Transakcijama španskih, crnogorskih, malteških i offshore firmi, uz učešće osoba povezanih i sa Azerbejdžanom vodi zamršeni put do sadašnjih kineskih većinskih vlasnika vjetrolektrane. Specijalno državno tužilaštvo „bez žurbe“, a Ministarstvo kapitalnih investicija preko svog tima najavljuje potragu za dokazima o korupciji
Sin ubijene novinarke sa Malte Dafne Karuana Galicia, koja je istraživala korupciju prilikom kupoprodaje Vjetroelektrane Možura na istoimenom brdu između Bara i Ulcinja, zatražio je od nove Vlade Crne Gore dokumente kako bi se ova afera, kojom se bavi i Europol, dodatno rasvijetlila.
„Pisali smo premijeru da zatražimo da nova Vlada deblokira prenos kritično važnih dokaza iz Crne Gore na Maltu“, rekao je Metju Karuana Galicia za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
On smatra da su u Crnoj Gori važni dokazi o postojanju višemilionske korupcije u projektu koji će državu, dodatno, kroz ugovor o subvencionisanoj struji za 12 godina koštati 115 miliona eura i koji je nakon niza transakcija sada u većinskom vlasništvu kineskog kapitala.
Metjuova majka ubijena je 2017. godine, kada je u njenom automobilu eksplodirala podmetnuta bomba. Ona je istraživala slučaj sporne isplate na Malti povezane sa kompanijama Enemalta i Cifidex i preduzeća 17 Black malteškog biznismena Jorgena Feneka, optuženog da je organizovao ubistvo novinarke.
Malteška policija je na sudu saopštila da Karuana Galicia nije ubijena zbog nečega što je do tada napisala, nego zbog onoga što je još istraživala.
Od španske Ferse i crnogorske firme Čelebić u vlasništvu Tomislava Čelebića, prijatelja i poslovnog partnera aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića, Cifidex je pod sumnjivim okolnostima kupio akcije preduzeća Možura Wind Park koje upravlja projektom vjetroelektrane i prodao ih malteškoj kompaniji Enemalta. U Crnoj Gori je prikazana kupoprodajna cijena od 3,5 miliona, a istragom na Malti utvrđeno je da je stvarna 11,3 miliona eura.
Istražitelji sa Malte razliku između prikazane i stvarne kupoprodajne cijene od 7,8 miliona smatraju sumom za korupciju zvaničnika na Malti i u Crnoj Gori, što je dovelo do pada ostrvske vlade.
Rojters je ranije objavio da je Cifidex, za isplatu Ferse i Čelebića dobio tri miliona eura od 17 Black kompanije iz Dubaija čiji je vlasnik Fenek. Nakon što je transakcija obavljena Cifidex je vratio tri miliona firmi 17 Black i još 4,6 miliona takozvanog „akcijskog profita”. Galicia je tvrdila da je 17 Black služila kao kanal za plaćanje korupcije zvaničnicima na Malti.
Tužilaštvo ne žuri
Iz Europola nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li su utvrdili gdje je preostalih 3,7 miliona od stvarne kupoprodajne sume, da li su tražili pomoć crnogorske policije i da li, osim Možure, istražuju još neke firme u Crnoj Gori.
Iz crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva kazali su da su u slučaju Možura formirana tri predmeta i prikupljeni su dokazi i obavještenja u tom slučaju, a u toku su vještačenja.
„…U svakom slučaju kad budu završena vještačenja, a nemamo potrebu za žurbom, mi ćemo donijeti odluku”, kazao je 28. januara na konferenciji za novinare specijalni državni tužilac, Milivoje Katnić.
Podaci do kojih je došao CIN-CG ukazuju i da su pojedinci, vlasnički povezani sa Možurom, bili angažovani i u crnogorskoj Univerzal kapital banci (UCB) i kompanijama Azmont investment i SOCAR iz Azerbejdžana.
Tako je Jurij Daneu, povezan sa firmom Vestigo Clean Energy (jednim od vlasnika Možure čiji osnivači su povezani sa SOCAR-om), bio u odboru direktora Univerzal banke, kao i Nasrulla Babayev, jedan od vlasnika NER Holdinga sa Malte. NER je bio značajniji akcionar UCB od 2016. do 2018, a i vlasnički povezan sa Adriatic Capital Advisory kojeg SDT istražuje u jednom kraku afere Možura, zbog sumnjivih konsultantskih ugovora.
Članovi novoformiranog Tima za borbu protiv korupcije Ministarstva kapitalnih investicija Ines Mrdović i Milorad Milošević rekli su za CIN-CG, da će analizirati raspoloživu dokumentaciju nekadašnjeg Ministarstva ekonomije, ali da strahuju da je bilo 'uklanjanja tragova', pa će se obratiti i međunarodnim adresama.
Prethodna Vlada Crne Gore je godinama skrivala od javnosti da je offshore kompanija sa Sejšelskih ostrva Cifidex Ltd na nekoliko mjeseci preuzela projekat izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, iako je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) evidentirana kao vlasnik 9. decembra 2015.
Cifidex je od februara do decembra 2015. godine pregovarao, potpisao ugovor i mijenjao ga nekoliko puta sa Fersom i firmom Čelebić, oko stoprocentnog preuzimanja akcija Možure i koncesionih prava. Za to vrijeme zvaničnici bivše vlade u javnosti su tvrdili da pregovaraju direktno s malteškom Vladom i kompanijom Enemalta u većinskom vlasništvu malteške države. Vlasnik 33 odsto Enemalte već tada je bila kineska Shangai Electric Power Company (SEP), sa 33 odsto koje je kupila 2014. godine za 320 miliona eura.
Bivša vlada je 3. septembra 2015. dala saglasnost o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca, Enemaltu, i ovlastila tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića da ga potpiše. Cifidex nije pomenut.
Mrdović i Milošević kažu da je bivša Vlada morala dati saglasnost i na prethodni ugovor sa Cifidexom, iako se Ministarstvo ekonomije pravdalo da je ugovor zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini.
„Ugovor jeste zaključen na osnovu Zakona o državnoj imovini, ali je u njemu jasno naznačeno da se može prenijeti na treće lice isključivo uz saglasnost Vlade i ona je morala biti upoznata kome se prenosi projekat. Sve drugo je pokušaj odricanja od odgovornosti i vrijeđanje inteligencije crnogorskih građana, na čiji je teret (kroz plaćanje enormnih subvencija za struju) dogovoren ovaj izuzetno štetan ugovor. Upravo će štetnost ugovora biti jedan od fokusa rada Tima za borbu protiv korupcije u slučaju VE Možura“, kazali su Mrdović i Milošević.
Vlada je sebe posredno demantovala, kada je u junu 2016. godine odbila zahtjev Enemalta da vlasništvo u potpunosti prenese na kompaniju Malta Montenegro Wind Power JV Ltd. Tada su naveli da to „shodno odredbama Ugovora o prenosu nije bilo dozvoljeno“.
Zahtjevu je na kraju, Vlada tadašnjeg premijera Mila Đukanovića ipak udovoljila.
„... Novim zahtjevom zatražena je izmjena vlasničke strukture zavisne kompanije Možura Wind Park doo, na način da se u zavisnu kompaniju uključi nova kompanija Malta Montenegro Wind Power JV Ltd preuzimanjem 90 odsto vlasništva“, piše u Vladinoj Informaciji od 31. avgusta 2017. kojom je, na kraju, data saglasnost na ovu transakciju.
Dozvolom Vlade, tako je VE Možura, od španskih, crnogorskih i malteških kompanija, prešla u ruke većinskog kineskog kapitala.
Prema podacima iz CRPS, sadašnji vlasnici VE Možura, odnosno kompanije koja njome upravlja Možura Wind Park, su Enemalta PLC sa deset odsto i offshore kompanija takođe sa Malte, Malta Montenegro Wind Power JV Limited (JVco), 90 odsto.
Iza JVco su offshore kompanije, gdje 70 odsto, ima International Renewable Energy Development ltd (IRED), čiji su osnivači SEP Holding LTD (70 odsto) i Enemalta 30 odsto. SEP Holding je podružnica kineskog državnog preduzeća Shangai Electric Power and Energy Development. Envision Energy International ltd iz Hong Konga ima deset odsto JVco, a Vestigo Clean Energy sa ostrva Gernzi 20 odsto. Imena koja stoje iza firmi u ovom lavirintu za sada ostaju tajna.
Metju Karuana Galicia rekao je ranije u intervjuu Vijestima da je crnogorska Univerzal kapital banka (UCB) grčkog biznismena Petrosa Statisa umiješana u slučaj Možura koji je istraživala njegova majka, ali nije iznio detalje.
Statis u javnosti, kao što je CIN-CG već objavio, važi za bliskog prijatelja predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Pored UCB, on posjeduje turističke komplekse i medije, a odbjegli biznismen Duško Knežević označio ga je kao fiktivnog vlasnika i nazvao,,čuvarem Đukanovićevog blaga”.
Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, u ugovoru sa Cifidexom, UCB je navedena kao escrow banka, sa prelaznim računom za kupoprodajni iznos od 3,5 miliona eura.
Iz SDT-a nijesu precizno odgovorili na pitanja CIN-CG-a da li je Univerzal banka povezana sa aferom Možura, da li i nju provjeravaju, jer je izviđaj u toku pa „više informacija i podataka nije moguće saopštiti radi zaštite interesa postupka“.
Fersa i Čelebićev procenat
Prvi ugovor o zakupu zemljišta površine 502.858 kvadrata na Možuri i izgradnji vjetroelektrane instalisane snage 46 MW potpisan je 5. jula 2010. sa konzorcijumom koji su činili španska kompanija Fersa Energias Renovables i Čelebić iz Podgorice. Definisan je period zakupa od 20 godina, sa mogućnošću produženja za 10 godina. Cijena godišnjeg zakupa zemljišta je 37 centi po kvadratu.
Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.
Projektom je upravljala kompanija Fersa Montenegro koja je registrovana u julu 2008. a u decembru 2010. promijenila ime u Možura Wind Park (MWP). Njen direktor tada je bila Milena Popović, ćerka Danila Popovića dugogodišnjeg predsjednika Saveza sindikata Crne Gore. Udio Ferse u tom preduzeću iznosio je 99, a Čelebića jedan odsto.
Iako su iz Ferse najavili da će VE izgraditi do kraja 2012, projekat je kasnio, pa je Ministarstvo ekonomije 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze, a građevinska dozvola je izdata u decembru 2014. godine.
Fersa u februaru 2015. saopštava da je prodala svoj dio u projektu kompaniji Cifidex za 2,9 miliona eura. U saopštenju Ferse, kojeg su prenijeli španski mediji, navodi se da je Cifidex filijala Vestigo Capitala, sa kojim je povezan Jurij Daneu. Kasnije su iz Ferse kazali da su napravili grešku i da Vestigo nije vlasnik Cifidexa.
Čelebić je, istovremeno, svojih jedan odsto Cifidexu prodao za 400 hiljada eura, plus 250.000, jer nije izabran za izvođača radova - ukupno 650 hiljada eura.
Vlada o promjeni vlasnika javnost obavještava tek 3. septembra 2015. kada je na sjednici usvojila Informaciju o prenosu Ugovora o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na novog zakupca s Predlogom ugovora, ali ne pominje Cifidex koji je kasnije, u decembru, upisan u CRPS kao vlasnik, već maltešku državnu kompaniju.
„Kompanija na koju je predloženo prenošenje Ugovora je kompanija Enemalta corporation sa Malte koja je dopisom izrazila spremnost da uđe u projekat preuzimajući svih obaveza iz istog“, piše u Informaciji. Navodi se da je većinski vlasnik Enemalte Vlada Malte, pa je Ministarstvu dostavljen dopis malteškog ministra energetike i zdravlja Kondrada Micija kojim je zvanično iskazana podrška Vlade Malte da se prihvati zahtjev za prenos Ugovora.
„S tim u vezi Kondrad Mici je bio u više zvaničnih posjeta Ministarstvu na kojima je potvrđena spremnost Vlade Republike Malte da se projekat izgradnje vjetroelektrane realizuje“, piše u informaciji iz septembra 2015. godine.
Mici je izbačen iz parlamentarne grupe vladajuće Laburističke partije zbog uloge koju je imao u kupovini vjetroelektrane. Ostavku je podnio u novembru 2019. nakon protesta građana.
Tadašnji predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, u maju 2016. posjetio je Maltu. Dva premijera su prema saopštenju ocijenili dobrom dobru sinergiju između dvije zemlje „o čemu svjedoči projekat Možura”.
Mici i bivša crnogorska ministarka ekonomije Dragica Sekulić pustili su 18. novembra 2019. u rad VE Možura. Ceremoniji su prisustvovali i premijeri Malte i Crne Gore, Muskat i Duško Marković.
SDT je prvi put u avgustu prošle godine, u šemi transakcija, tokom višegodišnjeg izviđaja afere Možura, pomenulo Cifidex Ltd.
Iz EU su poručili da očekuju da se u Crnoj Gori sprovede kredibilna, nezavisna i efikasna istraga u vezi s optužbama za korupciju.
Bivši predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović odbio je 23. juna prošle godine da parlamenta raspravlja o formiranju odbora za parlamentarnu istragu u vezi afere Možura.
Jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević najavio je da će donošenjem zakona o parlamentarnoj istrazi biti stvoreni uslovi za formiranje anketnih odbora, koji će se, između ostalog, zalagati da se otkriju poslovne veze između Đukanovića i bivšeg premijera Malte. U tome ga podržavaju i iz Građanskog pokreta URA, navodeći da je posao sa Maltom „najblaže rečeno sporan, prvenstveno zbog činjenice da je tadašnja Vlada Crne Gore obavljala sve pregovore daleko od očiju javnosti“.
Budvanin Vladimir Popović i Španac Carlas Coll Palua su u oktobru 2012. godine podnijeli tužbu protiv Ferse i konsultantske firme BWP Montenegro, jer traže proviziju za to što je posao dobila kompanija sa Pirinejskog poluostrva. Ovaj spor pred podgoričkim Osnovnim sudom još traje.
Od Možure do Kumbora i natrag
Poslovni put Nasrulle Babayeva i Jurija Daneua, pored učešća u Univerzal banci ukazuje na veze kompanija u projektima na zapadu i istoku crnogorske obale, pokazuju podaci CIN-CG-a.
„Babayev i Daneu bili su predloženi i izabrani u Odbor direktora Univerzal kapital banke kao predstavnici NER holding Limited, tadašnjeg drugog po veličini akcionara banke sa 24,9 odsto akcija“, odgovorili su iz UCB na pitanja CIN-CG-a, o ulozi ovih osoba.
NER holding je, kako su objavili mediji, kupio akcije UCB u junu 2015, za 2,14 miliona eura. Tada se vlasnički udio kompanije Petrosa Statisa Sigma Delta holdings smanjio sa 75,13 odsto na 54,13 odsto. Ostali akcionari bili su Statisova Sigma Delta investments sa 14,3 odsto, njegov saradnik Pairaktaridis Emmanouil sa 2,84 odsto, a 3,44 odsto je skriveno iza UCB kastodi računa.
Prema podacima iz malteškog registra do kojih je došao CIN-CG, NER su u martu 2015. osnovali Babayev i Azerbejdžanac Elchin Abdulov, a jedan od akcionara tokom 2015. bila je i offshore firma Spartans Global Holding INC sa Sejšelskih ostrva. Ta je kompanija je, prema podacima CRPS, vlasnik Adriatic Capital Advisory. Spartans Globals je, kako piše u jednoj od odluka skupštine akcionara, u NER holdingu zastupao Natig Ganiyev.
NER je iz vlasničke strukture Univerzal banke izašao 2018. godine. Od tada su Statisove kompanije Sigma Deta holdings i Sigma delta Investments
U odobrenju Centralne banke Crne Gore za imenovanje Daneua za člana borda direktora UCB 2015. godine navedeno je da je on „saradnik za investicije u Vestigo Capital Advisors LLP“, u kojem, prema britanskom registru, značajan udio ima Natig Ganiyev, član borda kompanije Malta Montenegro Wind Power. Za Babayeva piše da je, između ostalog, radio u Azerbaijan International Bank i Turn East Capital.
Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, Vestigo Capital Advisors LLP je osnovan u martu 2014. godine pod imenom Triangle Equity partners, da bi u junu 2014. promijenio ime. Osnivači Triangle Equity partners su, kako piše u britanskom registru, Ganiyev i Tunc Guven koji je povezan sa azerbejdžanskim Azmont investmentom.
Daneu, koji je u bordu direktora Univerzal banke bio 2015, 2016. i 2017. godine, prema dokumentaciji iz CRPS, radio je i u kompaniji Triangle investments and development, čiji su vlasnici tada bili Gafar Gurbanov i Metin Guvener. Triangle je za naftnu kompaniju Azerbejdžana SOCAR, otkupio tendersku dokumentaciju za kasarnu u Kumboru gdje sada kompanija Azmont investments razvija jedan od najvećih turističkih kompleksa Portonovi, čije su krajnje vlasnice, kako je CIN-CG ranije objavio, ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Aliyeva, Arzu i Leyla.
Gurbanov je bio izvršni direktor Azmonta od 2012. do 2014. godine, a Guven ovlašćeni zastupnik 2013. godine, Prema podacima iz CRPS, Metin Guvener bio je član borda direktora Azmonta 2015. godine.
Rojters je kao osnivača Cifidex-a označio Turaba Musajeva, jednog od direktora SOCAR-a. I Fondacija Dafne Karuane Galicie je okrila mejlove koje Musajeva povezuju sa Cifidexom i Možurom.
Uloga ministra Gvozdenovića i rođaka
Prema izvodu sa računa Bank of China, koji je dostupan u dokumentaciji koju je CIN-CG dobio od CRPS po zahtjevu o slobodnom pristupu informacijama, kompaniji Adriatic Capital Advisory je uplaćeno 508.200 eura 2018. godine. Ta kompanija je pružala konsultantske usluge firmi Možura Wind Park i SDT je izuzelo njenu dokumentaciju. U ugovoru se navodi da je za usluge Adriaticu predviđena mjesečna naknada od 40.000 eura.
Stvarni vlasnik Adriatic capital advisory se krije iza offshore firme Spartans Global Holding. Tužilaštvo je ranije saopštilo da je Adriatic Capital Advisory za konsultantske usluge uzela 1,4 miliona eura. Sa tom firmom povezan je Marko Vujović rođak bivšeg ministra održivog razvoja i turizma Branimira Gvozdenovića, dok je drugi rođak Bojan Vujović, prema dokumentaciji iz CRPS, bio punomoćnik Cifidexa. Oni su bivši službenici resora kojeg je vodio Gvozdenović i 2012. godine, kao ministar održivog razvoja i turizma, izdao ključne dozvole koje su pokrenule projekat Možura.
Marko Vujović je prvo preko firme Management consulting Montenegro, kako su mediji objavili, pružao usluge „razvoja projekta” od 2015. do 2017. nakon čega je ta firma ugašena, a zatim je postao izvršni menadžer Adriatic capital advisory.
Bojan Vujović je kazao medijima da je u navedenom poslu bio angažovan samo kao advokat.
Već plaćeno šest miliona eura subvencija
Isplata subvencija (razlika između tržišne i garantovane cijene) počela je kada je VE Možura dobila status povlašćenog proizvođača struje nakon početka rada, krajem 2019. godine. Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Crnogorskog operatera tržišta električne energije (COTEE), ukupno je za električnu energiju proizvedenu iz VE Možura po osnovu ugovora o otkupu zaključno sa decembrom 2020. godine, isplaćeno 12.191.138 eura, a polovina tog iznosa su subvencije, odnosno ukupno oko šest miliona eura.
Ugovorom za Možuru država se obavezala da u narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po garantovanoj cijeni od 96 eura po megavatu, ili ukupno oko 115 miliona eura, a nakon tog perioda cijena struje trebalo bi da bude tržišna.
Biljana MATIJAŠEVIĆ
Opštine i zdravstvene ustanove traže pooštravanje mjera i kontrole, kao i medicinski kadar. Drugu sedmicu zaredom Crna Gora bilježi najviše novozaraženih na 100.000 stanovnika među 45 evropskih zemalja
Vapaji iz više opština i zdravstvenih ustanova da se mjere protiv koronavirusa pooštre, a njima upute medicinski timovi kao ispomoć, juče nisu izazvali hitniju reakciju Vlade i ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović.
Ministarka zdravlja i Vlada juče se nisu oglašavali povodom alarmantne epidemiološke situacije, iako su juče prema zvaničnoj najavi zasjedali Komisija i Savjet za borbu protiv kovida-19 i razmatrali predlog radne grupe da se uvedu restriktivnije mjere.
Nezvanično je saopšteno da će nove mjere da budu predstavljene danas, iako je i ranije najavljeno da aktuelne svakako važe do 10. februara.
Hitna reakcija nadležnih je izostala i uprkos zvaničnoj statistici - Crna Gora se već dvije sedmice nalazi na prvom mjestu u Evropi po broju novih slučajeva koronavirusa na 100.000 stanovnika, među 45 zemalja.
Tokom prošle sedmice u našoj zemlji zabilježeno je 573,3 novoinficiranih na 100.000 stanovnika, a među prvih deset zemalja sa najlošijom epidemiološkom situacijom nema niti jedne susjedne države.
Epidemiološka situacija u Herceg Novom je alarmantna, u opštoj bolnici Meljine juče je radio samo jedan ljekar, a rukovodstvo lokalne samouprave apelovalo je na Borovinić Bojović da pošalje medicinski kadar u tu primorsku opštinu.
Potpredsjednica Opštine Herceg Novi Vesna Samardžić “Vijestima” je kazala da je epidemiološka situacija u tom gradu prilično alarmantna i da imaju oko 350 inficiranih koronavirusom i više od 500 osoba kojima je izrečena mjera samoizolacije, kao i da je zaražen veliki broj medicinskih radnika što otežava funkcionisanje zdravstvenog sistema.
“Iz opšte bolnice Meljine i Doma zdravlja su nas obavijestili da su kapaciteti svedeni na nužni minimum i da su zdravstveni radnici opterećeni i iscrpljeni. U vojnoj bolnici radi samo jedan ljekar...”, saopštila je Samardžić.
Ona je kazala da je Dom zdravlja bio prinuđen da zatvori ambulantu u Igalu, a da se građani boje da bi se isto moglo desiti sa zdravstvenom stanicom u Bijeloj.
Samardžić je rekla da su prekjuče uputili dopis ministarki zdravlja i predložili da se medicinski radnici iz Instituta za javno zdravlje ili drugih opština upute u bolnicu Meljine i Dom zdravlja kao ispomoć.
Ona je istakla i da imaju saznanja da se osobe kojima je propisana mjera samoizolacije slobodno kreću gradom, zbog čega je apelovala na institucije da povedu računa o tome i da kontrola bude stroža.
Samardžić je pojasnila da Komunalna policija kontroliše pooštovanje mjera.
Apelovala je na sugrađane da ostanu kod kuće i poštuju mjere protiv koronavirusa, kako bi svi dali doprinos da se epidemija stavi pod kontrolu.
Predsjednik Opštine Budva Marko Carević ponovo je juče pozvao građane i institucije na odgovornost. On je za agenciju Mediabiro kazao da da je veoma važno spasiti turističku sezonu.
“Za dva, tri mjeseca počinje turistička sezona. Ako mi ne vratimo broj oboljelih na normalnu mjeru izgubićemo sezonu”, kazao je Carević. Opštinski Tim za zaštitu i spasavanje prekjuče je održao sastanak na kom je konstatovano da je neophodno pod hitno preduzeti mjere za zaštitu stanovništva od virusa, a Carević je zbog toga zatražio od Vlade da se uvede totalno zatvaranje u tom gradu. On je juče ocijenio da je taj scenario najbolji za budvu i da žali zbog zakašnjele reakcije.
Infekcija novim koronavirusom potvrđena je kod 82 korisnika i 22 zaposlenih Doma za stare u Bijelom Polju, a od 26. januara od posljedica kovida-19 preminulo je deset štićenika.
To su saopštili iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) i istakli da je u Opštoj bolnici Bijelo Polje hospitalizovano devet korisnika Doma.
Iz IJZ-a su rekli da će, zajedno sa higijensko-epidemiološkom službom bjelopoljskog Doma zdravlja, a u cilju suzbijanja epidemije koronavirusa u Domu za stare u Bijelom Polju, nastaviti da pružaju svu neophodnu podršku i pomoć.
Novi koronavirus registrovan je juče kod još 577 osoba, dok je od posljedica infekcije preminulo deset pacijenata.
Iz IJZ je juče saopšteno da je iz Podgorice 218 novozaraženih, Nikšića 74, Budve 73, Tivta 34, Herceg Novog 28, Cetinja 25, Kotora 22, Bijelog Polja 21, Ulcinja 18, Danilovgrada 14, Berana, Bara i Pljevlja po 8, Plava i Andrijevice po 6, Petnjice 5, Tuzi i Kolašina po 2, dok je u Rožajama, Mojkovcu, Plužinama, Gusinju i Žabljaku registrovan po 1 novi slučaj koronavirusa.
„Od jučerašnjeg presjeka Institutu je prijavljeno deset smrtna ishoda povezanih sa kovid-19, i to kod pacijenata iz Bijelog Polja (3), Nikšića (2), Budve (2), Plava (1), Podgorice (1) i Žabljaka (1) od kojih je najmlađi imao 52, a najstariji 90 godina starosti", saopšteno je juče iz IJZ.
Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je od premijera Zdravka Krivokapića da smijeni ministarku zdravlja, zbog, kako su saopštili, niza neodgovornih i nestručnih postupaka koji su doveli do katastrofalne epidemiološke situacije i prijete da potpuno uruše zdravstveni sistem.
Iz Socijaldemokratske partije (SDP) ocijenili su da nesnalaženje predstavnika Vlade u borbi protiv koronavirusa ovih dana doživljava kulminaciju i da je najbolje da Borovinić Bojović podnese ostavku.
Predsjednik Socijaldemokrata (SD) Ivan Brajović kazao je da je činjenica da je situacija u Budvi i Herceg Novom alarmantna, što su potvrdili predsjednici tih opština, ali da je slična i u čitavoj državi.
Rekao je da dramatična zdravstvena situacija nameće potrebu da se svi, a posebno trenutna vlast, izdignu iznad dnevne politike i doprinesu njenom urgentnom rješavanju.
Ostavku ministarke zatražili su i iz Liberalne partije.
Ana KOMATINA
Nezvanični sagovornici "Vijesti" tvrde da se Crna Gora oslonila na COVAX, zanemarivši diplomatske veze i lična poznanstva u borbi sa kovidom Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju u vidu 10.000 doza kineske vakcine, već da je uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u vezi sa donacijama. Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi
Srbija je u evropskom i svjetskom vrhu po broju vakcinisanih, Slovenija i Hrvatska žale se na nedovoljne količine vakcina, a Crna Gora sa Kosovom i Sjevernom Makedonijom čeka prve doze i ne zna ni tačan datum njihovog dolaska.
Srbija je na drugom mjestu u Evropi i sedmom u svijetu, sa više od pola miliona vakcinisanih građana, a njeni državljani trenutno mogu da biraju između tri proizvođača - Fajzer/Bajontek, Sputnjik V I Sinofarm.
Susjedna Albanija je jedina pored Srbije započela imunizaciju protiv koronavirusa zahvaljujući bilateralnim pregovorima. Premijer Edi Rama kazao je da su od proizvođača Fajzer/Bajontek naručili pola miliona doza, a prvih 975 doza stiglo je kao donacija jedne od zamalja Evropske unije (EU).
“Da smo čekali COVAX, i dalje bismo čekali i niko ne zna koliko bi to trajalo“, kazao je Rama.
Za BiH i Sjevernu Makedoniju ne postoje zvanični podaci o početku pregovora sa proizvođačima, dok je nova ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović u decembru saopštila da je tek nova Vlada započela pregovore - navodno, sa svim proizvođačima. Borovinić-Bojović je prošle nedjelje saopštila da su sve države regiona pregovarale o vakcinama u ljetnjim mjesecima, što nije demantovano ni u jednoj u nizu reakcija na tvrdnje koje je iznijela u emisiji "Reflektor" na TV Vijesti.
Sagovornici “Vijesti” tvrde se Crna Gora, zajedno sa pojedinim zemljama Zapadnog Balkana, oslonila samo na COVAX mehanizam, koji za cilj ima da siromašnim zemljama omogući jednak, brz i ravnopravan pristup vakcinama, dok se malo pažnje pridavalo značaju diplomatskih odnosa i ličnih poznanstava u borbi protiv koronavirusa. Kroz COVAX mehanizam, do sada, niti jedna zemlja okruženja nije dobila prve doze.
Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar juče nije “Vijestima” odgovorio kada je Republika Srbija otpočela pregovore, sa kojim proizvođačima i koliko su trajali, kao i u kojoj mjeri su lične veze državnika, članova Vlade i predsjednika Aleksandra Vučića, uticale na to da građani na vrijeme dobiju više vrsta vakcina u dovoljnim količinama. On je ranije kazao da je ugovor sa Fajzerom potpisan tokom ljeta 2020, te da su to učinili među prvim zemljama svijeta.
I dalje nije poznato kada će prve vakcine stići u Crnu Goru, a očekuje se da to bude Sputnjik V i to u prvoj isporuci pet hiljada doza od 50.000 koliko je za sada dogovoreno za prvi kvartal i još 50.000 u drugom kvartalu. Ministarstvo zdravlja je najavilo da bi Fajzerove vakcine trebalo da stignu početkom marta i da je zatraženo 150.000 doza, a ista količina se očekuje i od kineskog Sinofarma i potencijalni rok isporuke bi trebalo da bude kraj februara ili početak marta.
Bivša Vlada neće o pregovorima
Bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović nije odgovorio na pitanja “Vijesti” koje aktivnosti je preduzeo u vezi sa nabavkom vakcina protiv koronavirusa, kao ni da li je kao prvi čovjek resora zdravstva i u ime Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti pregovarao sa proizvođačima, kada i sa kojim.
On je u ime Crne Gore početkom oktobra potpisao sporazum, prema kojem bi zemlja trebalo da dobije zagarantovane doze preko Covax mehanizma.
Iz Vlade je tada saopšteno da je predviđena cijena po dozi 8,84 eura i da je Crna Gora u potvrdi o namjeri za učešće u Covax mehanizmu iskazala potrebu za 248.800 komada, koliko je dovoljno za imunizaciju 20 odsto stanovništva.
“Ja sam upravo potpisao Sporazum, a danas će biti uplaćen avans u iznosu od 771.280 dolara, odnosno 646.000 eura”, kazao je Hrapović tada. Po dolasku na funkciju ministarke zdravlja, Jelena Borovinić Bojović krajem kazala je da je razlog čekanja na vakcine u Crnoj Gori taj što prethodna Vlada nije vodila nikakve bilateralne pregovore sa proizvođačima, osim što je potpisana COVAX inicijativa, koja je takođe bila ugrožena.
Borovinić Bojović za “Vijesti” je u petak saopštila da je finansijska garancija od 99,520 dolara bila druga obaveza koja je morala biti ispunjena kako bi se potvrdilo učešće u program COVAX i ponovila da nije na vrijeme uplaćena, čime je u pitanje doveden Memorandum.
“Novi saziv resora zdravlja od 4. decembra 2020. godine, odmah po stupanju na dužnost, uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova brzo je odreagovao i državna garancija je uplaćena 15. decembra, praktično pred sam kraj roka koji je bio predviđen ugovorom. Dakle, garancija je bila neophodan uslov da bi se vakcina preko COVAX mehanizma adekvatno obezbijedila”, saopštila je ona.
Hrapović je ranije tvrdio da su postojale zakonske prepreke kada je u pitanju izdavanje garancije za podjelu rizika. Kazao je da je, nakon više upita i učestale komunikacije sa predstavnicima Globalne alijanse za vakcine (GAVI) Crnoj Gori tek 10. decembra omogućeno da uplati garanciju u gotovini. Crnoj Gori je putem Covax programa odobreno 84.000 vakcina AstraZeneka.
Isporuka 25 do 35 odsto vakcina očekuje u prvom kvartalu, a ostatak u drugom kvartalu.
"Do kraja marta trebalo bi da bude isporučeno od 21.000 do 29.000 doza, a ostalo do juna", rekao je "Vijestima" ranije državni sekretar Ministarstva zdravlja Borko Bajić.
Članice EU neće kinesku i rusku vakcinu
Za razliku od zemalja Zapadnog Balkana, članice EU nisu mogle direktno da pregovaraju sa proizvođačima vakcina.
Hrvatska je prije dvije sedmice čak obustavila imunizaciju, a juče je krenula vakcinacija jer je počela distribucija 25.200 doza vakcine od kojih je većina proizvođača Astra Zeneka, a ostatak Moderne.
“Ugovor kaže da ne možemo bilateralno ući u pregovore, dok EU pregovara. Što se tiče ruskih i kineskih proizvođača cjepiva, one traže posebno registraciju. Koliko znam, Kinezi nisu pokazali želju da idu prema EU”, rekao je Krunoslav Capak, direktor hrvatskog Zavoda za javno zdravlje i dodao da Hrvatska ne planira da uđe u pregovore sa Rusijom i Kinom.
Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, za Večernji.hr kazao je da je pravovremena i pravedna distribucija vakcine na dobrobit ne samo građana EU, već cijele međunarodne zajednice.
“U borbi protiv kovid-19 bitno je zadržati jedinstvo i solidarnost unutar Unije, koje smo pokazali i u prethodnoj fazi kada je EU uložio 2,7 milijardi eura u istraživanja i razvoj cjepiva protiv koronavirusa i pravodobno dogovorio zajednički pristup nabavci cjepiva, te njegovu brzu i razmjernu dostavu svim državama članicama”, kazao je on na pitanje hoće li EU da zadrži jedinstvo ili će poput Mađarske pokušati da nabavi vakcinu sama.
I premijer Slovenije Janez Janša kazao je da je sistem zajedničke nabavke i distribucije vakcine za članice EU preko Evropske komisije dobar i ravnopravan, makar izazivao nezadovoljstvo u nekim državama, posebno većim, s obzirom na količine koje su do sada dobile.
Članice su u prvim pošiljkama dobile jednak broj doza, pa je istu količinu dobila Njemačka koja ima 80 miliona stanovnika i Slovenija sa dva miliona stanovnika, kazao je Janša u razgovoru za Slovensku televiziju. On je istakao da su neke članice krenule i u bilateralne pregovore, “što je upitno s obzirom na ograničenu proizvodnju I veliku potražnju”. Janša je rekao i da “zna za neke države u Evropi koje su naručile vakcinu kineskih i ruskih proizvođača, ali da ne zna ni jednu koja njima stvarno vakciniše stanovništvo”.
Ministarka: SZO ne prepoznaje donacije
Borovinić Bojović kazala je za “Vijesti” da Vlada nije odbila donaciju Petrosa Statisa u vidu 10.000 doza kineske vakcine, ali je, navodno, uvažila stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
“Što se tiče donacije gospodina Petrosa Statisa Vlada nije odbila donaciju, već je po preporukama i smjernicama SZO uvažila mišljenje o neprepoznavanju donacije od strane fizičkog lica kada je u pitanju vakcina protiv SarsCov2 bilo gdje u svijetu, posebno imajući u vidu specifičnost vakcina, posebne uslove koji se odnose na njihov transport i čuvanje”, odgovorila je ona “Vijestima”. Ona je ranije kazala i da su upozoreni da bi moglo doći do ugrožavanja pregovora.
Šefica SZO u Crnoj Gori Mina Brajović juče nije odgovorila da li je ova preporuka na snazi. Sagovornici “Vijesti”, koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da ona nije obavezujuća i da Vlada može da nađe mehanizam da donirane vakcine stignu u Crnu Goru.
Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Borko Bajić je 15. januara kazao da je ugovoren sasvim dovoljan broj vakcina da se pokriju prioritetne grupe i da “nema potrebe da se bilo šta donira u tom smislu”. Ministarka je, dan kasnije, saopštila da je Vlada već imala „i drugih ponuda za ovakve vrste nabavke vakcina“ ali da su se u interesu javnog zdravlja „opredijelili da vakcine isključivo dolaze u Crnu Goru direktnim konekcijama i međunarodnim bilateralnim ugovorima“. Objasnila je da bi Crna Gora u slučaju donacije svakako provjerila njen kvalitet.
Nakon petnaestak dana Borovinić Bojović predložila je Statisu da vakcinu ustupi Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), koji će izvršiti kontrolu kvaliteta, a potom je donirati Crnoj Gori. Iz Statisove kompanije Adriatic Properties kazali su da UAE nije distributer i donator i da se to od njih ne može zahtijevati. Istakli su da je jedina obaveza Statisa da plati i rezerviše vakcine i pojasnili su da je G42 zvanični distributer, koji očekuje kontakt zvaničnih predstavnika Crne Gore.
Dogovor sa Poljskom još nije postignut
Ministarka zdravlja nije mogla da kaže “Vijestima” kada će i koju količinu vakcine Astra Zeneka Poljska ustupiti Crnoj Gori.
“U prijateljskim i bilateralnim razgovorima sa predstavnicima Poljske dobili smo pozitivan odgovor o njihovoj volji i namjeri da nam ustupe višak vakcina AstraZeneka koje stignu u Poljsku preko COVAX inicijative, ali o detaljima i količinama ne možemo govoriti u svjetlu činjenice da se globalno i svakodnevno dešavaju izazovi sa proizvodnjom i distribucijom vakcina na svim nivoima. Ukoliko se i kada postigne dogovor, javnost će biti obaviještena”, istakla je ona. Borovinić Bojović je prethodno optužila Hrapovića da je odgovorio samo na prvi mejl poljske ambasade, 18. avgusta prošle godine, kada su ponudili Crnoj Gori otkup vakcina. Ona je tvrdila da je nakon čega poljska ambasada poslala novi mejl sa dodatnim objašnjenjem i pitanjima, 20. avgusta, na koji bivši ministar, kako kaže, nije smatrao da je neophodno odgovoriti. Hrapović je saopštio da su očekivali povratnu informaciju po kojoj cijeni bi Crna Gora mogla da kupi vakcine i koje količine, ali da do kraja mandata prethodne Vlade nisu dobili odgovor.
Izabrani doktori procjenjuju ko prima koju vakcinu
Iako je sredinom prošlog mjeseca saopšteno da će se potruditi da građani biraju vakcinu, početkom februara predstavnici zdravstvenog sistema saopštili su da to ipak nije moguće.
Borovinić Bojović je u petak odgovorila da će građani dobijati vakcinu u skladu sa stručnom preporukom, u odnosu na specifikacije vakcina koje budu na raspolaganju, a na osnovu stručne procjene izabranog doktora o zdravstvenom stanju pacijenta.
“Naša intencija i namjera je da obezbijedimo što veći broj vakcina različitih proizvođača, posebno uvažavajuću efikasnost, kvalitet i bezbjednost, ali takođe moramo imati u vidu činjenicu da smo dio globalne zajednice koja se suočava sa izazovima u distribuciji i proizvodnji i mi se moramo prilagoditi datim okolnostima”, kazala je ona.
Ana KOMATINA
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) osuđuje narastajući govor mržnje i poziva novinare/ke da se toj tendenciji na javnoj sceni suprotstave u skladu sa profesionalnim standardima i smjernicama Etičkog kodeksa novinara/ki. To se ne odnosi samo na proizvodnju govora mržnje, već i na njegovo širenje, podsticanje, promovisanje ili opravdavanje.
Dva primjera prethodne sedmice ukazuju na potrebu da se medijima, pored poziva da sami ne proizvode govor mržnje, skrene pažnja na neophodnu obazrivost prilikom izvještavanja o takvim sadržajima.
Video klipom objavljenom na personalnom nalogu na jednoj društvenoj mreži, osoba N.N pored korišćenja uvredljivih izraza za crnogorsku i albansku naciju prijeti njenim pripadnicima likvidacijom. Izvještavajući o ovom slučaju, zbog kojeg su, u međuvremenu, nadležni organi pokrenuli istragu, dio medija je prenosio i link koji je vodio ka originalnom sadržaju. Kada je taj sadržaj uklonjen i sa personalnog naloga, link je nestao sa dijela tih portala, ali se na nekim ovaj video još uvijek nalazi.
Drugi primjer je foto montaža uvredljivog sadržaja usmjerenog na visoku javnu funkcionerku, koja je, sa privatnog naloga izvjesnog “kreatora”, ubrzo objavljena i na nekim informativnim portalima i tako postala još dostupnija velikom broju korisnika. Iako je, pored osuda javnosti i zbog ovog govora mržnje pokrenuta istraga, uvredljivi sadržaj se još nalazi na pojedinim informativnim portalima.
Pozivajući novinare na profesionalno postupanje, kojim će se prilikom izvještavanja izbjeći i kreiranje tražnje za neprimjerenim sadržajima, podsjećamo i na etičke smjernice Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore:
“Mediji ne smiju da objavljuju materijal namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, fizičkih i mentalnih stanja ili bolesti, kao i političke pripadnosti. Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju…”
Navedeni i slični slučajevi, takođe, ukazuju na potrebu razvijanja i jačanja opšte medijske pismenosti, kao neophodnog uslova da i korisnici društvenih mreža stiču vještine za prepoznavanje ovakvog sadržaja i da ga ne dijele. To bi doprinijelo i lakšem prepoznavanju razlike između kredibilnih informacija i medija, od onih koji i kada navodno osuđuju govor mržnje čine to sa namjerom da bi ga dalje distribuirali, i/li podstakli nove slične reakcije sa druge strane polarizovanog društva.
Slavoljub Šćekić,
Glavni i odgovorni urednik CIN-CG
Iz cijevi u Blizini hotela Blue Kotor Bay u Prčanju otpadne vode teku pravo u more. Dokaze o tome, Centru za istraživačko novinasrtvo Crne Gore (CIN-CG), sa adrese poznate redakciji, poslala je građanka koja se predstavila kao Ekatarina. Fotografije i video klip nastali su, kako javlja Ekaterina, 21. januara.
Iz kotorske Opštine, povodom interesovanja CIN-CG, rekli su da ne znaju za ovaj slučaj i da će poslati ekipe komunalne inspekcije i komunalne policije da sve ispitaju.
Hotel Blue Kotor Bay nalazi se na lokaciji bivšedg zavoda „Vrmac“
Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto domaćeg proizvoda u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini
Deficit budžeta veći od 400 miliona eura, javni dug od oko 3,8 milijardi eura i pad bruto - domaćeg proizvoda (BDP) u nivou od oko 14,2 odsto, bilans je uticaja pandemije koronavirusa u Crnoj Gori u prošloj godini.
Sa posljednjom emisijom obveznica u decembru od 750 miliona eura javni dug će izvjesno preći 100 odsto BDP-a u bruto iznosu, a precizne projekcije biće poznate kada Ministarstvo finansija izađe sa predlogom ovogodišnjeg budžeta koji je u pripremi i koji će sadržati i podatke za javni dug i BDP.
Monstat je pred Novu godinu saopštio da je BDP u trećem kvartalu (jul, avgust, septembar) pao za 27 odsto. To je i podatak evropskog zavoda za statistiku EUROSTAT koji ukazuje da je čak šest puta veći pad crnogorske ekonomije u odnosu na EU.
“Ako javni dug nastavi da raste radi finansiranja deficit budžeta, Crna Gora možda neće biti u mogućnosti da ga servisira”, ukazalo je Ministarstvo finansija u prospektu za posljednju emisiju obveznica, nakon čega je objašnjeno da će dio pozajmice ići upravo na pokrivanje deficita i starih dugova...
Odloženi oporavak ključnih ekonomskih sektora, poput turizma, od posljedica pandemije može dodatno da utiče na otplatu javnog duga.
U prošloj godini država je, prema posljednjim podacima Centralne banke (CBCG) na kraju septembra, ostala bez 880 miliona eura od stranih turista u odnosu na isti period 2019. godine. Procjena je da je lanjski pad prihoda u turizmu 88 odsto do 90 odsto.
Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je u intervjuu “Vijestima” krajem decembra kazao da scenario po kojem su pravili projekcije prihoda za 2021. godinu predviđa turističku sezonu na 55 odsto nivoa iz 2019.
“Kakva god da bude sezona, odnos javnog duga i BDP-a je dostigao svoj vrhunac i počeće da pada kroz 2021. godinu. Čak i taj iznos od oko 88,6 odsto BDP-a je više posljedica velikog pada BDP-a, nego povećanja duga u apsolutnom iznosu jer, prema procjenama koje imamo, neto javni dug, u apsolutnom iznosu, bi trebalo da zadrži nivo koji je približan prošlogodišnjem”, rekao je Spajić.
Projekcija rasta ekonomije u ovoj godini za sada su prema ocjeni međunarodnih i državnih institucija na nivou od pet do sedam odsto, nakon pognoze da u 2020. pad ekonomije iznosi od 12 do 17 odsto. Procjena Vlade je oko 14,2 odsto. Ipak, zbog neizvjesnosti koju nosi pandemija koronavirusa projekcije se moraju uzeti sa rezervom.
Dva scenarija CBCG
Centralna banka (CBCG) u optimističnom scenariju projektuje rast BDP-a u ovoj godini u nivou od 7,5 odsto koji bazira na više pretpostavki. Te pretpostavke, prema dokumentaciji CBCG, su - djelimičan oporavak turističke privrede u odnosu na veoma nisku bazu iz 2020. godine, rast turističkog prometa doprinijeće i rastu privatne potrošnje (oko 6,5 odsto), potrošnja države ostvariće blagi rast od jedan odsto zbog mjera podrške ekonomskom oporavku od posljedica pandemije koronavirusa, u projekciji je pretpostavljen završetak prve dionice auto-puta što će oporaviti investicije u osnovna sredstva (pet odsto) i snažan izvoz roba i usluga (oko 37 odsto) podstaknut oporavkom ekonomije, kao i usljed oporavka turističke privrede.
Drugi scenario CBCG predviđa rast BDP-a od oko četiri odsto uz uslov da pandemija bude sličnog intenziteta kao i prošle godine.
Pretpostavke ovog scenarija su, potvrđeno je “Vijestima”, da u toku trajanja pandemije neće biti zaključavanja kao u drugom kvartalu 2020. godine, procijenjeni rast je baziran blagom oporavku turističke potrošnje u odnosu na nisku bazu iz 2020. godine, blagi rast turističkog prometa u 2021. godini u odnosu na prošlu uticaće i na blagi rast privatne potrošnje (oko 1,5 odsto), u projekciji je pretpostavljen nešto veći rast budžetske potrošnje (dva odsto) u odnosu na optimistični scenario zbog potrebnih mjera podrške oporavku ekonomije i ova projekcija pretpostavlja blagi rast investicija od oko 2,5 odsto u odnosu na 2020. godinu.
CBCG nema projekcije za kretanje javnog duga, jer ne raspolaže podacima o budžetskim projekcijama za ovu godinu.
Koliko je ukupno državni budžet koštala pandemija koronavirusa (što je uslovilo rast deficita i posljedično javnog duga države), odnosno kolika su ukupna izdvajanja za privredu i stanovništvo podatak je koji po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama (SPI) Ministarstvo finansija iz prethodnog saziva, a ni novo, nije dostavilo. Ova izdvajanja su bila u okviru Vladina tri paketa mjera pomoći za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije. Nije dostavljena ni informacija o tim izdvajanjima iz tekuće budžetske rezerve.
Osim za privredu i građane državni budžet je pretrpio, očekivano, i veća izdvajanja za sektor zdravstva. U zvanično dostupnim podacima Ministarstva finansija o ostvarenju budžeta od januara do novembra ove godine taj trošak se na navodi.
Dodatni troškovi za zdravstvo
Fond za zdravstvo je sredinom decembra po zahtjevu o SPI dostavio informaciju da su Vlada i Ministarstvo finansija u kontinuitetu više puta od izbijanja pandemije obezbjeđivali dodatni novac Fondu kroz njegov budžet i direktnim uplatama na račun javnih zdravstvenih ustanova.
“Ukupno su od početka godine u okviru budžeta Fonda obezbijeđena dodatna sredstva za zdravstveni sistem u ukupnom iznosu od 23,30 miliona eura od čega kroz rebalans budžeta Fonda oko osam miliona eura i to za ljekove 5,8 miliona i za nabavku zaštitne medicinske opreme i troškove transporta za zaštitu zbog pandemije dva miiliona eura. Na osnovu zaključaka Vlade obezbijeđena su dodatne sredstva u budžetu Fonda u iznosu od 15,3 miliona eura”, saopšteno je iz Fonda.
Za javne nabavke Fonda obezbijeđeno je 16,8 miliona eura i taj novac je trošen za plaćanje obaveza za ljekove, za nabavku medicinske opreme i troškove transporta zbog pandemije, za nabavku respiratora, agregata, i transportnih vozila za potrebe Kliničkog centra i bolnica, za nabavku brzih antigenskih testova, vakcina, dijagnostikuma za rtPCR testiranje, zaštitne medicinske opreme preko Montefarma, obradu usluge testova PCR tehnikom u privatnim uslugama. Uz to, iz budžeta Fonda je isplaćeno i 6,8 miliona eura za zarade zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama zbog izmjene granskog kolektivnog ugovora, dopunskog i prekovremenog rada, stimulansa zaposlenih koji rade sa kovid pacijentima... Tu je i direktna uplata Vlade od 1,2 miliona za tri kovid bolnice u Baru, Beranama i Nikšiću...
Podatak Ministarstva finansija (dostavljen po SPI) je da su u 2020. godini zaključena tri međunarodna aranžmana za sanaciju ekonomskih posljedica pandemije. To je aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) od 74 miliona eura, sa Evropskom komisijom od 60 miliona eura od čega je uplaćena polovina novca i sa Bankom za razvoj Savjeta Evrope(CEB) od 40 miliona eura. Novac od CEB-a nije još dostupan jer Ministarstvo finansija treba da potpiše ugovor sa tom međunarodnom institucijom. Kako je potrošen novac od MMF-a i prva tranša od EK nije poznato.
Važna međunarodna pomoć
“Iako Vlada očekuje da se fiskalni bilans poboljša u 2021. godini, značajno povećanje u zaduživanju radi borbe protiv negativnih ekonomskih posljedica kovid-19 moglo bi imati dugoročne negativne ekonomske posljedice po Crnu Goru uključujući povećanje njenih obaveza u servisiranju duga i povećanje njene ranjivosti na uslove eksternog finansiranja unutar eurozone. Sve to može rezultirati usložnjavanjem buduće mogućnosti poteškoća u plaćanju dugova”, istaklo je Ministarstvo u prospektu za emitovanje obveznica.
Ukazano je da ako Vlada ne bude mogla da smanji zavisnost preduzeća u državnom vlasništvu od javnih finansija i pruži podršku većoj ekonomskoj efikasnosti kroz šire učešće privatnog sektora, mjere za povećanje prihoda se mogu pokazati kao neadekvatne da bi se pokrilo stalno povećanje javnog duga i plaćanja kamata.
“Uz to, određeni tokovi prihoda, opredijeljeni za otplatu javnog duga mogu biti manji od projektovanih i mogli bi postati nedovoljni za servisiranje duga i plaćanje kamate”, istaklo je Ministarstvo finansija.
Koju pomoć mogu očekivati državna preduzeća u narednoj godini pokazaće predlog zakona o budžetu koji Vlada treba da utvrdi.
Ministarstvo u prospektu za emisiju obveznica je istaklo da svako pogoršanje kontinuiteta podrške od multilateralnih povjerilaca kao što su Svjetska banka može da, između ostalog, ugrozi sposobnost Crne Gore da otplati ili refinansira svoje postojeće dugove.
“To bi nepovoljno uticalo na sposobnost Crne Gore da sprovede svoju ekonomsku strategiju i reforme. Osim toga svako povećanje javnog duga zbog deficita budžeta ili drugih razloga dalje bi uvećalo ovaj rizik. Koeficijent državnog duga u odnosu na BDP nastavio bi da se pogoršava i povećao bi zaduživanja podstaknuta pandemijom koronavirusa”, navelo je Ministarstvo finansija.
Budžetom za 2021. najavljena je nova ekonomska politika, razvojni projekti, obuzdavanje finansijskih problema, pametnije odluke u turizmu...
Jasno je da Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i bržeg privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, ne može izaći iz spirale zaduživanja, preko kojih se većinom otplaćuju stari dugovi i djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.
Pandemija odložila naplatu 45,7 miliona eura poreskog duga
Privreda je zbog ekonomske krize usporila sa plaćanjem dažbina državi što je jedna od razloga za manjak prihoda u budžetu koji je posljedično doveo do deficita i rasta javnog duga.
Prema podacima Poreske uprave (PU) dobijenim po zakonu o SPI ukupan iznos poreskih potraživanja čija je naplata odložena zbog pandemije iznosi 45,7 miliona eura i obuhvata odloženi dug za 10.874 poreska obveznika.
“Broj poreskih obveznika koji su fizički podnijeli zahtjev nadležnoj područnoj jedinici je 980 čiji iznos odloženih obaveza iznosi 1,2 miliona eura. Obaveze odložene na ovaj način odnose se na dospjele rate reprograma, rate po uredbi iz 2018. godine i porez na dohodak fizičkih lica za mart, april i maj 2020. godine. Obveznici koji su odlagali svoje obaveze po osnovu IOPPD imali su mogućnost da prilikom njegovog podnošenja elektronskim putem čekiraju obaveze koje namjeravaju odložiti. Broj tih poreskih obveznika je 9.894 sa ukupnim iznosom odloženih obaveza od 44, 5 miliona”, rečeno je u PU.
Altiparmakov: Ko štampa svoj novac bolje se nosi sa krizom
Član Fiskalnog savjeta Srbije Nikola Altiparmakov objasnio je za “Vijesti” da zemlje koje imaju mogućnost da štampaju novac mogu bolje da se nose sa krizom zbog pandemije kronavirusa od onih kojih to ne mogu.
“Zemlje koje štampaju novac mogu bolje pomoći privredi, one povećavaju javni dug u svojoj valuti i to nije strašno u smislu održivosti javnih finansija i krize javnog duga, ali je rizik potencijalni za povećanje inflacije. Sa druge strane zemlje koje ne mogu štampati svoj novac su najviše pogođenje krizom. Među njima je Crna Gora koja je visoko zavisna od učešća turizma u BDP-u. U tim situacijama se mora biti obazriv sa zaduživanjem. Nije sporno zaduženje za pomoć privredi, ali se mora stati sa neracionalnim mjerama u budžetu”, istakao je Altiparmakov.
U poređenju Srbije sa Crnom Gorom on ukazuje da će ovu godinu korona krize Srbija završiti sa dugom od oko 60 odsto BDP-a, što govori da je relativno malo pogođena za razliku od Crne Gore koja će imati zbog pada turizma ozbiljne posledice.
“Zajednička poruka je da se bude obazriv sa novcem, pogotovo u Crnoj Gori”, rekao je Altiparmakov.
Fiskalni savjet Srbije je ukazao da je Srbija potrošila 600 miliona eura za pomoć svim punoljetnim građanima po 100 eura i da je to bio veliki trošak koji sužava prostor za dalju pomoć.
Damjanović: Potrebni bolni rezovi za smanjenje duga i deficita
Ekonomista i nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović ukazuje da je pandemija negativno uticala na pad ekonomije, ubrzani rast javnog duga i deficita budžeta zbog čega je od suštinskog značaja u ovoj godini, sa očekivanim oporavkom ekonomije, sprovesti radikalno smanjivanje deficita, kako bi se zaustavio opasan rast javnog duga.
On je pojasnio da ako, kao veoma upitan podatak, prihvatimo projektovani BDP za ovu godinu od 4,607 milijardi eura očekivano je da budžetski deficit na kraju godine bude veći od 10 odsto, a da učešće javnog duga u BDP, zajedno sa posljednjom emisijom obveznica poraste za više od 20 procentnih poena u odnosu na kraj 2019. godine.
„To će Crnu Goru na kraju godine svrstati među najzaduženije države regiona, finansijski najugroženije, sa značajnim rizikom problema u otplati postojećeg duga, otežanim pristupom kapitalu na međunarodnom finansijskom tržištu i problemima u servisiranju preglomaznog javnog sektora, odnosno državnog aparata. Činjenica i da se preko 100 miliona eura izdvaja samo za otplatu kamata, što je preko dva odsto BDP-a, ukazuje i na prethodno, skupo zaduživanje koje nam se sada vraća kao bumerang, sužavajući prostor za manevar na rashodnoj strani budžeta“, istakao je bivši poslanik.
Suzbiti sivu ekonomiju, proširiti poresku osnovicu...
Damjanović ukazuje i da mala odstupanja od projektovane cifre BDP-a značajno derogiraju ostale makroekonomske indikatore poput javnog duga, odnosno budžetskog deficita).
Crna Gora, bez bolnih rezova na rashodnoj strani budžeta i brzog privrednog oporavka koji bi omogućio dodatne prihode, prije svega od PDV-a, akciza i poreza na dobit, ne može izaći iz spirale novih zaduživanja kojim se djelimično reprogramiraju postojeći dugovi, a djelimično se nadomješta hronično nedostajući novac u državnom budžetu.
“Bolni rezovi su neophodni. Oni najbolniji poput zamrzavanja zarada ili penzija mogu doći samo na kraju, tek nakon što se, uz tekuću političku tranziciju, potroši ozbiljan arsenal ekonomskih i neekonomskih mjera koje traže hitno sprovođenje“, ocijenio je Damjanović.
Slamanje korupcije i organizovanog kriminala, kako bi se otvorio prostor za priliv ozbiljnih investicija, svođenje sive ekonomije u prihvatljive okvire, uvođenje poreske discipline i neselektivnosti, širenje poreske osnovice, odnosno obuhvata, reforma penzionog i zdravstvenog sistema i racionalizacija državne administracije, formiranje Agencije za povraćaj koja bi se bavila povratkom u legalne kanale stotine miliona eura iz nelegalnih transakcija, završetak projekta auto-puta u što bržem roku, kao i brojne druge mjere, samo su dio, smatra Damjanović, neophodnih reformi kako bi se, uz ekonomski oporavak uravnotežile i javne finansije.

U zemljama EU, radnici ne bi smjeli da provedu više od četiri sata stojeći, a prodavačice u Crnoj Gori moraju i duplo duže. Poslodavci rijetko poštuju pravila o zaštitnoj opremi i prekovremenom radu. Zbog straha od otkaza izostaje i radnička solidarnost.
Bivša radnica u prodaji Telenora Crna Gora 41-godišnja S.O. pokušava da se doškoluje i potraži drugi posao. Zbog hroničnog oboljenja vena, uzrokovanog dugim stajanjem u poslovnici, uz povredu na radu, koju je zadobila padom niz nedovoljno obezbijeđene stepenice postala je teško zapošljiva u trgovini, ali i u drugim sektorima.
„Ne mogu više dugo da stojim, ni da sjedim. Niko ne želi takvog radnika“, kaže ona u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Njena životna priča u značajnoj mjeri ukazuje na uslove i probleme sa kojima se suočava oko 20 hiljada žena koje, prema podacima Sindikata trgovine Crne Gore (STCG), čine oko 80 odsto zaposlenih u ovom sektoru. Ona potvrđuje i ocjenu specijalistkinje medicine rada dr Milanke Vraneš-Grujičić o tome da „rad u trgovini u uslovima u Crnoj Gori predstavlja vrstu posla značajne težine za ženu“.
Poslije samo nekoliko godina rada u prodaji, S.O. je 2007. godine morala da se podvrgne operaciji vena.
„Nakon te operacije nisam smjela da stojim, tokom cijelog radnom vremena, ali tada smo imali stolice u objektima. Situacija se promijenila 2009. godine, kada su iz poslovnica Telenora izbačene sve stolice“, kaže S.O.
Kako je stajanje i po 10-12 sati dnevno bila visoko rizična opcija za nju, tražila je, kaže, premještaj tamo gdje bi mogla da sjedi. Molbe nisu uslišene, kao ni peticije zaposlenih za vraćanje stolica u radni prostor. Ni izvještaj Doma zdravlja Podgorica, prema kojem je „radnica zdravstveno sposobna za navedene poslove (agent prodaje), ali ne i za duže stajanje“, nije promijenilo situaciju.
„Provela sam narednih šest godina na istom radnom mjestu, bez pošteda - stojeći i cirkulišući između radnje i magacina, do kojeg su vodile veoma strme stepenice bez adekvatnog rukohvata“, tvrdi ona.
Zaposleni su, kaže, godinama bezuspješno upozoravali na rizik od stepenica. Jednog dana, 2015. godine, spuštajući se niz njih, S. O. je pala i zadobila tešku povredu – lom trtične kosti i trajno oštećenje diskusa. Uz status invalida, postala je definitivno nesposobna za dugo stajanje na poslu.
U Telenoru su, kako tvrdi S.O. postavili rukohvat neposredno pred dolazak inspekcije, a jedna radnica, da bi ublažila odgovornost kompanije, izjavila je na sudu da su stepenice „kao kod nje kući“.
U nalazu vještaka u koji je CIN-CG imao uvid, ipak je ukazano na više propusta kompanije u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu: neadekvatne stepenice (uske, a visoke), nedostatak rukohvata, bez akta o procjeni rizika, nebriga za S.O. koja nije smjela da provodi radni dan na nogama i kojoj je morala biti obezbijeđena posebna obuća.
Kako nije dobila premještaj ni nakon nalaza vještaka, S.O. je pristala na sporazumni otkaz.
Iz Telenora su odbili da za CIN-CG komentarišu ovaj slučaj „zbog zaštite podataka bivših i sadašnjih zaposlenih.“. Na pitanje, zašto je u poslovnicama nemoguće sjesti, odgovorili su da je prostor uređen kao „adekvatan uslužni ambijent za korisnike“.
Iz druga dva crnogorska operatera, Mtel-a i Telekoma, na pitanje o uslovima rada za prodavce u poslovnicama, odgovorili su da su zaposlenima obezbijeđene stolice koje koriste.
Najgore je stajati nepomično
Radni dan proveden na nogama, kako kaže dr Vraneš-Grujičić, neminovno ostavlja posljedice.
„Iz godine u godinu primjetno je kod ovih radnica spuštanje svoda stopala i slabljenje cijelog skeletno-mišićnog sistema, kao i problemi sa venama koji mogu imati različite stepene komplikacija“, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.
O broju i vrsti profesionalnih oboljenja i povreda, međutim, nema precizne statistike. Institut medicine rada ne postoji, kao ni revidirani indeks profesionalnih bolesti.
Evropska agencije za zaštitu na radu EU-OSHA, ocjenjuje veoma štetnim stajanje na poslu duže od četiri sata, kao i stajanje u periodu dužem od jednog sata bez pauze. U Crnoj Gori zaposleni u većem dijelu sektora maloprodaje radno vrijeme provode na nogama, čak i kad nema mušterija u objektu. U super-marketima, kao ni u drugim brojnim radnjama, nema stolica.
„Poslodavci u Crnoj Gori zahtijevaju od radnika da stoje skoro sve vrijeme. To je za njih samo stvar lijepog vaspitanja.“, kaže za CIN-CG Sonja Knežević, predsjednica STCG.
Stajanje na poslu više od četiri sata, prema upozorenju EU-OSHA može izazvati bolesti vena i srca, artritisa kuka i koljena, ali i specifične ženske probleme - spontani pobačaj i prijevremeni porođaj. Osim toga, tu je i svakodnevni bol.
Naročito je opasno statično stajanje - ili stajanje u mjestu, poput rada za kasom.
„Statično stajanje, nije prirodna aktivnost tijela. Vene gube sposobnost da pumpaju krv ka srcu, što je kobno za stanje cijelog organizma“, kaže dr Vraneš-Grujičić.
Iz sindikata su apelovali su da se uvedu stolice za kasirke, kaže Sonja Knežević, ali se one za sada mogu vidjeti tek u nekim trgovačkim lancima (Voli, Dama), dok kod drugih kasirke i dalje stoje (Bonela, Aroma). O stolicama za ostale radnike za sada nema naznaka.
Na pitanje CIN-CG-a o tome da li registruju ovaj problem, iz Inspekcije za zaštitu i zdravlje na radu ( IZZR) odgovorili su da je poslodavac dužan da obezbijedi udobne i bezbjedne uslove za rad:
„Kod većine trgovinskih lanaca u aktu o procjeni rizika i/ili uputstvima za bezbjedan i zdrav rad navedena je neophodnost postojanje stolice, ili rad u sjedećem položaju, naročito kada se radi o mjerama zaštite i zdravlja na radu, o radu pri korišćenju opreme sa ekranima, pa su inspektori i obezbjedili postojanje tih uslova.“
Na pitanje CIN-CG-a, zašto samo neke kompanije imaju stolice za kasirke, a druge ne, nisu odgovorili.
Iz renomiranih prodajnih kuća Voli, Bonela, Aroma i Idea nisu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li prepoznaju problem stajanja i nedostatka stolica, i šta planiraju da urade povodom toga. Iz kompanije Franca su izjavili da kasirke imaju stolice.
„Sve moje koleginice i ja patimo od hroničnih bolova u nogama i leđima i imamo probleme sa venama. To je dio posla“, svjedoči naša sagovornica, prodavačica u prehrambenoj prodavnici koja pripada poznatom lancu, a koja je insistirala na anonimnosti.
Radnice, kaže ona, često nemaju vremena ni za obaveznu polučasovnu pauzu:„ Nemam kome da ostavim sektor, jer nema dovoljno radnika. Pojedemo i popijemo nešto „s nogu“. Do toaleta otrčimo“.
Nadređeni ne vole da vide radnike da odmaraju i sjede, čak ni nakratko, kaže ova radnica. „Ni za praznike, kad nema posla, ne smije nam pasti na pamet da odmorimo od stajanja. Šefovi odmah reaguju i nalaze nam posao, koliko god bio nepotreban.“
Glavne mjere za zaštitu od stajanja koje su poslodavci dužni da uvedu su stolice, obavezno korištenje pauze, kao i specijalne podloge koje ublažavaju zamor, navodi se u standardima EU- OSHA.
Prekovremeno ide gazdi
Uvođenje neradne nedjelje, iziskuje prekovremeni rad subotom, koji često ostaje neplaćen. Satnica na papiru, ne podudara se sa onom koju trpe noge. „Redovno upisujemo manju satnicu- šefica nas zamoli da ostanemo duže, i niko se ne buni naglas iako je neplaćeno…Nemam vremena da se posvetim djeci, niti doprinosim kućnom budžetu.“, kaže sagovornica za CIN-CG.
Iz Uprave za inspekcijske poslove (UZIP) potvrđuju da su prijave u vezi sa neplaćenim prekovremenim radom česte. „Inspekcija rada uspješno je djelovala u mnogim slučajevima (kada je to bilo moguće utvrditi iz relevantne dokumentacije o prisusustvu na radu i ostvarenim časovima rada).“
Sagovornica CIN-CG-a ističe da je zbog nedostatka adekvatne uniforme, rad zimi naročito težak. „Nemamo zimsku i ljetnju uniformu. Daju nam prsluke, koji ništa ne pomažu, dok se prehlade i bolesti nižu.“
I dr Vraneš-Grujičić upozorava da su najveći izvori hladnoće u supermarketima hladnjače, naročito u magacinima, te da uniforma sa grijačima predstavlja jedinu pravu zaštitu.
„Temperaturne promjene između magacina i radnog prostora mogu dostići i 20 stepeni, a svaka promjena viša od šest stepeni veoma je štetna.“, tvrdi ona.
Prema riječima dr Vraneš- Grujičić, radnice treba da imaju i obaveznu obuku i procjenu rizika za podizanje tereta, na šta upućuju i pravilnici iz razvijenih zemalja.
„Jedan nagli pokret može izazvati trajne posljedice, poput diskus hernije.“, kaže dr Vraneš- Grujičić.
Prema Zakonu o zaštiti na radu, limit za žene od 19 do 45 godina je podizanje 15 kilograma odjednom, a za akumulativni teret čak četiri tone dnevno. Iz Uprave za inspekcijske poslove kažu da se koriste međunarodnim ISO standardom.
Britanska Agencija za zdravlje i zaštitu na radu (HSE) oštro je kritikovala ovaj standard, navodeći da nije utemeljen na medicinskoj studiji.
Svaka članica Evropske unije, kako piše na sajtu EU-OSHA, dužna je da kreira sopstvena pravila za podizanje tereta. Tako je limit nekih razvijenih zemalja za žene i do 7.500 kilograma u smjeni, ali su testiranje, procjena rizika i obuka obavezne stavke.
„Svjesni smo da zbog nedostataka muških radnika, žene u trgovini često obavljaju poslove koje nisu prikladni njihovom sklopu, a ponajmanje tokom trudnoće, pa vodimo računa da dobiju bolovanje na vrijeme “, kaže dr Milovan Jovanović, načelnik ginekoloških odjeljenja Domova zdravlja (DZ) Podgorice.
Podizanje teškog tereta, kako ističe dr Jovanović, rizično je za žene svih dobi, najviše zbog spuštanja materice.
Strah od otkaza jači od solidarnosti
„Dok ne dođe do ozbiljnih posljedica, radnice iz trgovine se ne žale. Zovu jedino kada je šteta nepopravljiva“, kaže za CIN-CG Đina Janković, koordinatorka Udruženja za zaštitu na radu.
Najveći broj prijava dolazi od radnika na mesoreznici - na desetine prijava mjesečno, uglavnom, nakon što sebi trajno oštete ruku.
Ona navodi skorašnji slučaj radnice Volija, koja je mesorezačem, zbog nedostatka zaštitne opreme odsjekla sebi prst. Ipak, njena prijava nije procesuirana.
„Za procesuiranje ovakve žalbe, neophodan je iskaz svjedoka. Iako su u trenutku povrede bile prisutne najmanje četiri koleginice, svaka je izjavila da nije vidjela kad i kako se povreda dogodila“, tvrdi Janković.
„Ovakva sabotaža dolazi ponekad od samog nadređenog, ali radnice to rade i iz straha da će ostati bez posla“, ističe ona.
Iz Volija nisu odgovorili na zahtjev CIN-CG-a da prokomentarišu ovaj slučaj, kao ni na pitanje o tome da li su radnicima obezbijeđene obuka i oprema. Na isto pitanje nisu odgovorili ni iz Arome, Bonele, dok su iz France izjavili da radnice prolaze obuku.
Iz UZIP, međutim, tvrde da su u posljednjih pet godina, prijavljene tek tri povrede na sredstvima za rad u trgovinskoj djelatnosti (mesoreznica, klipserica i nož).
Poslodavac je, kažu iz inspekcije, zakonski dužan da obezbijedi zaposlenom sredstva za rad i opremu lične zaštite, a zaposleni podliježe odgovornosti u slučaju nepridržavanja propisanih mjera, Opomene i kazne kreću se od toga da „inspektor ukaže poslodavcu da otkloni nepravilnost“, preko novčanih kazni od 500 eura za pravno i 30 eura za odgovorno lice, do pokretanja prekršajnog postupka.
„Prilikom potpisivanja ugovora, (poslodavci) znaju da podmetnu budućim radnicima izjavu u kojoj se tvrdi da su prošli obuku za dato mjesto i dobili opremu za ličnu zaštitu. Međutim, oni ne dobiju ni rukavice niti graničnik koji sprečava da dođe do povrede“, tvrdi Janković.
Rukavice od pletenog čelika su, prema tvrdnji dr Vraneš Grujičić, obavezna zaština oprema na mesorezaču širom svijeta, ali se na rukama radnica u Crnoj Gori rijetko mogu vidjeti.
Iz UZIP kažu da je u toku 2020. godine 10 inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu obavilo ukupno 2.662 nadzora, od čega je 324 bilo u trgovinskoj djelatnosti. Nisu specifikovali brojke, niti vrste nepravilnosti koje se odnose na oblast trgovine.
Našli su ukupno 2004 nepravilnosti, izdato je 446 prekršajnih naloga iznosu od oko 150.000 eura, podnijeto šest zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, 27 rješenja o privremenoj zabrani rada, 10 zaključaka o novčanom kažnjavanju „u ukupnom iznosu od 6.000 eura u postupku administrativnog izvršenja rješenja“.
MEĐUNASLOV: Bez medicine rada nema ni zaštite
Iz inspekciie navode da su načešće nepravilnosti u oblasti zaštite zdravlja na radu nedostatak bezbjednih sredstava za rad i zaštitne opreme, kao i ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad na rizičnim mjestima, nevođenje evidencije iz oblasti zaštite zdravlja na radu, nedostatak prve pomoći, akta o procjeni rizika i zaštite od požara.
Ključni nedostatak u ovoj oblasti je što ne postoji efikasna služba medicine rada, niti Institut medicine rada, tvrdi dr Vraneš-Grujičić.
„Medicina rada urušena je reformom 2008. godine. Situacija je alarmantna. Nema dovoljno ljekara, a malo ko i koristi usluge medicine rada“, kaže ona.
Revidirani indeks profesionalnih bolesti u Crnoj Gori ne postoji, pa ni u trgovini, koja je u svijetu poznata kao oblast sa značajnim rizikom od niza bolesti skeletno-mišićnog sistema.
Kao primjer na koji se treba ugledati, dr Vraneš- Grujičić navodi hrvatski model medicine rada, koji ide ka tome da svi zaposleni postanu dio sistema, a vodi se precizna godišnja evidencija slučajeva bolesti i povreda, u svakoj branši.
„Radnice su prepuštene same sebi i uplašene. Članstvo u sindikatu im zabranjuju poslodavci. Da su pametniji znali bi da je sindikat njihov saveznik i da je zadovoljan radnik i njima u interesu“, tvrdi Sonja Knežević.
Na pitanje o sindikalnom organizovanju, sa adrese renomiranih trgovačkih kuća, CIN-CG nije dobio odgovor.
Posljedice dugogodišnjeg ignorisanja sindikata su pogubne, naročito za mlade generacije radnika, tvrdi Knežević. „Mladi ne poznaju značenje riječi sindikat. Ni ne slute da postoji pravno tijelo preko kojeg mogu steći veću zaštitu.“
Svi očekuju rješenja spolja
Specijalista kliničke psihologije i konsultant za ljudske resurse dr Nevenka Pavličić, kaže za CIN-CG da se u specifičnom radnom okruženju trgovine, nerijetko stvara solidarnost i kolegijalnost, te da takva atmosferu poslodavci ne vide kao pogodnu za sebe.
„Oni iz predostrožnosti, vrlo često mijenjaju zaposlene, umjesto da se bave unapređenjem uslova u kojima rade. Nedostatak međusobnog poštovanja zaposlenih i poslodavaca, i nedostatak odlučnosti zaposlenih da otvoreno zastupaju svoja prava pogoduje razvoju problema koji utiču na sve njih, ali i na profit. Svi očekuju neka rješenja spolja, bilo od poslovnih udruženja kojima pripadaju ili od sindikata, što je u redu, ali je nekada sporo“, kaže dr Pavličić.
Ona ističe da je najvažniji odnos između poslodavca i radnika. Poslodavac je dužan da radi na očvršćivanju tog odnosa, i da svojim djelovanjem poruči radniku: značajan si mi, vrednujem te, ulažem u tebe.
Daleko je Francuska
„Stolice za kasirke su obavezne, ali u trgovačkim lancima odjeće nema mjesta za sjedenje. Ipak, one rade sedam sati, a na tri i po sata imaju sat pauze, koji moraju iskoristiti. Takođe, imaju obavezna dva slobodna dana nedjeljno i pet sedmica godišnjeg odmora.“
Ovako o svom iskustvu za CIN-CG svjedoči crnogorska državljanka J.P. koja je u u Parizu dvije decenije, radila u poznatim lancima trgovine Etam i Un jour ailleurs na pozicijama menadžera i takozvanog direktora regije, što je posao komunikatora između prodavaca i nadređenih.
U trgovini, kako objašnjava, postoje dvije vrste punog radnog vremena - od 35 i 39 sati sedmično, što znači da radnice provode znatno manje sati radeći nego u Crnoj Gori, a većina radnika je na ugovoru o polu - radnom vremenu.
Služba medicine rada je obavezna stanica za svakog ko počinje radni staž.
„Ukoliko radnica ima bilo kakav zdravstveni problem, neće početi sa radom, već je država dužna da obezbijedi prikladan posao u što kraćem roku, a svako nezaposleno lice na birou dobija odgovarajući socijalni dohodak. Ako radnica zbog prirode posla dobije profesionalno oboljenje, kompanija je dužna da obezbijedi olakšice, do prvog prikladnog otvorenog mjesta“.
Jednom, kada osoba nađe stalno mjesto obavezan je psiho-fizički pregled na dvije godine, ukoliko nema potrebe za češćim.
„Specijalisti medicine rada dužni su da detaljno ispitaju stanje radnika. Ako posumnjaju da radnik, na primjer, u strahu ne prijavljuje sve, dužni su da obavijeste službe koje će kontrolisati poslodavca.“
Službe zaštite u Francuskoj prilično su jake, i čuvaju leđa radniku, a kazne za poslodavce uključuju i prestanak rada na određeno vrijeme, pa niko ne rizikuje.
Sindikat se takođe podrazumijeva, a Francuska ima veliki broj sindikalnih udruženja, koja zajedno sa svim branšama formiraju takozvane „kolektivne konvencije“, koje služe da u okviru zakona obezbijede radniku najveću moguću slobodu i beneficije.
Posao prodavca, kako kaže sagovornica CIN-CG-a, u Francuskoj se znatno manje tretira kao prisilna karijera, već prije kao privremena situacija. Kompanija je dužna da na dvije godine ispita radnike o želji za napredovanjem, ili promjenom karijere, i u skladu sa njegovim stremljenjima obezbijedi odgovarajuće uslove.
Đurđa RADULOVIĆ