne institucije: Aerodromi, Luka Bar…
,,Hitno formiranje Agencije je prioritet, i zbog bezbjednosti države i građana, i zbog kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija. Planirani budžet za Agenciju još je neiskorišten, a u slučaju ozbiljnog sajber napada svaki državni organ prepušten je sam sebi bez centralne podrške. To je nedopustivo, i direktno ugrožava ključne sisteme”, kaže za CIN-CG ekpsert za oblast sajber bezbjednosti, Branko Džakula.
Nakon usvajanja Zakona, CIRT koji je pokrivao sajber bezbjednost u svim institucijama Crne Gore od 2012, izgubio je nadležnost za pitanja sajber bezbjednosti nezavisnih i privatnih subjekata u Crnoj Gori. Prema ovom Zakonu u nadležnost Agencije spadaju svi nezaivisni i privatni subjekti, dok je Vladina infrastruktura ostala pod ingrerencijom CIRT-a.
,,Ukoliko neko napadne recimo Aerodrome Crne Gore, Luku Bar ili neku drugi važan infrastrukturni sistem, nama su ruke vezane. CIRT nema više ovlašćenja da postupa u tim slučajevima, tako da je Agencija za sajber bezbjednost tu ključna, a ona još ne funkcioniše “, ističe Polović.
,,Zastoj u uspostavljanju i operativnom funkcionisanju Agencije za sajber bezbjednost proizvodi ozbiljne strateške, institucionalne i bezbjednosne implikacije, budući da Agencija preuzima nadležnosti stručnog nadzora, proaktivnog skeniranja, upravljanja incidentima i međuinstitucionalne koordinacije”, kazala je za CIN-CG Andreja Mihailović iz organizacije Women4Cyber.
Bez centralnog, kompetentnog i operativno opremljenog tijela nadležnog za koordinaciju nacionalne sajber politike, država ostaje bez ključnog mehanizma koji omogućava nadzor nad operatorima kritične infrastrukture, harmonizaciju standarda, izgradnju nacionalnih kapaciteta, razmjenu informacija o prijetnjama i integrisani odgovor na incidente, objašnjava za CIN-CG Mihailović.
,,Važno je osigurati da operativni početak rada Agencije bude zasnovan na stabilnoj institucionalnoj arhitekturi, adekvatnim ljudskim resursima i optimalnim tehničkim kapacitetima, kako bi Agencija u potpunosti mogla ostvariti stratešku ulogu u jačanju nacionalne digitalne otpornosti”, objašnjava Mihailović.
I dalje bez redundantnih sistema
Još jedna obaveza iz novog Zakona o informacionoj bezbjednosti je da crnogrski CIRT mora posjedovati takozvane redundantne sisteme i rezervne radne prostorije kako bi se obezbijedio kontinuitet rada. Crnogorski CIRT ovu naprednu tehnologiju još uvijek nema.
,,Za sada imamo backup sisteme zaštite, a do kraja godine ćemo imati opremljen redundantni prostor za CIRT državne uprave”, kaže Polović.
Backup i redundantni sistemi imaju različite uloge u sajber bezbjednosti. Backup je kopija podataka koji se tako čuvaju ako dođe do gubitka ili oštećenja, dok redundantni sistemi podrazumijevaju duplu ili paralelnu infrastrukturu koja omogućava da sistem nastavi da radi bez prekida ako jedan dio otkaže. Ukratko redundancija obezbjeđuje neprekidan rad sistema.
,,Redundantni sistemi predstavljaju ključni element arhitekture visoke otpornosti i podrazumijevaju uspostavljanje paralelnih, geografski i tehnički raznovrsnih infrastrukturnih kapaciteta koji mogu autonomno preuzeti funkciju primarnih sistema u slučaju degradacije, prekida, kompromitacije ili potpunog pada”, objašnjava Mihailović.
Za CIRT je redundancija od strateške važnosti jer obezbjeđuje funkcionisanje u u slučaju sajber smetnji, kao što su kaskadni incidenati, sofisticirani napadi, kompromitacija državnih servisa ili u slučaju fizičkih katastrofa i infrastrukturnih kvarova. Time se značajno povećava otpornost nacionalne digitalne infrastrukture, objašnjava Mihailović. ,,U kontekstu Crne Gore, ovo znači da se rad CIRT-a ne prekida čak ni u ekstremnim okolnostima, što je suštinski uslov za stabilno funkcionisanje e-servisa i kritične infrastrukture”, kaže Mihailović
Praksa u EU i NATO nalaže da nacionalni CIRT mora imati jasno definisan plan oporavka u slučaju katasterofe (DRP) i plan kontinuiteta poslovanja (BCP) i minimalno jedan geografski odvojen sekundarni operativni centar. Time se značajno redukuju rizici sistemskih zastoja, povećava otpornost nacionalne digitalne infrastrukture, stabilizuje proces odgovora na incidente ri jača međunarodno povjerenje u Crnu Goru, kao pouzdanu bezbjednosnu tačku u regionalnim i euroatlantskim mrežama. ,,U praksi to obuhvata primjenu različitih mehanizama i jačanje infrastrukture”, objašnjava Mihailović.
,,Neophodno je uspostaviti savremene mehanizme za praćenje i detekciju prijetnji, kao i brz odgovor na incidente, uključujući napredne sisteme za monitoring mreža, rane alarme i jasne planove oporavka nakon napada. Sajber bezbjednost, kao proces koji zahtijeva stalno testiranje odbrane, redovne testove, simulacije napada i obuke, može biti održiva samo uz kombinaciju čvrste institucionalne strukture, stručnih kadrova, moderne tehnologije i razvijene svijesti na svim nivoima”, kaže Džakula. Ovaj ekspet ističe da se spremnost ne smije graditi u krizi, već mnogo prije nje.
Bez ispunjavanja obaveza nema ni novca EU
U Izvještaju Evropske komisije za 2025 navodi se da Crna Gora treba da ,,uskladi nacionalno zakonodavstvo sa Direktivom o mrežnoj i informacionoj bezbjednosti (NIS2) i implementira ga, uključujući i osnivanje Nacionalne agencije za sajber bezbjednost”, te da treba da nastavi da sprovodi pravni okvir EU u oblasti elektronskih komunikacija i audiovizuelnih medijskih usluga, uključujući i zaštitu nezavisnosti regulatornih tijela. Preporučuje se angažovanje dodatnog osoblja na ovom polju ,,čime bi se dodatno ojačali administrativni kapaciteti u oblastima elektronskih komunikacija, usluga informacionog društva i audiovizuelnih medijskih usluga”, navodi se.
„Crna Gora će krajem 2025. dobiti 1,3 miliona eura od EU zato što je ispunila obaveze iz Plana digitalne transformacije za ovu godinu. Меđutim, 2026. bi moglo doći do poteškoća, јеr da bismo povukli sredstva predviđena za narednu godinu, u budžetu koji je predložilo MF nedostaje oko pola miliona eura za sprovođenje II faze plana digitalne transformacije za 2026 godinu,“ оbjašnjava Polović. Ističe da nije jasna logika MF da ne izdvoji pola miliona za ove potrebe, nakon čega bi mogla da dodbije višestruko veći iznos od EU, odnosno oko dva miliona zbog ispunjavanja Plana digitalne transformacije.
„Iako će Vlada povući 1,3 miliona za digitalnu transformaciju ove godine, mogla su se dobiti i mnogo veća sredstva od EU u 2025. Međutim, zbog sporosti oko uspostavljanja Agencije za sajber bezbjednost i jačanja kapaciteta CIRT-a, Crna Gora je propustila da povuče dodatnih 3,4 miliona eura od EU”, objašnjava Polović.
Uprkos preporukama EU da se poveća broj zaposlenih, CIRT bi sledeće godine mogao doći u opasnost da ostane bez dijela kadra. Ovoj organizaciji fali za isplatu plata za oko polovine zaposlenih koji se trenutno finansiraju iz sredstava EU, objašnjava Polović. ,,Od 13 zaposlenih pet je stalno zaposleno, a ostalima ugovori po projektima brzo istriču. Za sve to je potrebna podrška. Umjetso da ojača u narednom periodu, CIRT bio mogao biti oslabljen“, kaže Polović.
MJU je Vladi predočilo da im je neophodna podrška za plate u CIRT-u. Iako budžet za 2026. previđa zaposlenje osmoro novih ljudi, na nivou cijelog MJU, pitanje je koliko je njih planirano za CIRT. Međutim, i kada bi bila obezbijeđena sredstva za nove kadrove, to ne bi riješilo problem. ,,Vlada nije donijela generalni kadrovski plan za 2025, što je onemogućilo raspisivanje konkursa, iako smo imali sredstva ove godine da zaposlimo još nekog u CIRT-u”, dodaje Polović.
Više podzakonskih akata trebalo je da bude doneseno u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o informacionoj bezbjednosti, ali ni do toga nije došlo. Polović najavljuje do kraja godine donošenje jednog podzakonskog akta - Nacionalnog plana za odgovor za incidente, kao i donošenje Liste kritične infrastrukture.
Polović ističe da će donošenje ova dva dokumenta omogućiti dalje ispunjavanje indikatora iz Plana rasta i samim time omogućiti povlačenje finansijskih sredstava iz ovoga mnehanizma u iznosu od 1.158 miliona eura
Sva ministarstva su imala obavezu da MJU dostave sektorske liste kako bi se napravio registar ključnih subjekata sajber bezbjednosti. Rok da se sastavi registar istekao je u avgustu, ali on još nije sačinjen. ,,Većina ministarstava je dostavila sektorske liste, MJU, sad treba da pregledamo sve te liste, da ih šaljemo Vladi na odobrenje, pa onda da sastavimo registar, tako da sve to ide sporije od predviđenog“, kaže Polović.
Crna Gora kreće ka jedinstvenom, evropski kompatibilnom sistemu sajber otpornosti, pri čemu su određena kašnjenja razumljiva zbog transformacije institucija, kaže za CIN-CG Andreja Mihailović. „Zakon uvodi kompleksne obaveze – od identifikacije ključnih subjekata i upravljanja incidentima, do registara, nadzora i sertifikacije – pa privremena odstupanja uglavnom odražavaju potrebu za dosljednom primjenom propisa, koordinacijom i usklađivanjem sa EU praksama i NIS2 direktivom”, smatra Mihailović.
Još se ne zna ko stoji iza napada 2022
Krajem oktobra, a potom početkom novembra sajt Vlade Crne Gore i svih ministarstava bili su meta hakerskih, odnosno DDoS napada, i danima su nakon napada neki od tservisa su bili nedostupni. Međutim, iz Ministarstva javne uprave (MJU) su kazali za CIN-CG da su svi servisi i sajtovi bili dostupni brzo istog dana. Novinari CIN-CG uvjerili su se da i dva dana nakon pada servisa sajtovi ministarstava i Vlade nijesu bili u potpunosti funkcionalni.
Prema riječima eksperta Branka Džakule, nedavni napad na sve važne onlajn servise Vlade, govori da državna internet infrastruktura nema dovoljan nivo otpornosti. ,,U idealnom slučaju, čak i da dođe do jakog DDoS napada, što znači hiljade ili milione lažnih zahtjeva ka sajtu u sekundi, sistemi odbrane trebalo bi da apsorbuju udar ili preusmjere saobraćaj. Privremeni pad može da se desi svakome, ali ako su sajtovi nedostupni dva dana nakon napada, to znači da ili napad i dalje traje bez uspješnog odgovora ili oporavak nije urađen dovoljno brzo”, objašnjava Džakula za CIN-CG.
Jedno od objašnjenja je da je možda nakon samog napada, određeni broj servisa bio isključen preventivno, dok se ne uvjere da je sve sigurnom, kaže Džakula. „Dešavalo se i ranije kod nas da se posle radnog vremena isključe sistemi, dok se prijetnja analizira. Ovo ukazuje na reaktivan pristup: umjesto da infrastruktura ostane dostupna uz otpornost, mi je gasimo 'da šteta ne eskalira'. To je razumljivo kada nemate jake zaštitne mehanizme, ali nije dobro rješenje dugoročno”, poručuje ovaj ekspet.
