U predmetnom tekstu se pominje poslovanje Društva “Tržnice i pijace”d.o.o. i između ostalog navodi: “Poslovni rezultat je 2020. bio minus 249 hiljada, 2021. plus tri hiljade, a 2022. opet minus 22 hiljade, da bi prošle godine dostighao najveći minus od 272 hiljade eura.”

Navedeni podatak za 2022.godinu nije tačan, jer naše Društvo uopšte nije poslovalo sa minusom, već je godina završena pozitivnim rezultatom i to u iznosu od 22.583 eura. Moguće da se radi o tehničkoj grešci, ali radi tačnog informisanja javnosti dužni smo reagovati. 

Pored toga, moramo navesti još neke činjenice.

Izvršna direktorica Mirjana Purić nije bila na čelu  preduzeća “Tržnice i pijace” tokom 2020.godine, već je stupila na dužnost u martu 2021.godine. Nezavisno od te činjenice, u tekstu se prenebregava činjenica da se radi o godini tokom koje je bila pandemija Covida i da su naši objekti u kojima su pijace mješovite robe, što je najveći dio prihoda Društva bili zatvoreni, odnosno zakupci 3 mjeseca nijesu plaćali zakup, a da se na zelenim pijacama sprovodio poseban režim koji je iziskivao značano veće troškove od uobičajenih. Sve to se moralo odraziti na poslovni razultat.

Tokom 2021.godine smo takođe imali period zatvaranja objekata i prelazak pijace Tuzi u vlasništvo Opštine Tuzi, odnosno njihovog preduzeća, shodno razgraničenju. Pored svih tih otežavajućih okolnosti i ta i naredna (2022.godina) završene su pozitivnim finansijskim rezultatom.

Na kraju 2023.godine, poslovni rezultat je bio negativan, kako je i navedeno, ali iz razloga specifičnih okolnosti, a ne zbog loših poslovnih odluka i nedomaćinskog odnosa. Dva su osnovna razloga za ovakav razultat. Prvi je zato što su knjigovodstveno evidentirana rezervisannja po osnovu sudskih sporova, koje su protiv Društva pokrenuli zaposleni, a odnose se na potraživanja iz rada i po osnovu rada, za period 2008-2022.godine. Na današnji dan možemo reći da činjenice ukazuju na to da zaposleni neće ostavariti prava u ovom, već značajno manjem iznosu, što će biti evidentirano u ovoj godini.

Pored toga od 01.11.2023.godine stupio je na snagu novi Granski kolektivni ugovor, koji je podrazumijevao značajno povećanje zarada zaposlenih, pa je to direktno uticalo na rezultat. Napominjemo da je prije nekih 15 dana Ustavni sud Crne Gore, ovaj Kolektivni ugovor proglasio neustavnim.

Na kraju, moramo navesti i da će, prema sadašnjim podacima i projekcijama,  2024.godina biti završena pozitivnim poslovnim rezultatom.

Prosječan broj zaposlenih u 2020.godini je iznosio 155, u 2021.godini 151 zaposleni, 2022.godine 149 i 2023.godine 150 zaposlenih.

,,TRŽNICE I PIJACE”DOO PODGORICA

Kao što su partije premrežile preduzeća na državnom nivou, tako i lokalne vlasti rade sa opštinskim širom Crne Gore. To su uporišta partijskog zapošljavanja, lošeg kadra koji uglavnom neodgovorno  upravlja javnim dobrima, u kojima broj radnika raste kako koja partija preuzme vlast, ali obično rastu i minusi u bilansima

Predrag Nikolić

U Crnoj Gori posluje 119 opštinskih preduzeća, više od trećine - 45, završilo je sa gubitkom prošlu godinu. Ukupan minus u 2023. iznosio je 12,3 miliona eura. Ostala opštinska preduzeća ostvarila su dobit koja je kad se sve sabere znatno manja od minusa - 8,1 milion eura.

Najveći gubitaši na lokalnom nivou su vodovodi i kanalizacije čiji dug prelazi sedam miliona eura, slijede komunalna preduzeća sa ukupnim dugom od 3,7 miliona. Ova preduzeća, koja su opterećena brojem zaposlenih, su primjeri nepotizma i partijskog zapošljavanja već decenijama.

Od opština po gubicima prednjači Glavni grad, čija su preduzeća tokom prošle godine ostvarila više od pola ukupnih gubitaka - 6,2 miliona eura. Učešće u ukupnom dobitku je znatno manje i iznosi svega 1,4 miliona.

Nakon smjene vlasti na državnom nivou 2020. godine, kadar Demokratske partije socijalista (DPS) u podgoričkim preduzećima svojski se trudio da poveća broj radnika, a drastično je rastao i minus. DPS gubi izbore u glavnom gradu 2022, a nova vlast je tek tokom 2023. uspjela da promijeni dio starog kadra, ali na nove pozicije ne dolaze oprobani stručnjaci, kako se obećavalo tokom kampanje, već lojalni i oni koji su zadužili stranke.

Preduzeća Glavnog grada prednjače po gubicima

Ubjedljivo najveći dug od svih opštinskih preduzeća ima podgorički Vodovod i kanalizacija, čak 3,8 miliona. Dugo je ova firma bila na glasu kao DPS bastion i primjer partijskog zapošljavanja. Filip Makrid iz DPS je krajem 2018. postao direktor ovog preduzeća i bio na toj funkciji do kraja 2023. Vodovod i kanalizacije su 2019. poslovale sa dobitkom od 380 hiljada, 2020. dobitak je iznosio 44 hiljade. U 2021. još pozitivno posluju i završavaju godinu u plusu od 13 hiljada. Ali, u izbornoj 2022. slijedi drastičan pad i gubitak od 893 hiljade, da bi posljednjoj godini rukovođenja ovom firmom od strane DPS kadra dug porastao na 3,8 miliona eura. Makridu je funcija Vodovodu prestala u oktobru 2023. Nove podgoričke vlasti koje su preuzele Glavni grad nakon izbora 2022. nijesu odmah postavljali svoje ljude, Makridu su čak produžili madat za par mjeseci.

U oktobru 2023. za izvršnog direktora Vodovoda imenovan je Aleksandar Nišavić, član Glavnog odbora Demokrata Crne Gore (DCG). U preduzeću je prošle godine bilo 568 zaposlenih.

Da nova uprava nije bitno popravila stanje u ovom preduzeću, govori i preko dva miliona eura duga za poreze i doprinose. Posljedica neplaćanja poreza i doprinosa je da svi koji su ostvarili svoje pravo na penziju u periodu 2023. i 2024. ne mogu dobiti trajna, već privremena rješenja za penziju koja je umanjena za oko 50 eura. Preko 10 bivših radnika Vodovoda, koji su posljednje dvije godine otišli u penziju, pred Agencijom za mirno rješavanja sporova vode postupak.

Nedavno je grupa radnika pisala v.d. direktoru Poreske uprave Crne Gore Savu Laketiću sa zahtjevom da ova institucija konačno preduzme zakonom predviđen mjere i izvrši kontrolu poslovanja Vodovoda.

“Naša jedina briga je da nam se plate porezi i doprinosi na zarade kako bi naše bivše kolege koje su ostvarili pravo na penziju u protekloj godini i one koje će to pravo ostvariti u narednom periodu dobile konačna rješenja za svoju zarađenu penziju, a ne privremena, kako bi im bila isplaćena adekvatne penzije, što je uzrokovano nepreduzimanjem nikakve kontrole i mjera od strane Poreske uprave”, navodi se u dopisu radnika.

Nakon promjene rukovodstva u Vodovodu, ovo preduzeće su napustila četiri inženjera, dvoje ekonomista, razrješena su mandata dva direktora sektora bez obrazloženja, pa su uslijedile tužbe sudu. Izvršena je i preraspodjela sedam rukovodilaca službi, nakon koje je njih šest podnijelo tužbu...

Građani su nedavno imali priliku da trpe rekordan broj dana, preko 10, tokom kojih voda sa Mareze nije bila za piće. A iz podgoričkog Vodovoda imaju i nova iznenađenja za korisnike - moguće poskupljenje vode za 41 odsto od Nove godine.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je upravi Vodovoda poslao pitanja, ali nije bilo odgovora.

Na vrstu liste gubitaša je još jedna podgorička firma - Čistoća, sa gubitkom od 1,7 miliona. Čistoća u kontinuitetu povećava dug i broj zaposlenih. Minus u 2020. je iznosio 23 hiljade, 2021. i 2022. preduzeće je bilo u plusu od 51 i 36 hiljada eura, da bi se u prošloj godini dug popeo na 1,7 milion. Od 2020. godine, kada je bilo 489 radnika, konstantno se povećava broj zaposlenih, pa je u prošloj godini došao do 641 zaposlena.

Funkciju izvršnog direktora u v.d. stanju obavlja od juna 2023. Denis Hot, raniji odbornik Pokreta Evropa sad u podgoričkom parlamentu, koji je u avgustu napustio tu stranku koja je od njega zahtijevala da popravi rezultate u Čistoći. On je na tom mjestu zamijenio Andriju Čađenovića, predsjednika Odbora DPS u Glavnom gradu. Čađenović je za vrijeme mandata od juna 2019. do juna 2023. povećao broj radnika za 155 - sa 482 na 641.

Nakon što mu je istekao mandat, Čađenović je odbio raspoređivanje na novo radno mjesto u Čistoći, već je tražio otpremninu od 35.000 eura.

Lokalno preduzeće Sportski objekti imaju gubitak od 303 hiljade eura. Aleksandar Vučković je v.d. izvršnog direktora od avgusta 2023. Ovim preduzećem je preko deceniju, od 2013. do 2023. godine, direktorovao DPS kadar Vojislav Marković, koga su iz nove gradske vlasti kritikovali da je za mandata dobio dva stana o trošku građana Podgorice.

Preduzeće je sa plusom od 22 hiljade sa kojim je završilo 2020. otišlo u minus od 303 hiljade u prošloj godini. U isto vrijeme broj radnika se sa 95 - 2020. godine, povećao na 109 na kraju prošle godine.

Podgoričke Tržnice i pijace završile su prošlu godinu sa gubitkom od 272 hiljade eura. Na čelu ovog preduzeća je i dalje Mirjana Purić iz DPS-a. Poslovni rezultat je 2020. bio minus 249 hiljada, 2021. plus tri hiljade, a 2022. plus 22 hiljade, da bi prošle godine dostighao najveći minus od 272 hiljade eura. Broj radnika se nije povećavao, već je sa 155 u 2020, smanjen na 150 u prošloj.

Plodovi Crne Gore imaju petoro zaposlenih, a 2022. je u plusu šest hiljada, da bi prošlu godinu završili sa minusom od 25 hiljada. Za izvrnog direktora imenovan je u novembru 2023. Nikola Radulović, kadar Građanskog pokreta URA. Prethodni direktor ovog preduzeća bio je od 2012. do 2023. Vojislav Đurović,kadar DPS vlasti. On je dobio od svog bivšeg preduzeća otpremninu u iznosu od 47.653 eura.

“Neefikasnim upravljanjem Plodovima je ugrožena likvidnost, a trenutna raspoloživa sredstva na računu nijesu dovoljna da isplate otpremninu bivšem izvršnom direktoru koja iznosi 24 bruto plate”, žalio se tada novi direktor.

Njegova stranka je najavljivala da će preispitati rad ovog preduzeća i naglasila da se radi o firmi koja “funkcioniše tiho i ‘ispod radara’, kako bi se udomila šačica nesposobnih partijskih poslušnika”.

Radunović je u susret nedavnim lokalnim izborima u Podgorici izjavio da ni Glavni grad ni Vlada ne pomažu poljoprivrednicima, zbog neznanja i nezainteresovanosti. Odgovoreno mu je iz Ministarstva poljoprivrede da Plodovi nijesu vršili otkup poljoprivrednih proizvoda posljednjih deset godina, već godinama funkcionišu po principu izdavanja imovine iz kojih se na mjesečnom nivou obezbjeđuju plate zaposlenima i podmiruju ostali rashodi. Zaključili su da od toga nikakvog interesa nema ni država, ni poljoprivredni proizvođači zbog kojih je društvo osnovano. Istakli su i da je Radulovića na mjesto izvršnog direktora preporučila partija, ne radna biografija, jer istu predstavnik Glavnog grada u Odboru direktora kao predlagač, nije ni dostavio.

Ogromni gubici vode

Najveće minuse u bilansima i među lokalnim preduzećima van Podgorice bilježe vodovodi. Iako se u kontinuitetu ulaže u zamjenu dotrajalih instalacija, stanje se sporo mijenja i svake godine se bilježe ogromni gubici vode.

Prema zvaničnim podacima, gubici vode u Crnoj Gori iznose čak oko 60 odsto od ukupno potisnute količine vode. Dvije trećine vode tako isteče kroz dotrajale cijevi i nikada ne dođe do korisnika, a godišnji gubici zbog prosipanja vode iznose preko 30 miliona eura. Ima i opština gdje je procenat gubitaka veći. U Pljevljima gubici na mreži iznose 71 odsto. Tako u ovom gradu od 100 litara zahvaćene vode do potrošača dođe svega 29. Slična situacija je i u Herceg Novom.

Nakon podgoričkog koji je rekorder sa 3,8 miliona gubitka, Vodovod i kanalizacijaCetinje je tokom protekle godine zabilježio minus od 1,5 miliona. Ovo gradsko preduzeće ima 64 zaposlena, izvršni direktor je Radovan Krunić, diplomirani inženjer hemijske tehnologije, na toj funkciji od jula 2022. On je postavljen na ovu poziciju nakon što je Socijaldemokratska partija (SDP) preuzela vlast u prijetonici.

U poslovni rezultat nije uračunat dug cetinjskog Vodovoda prema Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) koji iznosi 12,5 miliona eura! Razlog za ovoliki višegodišnji dug je konstantan rad pumpi kojima voda na Cetinje dolazi iz barske opštine. Mjesečni računi za struju su oko 100 hiljada eura, koji nije izmirivan redovno. Zbog smanjenja duga, Cetinjani od ove godine plaćaju tri puta skuplje vodu - prije 2024. voda je koštala 43 centi po kubiku, a od ove godine se obračunava po cijeni od 1,44 eura.

Tri puta više zaposlenih od cetinjskog Vodovoda ima Vodovod i kanalizacije Budva- 240. Jasna Dokić je od marta 2021. do kraja 2023. bila izvršna direktorka ovog preduzeća. Bila je druga na listi za lokalne izbore liste Budva Naš grad - Nikola Jovanović, a sada je potpredsjednica Opštine Budva, bliska utamničenom predsjedniku metropole turizma Milu Božoviću, kadru Nove srpske demokratije (NSD). U martu prošle godine za v.d. direktora budvanskog Vodovoda izabran je Mladen Lakčević, takođe blizak saradnik Božovića. Neto poslovni rezultat ove firme je u 2022. bio u plusu 900 hiljada eura, da bi prošlu godinu završili u minusu od milion eura.

Vodovod Bistrica u Bijelom Polju u prošloj godini imao je gubitak 270 hiljada, a i 2022. minus je bio 118 hiljada. Na čelu ovog preduzeća preko 30 godina bio je DPS kadar Milan Bulatović. Na njegovo mjesto je u maju prošle godine postavljen Esad Mahmutović iz SDP-a.

Bulatović nakon decenijskog upravljanja ovim preduzećem, nije bio zadovoljan smjenom pa je tužio Vodovod i Opštinu jer je razriješen tri mjeseca prije isteka mandata. Tražio je nadoknadu od 55 hiljada. Spor je još na sudu. Bulatović je tražio i da se utvrdi šteta zbog toga što navodno 12 godina nije koristio godišnji odmor - od 2008. do 2020. godine.

Predsjednik Odbora direktora Bistirce je Vladan Kovačević, kadar DPS-a, koji, zajedno sa BS, Socijaldemokrate (SD) i SDP, vlada ovom opštinom. Kovačević je do februara 2023. u Bijelom Polju bio predsjednik Odbora direktora Komunalnog Lim, a i sada je zaposlen u tom preduzeću. On je u aprilu ove godine zajedno sa svojim partijskim kolegom Sakibom Čindrakom ometao novinarku TV Vijesti Alisu Hajdarpašić u izvještavanja o policijskom pretresu kuće uhapšenog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zorana Lazovića.

Ulcinjski Vodovod i kanalizacija ima 118 zaposlenih, u konstantnom je minusu koji je još 2016. iznosio 632 hiljade. Međutim, prošle godine minus je smanjen na 259 hiljada eura. Izvršni direktor od februara protekle godine je Ajet Zaga iz Demokratske partije Fatmira Đeke. Predsjednik Odbora direktora je Dritan Pulti, kadar Force.

Vodovod i kanalizacija Rožaje prošlu godinu je završio sa minusom od 94 hiljada eura, a 2020. minus je bio 83 hiljade. Izvršni direktor je Senad Mujević od početka 2019. On je član Glavnog odbora Bošnjačke stranke koja je u vlasti u Rožajima, kao i predsjednik odbora direktora Harun Kurbardović. I pored konstantnog minusa, broj radnika se sa 32 iz 2016. povećao na 53 u prošloj godini.

Vodovod u Pljevljima u prošloj godini je imao minus od 91 hiljadu, posluje sa gubicima od 2010. godine, sa izuzetkom 2021. kada je imao plus od 20 hiljada eura. “Uspjesima” ovog preduzeća doprinio je i Milan Lekić, iz Mandićeve NSD, koji je nedavno zbog toga što je slupao službeni auto pod dejstvom alkohola podnio ostavku na mjesto predsjednika Odbora direktora Rudnika uglja. On je do februaru 2017. bio direktor pljevaljskog Vodovoda, kada je sporazumno raskinuo ugovor uz otpremninu od osam hiljada eura.

Njegova partijska koleginica Biljana Đondović je bila izvršna direktorka gradskog Vodovoda od juna prošle godine do januara ove, kada podnosi ostavku. Na najavu njene ostavke iz Opštine Pljevlja, kojom upravlja NSD, Demokrate, PES i Socijalistička narodna partija (SNP), su prokomentarisali da je od 129 radnika zaposlenih u pogonu uposleno svega 36 radnika, odnosno samo 28 odsto, dok je ostatak zaposlen u administraciji. Za v.d. direktora Vodovoda je u januaru ove godine izabran Mladen Jaćimović, koji je prije imenovanja obavljao poslove rukovodioca službe zaštite. On je završio Višu policijsku akademiju u Beogradu i ima zvanje visokog oficira policije. Predsjednik odbora direktora je Goran Marić iz Demokrata.

Andrijevički Vodovod i kanalizacija ima 90 hiljada minusa, zato su u aprilu ove godine povećali cijene vode za 30 odsto. Za v.d. direktora je u februaru 2023. izabran Miloš Mijović. Ovo preduzeće je do 2022. poslovalo sa pozitivnim rezultatom da bi prošlu godinu zavrišlo sa minusom od 90 hiljada. Broj radnika iz godine u godinu raste, 2018. bilo je osam zaposlenih, da bi ih prošle godine bilo 36. DPS je na lokalnim izborima 2020, nakon devet godina vladanja, izgubio vlast u Andrijevici. Funkciju predsjednika Opštine je od tada vršio Željko Ćulafić iz SNP-a. Nakon promjene vlasti Željko Novović, tadašnji vršilac dužnosti direktora andrijevičkog lokalnog preduzeća 2021. godine uručio je devet otkaza licima koja su bila zaposlena na neodređeno na poziciji zaštitara.

I komunalna preduzeća u minusu

Poslije vodovoda, komunalna preduzeća su najveći gubitaši sa čak većim brojem zaposlenih. Tako je u podgoričkoj Čistoći, koja ima minus od 1,7 miliona, broj zaposlenih 641.

Gubitak od blizu milion eura u prošloj godini ubilježilo je i Komunalno Budva - 916 hiljada. Do 2020. ovo preduzeće je bilo u plusu, ali je kraj te godine ubilježen negativni rekord - 1,3 miliona minusa.

Krajem 2020. odbor direktora Komunalnog u prijestonici turizma preduzeća smijenio je v.d. direktorku Maju Miljanić, članicu DPS-a, i na to mjesto postavio Predraga Ivanovića iz NSD.

Predrag Ivanović je do tada bio predsjednik Mjesne zajednice Bečići. Protiv njega su podnešene brojne prijave zbog nasilja, te navodne prevare i reketiranja. U martu 2023. Ivanovića je uhapsila budvanaska policija nakon što je odbio da se podvrgne alkotestiranju, pritom omalovažavajući policajca. No, za to nije snosio odgovornost, kada je funkcija u pitanju.

Za vrijeme Ivanovićevog mandata broj zaposlenih je porastao za 10 odsto, sa 166 u 2020. na 183 prošle godine. Predsjednik Odbora direktora ovog preduzeća je Raško Radulović, član jedne od novonastalih frakcija nekadašnjeg DF-a u ovom gradu koju predvodi Nikola Jovanović.

Komulano Lim Bijelo Polje ima 149 zaposlenih i dug koji se od 2020, kada je bio 13 hiljada, rapidno uvećava pa je protekle godine iznosio 365 hiljada. Izvršni direktor, od marta prošle godine, je Muradif Grbović, član Glavnog odbora Bošnjačke stranke, jedne od vladajućih partija na lokalu. Zanat je pekao ranije kao izvršni direktor državne kompanije Montecargo i to od 2017. do 2021. Ova kompanija je za njegovog mandata bila u konstantnom minusu koji je 2018. dostigao dva i po miliona. Ali, to nije bila prepreka za novu funkciju.

Komunalno u Beranama ima 143 zaposlena, krajem 2022. za izvršnog direktora je izabran je član vladajućih Demokrata Milan Lekić. Minus je u 2021. bio samo devet hiljada, da bi u 2022. porastao na 237 hiljade, a u prošloj godini na 348 hiljade eura.

Cetinjsko Komunalno je prošle godine imalo 65 zaposlenih, što je manje nego 2021. kada ih je bilo 77. Dug od 657 hiljada iz 2020. smanjen je na 133 hiljada u prošloj godini. To je jedan od rijetkih primjera gdje su istovremeno smanjeni i dugovi i broj zaposlenih. Izvršni direktor je Boško Dragutinović.

Još jedan dobar primjer u kojoj smjena rukovodećeg kadra nije dovela do povećanja dugova i radnika je Komunalnou Pljevljima. Radivoje Bujišić je od 2021, izvršni direktor ovog preduzeća, koje je godinu prije nego što ga je preuzeo imalo 48 zaposlenih i dug od 90.000 eura. U prošloj godini smanjen je znatno broj radnika, na 32, a dug je u 2022. smanjen na 18 hiljada. Ipak, tokom prošle godine se minus povećao na 68 hiljada.

Komunalno preduzeće Gusinje ima 20 zaposlenih i dug od 24 hiljade. Direktor Edin Mulić je iz Bošnjačke stranke, koja rukovodi ovim gradom.

Kadar u Plavu vladajućeg SD-a Ervin Tošić direktor je Komunalnih djelatnosti u tom mjestu. Preduzeće ima 48 zaposlenih i minus od 13 hiljada eura. Komunalne djelatnosti Petnjica imaju minus od pet hiljada. Direktor je Mithad Cikotić, kadar DPS-a, koja je jedna od vladajućih partija u ovoj lokalnoj samoupravi.

Komunalno Rožaje ima 82 zaposlena i dug od 94 hiljade. Izvršni direktor ovog preduzeća, od 2018, je Nazim Dacić, ranije odbornik Bošnjačke stranke u lokalnom parlamentu.

U najnovijem izvještaju Evropske komisije jedan od značajnih segmenata kritike odnosi se na zapošljavanje u javnoj administraciji. Iz Brisela insistiraju na uspostavljanju transparentnijih procedura zapošljavanja zasnovanih na zaslugama i kompetentnosti, a ne na partijskim odličjima. Ali, rijetko ko ovdje čuje ono što traže iz Brisela.

Ministarstvo ne zna za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj o kojima je javno govorila direktorka Marela Savić, Ombudsman više puta upozoravao na ograničene kapacitete ustanove u pružanju adekvatne podrške štićenicima, a više od polovine djece ima razvojne smetnje

Tijana Lekić/Maja Boričić

Ne rađajte djecu, ako ćete da ih ostavite, poručuje 24-godišnji Stefan Gerić, koji je većinu života do punoljetstva proveo u ustanovi za djecu bez roditeljskog staranja i u Centru za djecu i mlade Ljubović. Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao je potresnu priču kako je završio u Dječjem domu Mladost u Bijeloj. Majka ga, kaže, nije željela, a otac je završio u zatvoru.

"Od prve do osme godine bio sam u Bijeloj, bilo je puno agresije i vršnjačkog nasilja. Dan danas imam traume od tih događaja", priča Stefan.

U Domu u Bijeloj za godinu dana bilo je šest pokušaja samoubistava, saopštila je direktorka ove ustanove Marela Savić, u julu ove godine, u Skupštini Crne Gore, tokom zajedničke sjednice Odbora za ljudska prava i slobode i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD) za CIN-CG kažu da ne znaju za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj, iako su njihovi predstavnici bili prisutni na sjednici dva skupštinska odbora.

"Nismo u saznanju da je šestoro djece u Domu Mladost Bijela pokušalo suicid u protekloj godini", naveli su iz Ministarstva.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za CIN-CG kažu da su obišli ustanovu povodom pokušaja suicida.

"Zaštitnik će cijeniti da li je nepostupanje po preporukama doprinijelo ovom problemu ili su u pitanju drugi razlozi i pokrenuti odgovarajuće postupke", rekli su iz kancelarije za CIN-CG.

Ombudsman je više puta skretao pažnju na neadekvatne uslove rada i kapacitete ove ustanove, konstatujući da postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju i pružanju usluga zaštite djeci bez roditeljskog staranja.

"Svako dijete koje je zbog porodične situacije ili životnih okolnosti smješteno u ustanovu nosi slojevite probleme, nerijetko traume, te treba pomoć i podršku u najvećem stepenu koji je moguće obezbijediti u institucionalnim uslovima. Zaštitnik konstatuje da Dječiji dom, u ovom trenutku, nema kapaciteta da to obezbijedi", naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG.

I Marija Ružić Stajović iz Nevladine organizacije Juventas ističe da djeca dolaze u Dom iz nepovoljnih životnih prilika, te da sistem mora prevenirati i hitnije reagovati, kako bi zaštitio tu djecu.

Dom Mladost jedina je ustanova u Crnoj Gori koja brine o djeci lišenoj roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

U Crnoj Gori se ne zna koliki je tačan broj djece bez roditeljskog staranja. Prema podacima UNICEF-a, u posljednje četiri godine, u Dom u Bijeloj je smješteno oko 20 djece godišnje.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG kaže da gotovo pola miliona djece u zemljama širom Evrope i Centralne Azije živi u ustanovama za smještaj.

Naučna istraživanja su potvrdila da je odrastanje djeteta u ustanovi štetno po fizički i emocionalni razvoj. Zato su i preporuke da se djeci obezbijedi alternativni smještaj, van institucija, u hraniteljskim porodicama, kod rodbine, u malim grupnim zajednicama, ako već nemaju sreće da budu usvojena.

Vlada kasni sa usvajanjem Strategije deinstitucionalizacije, a ostaje i dosta izazova da se implementira. Iako su se posljednjih godina popravili uslovi i smanjen broj djece u institucijama, još je na početku proces traženja alternativnih smještaja.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2024. se ističe da u Crnoj Gori nije postignut dovoljan napredak u prelasku na usluge u zajednici i porodici, a Strategija deinstitucionalizacije još čeka usvajanje.

"Centrima za socijalni rad i dalje nedostaje adekvatno osoblje, organizacija i kapaciteti. Zavod za socijalnu i dječju zaštitu nema dovoljno ljudskih kapaciteta da obezbijedi kvalitet i stručni nadzor", naglašava se u dokumentu.

Više djece sa problemima u ponašanju u Domu

Direktorka Doma za CIN-CG apeluje da šest pokušaja samoubistava za jednu godinu mora da skrene pažnju na stanje sa mentalnim zdravljem najmlađih.

Savić navodi da su se dešavale slične situacije i ranije, ali da ih sada ima mnogo više, kao što ima i više djece sa mentalnim problemima.

"Oko 25 odsto djece ima ozbiljne probleme sa mentalnim zdravljem, koji zahtijevaju neprekidan nadzor ljekara neuropsihijatra i stalnu terapiju, a ima i djece sa kombinovanim problemima", navodi direktorka Doma.

Ona je istakla da su zbog toga uspostavili saradnju sa spoljnom saradnicom koja dolazi jednom nedeljno. Direktorica kaže i da su razlozi za pokušaje suicida bili razni - od trenutne ljutnje, do zaljubljenosti, ali i očaja što ne mogu da budu sa porodicom.

Zabrinjavajuća je i pojava da sve veći broj djece, već od 12-13 godina, koristi psihoaktivne supstance i ima seksualni život neprimjeren uzrastu, tvrde iz kancelarije Ombudsmana.

"Izazov predstavljaju djeca sa neprihvatljivim ponašanjem, čiji se broj primjetno povećava u okviru ove ustanove", navode.

Direktorka Doma za CIN-CG tvrdi da djeca ne unose alkohol i narkotike u Dom i da se sa njima stalno razgovara o njihovoj štetnosti.

"Djeca se prate i u svim slučajevima kad postoji i mala sumnja radi se testiranje na narkotike".

Ona objašnjava da se neprihvatljivo ponašanje kažnjava privremenim oduzimanjem mobilnog telefona, zabranom večernjih izlazaka i oduzimanjem džeparca, na način da se taj novac uplati na tekući račun djeteta.

Savić kaže da u radu Doma vlada "nulta tolerancija na nasilje".

"Većina njih su u svojim porodicama imali model nasilja, imamo rijetke slučajeve nasilja među djecom", navodi Savić.

Zaštitnik je, međutim, dva puta posjećivao Dom zbog prijava o nasilju zaposlenih nad djecom, ali nije utvrdio da se to zaista i desilo. U mišljenju Ombudsmana iz maja 2021. piše da nije utvrđeno da li je do nasilja dolazilo, jer su zaposleni opovrgavali takve sumnje. U prijavi je navedeno da se u Domu kontinuirano događa nasilje nad djecom od strane vaspitača, kao i da je učestalo vikanje, ucjene i zastrašivanje.

"Zaštitnik je ranije, na osnovu razgovora sa djecom, stekao utisak da djeca nemaju povjerenja da prijave eventualno neprihvatljivo ponašanje nikome u okviru ustanove i da se plaše odmazde ukoliko prijave nešto što im smeta", navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Štićenici nemaju povjerenje ni u svog socijalnog radnika.

U drugoj anonimnoj prijavi Ombudsmanu za nasilje iz 2019, piše da se svakodnevno koristi fizičko kažnjavanje djece, te da i djeca taj obrazac ponašanja primjenjuju međusobno. Tada je, u mišljenju Zaštitnika, istaknuto da inspekcija nije obavila razgovor ni sa jednim štićenikom o prijavljenom nasilju, već je konstatovala da dva zaposlena stručna saradnika nijesu imala licencu za rad.

Direktor Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju Ivan Krgović tvrdi da se štićenici njemu nijesu žalila na vaspitače, ali da ima nasilja među djecom.

On dodaje i da se dešava da se dijete koje je premješteno iz primarne porodice u instituciju samopovređuje, jer hoće da se vrati kući. Krgović ističe da se dešava da mladi dođu u Dom sa razvijenim poremećajem ličnosti, usljed trpljenja ozbiljnih problema u porodičnim odnosima.

"Takvo stanje, ako se ne koriguje, može dovesti do antisocijalnog poremećaja ličnosti i zbog toga mogu biti skloni da izvrše neko krivično djelo", objašnjava doktor.

Nova klinika za psihijatriju u Podgorici nije još otvorila dugo najavljivano odjeljenje za maloljetnike. Problem je i nedostatak kadra. U Crnoj Gori trenutno rade tri dječija psihijatra, koji ne mogu da pokriju potrebe građana. Mnogi maloljetni pacijenti iz Crne Gore se upućuju u Institut za mentalno zdravlje u Beogradu. I tamo su imali nedovoljan broj dječjih psihijatara, koji su riješili uključivanjem opštih psihijatara u preglede adolescenata što bi, smatraju sagovornici, moglo i ovdje da se uradi.

Djeca završe u Ljuboviću i bez počinjenog krivičnog djela

Iz Osnovnog suda u Herceg Novom za CIN-CG kažu da trenutno nema postupaka koji su u toku, a u kojima su oštećeni ili okrivljeni štićenici Doma u Bijeloj. U posljednjih pet godina bilo je, međutim, osam pravosnažnih presuda u kojima su korisnici Doma bili vinovnici krađa, tuča i nekih drugih prestupa.

Nakon prvih osam godina života provedenih u Domu u Bijeloj, po odluci Centra za socijalni rad u Herceg Novom, Stefan se vratio svojim roditeljima, ali i kući se, nažalost, kaže, nastavilo nasilje, pa je pobjegao.

"Otišao sam u policiju i prijavio roditelje. Centar za socijalni rad me poslao u Ljubović, iako nijesu smjeli da me pošalju tamo, jer nijesam ništa loše uradio. Tamo sam od 12. do 14. godine prošao golgotu, maltretiranje od strane vršnjaka bilo je svakodnevno".

Nakon Ljubovića, Centar ga je poslao kod oca, roditelji su se u međuvremenu rastali.

"Otac je bio dobar prema meni kad sam se vratio, ali je ubrzo preminuo".

Nakon toga, kaže, bio je prepušten ulici, počeo je da koristi psihoaktivne supstance, ali i da krade.

"Snalazio sam se. Nikog nije bilo briga za mene".

Tako je, ovog puta s razlogom kaže, završio u Ljuboviću:

"Tada mi je više zaposlenih pomoglo. Sud je odobrio moju želju da tokom kazne neko vrijeme budem u manastiru. Tamo sam se odvikao od štetnih navika".

Dijete ne želi da uradi nešto loše, nego nema ko da brine o njemu, kaže Stefan i apeluje na centre za socijalni rad da pomognu toj djeci, a ne da većina njih, kako tvrdi, kad izađe iz institucija, završi na ulici i u zatvoru.

Kada je odslužio kaznu, gotovo niko se, tvrdi, nije interesovao šta se sa njim desilo.

"Samo sam od dva profesora iz Ljubovića imao podršku, ali od onih od kojih je trebalo - država, ministarstvo, centri ne. Ja sam psihički nestabilan, imam zdravstvenih problema, sve to nosi posljedice", tužno navodi Stefan.

Iz hercegnovskog Centra za socijalni rad, CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja, pa ni zašto se dešava da upute dijete bez roditeljskog staranja u Ljubović, a da pri tom ono nije počinilo krivično djelo.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad tvrde da to kod njih može da se desi jedino ako je potrebno odmah negdje smjestiti dijete, ali samo privremeno, nikako na duže vrijeme.

Ojačati porodice da ne šalju djecu u Dom

U Dječjem domu Mladost u Bijeloj potpuno je promijenjena struktura djece koja borave u toj ustanovi, pa ima više od polovine štićenika sa smetnjama u razvoju.

Iako se broj djece u Domu prepolovio posljednjih godina, broj djece sa razvojnim poteškoćama porastao je gotovo duplo samo u posljednje tri godine.

Dom u Bijeloj se mnogo promijenio, ističe direktorka, navodeći da je nekada boravilo i do 200 djece, od čega ih je samo nekoliko imalo dijagnostifikovane probleme u razvoju.

"Djeca sa smetnjama u razvoju imaju šest do 30 puta veću vjerovatnoću da će biti smještena u ustanove u poređenju s djecom bez takvih smetnji", kaže za CIN-CG Servadei.

On ističe da treba angažovati još najmanje 50 socijalnih radnika, koji bi radili sa porodicama na lokalnom nivou.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad ističu da imaju 12 voditelja slučaja, koji rade na 1.400 predmeta.

"Jedan prati oko 140 porodica, a preporuka je da prati 30 do 40 porodica", kažu iz Centra.

S obzirom na to da u Crnoj Gori nije razvijeno hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju, a JU Zavod Komanski most koji preuzima brigu o punoljetnim građanima sa smetnjama je već popunjen, ozbiljan problem je i gdje će štićenici kad napune 18 godina.

Iz Komanskog mosta nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koji su kapaciteti ustanove, da li su popunjeni i kolika je lista čekanja.

I direktorka Doma u Bijeloj i Ružić Stajović ističu da situacija u Domu upozorava da bi trebalo ojačati porodice kako ne bi slale djecu u domove, posebno kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju. Iz Juventasa predlažu da se sistematizuje usluga porodičnog saradnika, a direktorka Doma predlaže uvođenje tzv. "predah roditeljstva", kao u Norveškoj, za šta, kaže, nije potrebno puno novca.

"Roditelj je nekad samo preumoran. U Norveškoj djeca žive u svojim biološkim porodicama, a roditelji imaju pravo da jednom u 15 dana ili sedmično, dijete dva, tri dana smjeste u neko prilagođeno okruženje", navodi Savić.

Krgović je istakao da njegovo iskustvo takođe govori da su u Domu najizazovniji slučajevi djeca sa intelektualnim smetnjama.

"Inkluzija znači da ne gledamo njih kao da imaju neki nedostatak, nego da je društvo defektno jer nema uslove za njih", ističe doktor.

U okviru Doma Mladost od 2019, funkcioniše i mala grupna zajednica za djecu sa smetnjama u razvoju u Bijelom Polju, koja još nema licencu. Savić je objasnila da je u Bijelom Polju većina te djece nepokretna, a da u našem sistemu nedostaje ustanova zdravstveno-socijalnog tipa za djecu sa teškim smetnjama, bez roditeljskog staranja, kao što imaju Bosna i Hercegovina i Srbija.

Većina djece ima roditelje, nema usvajanja, nedovoljno hranitelja

Više od 90 odsto djece koja borave u Domu Mladost ima roditelje, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava da roditelji zbog različitih problema ne mogu o njima da brinu - od psihijatrijskih bolesti, bolesti zavisnosti, skitnje, kriminala, nasilja, siromaštva, tjeranja djeteta da prosjači…

U Domu u Bijeloj je, u posljednjih pet godina, bilo smješteno godišnje od 71 do 86 djece. Ustanova raspolaže sa osam stambenih jedinica, svaka oko 250 kvadratnih metara i djeca su raspoređena po njima prema polu i uzrastu.

Najmlađi štićenik ima dvije godine, a najstariji 19, ali većina su starijeg školskog uzrasta. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2013. godine zabranjeno je smještanje djece ispod tri godine u ustanove socijalne i dječje zaštite, osim u izuzetnim okolnostima. Strategija deinstitucionalizacije predviđa da se ta granica podigne i da djeca do sedam godina starosti ne borave u domovima.

Nijedno dijete iz Doma u Bijeloj nije usvojeno u posljednjih pet godina, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava i da je za usvajanje potrebna saglasnost roditelja ili oduzimanje roditeljskog prava.

"Uvijek ima interesovanja za usvajanje, ali nije lako doći, ako nema saglasnosti roditelja, do pravosnažne sudske presude", kaže Savić.

U Strategiji deinstitucionalizacije piše da je u Crnoj Gori od 2020. do 2023. usvojeno samo 12 djece.

"Stopa usvojenja dvostruko se smanjila u odnosu na prvu deceniju 2000-ih i najniža je u cijelom regionu Centralne i Istočne Evrope", piše u dokumentu.

U Crnoj Gori je najviše razvijeno srodničko hraniteljstvo, a nesrodničkog i specijalizovanog je znatno manje.

Prema podacima MSSD prošle godine je na srodničkom hraniteljstvu bilo 332 djece, na nesrodničkom 88, a na hraniteljstvu uz intezivnu i dodatnu podršku 10.

Strategijom deinstitucionalizacije je, između ostalog, predviđeno da se broj hraniteljskih porodica do 2027. poveća za 15 odsto.

U Strategiji za razvoj socijalne i dječje zaštite se ističe da sistem hraniteljstva nije razvijen dovoljno, procjena i priprema hranitelja i djece je neadekvatna, a broj hraniteljskih porodica je nedovoljan.

U podgoričkom Centru za socijalni rad kažu da se u posljednje dvije godine broj prijava za hraniteljstvo smanjio. Takođe naglašavaju da se češće dešava da se djeca iz hraniteljskih porodica na kraju ipak smjeste u Dom, nego da djeca iz Doma odu kod hranitelja. Oni očekuju da Centar za hraniteljstvo značajno poboljša razvoj hraniteljstva, ali i rastereti rad centara za socijalni rad.

Iako je planom transformacije Doma od 2020. do 2024. bilo predviđeno uspostavljanje Centra za hraniteljstvo u Bijeloj, od toga se odustalo.

Centri za hraniteljstvo će, kažu iz MSSD, biti ubrzo uspostavljeni, jedan u Podgorici i dvije područne jedinice na sjeveru i jugu.

"Novi model hraniteljstva treba da odgovori na potrebe sve djece, jer razvija različite oblike hraniteljstva sa posebnim akcentom na specijalizovano hraniteljstvo, a samim tim će se povećati i broj hraniteljskih porodica", ocjenjuju iz resora Damira Gutića.

Ministarstvo će predložiti, tvrde, novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u 2025. Njime je predviđeno unapređenje usluga i materijalnih davanja u cilju unapređenja kvaliteta života djece bez roditeljskog staranja. Novi Zakon, kaže Servadei, trebalo bi da predvidi i izdašniju finansijsku podršku za hranitelje.

Nedovoljna podrška nakon izlaska, nema zainteresovanih za rad u Domu

"Posljednjih pet godina niko nije upisao fakultet, jedva završe i srednju školu", navodi direktorka Doma.

Ono što mi sada imamo ovdje, upozorava direktorka, su djeca koja imaju i 12 godina, a koja nikada nisu išla u školu, ili kao da nisu:

"Dešava se da imaju svjedočanstvo da su završili četvrti razred, a ne znaju da uzmu olovku u ruku. Ogroman trud je potreban da bi se ta djeca zainteresovala za školu".

Ombudsman ocjenjuje da su njihova obrazovna postignuća na očekivanom nivou i zbog nedostatka kadra u okviru ustanove.

Nema zainteresovanih ljudi da rade u Domu, tvrdi direktorka.

"U posljednja dva mjeseca dva puta je Dom raspisivao oglase za vaspitače i stručne radnike i niko se nije javio".

Iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG kažu da vide veliku angažovanost svih zaposlenih, ali da ova ustanova nema uslova za dostizanje minimum standarda za adekvatan rad i postupanje.

"Nerijetko se događa da je jedan vaspitač raspoređen na dvije porodice (oko 17 djece) što predstavlja poseban izazov kada se ima u vidu višeslojnost problema korisnika", navode iz te kancelarije.

Direktorka Doma predlaže i da se u novom zakonskom rješenju pojednostave uslovi za zapošljavanje, odnosno da se da rok od godinu dana za polaganje državnog ispita, a ne da se to traži unaprijed.

Nadležnost Doma ne bi trebalo da bude briga o zapošljavanju i smještaju punoljetnih štićenika, već bi o tome trebalo da brinu opštine i centri za socijalni rad.

"Iako to nije naš posao, mi ipak tražimo štićenicima stan i posao", kaže direktorka.

"Dom obezbjeđuje sertifikovane obuke za konobare, krojače, manikire, spasioce na plaži, kuvare. Djeca koja su boravila ovdje, pet godina imaju pravo na materijalno obezbjeđenje porodice", kaže Savić.

Iz Ministarstva tvrde da svako dijete koje napušta Dom dobija psihološku podršku za napuštanje institucije. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad kažu da imaju na raspolaganju dva stana u Podgorici za punoljetne štićenike Doma, ali i da u njima trenutno ne boravi niko. Oni potvrđuju da se u praksi često dešava da im Dom obezbijedi uslove za izlazak.

"Dijete koje boravi duže izlazi sa više hiljada eura u život", navodi Savić.

Međutim, dešava se da kada izađu taj novac neracionalno koriste i brzo ostanu bez ičega.

"Sa njima se priča i objašnjava da novac treba da im traje".

Iz Juventasa ocjenjuju da bi ovaj problem bio rješiv kroz programe koji će biti usmjereni na što bolju pripremu djece za izlazak iz institucije - naučiti ih kako da upravljaju budžetom, vještinama potrebnim za posao, komunikacijskim vještinama…

U Analizi o položaju djece i mladih pod institucionalnom zaštitom, koji je uradio Juventas, piše da je od devetoro intervjuisanih mladih koji su izašli iz Doma, njih petoro nezaposleno, a većina ostalih nemaju u potpunosti regulisan radni status.

Šef UNICEF-a ocjenjuje da lokalne samouprave imaju važnu ulogu da obezbijede smještaj, dok im privatni sektor može pomoći zapošljavanjem i stipendiranjem.

Stefan sa početka priče danas živi u Srbiji. Ima posao i stan, ali ne zahvaljujući institucijama.

"Prvo sam dobio posao i smještaj od čovjeka koga sam upoznao dok sam bio u manastiru. Onda sam preko jednog poznatog pjevača upoznao jednog gospodina iz Srbije, koji me je bukvalno usvojio i ja ga smatram svojim ocem. Živim već tri godine sam, ali on mi pomaže", ističe Stefan.

On je i pored teške priče, uspio da se izbori sa nedaćama, ali i da bol pretoči u stihove, kao reper.

"Volio bih da radim u nekoj organizaciji, da pomažem djeci koja borave u domovima", zaključuje Stefan.

Tenderi traju dugo, pacijenti čekaju na preglede, nabavljaju ljekove u inostranstvu, tamo se često i liječe jer nedostaje adekvatna oprema, a nadležni tvrde da sve dobro funkcioniše

Đurđa Radulović

Nijesam mogla doći do lijeka za reumatska oboljenja, niti za kapi za oči, koje mi je prepisao ljekar. Ljekovi su pronađeni u privatnim apotekama, nekada su plaćeni, nekada uzeti na recept ako apoteka ima saradnju sa Fondom, a nekada uzmem zamjenu za propisani lijek, riječi su jedne od 248 ispitanica i ispitanika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) koji su odgovorili na anonimni upitnik o dostupnosti ljekova i zdravstvenih usluga.

Čak 63 odsto ispitanih suočilo se sa nestašicom lijeka u crnogorskim apotekama, koji im je prepisao ljekar u javnoj zdravstvenoj ustanovi. Neki nabavljaju ljekove iz inostranstva, najčešće Srbije, mnogi naručuju u privatnim apotekama, a dešava se da oni bez novca i poznanstava u inostranstvu do lijeka i ne dođu.

“Konstatacija da građani često ne mogu pronaći prepisani lijek, kako navodite, prilično je kontradiktorna u odnosu na podatke o broju realizovanih recepata u apotekama Montefarma”, kažu iz ove kompanije za CIN-CG.

Od januara do oktobra 2024. izdato je više od dva miliona i dvjesta recepata, a slično je bilo i prošle godine, objašnjavaju iz Montefarma.

“Povremeno se dešava da na raspisane tenderske postupke za određeni lijek ili medicinsko sredstvo nema ponuda od strane ovlašćenih uvoznika i nosioca dozvola za njihovo stavljanje u promet, najčešće zbog problema kod samih proizvođača usljed nedostatka sirovina, potpune obustave proizvodnje lijeka, nemogućnosti poštovanja roka isporuke, zatim promjene nosioca dozvole, problema u transportu itd”, kažu za CIN-CG iz Montefarma.

Kako tvrde, od 1.600 ljekova i medicinskih sredstava koje su na listi Fonda za zdravstveno osiguranje (FZOCG), rijetko se dogode kraći prekidi u isporuci.

“To se rješava nabavkom istih ili sličnih ljekova iz iste farmakološke grupe, ukoliko se nalaze na Listi ljekova, u najkraćem mogućem roku”, kažu iz Montefarma.

Iz Montefarma objašnjavaju da potpuna snabdjevenost ne postoji nigdje u svijetu, a ni tržište EU, odakle se uvoze ljekovi za Crnu Gori, nije uvijek stabilno.

“Zahvaljujući veličini našeg tržišta i malim potrebama u odnosu na države sa većim brojem stanovnika, uspijevamo da izvršimo nabavku i prije nego što se stabilizuje tržište u regionu i EU”, navode iz Montefarma.

Ispitani su u anketi CIN-CG iskazali i nezadovoljstvo cijenama lijeka, te kazali da neke ljekove nabavljaju po znatno jeftinijoj cijeni u Srbiji.

Iz Montefarma kažu da nijesu direktni uvoznici ljekova, te ne mogu uticati na cijene u Crnoj Gori.

“Maksimalne cijene ljekova kreira Institut za ljekove i medicinska sredstva (CINMED), dok cijene na listi ljekova uređuje Ministarstvo zdravlja”, pojašnjavaju oni.

Nedostatak osnovnog potrošnog materijala

Iz državnih ustanova u Budvi često pacijente šalju u privatne laboratorije jer nemaju reagense da obave analize krvi, urina i briseva, kaže jedan od ispitanih.

Više ispitanika u anketi CIN-CG se takođe žalilo na dom zdravlja i bolnicu u Budvi.

Gotovo 41 odsto ispitanika i ispitanica odgovorili su da su se suočili sa nedostatkom osnovnog medicinskog materijala u ustanovama, poput igli, gaze, vate, reagenasa… Kao problematične pomenute su ustanove u svim krajevima zemlje, a više puta su pomenuti i KCCG, DZ Podgorica, DZ Rožaje, Bolnica Berane, Bolnica Nikšić.

“Uvijek nešto fali, dug je spisak, velika nestašica”, jedan je od odgovora koji se odnosi na DZ Berane.

“Bez gaza, zavoja, hidrogena, joda, flastera, čaša za urin”, odgovor je koji se odnosi na DZ Rožaje.

“Nijesu imali tanki konac za operaciju dojke, toalet papir i sapun”, odgovorila je jedna od ispitanica opisujući situaciju u KCCG-u.

Tu je i primjer ispitanika koji se suočio sa nestašicom vakcine protiv tetanusa u Hitnoj pomoći. Međutim, iz Zavoda za hitnu pomoć u Podgorici tvrde da nijesu imali problem nestašice vakcine protiv tetanusa.

“U bolnicama nema ni toalet papira, ni sapuna, nekad se dešavalo da mi kažu da nema injekcija, da ih kupim sama”, kaže jedna ispitanica.

Ipak, iz zdravstvenih ustanova koje su odgovorile na pitanja CIN-CG-a uglavnom negiraju da postoje kašnjenja i nedostatak medicinskih sredstava, te kažu da imaju dobru saradnju sa Montefarmom. Tako su i u ustanovama za koje građani tvrde da je postojao nedostatak materijala, kazali da se uglavnom ne suočavaju sa tim problemom.

“Kliničko-bolnički centar Berane, nije imao problema oko snabdijevanja navedenog medicinskog potrošnog materijala, ako bi se desilo da nestane, a to se rijetko dešavalo, isti bi nabavili iz sopstvenih sredstava”, kazali su za CIN-CG iz Kliničko bolničkog centra (KBC) u Beranama.

Slične odgovore dobili smo i iz DZ Pljevlja, Bar, Cetinje, Andrijevica, Mojkovac, Berane, Herceg Novi, Rožaje, Plav, Ulcinj, Nikšić, te specijalne Bolnice Risan. Ostale zdravstvene ustanove - više domova zdravlja, bolnica i specijalnih bolnica nijesu odgovarale na pitanja CIN-CG-a o snabdjevenosti potrošnim materijalom i medicinskim sredstvima.

Samo su iz KBC Berane kazali da bi veća finansijska podrška dobro došla.

“Novac se dobija za osnovne stvari, a ubuduće bi bilo poželjno obezbijediti više finansijskih sredstava za nabavku medicinske opreme”, kazali su iz ove ustanove.

Iz ostalih ustanova koje su odgovorile smatraju da ne fali novca od FZOCG.

Godina prođe, tender za MRI nikad

Čak 83 odsto ispitanih u okviru anonimne ankete CIN-CG-a,odgovorilo je da su ili oni ili njima neko blizak mjesecima čekali na preglede ultrazvuka i magnetne rezonance (MRI). Ispitanici CIN-CG-a najčešće su čekali od tri do šest mjeseci na snimanje MRI, ali ima i onih koji su čekali oko godinu dana.

Više od 61 odsto ispitanih tvrdi da je moralo da putuje u drugi grad zbog određenog snimanja ili medicinske procedure.

“Iz Pljevalja često šalju u Berane, Bijelo Polje, iako nema autobuskih linija do ta dva grada, a zatim i u Podgoricu”, odgovor je jednog od ispitanih.

Na mamografiju se često čeka i preko pola godine.

“Aparat za mamografiju u Budvi ne radi”, kaže jedna od ispitanica.

A nabavke aparata nekad su zaista maratonske.

Tako je Uprava za kapitalne projekte još krajem 2022. raspisala tender za magnetnu rezonancu za bolnice u Bijelom Polju i Nikšiću. Iako je prošlo gotovo dvije godine, još se čeka na ove aparate. Do tada, građani se šalju u druge opštine na snimanje. Nabavku ovih neophodnih aparata stopiralo je više žalbi ponuđača, nakon što je u septembru 2023. izabrana najpovoljnija ponuda.

“Posljednje odluke u vezi s ovim postupkom donesene su 14. avgusta 2024, kada je Uprava za kapitalne projekte poništila postupak nabavke. Odluka o poništenju je osporena žalbom ponuđača ‘Farbalab’ 23. avgusta 2024. godine, što je dodatno prolongiralo proces”, kažu za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja.

Žalbe od strane ponuđača najviše odugovlače nabavke u zdravstvu, objašnjavaju iz Ministarstva.

“Ove žalbe često dovode do prolongiranja postupaka, pa čak i do situacija u kojima nije moguće ni sprovesti, niti poništiti ih”, naveli su iz Ministarstva.

Samo za tenderske postupke KCCG, Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki (Komisija) je u 2024. godini donijela 25 odluka o žalbama. Iako je rok za odluku Komisije po žalbi 30 dana, često se premaši. Tako se na jedno rješenje čekalo preko tri godine - doneseno je u februaru ove, a odnosi se na žalbu iz avgusta 2020.

Neefikasne javne nabavke dovode do nestašice ljekova, potrošnog materijala i medicinske opreme, kao i do toga da građani moraju da dugo čekaju i idu u druge gradove da bi odradili određene vrste pregleda.

“Zdravstvo je specifična oblast u kojoj neefikasne javne nabavke direktno utiču nagrađane i kvalitet zdravstvenih usluga. Iako Ministarstvo zdravlja ne sprovodi postupke javnih nabavki vezane za kapitalni budžet niti javne nabavke za zdravstvene ustanove, preduzeli smo mjere kako bismo unaprijedili njihovu efikasnost”, kažu iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG.

Iz Komisije tvrde da su od formiranja novog saziva, početkom ove godine, blagovremeno rješavali zahtjeve, “čak i prije zakonskog roka od 30 dana, tačnije prosječno u roku od 25 dana”, navode u odgovoru za CIN-CG.

“Razlog što žalbeni postupci duže traju je to što u istom postupku javne nabavke, nakon donošenja odluke Komisije, više ponuđača izjavljuje žalbe, što značajno odugovlači postupak javne nabavke”.

“Evidentno je da naručioci tendersku dokumentaciju i odluke o izboru najpovoljnije ponude ne sačinjavaju na pravilan način, što ugrožava efikasan i uspješan postupak javne nabavke”, kažu iz Komisije.

“Smatramo da je neophodno dalje jačanje kapaciteta naručilaca u prvoj instanci odnosno službenika za javne nabavke”.

Iz KCCG-a su u maju kazali da se u tom trenutku čekalo čak 23 mjeseca na odluku Komisije u vezi sa žalbom na tenderski postupak nabavke angiografa, zbog čega je postupak nabavke bio stopiran. Međutim, nijesmo dobili odgovor KCCG-a o ovom slučaju.

FZOCG tražio ingerenciju nad nabavkom medicinskog i potrošnog materijala

U martu prošle godine FZOCG je inicirao izmjene i dopune Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, kada su u pitanju javne nabavke, kažu za CIN-CG iz FZOCG-a.

“Predloženo je da se nadležnost za sprovođenje postupaka javnih nabavki za medicinska sredstva i potrošni materijal za zdravstvene ustanove, koji sada sprovodi Montefarm, vrati u nadležnost FZOCG-a”, kaže u razgovoru za CIN-CG zamjenik direktora FZOCG Zdravko Vuksanović.

“Iz Fonda smatraju da godišnja sredstva koja se izdvajaju za zdravstveni sistem treba na adekvatan način kontrolisati, što bi se između ostalog postiglo na način da Fond kao institucija koja opredjeljuje sredstva za zdravstvene ustanove treba i da sprovodi postupak nabavki”, kaže Vuksanović.

Iz Montefarma nijesu za CIN-CG komentarisali ovu inicijativu FZOCG-a, već su kazali da Montefarm nema zastoja u isporuci artikala koji su njihova obaveza, odnosno nabavka ovog dijela potreba sektoru javnog zdravstva funkcioniše nesmetano.

Od 2021. prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Montefarm je ustanova koja se bavi ovim postupkom i vodi kompletnu proceduru tendera preko kojih nabavlja ljekove i glavninumedicinskeopreme i potrošnog materijala za zdravstvene ustanove.

Iz Fonda kažu da je glavni uzrok nedostatka brojnih vrsta materijala u neefikasnim postupcima javnih nabavki.

“Nedostatak osnovnih potrepština u zdravstvenim ustanovama nije posljedica nedostatka finansija, već zastoja u tenderima. Razlozi za zastoj su različiti: nedostatak na lageru, neažurnost zdravstvenih ustanova pojedinačno da isplaniraju količine, kasno objavljivanje tendera u odnosu na količinu, itd. Iskustvo zemalja iz regiona gdje Fond ima nadležnost za sprovođenje postupka javnih nabavki pokazuje da se brže i lakše zavšavaju procedure kada ih sprovodi Fond”, ističu iz ove institucije.

Većina zdravstvenih ustanova kojima je CIN-CG poslao pitanja ne vidi razliku u procedurama FZOCG i Montefarma, ili su zadovoljni trenutnim stanjem i načinom na koji nabavke vrši Montefarm.

“Bitno nam je da potrebne količine potrošnog materijala i medicinske opreme dobijemo u predviđenom roku, dok je manje bitno ko vrši nabavku”, kazali su za CIN-CG iz DZ Plav.

U zdravstvu neki od najvećih tendera, teško ih kontrolisati

U Crnoj Gori se u javnim u nabavkama u zdravstvu ostvaruje najveći promet: zdravstvene ustanove su među naručiocima najvećih tendera, a ponuđači koji su ostvarili najveći promet putem ugovora sa crnogorskim institucijama su one koje su sklapale ugovore u oblasti zdravstva.

Od deset ponuđača koji su ostvarili najveći promet putem ugovora u javnim nabavkama od 2021. do kraja 2023. u Crnoj Gori, sedam kompanija se bave distribucijom ljekova, robe i aparata iz oblasti zdravstva, a promet su u potpunosti ostvarivali sa zdravstvenim institucijama. Na prvom mjestu po prometu u Crnoj Gori je Glosarij, sa stotinama miliona ostvarenog prometa. CIN-CG je ranije podrobnije pisao o ovoj firmi koja ima svojevrstan monopol.

Najveći naručilac u oblasti javnih nabavki u Crnoj Gori između 2021. i 2023. bio je Montefarm, a među prvih deset je i KCCG, koji ima najveći broj ostvarenih ugovora u javnim nabavkama - 1.646.

Ne samo u zdravstvu, već uopšte, u oblasti javnih nabavki u Crnj Gori, dolazi do brojnih nepravilnosti, pa i korupcije. U izvještajima Evropske komisije iz godine u godinu se ponavlja da je neophodno ovo polje unaprijediti, kako se ne bi dešavale zloupotrebe.

U Izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o pravilnosti sprovođenja jednostavnih nabavki u javnom sektoru za 2023. godinu, koji je objavljen u julu ove godine, navedeno je da u obaveznim izještajima nije iskazano više od milion i petsto hiljada direktnih nabavki, te više drugih nepravilnosti.

Iz DRI ističu za CIN-CG da je sprovođenje revizija o javnim nabavkama veoma zahtjevno i da je potrebno izvršiti brojne analize.

Takođe, ističu da u zdravstvenim institucijama kao i u ostalim organima, treba obratiti pažnju na specifikaciju u tenderskoj dokumentaciji.

“Uska tehnička specifikacija predstavlja takozvanu ‘crvenu zastavicu’, tj. ukazuje na potencijalnu mogućnost prilagođavanja specifikacije određenom ponuđaču, kao i neadekvatne kriterijume za izbor najpovoljnije ponude. Za utvrđivanje navedenog, neophodna su stručna lica za sam predmet nabavke, ali ni to nije dovoljno, tj. potrebno je izvršiti brojne istrage koje svakako nijesu u nadležnosti DRI”, kazali su iz ove institucije.

Treba obratiti pažnju i na realizaciju ugovora o javnim nabavkama, odnosno uporediti cijene iz ponude (najpovoljnijeg ponuđača) sa dostavljenim fakturama, a u slučaju određenih sumnji treba istražiti tj. uporediti cijene iz ponude sa tržišnim. Iz ove institucije navode i da bi izvještaji o realizaciji javnih nabavki trebalo da budu detaljniji.

“Od februara 2024. godine, tehnički eksperti pregledaju specifikacije za nabavku medicinske opreme kako bi se osigurala njihova usklađenost sa standardima kvaliteta, a istovremeno omogućilo učešće svih relevantnih ponuđača na tenderima”, kažu za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja.

Trenutno, zakonodavstvo na kvalitetan način rješava pitanja transparentnosti, otvorenosti postupaka i načina prikupljanja ponuda, te Ministarstvo zdravlja smatra da nijedan od ovih aspekata ne smije biti izmijenjen.

Ipak, neophodno je pronaći način kako bi se spriječilo beskonačno prolongiranje postupaka žalbama, jer je cijena koju plaćaju pacijenti prevelika, kažu iz Ministarstva i ističu da će raditi na poboljšanju procesa sa Direktoratom za javne nabavke.

“Važno je ostati usklađen sa najvišim evropskim standardima, ali i uzeti u obzir specifičnosti i ograničenja malog zdravstvenog sistema, kakav je crnogorski”, kazali su.

U međuvremenu, građani su prepušteni sami sebi.

“Mojoj prijateljici je zakazana operacija za desetak dana u KCCG-u. Objašnjeno joj je da mora donijeti kompresione zavoje, gaze i još ponešto od sanitetskog materijala”, kazala je jedna od ispitanica CIN-CG.

Infobox (Boks): Glosarij, Farmegra, Urion, u vrhu i Klinički centar

Nakon Glosarija koji je prvi na listi, od 2021. do 2023. firme koje su ostvarile najveći promet iz oblasti zdravstva su: Farmegra, Glosarij CD (kćerka firme Glosarij), a slijede Urion, Osmi Red, Medica i Farmont. Prema evidenciji portala Moj novac, Montefarm je od 2021. do kraja 2023. ostvario ugovore u javnim nabavkama u iznosu od preko 233 miliona eura. KCCG je takođe među najvećim naručiocima u zemlji, na sedmom mjestu, sa ugovorima u vrijednosti od oko 43,5 miliona eura u datom periodu. Broj ugovora KCCG-a je znatno veći nego bilo koje crnogorske institucije - 1.646 ostvarenih ugovora u javnim nabavkama u datom periodu.

Da li smatrate da su vaša djeca zaštićena u školama od seksualnog uznemiravanja od strane osoblja? Seksualno uznemiravanje se, nažalost, dešava u školama širom svijeta. Iako u Crnoj Gori javnost nije upućena u ovakve slučajeve, oni su nažalost prisutni, pokazuju informacije do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Molimo Vas da popunite ovaj upitnik, ukoliko ste roditelj, staratelj ili bližnji djece u osnovnoškolkom i srednješkolskom uzrastu!

Broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine. Lokalna samouprava se od 2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade

Kristina Radović

Za samo četiri godine, državna preduzeća su zaposlila više hiljada novih radnika, a neka su skoro udvostručila broj zapošljenih. I u javnoj upravi i na državnom i na lokalnom nivou rastao je broj radnika, uprkos upozorenjima iz Evropske unije (EU) i međunarodnih finansijskih institucija koje pozivaju Crnu Goru na racionalizaciju javnog sektora i administracije.

U Izvještaju o realizaciji plana optimizacije javne uprave 2018-2020 (Izvještaj) Ministarstva javne uprave (MJU), piše da je na kraju 2020. godine na centralnom tj. državnom nivou bilo zapošljeno nešto preko 42 hiljade osoba u javnoj upravi. Prema podacima MJU iz novembra 2021. godine broj zapošljenih bio je skoro 45 hiljada na nacionalnom nivou, što znači da je za nepunih godinu dana zapošljeno 2.743 osobe. Da bi taj broj, prema podacima MJU, dostigao cifru od 46.489 u junu 2024. godine, prije rekonstrucije Vlade Crne Gore.

Do decembra 2020. godine bila je većinska Vlada Demokratske partije socijalista (DPS) premijera Duška Markovića. Tu administraciju je zamijenila Vlada Zdravka Krivokapića do februara 2022. godine, a nakon toga bile su još dvije vlade, ona koju je vodio Dritan Abazović i aktuelna premijera Milojka Spajića.

Prema zvaničnim podacima MJU, najviše zapošljenih u javnoj upravi na nacionalnom nivou u junu 2024. bilo je u prosvjeti i nauci, preko 17 i po hiljada, dok je u ministarstvima preko 11 hiljada zapošljenih.

Na sajtu Vlade nema podataka o broju zapošljenih nakon rekonstrukcije kabineta premijera Spajića kada se povećao broj ministarstava. Rekonstruisana Vlada znatno je obimnija od prvog sastava. Ima sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i jednog ministra bez portfelja.

Ni lokalne samouprave ne zaostaju. Na kraju 2017. godine bilo je nešto preko 12 hiljada zapošljenih u lokalnim organima uprave i preduzećima, dok je na kraju 2023. godine bilo skoro 16 hiljada.

UIzvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za Crnu Goru za 2022. godinu, piše da je u periodu od 2019. i 2022. godine utvrđeno da je najveći rast zapošljenih u javnoj upravi bio u sektorima zdravstva - preko hiljadu i u prosvjeti - skoro hiljadu.

I opštine imaju glomaznu upravu

U sve ove cifre nijesu uračunati ugovori o privremenim i povremenim poslovima i ugovori o djelu, a na hiljade je sklopljeno u posljednjih nekoliko godina.

Tako je recimo Opština Budva, prema Izvještaju, samo u 2020. godini, uz saglasnost predsjednika opštine Marka Carevića, zaključila 136 ugovora o privremenim i povremenim poslovima, a Opština Ulcinj, takođe uz saglasnost predsjednika Ljora Nrekića, 189.

Iz Instituta Alernativa (IA) Milena Muk za CIN-CG kaže da su zvanični podaci prilično konzervativni i da je njihova pouzdanost upitna, ali da pokazuju stalni trend rasta broja zapošljenih u javnom sektoru, pri čemu je važno naglasiti da nema jedinstvene evidencije o broju zapošljenih u preduzećima koja su u većinskom vlasništvu države i lokalnih samouprava.

Najveći broj zapošljenih u administraciji na lokalnim nivou, prema podacima MJU-a iz juna 2024. godine, ima Podgorica - 1129. Na drugom mjestu je Budva, koja ima znatno manje stanovnika od glavnog grada, a zapošljenih 729.

Zanimljivo je da Budva koja ima oko dva i po puta manje stanovnika od Nikšića, ima više zapošljenih u javnoj upravi.

Jedan od najvećih problema je što vlast u Crnoj Gori lojalnost partiji, rodbini, povezanim licima vraća kroz radna mjesta, umjesto da uprava bude mjesto profesionalnog kadra, koji je najkvalitetniji i zadovoljava interese građana, kaže izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović.

“Uz ovaj problem, treba podsjetiti na hiljade i hiljade kupljenih diploma, tako da mi danas imamo ne samo dominantno partijsko-nepotističku upravu, već dobrim dijelom i kompromitovanu upravu koja ne može kvalitetno da obavlja svoj posao, jer se mnogi lažno predstavljaju kao pravnici, ekonomisti itd.”, ističe Mrdović.

Budžet veći iz godine u godinu

Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi IA, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata - 2020. skoro pola milijarde.

Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.

Lokalne samouprave 2016. godine potrošile su 45 miliona za zarade zapošljenih, dok je u 2019. godini na nivou svih lokalnih uprava potrošeno 51,7 miliona. Ovaj period je obilježio i rast izdataka za ugovore o djelu, ugovore o privremenim i povremenim poslovima, navodi se u Strategiji reforme javne uprave 2022-2026 (Strategija).

“Do sada se nijedna vlada nije usudila da se ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem, jer ovakva zapošljavanja donose korist partijama, a one vladaju. Vlada koja odluči da se na ozbiljan način pozabavi racionalizacijom broja zapošljenih izgubiće prve naredne izbore. Naravno, ne treba imati dilemu da će taj trenutak biti i jak finansijski udar na budžet, jer su zapošljeni u javnoj upravi zaštićeni kolektivnim ugovorima i za razliku od privatnog sektora polagaće pravo na pozamašne otpremnine”, navodi Mrdović.

Prečicom do posla

Nizak stepen transparentnosti, nepotizam i partijsko zapošljavanje bili su karakteristični za bivšu vlast, a postali su odlike i nove vlasti.

“Kada je riječ o sistemu zapošljavanja i transparentnosti, još je DPS razradio mehanizme tzv. ‘prečica’ za ubacivanje u upravu kroz modele ugovora o djelu, konsultanatske angažmane, volontiranje itd. To sve postoji i danas. Date nekome ugovor o djelu recimo, produžavate iz mjeseca u mjesec, i onda u nekom času raspišete konkurs, ta osoba dobije pitanja za test, vi joj kao starješina date najveće ocjene i tako se zaposli na neodređeno. Prečice su postale maltene pravilo za zapošljavanja”, kaže Mrdović.

U Izvještaju piše da je samo tokom 2020. godine u neto efektu došlo do povećanja broja zapošljenih na centralnom nivou za 1.179 lica, a na lokalnom za 319 lica.

“Najveći broj zapošljavanja i angažovanja realizovan je tokom druge polovine 2020. godine, što se povezuje sa održavanjem parlamentarnih izbora u avgustu”, ističe se u ovom dokumentu.

Muk ističe da su naličje svega toga manjkave procedure zapošljavanja i apsolutno odsustvo vizije meritokratije od strane Vlade. “Namjerno koristim riječ meritokratija, jer su mnogi današnji političari i političarke bili skloni da je obećavaju dok su bili opozicija”, ističe Muk.

Najnoviji primjer vraćanja na staro je ponovno uvođenje pravila da umjesto školskih odbora, ministar prosvjete odlučuje o imenovanju direktora škola.

“Nepune dvije godine, ove odredbe su ukinute na sličan način na koji su i uvedene, u Skupštini, bez javne rasprave, obrazloženja i sistemskog pristupa. Oduzimanje nadležnosti školskim odborima opravdala je lošim rezultatima nova parlamentarna većina, na čelu sa Pokretom Evropa sad (PES)”, objašnjava Muk.

Naglašava da bez predvidive procedure i jasnih kriterijuma za testiranje svih kandidata nema depolitizacije i profesionalizacije.

Jedna od CIN-CG-ovih sagovornica, koja je htjela da ostane anonimna, prisustvovala je zapošljavanju u zamjenu za glas. “Tokom ljeta 2020. godine radila sam u jednom od crnogorskih preduzeća, tada sam vidjela da su četiri kolege potpisale ugovor na neodređeno, u zamjenu za glas na izborima koji su bili 30. avgusta 2020.”.

Zapošljavali i bez oglasa

Velika državna preduzeća su u periodu od 2020. do 2024. godine, zaposlila hiljade novih radnika, od kojih neka čak po više stotina.

Tako je AD “Rudnik uglja” Pljevlja za četiri godine zaposlio 477 osoba, dvije trećine više od broja zaposlenih 2020. godine, kada ih je bilo 691. Na kraju 2023. godine u Rudniku je radilo 1.168 osoba.

U Godišnjem finansijskom izvještaju “Rudnik uglja” AD Pljevlja za 2023. godinu, koji je objavila Državna revizorska institucija (DRI) piše da je tokom 2022. i 2023. godine društvo slobodna radna mjesta popunjavalo preuzimanjem lica na osnovu sporazuma o preuzimanju od drugog poslodavca, uglavnom iz realnog sektora i sa istima zaključivalo ugovore o radu.

“Navedeno nije u skladu sa članom 24 Zakona o radu kojim je predviđeno da je Zavod za zapošljavanje dužan da, na zahtjev poslodavca, javno oglasi slobodno radno mjesto u privrednom društvu, javnoj ustanovi i drugoj javnoj službi, čiji je osnivač ili većinski vlasnik država, odnosno jedinica lokalne samouprave, u skladu sa posebnim zakonom”, piše u Izvještaju DRI.

Broj radnika u Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) u posljednje četiri godine porastao je za 361, tako da ta firma po podacima sa kraja 2023. broji 1.721 radnika.

U godišnjem finansijskom izvještaju DOO “Crnogorski elektrodistributivni sistem” Podgorica za 2022. godinu, koju je takođe radila DRI, piše da je pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, od 08.09.2022. godine sistematizovano 511 radnih mjesta.

“Ukupan broj zaposlenih u Društvu na kraju 2022. godine je 1.643, od čega 1.334 zapošljenih na neodređeno vrijeme i 309 lica na određeno vrijeme, što je za 4,8 odsto više u odnosu na 2021. godinu, iako je Planom radne snage planirano smanjenje radne snage za 2022. godinu na 1.549 zaposlenih”.

U istom izvještaju navodi se i da je CEDIS zapošljavao bez sprovođenja javnog oglasa.

Pošta Crne Gore (PCG) je za četiri godine zaposlila 201 radnika, Hotelska grupa “Budvanska rivijera” 183 (HGBR), pa sad ima 595 radnika. AAD “Elektroprivreda Crne Gore” Nikšić (EPCG) zaposlila je 163 osobe, pa je na kraju 2023. imala 1.124 zaposlena.

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže Crne Gore (BIRN-CG) pokazalo je znatan rast zapošljenih u sljedećih pet elektroenergetskih preduzeća u državnom vlastištvu: Elektroprivredi Crne Gore AD Nikšić, CEDIS-u, Crnogorskom elektroprenosnom sistemu AD Podgorica, Društvu sa ograničenom odgovornošću “EPCG Solar gradnja Nikšić” i Društvu sa ograničenom odgovornošću “EPCG - Željezara Nikšić”.

U to treba uračunati i povećanje broja preduzeća kroz godine.

BIRN-ovi istraživači ističu da je sa manje od 2.600 zapošljenih u 2018. godini porastao broj radnika u elektro kompanijama na preko 3.800 zapošljenih u 2023. godini, što uključuje i Željezaru, koju je preuzela EPCG i novosnovanu Solar gradnju.

“U oblastima državne uprave, odbrane i obaveznog socijalnog osiguranja, broj zapošljenih u 2022. godini u odnosu na 2010. povećan je za preko 20 odsto”, piše u Izvještaju.

Različiti podaci o broju zapošljenih

Mrdović naglašava da glomazna javna uprava finansijski mnogo košta, ne samo kroz zarade, već kroz niz beneficija koje zapošljeni u javnom sektoru imaju: auta, gorivo, telefoni, dnevnice, varijabile, plaćanja za radne grupe, komisije i druge.

Zanimljivo je da u Izvještaju MJU piše da je u Ministarstvu odbrane (MO) i Vojsci Crne Gore (VCG), u posljednja tri mjeseca mandata Predraga Boškovića, došlo do naglog povećanja broja zapošljenih. Tako je Bošković od 31. avgusta 2020, kada je DPS izgubio vlast do 30. novembra 2020, pred predaju funkcije zaposlio 186. Prema podacima MJU-a iz marta 2024. VCG ima 1.920 zaposlenih.

Istraživanje CIN-CG je pokazalo da se brojevi zapošljenih u javnoj upravine poklapaju sa podacima MJU i onim Poreske uprave (PU).

Razlika za 2020. godinu između podataka PU i MJU je za oko šest hiljada.

Neslaganje je zabilježeno i za 2021. godinu. Zvanični podaci MJU pokazuju da je u novembru 2021. godine bilo skoro 45 hiljada zapošljenih na državnom nivou, dok je na lokalnom bilo preko šest i po hiljada. Podaci PU pokazuju znatno više zapošljenih. Tako je po Poreskoj upravi u 2021. bilo nešto preko 50 hiljada zapošljenih na nacionalnom nivou, a na lokalnom malo više od šest hiljada.

Na sajtu MJU nema podataka za 2022. godnu. Podaci za 2023. godinu se razlikuju za veličinu jednog manjeg crnogorskog grada, odnosno za skoro pet hiljada zapošljenih na državnom nivou i za skoro 400 na lokalnom nivou.

Na sajtu MJU-a piše da: “U ovaj obuhvat ne spadaju privredna društva u većinskom vlasništvu države i opština”, a i u odgovoru PU-a, koje je dobio CIN-CG, piše da u ovim brojevima nisu uključena preduzeća u državnom vlasništvu ili vlasništvu lokalne samouprave.

CIN-CG je ovim povodom kontaktirao MJU, odakle su nas uputili na Ministarstvo finansija (MF), od kojih do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

Iz PU kažu za CIN-CG da su podaci sa kojima raspolažu registracioni podaci.

“Takođe, podaci se odnose na cijelu godinu, te nije isto porediti podatak za mjesec u određenoj godini i podatak za cijelu godinu”.

Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao kažu da PU vodi evidenciju o svim plaćanjima, nezavisno od osnova, kao što su na primjer ugovori o djelu i da je moguće da je zbog toga došlo do neslaganja ovih podataka.

Plan optimizacije samo na papiru

Muk objašnjava da je smanjenje i prilagođavanje broja zapošljenih stvarnim potrebama javnog sektora, tzv. optimizacija “iščezla” iz sveobuhvatnih reformskih planova Vlade, pa i iz nedavno predstavljenog Nacrta fiskalne strategije, iako je još tokom posljednje Vade DPS donijeta odluka o značajnom smanjenju zapošljenih u javnoj upravi.

Tako je Planom optimizacije javne uprave Crne Gore 2018-2020 (Plan) bilo predviđeno smanjenje broja zapošljenih do kraja 2018. godine od tri odsto, odnosno za 1.179 zapošljenih.

Umjesto da se optimizuje, administracija se samo širila.

“Može se reći da vlada prilično rasulo u javnom sektoru, ili, bolje reći, javnim sektorima, jer su pravila toliko rascjepkana, a upravljanje podacima i utvrđivanje odgovornosti izostaju čak i onamo gdje postoje jasna pravila i kaznene mjere o vršenju nadzora i vođenju evidencija zarada i zaposlenih”, ističe Muk.

Koliko je stvarno zapošljenih u javnoj upravi teško je precizno reći. Muk kaže da se o osobama angažovanim preko ugovora o djelu ili privremenim poslovima ne vodi uvijek evidencija. Ističe i potrebu da se sklapanje ovih ugovora vrši transparentnije, uz jasne planove i potrebe.

Više transparentnosti u ovoj oblasti traži i EU. U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu piše da je Skupština usvojila izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi radi usklađivanja sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, nepoštujući preporuku Evropske komisije.

“Ublaženi uslovi su izvor stalne zabrinutosti za zapošljavanje zasnovano na zaslugama, stručnosti i nezavisnosti državnih službenika. Kontinuirane kadrovske promjene u javnoj upravi dovele su do daljeg gubitka stečenog znanja o pitanjima vezanim za proces pristupanja EU i sveukupnog usporavanja tempa reformi”, piše u tom dokumentu.

Uprkos tome što su sve vlade nakon 30. avgusta za ključni cilj navele ubrzanje procesa evropskih integracija, nijedna još nije slijedila preporuke Brisela kada je u pitanju javna administracija i način zapošljavanja.

Partije na vlasti podijelile plijen i svoj kadar postavile u najveći dio javnih preduzeća, čiji broj zaposlenih enormno raste. I oni rukovodioci koji proizvode gubitak, dobro su nagrađeni. Poslovanje većine ovih firmi nije transparentno, novi menadžment donacije obilno usmjerava ka Srpskoj pravoslavnoj crkvi

Predrag Nikolić

U Crnoj Gori ima 178 javnih preduzeća, 123 na opštinskom i 55 na državnom nivou. U njima je zapošljeno više od 22.000 ljudi - 8.403 u opštinskim i 13.702 u državnim.

Od državnih preduzeća, većina, 39, posluje pozitivno sa dobitkom, koji je u 2023. iznosilo 146 miliona eura. Međutim, najviše od ove sume ide na dobar prošlogodišnji rezultat Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i sa njom povezanih kompanija. U isto vrijeme, sa gubitkom je poslovalo 15 državnih kompanija, sa ukupnim minusom od 22,8 miliona.

Ovo su podaci koje prikuplja i redovno ažurira Institut alternativa na svom sajtu Mojnovac.

Najveću platu u državnim preduzećima ima visoki funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG - 4.611 eura. Nakon njega, tokom protekle godine, najviše je primao direktor javnog servisa RTCG Boris Raonić - 3.966 eura. RTCG se finansira iz budžeta i nije među gubitašima. Plata direktora Raonića koji je na tu funkciju izabran nezakonito, uprkos sudskim presudama, smanjena je nakon negativnih komentara javnosti i sada, nakon reizbora, iznosi 3.400 eura.

Još jedan funkcioner NSD-a ima jednu od najvećih plata u državnim kompanijama, direktor Plantaža 13. jul Igor Čađenović. Plantažesu prve na listi gubitaša u 2023, sa minusom od preko šest miliona, ali je zato direktor Čađenović primao prošle godine u prosjeku mjesečno 3.961 euro. U Čađenovićevom imovinskom kartonu može se vidjeti da su mu primanja pojedinih mjeseci bila i veća, pa je tako u septembru 2023. prijavio platu od 4.145 eura.

CRNA LISTA

Plantaže 13. jul koje su bile nekad uspješno preduzeće, dugogodišnja DPS uprava, predvođena Veselinom Vukotićem i Vericom Maraš, dovela je do ponora. Viši sud u Podgorici je u septembru ove godine potvrdio optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv Vukotića i Maraš, zbog sumnje da su učinili krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Nakon promjena 2020. krenulo se sa konsolidacijom ove značajne crnogorske kompanije, koja je bila prepoznatljiv brend i značajan izvoznik.

Dug ove kompanije 2021. je iznosio 20 miliona, u oktobru te godine dr Zoran Miladinović imenovan je za izvršnog direktora Plantaža. On je podnio ostavku u novembru 2022, a te godine dug je smanjen na 13 miliona. Čađenović tada preuzima funkciju i smanjuje minus prošle godinena šest miliona eura. Iako gubitaš, broj zaposlenih se u 2023. povećao za 14 radnika i ukupno broji 637 zaposlenih.

Ekonomista Čađenović je ranije bio direktor sektora marketinga i prodaje u Plantažama, a početkom ove godine potpisao je otkaz bivšem direktoru Miladinoviću. Alternativa Crna Gora je protiv Čađenovića podnijela krivičnu prijavu zbog, kako su naveli, osnovane sumnje da je krivotvorio diplomu.

Drugi najveći gubitaš među državnim firmama je Željezara Nikšić, koja je kao privredno društvo registrovana u februaru 2023, u stoprocentnom je vlasništvu EPCG. Gubitak u prošloj godini je iznosio 3,5 miliona eura. Ova kompanija ima 252 zaposlena. Izvršna direktorica je Nevenka Janković, čiji je imovinski karton prazan, pa se ne može vidjeti kolika joj je zarada kao izvršnoj direktorici ovog preduzeća koja je na tu funkciju izabrana krajem prošle godine. U ugovoru o radu navodi se da joj pripada mjesečna plata u iznosu od 2.000 eura, uvećana za minuli rad, a ona ima 21 godinu staža rada u Željezari. Nakon što je krajem septembra Željezara zakupljena od strane švajcarske kompanije 8B Capital S.A, diplomirani saobraćajni inženjer Miloš Nikolić izabran je za v.d. izvršnog direktora.

Na listi gubitaša treći je Institut dr Simo Milošević sa minusom od 2,8 miliona eura. Broj zaposlenih se smanjio sa 642 u 2002. na 573 u 2023. Smanjivao se i dug koji je 2019. bio osam miliona eura na 2,8 u prošloj godini.

Krajem prošle godine za izvršnog direktora je izabran dr Zoran Kovačević, profesor Pomorskog fakulteta u Kotoru. On je već bio na funkciji izvršnog direktora Instituta od 2012. do 2015. godine, a nakon toga je bio odbornik i predsjednik Kluba odbornika DPS-a u Skupštini Herceg Novog. Podaci o visini njegove zarade nijesu javno dostupni, kao ni visina naknade koju prima Predrag Dragojlović iz Beograda, predsjednik Odbora direktora Instituta, koji je u ime Investiciono razvojnog fonda Crne Gore (IRF) na ovo mjesto izraban u januaru ove godine. Ono što se može naći je 417 eura koliko iznosi nadoknada članovima Odbora direktora.

Krajem septembra u Nikšićkom pozorištu održana je proslava povodom tri godine od osnivanje Solar gradnje, ćerke firme EPCG.

”Solar gradnja je firma koja ima budućnost i jedna je od rijetkih državnih firmi koja zaista radi i privređuje i od nemjerljivog je značaja za razvoj energetskog sektora u Crnoj Gori”, poručio je predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović.

I pored marketinga ova firma je prošlu godinu završila sa gubitkom od 2,7 miliona eura, minus je 2022. bio 2,2 miliona eura, a u godini osnivanja 2021. 55.202. Rastao je i broj zaposlenih - ova firma je 2021. imala jednog zaposlenog, 2022. 319, a prošle godine 420. Da su plate u ovom gubitašu iznad prosječnih potvrdila je u nedavnoj izjavi u avgustu smijenjana izvršna direktorka Valerija Savić:

“Prosječni mjesečni trošak zarada u EPCG SG dok sam ja bila na njenom čelu iznosio je oko 480.000 eura’’.

Saveljić, kadar URA, bila je izvršna direktorica Solar gradnje od novembra protekle godine. Plata joj je iznosila 3.371 eura.

Nakon što je Saveljić smijenjena u avgustu, ministar Saša Mujović je izjavio da je Odbor direktora EPCG Solar gradnja smijenio bez argumentacije i da se radilo o “politički motivisanoj smjeni”.

Ove sedmice Mujović je imao drugačije viđenje njenog učinka. Ministar je objasnio da je Saveljić fingirala rezultate poslovanja: “Ministarstvo nije obavijestila, iako je imala uvid u to, da je dobila negativni izvještaj interne revizije, i prikazala je dobit preko 600.000 eura za neke fakture koje je interna revizija definisala da su neprihvatljive i da se ne mogu naplatiti. Ona je predstavila ministarstvu da je u velikom plusu, a suština je da je ostavila firmu u dugovanju 346.000 eura”.

Saveljić je demantovala ove tvrdnje, ističući da je dobro poslovala, a da se iza Mujovićevih riječi kriju funkcioneri NSD Milutin Đukanović i Marina Jočić.

U martu ove godine, Odbor direktora Elektroprivrede imenovao je novi odbor direktora u kćerki firmi EPCG Solar gradnja. Na čelo upravnog odbora postavljena je funkcionerka Nove srpske demokratije Marina Jočić, dok su članovi tog tijela Miroslav Doderović (Demokrate), Ahmet Đonbaljaj (Albanska alternativa), Veljko Vasiljević, Zoran Čolaković (Demokratska narodna partija), Neđeljko Lekić i Igor Vlahović.

Predsjednica Odbora Marina Jočić, dugogodišnja funkcionerka partije Andrije Mandića, je nakon smjene vlasti 30. avgusta 2020. godine rukovodila javnim firmama u više različtih djelatnosti - od zaštite prirode, do kulture i proizvodnje energije. Tako je bila predsjednica Upravnog odbora Nacionalnih parkova, predsjednica Upravnog odbora JU Muzeji i galerije u Podgorici i sad je na čelu SG.

Jočić nije jedina iz njene porodice zapošljena u Solar gradnji. Tu je i njena ćerka Iva Čukić Šoškić koja je bila šefica PR službe u Solar gradnji, sve dok je Saveljić nije smijenila zbog, kako tvrdi, nepoštovanja radne obaveze i premjestila na nižu poziciju.

Saveljić je prije smjene raskinula i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa kompanijom Kaldera, koja je povezana sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom i koja se nalazi na crnoj listi SAD-a.

Željeznička infrastruktura CG je prošle godine bila u gubitku od dva i po miliona eura. Tokom prošle godine broj zaposlenih se povećao sa 779 iz 2022. na 817. Izvršna direktorica Marina Bošković imenovana je u martu 2021. i prima platu od 1.700 eura. Bošković je sestra od tetke lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića.

Iz iste stranke je i Jelena Kljajević kojuje za predsjednicu Odbora direktora ove kompanije Vlada izabrala u martu. Kljajević je bila predsjednica OO DNP-a Bijelo Polje, pa direktorica Nacionalnih parkova. Sa te pozicije razriješena je krajem 2021. Razlog njene smjene bilo je, prema obrazloženju Vlade, negativno mišljenje o zakonitosti njenog rada i rezultatima poslovanja, te blokada računa preduzeća usljed nesavjesnog poslovanja. To joj, međutim, nije smetalo da napreduje i obavlja državne funkcije.

Kljajević za predsjedavanjem Odbora direktora ŽI prima nadonkadu od 598 eura, a za posao u takođe državnom preduzeću Budvanska rivijera dodatnih 1.000.

Još jedno željezničko preduzeće je na listi gubitaša - Održavanje željezničkih voznih sredstava AD Podgorica, koje ima 189 zaposlenih i iz godine u godinu bilježi sve veći gubitak - 2021. pola miliona eura, 2022. godine 873 hiljade, a prošle 908 hiljada eura.

Krajem februara ove godine za izvršnog direktora je imenovan Goran Đurković, prima platu od 1.386 eura. Njegova prethodnica dotadašnja izvršna direktorka Dragana Lukšić imenovana je za pomoćnika ministra saobraćaja za željeznički saobraćaj.

Vlada je i u ovom preduzeću nedavno imenovala dominantno partijski Odbor direktora - Predrag Burzanović (NSD), Tom Đonaj (AA), Bojan Babić (Radnička partija), Radovan Mujović, kao ekspert, i Igor Racković u ime manjinskih akcionara.

Predsjednik Odbora direktora Predrag Burzanović prima nadoknadu od 632 eura. On je direktor OŠ “Marko Miljanov”, profesor fizičke kulture, koji je završio političke nauke i magistrirao na međunarodnim odnosima i međunarodnoj bezbjednosti. Početkom 2022. javnost ga je upoznala preko uvreda upućenih tadašnjoj poslanici Draginji Vuksanović. Nakon kritike izjavio je da se “u neku ruku pokajao”.

U minusu je i Montecargo AD Podgorica, čija je osnovna djelatnost prevoz stvari (tereta) u međunarodnom i domaćem željezničkom transportu, i koji ima 321 zaposlenog. Minus u 2022. je bio 10 miliona, u 2023. pao je na 602 hiljade eura. Izvršna direktorica Dušanka Dragojević prima platu od 1.783 eura. Predsjednik Odbora direktora je Miroslav Brajović, naknada 789 eura. Brajovića, koji je funkcioner NSD, je pored predsjedavanja u ovom preduzeću i savjetnik direktora u Željezničkom prevozu CG.

Sa liste gubitaša državnih preduzeća silazi Fond za inovacije Crne Gore koji je prošle godine poslovao sa pozitivnom nulom. Ovu instituciju osnovala je Vlada u junu 2021. sa namjerom da, između ostalog, pospješi saradnju naučnog i privrednog sektora. Fond ima osam zaposlenih, a u godini osnivanja imao je gubitak od 20 hiljada eura, 2022. minus je smanjena na jedan euro.

Izvršna direktorka Fonda je Bojana Femić Radosavović sa platom od 1.679 eura. Predsjednik Obora direktora je visoki funkcioner Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić. Za ovu funkciju prima nadoknadu od 712 eura. U Čarapovićevom imovinskom kartonu iz marta ove godine navodi se da je kao odbornik u Skupštini glavnog grada primao još i mjesečnu nadoknadu od 150 do 200 eura, a kao poslanik platu od 1.629 eura. Tokom ove godine Čarapiću se plata u Skupštini povećala na 2.000 eura.

BIJELA LISTA

Od 146,8 miliona eura plusa državnih preduzeća u prošloj godini, preko 104 miliona odnosi se na poslovanje Elektroprivrede i njenih firmi - EPCG 52 miliona, Crnogorski elektroprenosni sistem 35,7 miliona, Rudnik uglja Pljevlja 15 miliona, Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) dva miliona.

U februaru ove godine Ivan Bulatović je izabran za izvršnog direktora EPCG. Podaci o plati još nijesu dostupni, ali u ugovoru o radu stoji da mu pripada plata od tri prosječne u ovoj kompaniji. On je na tom mjestu zamijenio Nikolu Rovčanina, člana Glavnog odbora Demokrata, čija je plata bila 3.741 euro. Bulatović je dugo u sistemu, od 2016. bio je direktor CEDIS-a.

Broj zaposlenih u EPCG se u odnosu na 2020. kada je iznosio 961, u prošloj godinu povećao na 1.124, dakle za 15 odsto. Rezultati poslovanja podložni su oscilacijama i često zavise od faktora na koje se ne može uticati, cijene energije na međunarodnom tržištu, vremenskih prilika i tako dalje.

Dok je još DPS upravljao zemljom i preduzećima u državnoj svojini 2020. neto rezultat poslovanja EPCG bio je plus 16 miliona, da bi nakon preuzimanja vlasti 2021. bilans bio plus od 47,5, već 2022. samo 3,9 miliona, a prošle godine EPCG je poslovala sa rekordnih 52 miliona pozitivne razlike u bilansu.

Neto poslovni rezultati variraju i u pljevaljskom Rudniku uglja - 2020. su bili 13 miliona, da bi 2021. pali na 4,4 miliona, porasli su 2022. na 9,4 miliona, a prošle godine na 15 miliona. Rastao je i broj zaposlenih u rudiniku sa 691 u 2020. na 1.168 u 2023, što je gotovo 50 odsto.

Milan Lekić, šef pljevaljske Nove srpske demokratije (NSD), je bio izvršni direktor ovog preduzeća, sa platom od 3.295 eura. Poslije toga preuzeo je funkciju predsjednika Odbora direktora ovog najvećeg pljevaljskog preduzeća, koju je obavljao do skoro.

Crnogorsko tužilaštvo od početka prošle godine istražuje sumnje da je bivši direktor Rudnika uglja Milan Lekić, maja 2022. godine, potpisao štetan ugovor sa Elektroprivredom Srbije, kojoj je navodno prodavao ugalj po višestrukoj nižoj cijeni od tržišne.

Lekić je11. oktobra imao udes službenim vozilom, koje je vozio u pijanom stanju. I to mu nije bilo prvi put. Podnio je ostavku.

Poput elektroenergetskih kompanija, nova vladajuća većina je svojim kadrovima premrežila i ostala državna preduzeća.

Aleksandra Dožića, funkcionera DNP-a, je Vlada u martu ove godine imenovala za predsjednika Odbora direktora Monteputa. On prima platu od 1.850 eura.

U novoj aviokompaniji, osnovanoj 2021, TO Montenegro, predsjednik Odbora direktora je Tihomir Dragaš, član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES). Nema podataka o visini plate.

Na čelu Javnog preduzeća za upravljanjem morskim dobrom je Mladen Mikijelj, koji je u maju ove godine izabran za predsjednika Opštinskog odbora NSD-a Budva. Mikijelj prima platu od 3.200 eura, a u godini kada je preuzeo funkciju Morsko dobro je imalo neto rezultat od 29 hiljada eura plusa, a prošlu godinu je završilo sa značajnim povećanjem - 2,3 miliona pozitivnog salda. Morsko dobro je do 2022. do prošle godine povećalo broj radnika za 42, i sada ima 102 zaposlena.

Vladimir Čađenović, član predsjedništva Demokrata, je u martu ove godine izabran za predsjednika Odbora direktora CEDIS-a, a prije toga je bio izvršni direktor ovog preduzeća. Nema podataka o visini naknade, a kao direktoru plata mu je bila preko 3.000 eura. Ovo preduzeće u većinskom vlasništvu EPCG je 2021. poslovalo sa gubitkom od 9,8 miliona, a 2022. 11,7 miliona minusa, prošlu godinu je završilo u plusu od 400.000. Za vrijeme Čađenovićevog direktorovanja broj zaposlenih se povećao sa 1.428 u 2021. na 1.721 u 2023. godini, dakle za oko dvadeset odsto.

Jovica Gregović, lider budvanskog odbora DNP, od jula 2021. izvršni je direktor Hotelske grupe Budvanska rivijera, a Mijomir Pejović, predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Budve, predsjednik je Odbora direktora te firme. Gregović prima platu od 3.784, a Pejović od 3.164 eura. Preduzeće je od minusa od preko devet miliona iz 2020. prošlu godinu završilo sa plusom od 1,9 miliona. Povećao se i broj radnika sa 412 u 2022. na 595 u 2023. godini.

Zoran Lakušić, funkcioner DNP-a, je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje (RVCP). On ima platu od 3.471 euro, koja je veća od plate izvršnog direktora Borislava Ivkovića koja iznosi 3.094.

U martu ove godine Dušan Masoničić (Demokrate) izabran je jednoglasno za predsjednika Odbora direktora kompanije Luka Bar. Njegov partijski kolega Nikola Plamenac je izvršni direktor preduzeća “Sveti Stefan hoteli”, na koju su uknjiženi grad hotel Sveti Stefan i Vila Miločer. Predsjednica Odbora direktora je Milica Kažanegra iz SNP-a.

Iz SNP-a je i izvršni direktor Skijališta Crne Gore Đuro Milošević. Od kraja 2021. preduzeće je imalo minus od 200 hiljada u 2022. da bi u 2023. poslovalo sa plusom u istom iznosu.

Slađana Adžić Džaković, odbornica Demokrata iz Plužina, imenovana je za predsjednicu odbora direktora Montenegro bonusa.

Za Bošnjačku stranku rezervisano je preduzeće Crnogorski operator tržišta električne energije Podgorica. Izvršni direktor je Mersudin Gredić, član Predsjedništva Bošnjačke stranke, a na mjestu predsjednika Odbora direktora njegov partijski kolega iz Bara Nermin Škretović.

U martu ove godine Skupština akcionara je na predlog Vlade u Odbor direktora Željezničkog prevoza (ŽPCG) imenovala Tripka Draganića (NSD), Željka Miladinovića (DNP), Dejana Konatara (Demokrate), Pavla Popovića, kao eksperta, i Marka Bertanjolika, kao manjinskog akcionara. Draganić je prvi doktor nauka iz oblasti vjerskog turizma na našim prostorima. On je i pjesnik, autor više zbirki, i jedan od osnivača Instituta za srpsku kulturu iz Nikšića, NVO Društvo Banjana ,,Vladika Sava Kosanović", NVO Društvo ,,Nikola Tesla"...

Pošta Crne Gore je još jedan od primjera sinergije partijskih i državnih funkcija. Dragan Tufegdžić bio je izvršni direktor Pošte i predsjednik Opštinskog odbora Demokrata Bar do juna 2023, kada je podnio ostavku na sve partijske funkcije, ali je ostao u stranci. Na njegovo mjesto u stranci, ali i u Pošti izabran je njego kolega iz Bara Josip Đurašković. Tufegdžić je ove godine imenovan za ambasadora Crne Gore u Sloveniji.

Predsjednik Odbora direktora Pošte je kadar SNP-a Igor Bulatović. Broj zaposlenih u ovom preduzeću se sa 988 u 2020. povećao na 1.189 u 2023. Neto rezultat koji je 2020. bio je pozitivan 842 hiljade eura, a u prošloj godini je iznosio svega 126 hiljada eura.

DONACIJE UGLAVNOM ZA SPORT I SPC

Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini.

Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Tokom 2023. godine od ukupno 273 hiljada donacija, najveći dio išao je za sportske klubove: FK Petrovac dobio je 40.000 eura, a OFK Grbalj i Vaterpolo i plivački savez CG po 20.000. Donacije od po 10.000 eura primio je FK Otrant i Odbojkaški savez CG. Morsko dobro je istu sumu dalo i manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.

Nijesu dostupne na sajtu CEDIS-a donacije za 2023. U 2022. ova kompanija jedodijelila ukupno 187 hiljada eura. Najveće donacije od 30.000 išle su Vaterpolo i plivačkom savezu, 25.000 - Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), a 10.000 eura Elektrotehničkom fakultetu. CEDIS je pomoć izdvojio i za vjerske objekte, ali samo Srpske pravoslavne crkve (SPC): manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.

I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.

Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine “Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.

Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka - Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.

Inovaciono preduzetnički centar “Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.

Tokom decenije dodjele kredita za žensko preduzetništvo, Investiciono razvojni Fond (IRF) je nerijetko finansirao porodični, a ne ženski biznis, odnosno firme u kojima žene imaju vlasništvo ili udio u vlasništvu, ali koje vode muškarci, partijske funkcionere, ali i kompanije čiji su vlasnici isključivo muškarci. Jedan dio kreditiranih firmi poslovanje je završio u - blokadi  

Anđela Ašanin/Predrag Nikolić

Investiciono razvojni fond Crne Gore (IRF) izdvojio je od 2014. do 2024. godine - 13.134.156 eura za razvoj ženskog preduzetništva. U tom periodu finansirano je 246 projekata, pokazuju podaci koje je dobio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prema podacima koje je IRF dostavio CIN-CG-u, najviše novca plasirano je kroz Mikrokredite za podršku ženama u biznisu – 7.214.284 eura, slijede Investicioni krediti za unaprjeđenje ženskog preduzetništva – 4.851.720, Program podrške ženama u biznisu, koji je finansiran uz podršku UNDP-a – 814.519, te Program podrške ženama u biznisu - start up 254.052 eura.

„Krediti su namijenjeni za ulaganja u osnovna sredstva - materijalna imovina (zemljište, građevinski objekti, oprema i uređaji, osnovno stado, podizanje dugogodišnjih zasada, sitan inventar i sl.), nematerijalna imovina (razvoj proizvoda ili usluge, patenti, licence, koncesije, autorska prava, franšize i sl.) i obrtna sredstva. ,,Cilj programa je podsticanje osnivanja i razvoja poslovanja mikro, malih i srednjih preduzeća i preduzetnika u kojima su žene nosioci biznisa“, objasnili su iz IRF-a za CIN-CG.

IRF krediti osnažili su mnoge preduzetnice i primjer su dobre prakse. Međutim, tokom decenije dodjele kredita za žensko preduzetništvo, Investiciono razvojni Fond (IRF) je nerijetko finansirao porodični, a ne ženski biznis, odnosno firme u kojima žene imaju vlasništvo ili udio u vlasništvu, ali koje vode muškarci, partijske funkcionere, pa i kompanije čiji su vlasnici isključivo muškarci.

Tu su i primjeri velikih kredita koje su neke od tih kompanija dobijale više puta, dok je jedan dio kreditiranih kompanija završio u bokadi.

Muškarcima krediti za žensko preduzetništvo

Prve godine podrške ženskom preduzetništvu (2014), kroz Mikrokredite za poršku ženama u biznisu, IRF je dodijelio ukupno 568.050 eura za 11 firmi.

Te godine je recimo kompanija Vagar doo Podgorica dobila 20.000 eura, iako je u to vrijeme njen vlasnik bio muškarac. Prema registru Privrednog suda, vlasnik kompanije 2014. je bio Veselin Filipović, a ovlašćeni zastupnik Predrag Filipović. Ista situacija kada je u pitanju vlasnička struktura te kompanije je i danas, dok je tokom njenog decenijskog poslovanja jedina žena u menadžmentu bila Ivanka Marđokić, na poziciji v.d. izvršne direktorice, i to par godina prije dodjele kredita. 

Tri godine kasnije ponavlja se ista situacija. Kredit za žensko preduzetništvo u iznosu od 50.000 eura dobija muškarac - Andrej Kalezić, odnosno kompanija Kalezić cars wash doo iz Budve. Firma je   osnovana krajem 2016. godine, a kredit dodjeljen 2017. godine.  

Mnogo češći su, međutim, slučajevi da se vlasnička struktura mijenja poslije dobijanja kredita, u smislu da kompanije čije su vlasnice žene u vrijeme dobijanja kredita, kasnije preuzimaju muškarci.

Tako je BIP Hotels iz Podgorice, 2017. godine od IRF-a dobio kredit od 250.000 eura. Vlasnica te kompanije je do marta 2018. godine bila Suzana Pejović, nakon čega je u registar kao vlasnik upisan Stanko Vidaković.

Kompnija Fagus Life iz Podgorice 2017. godine dobija 130.000 eura, a sljedeće 60.000 eura, ukupno 190.000 eura. Vlasnica je u vrijeme dobijanja kredita bila Nataša Pajović, do jula 2019. kada je je vlasništvo preuzeo Peđa Pajović.

Kreditirnje partijskih i javnih funkcionera

Tokom 2015. godine finansirano je znatno više firmi - 29, a fond uvećan, pa je dodjeljeno 1.362.875 eura. Većina novca je plasirana kroz Mikrokredite za podršku ženama u biznisu, a preko 100.000 eura kroz Program podrške ženama u biznisu- UNDP.

Najveći kredit te godine, po 200.000 eura, dobili su kompanije Merkator International BP i Sato DOO.

Vlasnici knjižare i štamparije Merkator iz Bijelog Polja su sa po 50 odsto Redžep i Nermina Omerhodžić. Nermina je dugogodišnja odbornica Demokratske partije socijalista (DPS) u Bijelom Polju, trenutno potpredsjednica Alijanse žena ove partije.

Kompanija Sato dobila je takođe 200.000 eura, a njeni vlasnici su Ana Perišić i Mirko Đurić. Ova firma je dobila kredit nakon što je u aprilu 2013. kupila bivši hotel „Nikšić“ iz stečajne mase HTP „Onogošt“ za 2,3 miliona eura. Iste godine kada je IRF dodijelio kredit kompaniji Sato, osnovnom državnom tužiocu u Baru inspektori su podnijeli prijavu zbog građenja objekta bez građevinske dozvole.

Tokom 2016. dodijeljena su sredstva za 38 preduzetnica, a većina kredita išla je preko programa UNDP-a Program podrške ženama u biznisu, sa kreditnim linijama od najviše 10.000 eura. Ukupno je izdvojeno blizu 200.000 eura. Znatno veći krediti, pojedinačno i do 200.000, davala je država u sklopu programa Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu, koja je te godine za tu svrhu izdvojila blizu 900.000 eura.

Luxor Plasman d.o.o. Podgorica te godine dobila je 100.000 eura. Vlasnica kompanije bila je Bojana Petrović, a Goran Petrović izvršni direktor, koji je u vrijeme dodjele kredita bio glavni administrator Podgorice, sada sekretar u Ministarstvu finansija.

Te godine kredit od 50.000 eura dobija i Medals iz Budve, čija je vlasnica Vukica Mitrović-Krivokapić. Ona je iste godine bila na izbornoj listi Socijaldemokrata Budve.

Delfipharm iz Kolašina, u vlasništvu Đurđine Dulović, dobila je 77.000 eura 2018. godine. Iste godine Đurđina Dulović je bila treća na listi DPS na lokalnim izborima u Kolašinu.

Milioni za porodično preduzetništvo

U 2017. podržane su 34 preduzetnice. Kroz program Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu plasirano je dva miliona kredita, dok UNDP-ov program iznosio je preko 100.000 eura. Te godine startovao je i Program podrške ženama u biznisu – start up za koji je izdvojeno 159.000 eura.

Najviše novca je dobila PZU Poliklinika Dr Zejnilović iz Bara - pola miliona eura. Vlasnica je dr Munevera Zejnilović, a ovlašćeni zastupnik dr Nihad Zejnilović. Prije otvaranja svoje privatne klinike Zejnilović, je kao specijalista urologije, radio u Opštoj bolnici Bar, kao i dr Munevera Zejnilović, specijalista biohemije.

Iste godine kompanija Luxor d.o.o. iz Nikšića dobila je - 470.000 eura. Vlasnica kompanije je Biljana Grbović, a ovlašćeni zastupnik Srđan Grbović, koji je bio suvlasnik do maja 2021. Ova firma koja je registrovana kao trgovina na malo odjećom u specijalizovanim prodavnicama i ima 45 zaposlenih, tri puta je dobila kredit od IRF-a. Kreditirana je i 2021. godine sa 250.000 eura, a 2023. sa 295.000 eura. Ukupno 1.015.000 eura.

„Sredstva su iskorišćena za kupovinu tri poslovna prostora iz tri navrata. Tako smo mi iz zakupa, da tako kažem, prešli na sopstveno vlasništvo, i sada, umjesto što plaćamo kirije, plaćamo rate kredita“, objasnila je za CIN-CG vlasnica Biljana Grbović.

Prema njenim riječima u vrijeme pandemije korona virusa, Luxor je kreditiranje IRF-a koristio za isplatu zarada. „Tada su davali neka sredstva da bi se izmirile plate, i obaveze, prema, uglavnom zakupodavcima, jer smo morali dostavljati platne spiskove, i mjesečne iznose zakupnina, u periodu kad smo bili zatvoreni“, kazala je ona za CIN-CG.

U 2018. podržano je 39 firmi sa preko 1,2 miliona eura. Za razliku od prethodne godine dodjeljena su samo dva start-up programa – 35.000 eura za Salon ljepote Violeta Podgorica i Marini Vuković iz Mojkovca sa 21.000 eura. Najveći dio sredstava opet je otišao kompanijma u porodičnom vlasništvu.

Preko programa Mikrokrediti za podršku ženama u biznisu najveći iznos, od 250.000, dobila je Naša firma iz Budve, čija je vlasnica Marija Rakočević, dok je do juna 2013. suvlasnik bio Željko Rakočević. Oni su i naredne godine kreditirani sa 70 hiljada eura.

Best trans d.o.o. Bar je 2018. dobio 30.000 eur. Vlasnik kompanije je do dodjele kredita, u martu 2018. bio Slobodan Koprivica, kada je firmu preuzela Milica Koprivica.

Raspodjelom 2020. godine, kredite su dobile 23 preduzetnice. Opet je podjeljeno blizu 800.000 eura, nešto više od 100.000 preko UNDP-ovog programa, ostalo državni krediti.

Marković fine craft iz Podgorice je te godine dobio najveći mikrokredit od 200.000 eura. Vlasnica kompanije je Valerija Marković, a ovlašćeni zastupnik Željko Marković.

Šćekić&Partners dobili su 52.000 eura. Suvlasnica 50 odsto je Marijana Šćekić, sa Milanom Šćekićem. Do marta 2018. vlasnik bio Milić Šćekić.

Nakon promjene vlasti, 2021. godine finansirano je samo devet preduzeća. UNDP-ov program podrške ženama u biznisu trajao je pet godina - od 2015. zaključno sa 2020. i od te godine više nije bio dostupan preduzetnicama. Pored Mikrokredita za podršku ženama u biznisu, uveden je novi program Investicioni krediti za unaprjeđenje ženskog preduzetništva.

Preko ova dva programa podjeljeno je 940 hiljada eura, samo 30.000 preko mikrokredita a veći dio novca preko novog investicionog programa.

Najveći kredit u novoj investicionoj liniji za unapređenje ženskog preduzetništva od 300.000 eura dobila je Poliklinika Natal, čija je vlasnica Biljana Jovanović. Do marta 2021. vlasnik je bio Miroslav Jovanović.

Jedan od većih kredita dobila je i kompanija Chic Podgorica – 97.500 eura, čija je većinska vlasnica Nataša Stojanović sa 51 odsto, a suvlasnik Goran Stojanović.

U 2022. 18 preduzetnica dobilo je kredite. Kao i protekle godine, podjeljena su tri mikrokredita u iznosu od 10.000 eura. Preko Investicionih kredita za unapređenja ženskog preduzetništva plasiran je najveći dio novca - 1,8 miliona. Najveći iznos dobila je PZU Poliklinika Filipović Podgorica – 738.500 eura. Vlasnica je Ana Filipović,a ovlašćeni zastupnik Mladen Filipović.

MR Invest Nikšić, dobio je 75.000 eura. Vlasnik te kompanije sada je  Radovan Miljanić, dok je od oktobra 2020. do decembra 2023. godine vlasnica bila Desa Miljanić.

Iste godine M TAXI MNE Podgorica dobija 45.000 eura. Vlasnica je Maja Božović, a ovlašćeni zastupnik Novak Božović.

U prošloj godini podijeljeno je 13 kredita, osam investicionih i pet mikrokredita.

Preko programa investicionih kredita najviše novca, po 300.000 eura, su dobile FINEZZA iz Podgorice, vlasnica Violeta Pecović, ovlašćeni zastupnik Nikola Pecović, koji je bio vlasnik do aprila 2022. 

Kreditiranje privatnog zdravstva

Primjetno je da je tokom posljednje decenije, IRF u kontinuitetu kreditirao privatne zdravstvene ustanove.

IRF je kreditirao 16 privatnih zdravstvenih ustanova sa 2.241.500 eura, kao i 24 privatne stomatološle ordinacije sa 1.138.500 eura. Kreditirane su i četiri privatne apoteke sa ukupno 287.000 eura. Sve ukupno privatno zdravstvo je za deceniju preko IRF-a kreditirano sa blizu tri i po miliona eura.

Kredit u najvećem iznosu od 738.500 eura dobila je 2022. PZU Poliklinika Filipović iz Podgorice. PZU Poliklinika Dr Zejnilović u Baru dobija kredit od 500.000 eura 2017. godine. Zdravstvena ustanova Poliklinika Natal kreditirana je 2021. godine sa 300.000 eura. Dr Dermatologija iz Podgorice dobila je kredit od 200.000 eura 2016. godine, a Zdravstvena ustanova Latković 2017. godine - 140.000 eura.

Od apoteka najveći kredit od 170.000 eura je dodjeljen Gvam Pharm-u iz Nikšića 2017. godine.

Najveće kredite u grupu stomatoloških ordinacija dobili su Centar za implantologiju i estetsku stomatologiju Budva, 150.000 eura, 2015. godine, Sotir PZU iz Podgorice 100.000 - 2021. godine i 37.000 eura 2015. godine, te PZU OSA D Dent Podgorica 100.000 eura - 2022. godine.

Kreditiranje koje je završilo blokadom preduzeća

I pored dobijanja kredita dio preduzeća nije nastavio sa radom. Od preduzeća koja su dobili kredite, njih 12 je u likvidaciji, a ukupno su dobili kredite u iznosu od 232.581 eura. Iz CRPS-a je takođe izbrisano čak 20 preduzetnica dobitnica kredita ukupnog iznosa od 272.000 eura.

U blokadi je 19 preduzeća sa liste dobitnika IRF kredita. Ova preduzeća su povukla kredite u ukupnom iznosu od 442.434 eura, a njihov ukupni dug je 160.507 eura.

Iz IRF-a tvrde da su korisnici finansijskih sredstava Fonda obavezni da omoguće predstavnicima Fonda nesmetanu kontrolu i obezbijede zahtijevanu dokumentaciju za vršenje kontrole. Kontrola namjenskog korišćenja sredstava odobrenih za realizaciju investicionih projekata obuhvata preciznu identifikaciju upotrebe/trošenja odobrenih sredstava, i to putem neposredne posjete klijentu, kao i dostavljanjem validne knjigovodstvene dokumentacije. Prilikom namjenske kontrole plasmana čija je namjena investiranje u osnovna sredstva, vrši se: obilazak predmeta investicije u cilju konstatovanja da li je investicija realizovana u skladu sa investicionim projektom i da li je stavljena u funkciju i kontrola i evidencija.

,,U prethodnom periodu nisu evidentirane zloupotrebe odobrenih kreditnih sredstava’’, tvrde iz IRF-a.

Naglasili su i da su žene u biznisu podržane i kroz sve ostale kreditne linije, pa ovo nije ukupan iznos plasmana koji je odobren ženama.

Ukoliko radite kao nastavnik/ca, učitelj/ica ili profesor/ica, asistent/kinja u nastavi u osnovnoj i srednjoj školi, ako ste dio pedagoško- psihološke službe, uprave, ili radite kao pomćno osoblje u školi, molimo Vas da popunite sledeći upitnik: