On Christmas Eve 2018 Montenegro’s finance minister Darko Radunovic received a PBG2 document from the World Bank. The document defined the terms and obligations that the country must comply with before getting favourable loans under World Bank guarantees. Montenegro is in dire need of those loans as they help the public finances and service the country’s huge public debt.

The World Bank clearly says that Montenegro should focus on saving the entire banking system instead of ad hoc rescue operations in particular banks. It further demands clear plans on how to resolve the capital inadequacy problems in two particular banks.

This is not the first warning though. The World Bank requested supervision of thee problematic banks before coming up with the guarantees in 2017. It’s quite obvious that the banking system control has been a problem for a while as the Central Bank wouldn't bother too much in doing its own  job. The available auditing reports show that certain banks had serious problems to stay within the parametres of legality and that was being tolerated. The reports point out to Dusko Knezevic’s Atlas Bank and Investment Bank of Montenegro. However the reports also target Prva Bank (the First Bank) of the Djukanovic family and Universal Capital Bank of Greek businessman and media magnate Petros Stathis.

ATLAS BANK – problems since 2011

Every external auditing report on Atlas Bank since 2011 contained phrases like “qualified opinion“ and “warning“. The auditors in their reports pointed to certain items where the capital was overrated, the losses underrated while the banking exposure to connected parties and other banks was beyond the limit of legality. That was a reason for alarm bells in the Central Bank as it clearly showed that the capital and the customers’ deposits were at risk. Our reliable sources tell us that the Central Bank moved at last in 2015 to review Atlas Bank. The then vice-governor Velibor Milosevic, who was in charge of controlling the banking system, proposed the emergency measures. His proposal wasn't accepted though. An external auditor claimed that Atlas Bank took certain measures in 2016 to make its business operations more stable thus confirming that the bank was in serious trouble while the Central Bank of Montenegro stood aloof. After two years the Central Bank requested €10 million recapitalisation of Atlas Bank.

Montenegro had to prove in 2018 that it did comply with the PBG1 document requirements set by the World Bank in order to get the WB guarantees pursuant to the agreement made in 2017. The agreement clearly set forth how to deal with the problematic banks. Thus on 7 Dec 2018 the Central Bank of Montenegro imposed temporary administration in Atlas Bank and IBM. Three days later the governor met the WB representatives. The last auditing report for 2017 was negative. The report was published long after the deadline. It was actually almost half a year late and came to light in December 2018 after the intervention in Atlas Bank.

IBM – at first it was all well and then bankruptcy came out of the blue

In all reports since 2012 the auditor expressed reservations towards this bank of Dusko Knezevic. The auditor later discloses that in April 2014 the Central Bank requested certain improvements in the bank’s business operations. In subsequent reports the auditor writes that he was not convinced in the veracity of the information submitted by the IBM management. The auditor further writes that the CB gave a warning in April 2015 in regard to excessive exposure of the two banks and connected parties which pointed out that IBM was operating beyond the limits of legality. Thus other customers were exposed to potential risks. However, IBM heeded the warning and its exposure went down in the tenure of the CB governor Dakic in 2015. Lastly, the auditor writes that, apart from his skepticism, he believes that that the bank’s capital may have been overrated. He believed that certain shares in the bank’s possession as well as stakes in other companies were bloated.

The CB governor announced the IBM bankruptcy in January even though just a few weeks before he assured the public and the depositors of Atlas Bank and IBM that they were safe from bankruptcy and that their deposits were not in danger. The CB justified the bankruptcy introduction by appealing to the fall of solvency, liquidity and the capital level bellow the red line. Some analysts were confused and wondered how come Atlas Bank was spared from bankruptcy since certain parametres were even worse than those of IBM. They warned about Atlas Bank’s solvency which went bellow the prescribed minimum thus qualifying it for bankruptcy.

The governor said that Atlans Bank would be recapitalised. However does it make sense to anyone to invest in this bank after all it went through? Maybe the CB thought that the Atlas bankruptcy could disrupt the banking system since Atlas Bank was much bigger than IBM. Small depositors keep some €100 million in Atlas Bank while the Airports of Montenegro, telecommunications companies and the Podgorica City Hall keep tens of millions there. Some international financial institutions were doing business through Atlas Bank and have deposits worth millions there.

Prva Bank – weak solvency despite lavish support

Despite the government rescue operation of the Prva Banka in 2010, which was €44 million worth, the bank of the ruling Djukanovic family didn't manage to completely stay within legality. Most auditing reports since 2012 express reservations and warn of the bank’s exposure to connected parties beyond the lawful limits. Furthermore, certain items in the bank report were not in line with international financial standards. In some cases the losses were diminished and the auditors could not always rely on the data supplied by the bank management.

The report further states that on 9 Mar 2012 the Central Bank asked Prva Bank to increase the solvency ratio to 12% and to keep it on that level at least until the year’s end. That shows that despite the €44 million injection the Djukanovic family’s bank had serious solvency issues. However, Prva Bank didn't heed the CB request and the solvency ratio stood at 10.63% at the years’s end. Furthermore, Prva Bank was not disciplined for noncompliance.

The CB asked the bank again in Feb 2014 to increase its solvency. The bank complied only towards the end of the year.

It’s interesting to note that the CB asked Prva Bank to increase its solvency ratio to 12% even though the law prescribes 10% as the bottom line. That hints to certain issues in Prva Bank that required an extra attention. The auditors expressed their reservations in regard to Prva Bank in the 2016 and the 2017 reports. Nonetheless, the Central Bank showed no concern despite hundreds of millions of euros of deposits that the state run companies, municipal governments, state ministries and ordinary people kept in Prva Bank.

The latest available information show no solvency problems in the bank and its ratio stands around 13%.

Universal Capital Bank (UCB)– exposure soared up to 288 %

UCB is owned by Petros Stathis, a businessman from Greece. This bank also operated beyond legal parametres since it had high exposure towards companies linked with the owner. Although the law allows up to 25% exposure the bank’s exposure in 2014 stood at 267% which rose to 288% in 2015. It shows that the bank was founded to conduct transactions of Petros Stathis and his interconnected partners. Shockingly, the Central Bank was tolerating such behaviour. Even after the CB finally issued a warning in 2016 the UCB exposure stood above the red line at 53% in the years’s end. Moreover, the bank of Stathis continued to operate beyond the legal parametres in 2017 with exposure as high as 34%. To remind, the consortium of journalists which included the Vijesti conducted an investigation which uncovered fishy transactions of Stathis’ partner Wei Seng Paul Phua, who is under investigation in the USA and Switzerland.

No collaboration with the World Bank leads to bankruptcy

The case of those four banks shows that the Central Bank (under Milojica Dakic and his successor Radoje Zugic) failed to properly control the banking sector and that some banks were allowed to break law and violate the standards. Thus the CB endangered the country’s whole financial system. It further jeopardised the good standing of Montenegro before international financial institutions (primarily the World Bank and the IMF). Their support is crucial in getting favourable loans to service the public debt which has reached 80% of the country’s GDP according to some estimates. Montenegro would be on the brink of bankruptcy without support of the aforementioned institutions.

The way how the CB treats the privileged banks (by not failing to regulate and control) could pose a risk to healthy banks as well. If Atlas Bank and IBM issues are not properly resolved then the confidence in other banks may plummet as well. People may lose their confidence in the banking system and may start withdrawing their deposits which would be devastating to already vulnerable Montenegro’s economy.

Conflict of interests or soft-hearted central bank governor

Radoje Zugic has strong and complex bonds with some top Atlas Bank seniors. He obtained his PhD degree at the Belgrade Banking Academy (Faculty of Banking, Insurance and Finance) whose founder and an associate professor is none other than Dusko Knezevic. His doctoral degree topic was Interdependence of Structural Changes and Efficiency of Investments in the Case of Montenegro. The primary supervisor was Hasan Hanic, the mentor was Zoran Grubisic while the third member of the supervisory panel was Nikola Fabris. It’s interesting to note that Zugic’s primary supervisor and the mentor took turns as the executive board chairmen of Atlas Bank at the times of serious troubles in the said bank.

Hasan Hanic held senior positions in the bank since its foundation. He was an executive board member and the board’s chairman from 2015 to 2016. He also chaired the supervisory board. Grubisic chaired the executive board since 2016. Nikola Fabris, the current CB vice-governer is also employed at the Banking Academy of Knezevic.

Furthermore, the media earlier reported that Knezevic’s faculty at the time when Zugic earned his doctoral degree in 2011 was not accredited for doctoral studies.

The CB governor’s daughter Jovana is a doctoranda at the same faculty in Belgrade.

Zugic was a board member in the Prva Banka for a while.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Milo Đukanović je imao otvorene račun u Atlas banci, na kojem je gomilao hiljade i hiljade eura duga, koje je kasnije pokrivao Duško Kneževićimovinom svojih firmi. Predsjednik Atlas grupe tako nije bio samo darežljiv prema Demokratskoj partiji socijalista (DPS), koju je obimno pomagao godinama, već i prema aktuelnom predsjedniku Crnu Gore. To potvrđuju dokumenta iz finansijske istrage o aferi „Atlas“, do kojih su došli CIN-CG i „Vijesti“.

Šta ova dokumenta otkrivaju: Knežević je preko Atlas banke, čije je poslovanje sada pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), pokrivao dugove sa Đukanovićeve kartice broj: 505000000000432691. Iz dokumenata se vidi da je Đukanović u Atlas banci imao VIP revolving karticu, kojom je plaćao svoje lične troškove, ali dug nije vraćao banci, pa je i taj njegov dug spadao u tzv. rizične kredite, koji su kasnije plaćani iz aktive Atlas banke. Samo jedno zaduženje aktuelnog predsjednika države od 16.741,24 eura otplaćeno je u februaru 2017. godine, i to skupa sa ostalim rizičnim kreditima koji su iznosili ukupno 14 miliona, koje je Kneževićava banka davala povlašćenim osobama, među kojima su bila još neka zvučna imena.

Knežević potvrdio, za Atlas banku je tajna

„Mogu da potvrdim da je u pitanju kartica Mila Đukanovića. Neki njegovi računi pokrivani su iz aktive Atlas banke. To su radili službenici na operativnom nivou po mom nalogu“, odgovorio je Knežević na pitanje da li je plaćao lične Đukanovićeve račune.

CIN - CG i „Vijesti“ pokušali su da dobiju komentar o ovoj transakciji od prinudne upravnice u Atlas banci Tanje Terić. Na pitanje da li je Atlas banka pokrivala potraživanja visokih javnih funkcionera, kao i kome pripada kartica broj 505000000000432691, Terićeva je odgovorila: „Navedene informacije se, shodno zakonu o bankama, smatraju bankarskom tajnom, tako da nijesam u mogućnosti da vam odgovorim na postavljeno pitanje“. Ni Đukanović nije odgovorio do zaključenjka broja da li je finansirao lične troškove i na ovaj način, iako su pitanja poslana na dvije adrese - u DPS i na kabinet predsjednika države.

Dvije firme iz Atlas grupe dale imovinu

Prema dokumentaciji iz finansijske istrage, u koju “Vijesti” i CIN-CG imali uvid, dug Mila Đukanovića ali i više drugih firma i lica povezanih sa Duškom Kneževićem je pokriven preko ugovora o prenosu osnivačkog udjela Atlas banci firme DOO Rekreaturs Budva. Tom transakcijom plaćeno je navedenih 14 miliona eura rizičnih kredita i potraživanja, od kojih je jedan bio i Đukanovićev. Tako je Atlas banka preuzimajući imovinu iz drugih Kneževićevih firmi pokrivala kredite, ocijenjene kao teško naplative. Prema posljednjim izvještajima o kontroli Atlas banke, o kojima smo ranije izvještavali, rizičnih kredita čija otplata kasni i preko 90 dana, bilo je u zabrinjavajućem procentu od 30 odsto.

Ugovor kojim je otpisan Đukanovićev i krediti drugih zvučnih imena je sačinjen 22. februara 2017. godine, a udio u Rekreatursu su Atlas banci ustupile firme Atlas Invest iz Podgorice i VB Holding sa Kipra, povezane sa Kneževićem. Ugovor je u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) zaveden dva dana kasnije 24. februara.

VIP korisnici uzimali novac bez ograničenja

Da su rizični krediti, odobravani uticajnim i povezanim licima i firmama bez odgovarajućih garancija i kolaterala, bili praksa Atlas banke potvrđuje i izvještaj CBCG iz 2015. CBCG je to tolerisala.

Tako se u tom izvještaju CBCG, kojeg je uradio tim bivšeg viceguvernera Velibora Miloševića koji je juče pritvoren zbog ove afere, upozorava da postoje „VIP korisnici“ kreditnih kartica. Navodi se i da listu VIP klijenata nije odobrio odbor direktora Atlas banke, niti bilo koje drugo radno tijelo. Ističe se da su kartice izdavane na osnovu usmenog ili pisanog naloga izvršnih direktora, a iznos moguće izloženosti - visine duga koju klijent fizičko lice može napraviti, odobravan je, kako navode kontrolori, po „nalogu glavnog akcionara“ ili „predsjednika Atlas grupe“ Duška Kneževića.

„Kontrola je utvrdila da je Atlas banka odobravala limite kreditnih kartica i povećanje limita po karticama, a da pri tom za pojedine klijente nisu adekvatno dokumentovani primarni izvori otplate, kao ni dovoljan kolateral“, naveli su kontrolori CBCG 2015, uz zaključak da je takva praksa u suprotnosti sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanjem kreditnim rizicima u bankama koju je donijela CBCG.

Kontrolori su napisali i da smatraju „neprihvatljivim činjenicu da glavni akcionar ili predsjednik Atlas grupe daje naloge za odobravanje izloženosti, jer sam Knežević ne obavlja nijednu funkciju u banci i nije član nijednog organa banke sa ovlašćenjima za donošenje odluka”.

„Dodatno, za klijente banke sa ‘VIP liste’ nije korišćena blokada radi naplate, čak ni u slučaju značajnog kašnjenja sa otplatom, već su i pored kašnjenja sa otplatom dospjelih potraživanja limiti povećavani“, upozoravaju kontrolori CBCG, navodeći samo nekoliko imena koja su uzeli kao svoje uzorke sa VIP liste. Zanimljivo, tada 2015. među tim imenima u izvještaju CBCG ne pominje se Milo Đukanović, iako je on sigurno duže imao VIP karticu Atlas banke.

Milov dug otišao među nenaplative

Da je Đukanovićev i dug ostalih povezanih lica bio među nenaplativim i da je Knežević za to morao založiti svoju imovinu iz drugih firmi, jasno je i iz izvještaja eksternog revizora Atlas banke za 2017. godinu. U tom izvještaju navedeno je da se banka preuzimanjem udjela u firmi Rekreaturs oslobodila loše aktive i naplatila potraživanja od 14,056 miliona eura. Revizor dodaje i da su preuzimanjem udjela u Rekreatursu, između ostalog, zatvorena potraživanja od 2,2 miliona eura po osnovu depozita banke kod Visa International i Master Card. Toliko su vrijedili dugovi odabranih korisnika kartica Atlas banke, pa i Đukanovića, koje su preuzele firme Duška Kneževića i platila ustupanjem udjela u budvanskoj kompaniji. Ostatak su bili krediti povezanim licima i firmama od kojih su neki klijenti Atlas banke oslobođeni duga od preko dva miliona eura, a neka fizička lica imala su kredite i od pola miliona.

Firma Rekreaturs, sa čijom su imovinom zatvoreni sumnjivi krediti od preko 14 miliona eura, posjeduje 13 hiljada kvadrata zemljišta na obali kod plaže Kamenovo, bivšeg odmarališta firme Rekreaturs iz Prištine. Na izvodu iz lista nepokretnosti navedeno je da je ovo državna svojina, na koju pravo sukorišćenja imaju Rekreaturs Budva i Kožar trgovina sa Kosova i Kosovska banka u stečaju, ali da se o svemu tome vodi spor zbog čega je upisano više tereta. Firme sa Kosova vode višegodišnji spor tvrdeći da se Rekreaturs iz Budve tokom ratne 1999. godine na nezakonit način upisao kao vlasnik spornog zemljišta.

Dugogodišnja obimna pomoć

Knežević je od kada je ušao u sukob sa Milom Đukanovićev i tužilaštvom, koje ga tereti za pranje novca preko Atlas banke, saopštio da je obimno pomagao i Đukanovića i njegovu partiju. Iako Kneževićeve donacije DPS nije registrovao u izvještajima te partije, Đukanović je juče poslije dužeg ćutanja potvrdio da je njegova partija bila sponzorisana od predsjednika Atlas grupe. Koliko je bilo transakcija lično sa Đukanovićem i koje je sve račune Knežević plaćao crnogorskom prdsjedniku, ostaje da se vidi. Sam Knežević je prijetio da će izaći sa novim dokazima o finansijskim transakcijama u čijem je središtu crnogorski predsjednik, njegova porodica i prijatelji. Ovih 16 hiljada eura mogle bi biti samo kap u moru.

Predsjednik Atlas grupe zna mnoge mračne tajne, ne samo one Mila Đukanovića, nego i drugih iz najužeg kruga koji upravlja crnogorskom politikom i privredom posljednjih 30 godina. Poznato je da Đukanović svoj prvi milion zaradio preko Pireus banke, a da mu je praktično žirant za taj novac bio sadašnji ljuti oponent Duško Knežević.

Sam predsjednik Atlas grupe, pošto su pokrenuli postupak protiv njega, zaprijetio je iz Londona da će progovoriti o kući od dvije hiljade kvadrata u podnožju Gorice, Telekomu, Elektroprivredi i mnogim drugim poslovima „prve familije“ i prijatelja. U javnosti se spekuliše godinama da je baš Knežević prokrčio Đukanoviću puteve u Dubai, Kinu, Rusiju... te da ga je povezao sa mnogim poznatim investitorima i političarima iz svijeta sa kojima je crnogorski predsjednik sklapao poslove. Ne samo državne.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Kada se analiziraju dva posljednja izvještaja Centralne banke Crne Gore (CBCG) o kontroli Atlas banke, te poslovanje ove banke Duška Kneževićau nekoliko godina za redom, postavlja se pitanje zašto CBCG nije u potpunosti vršila svoju funkciju regulatora i dovela u pitanje stotine miliona deopozita građana, preduzeća i institucija. Guverner CBCG Radoje Žugić, koji je najodgovorniji za kontrolu banaka, faktički je ugrozio ne samo deponete Atlas i IBM banke, već cjelokupni bankarski sistem Crne Gore, koji bi se mogao urušiti ako se nešto hitno ne preduzme.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2018

Prema izvještaju o kontroli CBCG od 14. novembra 2018. koeficijent solventnosti Atlas banke na prvi dan kontrole 31. maja 2018. godine iznosio je 8,45 odsto. Iako je koeficijent ispod zakonskih deset odsto, Atlas banka je prema izvještaju CBCG servisirala sve svoje obaveze i bila je likvidna, uprkos činjenici da je u dužem periodu imala različite vrste problema.

Na drugi datum kontrole, 30. septembra 2018, prema izvještavuju CBCG, koeficijent solventnosti drastično pada i iznosi 2,97 odsto, što je vrlo blizu granice za automatsko uvođenje stečaja koji prema Zakonu o bankama slijedi kada koeficijent padne ispod 2,5 odsto.

Na ovakvo drastičan pada koeficijenta solventnosti, prema samom dokumentu CBCG u koji su CIN-CG i „Vijesti“ imali uvid, uticala su dva događaja. Prvi je onaj od 12. juna 2018, kad Specijalno državno tužilašvo (SDT) blokira 63 miliona eura zbog navodne utaje poreza preko e-komerc transakcija. Tužilaštvo kasnije ovu kvalifikaciju mijenja i Kneževićevu banku tereti za pranje novca, preko e-komerca. No bez obzira na promjenu kvalkifikacija od strane SDT, ove akcije tužilaštva, kako se navodi u izvještaju CBCG, dovode do toga da Centralna banka iznos blokiranih sredstava isključuje iz obračuna likvidne aktive. Zbog toga likvidnost Atlas banke pada ispod zakonskog minimuma. Kontrolori CBCG u izvještaju navode i da je e-komerc bio najprofitabilni dio poslovanja Atlas banke i da su prihodi od njegovih naknada bili najvažniji za poslovanje banke. Iako i neke druge banke u Crnoj Gori imaju sliične usluge, ovaj vid poslovanja na našem tržištu najviše je bio razvio Knežević.

Kako tvrde u izvještaju CBCG o kontroli Atlas banke, drugi događaj koji je uticao negativno na parametre poslovanja banke je naplata 15,2 miliona eura, u julu 2018. godine, na osnovu izgubljenog spora Atlas banke sa firmom “Kaspia”. Taj novac prebačen je Prvoj banci Crne Gore, na račun “Kaspije”. Duško Knežević tvrdi da je “Kaspija” sa sjedištem u Dubaiju, vlasništvo porodice jednog azerbejdžanskog ministra, sa kojom je namjeravao da posluje i da Atlas banka nikada nije dala garanciju za taj kredit, već samo nacrt garancije.

Atlas je, prema navodima CBCG, u nekoliko mjeseci 2018. smanjila iznose rizičnih kredita, koji kasne u naplati više od 90 dana, sa 30,85 odsto u maju na 23,7 odsto u septembru 2018.

Zanimljivo, uprkos Katnićevoj blokadi 63 miliona i naplati ovih 15,2 miliona, u izvještaju CBCG se navodi da banka „do dana pisanja izvještaja nema nerealizovanih naloga“. Prema tome, Atlas banka je do kraja prošle godine redovno plaćala sve obaveze i platni promet je prema izvještaju CBCG funkcionisao bez problema. Ali u izvještaju CBCG se navodi da plaćanje naloga može biti ugroženo u narednom periodu.

CBCG: Tužilaštvo ugrozilo reputaciju banke

Nakon ova dva događaja banka, kako je navedeno u izvještaju CBCG, nije imala druge izvore iz kojih bi mogla popraviti likvidnost, pošto nije imala obveznice i zapise koje je mogla prodati, a „mogućnosti zaduživanja kod domaćih banaka su otežane zbog loše reputacije“. Kontrolori CBCG navode da je zbog toga očekivano da će doći do daljeg narušavanja likvidne pozicije banke i negativnog trenda povlačenja depozita iz banke.

Tako da sada, čak, ni guverner CBCG Radoje Žugić više ne može da garantuje, kako je izjavio na skupštinskom odboru tokom saslušanja ove sedmice, da u Atlas banku neće biti uveden stečaj, što bi Crnu Goru, Fond za zaštitu depozita i deponente koštalo više stotina miliona eura. Samo prije nekolike nedjelje Žugić je tvrdio da neće biti uveden stečaj u dvije Kneževićeve banke - IBM i Atlas i da će klijenti nakon završetka maratorijuma od 45 dana moći da raspolažu svojim novcem. Brzo je sebe demantovao, jer je uveden stečaj u IBM banku iako su u toj banci mnogi parametri poslovanja bili bolji nego u Atlasu.

Izvještaj CBCG o kontroli Atlas banke iz 2015. godine

Kada se posljednji izvještaj o kontroli CBCG poredi sa prethodnim izvještajem iz 2015. godine, ispada da su parametri poslovanja Atlas banke prije tri godine bili znatno lošiji nego danas i to, čak, nakon svih udara koje je ova banka pretrpjela u posljednjih osam mjeseci. Prije nego što krenemo sa uporednom analizom podataka neophodna je jedna rezerva: pitanje je da li je posljednji izvještaj u potpunosti objektivan ili je CBCG uradila sve da pokazatelje poslovanja prikaže tako da bi se izbjeglo uvođenje stečaja. Prema analizi ekonomske analitičarke Mile Kasalice, koju smo ranije objavili, koeficijent solventnosti na osnovu podataka iz rezivorskog izvještaja iz 2017. godine, i svega onoga što je kasnije uslijedilo, dvocifreno je negativan i mogao bi da ide čak do minus 22 odsto.

Prema izvještaju o kontroli iz 2015. godine, koji je sačinio tim tadašnjeg viceguvernera za kontrolu banaka Velibora Miloševića prije nego što je on napustio funkciju, koeficijent solventnosti na dan 30. septembar 2015. godin bio je negativan i iznosio je minus 12,39 odsto. Navedeno je i da je banka preduzela neke mjere poboljšanja tokom kontrolnog periodu, ali da bi njihov efekat mogao da poboljša solventnost samo do minus sedam odsto. Kontrolori su tada napisali i da je Atlas banka precijenila kapital banke, kao i kreditni rizik, da je rizik likvidnosti visok i da je potkapitalizovana, pa zaključuju da je „doveden u pitanje nastavak njenog poslovanja“. Konstatovano je i da se većina rizičnih kredita odnosi na firme iz Atlas grupe ili povezanih sa njom, dok tih firmi nema među značajnijim deponentima.

Milošević u novembru 2015. tražio privremenu upravu

Viceguverner Milošević je još u toku kontrole 10. novembra 2015, nakon prvih nalaza, rukovodstvu CBCG zvanično predložio uvođenje privremene uprave kao jedinog rješenja „koje u ovom momentu može dati neka poboljšanja sistemu, odnosno spasti dalji odliv likvidnih sredstava“. Međutim, Miloševićevo mišljenje, kao i kasniji konačni nalaz kontrole završene 25. decembra 2015. nije dovelo do uvođenja prinudne uprave. Prema našim nezvaničnim informacijama, Savjet za fiskalnu stabilnost u kojem je bio i tadašnji ministar finansija Radoje Žugić, upoznat je sa ovim izvještajem, ali izvještaj nije ni prihvaćen, ni odbijen.

I pored utvrđenog dramatičnog stanja u banci, CBCG ne samo da nije uvela privremene mjere nego nakon dolaska Žugića za guvernera u septembru 2016. godine nije bilo takozvane dubinske kontrole banke sve do juna 2018. godine. Zanimljivo, kontrola je počela 11. juna 2018, dan prije nego što je SDT blokiralo 63 miliona eura na računima Atlas banke. Intrigatno je, takođe, da se kontrola ne završava za dvije, do tri nedjelje, kao što je uobičajeno, neko traje čak pet mjeseci, čime se dodatno odlažu rješenja.

Da je kojim slučajem prihvaćen predlog s kraja 2015, mnogo bi se bezbolnije izašlo iz krize i sa manje negativnih posljedica po cijeli sistem. Mjere koje su predlagane 2015. bile su cjelishodnije od ovih današnjih, jer su sankcionisale one koji su izazvali krizu, a ne male deponente i klijente koji nijesu imali veze sa grupom. Tako je bio predviđen nastavak bankarskog poslovanja. Zabrane su se odnosile na kreditiranja firmi iz Atlas grupe i povezanih lica, isključivanje svih transakcija sa povezanim licima, kao i isplatu depozita licima povezanim sa Atlas grupom. Pored toga, tražilo se i smanjenje troškova banke i neisplaćivanje dividendi. Mjere su predviđale da ostali deponenti mogu da podižu svoj novac, a oročeni samo u roku dospjeća. Ovo znači da je kontrola kao srž tadašnjeg problema prepoznala isisavaje novca iz banke od strane firmi povezanih sa Atlas grupom, ali i da prekidanjem te prakse banka može ozdraviti. Mjere CBCG iz decembra 2018, međutim mnogo su strože. Njima se faktički parališe rad banke. Blokiraju se sredstva svih deponenata. Novac 100 hiljada klijenata zarobljen je na duže vrijeme u Atlas banci. Štetu će najviše trpjeti mali deponenti, privreda, opštine i javni sektor. Njima su zarobljene stotine miliona eura u ovoj banci. Zanimljivo je da najmanje zarobljenog novca u banci imaju firme povezane sa Duško Kneževićem. Prema izvještaju revizora iz prošle godine, te firme imale su u Atlas banci svega 1,3 miliona eura, što je oko 0,7 odsto ukupnog iznosa depozita. To ukazuje da Kneževićeve firme nijesu držale novac u Atlas banci, ali je ta banka davala kredite rizičnim i neprofitabilnim firmama povezanim sa grupom. Da li bi moglo biti tako da je CBCG vršila regulatornu funkciju kako joj zakon nalaže i da nije odgađala uvođenje mjera.

Šta sve ovo može da znači

Pokušajem dokapitalizacije Atlas banke koja može trajati mjesecima, CBCG sada kupuje vrijeme. Odgađa uvođenje stečaja u Atlas banci, odgađa se i isplata malim deponetima iz Fonda za zaštitu depozita (FZD). I to oko 90 miliona eura, što bi potpuno ispraznilo kasu FZD, koji malim deponentima iz IBM narednih dana treba da uplati 22 miliona eura. Prazan FZD mogao bi dodatno da ugrozi bankarski sistem, jer bi novac morale da nadomjeste komercijalne banke kroz plaćanje veće premije, ali i državni budžet.

Što se same Atlas banke tiče, opstala ili završila u stečaju, ova je banka izvučena iz ruku Duška Kneževića, nakon što je prvo Katnić pokrenuo istragu i blokirao desetine miliona, a potom CBCG uvela privremene mjere i raspisala prije nekoliko dana poziv za dokapitalizaciju, u kojem se nudi zasada postojećim akcionarima da uplatom od 22 miliona dobiju nove akcije. Privremeni upravnik je spustio nominalnu vrijednost akcije sa 500 na 248 eura. Kroz dokapitalizaciju se nudi kupovina novih 88 hiljada akcija. Ako Knežević, što je gotovo izvjesno, ne učestvuje u dokapitalizaciji, i ako te akcije preuzme neko drugi, taj neko drugi će postati većinski vlasnik, jer banka u ovom trenutku ima 64 hiljade akcija.

Štete po Crnu Goru od cijele ove združene akcije, tek će se mjeriti. Uz neposrednu štetu koje će imati deponenti i budžet države, kriza koju je izazvala CBCG svojim selektivnim pristupom i neadekvatnom regulativnom politikom prema rizičnim bankama, o čemu su često upozoravali iz Svjetske banke, mogla bi stradati cijela Crna Gora. Nakon svega, sigurno će pasti kreditni rejting zemlje što će dovesti do poskupljenja zaduživanja u inostranstvu, povećanja kamatnih stopa u zemlji, troškova poslovanja privrede,...

Pored pada povjerenja u bankarski sistem, što može dovesti do odliva depozita i iz zdravih banaka, naše banke će imati i veće troškove poslovanja koje će se odraziti na veće kamate na kredite za građane i privredu. Jedan od razloga zbog čega će se uvećati troškovi poslovanja banaka biće i taj što će one u budućem periodu morati da plate veću premiju FDZ u odnosu na onu koju su plaćali posljednjih godina. Tu stopu je uprava Fonda u skladu sa zakonom smanjila posljednjih godina jer je FDZ bio dobro popunjen. A kada je rizik poslovanja veći, izdavajanja za Fond se povećavaju.

Građani u Atlas banci imaju 109 miliona, privatne firme 56, država 10,5 miliona...

Prema revizorskom izvještaju iz 2017. godine nejviše depozita u Atlas banci držali su građani - 109 miliona eura, od čega su dugoročni depoziti iznosili 33 miliona eura. Da je slično bilo i na kraju 2018, kada su uvedene mjere Centralne banke, ukazuju tvrdnje da se malim deponenetima duguje oko 100 miliona eura. Poslije građana, drugi na udaru mogle bi biti privatne firme koje su na kraju 2017. imale oko 56 miliona eura depozita u Atlas banci. Zarobljen je i kapital inostranih preduzeća koja su poslovala preko Atlas banke. Njihovi depoziti u 2017. godine iznosili su oko 14 miliona eura. Vlada i državna preduzeća imala su 10,5 miliona, a crnogorske opštine pet miliona. Prema izvještaju iz 2017, Atlas banka je imala obaveze prema državnom Investiciono razvojnom fondu (IRF) i to gotovo 8,5 miliona eura, dok su njene obaveze prema Evropskoj investicionoj banci (EIB) iznosile 8,9 miliona. Za novac koji je Atlas banka duguje EIB, garantovala je država, pa bi i taj iznos mogao pasti na leđa građana.

CBCG ni 2015. ni 2018. ne upozorava na pranje novca

Specijalno tužilaštvo preinačilo je istragu protiv Atlas banke u sumnje za pranje, kako su navodili, više od 500 miliona eura u proteklih osam godina. Međutim, u izvještajima CBCG o kontrolama Atlas banke nije navedeno ništa upozoravajuće, kada je pranje novca u pitanju. U izvještaju o kontroli iz 2015. godine navode da banka poštuje propise o sprečavanju pranja novca, da je usvojila interna akta i procedure, kao i da redovno dostavlja izvještaje o svim gotovinskim transkacijama koje su predviđene zakonom.

I u izvještaju iz 2018. godine je konstatovano isto, s tim što su navedene određene neusklađenosti, ali bez direktnih sumnji u regularnost. Tako se navodi da su u dva slučaja za utvrđivanja stvarnog vlasnika firmi korišćeni izvodi iz registra stariji od tri mjeseca, a u jednom slučaju nije provjeravana usaglašenost poslovanja klijenta sa namjenom ugovorenog odnosa. U dva slučaja nijesu pribavljana nova identifikaciona dokumenta za stvarne vlasnike firmi, a u šest slučajeva nije izvršena ponovna godišnja kontrola firmi. Navodi se i jedan zagubljen ugovor o pružanju usluga.

Na nedavnom saslušanju rukovodstva CBCG na skupštinskom odboru, saopštili su da su ovaj izvještaj poslali Upravi za sprečavanje novca, kao nadloženoj na kontrolu transakcija, ali ne i Specijalnom tužilaštvu. To znači da kontrolori CBCG nijesu otkrili njima sumnjive transakcije, koje bi ukazivale na mogućnost pranja novca i posao za tužilaštvo.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Svjetska banka je ministru finansija Darku Radunoviću pred praznike, 24. decembra 2018, poslala nacrt dokumenta PBG2. Tim se dokumentom preciziraju uslovi i obaveze Crne Gore za davanje novih garancija od Svjetske banke, na osnovu kojih bi se mogli povući novi krediti po povoljnim uslovim, neophodni Crnoj Gori za održavanje javnih finansija i servisiranje ogromnog javnog duga.

U pismu koje prati taj dokument jasno se kaže da bi Crna Gora trebalo da se fokusira na spašavanje bankarskog sistema u cijelini, umjesto na nesistematsko spašavanja pojedinih banaka. Navodi se i da su neophodni jasni planovi za rješavanje problema u dvjema bankama sa „neadekvatnim kapitalom“.

Ovo nije prvo upozorenje Svjetske banke. I prilikom davanja prvih garancija, 2017. godine, Svjetska banka je tražila da se tada tri problematične crnogorske banke kontrolišu.

Očito da je problem kontrole bankarskog sistema već dugo prisutan u Crnoj Gori i da Centralna banka nije na najbolji način vršila svoju regulativnu funkciju. Čitanje dostupnih revizorskih izvještaja komercijalnih banaka upućuje na zaključak da su neke banke imale ozbiljan problem sa ispunjavanjem uslova za zakonit rad banaka. I da se to tolerisalo. To važi za sada aktuelne Atlas i IBM banku, u vlasništvu Duška Kneževića, ali i za Prvu banku porodice Đukanović i Univerzal kapital banku grčkog biznismena i medijskog magnata Petrosa Statisa.

ATLAS BANKA - problemi od 2011.

Svaki eksterni revizorski izvještaj Atlas banke, od 2011, sadržao je odrednice „kvalifikovano mišljenje“ i „skretanje pažnje“. Revizori su navodili da je u određnim stavkama u izvještajima kapital precijenjen, gubici potcijenjeni, izloženost prema povezanim licima i drugim bankama veće od zakonski dozvoljene. Sve to je trebalo da bude alarm za CBCG, jer je ukazivalo na rizično poslovanje koje je moglo da ugrozi kapital i depozite klijenata. Prema pouzdanim informacijama, CBCG tek 2015. sprovodi kontrolu u Atlas banci. Nakon nalaza tadašnji viceguverner za kontrolu banaka Velibor Milošević predlaže uvođenje privremene uprave, do koje tada nije došlo. Da su postojali ozbiljni problemi, na koje CBCG nije reagovala na pravi način, pokazuje i tvrdnja eksternog revizora da su početkom 2016. godine u samoj Atlas banci preduzeli određene mjere koje su trebale da stabilizuju njeno poslovanje. Dvije godine kasnije početkom 2017. CBCG traži da Atlas banka obavi dokapitalizaciju od 10 miliona eura.

Tek 2018, nakon što je Crna Gora trebalo da pokaže Svjetskoj banci da je ispunila svoje obaveze po dokumentu PBG1, sporazumu o garancijama Svjetske banke koji je sklopljen 2017. godine, kojima se precizno tražilo da se obrati pažnja na poslovanje rizičnih banaka, CBCG uvodi mjere u Atlas banci i IBM. Privremena uprava uvedena je 7. decembra, a sastanak guvernera sa predstavnicima Svjetske banke održan je tri dana kasnije.

Posljednji revizorski izvještaj za 2017. je negativan. Izvještaj je objavljen, mimo zakonskog roka, sa zakašnjenjem od gotovo pola godine tek u decembru 2018, i to nakon što su uvedene mjere u Atlas banku.

IBM - Prvo tvrdili da je sve u redu, pa uveli stečaj

U svim izvještajima od 2012, eksterni revizor iznosi rezervu kada je u pitanju ova Kneževićeva banka. Revizor kasnije otkriva da je u aprilu 2014. CBCG zahtijevala poboljšanje određenih parametara poslovanja. U kasnijim izvještajima revizor navodi da se nije mogao uvjeriti u tačnost podataka koje im je davala uprava IBM. U izvještaju revizora piše i da je CBCG u aprilu 2015. ukazala na veću od zakonom dozvoljene izloženost IBM prema dvjema bankama, kao i prema povezanim licima. To ukazuje da je IBM poslovala iznad zakonskog maksimuma sa povezanim subjektima i licima, što može da predstavlja rizik za druge deponente. Da je takav način poslovanja bio problem svjedoči i činjenica da IBM nakon upozorenja od CBCG, kojom je tada upravljao Dakić, smanjila svoju izloženost prema povezanim bankama i licima tokom 2015. Revizor i u posljednjim izvještajima, pored rezervi, navodi da je moguće da je precijenjena imovina banke, jer smatra da su neke akcije u vlasništvu IBM precijenjene kao i njeni ulozi u drugim firmama.

Guverner CBCG u januaru saopštava da se uvodi stečaj u IBM, iako je samo nekoliko sedmica ranije ubjeđivao javnost i deponente Atlas banke i IBM-a da neće biti stečaja i da se ne boje za svoje depozite. CBCG kao razlog za stečaj i IBM navodi pad solventnosti, likvidnosti i kapitala ispod zakonskog minimuma. Neki analitičari su iskazali čuđenje zašto se uvodi stečaj u IBM a ne i u Atlas banku, čiji su bankarski parametri u nekim kategorijama još negativniji nego kod IBM-a. Tako se upozorava da je koeficijent solventnosti Atlas banke znatno ispod zakonskog minimuma i da je zbog toga u ovu banku takođe mogao biti uveden stečaj.

Guverner je pominjao da će se Atlas banka dokapitalizovati. Pitanje je međutim, kome se isplati da nakon svega uloži u ovu banku. Da li su u CBCG procijenili da bi uvođenje stečaja u Atlas banku uzdrmalo bankarski sistem jer je ona mnogo veća od IBM-a. U Atlasu samo mali deponenti imaju oko 100 miliona eura, a desetine miliona drže veliki klijenti poput Aerodroma, telekomunikacionih kompanija i Opština. Čak su i međunarodne finansijske institucije poslovale preko Atlas banke i imaju milionske depozite u toj Kneževićevoj instituciji.

Prva banka - I nakon pomoći slaba solventnost

I nakon što je Vlada 2010. godine sa 44 miliona eura spasila banku porodice Đukanović, njeno poslovanje nije bilo u potpunosti u skladu sa zakonskim standardima. U većini revizorskih izvještaja od 2012. mišljenje je sa rezervom, upozorava se da je izloženost banke prema povezanim licima veća od zakonski dozvoljene, da su pojedine stavke u izvještaju banke vođene mimo međunarodnih finansijskih standarda, da je u pojedinim slučajevima potcijenjen gubitak, kao i da se revizori nijesu uvijek mogli uvjeriti u tačnost podataka koje im je dostavljao menadžment.

Iz izvještaja se vidi i da je CBCG 9. marta 2012. godine tražila da Prva banka koeficijent solventnosti hitno, do kraja tog mjeseca, poveća na 12 odsto i da ga na tom nivou održava najmanje do kraja te godine. To ukazuje i da je nakon injekcije od 44 miliona banka porodice Đukanović imala ozbiljne probleme sa solventnošću. Međutim, i pored upozorenja Prva nije postupila po nalogu CBCG, jer je na kraju te godine koeficijent solventnosti bio 10,63 odsto. Međutim, to što Prva nije ispunila zahtjeve, nije proizvelo nikakve mjere od strane CBCG.

CBCG je ponovo u februaru 2014. tražila od banke porodice Đukanović da podigne koeficijent solventnosti, što je ona ispunila tek krajem te godine.

Interesantno je da je CBCG tražila da Prva banka podigne solventnost na 12 odsto, iako je zakonski minimum 10. To ukazuje na sumnju da su u Prvoj neki drugi prametri bili rizični, pa su zahtijevane jače garancije. I u izvještajima za posljednje dvije godine (2016. i 2017) revizori su kada je Prva banka u pitanju dali mišljenja sa rezervom. Međutim, CBCG je sve to tolerisala, iako se u Prvoj banci drže stotine miliona eura novca državnih preduzeća, opština, ministarstava i građana.

Prema posljednjim informacijama CIN i “Vijesti”, Prva banka sada nema problem sa koeficijentom solventnosti koji se kreće oko 13 posto.

Universal Capital banka - Izloženost bila i do 288 odsto

Ova banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa takođe nije ispunjavala zakonske uslove, jer je imala veoma visoku izloženost prema kompanijama povezanim sa njenim vlasnikom. Iako je zakonski minimum za ovu izloženost 25 odsto, kod ove banke je u 2014. iznosio čak 267 odsto, a u 2015. raste na 288 odsto. To pokazuje da je banka stvorena da bi se preko nje obavljale prije svega transakcije Petrosa Statisa i povezanih partnera. Zabranjivajuće je da je CBCG to tolerisala i da je čak nakon upozorenja u 2016. koeficijent opet iznad zakonskog maksimuma, iznosio je na kraju te godine 53 odsto. I u 2017. Statisova banka posluje mimo regula, sa koeficijentom izloženosti od 34 odsto. Podsjetimo da je istraživanje novinarskog konzorcijuma, u kojem su učestvovale i “Vijesti”, utvrdio da su preko ove banke vršene sumnjive transakcije Statisovog partnera Vej Seng Pua, protiv koga se vodila istraga u SAD i Švajcarskoj.

Narušavanje saradnje sa SB vodi u bankrot

Slučaj ove četiri banke ukazuje na činjenicu da CBCG od 2011. godine, od kada njom rukovode dvojica guvernera Milojica Dakić i Radoje Žugić, ne kontroliše u dovoljnoj mjeri bankarski sektor, da neke banke mogu godinama da krše zakonske norme i standarde. Da li tako CBCG ugrožava cjelokupan finansijski sistem u zemlji i dovodi u pitanje ispunjavanje obaveze koje Crna Gora ima prema međunarodnim finansijskim institucijama, prije svijega Svjetskoj banci i MMF-u, čija je podrška neophodna zemlji zbog obezbjeđivanja povoljnih kredita i finansiranja javnog duga koji je prema nekim procjenama sa garancijama dostigao čak 80 odsto BDP-a. Ukoliko ne bi bilo saradnje sa tim institucijama Crna Gora bi bila pred bankrotom.

To je samo jedan nivo problema. Ovakav odnos CBCG prema povlašćenim bankama, odsustvo regulacije i kontrole, moglo bi da ugrozi i zdrave banke. Ako se kriza u Atlas i IBM ne sanira na pravi način, to bi moglo da dovede do gubitka povjerenja u bankarski sistem i povlačenja depozita i iz zdravih banaka, što bi bilo pogubno za ekonomiju Crne Gore koja je i onako ranjiva.

Konflikt interesa ili guverner mekog srca

Radoje Žugić ima čvrste i isprepletane veze sa nekim od najznačajnijih predstavnika Atlas banke. On je 2011. godine doktorirao na Beogradskoj bankarskoj akademiji - Fakultetu za bankarstvo, osiguranje i finansije u Beogradu, čiji je osnivač i vanredni profesor Duško Knežević. Doktorirao je na temi: Međuzavisnost strukturnih promjena i efikasnosti investicija na primjeru Crne Gore. Predsjednik komisije bio je Hasan Hanić, mentor Zoran Grubišić, a treći član komisije bio je Nikola Fabris. Zanimljivo je da su u periodu kada je Kneževićeva banka prolazila kroz ozbiljnu krizu predsjednik komisije za Žugićev doktorat i mentor smjenjivali na mjestu predsjednika upravnog odbora Atlas banke u Podgorici.

Hasan Hanić je od osnivanja banke imao značajne pozicije u toj instituciji, bio je član i predsjednik Upravnog odbora, kao i predsjednik nadzornog odbora. Hanić je bio predsjednik Upravnog odbora od 2015. do 2016, a Grubišić od 2016.

Treći član komisije Nikola Fabris, sadašnji viceguverner CBCG, takođe je angažovan na Kneževićevoj Bankarskoj akademiji.

Mediji su ranije pisali da Kneževićev fakultet na kojem je doktorirao Žugić, 2011. kada je guverner branio tezu, nije bio akreditovan za doktorske studije.

Žugićeva ćerka Jovana doktorant je na Kneževićevom fakultetu u Beogradu.

Žugić je jedno vrijeme bio i u upravi Prve banke.

Goran KAPOR / Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

The World Health Organisation (WHO) estimates show that some 20 million people are infected each year by hepatitis B, C and HIV due to improper medical waste handling. Montenegro keeps no such records. However, more than a thousand tonnes of such waste is beyond any supervision.

“When my mother died of cancer I didn’t know what to do with the pile of leftover pills. A friend taught me to empty the capsules into a bag and mix them up with a toothpaste. Then I flushed the stuff down the toilet. I didn’t want to hand them over to a pharmacy so they profit from my loss“ said a native of Podgorica who wanted to stay anonymous in the interview with the Montenegrin Investigative Reporting Centre (CIN-CG). He is one of many who owns mini stockpiles of pharmaceutical and other medical waste (expired medications, thermometres, mercury blood pressure gauges and other hazardous materials).

Medical waste can have harmful effects on human lives and on the environment as it causes infections, epidemics, injuries, poisoning of soil and water. Our research showed that the  authorities have failed to adequately inform the public about the proper disposal of all sorts of medical waste. This is corroborated by the Environmental Inspectorate and various non-governmental organisations which recorded cases of medical and communal waste being dumped together. Many in the civil sector complain about the lack of transparency and possible illicit activities.

The hazardous wastes includes pharmaceutical, infectious, chemical, pathoanatomic, cytostatic and sharps wastes. The WHO defines it as human organs and tissues, blood and body fluids, extracts and secretions, medicines, swabs, gauze, bandages, needles, scalpels, lancets and other sharp instruments as well as leftovers from medical, dentist and pharmaceutical providers. All those can cause infections if a person is contaminated by the aforesaid waste. Moreover infectious waste makes up 80% of the hazardous medical waste coming from public health facilities.

The National Waste Management Plan 2015-2020 states that Montenegro generates 2,148 tonnes of waste a year of which 874 tonnes are hazardous and largely infectious. However that refers only to public health facilities while another thousand of tonnes are believed to be generated in private clinics, dentist practices and nursing homes. The Ministry of Health didn’t reply our inquiry on whether it possesses the exact records about the waste in the private sector. Nonetheless the ministry claims that the medical waste from the public sector is not mixed with the communal waste but is properly disposed. Furthermore, some 400 tonnes are treated every year.  

However, certain shortcomings of management are admitted in the National Plan when it comes to storage, control and insufficient staff training which ought to be addressed in the forthcoming period.

Anyway, the state owned Montefarm Company recommends giving public guidelines so that people refrain from dumping medical waste into bins or sewage. Instead they should hand it over to the nearest pharmacy. The company believes that such guidelines should become a law.    

The CIN-CG research reveals that not all pharmacies in Podgorica have the same standard of accepting the waste from their customers. Some storage the waste while others don’t citing various excuses. The Montefarm storage manager Vera Dabanovic explains in the interview with CIN-CG that pharmacies are not allowed to resell the unused medications that people return. She further adds that private pharmacies should abide by the same rule. The stockpiled medications, whether expired or still valid, are kept in temporary depots and subsequently sent back to suppliers. 

Inspectors press charges

Environmental Inspectorate instigated seven infringement procedures in the last three years. Inspectorate General however refused to share the control records saying that their publication would rather cause harm and would be illegal as “the proceedings are not over yet“. However,  the reply from environmental inspection reveals that only one case is still in court while in four cases the courts ordered payment of fines. The two remaining cases ended with acquittals for lack of evidence.

Individuals breaking the Waste Disposal Law risk fines from 30€ to 2,000€ while companies and institution risk paying from 1,000 to 40,000€. The Inspectorate explains that it started proceedings as certain health care providers (six private and one public) mixed medical and communal waste. Nonetheless the inspectors notice that there is a growing number of those who properly handle the hazardous waste. Back in 2017 the inspectors sent instructions on the proper disposal of products containing mercury and further informed that as of 2020 the products won’t be allowed for import. Moreover, the Inspectorate General is set to expand its environmental staff from 8 to 21 (as projected).  

Nikitovic: Some ask for fake receipts

The Ekomedika Ltd. and The Hemosan (in the port city of Bar) take care of most of the hazardous waste. The government issued The Ekomedika and OMPeco consortium 15 year licence in 2011 for treatment of sharps and infectious medical waste. The MANS (Nongovernmental Affirmation Network) objected to the monopoly for violation of tender protocol and law. Nevertheless the public prosecution office replied that “there were no reasonable basis for prosecution“.

Neither Montenegro nor any of the former Yugoslavia countries has any facility to treat pharmaceutical, chemical (mercury) and nuclear waste. The Hemosan sends the waste mostly to Austria. In the last three years the company has shipped some 100 tonnes of pharmaceutical and 38 tonnes of chemical waste. The Hemosan manager Zoran Nikitovic warns that any medication can be hazardous saying that “the authorities must warn the providers to take care of the leftovers as the price of medication includes its subsequent disposal costs“. He adds that it wouldn’t pay out to construct a treatment facility in Montenegro since “we are a small country... only the filters in the incinerator plant in Vienna cost up to 15 million €“.  

Nikitovic admits that some requested fake receipts even though it was trashed somewhere else. He wouldn’t tell who made such requests. He ended that he would never do it. He further said that the money paid by the government for the waste handling is “close to peanuts“ and that such arrangements in other countries would have been paid in millions.

“Montefarm has no large stockpiles- we are talking about several tonnes and that whole thing is worth 20,000€” he said.

Treatment centres for infectious and sharps waste are founded in Podgorica and Berane. For now there are no plans for expansion as the collection process is bellow the mark.

The Ekomedika collected and treated 416.5 tonnes in 2017. The contract authorises collection, transport, treatment and sterilisation after which the waste can be ranked to a mixed municipal waste which ends up on a sanitary landfill. The consortium is paid 1.85€/kg within the annual cap of 654 tonnes.

There are reasonable basis to investigate environmental crime

The Ozon Environmental Movement conducted morphological analyses in 4 municipal dumps around the country. Medical waste was frequently found in each location in 4 subsequent surveys. The Ozon manager Aleksandar Perovic said in the interview for CIN-CG that the law prohibits the mixing of communal and other wastes and the new lump turns into something hazardous. “To make things worse, there are no accurate data of the generated waste on the national level. That breeds suspicion in various illicit activities and corruption. Hence there are basis to investigate into environmental organised crime“ he points out. Furthermore, other countries in the neighbourhood have similar problems, and “unfortunately, it seems that medical waste management is shrouded with certain secrecy everywhere around. Transparency is something pivotal in this line of work“ he says. He reminds that it’s not uncommon in Montenegro to dump expired medications in burning waste containers. That speaks enough about ignorance and the danger it can cause. “Someone would expect the authorities to get more serious about this and the ordinary people to learn and act. However, all responsibility is on the contractors who are unable to deal with this issue as they should“ concluded Perovic.  

EU: No progress

As Chapter 27 of the EU accession talks is recently opened, the medical waste disposal is considered one of the biggest environmental issues. The European Commission does not mention the medical waste per se in its reports but it states that the waste handling legislature is somewhat in line with the EU and that “no progress has been made“ and that “serious efforts“ are expected in terms of national plan and strategy. Furthermore, local governments should resolve the problem of temporary waste dumps.  

Mercury, lead, arsenic…

Infectious waste includes accessories from microbiological labs, equipment and tools used to collect blood and other liquids.

Chemical waste contains toxic and hazardous chemical solutions. Furthermore the materials with high concentrations of heavy metals are included in the chemical waste, like mercury from broken medical gear, cadmium from batteries, lead, arsenic etc

Sharps waste mainly refers to contaminated needles, lancetas, nozzles and scalpels.

Cytotoxic waste is generated after the use of pharmaceutical products and accessories.

Pharmaceutical waste is generated from all medications including the packaging systems which are sent out of stock either because of expiration dates or improper safeguarding.

Whither the body parts

“Medical waste records are not on the satisfactory level while there is no adequate storage for some six tonnes of pathoanatomic waste“- is reported in the National Action Plan for 2018. Pathoanatomic waste includes body parts, amputations, tissues and organs removed in surgical procedures, placentas...

The government points out that 400 tonnes of treated medical waste refers only to public health institutions while the private sector, pharmacies and nursing homes are not counted in. Moreover the authorities announce waste handling instruction forms and further coaching (which may include recycling operations) in order to improve the situation and respect the critics.

Maja BORICIC

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Žena i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi. Zakon, međutim, u praksi – ne važi

U smislu neposredne opasnosti po život, žene su u Crnoj Gori  na poslu bezbjednije od muškaraca. Ali samo zbog toga što ne rade građevinske poslove na kojima muškarci najčešće stradaju. Ako se, međutim, bezbjednost posmatra kao skup uslova za rad koji obezbjeđuju prihode od kojih se može pristojno živjeti, radno vrijeme usklađeno sa zakonom, uredne sedmične i godišnje odmore, obavljanje ugovorenih, ne proizvoljno određenih poslova - daleko su od bezbjednosti.

Zakon o radu garantuje pravo na posebnu zaštitu na radu zaposlenim ženama. Decidno se navodi da  žene i  mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zakon, međutim, u praksi – ne važi.

U Uniji slobodnih sindikata objašnjavaju da je jedan od najvećih problema sa kojima se zaposleni u Crnoj Gori inače suočavaju neadekvatna primjena zakona i međunarodnih propisa u praksi. Uzalud nacionalno zakonodavstvo garantuje širok spektar prava i zaštite, a Ustav Crne Gore propisuje da se potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava neposredno primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

,,Ako se zakoni ne primjenjuju, nije teško zaključiti koliko su bezbjedni, humani i dostojanstveni uslovi u kojima radi većina zaposlenih u Crnoj Gori, tim prije uslovi u kojima rade žene", kaže za Monitor/CIN CG Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

Žene zaposlene u trgovini zbog toga ne mogu sebi priuštiti ni da razmišljaju  o uslovima za rad, niti o tome kako poslovi koje obavljaju utiču na njihovo zdravlje.

,,To što sam zaposlena kao kasirka, ne znači da radim samo taj posao. Po potrebi istovaram robu, vučem preteške pakete. Pada li kiša ili je u magacinu hladno, nikoga ne interesuje. Ako treba da se čisti - čistim. Radiš sve što ti šef kaže, strah od gubitka posla daleko je ispred svake pomisli na poštovanje ugovora. Ne znam ni šta piše u zakonu. Bojiš se da ne ostaneš bez posla i da ćeš time ugroziti svoju porodicu, svoju djecu", kaže Monitorova/CIN CG sagovornica, zaposlena u jednom od podgoričkih hipermarketa. Razgovor se, naravno, vodi pod uslovom da njeno, niti ime firme u kojoj radi ne bude pomenuto.

Prema Monstatovim podacima, u novembru 2018. u Crnoj Gori je bilo 199.555 zaposlenih. Najveći broj njih radi u sektoru: trgovina na veliko i malo -  46.300 zaposlenih , od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika - oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.

,,Žene zaposlene u ovom sektoru, pored svojih osnovnih - prodavačica ili kasirka - dužne su da rade sve poslove. To podrazumijeva istovar robe, izlaganje, stajanje na nogama cijelo radno vrijeme, sve to, naravno, bez obezbijeđenih adekvatnih uslova za rad, preventivnih ljekarskih pregleda i svega drugog što podrazumijeva bezbjedan rad i zdravu radnu sredinu", upozorava Ivana Mihajlović iz Unije sindikata.

Osim što obavljaju teške fizičke poslove, a što zakon zabranjuje, one najčešće rade i praznicima, praktično bez odmora.

,,Žene u trgovini, po pravilu, rade duže od osam sati, pri čemu im prekovremeni rad nije plaćen. Često rade sa samo jednim slobodnim danom u toku mjeseca, sa samo jednim ili nijednim slobodnim danom za vrijeme državnih, vjerskih i dugih praznika. Za rad praznikom ne dobijaju naknadu predviđenu zakonom”, objašnjava Ivana Mihajlović.

,,Imam slobodnu svaku drugu nedjelju. To su uglavnom dva dana mjesečno, ponekad tri. Rad tokom praznika se podrazumijeva. Tad je najveća gužva, vratim se kući sa natečenim nogama, svaka kost me boli. Godišnji odmor nam je deset dana. Najčešće to bude pet radnih dana koji se spoje sa dva vikenda", kaže naša sagovornica, prodavačica. Zakon propisuje sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno i godišnji odmor od najmanje 20 radnih dana.

Dodatni problem su nesigurni ugovori. ,,Veliki broj njih radi pod nesigurnim ugovorima, poput ugovora o radu na određeno vrijeme, agencijskih ugovora, te za minimalnu zaradu od 193 eura,  bez prava na sindikalno organizovanje i udruživanje. Jasno je da u takvim okolnostima ne možemo govoriti o dostojanstvenom radu", kaže Ivana Mihajlović.

Postoji, međutim,  i izuzetak od ,,pravila", da je ženama goli život na poslu manje ugrožen nego muškarcima. Riječ je o novinarkama, ako rade u nepodobnim medijima i pišu o zabranjenim temama.

,,Ženama zaposlenim u medijima, prije svega novinarkama, ugrožena je fizička bezbjednost zbog prijetnji i fizičkih napada, ali trpe i nasilje na društvenim mrežama. Problem je i što se kod nas taj oblik nasilja još ne shvata ozbiljno, a trebao bi jer sva istraživanja rađena u regionu pokazuju da su žene znatno izloženije sajber maltretiranju u u odnosu na kolege muškarce. To se i kod nas primjećuje, naročito na društvenim mrežama i u komentarima ispod tekstova gdje su česte uvrede, ali i prijetnje po osnovu roda", kaže za Monitor/CIN CG Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Ona objašnjava da zaposlene u medijima često rade u lošim uslovima, imaju manje zarade i teže napreduju u poslu u odnosu na muškarce. ,,Česti su slučajevi da su samohrane majke angažovane kao honorarne saradnice, odnosno da rade na crno bez ugovora o radu. Prema podacima koje dobijamo od članstva najlošija situacija je u štamparijama, gdje su i inače najmanje zarade ali i najteži posao, koji se u najvećoj mjeri obavlja u trećoj smjeni", kaže Camovićeva.

Ona kaže da u Sindikatu medija nemaju informaciju da neki medij u Crnoj Gori ima akt o procjeni bezbjednosti na radu. ,,Samim tim je nemoguće pratiti da li su poslodavci preduzeli sve potrebene mjere kako bi stvorili bezbjednu radnu okolinu".

Situacija je posebno loša u slučaju žena koje rade na crno. Tu, pored ostalih, spadaju žene koje dobrostojećim sugrađanima čuvaju djecu i  čiste kuće. Zanimanje "kućna pomoćnica" praktično ne postoji. Zovu ih, prosto ,,žene". Plaćaju ih po dogovoru, ako čuvaju djecu, dužne su da budu na raspolaganju i van dogovorenog radnog vremena. Recimo, kad gazda sa suprugom ide u večernji izlazak i slično.

,,Ako ne pristanem, dobiću otkaz. Ima puno žena kojima treba bilo kakav posao, znam da začas mogu da me zamijene nekom dugom, pa pristajem. Jedino tako mogu da zaradim", kaže jedna od Monitorovih/CIN CG sagovornica.

Žene koje čiste po kućama jednako su nezaštićene. Jednoj od naših sagovornica dešavalo se da, kad završi poslove, ne dobije dogovoreni iznos novca. Dobiju obećanje da će ostatak biti sjutra,preksujutra, iduće sedmice, pa ne stigne nikad.

No, nijesu samo manje obrazovane žene u riziku od loših poslova.

,,Radila sam u dvije velike firme. U jednoj su me na intervjuu pitali da li imam momka i kada mislim da se udajem. Iako sam magistrirala pravo, moji zadaci uključivali su kuvanje kafa, čišćenje prostorija i sekretarske poslove. Sa jednog posla otpustili su me kada sam bila u bolnici zbog mononukleoze. Na drugom poslu radila sam šest dana nedjeljno. Godišnji odmor smo imali, ali ga nijesmo mogli koristiti ljeti, zbog povećanog obima posla. U prostorijama nije bilo dnevne svjetlosti, tople vode ni telefonskog dometa. Vjerujem da je bolje u zatvoru", objašnjava za Monitor/CIN CG mlada djevojka, kojoj se na kraju osmjehnula sreća pa je našla ,,državni" posao. Ovaj i slični primjeri pokazuju zašto su u Crnoj Gori mladima privlačniji poslovi u državnim firmama od onih u privatnim i onda kad su ovi drugi bolje plaćeni.

Da je ,,praksa'' propitivanja o porodičnim planovima uobičajena, kažu i u Uniji slobodnih sindikata. ,,Nerijetko se dešava da su koleginice koje konkurišu za posao doživljavale na intervjuima pitanja vezana za porodični i bračni status, te u vezi sa planiranjem porodice. Radi se o intervujima 'u četiri oka', pa takvi slučajevi ne mogu dobiti svoj epilog na sudu jer zbog nedostatka adekvatnih dokaza teško da se ijedna koleginica odlučuje za pokretanje postupka pred sudom", kaže Ivana Mihajlović.

U Uniji slobodnih sindikata kažu da se najveći broj pritužbi koje dobijaju, uglavnom i na nemogućnost napredovanja na poslu, koje je obično uslovljeno porodičnim statusom. Tu su i pritužbe zbog gubitka posla, raspoređivanja na poslove nižeg ranga i sa manjom zaradom nakon povratka sa porodiljskog bolovanja, kao i zbog nepoštovanje osnovnog principa ,,jednaka zarada za jednak rad''.

,,Žene na tržištu rada jesu ranjiva kategorija i svi društveni akteri moraju sa više senzibilnosti i volje da pristupe kreiranju politika koje će uspostaviti balnas između privatnog i poslovnog života, te omogućiti zaposlenim ženama dostojanstvene uslove rada i podršku u napredovanju u karijeri", kaže Ivana Mihajlović.

U Crnoj Gori studira više žena nego muškaraca, više ih je na postdiplomskim i specijalističkim studijama. Ipak, među 42 hiljade nezaposlenih u Crnoj Gori, 25 hiljada je žena. Sve dok je tako, važiće omiljena rečenica poslodavaca ,,Ako nećeš ti, ima ko hoće". I uslovi za rad na listi prioriteta biće ispod potrebe da se sačuva posao. Kakav - takav.

Miloš BAKIĆ

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome, a više od hiljadu tona medicinskog otpada još je izvan nadzora

„Kada mi je majka umrla od kancera, nijesam znao šta da radim sa gomilom neiskorišćenih ljekova. Prijatelj mi je rekao da ih ubacim u kesu i pomiješam sa pastom za zube. Rastvorene, bacio sam ih u WC šolju. Nijesam htio da ih nosim u apoteku, da zarađuju na mojoj muci”, ispričao je za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) Podgoričanin koji je želio da ostane anoniman.

On je jedan od brojnih koji u svojim domovima imaju male, ali opasne deponije farmaceutskog i drugog medicinskog otpada - ljekove sa isteklim rokom trajanja, stare toplomjere, aparate za mjerenje pritiska sa živom kao i druge otrovne materije.

Medicinski otpad može izazvati ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi - infekcije, zaraze, povređivanje, trovanje, zagađenje zemljišta i podzemnih voda. Nadležne institucije u Crnoj Gori nijesu uradile dovoljno na podizanju svijesti građana o značaju pravilnog odlaganja, ne samo farmaceutskog, već svih opasnih vrsta medicinskog otpada, pokazalo je istraživanje CIN-CG.

Na to ukazuju i izvještaji  Ekološke inspekcije i nevladinih organizacija koje godinama registruju slučajeve miješanja medicinskog i komunalnog otpada. Dio civilnog sektora, upozorava i na netransparentnost i mogući kriminal.

Pored farmaceutskog, u opasne spadaju i infektivni, hemijski, patoanatomski, citotoksični i oštri medicinski otpad. Prema tumačenjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), to su ljudski organi i tkiva, krv i tjelesne tečnosti, ekskreti i sekreti, ljekovi i ostali preparati, brisevi, gaze, zavoji, igle, skalperi, lancete i drugi oštri instrumenti, kao i ostaci poslije medicinske, stomatološke, farmaceutske ili slične prakse, istraživanja, obrade, zaštite i uzimanja krvi za transfuzije. Sve to može dovesti do inficiranja osobe koja sa ovim otpadom dođe u kontakt.

Čak 80 odsto opasnog medicinskog otpada u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se zbog neadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom, godišnje u svijetu samo hepatitisom B, C i HIV-om zarazi oko 20 miliona osoba. U Crnoj Gori nema podataka o tome.

U Državnom planu upravljanja od 2015. do 2020. godine piše da je količina generisanog medicinskog otpada u Crnoj Gori 2.148 tone godišnje. Od toga je 874 tone opasnog, uglavnom infektivnog.

U istom dokumentu se, međutim, procjenjuje da je količina ukupnog otpada veća za 50 odsto, što znači da iznosi oko 3.300 tona. Izvan kontrole je praktično, više od hiljadu otpada koji nastaje u privatnim klinikama, stomatološkim ambulantama, staračkim domovima.

Iako je planom najavljeno da će do kraja ove godine utvrditi količine medicinskog otpada kod privatnih zdravstvenih ustanova, iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanje da li su to i učinili. Oni tvrde da se medicinski otpad iz državnih zdravstvenih ustanova ne miješa sa komunalnim i da se odlaže na zakonom propisan način. Takođe dodaju i da je prvih šest mjeseci ove godine obrađeno je oko 180 tona medicinskog otpada iz državnih zdravstvenih ustanova, što odgovara i ranijim prosječnim godišnjim količinama od oko 400 tona.

Prema podacima iz Nacionalne strategije o upravljanju otpadom do 2020. godine Klinički centar Crne Gore je najveći generator sa 722 tone medicinskog otpada godišnje. Od toga, 182 tone je opasno.

Nedovoljni materijalni i ljudski resursi, nedostatak saznanja o zdravstvenim rizicima, slaba i neadekvatna skladišta i kontrola, najčešći su problemi u upravljanju medicinskim otpadom, piše u Državnom planu. „Obučenost osoblja za razvrstavanje otpada, iako je više puta sprovedena obuka i dostavljena pisana uputstva, nije na zadovoljavajućem nivou. Zbog toga je u narednom periodu potrebna dodatna obuka i postavljanje pisanih procedura na svakom mjestu nastanka opasnog otpada“, stoji u ovom planu.

Za razliku od sagovornika CIN-CG, građani ne bi  trebalo da medicinski otpad bacaju u smeće, ili kanalizaciju, već odnesu u najbližu apoteku, koja ne bi smjela da ih odbije. Iz Montefarma su CIN-CG-u kazali da je riječ o dobroj praksi, ali je Ministarstvo zdravlja nadležno da to predloži i kao zakonsku normu.

Mini istraživanje CIN-CG govori da se praksa u podgoričkim apotekama razlikuje. U Montefarmovoj (državnoj) apoteci su novinarki, kada je u svojstvu građanke pitala da li da kod njih donese ljekove koji joj nijesu potrebni, rekli da može, ali kada u smjeni bude šefica. U jednoj privatnoj apoteci u centru grada kategorično su odbili: „Ne, zašto biste nama donosili ljekove?". U susjednoj, takođe privatnoj, ljubazno su objasnili da trenutno nemaju gdje da skladište te ljekove, ali će to biti moguće od Nove godine. Samo u jednoj privatnoj apoteci su rekli da možemo donijeti ljekove, ali i savjetovali da ih, svakako, ne bacamo u smeće, već u WC šolju!

Rukovoditeljka skladišta za ljekove u Montefarmu Vera Dabanović je za CIN-CG objasnila da apoteke ne smiju da opet puste u prodaju ljekove koje im vrate građani. Ona kaže da bi i privatne apoteke morale da poštuju to pravilo. Montefarm ima 54 apoteke koje sakupljaju i čuvaju farmaceutski otpad do kraja godine. Dio se vraća dobavljačima, sa kojima imaju sporazume, prije ili nakon isteka roka upotrebe lijeka, a ostalo skladišti u privremenom depou.

Inspekcija piše prijave

Ekološka inspekcija je u posljednje tri godine pokrenula sedam prekršajnih postupaka. Uprava za inspekcijske poslove je odbila da dostavi zapisnike o nadzoru, tvrdeći da bi njihova objava prouzrokovala veću štetu od interesa javnosti da to zna, kao i da bi to bilo nezakonito, jer su „postupci još u toku “.

Iz odgovora Ekološke inspekcije se, međutim, može zaključiti da nije okončan samo jedan postupak: „Nadležni sudovi za prekršaje su u četiri postupka novčano kaznili pravna lica i odgovorne osobe, a za dva donijeli oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza”.

Zakonom o upravljanju otpadom su predviđene novčane kazne za prekršaje, za odgovorne osobe od 30 do 2.000 eura, a za kompanije i ustanove od 1.000 do 40.000 eura. U Inspekciji navode da su prekršajne postupke pokrenuli, jer su zdravstvene institucije miješale medicinski sa komunalnim otpadom. Riječ je o jednoj privatnoj poliklinici, dvije privatne stomatološke ordinacije i jednoj državnoj bolnici. Šest prijava bilo je protiv privatnih i jedna protiv javne zdrastvene ustanove.

Inspektori, ipak, na terenu primjećuju da raste broj ustanova koje prihvataju i primjenjuju proces pravilnog odvajanja i pakovanja opasnog otpada. U toku 2017.godine, upoznali su ustanove sa propisanim načinom odlaganja proizvoda koji sadrže živu, kao i sa odredbom da će od 2020. godine njihov uvoz biti zabranjen.

U toku je izrada sistematizacije Uprave za inspekcijske poslove, u kojoj je planirano povećanje broja ekoloških inspektora. Od predviđenih 21, sada ima osam inspektora, dok ih je ranije bilo i manje.

Nikitović: Neki traže lažne potvrde

Najveći dio opasnog otpada preuzimaju Ekomedika DOO i „Hemosan„ iz Bara. Konzorcijum Ekomedika i OMPeco je 2011. godine dobio dozvolu od Vlade da 15 godina obrađuje oštri i infektivni medicinski otpad. Za MANS je ovaj monopol ukazivao na kršenje tenderske proceure i zakona, ali tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za postupak „zbog bilo kojeg krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti“.

U Crnoj Gori, kao ni na prostoru bivše Jugoslavije, ne postoji postrojenje za obradu farmaceutskog, hemijskog (živa) i nuklearnog otpada, već ga barska kompanija  „Hemosan" izvozi u zemlje EU, najčešće u Austriju. Za prethodne tri godine kompanija je izvezla oko 100 tona farmaceutskog i 38 tona hemijskog otpada.

I direktor „Hemosana” Zoran Nikitović upozorava da je sve što ima svojstvo lijeka opasan otpad:

„Država mora jasno da reguliše da je onaj ko je prodao aparat ili lijek, dužan i da ga prihvati. Cijena lijeka i aparata koje građanin plaća, uključuje i njegovo zbrinjavanje nakon korišćenja". On tvrdi da se ne isplati praviti centre za obradu takvog otpada u Crnoj Gori: „Mi smo mala zemlja, a filteri u spalionici kakvu ima Beč koštaju i do 15 miliona eura".

Nikitović priznaje da je bilo zahtjeva da neko baci otpad ko zna gdje, a od njih dobije potvrdu da im ga je predao, navodeći da tako nešto nikada nije, niti bi prihvatio. On, međutim, nije želio da precizira ko je to tražio od njega. Iako kaže da država ima povlašćene cijene u odnosu na ostale, ističe da nemaju uzvratnu pomoć.

„Ovakva firma vani dobija milionske sume od države da bi se razvijala i prerađivala otpad, a mi nijesmo dobili ni euro", kaže Nikitović. Cijene prihvata i izvoza, poslovna su tajna, ali to što plaća država, kako kaže „nijesu ozbiljne pare”.

„Montefarm nema velike količine, to je nekoliko tona, odnosno par desetina hiljada eura", naveo je on.

Centri za obradu infektivnog i oštrog otpada formirani su u Podgorici i Beranama. Za sada se neće formirati u drugim opštinama, jer su prikupljene količine još manje od projektovanih.

Ekomedika je, u toku 2017. sakupila i obradila 416,526,97 kilograma otpada. U prvih devet mjeseci bilo je oko 275 tona. Ugovorom su obavezani da ga sakupljaju, transportuju, obrađuju i sterilišu, nakon čega bi trebalo da nastaje materijal karakteristika miješanog komunalnog otpada, koji se odlaže na sanitarnu deponiju. Može se, navodno, koristiti i kao gorivo, ali u Crnoj Gori nema takvih primjera. Ugovorom o koncesiji je predviđeno da se konzorcijumu plaća 1,85 eura po kilogramu dok količine medicinskog otpada ne premaše 654 tone godišnje.

Ima razloga da se ispita postojanje ekokriminala

U analizi morfološkog sastava koju je uradila nevladina organizacija Ozon sa civilnim organizacijama regiona, na gradskim deponijama u Podgorici, Kotoru , Beranama i Pljevljima, u četiri sezonska mjerenja svaki put nađen je i medicinski otpad.

Direktor Ozona Aleksandar Perović za CIN-CG kaže da to ukazuje kako sistem nije kvalitetno zatvoren, jer je zakonom zabranjeno miješanje komunalnog sa drugim vrstama otpada, zato što se cijela smjesa pretvara u opasni.

„Još veći je problem što nema preciznih podataka o generisanim količinama na nivou države, što upućuje na sumnju u različite koruptivne i i druge nezakonite aktivnosti, pa ima prostora za ispitivanje elemenata organizovanog ekokriminala", istakao je on.

I zemlje regiona imaju slične probleme, ističe  Perović, mada neke od njih, poput Srbije, shodno veličini imaju i veći broj različitih postrojenja za tretman medicinskog otpada.

„Nažalost, čini se da se upravljanje medicinskim otpadom svuda radi uz određeni nivo tajnosti. To nije dobro upravljanje, niti odraz transparentnosti, što bi moralo biti obavezno u ovakvim poslovima“, naveo je on.

U Crnoj Gori nerijetko se, podsjeća Perović, ljekovi sa isteklim rokom odbacuju i u kontejnere za smeće. Dešava se da u naseljenim mjestima gori vatra iz njih, što govori o nerazumijevanju problema i opasnosti.

„Bilo bi očekivano da se institucije sistema ozbiljnije bave ovim problemom, da se građani uključuju u javne kampanje i uspostavi sistem prikupljanja i upravljanja medicinskim otpadom, ali jasno je da je lopta prebačena u dvorište koncesionara, koji bar kako mi to doživljavamo, nema kapacitet da zaokruži sistem na ozbiljan način“, zaključio je Perović.

EU: Nema napretka

U okviru poglavlja 27 pregovora sa Evropskom unijom koje je nedavno otvoreno, upravljanje otpadom prepoznato je kao jedan od najvećih ekoloških problema.

U izvještajima Evropske komisije (EK) se ne pominje posebno medicinski otpad. Ali, navodi se da je u oblasti upravljanja otpadom Crna Gora djelimično usklađena s pravnom tekovinom EU, te da u „izvještajnom periodu nije ostvaren napredak”.

Evropska komisija konstatuje da su potrebni “značajni napori” u sprovođenju nacionalnog plana i strategije, a opštine bi trebalo da riješe problem privremenih deponija.

„Potrebno je hitno djelovati da bi se uspostavila infrastruktura za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada i obezbijedili adekvatni finansijski i ljudski resursi, između ostalog i za aktivnosti inspekcije“, dodaje se u izvještaju, za period od oktobra 2016. godine do februara 2018. godine.

Živa, olovo , arsen…

Infektivni otpad je pribor iz mikrobioloških laboratorija, oprema i materijal koji je bio u kontaktu s krvlju i ostalim izlučevinama infektivnih pacijenata, uključujući hirurške zahvate i obdukciju, ostatke od dijalize, infuzije, transfuzije, izolacije bolesnika, rukavice i sve ostalo predvođeno za jednokratnu upotrebu.

Hemijski otpad sadrži toksične ili opasne hemikalije, uključujući i fiksir, razvijač i slično. Materijali sa visokom koncentracijom teških metala predstavljaju podkategoriju opasnog hemijskog otpada. U to se ubraja živa iz razbijene medicinske opreme, a u visokom procentu nalazi se i u otpadu stomatoloških ordinacija, zatim kadmijum iz baterija, olovo, arsen…

Oštri otpad su korišćene i potencijalno zaražene igle, lancete, štrcaljke i skalpeli.

Citotoksični otpad nastaje zbog primjene, proizvodnje i pripremanja ovih farmaceutskih preparata, uključujući primarnu ambalažu i pribor.

Farmaceutski otpad su svi ljekovi, uključujući i primarnu ambalažu i pomoćne materije, koji su postali neupotrebljivi zbog isteklog roka upotrebe, rasipanja ili neuslovnog čuvanja.

Kuda sa djelovima tijela

Evidencije medicinskog otpada nije zadovoljavajuća, a nema adekvatnog prostora za odlaganje oko šest tona patoanatomskog otpada, piše u oktobarskom izvještaju o realizaciji državnog plana za prošlu godinu. Patoanatomski otpad su dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente...

U Izvještaju MORT-a ističe se da su sa obrađenih oko 400 tona medicinskog otpada godišnje obuhvaćene samo državni domovi zdravlja, opšte bolnice, KBC CG, Zavod za hitnu medicinsku zaštitu, Zavod za transfuziju krvi, Institut za javno zdravlje i „Montefarm“. „Nijesu uzete u obzir količine otpada koje se proizvode i sakupe iz privatnih zdravstvenih ustanova, apotekarskih ustanova, staračkih domova i dr.“

Koncesionari prilikom preuzimanja primijećuju da ambalaža  za  infektivni  otpad  većinom  nije  zadovoljavajućeg  kvaliteta,  privremena  skladišta infektivnog otpada nijesu adekvatna, a pojedine ustanove ne mjere količine koje predaju.

Ministarstvo  najavljuje jednobrazna uputstava za razvrstavanje otpada, dodatnu edukaciju na svim nivoima zdravstvene zaštite, a razmotriće i mogućnost reciklaže.

Maja BORIČIĆ

Even though more than 70m € have been invested in the wastewater treatment  the applied technology is still inadequate and without sludge disposal plans. The local authorities find it easier to ship the sludge off to Albania at the expense of tax payers’ money which goes into hundreds of thousands of Euros. The city councils of Kotor, Tivat and Budva have the same partner in this business, a national of Albania whose company is registered in Montenegro.

The Montenegrin Investigative Centre (CIN-CG) found in the official statistics that some 12,000 tonnes of sludge have been exported since last year. The sewage sludge is a leftover after wastewater treatment which is now conducted in the newly built facilities in Budva, Kotor and Tivat. The similar facility in Herceg Novi is still under construction and with low treatment capacity hence the waste is stored in the facility’s disposal reservoirs. There are only two proper waste dumps (in Podgorica and Bar) but the sewage sludge is not listed in the issued licence.

The authorities in Budva, Kotor and Tivat have the same partner, the Montelea company registered in Montenegro. The sole founder and executive is Florian Borshi, an Albanian national from Shkodra. He charges his shipping services 65€ per tonne. The CIN-CG reporters were unable to reach out to him as the address stated in the business registry (the Celebic Business Centre- CBC in Podgorica) is invalid with no plaques, mailbox or other signs there. Borsha’s company is unheard of by the other occupants of the CBC.

As CIN-CG finds out, the sludge exported to Albania is not further treated but ends up in a waste dump. The aforesaid authorities have no clue about the whereabouts of the final waste dump.

The sludge export from the facility in Budva has exceeded 10,000 tonnes since the last year while the facility that treats Kotor’s and Tivat’s sewage wastewater has accumulated 6,000 tonnes ready to be shipped off. However, the customs records do not corroborate the local departments data hence it’s possible that a part of the sewage sludge ends up in the hinterland’s crevices or in the nearby sea.

The Ministry of Sustainable Development and Tourism (MORT) replied CIN-CG that it had no information about illicit disposals of the sewage sludge in the rocky hinterland’s sinkholes. Cuca and Krivosija are areas with many crevices and pits and thus rumoured as waste disposal sites whereof the Ministry will “most certainly inform the inspectorate“.  

The ministry reminds on regulations whereby “ the waste producers can either treat the waste autonomously or entrust the same to dealers or entities which gather or treat the waste“. Thus it is clear, according to the ministry, that the “businesses which operate wastewater facilities are obliged to take care of the waste“ .

The Budva City Council admits in its correspondence with CIN-CG that no waste treatment facility in Montenegro is technologically capable to process all of the waste. Hence the so called sludge treatment is not laid out. Instead, an arrangement was made in 2017 with the company of Florian Borsha to remove 4,100 tonnes of sludge to Albania at the cost of 64.5 €/tonne incl. VAT. Thus 264,441.80€ were paid last year. In 2018 another 6,000 tonnes will be carried off at the cost of 65.95 €/tonne (due to VAT increase) and 395,670€ in total.

On the other hand Budva’s city council has fought a long legal battle against the WTE Group in Germany which demands a payment of 58.5m€ for the wastewater plant construction as agreed in the contract. The local authorities refuse to pay for the phase 2 and 3 of the aforesaid project and claim that the construction hasn’t even been started, let alone completed. Dr Joze Duhovnik, a Slovenian expert hired by the Budva authorities claims in his extensive study that only 69.2% of the entire facility has been completed as laid out in the investment agreement. The project was meant to facilitate a wastewater treatment for a settlement of 130,000 inhabitants. However, the project is accompanied by corruption allegations (and is currently investigated) since one of the WTE managers reportedly admitted a payment of 3m€ to a person in the earlier local government whose name is withheld for the time being.    

According to Duhovnik’s study only the central unit on Vjestica Hill has operational licence while ten pump stations are still in test mode. The project envisages the construction of  wastewater treatment units in Buljarice and Petrovac and secondary sewage network. The piled up sewage sludge on Vjestica Hill is often a problem on rainy weather as it spreads out an unbearable stench down to the beach resorts and hotels.

The sludge from the joint Tivat-Kotor wastewater treatment facility was exported to Albania in accordance with the one year contract signed with the Montelea Co. The deal is nearly 40,000€ worth for the disposal of 500 tonnes. Anyway, it seems that not all 500t crossed the border as the customs records declare less than half of the amount. The water utility company in Tivat has no information as to what happened with the rest of the sludge and whether it was dumped somewhere outside of the facility.      

The Montelea Company used to load the sludge near the Montepranzo Estate just opposite the Tivat Airport. First the sludge was dumped on the lawn and then encased in big containers which the Montelea’s lorries carried off to Albania. That was discovered in early October last year when the airport personnel and the passengers started complaining about the unbearable stench that was coming their way. After several days the airport’s security had enough of the stench no and took beyond the airport’s parametres. They discovered the mounds of sludge on the land of the Tivat Utility Services which thought it convenient to reload the sludge there for Albania shipments. The operation had to be aborted as it became public and awfully smelly.

The German WTE runs the joint Tivat-Kotor treatment facility since its opening in July 2016. The WTE Group and its daughter company in Budva had also constructed the same facility. The Germans were supposed to hand over the facility by 31 Aug to the joint Tivat-Kotor waste treatment company. Nevertheless the handover was delayed over the company’s registration procedure and the training of new staff (by the WTE Group). The cities reckon that the Germans are obliged to handle the sewage sludge discharged in the plant’s three reservoirs until the facility is handed over. Anyway, according to reliable sources, the disposal problem was ’solved’ a couple of times by direct discharge into the sea in the Bay of Traste since the ’reload station’ opposite the airport had to be shut down.

On one occasion a big dark stain was spotted in the sea from the nearby Lustica Bay high-end resort. The tourists made photos and reported it. Even the Montenegrin Environmental Protection Agency acknowledge that ’something strange’ was going on in terms of leakage from the more than 10m € worth facility. The executive of the joint Tivat-Kotor Wastewater Treatment Company and its only staff at the time, Srecko Tripovic wouldn’t talk to CIN-CG about the aforesaid problems.

The WTE delivered two open top containers and a special carrier vehicle for the sludge transportation. However, the vehicle is still not in service as it lacks licence plates for some reason. Hence it cannot deliver the sludge to Vjestica Hill near Budva which is meant to be a hub for further shipments to Albania by another company. We are told, off the record though, that the Kotor Water Utility Services mulls a purchase of two special closed containers so they can successively drive off the accumulated sludge out of the facility in Krtola.

The Ministry of Sustainable Development and Tourism responds that Montenegro’s legislation is some 95% in harmony with the EU legislation and that a lot has been done to meet the Sea Coast Master Plan requirements  in terms of wastewater treatment and drainage including the construction of 150km of sewage network and three waste treatment plants.

Montenegro’s northernmost coastal city of Herceg Novi is still without hassle with the sludge according to Jelena Djakonovic, acting head of the local water utility firm. The treatment facility in nearby Meljine is still in testing phase. The work on the sewers hasn’t been finished yet. The treatment plant in Herceg Novi is built by the Turkish MASS/Gintas consortium while another Turkish company- Celtikcioglu constructs the sewers.   

The sustainable development ministry points out that the stabilised sewage sludge “is not harmful and can be used in agriculture after its proper treatment...it’s used in parks and other green areas, in re-cultivation of soil, foresting, as an insulation layer on the waste dumps and as renewable energy source through incineration...“.

Mojkovac treatment plant is appealed to as a good model copied from Denmark. Furthermore the Podgorica City Council planned a new plant with the thermal treatment of the sewage sludge. The German KfW Bank helped the case study for coastal municipalities where new and more advanced solutions will be implemented. The ministry further says that the law makes provisions for temporary sludge disposal in the interim period without giving us further details on what it means.   

Experts are divided over the sewage sludge incineration because of air pollution and ash residue which thus becomes hazardous. Besides, the waste incineration is not popular in the EU. On the other hand, the local authorities have received a lot of bids from various companies and experts on how to solve the issue.

In the meantime “Vodacom” has developed an application model of the partly dried sludge from the Tivat-Kotor treatment plant which could be used to re-cultivate soil on two former waste dumps in Sinjarevo and Lovina. The investment will cost slightly over a million €. The KfW Bank would finance the project. The Tivat City Council endorsed it and now it awaits the same approval in Kotor.  

 

National Customs Office- exports are legal

The Customs Office told CIN-CG that nearly 12 tonnes of the stabilised sludge (which can be used as a fertiliser) had been exported from Montenegro from early 2016 until Oct 2018.

“The Customs Office doesn’t keep export/import records for each municipality but it has them on the national level. The aforesaid material was exported to Albania indeed. Now pursuant to the law the information on particular physical and legal entities in the customs declarations cannot be shared without approval of all the parties involved“. The ministry further claims that such matter is in accordance with international regulations. As such it is not considered hazardous and thus has no export obstacles.

Siniša LUKOVIĆ

Potrebno je što prije donijeti pravilnik o profesionalnim oboljenjima i osnovati institut medicine rada kako bi zaposleni koji su oboljeli zbog uslova na radnom mjestu imali šanse da to i dokažu u Crnoj Gori, jedna je od preporuka sa konferencije Centra za istraživačko novinarstvo (CIN - CG) i ND "Vijesti" nakon što su završili seriju istraživačkih tekstova o stanju zaštite na radu.

Predloženo je i da se organizuju obuke i predavanja o značaju zaštite na radu za poslodavce, sindikalne predstavnike i zaposlene, jer je otkriveno da vrlo malo njih upoznato sa novim propisima, obavezama i pravima iz ove oblasti.

Posebnu pažnju, trebalo bi posvetiti žalbama sindikata na položaj žena u trgovini i ugostiteljstvu, ali i drugim djelatnostima i omogućiti im bolju pravnu zaštitu. Istraživanja CIN-a i "Vijesti" pokazalo je da su žene u trgovini i ugostiteljstvu, gdje ih radi oko 40 hiljada, često izložene stresu zbog rada na određeno ili bez ugovora, čestih prekovremenih a neplaćenih sati, kao i zbog straha da će zbog zasnivanja porodice dobiti otkaz, što utiče na njihovo zdravlje.

Predložene su i izmjene zakona o stečaju jer prema sadašnjim normama stečaj ukida sve pravne akte poslodavca pa i akt o procjeni rizika na radnom mjestu, a inspekcija više nema nadležnost da kontroliše tu firmu. U ovom slučaju zaposleni su prepušteni na milost poslodavcu da li će poštovati njihova prava. Ustavom je garantovano pravo na zdravo radno okruženje i ono bi moralo da važi bez obzira na pravni status poslodavca i "lex specialis" značaj Zakona o stečaju.

Predlažu i da se u srednjim školama zaštita na radu uvede kao fakultativni predmet ili kroz posebna predavanja, kao i da se uradi novo istraživanje o radu maloljetnika i plan na njihovoj zaštiti. Prema istraživanju UNICEF-a od prije dvije godine 6 odsto djece starosti od 5 do 17 godina u Crnoj Gori bilo je uključeno u poslove opasne po zdravlje.

Potrebno je i da se nastavi saradnja Ministarstva rada i socijalnog staranja i Inspekcije zaštite na radu sa medijima u cilju promocije normi i standarda iz ove oblasti, ali i kako bi se smanjila praksa mnogih poslodavaca da ne odgovaraju na pitanja medija o zaštiti na radu i da zabranjuju zaposlenima da daju izjave na ovu temu.

Učesnici konferencije žalili su se i da je Ministarstvo zdravlja ukinulo drugostepeno komisiju o procjeni radnih sposobnosti.

Načelnica Direkcije za zaštitu na radu Danijela Šuković pohvalila je projekat, navodeći da je potrebno upoznati poslodavce i zaposlene sa novim normama. Ona je navela da je usvojen zakon koji je u skladu sa EU standardima i da sada imaju 53 pravilnika, a da ih je još nekoliko i pripremi.

CIN će učesnicima poslati predloge preporuka za unaprijeđenje ove oblasti kako bi zajedno došli do kvalitetnih zaključaka koji će naknado biti publikovani. CIN je ovu konferenciju "Uloga medija u dostizanju evropskih standarda u oblasti zaštite i zdravlja na radu" realizovao u okviru projekta "Za zdravo i sigurno radno okruženje", kojeg sprovodi u partnerstvu sa ND "Vijesti", uz podršku regionalne mreže udruženja zaštite na radu BALcanOSH i Evropske unije.

Gora KAPOR

U projektima u koje je uloženo više od 70 miliona eura nije zaokružen tehnološki proces prečišćavanja vode, niti predviđeno takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalnim vlastima je lakše da ga presele u Albaniju, a troškove u iznosu stotina hiljada eura preko cijena komunalnih usluga prevale na građane. U ovom poslu Kotor, Tivat i Budva imaju istog partnera, državljanina Albanije koji je firmu registrovao u Crnoj Gori.

Četiri crnogorske opštine na primorju u izgradnju prečistača za otpadne vode uložile su do sada više od 70 miliona eura, ali ni u jednom slučaju tehnološki proces nije zaokružen. Projektima nije predviđeno  ni takozvano zbrinjavanje mulja. Lokalne vlasti mulj transportuju u Albaniju, a troškove koji dostižu stotine hiljada eura, preko cijena komunalnih usluga  prevaljuju na građane.

U Albaniju je, prema zvaničnim podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), tokom prošle i ove godine  izvezeno oko 12 hiljada tona mulja, preostalog nakon prečišćavanja kanalizacione vode u novoizgrađenim postrojenjima u Budvi, Kotoru i Tivtu. Hercegnovski nezavršeni sistem prečišćavanja zbog malih količina za sada samo puni svoje tankove. Jedine dvije propisne deponije u Podgorici i Baru u izdatim dozvolama nemaju kanalizacioni mulj u popisu materijala koji mogu da primaju.

U ovom poslu Budva, Kotor i Tivat imaju istog partnera, firmu “Montelea” registrovanu u Crnoj Gori, čiji je jedini osnivač i izvršni direktor albanski državljanin Florian Borši iz Skadra, koji transport naplaćuje oko 65 eura po toni. Novinari CIN-CG-a nisu uspjeli da dođu do Boršija jer na adresi u Poslovnom centru Čelebić u Podgorici, navedenoj u Centralnom privrednom registru, nema oznake te firme na fasadi, niti na poštanskom sandučićima i spisku stanara, a za nju nijesu čuli ni vlasnici okolnih poslovnih prostora.

Prema saznanjima CIN-CG-a, materijal koji se u Evropi koristi od poljoprivrede do građevinarstva, se poslije izvoza iz Crne Gore ne prerađuje i takođe završava na deponiji. „Deponija za odvezeni mulj se nalazi u Albaniji“, kratko su odgovorili iz preduzeća Komunalno- Budva. Bez tačnije lokacije. kao krajnjeg odredišta, deponiju u ovoj zemlji pominju u svojim odgovorima i komunalci iz Tivta i Kotora.

Kako je samo iz budvanskog postrojenja, prema ugovorima za prošlu i ovu godinu, izvezeno više od deset hiljada tona mulja, dok je tivatsko-kotorski prečišćivač proizveo najmanje još šest hiljada tona, podaci komunalnih preduzeća ne poklapaju se sa onima kojim raspolažu carinici, pa postoji mogućnost da je dio mulja završio negdje u crnogorskim vrtačama ili jednostavno – u moru.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) su za CIN-CG kazali da nemaju informaciju da je bilo nelegalnog odlaganja kanalizacionog mulja sa primorja u brdsko-planinsko zaleđe Boke, po jamama u „kamenom moru“ Cuca i Krivošija, o čemu se špekuliše u javnosti, ali će „o tome svakako obavijestiti inspekciju“.

Oni podsjećaju na zakonske odredbe da  „proizvođač otpada može obradu da vrši samostalno ili da povjeri trgovcu ili privrednom društvu, odnosno preduzetniku koji vrši sakupljanje ili obradu“. Iz toga je, prema njihovom mišljenju jasno da su „privredna društva koja upravljaju PPOV dužna da se staraju o otpadu“ .

Iz vrha budvanske opštine, u prepisci sa CIN-CG-om, uz  priznanje da nijedan od postrojenja za prečišćavanje u Crnoj Gori nije tehnološki zaokružen, te da takozvano zbrinjavanje mulja nije ni predviđeno, potvrđuju da je sa firmom Floriana Borša 2017. godine ugovoren odvoz 4.100 tona mulja u Albaniju po cijeni 64,5 eura po toni. U tu cijenu uračunat je i PDV i ukupno je plaćeno 264.441,80 eura. Tokom 2018. ugovoren je odvoz 6.000 tona po cijeni 65,95 (PDV povećan sa 19 na 21 odsto) što je na godišnjem nivou trošak od 395.670 eura.

Budva već duže vodi bitku sa njemačkom kompanijom WTE koja insistira da joj se isplati ugovorenih 58,5 miliona eura za izgradnju ovih postrojenja. Lokalne vlasti odbijaju da plate fakture za drugu i treću fazu gradnje postrojenja, jer smatraju da nijesu ni započete. Slovenački ekspert dr Jože Duhovnik i njegova kompanija,  koju su angažovali Budvani,  opširnim elaboratom dokazuje da je završeno tek 69,2 odsto objekata u odnosu na obaveze Njemaca po investicionom ugovoru, a koji je predviđao izgradnju sistema prečišćavanja otpadnih voda kapaciteta ekvivalentnog za 130.000 stanovnika. Posao je inače obilježen i korupcijom koju istražuje tužilaštvo, jer je, navodno, jedan od direktora WTE priznao da je platio tri miliona eura nekom iz prethodne lokalne vlasti, ali se za sada ne zna kome.

Prema tabeli iz Duhovnikove revizije, u projektu otpadnih voda u Budvi upotrebnu dozvolu trenutno ima samo glavno postrojenje na brdu Vještica, a u režimu probnog rada je desetak pumpnih stanica. Projektom je predviđena i izgradnja postrojenja za prečišćavanje za Buljarice i Petrovac, potisni i graviticaoni cjevovodi i pumpne stanice u tom dijelu opštine, te sekundarna kanalizaciona mreža gotovo na čitavoj teritoriji. Sa odvozom kanalizacionog mulja u ovoj opštini bilo je problema naročito kada je bio neredovan i kada je na suvu tvar na odlagalištu na brdu Vještica pala kiša što je uzrokovalo širenje nesnosnog smrada do bečićkih hotela na obali.

Mulj iz PPOV Tivat-Kotor tokom 2017. izvožen je za Albaniju, po jednogodišnjem ugovoru, koji je sa firmom Montelea potpisan 6. juna prošle godine. Posao je sklopilo i platilo preduzeće “Vodovod i kanalizacija” Tivat,  jer zajednička firma dvije opštine za upravljanje postrojenjem nije bila osnovana. Ugovor vrijedan 39.496 eura sklopljen je za odvoz i zbrinjavanje ukupno 500 tona mulja, ali je izvezeno manje.

“U ugovorenom periodu pomenuto preduzeće je u ukupno 12 tura, prema carinskim deklaracijama, izvezlo iz Crne Gore 247.930 kilograma mulja na deponiju u Albaniji”- kazao je za CIN-CG izvršni direktor tivatskog “Vodovoda i kanalizacije” Alen Krivokapić. U “Vodovodu”, tvrdi on,  nemaju saznanja da je u međuvremenu mulj iz PPOV Tivat-Kotor deponovan bilo gdje u Crnoj Gori van kruga tog postrojenja.

Kompanija „Monetelea“ je mulj iz Tivta u početku preuzimala na nekadašnjem poljoprivrednom dobru „Montepranzo“, preko puta tivatskog aerodroma gdje je iz PPOV koje se nalazi u Krtolima, dovožen manjim kamionima. Na prostoru ranije predviđenom za golf teren, mulj je istresan na ledinu, a potom prekrcavan u zatvorene kontejnere većeg kapaciteta kojima su ga „Monteleaini“ kamioni odvozili u Albaniju. To je otkriveno početkom oktobra prošle godine kada su se brojni putnici i radnici Aerodroma Tivat požalili zbog nesnosnog smrada. Dio radnika Službe bezbjednosti vazdušne luke na svoju ruku otišao je na nekadašnje vinograde i zatekao gomile mulja. Tivatsko Komunalno preduzeće koristi dio prostora „Montepranza“ za smještaj mehanizacije i obavljanje dijela svojih aktivnosti, pa su tu lokaciju nadležni vidjeli i kao pogodnu za prekrcaj mulja. Od ove prakse se odustalo kada je priča dospjela u medije, jer se više nije mogao sakriti uzrok smrada koji se danima osjećao.

Prema fakturama do kojih je došao CIN-CG, Montele je prvu turu od 12.700 kilograma mulja iz Tivta preko graničnog prelaza Božaj izvezla 4. jula prošle godine, a posljednju težine 24.800 kilograma, 10 oktobra 2017. Cijena usluge po toni je bila 66,38 eura plus PDV.

Radom PPOV Tivat-Kotor od otvaranja u julu 2016. preko crnogorske kćerke-firme iz Budve, rukovodi, takođe njemačka kompanija WTE koja je i sagradila to postrojenje. Ona je trebala da prepusti  upravljanje novoosnovanoj zajedničkoj kotorsko-tivatskoj firmi 31.avgusta, ali se kasnilo sa osnivanjem i zapošljavanjem kadrova koje je WTE trebalo da obuči. Opštine smatraju da su Njemci zato u obavezi da do zvanične primopredaje rješavaju i problem kanalizacionog mulja koji se nagomilava u tri bazena za prečišćavanje. Prema nezvaničnim, ali pouzdanim informacijama, otkad  je “zatvorena” neformalna prekrcajna stanica za mulj na nekadašnjem poljoprivrednom dobru, u par navrata to je “rješavano” ispumpavanjem mulja direktno u more kroz podmorski ispust u zalivu Trašte, kroz koji inače redovno otiče prečišćena voda. U jednom navratu veću fleku mrke boje u moru primijetili su i posjetioci obližnjeg turističkog rizorta Luštica bay, napravili snimke i požalili se lokalnim vlastima. Da se nešto “čudno” dešava sa ispustom voda prerađenih u 10,265 miliona eura vrijednom PPOV, registrovala je i Agencije za zaštitu prirode Crne Gore.

„Rezultati fizičko-hemijske analize otpadnih voda uzorkovanih na glavnim kanalizacionim ispustima u gradovima koji imaju postrojenja za prečišćevanje komunalnih voda (Budva, Kotor, Tivat) pokazali su da i nakon prečišćavanja u komunalnim vodama (Tivat-Kotor) postoji povećan sadržaj suspendovanih materija i biološke potrošnje kiseonika, koji su izvan uslova predviđenih Pravilnikom o kvalitetu i sanitarno-tehničkim uslovima za ispuštanje otpadnih voda u recipijent i javnu kanalizaciju, načinu i postupku ispitivanja kvaliteta otpadnih voda, minimalnom broju ispitivanja i sadržaju izvještaja o utrvrđenom kvalitetu otpadnih voda, dok komunalne vode iz Budve odgovaraju uslovima iz Pravilnika“ – stoji u Informaciji o stanju životne sredine za 2017.godinu u poglavlju „Unos efluentima“.

Izvršni direktor i za sada jedini zaposleni u zajedničkoj firmi“PPOV Tivat-Kotor” Srećko Tripović, nije želio da za CIN-CG govori o rješavanju problema kanalizacionog mulja. Kapaciteti PPOV su takvi da se on u krugu i tankovima samog postrojenja može akumulirati maksimalno do godinu dana. O tome nije želio da govori ni predsjednik Upravnog odbora “PPOV Tivat-Kotor” Danilo Cvijović. Iz zajedničkog koordinacionog društva za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture Crnogorskog primorja – firme „Vodacom“ iz Tivta, kažu da je tokom ove i prošle godine „u procesu probnog rada PPOV Tivat-Kotor proizvedeno približno šest do sedam hiljada kubika mulja“.

„Dio mulja se stabilizuje u rezervoarima za odlaganje viška, odnosno rezervoarima za aerobnu stabilizaciju mulja u okviru tehnološkog procesa, a dio se odvozi.“- rekao je za CIN-CG direktor „Vodacoma“ Dragan Roganović. WTE je za transport mulja iz PPOV do prekrcajne stanice isporučio i dva otvorena kontejnera-kištre kapaciteta po sedam kubika, te specijalno vozilo-autopodizač. Novi kamion, međutim, nije zvanično predat opštinskoj firmi, jer nije registrovan te se ne može koristiti za transport do privremenog odlagališta na Vještici iznad Budve, gdje bi ga, zajedno sa muljem iz budvanskog postrojenja, preuzimala firma koja ga izvozi za Albaniju.

Prema nezvaničnim informacijama, tivatski, odnosno kotorski “Vodovod” sada razmišljaju o kupovini dva veća specijalna zatvorena kontejnera kojima bi albanskom partneru omogućili sukcesivni odvoz ekonomski opravdane veće količine mulja u jednoj turi, direktno iz postrojenja  u Krtolima.

Resor kojim rukovodi ministar Pavle Radulović na sve ovo uzvraća ocjenom da je crnogorska legislativa u vezi kanalizacionog mulja 95 odsto usaglašena sa evropskom. Odredbe EU Direktive 86/278 o zaštiti životne sredine, a posebno zemljišta, pri korišćenju kanalizacionog mulja u poljoprivredi, kako kažu, prenešene su kroz Zakon o upravljanju otpadom kao i pravilnikom o uslovima, količini, obimu, učestalosti i metodama analize komunalnog kanalizacionog mulja za dozvoljene namjene, kao  i o uslovima koje treba da ispunjava zemljište planirano za njegovu primjenu. MORT naglašava da je dosta urađeno i u implementaciji Master plana odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda Crnogorskog primorja i opštine Cetinje iz 2005.

„Izdvajamo izgradnju preko 150 km kanalizacione mreže u skoro svim opštinama, izgradnju postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda u Herceg Novom, Budvi, Kotoru/Tivtu, te izradu neophodne projektne i tehničke dokumentacije, kao pripremu za buduće projekte (širenje kanalizacione mreže i izgradnja PPOV-a).“- kažu iz Ministarstva.

https://youtube.com/watch?v=cUv1HxqB_sM%3Fecver%3D1

Novljane tek čeka problem

Problem sa muljem (još uvijek) nemaju Novljani jer, kako je za CIN-CG rekla Jelena Đakonović, v.d. direktorica opštinskog Društva za izgradnju kanalizacione i vodovodne infrastrukture, njihovo postrojenje u Meljinama je tek u fazi funkcionalnih ispitivanja. Zbog nezavršenih radova na kolektorima, u njega trenutno dolaze samo kanalizacione vode iz zapadnog dijela Herceg Novog koje zavisno od doba godine, variraju od 20 do 40 odsto projektovanih količina. PPOV u Herceg Novom gradio je turski konzorcijum MASS/Gintas. Kolektor gradi kompanija Celtikcioglu, takođe iz Turske.

Opštinama se svašta nudi

Iz MORT-a naglašavaju da „stabilizovan“ kanalizacioni mulj, „spada u neopasne i da se, adekvatno obrađen, može koristiti u poljoprivredi; na zelenim površinama i parkovima; za rekultivaciju zemljišta, pošumljavanje goleti; na deponijama kao prekrivni sloj; za zemljišta za posebne namjene, povrat energije spaljivanjem i/ili suspaljivanjem...“

Kao pozitivan primjer navode Mojkovac gdje je u krugu PPOV izgrađen sistem po uzoru na Dansku, koji tretman mulja obavlja na trščanim poljima. Sličan sistem postoji i na Žabljaku.

“Glavni grad Podgorica planirao je da prilikom izgradnje novog postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda izgradi sistem za termičku obradu mulja, dok je za opštine primorskog regiona u studijama koje su izrađene uz podršku KfW banke, predloženo sistemsko rješenje, a na opštinama je da izaberu najprihvatljiviju opciju. Za prelazni period zakonom je omogućeno privremeno odlaganje mulja uz poštovanje propisanih normi ,,izvoz i odlaganje.”- kažu u MORT-u, ne navodeći koje je to ,,sistemsko riješenje”.

Mišljenja stručnjaka oko spaljivanje kanalizacionog mulja su podijeljena zbog aerozagađenja i ostatka pepela koji je u tom slučaju opasan materijal, a spalionice ,,ne voli” ni EU. Predstavnicima opština, razna manje ili više oprobana, ali i neka rješenja koja se uopšte ne primjenjuju u EU, nude brojne firme i domaći i strani eksperti. Svi ih, po pravilu, ubjeđuju da su upravo ona njihova ,,najbolja i najekološkija”.

“Vodacom” je u međuvremenu, sa konsultantima razradio model primjene djelimično isušenog mulja iz PPOV Tivat-Kotor kao građevinskog materijala rekultivaciju neuređenog bivšeg smetlišta Sinjarevo i deponije Lovanja. Mulj isušen 25 odsto miješao bi se u omjeru 30:70 odsto sa zemljom i koristio za rekultivaciju te dvije deponije, za što bi mogao da se upotrebljava do 2030. godine. Sve bi koštalo nešto preko million eura, što bi se finansiralo iz kredita njemačke KfW banke. Opština Tivat je tu inicijativu i uvrstila je u svoj lokalni plan upravljanja otpadom, ali se čeka da bude usvojen i u kotorskom parlamentu.

Carina: Izvoz po zakonu

Iz Uprave carina za CIN-CG su saopštili da je  periodu od 1.januara 2016. do 30.septembra 2018. iz Crne Gore izvezeno 11.972.735 kg robe –,,stabilizovanog mulja koji je pogodan za upotrebu kao đubrivo, iz tarifne oznake 3101 00 00.”

,,Uprava carina ne vrši evidentiranje izvoza i uvoza robe po opštinama, već na nivou cijelog carinskog područja, odnosno države. Predmetna roba je izvezena u Albaniju. Shodno članu 16 Carinskog zakona i članu 101 Zakona o carinskoj službi, pojedinačni podaci o fizičkim i pravnim licima sadržani u carinskim deklaracijama, smatraju se službenom tajnom i ne smiju se od strane carinskog organa dalje saopštavati bez izričite saglasnost lica ili ovlašćenih organa koji su ih dali.”- kazali su za CIN-CG iz Uprave carina. Oni su istakli i da je taj materijal, po međunarodnim propisima mogao biti izvezen, jer se smatra “neopasnim otpadom”.

Siniša LUKOVIĆ