Ni tri godine nakon velikog sajber napada na infrastrukturu Vlade Crne Gore nema zvaničnog odgovora ko stoji iza ovog napada. U avgustu 2022. godine, ransomware napad zlonamjernog softvera, pogodio je servere Vlade Crne Gore. Tokom napada, hakeri su zaključali i šifrovali podatke i ključne fajlove državnih sistema, a potom zahtijevali novčanu otkupninu za njihovo otključavanje i dešifrovanje. Mjesecima nakon napada servisi Vlade bili su nedostupni, a meil adrese nijesu radile. Iako su iz Vlade u periodu nakon napada naveli više špekulacija o tome ko bi mogao stajati iza toga- od hakerske grupe Cuba Ransomware, do Rusije- do danas ne postoji zvanični odgovor na ovo pitanje.
U januaru 2023. Uprava policije saopštila je da je od FBI-ja dobila izvještaj o sajber napadima na vladine servere iz 2022, zasnovan na velikoj količini podataka prikupljenih putem mreže Ministarstva javne uprave i praćenja kretanja informacija između različitih sistema. Međutim, taj izvještaj nikada nije objavljen. ,,Ovaj izvještaj je prema preporuci FBI ostao interan, samo za potrebe jačanja otpornosti Vladine infrastrukture i mreže državnih organa. Međutim, u ovom izvještaju se ne navodi ko je i na koji način izvršio napad”, tvrdi Polović.
,,Zabrinjavajuće je što ni nakon više od tri godine ne znamo ko je izveo sajber napad na Vladu 2022. godine. Time se stvara utisak da bi napadači mogu ostati nekažnjeni ili da institucije nijesu sposobne da ih otkriju. Moguće je da nije bilo dovoljno dokaza za sudski epilog, ali nedostatak informacija narušava povjerenje javnosti. Ljudi s pravom pitaju: da li se na tome radi i jesmo li danas bezbjedniji nego 2022”, kaže Džakula.
Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG u kojoj je fazi postupak pokrenut u vezi sa napadom prije tri godine. U medijima je lani objavljeno da je Tužilaštvo uputilo urgenciju za postupanje povodom ovog slučaja Upravi policije (UP), odnosno Odsjeku za kriminalističko-obavještajne poslove i Grupi za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala. Iz UP nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG u vezi sa ovim slučajem i uputili su nas na Tužilaštvo.
Prema riječima Džakule, problem je i što se ne zna kako je tačno došlo do napada 2022. ,, Do danas nisu javno predstavljene detaljne analize i izvještaji, koje su tačne slabosti iskorišćene od strane napadača i šta je sve preduzeto da se one otklone. Možda postoji izvještaj interno, ali ako postoji i ako se skriva, to otežava nezavisnim stručnjacima da procijene gdje smo kada je zaštita u pitanju.”, kaže Džakula.
Neophodno poboljšati digitalnu pismenost
,,Samo jedan odsto zaposlenih javnih službenika prošao je obuku na temu sajber bezbjednosti. Nedostatak eksperata iz oblasti sajber bezbjednosti je prepoznat kao globalan problem, dok je u Crnoj Gori zbog ograničenih ljudskih resursa ovaj problem još izraženiji”, ističe se u Strategiji za sajber bezbjednost 2022-2026.
Plan da se taj broj podigne na 15 odsto je dobar korak , ali potrebno je vrijeme i istrajnost da se to postigne, naglašava Džakula. Slaba je i kultura prijavljivanja incidenata, mnoge organizacije radije prećute “manje” bezbjednosne probleme, što usporava učenje na greškama i poboljšanje sistema.
Crna Gora bi trebalo da se intenzivno baviti jačanjem kapaciteta kadrova- ljudski resursi i nedostatak stručnjaka identifikovani su kao veliki problem. ,,Potrebno je ubrzano obučavati i zapošljavati stručnjake za sajber bezbjednost, kako u javnom sektoru, tako i kroz podsticanje obrazovnih programa na univerzitetima.
Jedan od najvažnijih segmenata sajber bezbjednosti je i digitalna pismenost samih građana. ,,Potrebno je pokrenuti nacionalne kampanje edukacije o osnovnoj digitalnoj bezbjednosti. Građani moraju znati kako da prepoznaju prevare, takozvane fišing meilove, lažne oglase i kako da zaštite svoje lične podatke na internetu. Ljudski faktor je često najslabija karika, zato ulaganje u znanje i kulturu sajber higijene donosi veliki benefit”, upozorava Džakula.
Džakula ističe i važnost međunarodne saradnje. Potrebno je proširiti saradnju sa partnerskim zemljama i organizacijama. ,,Crna Gora je, srećom, već uključena u NATO i regionalne inicijative, a nedavno je postala i članica Evropske organizacije za sajber bezbjednost (ECSO). Trebalo bi iskoristiti tu mrežu za pristup najnovijim saznanjima, obukama i možda razmjenu stručnjaka. Takođe, pohvalno je što je u Podgorici sjedište Regionalnog centra za borbu protiv sajber kriminala uz podršku Francuske, gdje se naši kadrovi obuče rame uz rame sa inostranim ekspertima”, navodi Džakula
Trebalo bi ulagati u ljude
Crna Gora se suočava s ozbiljnim nedostatkom kvalifikovanih stručnjaka za sajber bezbjednost, upozorava Džakula, ističući da je riječ o globalnom problemu, a kod nas izraženijem zbog male IT baze i odliva kadrova. „U državnoj upravi, bankama i telekomunikacijama često jedna osoba pokriva više uloga. CIRT tim ima daleko manje ljudi nego što bi standardi preporučili, a u manjim firmama bezbjednost gotovo i ne postoji“, kaže Džakula.
On upozorava da javni sektor teško može zadržati mlade stručnjake zbog malih plata i nedostatka profesionalnih izazova. „Ako ne osmislimo stimulativne modele- veće plate, obuke, saradnju s međunarodnim partnerima, rizikujemo da nova Agencija za sajber bezbjednost bude kadrovski slaba već na početku“, navodi on. Ipak, dodaje, ima i pomaka: uveden je master program Informaciona bezbjednost na Univerzitetu Crne Gore, a pojavljuju se i privatne inicijative poput UN1QUELY Cybersecurity akademije, Logate instituta i regionalnog centra WB3C, koji grade novu generaciju stručnjaka.
,,U Crnoj Gori se na raznim univerzitetskim studijskim programima školuju kadrovi za ove poslove. Prevashodni zadatak je da Ministarstvo finansija prepozna prioritet u privlačenju ovakvih kadrova i kroz Zakon o zaradama u javnom sektoru obezbjedi adekvatna primanja za ove deficitarne pozicije, što je inicijativa MJU”, kazali su za CIN-CG iz MJU.
„Ključno je da država podrži programe stipendija i partnerstvo sa privatnim sektorom“, naglašava Džakula. Kao potencijalno rješenje navodi i ideju „cyber rezervista“ – civilnih eksperata koji bi u kriznim situacijama pomagali odbrani nacionalnih mreža, po uzoru na Estoniju. Iako kadrovsko stanje ocjenjuje kao kritično, Džakula vjeruje da nije beznadežno. „Ako budemo ulagali u obrazovanje, obuke i međunarodnu saradnju, možemo u nekoliko godina stvoriti dovoljno domaćih stručnjaka. Ulaganje u ljude jednako je važno kao ulaganje u opremu.“
Kao uspjeh se prikazuje privremeno konfiskovana imovina i novac, koja se nakon završenih sudskih postupaka najčešće vraćala vlasnicima uz plaćanje ogromne odštete od strane države
Maja Boričić
Dok se čeka novo zakonsko rješenje za efikasnije oduzimanje imovine stečene kriminalom, Crna Gora ove godine trajno nije oduzela ništa, a prošle godine, konfiskovano je samo jedno vozilo.
Jedini primjer gdje je posljednjih godina trajno oduzeta značajnija imovina, je postupak koji je pokrenut prije gotovo dvije decenije, a završen 2023. godine sporazumnim priznanjem krivice.
To se može zaključiti iz izvještaja Tužilačkog savjeta (TS) i uvida u dokumente, koje je analizirao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Evropska komisija (EK), i u posljednjem izvještaju, upozorava da su slabi rezultati u oduzimanju imovine stečene kriminalom, te da Crna Gora treba da osigura efikasno oduzimanje i konfiskaciju te imovine, kroz sistematsko praćenje tokova novca, sprovođenje posebnih istražnih mjera i dosljednu primjenu proširene konfiskacije.
Dodaje se i da Specijalno državno tužilaštvo (SDT), Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) i Specijalizovano odjeljenje Višeg suda, nemaju dovoljno ljudskih resursa, niti adekvatnu infrastrukturu. Navodi se da SPO nema specijalizovanu početnu i kontinuiranu obuku u oblasti finansijskih istraga, a u kurikulumu Policijske akademije ne postoje redovni kursevi na ovu temu.
“ Uprkos povećanju broja otvorenih finansijskih istraga, broj konfiskacija je ostao nizak. Crna Gora mora riješiti problemnepotpunog zemljišnog katastra, koji otežava finansijske istrage i konfiskaciju imovine, i osigurati da se koriste svi dostupni alati za konfiskaciju”, piše u izvještaju EK za 2025.godinu.
U izvještajima TS, posljednjih godina, nabraja se veliki broj privremeno oduzete imovine i novca, koja se, iz iskustva završenih postupaka najčešće vraćala vlasnicima, a država plaćala ogromne odštete.
Direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za CIN-CG ističe da naše institucije i dalje ponavljaju isti obrazac- privremeno oduzetu imovinu predstavljaju kao konačan uspjeh, iako je već sada jasno da će se veliki dio te imovine na kraju vratiti vlasnicima.
“Nažalost, svjedoci smo da dosadašnje finansijske istrage nisu značajnije onemogućile organizovani kriminal da nastavi skoro pa nesmetano da sprovodi svoje aktivnosti”, ocjenjuje Milovac.
Do toga dolazi, pojašnjava on, zato što se postupci pokreću na osnovu nedovoljno kvalitetnih istraga, slabih dokaza i bez dosljednog sprovođenja finansijskih istraga, koje bi morale da budu temelj svakog ozbiljnog predmeta.
“Kada privremeno oduzimanje padne na sudu, niko u institucijama ne snosi odgovornost, a građani plaćaju odštetu. Zato danas imamo situaciju u kojoj privremeno oduzimanje služi više za medijski utisak, nego za stvarnu borbu protiv kriminala”, naglašava Milovac.
Ni SDT, ali ni Uprava za državnu imovinu, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koliko je privremeno oduzete imovine vraćeno vlasnicima nakon donošenja pravosnažnih oslobađajućih presuda ili odbacivanja optužnice u posljednjih deset godina.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) za CIN-CG kažu da ni oni ne mogu dati detaljnu statistiku oko imovine koja je vraćena vlasnicima, ali da je Vrhovni državni tužilac Milorad Marković, u martu ove godine, donio obavezujuće uputstvo tužiocima o postupanju u finansijskim istragama, koje će obuhvatati i analizu svih predmeta koji su trenutno u radu.
Najpoznatiji slučajevi vraćanja privremeno oduzete imovine su bili predmeti vođeni protiv Safeta Kalića i Duška Šarića, kojima je još 2011. privremeno oduzeta imovina, tada procijenjena na 40.miliona eura, koja im je vraćena, nakon oslobađajućih presuda za pranje novca. Kalić i Šarić i dalje vode više procesa, kojima traže milionske odštete za izgubljenu dobit i navodno propadanje njihove imovine, dok je bila u rukama države. Niko u pravosuđu, ali ni Upravi za imovinu, zbog toga nije odgovarao.
U šest godina oduzet Mercedes, imovina dvije firme, marihuana i 805 eura
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) je CIN-CG potvrđeno da ni tokom 2025. nema trajno oduzete imovine.
Prema izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) iz prošle godine, u 2024. trajno je zbog kriminalne djelatnosti oduzeto vozilo „Mercedes Benz“, tip S600.
U 2022. je trajno oduzeto 805 eura, a u 2021. ništa, a u 2020.godini 61 pakovanje marihuane.
U predmetu iz 2023. godine trajno je oduzeto više nekretnina pravnim licima koja su osuđena zbog pranja novca. U izvještaju TS se ističe se i da je ta imovina znatno više vrijedi od procijenjenih sedam miliona, jer je procjena pravljena 2007.
Radi se o postupku u kome je, Viši sud u decembru 2023, prihvatio sporazum SDT i dvije firme “ PM Holding” i “ Paradase Properties”, da za pranje novca budu kažnjene gašenjem i oduzimanjem imovine ta dva pravna lica. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici preduzeća nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika, pa oni nijesu ni odgovarali. Oduzete su nepokretnosti u Perastu, Morinju, ali i okolini Bara, Podgorice, Danilovgrada, Herceg Novog i Nikšića.
U izvještaju Uprave za imovinu za 2023.godinu piše da se radi o kući površine 172m2, jedan nestambeni prostor, dva dvorišta i garaži u Perastu. U Morinju kuća od 122 m2, dvorište i pašnjak. Kod Herceg Novog nekoliko šuma, livada, pašnjaka, dvorišta i voćnjak. U Ćurilcu kod Danilovgrada kuću, dva pomoćna objekta, dvorišta, njive, livade i šume, a u drugom selu kod Danilovgrada kuća od 113 m2, pomoćni objekat od 46 m2, dvorište, livade, ali i nekategorisani put. U selima kod Nikšića kuće od ukupno 432 m2, dvorišta i njive, livade, pašnjake, šume, ali i neplodna zemljišta, a kod Grbavaca neplodno zemljište, šume, njive, voćnjak i vinograd. U okolini Bara oduzete su kuće od 152 m2, pomoćne objekte od 77 m2, dvorišta, pašnjake, livade, šume, voćnjak, ali i objekte u izgradnji, ruševine i kamenjare.
U izvještaju Uprave za državnu imovinu, za prošlu godinu, piše da je u ovom procesu oduzeta i jedna kuća od 74 m2 u Sutorini kod Herceg Novog.
Iz Uprave za imovinu za CIN-CG nijesu odgovorili šta rade sa privremeno i trajno oduzetom imovinom, koliko je trajno oduzete imovine u posljednje tri godine, ali ni koliko su privremeno oduzete imovine morali da vrate posljednju deceniju.
Ponovni pokušaj oduzimanja imovine bez presude
Prema sadašnjim propisima, imovina u Crnoj Gori se ne može oduzeti bez pravosnažne osuđujuće presude protiv njenog vlasnika.
Zvaničnici u Crnoj Gori već godinama obećavaju da će urediti oblast oduzimanja imovine, tako da ona bude efikasna, ali dalje od inicijativa još nijesmo stigli.
Posljednja je najava Ministarstva pravde da će predložiti izmjenu Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, kako bi se ona mogla oduzimati nezavisno od pravosnažne krivične presude, ali i razmatranje italijanskog modela prilagođenog crnogorskim uslovima i jačanje poreskog sistema i kontrole imovine.
Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da će narednih dana biti formirana radna grupa, koja će se baviti novim rješenjima za oduzimanje imovine. Dodaju da će i potencijalno uvođenje italijanskog modela biti razmotreno.
“ Ono što mi konstantno radimo jeste unapređenje zakonskog okvira kako bi postupak oduzimanja bio usklađen sa međunarodnim standardima, ali i kako bi se sve prepreke u praksi na koje ukazuju sudovi i tužilaštva mogle riješiti”, ističu iz MP.
Navode i da su izmjene Krivičnog zakonika u toku, te da će tek po dobijanju komentara Evropske komisije, predložiti i mogućnost uvođenja krivičnog djela nezakonitog sticanja bogatstva. Još je kažu rano govoriti o očekivanim efektima novog krivičnog djela u praksi.
Milovac podsjeća da smo i u prošlosti imali pakete reformi koji su ostali samo na nivou inicijativa, jer se stalo pred otporima onih koje bi efikasno oduzimanje imovine najviše pogodilo.
“Crna Gora se i dalje suočava sa organizovanim kriminalnim grupama čiji materijalni i logistički kapaciteti višestruko nadmašuju resurse koje država izdvaja za sektor bezbjednosti. U takvim uslovima, modeli koji zavise isključivo od pravosnažne presude jednostavno nijesu dovoljni”, kaže Milovac.
Zato misli da posebni postupci oduzimanja koji ne zavise od presude nemaju realnu alternativu za Crnu Goru.
“Ne govorimo o bukvalnom kopiranju italijanskog modela, već o prilagođenoj verziji koja je u skladu sa našim ustavnim poretkom i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Ali, bez takvog rješenja, teško ćemo napraviti iskorak”, dodaje Milovac.
Vraćanje na čisti, izvorni “italijanski model” danas je teško izvodljivo, ocjenjuje Milovac, ne zato što ne bi bio efikasan, već zato što nijesmo izgradili institucionalni okvir koji bi ga iznio. “Italija ima specijalizovane sudove, jake finansijske istražitelje i profesionalnu agenciju za upravljanje oduzetom imovinom. Kod nas ti kapaciteti ne postoje u dovoljnoj mjeri”, naveo je direktor istraživačkog centra MANS-a.
Neophodno je formirati specijalizovane jedinice koje se bave isključivo identifikacijom, praćenjem i oduzimanjem imovine, uz depolitizovano, profesionalno i tehnički osposobljeno tužilaštvo koje će znati da iznese takve predmete, dodaje on.
“Konačno, Crnoj Gori je potrebna snažna i nezavisna institucija za upravljanje oduzetom imovinom – jer bez adekvatnog upravljanja imovina propada, a efekat oduzimanja se gubi”, upozorava Milovac.
Iz MP kažu da će na radnoj grupi biti razmatrana i potreba jačanja kapaciteta Uprave za državnu imovinu ili formiranje novih institucija.
Loš kvalitet finansijskih istraga
U Izvještaju o praćenju sudskih postupaka na Zapadnom Balkanu, koji uključuje praćenje sudskih postupaka od 2021. do 2024, se zaključuje da nemogućnost pronalaženja imovine koja bi bila zaplijenjena ili zamrznuta u svrhu direktnog ili proširenog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalom ukazuje na to da metode finansijske istrage koje se trenutno koriste nisu efikasne.
“Obzirom na visoku stopu finansijskih istraga s jedne strane i nizak broj predmeta sa zapljenenom imovinom sa druge strane, postoji zabrinutost u vezi sa kapacitetima tužilaca da efikasno pokrenu i sprovode finansijske istrage, sa konačnim ciljem primjene proširene konfiskacije”, navodi se u Izvještaju.
Projektni tim je zaključio da je razlog za nisku stopu oduzimanja imovine loš kvalitet finansijskih istraga i veoma ograničen broj kvalifikovanih finansijskih istražitelja, “dok su navodni počinioci izgleda veoma vješti u prikrivanju svoje nezakonite dobiti”.
“Tokom konsultacija, tužioci su takođe priznali da je obuka koju su pohađali o finansijskim istragama i oduzimanju imovine imala ograničenu upotrebu u otkrivanju dobro prikrivene nelegalne imovine kriminalaca”, dodaje se u izvještaju.
Preporučuju da Tužilački savjet razmotri stvaranje povoljnijih i atraktivnijih uslova za rad finansijskih istražitelja, te da se prilikom ocjenjivanja rada tužilaca uzimaju u obzir i rezultati u sprovođenju finansijskih istraga.
Uprava čuvala i ribu, namještaj, sokove
U izvještajima Uprave za državnu imovinu piše da je ona, između ostalog, čuvala i jezersku ribu, sokove, pivo, grickalice, namještaj, farmerice, patike...
Uprava za imovinu, ocjenjuje Milovac, nema kapacitete za upravljanje oduzetom imovinom na nivou koji je potreban, u prvo redu nema dovoljno stručnog kadra, ni odgovarajuće procedure,ali ni jasna zakonska ovlašćenja.
“ Efikasno upravljanje oduzetom imovinom je specijalizovana djelatnost i zahtijeva potpuno posvećenu, profesionalnu i tehnički opremljenu instituciju. Dok god se oduzeta imovina tretira usputno, kao sporedni posao jedne službe, teško je očekivati bilo kakve ozbiljne rezultate”, zaključuje Milovac.
CIN-CG je ranije pisao kako se u zemljama EU, ali i susjedne Albanije postupa sa trajno oduzetom imovinom kriminalaca, pa se ona koristi za vrtiće, škole, oporavak i rad žrtava krivičnih djela...
UPOZORENJE: Ovaj tekst sadrži opise seksualnog nasilja nad djecom koji mogu da uznemire i da budu posebno teški za one koji su doživjeli slična iskustva
Procjenjuje se da se u svijetu 30 odsto slučajeva seksualnog zlostavljanja djece dešava u porodici. U našoj zemlji rijetko slučajevi incesta završe na sudu, a počinoci su uglavnom nekažnjeni
Andrea Perišić/Đurđa Radulović
,,Doživio sam seksualno zlostavljanje kao dijete, od polubrata koji je 10 godina stariji od mene. On bi nam, dok je bio u srednjoškolskim godinama, puštao kasete sa pornografijom kada smo bili sami kod kuće. Bio je i fizički nasilan kad se iznervira, i prema meni, i prema mojoj majci (njegovoj maćehi). Takvo ponašanje se nastavljalo godinama. Tad sam mislio da je sve to normalno“, kaže čovjek koji je odgovorio na onlajn upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o seksualnom zlostavljanju unutar porodice, uključujući incest.
Iskustvo ovog čovjeka nije usamljeno. Samo u periodu od 2005. do 2017. godine organizaciji Crnogorski ženski lobi (CŽL) prijavljeno je 30 slučajeva incesta u Crnoj Gori, iz kojih je rođeno osam beba.
CIN-CG je u toku ovog istraživanja došao do više svjedočanstava ljudi koji su se povjerili i ispričali da su preživjeli seksualno zlostavljanje u porodici, užoj i široj. Stručnjaci ukazuju na to da seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori, pa i incest, najčešće ostaje “u četiri zida“, jer preživjeli ne vjeruju institucijama, a porodice obično štite počinioca i tako postaju saučesnici.
„Incest je oblik seksualnog nasilja koji se u Crnoj Gori najčešće prećutkuje, jer se porodica smatra svetinjom na koju se ne smije udariti“, kaže za CIN-CG aktivistkinja i direktorica CŽL-a Aida Petrović. CŽL više od dvije decenije pruža podršku onima koji su preživjeli incest. Zainteresovala se za problem incesta u Crnoj Gori još 2000. godine, kada je u Nikšiću, tada maloljetna, tinejdžerka ubila oca sjekirom nakon što je duže vrijeme seksualno zlostavljao njene sestre, majku i nju. Ova djevojka je tada ispričala svoju priču crnogorskim medijima koji su pisali o ovom slučaju.
Većina slučajeva ne dođe do institucija
CIN-CG je pokušao da dođe do podataka o broju prijava, pokrenutih postupaka, sudskih presuda, i slučajeva sumnje na krivično djelo rodoskrvnjenje u centrima za socijalni rad. Od institucija koje su odgovorile, većina nije se srela sa sumnjama ili izvršenjem ovog krivičnog djela.
Iz Uprave policije i Viših državnih tužilaštava nijesu odgovorili na pitanja o broju prijava i pokrenutih postupaka za rodoskrvnjenje. CIN-CG je došao do dvije presude i tri slučaja sumnje u seksualno zlostavljanje djece od strane bliskih srodnika u mojkovačkom Centru za socijalni rad koji su se dogodili u posljednjih 10 godina.
,,U dva slučaja se ispostavilo da je zaista došlo do seksualnog zlostavljanja. U ovakvim situacijama primjenjujemo Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici, kao i Porodični zakon. Postupa se u skladu sa prijavom nasilja, prisustvuje se saslušanjima djece u policiji, tužilaštvu i sudu. Izmještaju se djeca iz porodice i ukoliko je potrebno smještaju se u hraniteljsku porodicu ili u ustanovu socijalne i dječije zaštite”, navode za CIN-CG iz Centra za socijalni rad u Mojkovcu.
,,Procjenjuje se da između osam i 31 odsto djevojčica, te između tri i 17 odsto dječaka globalno doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu ili adolescenciji, od čega se 30 odsto slučajeva dešava u porodici. Međutim, ovi podaci su samo vrh ledenog brijega, jer za većinu slučajeva nikada ne saznamo”, objašnjava u razgovoru za CIN-CG Dr. Jelisaveta Sanja Rolović, doktor kliničke psihologije, porodični psihoterapeut, stručnjakinja koja više od tri decenije radi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) sa djecom i porodicama u kojim je otkriveno seksualno zlostavljanje.
Prema UNICEF-ovim podacima iz 2025. godine, razmjere seksualnog nasilja nad djecom na globalnom nivou zastrašujuće su velike. Procjenjuje se da je 650 miliona djevojčica i žena širom svijeta, svaka peta, doživjela seksualno nasilje prije navršene 18. godine. Od toga je više od 370 miliona, odnosno svaka osma, u djetinjstvu doživjela silovanje ili seksualni napad. Slični obrasci prisutni su i među dječacima i muškarcima. Između 410 i 530 miliona, približno svaki sedmi, pretrpio je neki oblik seksualnog nasilja kao dijete. Među njima je 240 do 310 miliona, otprilike svaki jedanaesti, u djetinjstvu doživio silovanje ili seksualni napad.
Između osam i 16 odsto djece doživjelo je seksualno nasilje tokom života, a između pet i deset odsto djece doživjelo je seksualno nasilje tokom godine u kojoj su ispitivani, pokazala je jedna od najobimnijih studija o nasilju nad djecom na ovim prostorima: “Doživotna i jednogodišnja prevalencija izloženosti djece nasilju u devet balkanskih zemalja: BECAN studija“ iz 2018. godine. Iako Crna Gora nije obuhvaćena ovom studijiom, ona može dati generalnu sliku o okruženju. Procenti djece koja su sama prijavila izloženost seksualnom nasilju kretali su se od dva do gotovo osam odsto posljednje godine i od tri i po do skoro 10 odsto tokom čitavog života, pokazala je studija.
Dr. Rolović ističe da seksualna zloupotreba djece podrazumijeva svako uključivanje djeteta u seksualnu aktivnost koju ono ne razumije, sa kojom nije saglasno i/ ili joj nije dovoljno doraslo, pri čemu je osoba koja zlostavlja u poziciji moći i ta koja zloupotrebljava djetetovo povjerenje. ,,Dakle, zlostavljanje ne podrazumeva samo čin penetracije već i izlaganje djeteta pornografskom sadržaju, pokazivanje polnih organa djetetu i dodirivanje djeteta u seksualnoj konotaciji, navođenje djeteta da dodiruje počinioca na određeni način...“.
Pravosudni propusti u slučajevima rodoskrvnjenja
U Krivičnom zakoniku Crne Gore (KZCG), incest se tretira kao krivično djelo rodoskrvnjenja (član 223 važećeg KZCG). Zakon ga definiše kao obljubu ili polni odnos između krvnih srodnika u pravoj liniji - između roditelja i djece, djedova, baka i unučadi, kao i između braće i sestara. Za ovo djelo je predviđena kazna zatvora do pet godina, dok je u ranijim verzijama zakonika bila je propisana blaža kazna.
Rodoskrvnjenje se pravno gledano razlikuje od silovanja, jer zakon ne zahtijeva dokaz o upotrebi sile ili prijetnje, već samo postojanje zabranjenog seksualnog odnosa između srodnika. Međutim, ako postoji element prisile, prijetnje ili iskorišćavanja maloljetnosti, tada se takav čin kvalifikuje i kao silovanje ili oblik seksualnog zlostavljanja nad djetetom mlađim od 14 godina, uz mnogo teže kazne. Međutim, u praksi se slučajevi incesta (rodoskrvnjenja) rijetko procesuiraju, često zbog stigme, straha žrtava i porodičnih pritisaka, ali i proceduralnih grešaka, pa ovaj član zakona ostaje među najmanje primjenjivanim u crnogorskom pravosuđu.
Tako je presudom Višeg suda u Podgorici iz 2015. godine muškarac oslobođen optužbi za silovanje i rodoskrvnjenje. Radilo se o slučaju koji se navodno dogodio 1999. godine, a u kojem je oštećena bila maloljetna ćerka ovog muškarca. Ona je na sudu ispričala da je nakon povratka oca iz inostranstva ostala sama s njim u kući i da je on ubrzo počeo da se uznemirujuće ponašanje prema njoj. Opisala ga je kao nervoznog i prijekog čovjeka i tvrdila je da ju je tokom mjesec dana svakodnevno silovao i prijetio da će je ubiti. Optuženi je i sam isprva kazao da zbog toga što je puno pio, ne može da se sjeti da li je imao seksualne odnose sa ćerkom, te da vjeruje da je nije prisiljavao ako je do odnosa došlo. Međutim, nakon optužnice je mijenjao iskaz i bio izričit u tvrdnjama da nikada to nije počinio.
Tokom suđenja 2015. sud je saslušao svjedoke i razmotrio brojna vještačenja, ali su ključni iskazi poticali iz istrage sprovedene više od decenije ranije. Tada je maloljetna oštećena davala iskaz bez upozorenja da ne mora svjedočiti protiv bliskog srodnika, pa je sud je zaključio da se taj iskaz ne može koristiti kao dokaz. Materijalni tragovi, prema ocjeni suda, nijesu potvrdili da je upotrijebljena sila ili prijetnja, pa je optuženi oslobođen optužbe za silovanje. Optužba za rodoskrvnjenje takođe je odbačena, jer je u međuvremenu nastupila zastara krivičnog gonjenja.
U jednom skorašnjem slučaju, iz 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu Višeg suda u Bijelom Polju kojom je jedan muškarac bio osuđen na tri godine zatvora zbog krivičnog djela rodoskrvnjenja, bio je proglašen krivim za zlostavljanje rođene sestre. Sud je utvrdio da je prvostepeni postupak vođen uz ozbiljne proceduralne propuste, da su svjedoci iz bliskog srodstva, uključujući i samu oštećenu i roditelje, saslušani bez zakonskog upozorenja da imaju pravo da ne svjedoče protiv člana porodice, zbog čega je presuda poništena, a slučaj vraćen na ponovno suđenje.
Ovakve odluke sudova pokazuju koliko je pravosuđu teško da se nosi sa osjetljivim slučajevima seksualnog nasilja u porodici.
Ponovljeni postupci dodatno produžavaju traumu i obeshrabruju prijavljivanje“, kaže za CIN-CG Ana Jaredić, psihološkinja i koordinatorka Programa podrške osobama koje su pretrpjele porodično nasilje u Centru za ženska prava (CŽP). „Svaki put kada se slučaj vraća na početak, preživjeli mora ponovo da prolazi kroz bolna sjećanja, da iznova objašnjava ono što je već rekao ili rekla i da ponovo dokazuje da govori istinu. U takvom procesu, zbog retraumatizacije, priče im se razumljivo mijenjaju, ne zato što lažu, već zato što ponovo proživljavaju ono što pokušavaju da zaborave. Umjesto osjećaja zaštite, često se javlja osjećaj krivice i nemoći. Na taj način sistem, umjesto da bude saveznik, postaje podsjetnik na nasilje koje je već jednom preživljeno”, objašnjava Jaredić.
Incest se često dešava u naizgled stabilnim i funkcionalnim porodicama
Iako su pedijatri često prvi koji mogu identifikovati slučajeve zlostavljanja djece i stoga imaju važnu ulogu u prepoznavanju i seksualnog zlostavljanja djece, u Crnoj Gori ovaj kadar nije u potpunosti spreman za to, pokazala je studija “Percipirana vještina i spremnost da se reaguje na seksualno zlostavljanje djece: procjena pedijatara u Srbiji i Crnoj Gori” iz 2020. godine, čiji su autori Dr. Jelisaveta Sanja Rolović i Nikola Stevanović. U istraživanju je učestvovao 121 pedijatar iz Crne Gore, što je u tom trenutku činilo polovinu ukupnog broja pedijatara u zemlji.
Gotovo 30 odsto ispitanih pedijatara smatralo je da “većina djece biva seksualno zlostavljana od potpunih stranaca ili osoba koje dijete ne poznaje dobro”, čak 36 odsto smatralo je da se seksualna zloupotreba djece najčešće dešava u u siromašnim, nestabilnim ili nefunkcionalnim porodicama, a čak 43 odsto smatralo je da je seksualno zlostavljanje djece uzrokovano problemima poput nezaposlenosti, siromaštva ili alokoholizma, dok je 12 odsto smatralo da razgovor sa djetetom koje je doživjelo seksualno zlostalvjanje može pogoršati situaciju za dijete.
,,Rezultati studije pokazuju da su ovi pedijatri imali pogrešna uvjerenja. Više od 90 odsto mladih žrtava seksualnog zlostavljanja poznaju od ranije svog zlostavljača, a 30 odsto zlostavljača čine članovi porodice. To može biti roditelj, najčešće otac, ali i ujak, stric, porodični prijatelj… Seksualno zlostavljanje djece se često dešava u naizgled stabilnim i funkcionalnim porodicama, i nema veze sa socijalnim statusom, alkoholizmom, nezaposlenošću”, objašnjava za CIN-CG Dr. Rolović. Istraživanje je pokazalo i da je samo 16 odsto ispitanih pedijatara (njih 19) potvrdilo da su se makar jednom sreli sa seksualnim zlostavljanjem djece tokom svoje prakse. Međutim, samo je njih četvoro prijavilo slučajeve. Iako je riječ o malom uzorku, to govori da gotovo 80 odsto pedijatara koji su se sreli sa seksualnim zlostavljanjem djece nije prijavilo slučajeve.
Alarmantno je da 93 odsto ispitanih pedijatara smatra je da nijesu dovoljno obučeni da prepoznaju znake seksualnog zlostavljanja djece, dok se svega sedam odsto njih smatra kompetentnim da prepoznaju ove znake.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznaje problem seksualnog zlostavljanja djece kao problem javnog zdravstva između ostalog, međutim u pedijatrijskoj literaturi globalno, seksualno zlostavljanje djece nije dobilo jednaku pažnju kao fizičko zlostavljanje, navodi se u ovoj studiji, što ukazuje za potrebu za većim fokusom na razumijevanje i rješavanje ovog problema.
Bez sistemske podrške
,,Incestuozno zlostavljanje se kod nas i dalje tiho odvija u porodicama, često nevidljivo i neizgovoreno. To je jedna od najtežih trauma koje dijete može da doživi, a istovremeno i najskrivenija, jer se odvija tamo gdje bi ono trebalo da bude najbezbjednije - u njegovom domu. U praksi ga srijećemo više nego što bi javnost pomislila, jer većina slučajeva nikada ne ugledaju svjetlo dana“, objašnjava za CIN-CG psihološkinja i psihoterapeutkinja Adriana Pejaković sa dužim iskustvom rada sa djecom koja su preživjela seksualno zlostavljanje u porodici.
Najčešći obrasci uključuju: dugotrajno manipulativno ponašanje, prijetnje, emocionalno ucjenjivanje i izolaciju žrtve. ,,Zlostavljanje rijetko počne naglo - često se razvija postepeno, kroz narušavanje granica, izgradnju tajni i postepeno potčinjavanje djeteta“, ističe Pejaković.
,,Postoji i 'dobra slika porodice' spolja, dok se unutra odvija tiha drama i normalizovano nasilje.
U tim slučajevima dijete gotovo nikada ne dolazi spontano da kaže. Ono obično progovara kada je već potpuno slomljeno, kad napetost postane nepodnošljiva. Ili nikad. I svaki put kada čujemo takvu priču, i poslije mnogo vremena, ostane osjećaj da je dijete predugo bilo samo u tom bolu“, objašnjava Pejaković.
U Crnoj Gori djeca nakon izlaska iz zlostavljajuće porodice obično budu smještena kod rođaka, u hraniteljske porodice ili ustanove socijalne zaštite, ali sama promjena okruženja ne briše strah koji se u njima godinama taložio. ,,Mnoga od te djece noću ne spavaju, plaše se tišine, provjeravaju vrata, imaju napade panike ili nagle promjene raspoloženja, jer trauma nastavlja da se odigrava unutra i kada spolja više nema nasilja. Ako ne dobiju adekvatnu psihološku podršku odmah, često razviju poremećaje vezivanja, anksioznost, depresiju ili autodestruktivno ponašanje u adolescenciji“, navodi Pejaković.
Ona objašnjava i da je u slučajevima incesta tj. seksualnog zlostavljanja djece u porodici, najvažnije da svi koji dolaze u kontakt s djetetom imaju razumijevanje za psihološke posljedice trauma i da postupaju tako da dijete ne bude dodatno izloženo stresu. ,,Proces svjedočenja, susreta s odraslima, kao i podsjećanja na traumatične događaje mora biti pažljivo vođen i uz prisustvo stručne osobe koja razumije emocionalne reakcije djeteta“.
Ključno je da dijete osjeti da je bezbjedno, da ga niko ne sumnjiči i da ima podršku dok govori o nečemu što mu je najteže. ,,Dobra saradnja između institucija, uz jasno definisane procedure i kontinuitet u stručnom radu, može značajno smanjiti rizik retraumatizacije“, smatra Pejaković.
Problem je, tvrdi još ona, što sistem ne nudi trajna rješenja. ,,Dijete se skloni, ali ne i iscijeli. U nekim manjim sredinama nema dovoljno stručnjaka za rad s traumom, pa djeca ostaju sama sa svojim noćnim morama, samo u drugačijoj kući. U idealnim okolnostima, izlazak iz nasilne porodice bio bi početak novog života, ali bez kontinuirane psihološke, obrazovne i socijalne podrške, on može postati samo još jedna selidba i dodatna trauma za dijete“, ističe Pejaković.
U SAD-u, kaže Dr. Rolović, učestalnost zlostavljanja djece u porodici nije ništa manja, ali sistem nudi dobru podršku zahvaljujući centrima socijalne zaštite koji su namijenjeni isključivo djeci.
Jaredić objašnjava da za preživjele sistemska pomoć u obliku integrativnih terapija - ne postoji i da se one rijetko javljaju psihoterapeutima zbog same traume koju su preživjele u porodici. ,,Obično se ljudi jave zbog nekih simptoma koji ih muče u svakodnevnom životu, teškoća u funkcionisanju. Tek kasnije, tokom terapije, dođemo do otkrivanja trauma incesta”, kaže Jaredić.
I Petrović tvrdi da preživjeli rijetko progovore. Naročito je teško kada se iz incesta rode djeca. ,,Jedna djevojka je bila trudna. Nijesmo znali ko je otac. Tek kada ju je tražila sestra od 12 godina i požalila se da otac odlazi sa njom u krevet uveče, osnažila se da nam kaže šta je doživjela od strane oca i da je dijete rođeno iz incesta”, objašnjava Petrović.
Ovo je samo jedan primjer porodice koja nikada nije pokrenula krivične postupke protiv zlostavljača. ,,Majke najčešće znaju kada je otac incestuozni zlostavljač - ali ćute”, objašnjava Petrović.
Prema riječima Petrović, starica u osamdesetim javila se njenoj organizaciji prije nekoliko godina. ,,Kazala mi je da joj ćerka umrla od raka u pedesetim i da tek sada jako žali što je tražila od ćerke da ćuti, kad je stric silovao. Zlostavljanje se dešavalo duže vrijeme, a majka je ćerki rekla da nikom ne pominje “tu bruku.’ Ubrzo joj je našla mladoženju - da svi kažu eto normalna je, udala se, ništa nije bilo. Ostatak života, kako je govorila njena majka, provela je ‘kao drvo’ - bez trunke emocije, čak ni prema sopstvenoj djeci. Očigledno je da je trauma ostala sa njom do kraja života”, objašnjava Petrović.
Preživjelima je potreban posvećeni svjedok
,,Preživjelima nakon izlaska iz zlostavljajuće porodice najviše fali osjećaj sigurnosti, ne samo fizičke, već i emocionalne. Mnogi godinama ne vjeruju da postoji mjesto gdje se mogu opustiti bez straha da će biti povrijeđeni. Fali im stabilnost, kontinuitet i neko ko će biti uz njih i kad ne napreduju brzo. Šanse za oporavak postoje, ali su uslovljene dostupnošću terapeuta koji razumiju traumu i sistemske podrške koja ne prestaje nakon prijave. Nažalost, stručnjaka je malo, a oni koji rade često su preopterećeni i bez supervizije“, objašnjava Pejaković.
,,Dolazila je prije nekoliko godina djevojka tinejdžerske dobi, koja nam je jasno stavila do znanja da ona i njena sestra prolaze kroz incestuozno zlostavljanje od strane oca. Tražio je da spavaju zajedno u krevetu, uvjeravao ih da to nije ništa. Hodao je go pred njima. Međutim, djevojka, sada odrasla, nedavno se javila i tražila od mene da zaboravim šta mi je govorila. Rekla je da je njen otac dobar i da je voli”, govori Perović.
Osobe koje prođu kroz trauma incesta često ostanu u odnosu sa svojim roditeljima, zlostavljačem, cijelom porodicom, objašnjava Alis Miler, jedna od najznačajnijih svjetskih terapeutkinja na polju dječje traume. Kako navodi u knjizi “Tijelo nikad ne laže”, djevojčice koje seksualno zlostavljaju očevi obično nailaze na prezir i mržnju majke. Tada ostaju “gladne ljubavi” i često se vezuju za zlostavljača u nadi da će njegovo iskorištavanje jednog dana postati istinska očeva ljubav. Djeca potisnu to što im se desilo, i u odrasloj dobi postaju osobe koje ne mogu da se povežu za svojim emocijama, objašnjava Miler. Zato je za one koji su preživjeli incest od ključnog značaja da mogu da ispričaju svoju priču nekom ko će biti posvećeni slušatelj, svjedok. Najbolje je da je to profesionalni terapeut koji je obučen da radi sa teškim dječijim traumama. Važno je da im bude omogućeno da osjete ljutnju i mržnju prema zlostavljaču, ali i porodici koja je prikrivala zlostavljanje, i da imaju snage da prekinu odnose sa takvim porodicama, na šta se u odrasloj dobi teško odlučuju.
Istraživanje feministkinje specijalizovane za istraživanje seksualnog nasilja nad ženama i djevojkama, uključujući silovanje, incestuozno zlostavljanje, femicid i pornografiju, Dijane Rasel, iz 1986. pokazalo je da je 63 odsto žena koje su do 14. godine doživjele seksualno zlostavljanje unutar porodice, kasnije doživjelo i silovanje ili pokušaj silovanja. Poređenja radi, među ženama koje nijesu prijavile seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, taj procenat je iznosio 35 odsto.Dakle, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu udvostručava rizik od ponovnog zlostavljanja u odraslom dobu.
Incest nije samo individualna patologija, već često odraz duboko poremećenih porodičnih odnosa u kojima ne postoje jasne granice između uloga, emocija i moći. Tipičan obrazac je otac zlostavljač, a majka pasivna figura koja koja održava sistem kontrole i moći oca. Mada ima i drugih primjera. Počinilac incesta rijetko koristi moć, radije bira manipulacije i koristi ljubav djeteta da izazove osjećaj krivice u njemu.
,,Kada društvo stavlja očuvanje slike porodice iznad dobrobiti djeteta, ono postaje saučesnik, i to je najteži dio ove dinamike. Sistem mora naučiti da ne posmatra porodicu kao idealizovanu jedinicu, nego kao prostor koji može biti i siguran i opasan. A mi, kao zajednica, moramo početi da vjerujemo djeci prije nego što vjerujemo porodičnim mitovima“, objašnja Pejaković.
Dr. Rolović, koja radi sa članovima porodice u kojima dolazi do seksualnog zlostavljanja djece, objašnjava da je veoma komplikovano to što je počinilac često i staratelj djeteta - obavlja dužnosti njege, pažnje, brige, sve ono što čini roditeljsku ulogu, a potom to zloupotrebljava. ,,Zbog svega toga preživjeli gaje pomiješana osjećanja prema počinitelju, i snažno osjećanje ljubavi i privrženosti, što izlazak iz ove traume čini komplikovanim. Ali ipak nije nemoguć“, ističe Dr. Rolović.
Posvećena podrška je ključna, ali i razni drugi faktori utiču na izlazak preživjelih iz ove traume. ,,I mada jeste teško, preživjeli, uz pravilan tretman, apsolutno mogu izaći iz traume, ne moraju provesti život sa trajnim posljedicama, kao što se uglavnom smatra“, kaže Dr. Rolović.
Potrebno rano prepoznavanje i obrazovanje djece
Djeca se mogu naučiti da prepoznaju neprikladno ponašanje ako se s njima razgovara na topao, jasan i njima razumljiv način, objašnjava Pejaković. ,,U mnogim zemljama djeca uče da njihovo tijelo pripada samo njima, da imaju pravo da kažu ne, da se loš osjećaj u stomaku mora ozbiljno shvatiti. Kod nas je to još uvijek tabu, jer roditelji često vjeruju da tome nije mjesto u školi“, kaže Pejaković i navodi da postoje uspješni modeli iz skandinavskih zemalja, Kanade i Australije, koji povezuju školu, psihologa i roditelje kroz zajedničke radionice.
Dr. Rolović čističe važnost seksualnog obrazovanja i otvorenog razgovora o seksualnom zlostavljanju u porodici. Seksualno obrazovanje u školama još u Crnoj Gori nije zaživjelo.
Ova psihoterapeutkinja kaže i da su neki od počinioca seksualnog zlostavljanja u porodici često pretjerano zaštitnički nastrojeni prema djetetu, ograničavaju kontakt djeteta sa drugima, uključujući vršnjake, oklijevaju da potraže medicinsku pomoć za povrede djeteta ili psihoterapiju za problematično ponašanje. ,,U odnosu prema djetetu fali emocionalne povezanosti, ali postoji prekomjeran fizički kontakt, prave seksualne opaske o djetetu, žele da spavaju u istom krevetu sa djetetom, tajnoviti su u prisustvu djeteta, izoluju se sa djetetom i izražavaju ljubomoru na druge članove porodice“.
Fizički pokazatelji da dijete prolazi kroz seksualno zlostavljanje mogu uključivati bol, iritaciju ili povrede u genitalnoj ili analnoj regiji, pocijepan ili krvav donji veš, kao i prisustvo seksualno prenosivih infekcija. U ponašanju, dijete može ispoljavati seksualizovane radnje koje nijesu primjerenе njegovom uzrastu, povratak na ponašanje karakteristično za mnogo mlađu djecu, pojačanu masturbaciju ili neobično seksualizovano ponašanje prema vršnjacima…
,,Često se javljaju povlačenje, depresivnost, promjene raspoloženja, prisilne navike poput pretjeranog kupanja, ali i samopovrijeđivanje, bježanje od kuće, konzumiranje alkohola ili droga, pa čak i pokušaji suicida. Pad koncentracije, gori školski uspjeh i gubitak interesovanja za aktivnosti koje je dijete ranije voljelo takođe mogu biti važni signali. Na emotivnom planu, dijete može iskusiti duboku anksioznost, depresiju, povlačenje u sebe i poremećaje ishrane poput anoreksije“, kaže Dr. Rolović.
Čovjek sa početka teksta, koji je preko upitnika CIN-CG-a podijelio svoje iskustvo, navodi da dugo nije bio svjestan da ga polubrat seksualno zlostavlja. „Danas znam da me to oblikovalo, što se vidi u mojim sadašnjim odnosima, ali pokušavam da promijenim neke obrasce, i uspio sam donekle da se distanciram od familije, posebno od tog polubrata. Najgore je što se sve zna, oprašta i skriva - ako je moje 'pleme' u pitanju, a to je jako loše“.
Ukoliko trpite nasilje ili znate nekog ko trpi nasilje, pozovite:
Nacionalna SOS linija za žrtve porodičnog nasilja: 080 111 111 (besplatan broj, dostupan 24 sata)
Policija: 122 (hitni slučajevi i prijava krivičnih djela)
SOS telefon za djecu i mlade: 116 111 (besplatan broj za pomoć i savjetovanje)
Sigurna ženska kuća S.O.S. telefon: 069 013-321
Centar za ženska prava: +382 67 166 800
Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene u cijelom regionu. Crnogorski navijači odgovorili fašističkim povicima antiratnom porukom i sportskom kulturom
Predrag NIKOLIĆ
,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali'', odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije", ,,Ko ne skače taj je pravoslavac"...
Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, na stadionu Pod Goricom počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.
Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent - ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče'', koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.
Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.
Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo, a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem'', poručio je hrvatski selektor.
,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se - nevjerovatan osjećaj", izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.
Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije, i pored poraza u duelu sa jednom od najačih svjetskih reprezentacija, uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić svojim mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.
Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.
U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su navijači Hrvatske u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim".
,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručiti: 'Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče'... Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali 'Ustaše i četnici, zajedno ste bježali', jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima'', napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.
,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci'', piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti''.
Tablodidi u Srbiji iskoritili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija... Najbolje bi bilo da u susret novim hrvatskim zahtjevima na putu ka Briselu promijenimo ime. Da se više ne zovemo Crna Gora nego Duboko Grlo, jer to što mi možemo progutati, a pritom ne povratiti ne može niko''.
Realnost je ipak drugačija od tabloidne paralelne stvarnosti, tako da su ,,navijanje'' osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci", poručio je premijer Milojko Spajić na mreži X. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce", naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.
Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu''.
Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent''.
Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.
Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.
Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde - „delije" i Partizana - „grobari", koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak 'grobara' i 'delija' koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno'', saopštio je reporter hrvatske Nove TV.
Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina", jer je tokom meča Srbija - Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci" i „Pumpaj". Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi", beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.
U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore'', saopštili su iz policije.
Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz ANB-a, kao i direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u realnom vremenu u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.
Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti'', piše index.hr.
I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina'' kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.
Podsjetimo da je tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA, zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.
Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici Dinamo–Crvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.
Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije''.
Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.
Valja podsjetiti i na utakmicu sa BiH, 2022. godine, kada su navijačima iz susjedne države dobacivali ,,burek sa sirom''. Video-snimak skandiranja se brzo proširio regionom i postao primjer duhovite i uspjele provokacije. Iz BiH su kasnije odgovorili – Dabogda vas sa biroa zvali, i u revanšu u Zenici počastili navijače Crne Gore sa burekom i sirnicom.
LD GROUP je kompanija koja je na crnogorskom tržištu prisutna više od 20 godina, prepoznata kao pouzdan i kredibilan partner, koja svoju djelatnost bazira na izgradnji stambeno-poslovnih objekata.
Investiciona strategija naše kompanije u dijelu izgradnje stambeno poslovnih objekata u zahvatu DUP-a Univerzitetski centar, KO Podgorica I, počela je još 2018. godine, gdje smo kroz proces zajedničke izgradnje realizovali više projekata.
Investicioni ciklus smo nastavili 2023. godine, kupovinom parcela, jer je to dio jedinstvenog poslovnog aranžmana kupovine zemljišta na različitim urbanističkim parcelama, bez obzira na karakter istih u planskim dokumentima. Dakle, to je bio ranije dogovoreni, jedinstven paket. Složićete se, to se dešava u vrijeme dok nije bilo ni najave promjene planskih dokumenata.
Ukoliko, stoje vaši navodi da je zemljište dobilo veću vrijednost od tadašnje, zaključujemo da se ta korist ne može odnositi samo na našu kompaniju već i na državu Crnu Goru, kao i fizička lica (porodice Laković, Marković i Markuš), koji su takođe suvlanici predmetne urbanističke parcele.
Naše projekte uvijek najavljujemo i promovišemo, te na taj način upoznajemo društvenu zajednicu sa našom ponudom.
U nadi da će naši budući projekti, širom Crne Gore, biti ispraćeni pažnjom i zainteresovanošću klijenata, stojimo na raspolaganju sa željom da kvalitet naše ponude bude u skladu sa najvišim standardima građevinarstva.
Odgovor novinarke Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na reagovanje kompanije LD Group na tekst pod nazivom “SUMNJIVA PRENAMJENA ZEMLJIŠTA U ULICI BAKU: Umjesto bazena u univerzitetskom kompleksu niče višespratnica”
Drago nam je da LD Group potvrđuje u reagovanju sve tvrdnje iznijete u našem tekstu. Čudi, međutim, što se predstavnici ove kompanije javljaju tek pošto je tekst objavljen. Kontaktirali smo ih tokom našeg istraživanja, da prokomentarišu brojene nedoumice i sumnje, ali su oni ostavili javnost uskraćenu za odgovore.
Prenamjena zemljišta iz “sporta i rekreaciju“ u “stanovanje velike gustine“ koju je tražio rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović donijela je veliku korist firmi LD Group iz Nikšića, koja je, neposredno prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, počela da kupuje zemljište na ovom prostoru, gdje nije bila planirala stambena gradnja
Andrea PERIŠIĆ
Rektor Univerziteta Crne Gore (UCG) Vladimir Božović tražio je od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) i tadašnjeg ministra Janka Odovića da se izvrši prenamjena urbanističke parcele (UP) 37 u Podgorici, u Ulici Baku, iz “sporta i rekreacije“ u “stanovanje velike gustine“. To je uradio samo dan nakon što je firma Društvo za proizvodnju, promet i usluge LD Group D.O.O. Nikšić (u nastavku: LD Group), čiji je vlasnik Luka Nikčević, sedmog marta 2024. ugovorom o poklonu, dobila 1/70 dio vlasništva nad parcelom 1386/1, od koje je, između ostalog, sastavljena UP 37.
Detaljni urbanistički plan (DUP) “Univerzitetski centar - izmjene i dopune“ (DUP - Univerzitetski centar) predviđao je na prostoru UP 37, koja je ukupne površine od oko šest hiljada kvadrata, izgradnju zatvorenog bazena, spratnosti G+P i maksimalne površine od 3 600 metara kvadratnih. Time je trebalo da se zaokruži sportski kompleks UCG-a, koji je u neposrednoj blizini planirane srednje škole i Tološke šume.
Iz Rektorata UCG-a za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da su inicijativu za prenamjenu zemljišta pokrenuli da bi obezbijedili stambeni fond za svoje zaposlene. ,,Posljednja raspodjela stanova na UCG-u vršena je prije skoro 15 godina, pa je interesovanje, broj zahtjeva i očekivanja za rješavanje ovog važnog pitanja ogromno, što je i pokazala anketa koju je sproveo Sindikat UCG-a”, kažu i ističu da su u prethodnom periodu bili “suočeni sa neopravdanim moratorijumom na urbanističkoj parceli na kojoj se očekivala izgradnja zgrade za zaposlene“.
,,UCG je u prethodnih par godina uspio da više od 40 hiljada kvadrata u okolini zgrade Tehničkih fakulteta, nekad neuređene površine, pretvori u parkovsku zonu za potrebe sporta i rekreacije, uz prateće i odgovarajuće sadržaje. Takođe, prema važećem DUP-u, u blizini predmetne lokacije planirane su ili već realizovane površine za sport i rekreaciju (sportske dvorane i otvoreni tereni Sportsko-kulturnog centra), pejzažno uređenje uz rekreativni i aktivni sport (Tološka šuma, stari i novi dio) i školstvo (gimnazija sa fiskulturnom salom). Te činjenice su, zajedno, vjerujemo vrlo ubjedljiv dokaz da su potrebe ovog područja za sportskim i rekreativnim sadržajima u potpunosti zadovoljene“, kažu iz Rektorata UCG-a za CIN-CG.
Ipak, rektor Božović u dopisu kojim od MPPUDI traži planske izmjene ne objašnjava da to čini zarad rješavanja stambenog pitanja zaposlenih, već da bi “prenamjena ovog zemljišta za stanovanje velike gustine doprinijela usklađivanju funkcija i zaokruživanju urbanog bloka“.
Iz MPPUDI za CIN-CG su kazali da planirana izgradnja zatvorenog bazena na toj lokaciji nije prikladna, jer takav objekat treba da se nalazi u većem sportskom kompleksu koji ima odgovarajuću infrastrukturu i kapacitete. Istakli su još i da taj prostor ne ispunjava potrebne urbanističke i arhitektonske uslove i da bi gradnja bazena uticala na okolni ambijent. ,,UCG se oplemenjivanjem nekoliko zelenih površina odrekao gradnje od oko BGP 56 848 kvadratnih metara, koje su važećim prostorno-planskim dokumentom dozvoljene za gradnju“, navode iz ovog Vladinog resora.
Zemljištu enormno skočila cijena
Ali, jasno je da je prenamjena zemljišta donijela veliku korist firmi LD Group, koja je, i prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, u septembru 2023. godine počela da kupuje livade treće klase, koje su bile privatna svojina više osoba, gdje nije bila planirala stambena gradnja. Pošto je firma LD Group kupila prvu parcelu u drugoj polovini 2023, 1386/2, od nešto manje od 800 kvadratnih metara, za 454 799 49 eura, nastavila je da širi svoju imovinu, preuzimajući od drugih vlasnika i susjednu parcelu 1386/1, od 3250 kvadratnih metara, koju je platila skoro milion eura - 973 984 eura. Dio ove veće parcele je preuzet ugovorom o poklonu, a ostatak je kupljen, što se vidi iz kupoprodajnih ugovora koje posjeduje CIN-CG.
Koja poslovna logika je ovu kompaniju vodila da plati parcele gotovo milion i po, ako se na njima u momentu kupovine nijesu mogli graditi poslovno stambeni objekti? Može li biti da su znali da će to zemljište biti prenamijenjeno i donijeti veliki profit? CIN-CG je kontaktirao LD Group, ali smo ostali bez odgovora.
Jasno: prenamjenom koju je tražio rektor Božović, ovom je zemljištu enormno skočila cijena. Nedaleko od ove parcele, ova ista firma već je realizovala projekat Green Level, u elitnoj podgoričkoj ulici Baku, nadomak univerzitetskog centra, na rubu Tološke šume. Na mjestu gdje su ranije bile livade, niklo je naselje. Kompleks se na oficijalnom sajtu ove firme opisuje kao “savršeno mjesto za prijatan život“.
Izmjenama i dopunama PUP-a, LD Group je omogućeno da širi poslovno carstvo i da novim projektom, na parceli od oko četiri hiljade kvadrata, gradi objekte za posao i stanovanje velike gustine. Riječ je o dijelu grada gdje se cijene kvadrata u novogradnji kreću preko tri hiljade eura, a dosežu i pet hiljada. UCG ima 14 odsto udjela u vlasništvu nad urbanističkom parcelom 37, gdje sada gradi nikšićka firma.
Cijela hronologija otvara sumnju u proces planiranja prostora, odnosno, u to da su izmjene i dopune PUP-a Podgorice, najvažnijeg planskog dokumenta na lokalnom nivou, mijenjane kako bi pogodovale investitoru, a ne javnom interesu.
Zanimljivo je da je, za razliku od rektora Božovića, služba Glavne gradske arhitektice tražila da se prenamjena ukine, jer nije u tom kompleksu nadomještena lokacija za sport i rekreaciju. To piše u Izvještaju o javnoj raspravi o Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a Podgorice (Izvještaj) iz marta 2025. ,,S obzirom na to da uklonjena lokacija za sport i rekreaciju nije nadomještena, a pritom je od značaja za univerzitetski kompleks, potrebno je predmetnoj lokaciji vratiti namjenu sport i rekreacija”, naveli su tada iz ove službe Glavnog grada.
Na te primjedbe su, kako se može vidjeti iz Izvještaja, iz resornog ministarstva odgovorili pozitivno, da će “predmetne parcele preispitati i korigovati u skladu sa mogućim”.
I predstavnica Glavnog grada u Savjetu za reviziju planske dokumentacije Zorica Rakčević je neposredno prije usvajanja konačne verzije PUP-a istakla da je uslov za izradu konačnog PUP-a da se “prihvate primjedbe i ispoštuju sugestije i predlozi institucija”.
Uprkos ovakvom stavu Glavnog grada i mišljenju njegove predstavnice u Savjetu za reviziju planske dokumentacije, u konačnim izmjenama i dopunama PUP-a koje su usvojene u avgustu 2025. namjena ove lokacije je ipak ostala stambena.
Pogazili Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata
Na ovaj način je prekršen član 36 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata koji se odnosi na izradu predloga planskog dokumenta, a kojim je precizirano da se predlog plana sačinjava na osnovu Izvještaja.
Osim što je na ovoj lokaciji izmijenjena namjena zemljišta kroz izmjene i dopune PUP-a, u dokumentu je dodatno navedeno da se gradnja može odmah sprovesti direktno po tom planu, iako je na snazi DUP - Univerzitetski centar.
To znači da će investitor moći da gradi i bez razrade preciznijim planom nižeg reda, što je u praksi neuobičajeno i sporno, posebno jer se ne radi o projektu od javnog značaja, već o stambeno-poslovnom kompleksu.
Na taj način preskaču se ključni koraci koje podrazumijeva izrada detaljnog plana, koji bi inače bili obavezni, poput javne rasprave, stručne revizije i dobijanja saglasnosti nadležnih institucija. Time se izbjegava i provjera važnih elemenata: kakva je povezanost sa saobraćajem, koliko će biti gusto stanovanje, kako će se novi objekti uklopiti uz školu, Tološku šumu i okolne blokove.
Prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata Crne Gore, planiranje mora da se zasniva na javnom interesu, očuvanju javnih površina i transparentnosti postupka. Član tri tog zakona jasno kaže da pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu.
LD Group trenutno razvija projekat Green city u Siti kvartu, gdje je cijena stanova po metru kvadratnom između 2 500 i 2 600 eura, dok garažno mjesto košta 15 hiljada eura.
U martu 2025. godine LD Gradnja, sestrinska firma LD Group-a, čiji je vlasnik takođe Luka Nikčević, najavila je zajednički projekat sa Univerzitetom Crne Gore i Glavnim gradom - rekonstrukciju i uređenje dijela Tološke šume.
Novi stambeno-poslovni komleks, koji će nići umjesto sportskih sadržaja, uveliko će uticati na okolne objekte i promijeniti uslove života građana koji tu već imaju stanove. ,,Saznali smo sasvim slučajno, tek prije nekoliko nedjelja, da će se ovdje graditi nova zgrada, umjesto bazena, što će potpuno promijeniti ambijent. Da smo znali da će tik uz naše stanove nići nova zgrada ogromnih gabarita, mi ne bismo ovdje ni došli. Niko od nas nije znao ništa o izmjenama u planovima, niti je bilo ikakvog obavještenja. Tek kad smo malo istražili, ispostavilo se da je zgrada zaista ucrtana u PUP-u”, kaže za CIN-CG jedna sagovornica iz ovog naselja.
,,Ulica Baku je već sada zakrčena, nema dovoljno parking mjesta, saobraćajne gužve su velike, a svaka nova zgrada znači još automobila i još manje prostora. Zgrada koja se planira bukvalno bi nam zatvorila pogled i uzela jedini slobodan prostor koji nam je ostao. Planiramo da se obratimo gradonačelniku Mujoviću, kao i resornom ministru, i tražimo da nam objasne na osnovu čega je ta zgrada uopšte ucrtana. Ako bude trebalo, organizovaćemo i potpisivanje peticije, jer ne želimo da nam se preko noći promijene a gore uslovi u kvartu”, kaže CIN-CG-ova sagovornica.
Ovo nije jedini primjer spornog planiranja u izmjenama i dopunama PUP-u Podgorice. Pri njihovoj izradi izvršen je veliki broj tzv. “tačkastih” izmjena namjene površina, po zahtjevima raznih investitora i vlasnika zemljišta. Ova metodologija je žestoko kritikovana od strane stručne javnosti zbog činjenice da se radi o ad-hoc izmjenama, koje se vrše netransparentno i bez prethodno izvršenih analiza. Gotovo da ne postoji naselje u Podgorici gdje nijesu izvršene takve izmjene. Dodatno problematično je i to što se takve, značajne, izmjene vrše kroz postupak izrade izmjena i dopuna plana, koji bi trebao da podrazumijeva samo određene korekcije i unapređenje planskih rješenja u važećem planu.
Tako je slučaj Beogradske ulice, u samom srcu najstarijeg gradskog jezgra, primjer kako vlasti interese pojedinaca stavljaju ispred javnog. U tom dijelu grada je, prethodnim planskim dokumentima, bila predviđena izgradnja Prirodnjačkog muzeja, a sada se tu planira stambena zgrada. Posebno je problematično što se to dešava u trenutku kada stanovnici okolnih zgrada već mjesecima protestuju protiv novih urbanističkih rješenja i intenzivne gradnje u tom kvartu, koji je infrastrukturno i saobraćajno već preopterećen.
I u naselju Zabjelo izvršena je prenamjena iz parkovskih površina u centralne djelatnosti na površini od 2 500 kvadratnih metara i pored činjenice da je Glavni grad vršio aktivne pregovore sa vlasnicima zemljišta oko eksproprijacije, u cilju širenja parkovske površine, za, ovo, veoma gusto naseljeno područje.
U zahvatu DUP-a “Blok 35 i 36” umjesto garaže iz važećeg DUP-a data je mogućnost direktne izgradnje šestospratnice. Ugostiteljski objekat je planiran u dijelu Tološke šume, dok su uz obalu Morače u Zagoriču planirane površine za turizam. I u naselju Donji Kokoti se može direktno graditi, na površini od čak 50 hektara, u okviru područja gdje se planira vrlo intezivna gradnja poslovnih i komercijalnih objekta.
Umjesto da raste, stopa reciklaže plastike je u stalnom padu na podgoričkoj Deponiji. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto. Tako nova zakonska rješenja, kao ona vezana za plastične kese, nijesu dovoljna za napredak
Tijana Lekić
Brza hrana, brza potrošnja, proizvodi namijenjeni jednokratnoj upotrebi, plastične kašike, viljuške, slamke, čaše i stiropor-posude, čine ogroman dio zagađenja. Njihova upotreba traje jako kratko, a u prirodi opstaju vijekovima. Plastika za jednokratnu upotrebu iz osam opština završava u „sanitarnoj kadi“ Deponije d.o.o. Podgorica (Deponija).
Deponija primi oko 13 hiljada tona različitog plastičnog otpada godišnje, od čega se u 2025. godini obradilo svega nešto oko 0,70 odsto. Centar za reciklažu pri Deponija bavi se selekcijom, sortiranjem i preradom plastičnog otpada. Nakon obrade, plastika u obliku granula ili presovane balirane mase, može dalje da se koristi. Pojam reciklaže odnosi se na narednu fazu, kada se preuzima već sortirana i pripremljena plastika i od nje prave novi proizvodi.
Međutim, ne može se svaka plastika reciklirati. Problem sa jednokratnom plastikom, je što je ona često kontaminirana i nepogodna za reciklažu.
Godinu dana nakon uvođenja zabrane upotrebe plastičnih kesa i jednokratne plastike, efekti su kontradiktorni. Iz Deponije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da ukupna količina plastike za jednokratnu upotrebu nije smanjena. ,,Nije zabilježeno smanjenje ukupne količine plastike za jednokratku upotrebu, osim smanjenja količine plastičnih kesa. Plastike za jednokratnu upotrebu, pristutne su, pogotovo jer je došlo do povećanja korišćenja usluga brze hrane," navode iz Deponije.
Građani su za godinu dana kupili više od 41 miliona plastičnih kesa
Zabrana upotrebe plastičnih kesa se odnosi na kese debljine između 15 i 50 mikrona, koje su jedan od najvećih zagađivača. Ipak, deblje kese, preko 50 mikrona, i dalje su dozvoljene uz naplatu.
Prema važećem Zakonu o upravljanjem otpada, trgovci koji koriste kese plaćaju Fondu za zaštitu životne sredine (Eko-fond) naknadu od tri centa po kesi. Na osnovu tih uplata, Eko-fond je u prvoj godini dobio gotovo milion eura.
„Zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, ukupni prilivi od naknada za plastične kese iznose oko 997.401 eura“, navode iz Eko-fonda za CIN-CG.
Zakon predviđa da se ova sredstva mogu koristiti samo za kampanje i informisanje javnosti o štetnosti plastike. Međutim, dok se sredstva ulažu u kampanje, reciklaža plastike u Crnoj Gori je u padu, zbog zastarjele tehnologije i nemogućnosti prodaje prerađenog materijala.
CIN-CG je od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) zatražio podatke o stopi reciklaže plastičnih otpada i planiranim mjerama za njen rast. Iako je MERS odgovoran za implementaciju Državnog plana upravljanja otpadom za 2025-2029. godine , do objave teksta, iz resorsa kojim rukovodi Damjan Ćulafić nisu stigli odgovori.
Podaci koje je CIN-CG dobio od podgoričke Deponije otkrivaju zabrinjavajuću sliku: od prosječno oko 13 hiljada tona plastičnog otpada godišnje, posljednjih godina se izdvaja u prosjeku manje od 1,5 odsto. Stopa reciklaže je u stalnom padu. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto.
Razlozi su višestruki: nedostatak infrastrukture i zastarjela tehnologija u Reciklažnom centru, te niska potražnja prerađene plastike na tržištu. Iz Deponije objašnjavaju da nesortirana plastika nastaje zbog tehničkih ograničenja postojećih sistema za tretman komunalnog otpada. Zbog toga čak i dio polietilen-tereftalat ambalaže (PET), koja je inače tražena na tržištu, ne može biti izdvojen i završava u sanitarnim kadama. U 2023. godini izdvojeno je oko 91 tona PET-a, dok je u 2025. ta količina pala na 49 tona.
Prema pojašnjenju iz Deponije, drugi ključni problem je niska potražnja za plastičnim otpadom.
„Odvajamo prvenstveno onu vrstu plastike koja je tražena na tržištu, odnosno koja se može plasirati“, navode iz Deponije za CIN-CG.
Zbog toga je kategorija miješane plastike (MIX), koja je ranije činila najveći dio obrađenog otpada, od kraja 2024. godine prestala da se sortira i sada se odlaže direktno u sanitarne kade. „Sva količina plastike koja se odlaže u sanitarnim kadama trajno ostaje na toj lokaciji, bez mogućnosti naknadne prerade ili plasiranja na tržište“, obijašnjaju su iz Deponije za CIN-CG.
Problem je i što je Reciklažni centar tokom 2024. godine bio zatvoren pet mjeseci zbog remonta, a i ove godine tri mjeseca zbog radova na proširenju postrojenja za preradu otpadnih guma. Gradsko preduzeće Deponija je samoinicijativno, iz vlastitih prihoda, finansiralo izgradnju novog postrojenja za preradu otpadnih guma. Ova investicija pokazala se kao ekonomski isplativa, jer je preduzeće obezbijedilo tržište za proizvode nastale preradom ovog proizvoda i time omogućilo zbrinjavanje velikih količina guma koje su ranije predstavljale ozbiljan ekološki problem.
Preko 99 odsto plastičnog otpada se ne selektuje
Iz Čistoće d.o.o Podgorica (Čištoća) navode da na slabu stopu recikaže utiče niz faktora. „Na ovako nizak procenat utiču nedovoljna razvijena infrastruktura za odvojeno sakupljanje i obradu otpada, ograničeni kapaciteti reciklažnog centra i nedovoljna primjena i kontrola zakonskih propisa“, saopštili su iz Čistoće za CIN-CG.
Direktorica organizacije Zero Waste Montenegro, Vanja Cicmil kaže da je glavni problem nedostatak infrastrukture. „Većina opština nema sortirnice, reciklažna dvorišta, pa čak ni sanitarne deponije. Pored toga, slaba primjena zakona dodatno otežava situaciju. Iako zabrane postoje, nadzor i kazne su rijetke“, kaže Cicmil za CIN-CG. „Jednokratna plastika i dalje je ‘jeftina i laka’, pa bez sistemskih podsticaja i edukacije nema promjene. Građani mogu uvoditi značajne promjene samo ako imaju dostupan sistem i infrastrukturu za odvajanje otpada“, naglašava Cicmil.
U Čistoći smatraju da je neophodno povećati ulaganja u infrastrukturu za selektivno odlaganje i transport otpada, te osigurati dosljednu primjenu zakonske regulative i podstaći aktivno učešće građana i privrede.
„Posebnu pažnju treba usmjeriti na kontinuiranu edukaciju svih starosnih grupa, naročito djece i mladih, kako bi se razvila trajna svijest o značaju pravilnog odvajanja otpada“, navode iz Čistoće.
Ističu i da bi uključivanje privrede kroz sistem proširene odgovornosti proizvođača (EPR), kao i uvođenje modela koji motivišu građane, poput sistema nagrađivanja ili odvoza otpada prema količini, bili ključni koraci ka stvaranju efikasnijeg i održivijeg sistema reciklaže u Crnoj Gori.
Cicmil dodaje da su proizvođači imali vremena da se prilagode sistemu ERP, jer je on bio prisutan i u starom Zakonu o upravljanju otpadom. „Najveći udio plastike dolazi iz industrije pića, velikih trgovinskih lanaca i uvoznika hrane i kozmetike, što potvrđuju i podaci s terena. Ipak, precizne evidencije nema, jer ERP još nije razvijen. Bez transparentnih podataka nema ni stvarne odgovornosti ni kvalitetnih strateških dokumenata“, ističe Cicmil.
Sistem funkcioniše samo formalno
Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN-CG da su građani od oktobra 2024. do oktobra 2025. godine kupili oko 41,6 miliona komada kesa u cijeloj Crnoj Gori. Pošto se kese prodaju po cijeni od 10 do 15 centi, to znači da su potrošači na njih potrošili između četiri i šest miliona eura.
Problem, međutim, nije samo u kesama. Iz Čistoće, koja je zadužena za sakupljanje otpada, objašnjavaju da se koncept odvajanja otpada na „suvu“ i „mokru“ frakciju primjenjuje od 2018. godine. U pitanju je najjednostavniji sistem prikupljanja otpada, sa dva kontejnera za suvu (papir, karton, plastika, metal, staklo) i mokru frakciju (ostali komunalni otpad, manje pogodan za reciklažu).
„Iako je sistem uspostavljen, postavljene su posude, naljepnice, sprovedene informativne kampanje, u praksi građani u većini slučajeva ne sprovode pravilno odvajanje otpada, a kontrola primjene nije dovoljno efikasna“, navode iz Čistoće za CIN-CG.
U cilju podsticanja građana, Čistoća je postavila reciklomate za odlaganje ambalažnog otpada, opremljene sistemom nagrađivanja, u vidu hrane za pse lutalice i školskog pribora. Reciklomati se nalaze na javnim površinama Glavnog grada, kao i u pojedinim školama i vrtićima.
Građanima je dostupno i mobilno reciklažno dvorište, koje obilazi različite mjesne zajednice prema planu, kao i pet stalnih reciklažnih dvorišta u Podgorici. Na tim lokacijama građani mogu besplatno odložiti sve vrste neopasnog otpada i pojedine vrste opasnog otpada, baterije, lijekove i akumulatore.
„Ako se opasan otpad pomiješa s neopasnim, cjelokupna količina poprima karakteristike opasnog otpada. Zato je primarna selekcija na mjestu nastanka izuzetno važna karika u procesu reciklaže“, upozoravaju iz Čistoće.
Deponija u Podgorici prima veliki dio otpada iz cijele države, jer se ne radi samo o onom iz Glavnog grada, već značajan dio pristiže iz drugih opština.
„Deponija u Podgorici prima otpad iz osam opština, a uskoro će se priključiti i Mojkovac i Kolašin. Kapaciteti brzo nestaju, vijek sanitarnih kaseta smanjen je sa pet–šest na svega tri godine. Treća kaseta je zatvorena, četvrta u funkciji, a planira se izgradnja pete i šeste, što bi deponiju održalo još oko osam godina“, navodi se u Izvještaju iz sjenke za Poglavlje 27, objavljenom u maju 2025. godine.
Plastika u rijekama, jezerima, moru i u nama
Plastični otpad odavno nije samo problem deponija. Naučnici su potvrdili prisustvo mikroplastike na svim ispitivanim lokacijama u Crnoj Gori, u rijekama Morači, Zeti i Bojani, u Skadarskom jezeru i na 12 morskih lokacija. Mikroplastika je pronađena u školjkama i ribama, što pokazuje da plastika prodire u sve dijelove ekosistema i ulazi u lanac ishrane.
„Plastični otpad danas je svuda oko nas, uključujući i obale. Morača, Zeta, Lim, a posebno Bojana, nose ogromne količine otpada do Skadarskog jezera, najvećeg kolektora otpada iz kontinentalnog dijela Crne Gore. Kritične zone su ušće Bojane, južna obala, kao i Budvanska rivijera i barsko-ulcinjske plaže, koje su pod pritiskom masovnog turizma“, ukazuje Vanja Cicmil.
Kao glavni izvori zagađenja prepoznate su svakodnevne prakse, neadekvatno odlaganje otpada, turizam i ugostiteljstvo koji se još uglavnom oslanjaju na jednokratnu ambalažu, ribarstvo i nautički sektor koji ostavlja mreže, stiropor i najlon u moru. Tu su i skriveni izvori mikroplastike, manje vidljivi građanima: sintetička odjeća koja ispušta vlakna pri pranju, kozmetički i higijenski proizvodi, habanje automobilskih guma te filteri od opušaka cigareta.
Svjetska istraživanja pokazuju da mikro i nanoplastika ulaze u ljudsko tijelo, pronađena je u krvi, mozgu, posteljici i krvnim sudovima. Studija iz Italije (2024. godine) pokazala je da prisustvo plastike u organizmu četiri puta povećava rizik od drugog srčanog udara, a kod dijabetičara je rizik dvostruko veći. Mikroplastika je također povezana sa neplodnošću i neurološkim oboljenjima.
„Mikroplastika je već pronađena u pitkoj vodi, morskoj ribi, morskoj soli i ljudskom organizmu. Iako efekti na zdravlje još nijesu u potpunosti istraženi, poznato je da aditivi iz plastike mogu djelovati kao hormonski disruptori i nositi dugoročne rizike, posebno za djecu i trudnice. Rizici su hronični i kumulativni, posljedice se ne osjećaju odmah, zbog čega je ključno smanjiti svakodnevnu upotrebu plastike i jačati prevenciju“, kaže Cicmil.
CIN-CG zatražio je komentar Instituta za javno zdravlje Crne Gore o ovim naučnim istraživanjima i o opštim implikacijama mikroplastike i nanoplastike po ljudsko zdravlje. Iz tog Instituta su saopštili da tek započinju istraživanja u ovoj oblasti i da za sada nemaju relevantne podatke o uticaju mikroplastike na zdravlje.
Nedostatak transparentnih podataka
Tokom prethodnih dana objavljeni su podaci Monstata o stvorenom i obrađenom otpadu za 2024. godinu, kao i Godišnji izvještaj o sprovođenju Strategije upravljanja otpadom u Crnoj Gori do 2030. godine. Oba dokumenta sadrže podatke o ukupnoj količini reciklaže neopasnog otpada. Naime, ne postoji evidencija o stopi reciklaže pojedinačnih materijala – na primjer, o količinama recikliranog papira, plastične ili staklene ambalaže, već se izvještava kumulativno.
Tokom 2024. godine sakupljeno je i pripremljeno za ponovnu upotrebu i reciklažu ukupno 4.973 tone otpadne papirne, kartonske, plastične i staklene ambalaže, navodi se u Godišnjem izvještaju.
„Reciklirane količine otpada bilježe pad u odnosu na prethodnu godinu od 7,1 odsto“, navodi se u podacima Monstata za 2024. godinu.
S obzirom na to da iz MERS-a nijesu ponudili objašnjenje u vezi s planiranim unapređenjem reciklaže plastičnog otpada u Crnoj Gori, novinari CIN-CG imali su uvid u novoizglasani Državni plan upravljanja otpadom 2025–2029. godine (Državni plan), koji je usvojen na sjednici Vlade Crne Gore održanoj 23. oktobra 2025. godine.
U Državnom planu predviđeno je da se 22,5 odsto plastičnog ambalažnog otpada reciklira do 2030. godine, dok je takođe planirana energetska obrada 50 odsto ambalažnog otpada. Kako će se postiči ti rezultati, nije baš jasno, jer trendovi ukazuju da je na terenu stanje u ovoj oblasti u posljednjih nekoliko godina sve slabije, uprokos planovima i obećanjima koje naše vlasti daju Evropskoj uniji u pregovirma oko Poglavlja 27.
Tržište plastičnog otpada u Crnoj Gori
Iz Čistoće objašnjavaju da se selektivno odvojeni otpad iz reciklažnih dvorišta i reciklomata transportuje do Deponije d.o.o., kao i do firme Hemosan d.o.o., registrovane za sakupljanje, transport, privremeno skladištenje i konačno zbrinjavanje svih vrsta otpada.
U Centru za reciklažu Deponije d.o.o., plastika poput HDPE (polietilen visoke gustine) i PP (polipropilen) prerađuje se u granule koje se koriste na domaćem tržištu za proizvodnju plastičnog mobilijara, eko klupa, stolova, ograda i korpi.
Jedan od kupaca je firma „Fin-ing“, koja je još 2018. osnovala „3D sobu“ i prva u Crnoj Gori uvela tehnologiju 3D štampe.
„Cijena zavisi od tipa materijala i tržišnih kretanja; za samljeveni HDPE/PP obično se kreće od 200 do 300 eura po toni plus PDV“, objašnjava Aleksandar Mašić, direktor „3D Sobe“.
On dodaje da sarađuju s Deponijom Podgorica i Lovanjem d.o.o. Kotor, koji vrše primarnu selekciju i mljevenje, dok „3D soba“ od tog materijala proizvodi gotove proizvode.
„Prosjek prerade nam je od jedne do pet tona mjesečno. Količine ponekad variraju, ali to rješavamo planiranjem i ranijim rezervacijama serija“, navode iz 3D Sobe.
Spalionica – kontroverzno „rješenje“
Državni plan definiše ključne pravce razvoja infrastrukture za preradu, reciklažu i odlaganje komunalnog otpada u zemlji, s ciljem modernizacije sistema i usklađivanja sa evropskim standardima. U Crnoj Gori trenutno funkcioniše dva MRF postrojenja (Material Recovery Facility), postrojenja za preradu i reciklažu otpada.
Odvojeno sakupljanje frakcija otpada, prvenstveno papira/kartona i plastike/metala, vrši se putem kontejnera. Prikupljeni otpad se zatim transportuje u postojeća i planirana MRF postrojenja, gdje se materijali sortiraju, čiste i pripremaju za ponovnu upotrebu i reciklažu.
“Trenutno su MRF postrojenja u Podgorici i Kotoru u funkciji, dok su reciklažni centri u Žabljaku i Meljinama (Herceg Novi) izgrađeni, ali nisu operativni”, piše u Državnom planu.
Planom je predviđena izgradnja novih regionalnih centara za upravljanje otpadom u Nikšiću i Bijelom Polju, koji će uključivati savremene MRF kapacitete. Za opštine Pljevlja, Rožaje, Mojkovac i Možura nije planirana izgradnja MRF postrojenja. Planom je obuhvaćeno unapređenje četiri postojeća reciklažna dvorišta, izgradnja i modernizacija regionalnih centara za upravljanje otpadom, kao i povećanje kapaciteta za povrat i reciklažu materijala putem MRF postrojenja.
Pored toga, predviđeno je i uvođenje postrojenja za termički tretman otpada, odnosno spalionica, koje bi trebalo da doprinesu smanjenju količine otpada koji se odlaže na deponije. “Predviđeni investicioni troškovi predložene infrastrukture za upravljanje otpadom su 400 miliona eura” navodi se u Državnom planu. Deponija d.o.o. je već pokrenula postupak za izgradnju spalionice otpada, procijenjene vrijednosti između 120 i 150 miliona eura. Trenutno je u toku izrada studije izvodljivosti za postrojenje za termički tretman otpada.
Više stručnjaka i ekoloških organizacija, ukazivalo je da spalionica nije rješenje, jer nosi velike rizike za okolinu i zdravlje, pošto otrovne čestice ostaju u prirodi i ne uništavju se procesom paljenja.
Fondacija ToxicoWatch (TW) je 2019. godine u Zubieti (Baskija, Španija) započela višegodišnji biomonitoring postojanih organskih zagađivača oko spalionice otpada Waste to Energy, prije njenog početka rada 2020. godine. Rezultati iz 2024. godine pokazali su rekordno visoke koncentracije dioksina u jajima kokošaka – najviše ikada zabilježene u Evropi tokom 13 godina biomonitoringa Fondacije TW – uz porast perfluoralkilnih supstanci (PFAS), teških metala i dioksina i do 300 puta u drugim uzorcima u odnosu na 2019. godinu.
Zero Waste Montenegro ističe da bi sredstva planirana za spalionicu trebalo usmjeriti u razvoj osnovne infrastrukture za upravljanje otpadom, koja u Crnoj Gori praktično još ne postoji.
English
Facebook
Youtube
X (Twitter)
Instagram2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana