U još jednoj epizodi Istražuj.me podkasta obrađujemo temu digitalne pismenosti crnogorskog društva kao i izazove koji prate proces digitalne transformacije države. Gošća epizode, Snežana Nikčević iz NVO 35mm, govori o usklađivanju crnogorskog zakonodavstva sa evropskim propisima poput Akta o digitalnim uslugama i Akta o slobodi medija, ali i o stvarnom stepenu spremnosti građana da funkcionišu u digitalnom prostoru.
Govorili smo i o razmatraju pitanja sajber bezbjednosti i osnivanja Agencije za sajber bezbjednost, porastu kriptovalutnih prevara i potrebi za regulacijom te oblasti, kao i spremnosti države na razvoj vještačke inteligencije. Posebno smo se osvrnuli na digitalnu zaštitu djece i važnost podizanja opšte digitalne pismenosti kao temelja bezbjednog i održivog digitalnog društva.

U novoj epizodi podkasta razgovaramo sa Stevom Mukom, bivšim članom Tužilačkog savjeta Crne Gore, dugogodišnjim civilnim aktivistom i predsjednikom Upravnog odbora Instituta alternativa. 

Stevo Muk otvoreno govori o svom iskustvu u Savjetu, o pritiscima, reformama koje nijesu zaživjele, koliko je tužilaštvo zaista nezavisno i o tome kako vidi ulogu civilnog sektora u kontroli institucija.

Ne propustite razgovor koji otvara važne teme o vladavini prava, odgovornosti i transparentnosti u crnogorskom društvu. 

U novoj epizodi podkasta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Istražuj.me sagovornica je Nataša Kovačević, ekološka aktivistkinja i koordinatorka za energiju u CEE Bankwatch Network, jedna od najvažnijih regionalnih mreža koja prati uticaj energetskih i infrastrukturnih projekata na životnu sredinu.

Sa Kovačević smo razgovarali o hidroelektranama na rijeci Morači, projektu HE Komarnica, kao i o Buk Bijeloj, koji već godinama izazivaju otpor građana i brojnih međunarodnih, ali i nacionalnih organizacija. U fokusu razgovora bila je stvarna cijena takvih projekata - od uništavanja riječnih ekosistema i biodiverziteta, do dugoročnih posljedica po lokalne zajednice i klimatsku stabilnost.

Ništa nije došlo iznenada, nasilje protiv građana Turske pripremano je u medijima, na društvenim mrežama i od pojedinih političara koji su širili lažne vijesti da ovdje boravi preko sto hiljada Turaka - spremnih na sve 

Predrag NIKOLIĆ

,,Ubij Turčina'' ori se ulicama Podgorice dok se građani sklanjaju pred hordama mladića, navijača i tzv. ,,narodnih patrola'' koje imaju namjeru da ,,pravdu'' preuzmu u svoje ruke. 

U noći između subote i nedjelje, nešto poslije ponoći, ispred lokala Komanka na Zabjelu došlo je do tuče između više osoba. Prema zvaničnim podacima Uprave policije, u sukobu je povrijeđen 25-godišnji M. J., koji je zadobio sedam ubodnih rana nožem. 

Vijest o napadu brzo se proširila društvenim mrežama koje su dolile ulje na vatru i rasplamsale mržnju uz sulude ideje o organizovanju narodnih patrola. Već sjutradan veče, stotine građana okupile su se na Zabjelu, tražeći da se „Turci protjeraju“. „Ubij Turčina“, „Ovo je Crna Gora“ i „Nećemo strance u našem kvartu“ – uzvici su koji su se čuli dok je policija pokušavala da smiri okupljene. Desetine ljudi je napalo vozilo turskih tablica, a tri turska državljana su bila primorano da se sklone u kazino, nakon što su građani pokušali fizički da se obračunaju sa njima. Policija ih je izvela iz kazina i privela, uz skandiranje okupljenih i pozivanje na smrt Turaka.

Iz policije su se o ovom događaju zvanično oglasili kasno te večeri, oko 22:20, saopštivši da su uhapsili državljanina Azerbejdžana Y. G. (31) i državljanina Turske N. D. (54), osumnjičene da su u subotu nanijeli povrede M. J. Oni se sumnjiče za krivično djelo nasilničko ponašanje. U saopštenju Uprave policije se navodi da je u prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica u nedjelju veće privedeno 45 osoba – državljani Turske i Azerbejdžana – koje su bile predmet kriminalističke obrade, kao i provjera u odnosu na zakonitost njihovog boravka na teritoriji Crne Gore. Saopšteno je da će osmoro biti deportovano, dok je sedmoro novčano kažnjeno.

Poslanik i visoki funkcioner Demokrata Boris Bogdanović je na društvenim mrežama podijelio fotografiju špalira turskih državljana sa rukama na zidu i raširenih nogu, naglasivši da je uhapšeno 40 Turaka i da oni štite svaki dom, te da neće biti kompromisa u odrani bezbjednosti građana.

Dok je na Zabjelu trajalo opsadno stanje, okupljenim građanima se obratio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. On je naveo da se manipuliše sa podacima da u Crnoj Gori boravi 100.000 turskih državljana. ,,U Crnoj Gori trenutno imamo 13.000 turskih državljana, od čega samo 80 sa stalnim boravkom. Pripremili smo novi zakon o strancima prije sedam, osam mjeseci. Naredne sedmice imaćemo novi restriktivniji zakon koji će ući u skupštinsku proceduru i to ćemo riješiti kao ozbiljna država“, kazao je ministar.

Precizno prema podacima Uprave policije - zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, 13.308 državljana Turske posjeduje dozvolu za privremeni boravak ili privremeni boravak i rad, dok 87 osoba iz te države ima odobren stalni boravak u Crnoj Gori.

Premijer Milojko Spajić je, dok je okupljanje na Zabjelu trajalo, na mreži x saopštio da će već sjutra, po hitnoj proceduri, donijeti odluku o priveremenom ukidanju bezviznog režima za državljane Turske. Obećanje je sjutra i ispunjeno. 

Preko noći uvedeni vizni režim za državljane Turske počinje od četvrtka. Kako će aktuelna hajka i restriktivne mjere uticati na odnose sa državom koja je posljednjih godina u samom vrhu po stranim direktnim investicijama, nakon Srbije i Rusije, ostaje da se vidi. Dodatni problem će biti ako Turska uvede recipročne mjere s obzirom na veliki broj naših građana koji se liječe, trguju, školuju u Turskoj, putuju preko Istambula...

Iste večeri, sa skandiranja se prešlo i na djelo, pa je na Zabjelu, iza ponoći,  zapaljen automobil na auto-placu Zeren motors, čiji je vlasnik turski državljanin, dok je u centru Podgorice, na Bulevaru Ivana Crnojevića, uništen lokal koji je u zakupu državljanina Turske. Polomljeni su izlozi i zapaljen lokal, a kuhinja je potpuno razorena. Na društvenim mrežama dijelile su se objave o pojedinim ugostiteljskim objektima koji otkazuju Glovo dostavu jer tamo uglavnom rade Turci, objavljen je i snimak maltretiranja dvojice Turaka. 

Policija je u utorak uhapsila osam osoba zbog krivičnih djela i prekršaja sa elementima nacionalne i vjerske mržnje. P.M. iu Podgorice uhapšen je zbog sumnje da je preko društvenih mreža širio mržnju prema Turcima. Zbog napada, udaranja šakama, nogama i palicama tri turska državljanina u ponedjeljak na Zabjelu uhapšena su tri mladića iz Podgorice...

Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina". U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje", saopšteno je iz VDT-a.

Slijedećeg dana masa je sa istom mržnjom na usnama, u pratnji policije, krenula ka Siti kvartu u ,,istragu Turaka''. Nije došlo do fizičkih sukoba, ali je tenzija bila vidljiva na svakom uglu uz skandiranje protiv Turaka. Prije pohoda na City kvart, policija je privela više državljana Crne Gore, nakon što je kod zgrade, tzv. Komanke u naselju Zabjelo, pronašla i oduzela više bejzbol palica pripremljenih za napad na turske državljane, saopšteno je iz Uprave policije (UP). Kako je saopšteno, privođenja su sprovedena u okviru pojačanih aktivnosti zbog objava na društvenim mrežama koje su pozivale na nasilje i govor mržnje. Policija je izdala saopštenje u kojem upozorava da „nema mjesta samoinicijativnim akcijama i govoru mržnje“, te da će svi koji budu širili nacionalnu netrpeljivost biti procesuirani.

,,Branimo se od dalje migracije bodenja, silovanja, okupacije'', bio je jedan od transparenata na protestu ispred Vlade u utoraku 28. oktobra. Protest koji je prvobitno bio najavljen ispred turske ambasade zakazan je pod sloganom Za normalan život nas i naše djece! Hoćemo da živimo bezbjedno! Poziv na protest, koji je inicijalno bio planiran ispred turske ambasade pa premješten ispred vlade, prati već ustaljeni repertoar ugroženosti djece, žena i ostalih od Turaka.  

Prije protesta, policija privela je večeras 11 osoba, među kojima je devet maloljetnika, koji su imali namjeru da sa fantomkama, bakljom i marihuanom dođu na protest isrped Vlade, saopšteno je iz Uprave policije.

Odjek mržnje se iz Podgorice poširio, pa su u Baru, u noći između ponedjeljka i utorka, dva lokala u vlasništvu državljana Turske demolirana. Zasada nepoznati počinilac ili više njih, pokušao je i da jedan od lokala zapali. Sljedeće noći, radnja u centru Herceg Novog, koja je u vlasništvu državljana Turske, izgorela je u požaru.

Tri dana nakon incidenta, koji je pokrenuo lavinu a u kojem je ranjen crnogorski madić, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović izjavio je da su u njemu učestvovala tri državljanina Azerbejdžana i jedan državljanin Turske. ,,Povrede koje su nastuoplke su lake, posjekotine, rezne rane i jedna ubodna, a tužilac je smatrao da nije u pitanju krivično djelo ubistva u pokušaju. To je potkrepljeno i od strane vještaka medicinske struke'', kazao je Šćepanović. 

Nakon ovih događaja mržnja na društvenim mrežama i komentarima na portalima je eksplodirala pa se otvoreno poziva na ujedinjenje Crnogoraca i Srba protiv, kako navode, vjekovnog neprijatelja. Bez zazora se objavljuju komentari i statusi kojima se jedna etnička grupa dehumanizuje uz pozivanje na linč. 

Subotnji incident je bio samo okidač, a hajka se mjesecima pripremila kroz izjave političara, aktivista, influensera i mržnju na društvenim mrežama. Institucije su sa zakašnjenjem demantovale lažni podatak, koji je dio građana prihvatio kao vjerodostojan, a koje su plasirali Nebojša Medojević, Milan Knežević i Vladislav Dajković, da se u Crnoj Gori nalazi preko 100.000 turskih državljana. Nikako ili mlako se reagovalo na glasine da turski državljani siluju, kidnapuju i zastrašuju. 

Početkom ovog mjeseca ostrašćenost prema Turcima je pojačana kada su društvene mreže bile preplavljene snimcima otmice u Budvi u kojoj su sva lica bili državljani Turske. Policija je odmah reagovala i pohapsila sve vinovnike. 

Da se sve više tone u strah i bijes bilo je jasno i proteklog mjeseca kada se pojavila lažna vijest da je u šoping centru u Podgorici oteto dijete. Na društvenim mrežama se pojavila objava da je dijete oteto majci ispred nosa u sred bijela dana, te da je, nakon zatvaranja tržnog centra pronađeno u toaletu sa trakom preko usta i ošišane glave. Sve začinjeno informacijom da se radi o grupi Turaka. Iz Uprave policije su saopštili da im nije prijavljen ovakav slučaj, šoping centar je demantovao da je bio zatvoren i da se radi o netačnim informacijama. ,,Grupa Turaka kidnapuje djecu; Kradu iz pošiljki Glova hranu i ostalo;
Ubijaju, biju, siluju…”, bili su neki od komentara.

Kako je priča odmicala, počeli su da se dijele i drugi navodi: da djecu neki muškarci slikaju po igralištima, kao i da se neki ,,čudni tipovi” vrzmaju po podgoričkim naseljima i navodno popisuju djecu. Uslijedila su reagovanja UNICEF-a i Monstata, koji su pokušali da je u toku pripremna faza za MIKS istraživanje koje sprovodi Uprava za statistiku. Uzalud, posljednje saopštenje navijačke grupe Varvari glasi: ,,siluјu naše žene, otimaјu i snimaјu decu, pljačkaјu po ulicama, naoružani idu ulicama Podgorice''.

I kada je demantovana laž da je u Crnoj Gori preko 100.000 turskih državljana, pojedini političari objašnjavaju da je „subjektivni osjećaj da Turaka ima preko 100.000“. 

Valja podsjetiti i na sramni događaj kolektivnog kažnjavanja iz 1995. kada je nakon silovanja djevojčice rulja uzela pravdu u svoje ruke i zapalila cijelo romsko naselje u Danilovgradu. Policija tada nije reagovala. 

Samo od sebe neće stati. Dio građana je konačno našao nekog na koga će da se ostrvi za brojne probleme koje nas sve muče. Problem je što im to za sada uglavnom nekažnjeno prolazi, pa bi u budućnosti mogli da prošire svoje djelovanje. 

Duboko zabrinuti razvojem događaja u Podgorici i šire u poslednjih desetak dana, izražavamo najoštriju osudu svakog oblika nasilja, diskriminacije i širenja mržnje, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost žrtava ili počinilaca. Incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.

Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije.

Napominjemo ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona. Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti.

Posebno ističemo da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije. Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo.

Posebnu zabrinutost izražavamo zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika. Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima. Ovo nije samo spontani skup – to je organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente.

Zahtijevamo hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata. Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG. Naglašavamo da će svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja.

Kao borci i borkinje za ljudska prava, podsjećamo da Crna Gora nije zemlja mržnje i nasilja – ona je članica međunarodnih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i mora djelovati u skladu sa tim obavezama. Kolektivna krivica ne postoji: pojedinci odgovaraju za svoja djela, a ne cijele nacije. Širenje mržnje prema turskim državljanima – koji legalno rade, žive i doprinose našoj ekonomiji – nije odgovor na pojedinačne incidente, već put ka haosu i izolaciji naše zemlje.

Pozivamo sve – građane, političare, medije i institucije da se uzdrže od govora mržnje i da promovišu dijalog i toleranciju. Samo kroz vladavinu prava, jednakost pred zakonom i zaštitu manjina možemo sačuvati Crnu Goru kao multietničko i inkluzivno društvo.

1. Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava
2. Milica Kovačević, CDT - Centar za demokratsku tranziciju
3. Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava
4. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje
5. Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra
6. Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje – CeMi
7. Staša Baštrica, Kvir Montenegro
8. Ivana Vojvodić, Juventas
9. Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja – Podgorica
10. Ervina Dabidžinović, ANIMA
11. Milka Tadic Mijovic, CIN-CG
12. Aida Perović, NVO Prima
13. Vanja Cicmil, Zero Waste MNE
14. Marica Stijepović, NVO Mirta
15. Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete, Link
16. Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”
17. Maja Raičević, Centar za ženska prava
18. Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi
19. Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom
20. Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
21. Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća
22. dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto
23. Kristina Mihailović, Udruženje roditelji
24. Zorana Marković, CRNVO
25. Zenepa Lika, MSJA
26. Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
27. Nevenka Vuksanović, CEDEM
28. Darko Ivanovic - NVO 35mm
29. Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje
30. Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar
31. Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost
32. Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja
33. Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
34. Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
35. Almedina Dodić, Eduko Plus
36. Maja Bogojević, Agora Femina
37. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
38. Jovana Marović, građanska aktivistkinja
39. dr Tea Dakić, Psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava
40. Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant
41. Paula Petričević, građanska aktivistkinja
42. Goran Đurović, građanski aktivista
43. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
44. Dragana Tripković, dramaturškinja
45. Balša Dragojević, aktivista
46. Tijana Dragojević, aktivistkinja
47. Jelena Čolaković, aktivistkinja
48. Aleksandra Vujačić, aktivistkinja
49. Marija Radović, aktivistkinja
50. Marija Mijović, aktivistkinja
51. Marija Ružić Stajović, aktivistkinja
52. Andrijana Radulović, aktivistkinja
53. Stefan Đukanović, aktivista
54. Jovan Bojović, aktivista
55. Marija Jovanović, aktivistkinja
56. Milva Milić, aktivistkinja
57. Marko Vukčević, aktivista
58. Iskra Đurišić, aktivista
59. Danijela Nikić, aktivistkinja
60. Aleksandra Kraljević, aktivistkinja
61. Aleksa Radonjić, aktivista
62. Itana Kovačević, psihološkinja
63. Marko Dragićević, aktivista
64. Ana Jaredić, aktivistkinja
65. Jelena Nenezić, glumica
66. Jelena Martinović, novinarka i književnica
67. dr Maida Burdzovic, psihijatrica
68. dr Slaven Jovanovic, specijalizant psihijatrije
69. dr Zlata Kovacevic, internista-endokrinolog
70. Ivana Stanić, slikarka
71. Adrijana Gvozdenovic, umjetnica
72. Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica
73. dr sci Tijana Todorovic, vizualna umjetnica
74. Radoje Cerovic, psiholog i biznis konsultant
75. dr Boris Ćorić, psihijatar
76. dr Ljiljana Radulović, neurološkinja
77. Kristina Gvozdenović, dr političkih nauka
78. Elvis Beriša, građanski aktivista
79. dr Sandra Vujović, neurolog
80. Vesna Rajković Nenadić, novinarka
81. Mila Radulović, novinarka
82. Sanja Jovanović, filmska producentkinka
83. Tanja Šuković, novinarka
84. Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica
85. Martina Markolović, aktivistkinja
86. Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja
87. Tanja Pavićević, novinarka
88. Amra Bajrović, aktivistkinja
89. Bojana Malović, aktivistkinja
90. dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i civilni aktivista
91. Milena Bešić, kao građanska aktivistkinja
92. Sanja Orlandić, filološkinja
93. Jelena Nikolić, diplomirani matematičar
94. mr Emir Pilav - politikolog i građanski aktivista
95. Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
96. Veselin Radulović, advokat
97. Anđela Milović, novinarka
98. Bojan Zvicer, građanski aktivista
99. Miloš Vukanović, istoričar
100. Olivera Komar, politikološkinja
101. Marija Perović, rediteljka
102. Violeta Senić, građanska aktivistikinja
103. Žarko Begović, građanski aktivista
104. Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG
105. Žarko Božović, grđanski aktivista
106. Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja

CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS

Balancing Investment and National Interest

• Montenegro requires foreign direct investment (FDI); however, even in the case of large-scale projects, the state must first and foremost safeguard its vital interests and long-term strategic objectives.

Investment Outcomes Since Independence

• Since regaining independence in 2006, Montenegro has attracted approximately 15 billion euros in FDI. Despite the scale of these inflows, they have not significantly contributed to economic diversification or the creation of added value. This is largely because the majority of investments have been concentrated in the real estate sector rather than in industry, agriculture, innovation, or knowledge-based activities.

Need for Development-Oriented Investments

• Montenegro needs development-oriented investments that foster sustainable economic growth. Long-term development depends primarily on investments in technology and knowledge, areas that have so far received insufficient attention. Investment in real estate, particularly in residential construction, tends to yield substantial profits for investors but contributes little to generating new value or advancing the country’s broader development goals.

Limited EU Investment and Structural Challenges

• Most FDI inflows have originated from countries outside the European Union (EU), which do not share Montenegro’s strategic foreign policy priorities. One possible explanation for the relatively low level of investment from EU member states is the perceived uncertainty of the business environment, characterized by frequent regulatory changes, corruption, and persistent weaknesses in the rule of law.

Risks from Offshore and Non-Transparent Capital

• A notable share of FDI has also come from offshore jurisdictions and tax havens, raising concerns that some companies registered in those territories may have been used for money laundering purposes, including the laundering of capital originating from domestic business, political, or criminal networks.

Focus on Investment Quality Over Origin

• The origin of investment is ultimately less important than its destination, specifically, the sectors in which funds are deployed. It is also less important whether the process is transparent and aligned with the country’s key national priorities.

Bilateral Treaties and Investment Soundness

• Bilateral investment treaties (BITs) that Montenegro has concluded with various countries do not necessarily ensure the influx of sound or productive investments. Such agreements and foreign investments must not compromise the fundamental principles of fair competition and equal opportunity, which are essential to a healthy economy and sustainable development.

• In many cases, bilateral investment treaties afford greater protection to foreign investors than to the host state, granting investors the right to initiate arbitration proceedings against the government.

Risks from the UAE and Most-Favoured-Nation Clauses

• The agreements signed with the United Arab Emirates (UAE) could have potentially adverse consequences, not only because of the preferential treatment granted to investors from that country, but also due to the implications of the “most-favoured-nation” clauses contained in treaties Montenegro has concluded with other countries, such as the Netherlands and Serbia. These provisions could allow investors from those states to demand the same privileges as those extended to UAE investors. Should such claims be denied, they could pursue arbitration, exposing Montenegro to potentially significant financial liabilities.

Expert Oversight of Treaty Negotiations

• To effectively protect Montenegro’s national interests in bilateral investment treaties, greater attention must be devoted to their preparation, negotiation, and content, with the active involvement of qualified experts.

Modern Clauses for State Protection

• All bilateral agreements signed by Montenegro should reflect contemporary international practice and include a regulatory power clause, which affirms the state’s sovereign right to adopt measures and enact regulations in the public interest, such as for the protection of public health, the environment, or cultural heritage, without incurring liability for potential losses investors may claim as a result. Additionally, agreements should incorporate a denial of benefits clause to prevent abuses such as treaty shopping by companies seeking to exploit loopholes in investment treaties.

Introducing an Investment Public Interest Filter

• An “investment public interest filter” should also be introduced. For every project exceeding a defined investment threshold, a standardized cost-benefit analysis should be conducted to assess its overall impact on GDP, exports, productivity, technological advancement, engagement of local suppliers, creation of quality jobs, public revenues, and crucially, its environmental and spatial effects.

Mandatory Independent Legal Review

• To prevent potential abuses, Montenegro should establish a system of mandatory and independent legal review before signing any contract related to state assets, land, construction rights, concessions, or other long-term obligations. A robust system of legal oversight not only protects public administration but also safeguards the interests of citizens.

Full Transparency of Investment Agreements

• When concluding bilateral agreements or contracts with foreign investors, full transparency must be guaranteed. A comprehensive public register should be established containing all contracts, annexes, subcontracts, forms of state aid, and fiscal incentives, which should be readily accessible to the public.

Institutional Balance and Oversight

• An institutional balance must also be maintained throughout the investment process. Regardless of whether a ministry, agency, or commission leads the process, there must be a clearly mandated oversight body with well-defined powers that includes independent experts.

Transparency as a Safeguard, Not an Obstacle

• Transparency does not hinder investments; on the contrary, it protects them from reputational risks and ensures a level playing field for all investors.

Projects Must Be Subject to the Highest Standards of Environmental and Social  Impact Assessment

• Projects that may affect the environment or cultural heritage must be subject to the highest standards of environmental and social impact assessment, including genuine public consultations with realistic timelines, expert evaluation bodies, and a clear obligation to either accommodate or transparently justify the rejection of public comments.

Local Content and Knowledge Transfer Requirements

• Strategic investment projects should also contain a strong local content component, including minimum participation requirements for domestic suppliers and the local workforce, as well as plans for training, knowledge transfer, and incentives for the reinvestment of profits within Montenegro.

Promoting Regional Investment Balance

• Equally important is the need to ensure regional balance in attracting FDI. This can be achieved through targeted incentives for investments in the northern and other less developed regions, as well as preferential treatment for investors who utilize domestic raw materials, invest in research and innovation, develop processing capacities, create stable employment, and preserve natural resources.

Strengthening Domestic Institutions

• Montenegro must also strengthen its domestic institutions, particularly the Agency for Foreign Investments, to ensure that foreign direct investments generate the greatest possible benefit for the country and its citizens.

Alignment with EU Standards and Practices

• Finally, all FDI should be fully aligned with EU standards and principles. If Montenegro’s strategic goal remains accession to the European Union, then the rules on state aid, competition, public procurement, and the EU’s green taxonomy must be integral components of every major investment project. This alignment would send a clear signal to reputable international investors that Montenegro operates under the same standards and principles as EU member states, ensuring predictability, fairness, and long-term sustainability.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaštita vitalnih interesa i strateških ciljeva

• Crnoj Gori su potrebne strane direktne investicije, ali bi država, čak i kada je riječ o najvećim ulaganjima, trebalo prvo da zaštiti svoje vitalne interese i strateške ciljeve.

Ishodi investicija od sticanja nezavisnosti

• Od sticanja nezavisnosti 2006. do 2024. godine, strane direktne investicije iznosile su oko 15 milijardi eura, ali nisu u dovoljnoj mjeri doprinijele diverzifikaciji ekonomije, niti stvaranju dodatne vrijednosti, budući da su dominantna ulaganja bila usmjerena ka nekretninama, a ne ka industriji, poljoprivredi, novim tehnologijama i znanju.

Potreba za investicijama koje podstiču razvoj

• Crnoj Gori su potrebne investicije razvojnog karaktera koje doprinose ekonomskom napretku. Razvoju najviše doprinosi ulaganje u tehnologije i znanje, čega u Crnoj Gori nije bilo dovoljno. Ulaganje u nekretnine, dominantno u stanogradnju, uglavnom donosi ekstra profit investitorima, ali ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, niti razvoju zemlje.

Ograničene investicije iz zemalja EU

• Strane direktne investicije su dominantno stizale iz zemalja koje nijesu članice Evropske unije (EU) i ne dijele strateške spoljnopolitičke ciljeve Crne Gore. Dio razloga što je znatno manje ulaganja dolazilo iz država članica EU mogao bi da bude nesigurnost poslovnog ambijenta, česte izmjene propisa, korupcija i slabosti u vladavini prava.

Rizik od of-šor i netransparentnog kapitala

• Značajan procenat stranih direktnih investicija dolazi iz of-šor zona i poreskih rajeva, zbog čega postoji sumnja da se putem kompanija registrovanih na tim adresama prao novac, uključujući i onaj domaćih poslovnih, političkih i kriminalnih struktura.

Fokus na kvalitet investicija naspram njihovog porijekla

• Manje je važno odakle investicije dolaze, a mnogo je značajnije u šta se ulaže i da li je proces transparentan i usklađen sa ključnim prioritetima države.

Bilateralni sporazumi i zdrave investicije

• Bilateralni sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa više država ne znače nužno i dolazak zdravih investicija iz tih zemalja. Ti sporazumi i strana ulaganja ne bi smjeli da ugroze temeljna načela konkurentnosti i jednakih šansi, na kojima počiva zdrava ekonomija i održivi razvoj.

• Bilateralni sporazumi najčešće više štite strane investitore, a manje državu u koju se ulaže i omogućavaju investitorima da tuže državu.

Rizik od UAE i „najpovlašćenijih nacija“

• Bilateralni sporazumi potpisani sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu proizvesti negativne efekte ne samo zbog privilegija koje su dobili investitori iz te zemlje, već i zato što kompanije iz drugih država, poput Holandije i Srbije, sa kojima Crna Gora ima sporazume koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, mogu zahtijevati iste povlastice koje imaju one iz UAE. Ukoliko ih ne dobiju, mogu pokrenuti arbitražne sporove koji bi Crnu Goru mogli značajno da koštaju.

Učešće stručnjaka u pripremi bilateralnih sporazuma

• Da bi se u bilateralnim sporazumima zaštitili interesi Crne Gore, njihovoj pripremi i sadržaju trebalo bi pristupiti sa mnogo više pažnje, uz učešće stručnjaka. 

Savremene odredbe za zaštitu države

• Svi bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora trebalo bi da prate savremene trendove i sadrže odredbu tzv. regulatory power, kojom se državi daje pravo da donosi mjere i usvaja propise u oblastima od javnog interesa, kao što su zaštita zdravlja, životne sredine i kulturne baštine, kao i u drugim pitanjima od nacionalnog interesa, bez preuzimanja odgovornosti ukoliko bi to dovelo do štetnih posljedica po investitore. Pored toga, sporazumi bi trebalo da sadrže i odredbu denial of benefit, kako bi se spriječile zloupotrebe koje se odnose na treaty shopping.

Uvođenje ,,investicionog filtera javnog interesa“

• Neophodno je uvesti ,,investicioni filter javnog interesa“. Za svaki projekat iznad određenog investicionog praga potrebno je sprovesti standardizovani test koristi koji bi procjenjivao uticaj na bruto domaći proizvod, izvoz, produktivnost, razvoj novih tehnologija, angažovanje lokalnih dobavljača, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, javne prihode, te posebno uticaj na prostor i prirodu.

Uvođenje obavezne i nezavisne pravne kontrole

• Da bi se spriječile zloupotrebe, potrebno je uvesti obaveznu i nezavisnu pravnu kontrolu prije potpisivanja bilo kakvog ugovora koji se odnosi na državnu imovinu, zemljište, pravo građenja, koncesije ili dugoročne obaveze. Dobar sistem kontrole štiti i administraciju i građane.

Potpuna transparentnost prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma

• Prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma i ugovora sa stranim investitorima neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost. Potrebno je uspostaviti registar svih ugovora, aneksa, podugovora, državnih pomoći i olakšica koji bi bio dostupan javnosti.

Ustanoviti princip institucionalne ravnoteže

• Potrebno je ustanoviti princip institucionalne ravnoteže: bez obzira ko proces vodi, ministarstvo, agencija ili komisija, mora postojati nadzorno tijelo sa jasnim ovlašćenjima, u kojem bi bili zastupljeni i nezavisni stručnjaci.

Transparentnost štiti od reputacionog rizika

• Transparentnost ne usporava investicije, naprotiv, ona ih štiti od reputacionog rizika i izjednačava uslove za sve.

Najviši standardi za projekte koji utiču na životnu sredinu i kulturnu baštinu

• Za projekte koji imaju uticaj na životnu sredinu i/ili kulturnu baštinu moraju važiti najviši standardi procjene i javne rasprave, sa realnim rokovima, stručnim tijelima i obavezom da se primjedbe uvaže ili obrazloži zašto nijesu.

Lokalni sadržaj i obaveza minimalnog učešća

• Strateški projekti trebalo bi da imaju i lokalni sadržaj, obavezu minimalnog učešća domaćih dobavljača i radne snage, plan obuke i transfera znanja, te podsticaje za reinvestiranje dobiti.

Unaprjeđivanje regionalne ravnoteže stranih direktnih investicija

• Kod stranih direktnih investicija važno je voditi računa o regionalnoj ravnoteži, što se može postići uvođenjem stimulansa za ulaganja u sjever zemlje i druga manje razvijena područja, te olakšice za investitore koji koriste domaće sirovine, ulažu u znanje, tehnologiju, preradu, otvaraju stalna radna mjesta i čuvaju prostor.

Jačanje domaćih institucija

• Potrebno je ojačati i domaće institucije, posebno Agenciju za strana ulaganja, kako bi se postigli najbolji efekti za zemlju prilikom stranih direktnih investicija.

Usklađivanje sa EU pravilima

• Strane direktne investicije trebalo bi da budu kompatibilne sa evropskim pravilima. Ako je članstvo u EU strateški cilj Crne Gore, onda bi pravila državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki i zelene taksonomije trebalo da budu sastavni dio svakog investicionog projekta. Time bi se poslao jasan signal ozbiljnim investitorima da u Crnoj Gori važe ista pravila kao i u EU.

Strane investicije u nekretnine ne doprinose razvoju

Maja Boričić

Jasna pravila za strana ulaganja, koja moraju biti jednaka za sve, zakonske izmjene, prestanak potpisivanja netransparentnih bilateralnih sporazuma, omogućavanje principa konkurentnosti i efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala su preduslovi da Crna Gora ima adekvatnu zaštitu kada su u pitanju strane investicije.

To je zaključeno na konferenciji Crnogorski pravni okvir, strana ulaganja i strateški ciljevi zemlje, koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Profesor dr Časlav Pejović je ocijenio da je sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) veoma problematičan i suprotan Ustavu, te upozorio da bilo koja kompanija, koja je registrovana u zemljama sa kojima Crna Gora ima potpisane sporazume koji sadrže klauzulu najpovlašćenije nacije, može da tuži Crnu Goru ako ne dobije iste uslove koje sada imaju kompanije iz UAE. Profesor Pejović je istakao da Srbija i Holandija imaju potpisane sporazume sa Crnom Gorom koji i sadrže ovu klauzulu.

Bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora, rekao je Pejović, omogućavaju stranim kompanijama i investitorima da tuže državu. Ovi sporazumi ne sadrže klauzulu koja bi štitila zemlju. „Najgore ulaganje strano je ulaganje u nekretnine, to je mrtvi kapital“, pojašnjava profesor Pejović.

Govoreći o tome koliko ovi sporazumi ne moraju donositi i kapital, naveo je primjer Rusije: „Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Rusijom, a ta je zemlja glavni investitor kod nas.“

„Brazil je potpisao samo tri bilateralna sporazuma, a u vrhu je po ulaganjima stranih investitora“, dodao je Pejović.

„Imam razlog da vjerujem da u našim sporazumima namjerno nema te klauzule koja štiti državu od zloupotrebe. Vlasti preferiraju bilateralne ugovore kako bi se zaobilazile procedure, kako bi se bogatstvo tako stečeno kasnije koristilo u političke svrhe“, rekao je dr Mladen Grgić sa Univerziteta Crne Gore.
„Nažalost, imamo nula sjednica Vlade koje raspravljaju o pitanjima stranih investicija“, dodao je Grgić.

Ministar pravde Bojan Božović je naveo da je obeshrabrujuće za ulaganja ukoliko nemamo adekvatnu zaštitu i ukoliko nam postupci traju u nedogled, i najavio skoru izmjenu Zakona o arbitraži, ali i zakona koji se odnose na efikasnost sudskih postupaka, koji će biti usklađeni sa evropskim zakonodavnim okvirom i praksom.

„Striktno poštovanje Ustava i domaćih propisa je važno. Crna Gora je država koja želi jasna i konkretna ulaganja, ali i zemlja koja želi da sačuva svoje vitalne interese“, poručio je ministar pravde.

Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević ocjenjuje da naša država pati od sindroma podvojene ličnosti, jer ne želi ispoštovati propise koje je sama donijela i koji su suštinski dobri, ističući da se ne vodi računa o zaštićenim područjima zbog interesa stranih investitora.

Ona je upozorila da se, nakon Velike plaže, sada dogovaraju investicije u Buljarici, i to direktnim pregovorima iza zatvorenih vrata, bez transparentnosti. „Predsjednik opštine Budva vodi tajne razgovore sa Alabarom“, istakla je Janjušević.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je ocijenila da naša zemlja nema jasnu strategiju za strana ulaganja, te da se prema istraživanjima koja je sproveo CIN-CG može zaključiti da zemlje iz kojih se najviše ulagalo od nezavisnosti do sada ne dijele naše strateške ciljeve.

Među prvima su, ističe ona, Rusija, Srbija, Azerbejdžan i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), a problem je i što najveći dio ulaganja ide u nekretnine, a ne u nove tehnologije, industriju, poljoprivredu i druge grane koje bi doprinijele razvoju.

Prošle godine vodeća ulaganja, dodala je ona, bila su iz Srbije, Rusije i Turske, što je više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija lani.

„Zemlja se od obnove nezavisnosti razvijala i novcem skrivenih investitora, sa ofšor destinacija, iza kojih se često krila naša politička, ekonomska i kriminalna struktura, koja je ovdje oprala stotine miliona eura. Sporazumi poput onog sa UAE, koji inače važe za najveću praonicu novca, mogli bi ugroziti neke od najvrednijih preostalih predjela koji još nijesu devastirani sumnjivim novcem“, zaključila je Tadić Mijović.

Predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić ističe da glavni izazovi uključuju porijeklo investicija, navodeći da, ako je novac uplaćen iz Švajcarske, ne znači da je to švajcarska investicija.

Ona, međutim, navodi da je Crna Gora u proteklih 18 godina privukla raznoliki kapital, te da je najvažnija jasna i konzistentna politika, jasna pravila igre, otvoren dijalog i adekvatni podsticaji za sektore koje prepoznajemo kao važne za razvoj.

Grgić je ocijenio da nije isti ugovor koji je potpisan sa Francuskom za izgradnju bolnice ili sa Mađarskom za željeznicu, te da se takvi ugovori razlikuju od komercijalnih sporazuma.

„U suštini nije bitno odakle su investitori, već kakvi su investitori i kakav pravni okvir vi stvorite ovdje“, zaključio je Grgić.

Profesorica dr Gordana Đurović je navela da smo uspjeli da stvorimo visoku zavisnost od stranih direktnih ulaganja, a nismo stvorili uslove za konkurentnost izvoza.

„Pravila nijesu jasna, jednaka za sve i održiva, nema inovativnosti, a investitori iz razvijenih zemalja se ne osjećaju sigurno“, dodala je Đurović.

Istakla je da ulaganje u nekretnine, koje je ovdje dominantno, jeste ustvari zamrzavanje kapitala, te dodala da, iako je poglavlje koje se bavi javnim nabavkama uslovno zatvoreno, EU traži da u prvom dijelu 2026. mijenjamo Zakon o javnim nabavkama, koji će eliminisati potpisivanje ovakvih bilateralnih sporazuma.

Izvršni direktor Fidelity Consulting Miloš Vuković je naglasio da dobar investitor ne bježi od pravila, već od nereda. Istakao je da je Nacrt zakona o strateškim investicijama veoma štetan po Crnu Goru. „U formi kakav je sad, legalizuje korupciju, nema garancija, jasnih obaveza, a nije bilo ni sveobuhvatne javne rasprave.“

On je ocijenio i da aktuelna priča oko ulaganja u Slovensku plažu budi sumnje u korupciju te da zahtijeva uključivanje tužilaštva.

Ekonomski analitičar Dejan Mijović je ocijenio da je u svim ovim poslovima bilo više korupcije nego neznanja.

„Imali smo ogroman broj eksperata i pomoć inostranih stručnjaka, tako da nije u pitanju neznanje — to je korupcija, neposvećenost javnom interesu i proklamovanim ciljevima razvoja. Mi nemamo ni relevantne institucije koje treba da se bave investicijama“, naglasio je Mijović i istakao da bi bilo važno ojačati Agenciju za strana ulaganja, koja bi trebalo da bude prva i glavna adresa investitorima sa strane.

Ovaj događaj je dio višegodišnjeg projekta „Promovisanje odgovornosti preko onlajn medija“, koji CIN-CG realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED) iz Vašingtona.

Vlada da podrži osnivanje centra za liječenje kancera

Bivša ministarka nauke Sanja Damjanović istakla je značaj projekta Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST), na kojem godinama i sama radi, a koji bi se bavio, između ostalog, najsavremenijim metodama za liječenje kancera. Projekat bi trebalo da bude na listi važnih infrastrukturnih projekata Vlade. Ako bi realizovala ovaj projekat, Crna Gora bi postala regionalni centar za liječenje raka najsavremenijim metodama, ali i centar istraživanja iz ove oblasti.
Ovaj projekat ima podršku Evropske unije sa čak 80 odsto sredstava, istakla je Damjanović, što je oko 200 od ukupno 250 miliona eura, ali Vlada Crne Gore ga još nije kandidovala za podršku Brisela, što je, kako je rekla, neshvatljivo.

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković je obećao da će se potruditi da stavi kolegama do znanja koliko je ovaj projekat bitan za Crnu Goru.

If Montenegro continues to conclude agreements that circumvent the public procurement system, it risks losing credibility, delaying EU accession, and undermining its own legal framework, thereby directly endangering its position, reputation, and economic security, experts warn.

By Đurđa Radulović / Predrag Nikolić

The conclusion of bilateral agreements on economic cooperation, such as those in the fields of infrastructure development, real estate, tourism, telecommunications, e-governance, and healthcare investments, must comply with EU regulations and national legislation that uphold the principles of transparency, free competition, non-discrimination, and level ground for bidders, said Gordana Đurović, Professor at the Faculty of Economics (University of Montenegro), in an interview with the Centre for Investigative Journalism of Montenegro (CIN-CG).

According to CIN-CG sources, the newly planned agreements could cause serious harm through provisions that fail to protect Montenegro’s interests and instead serve only those of investors, similar to the Agreement with the United Arab Emirates (UAE) on cooperation in tourism and real estate development.

During the summer, following the signing of the controversial agreement with the UAE, the Government of Montenegro prepared four additional draft agreements. In June and July, it drafted two agreements with the Government of Hungary, one on cooperation in infrastructure development and another on telecommunications. In June, it also prepared a draft agreement with Ukraine on e-government services, as well as a draft framework for negotiations and the conclusion of an agreement with the Government of France on the implementation of priority projects in Montenegro. None of these drafts have yet been signed.

The planned agreements reportedly contain problematic provisions similar to those found in the UAE deal, effectively overriding domestic and EU laws on competition and transparent processes. The Montenegrin Parliament recently concluded discussions on granting consent for two intergovernmental agreements with Hungary and France. Critics have raised concerns that these agreements would allow companies from France and Hungary to carry out some of Montenegro’s key capital projects without open tenders.

The agreement with Hungary, related to railway and highway infrastructure development, contains a clause, mirroring the UAE agreement, that allows Hungarian companies to be directly engaged as primary contractors and operators “without the need for public procurement procedures in accordance with Montenegro’s national legislation.”

The agreement with Ukraine also states that there will be no need for public procurement or tenders for e-government services. According to the draft, “the e-government project shall not, for either party, and in particular not for Montenegro, be subject to any public procurement, tender, public competition, or any other procedure defined under the national legislation of Ukraine or Montenegro following ratification of the Agreement.”

The proposed agreement with France concerns the implementation of priority projects, including the design and construction of a new university clinical center in Podgorica, as well as other healthcare, energy, digital, and transport infrastructure projects. The future agreement would also regulate sources of financing to be provided by France and its institutions, such as the French Development Agency (AFD).

Any international agreement that provides for direct contracting with foreign companies without applying public procurement procedures established by domestic law and EU legal standards is inconsistent with Montenegro’s obligations as an EU candidate country, Đurović stressed. She added that Montenegro should conclude all international agreements in the fields of tourism, real estate, and infrastructure strictly within the existing legal framework, fully respecting the principles of public accountability, transparency, and market competition.

EU May Penalize Montenegro for Unlawful State Aid

Montenegro has signed 27 bilateral investment treaties to date. However, the practice of bypassing tenders and ignoring competition law was not typical of earlier agreements, explained Maja Kostić-Mandić, Professor of International Law at the University of Montenegro.
“This is definitely not standard practice for the treaties Montenegro has signed so far. Nor have I encountered such provisions in UAE agreements with other countries. On the contrary, their recent agreements, such as the one with India, contain no references to the abolition of competition,” said Kostić-Mandić.

Granting special privileges to investors may constitute a form of prohibited state aid under the EU Stabilisation and Association Agreement, Kostić-Mandić explained. She referred to the well-known Micula case, in which the General Court of the European Union ruled that Romania had breached its obligations under a bilateral investment treaty with Swedish investors of Romanian origin. Romania was found responsible both for withdrawing promised state aid upon joining the EU and for subsequently compensating the investors under an arbitration award, prompting the European Commission to initiate proceedings against Romania for violating EU state aid rules.
“A similar scenario could befall Montenegro after joining the EU,” Kostić-Mandić warned, “having to pay both the investor and the EU for breaching its rules.”

According to her, the Montenegro - UAE agreement on tourism and real estate development is atypical because it creates a fundamental imbalance in the obligations of the contracting parties, which is detrimental to Montenegro’s interests. “The provisions effectively transfer part of national sovereignty to a foreign government, granting it significant influence in identifying and classifying projects as strategic and of public interest,” she said.

The legal scholar further emphasized that, due to the economic asymmetry between the contracting parties, the UAE Government does not assume binding obligations that would make it legally accountable in case of non-performance. “The UAE is merely obliged to ‘encourage investors,’ while Montenegro undertakes substantial international obligations toward an undefined investor, obligations which, if unfulfilled, often lead to investor–state arbitration claims,” Kostić-Mandić explained.

She also noted that many regional legal experts have informally expressed concerns over the lack of protection for Montenegro’s interests in the agreement. “It is questionable whether any independent legal expert, unaffiliated with UAE interests, had the opportunity to review the text before signing,” she added.

Unlike Montenegro’s earlier bilateral investment treaties (BITs), the recent and planned agreements do not include the Most-Favoured-Nation (MFN) clause, which allows investors to claim equal treatment if another foreign investor receives more favourable conditions. Montenegro currently has 15 active BITs containing the MFN clause, meaning that investors from those countries could initiate disputes if investors from the UAE or Hungary are granted preferential treatment, such as exemption from tenders. “Montenegro could face multimillion-euro liabilities and costly legal defences, regardless of the outcome,” Kostić-Mandić warned.

Absence of the “Denial of Benefits” Clause

According to Časlav Pejović, Professor at Kyushu University (Japan) and an expert in international investment law, none of Montenegro’s agreements contain a Denial of Benefits Clause, a provision that allows a state to deny treaty protections to investors who do not have genuine links to the contracting country.

Pejović explained that many companies use countries like the Netherlands, one of the states with the most BITs, to set up shell subsidiaries solely to gain access to investor–state arbitration. He cited the example of a U.S. water infrastructure company that sued Bolivia through its Dutch subsidiary because the U.S. and Bolivia had no bilateral investment treaty.

“Bilateral treaties are, in fact, a form of soft power,” Pejović noted. “Today, power relations are established through this kind of ‘force in gloves’ rather than cannons and weapons.” He added that poor countries often bear the brunt of massive compensation claims, for instance, Ecuador was ordered to pay over one billion dollars to a U.S. company under such a treaty.

Pejović questioned why Montenegro’s government has repeatedly violated the constitutional principle of competitiveness in its recent agreements. “This is entirely inconsistent with the Constitution,” he said.

The Government insists that the agreements are fully aligned with Montenegro’s Constitution and its obligations under the EU Stabilisation and Association Agreement. However, the EU Delegation in Montenegro warned that, “under EU and Montenegrin public procurement legislation, as well as the Reform Agenda, Montenegro must fully apply the principles of equal treatment, non-discrimination, and transparency in implementing all contracts concluded under cooperation agreements with the UAE.”

Pejović further explained that the mere signing of such treaties does not guarantee economic benefits. “Countries without BITs can still attract high levels of foreign investment. Brazil, for example, the world’s fifth-largest recipient of foreign investment, has only a handful of such treaties. Montenegro, on the other hand, has 27, but little to show for it,” he concluded.

Historical and Structural Context

The first intergovernmental investment agreement was signed between Pakistan and West Germany in 1959, followed by the 1964 Convention on the Settlement of Investment Disputes. Until the 1990s, fewer than 500 BITs existed worldwide. The collapse of the Berlin Wall triggered an explosion of neoliberal investment policies, encouraged by the World Bank and IMF, which promoted BITs as a “passport to prosperity.”

By 2008, there were nearly 3,000 BITs worldwide, though the trend has since declined as many countries recognized the risks of surrendering sovereignty and facing costly arbitration. “Some states, such as the U.S., have since introduced ‘regulatory power’ clauses protecting their right to regulate in areas such as the environment, health, and safety,” Pejović said. The EU is likewise developing mechanisms for a dedicated investment court system.

Public Procurement Red Flags

Professor Đurović emphasized that identifying “red flags” in public procurement is crucial to preventing corruption and protecting public funds. Common indicators include single-bid procedures, unusually short deadlines, inflated prices, frequent contract amendments, overly restrictive qualification criteria, and repetitive awards to the same bidders, all of which undermine transparency and fair competition.

The European Union uses a multi-level “red flag system” to detect irregularities, integrating data analysis and e-procurement tools. North Macedonia has already implemented an automated version of this system, developed with international partners such as SIGMA, the Open Contracting Partnership, and the European Bank for Reconstruction and Development (EBRD).

The EU has formally urged Montenegro to ensure the timely and consistent implementation of procurement reforms and will closely monitor compliance.

Conclusion

As economic analyst Miloš Vuković noted, “The UAE Agreement effectively excludes the application of Montenegro’s public procurement framework, bypassing mandatory tenders for projects worth billions of euros. This undermines equal market access and creates serious risks of abuse and mismanagement of public funds.”
He added, “If purchases as small as €8,000 require publication and a minimum three-day bidding period, it is incomprehensible that multi-billion-euro projects should be exempt from any procurement oversight.”

Experts agree that Montenegro’s recent agreements signal a troubling shift toward investor dominance at the expense of state sovereignty, legal integrity, and alignment with European standards.

Ako Crna Gora nastavi da potpisuje sporazume koji zaobilaze sistem javnih nabavki, rizikuje gubitak kredibiliteta, odlaganje pristupanja EU i narušavanje sopstvenog pravnog poretka, čime bi bila direktno ugrožena njena pozicija, ugled i ekonomska sigurnost, upozoravaju stručnjaci 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Zaključivanje bilateralnih sporazuma o ekonomskoj saradnji, poput saradnje u oblasti razvoja infrastrukture, nekretnina, turizma, telekomunikacija, e-uprave, pa i ulaganja u zdravstveni sektor, moraju biti u skladu sa EU propisima i nacionalnim zakonodavstvom koje poštuje principe transparentnosti, slobodne konkurencije, nediskriminacije i jednakog tretmana ponuđača, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta. 

Sagovornici CIN-CG upozoravaju da bi i novi planirani sporazumi mogli izazvati ozbiljnu štetu odredbama, koje ne štite interes Crne Gore, već isključivo interes investitora, kao što je to bio slučaj sa Sporazumom sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. 

Vlada Crne Gore je tokom ljeta ove godine, nakon potpisivanja spornog sporazuma sa UAE, pripremila još četiri sporazuma. U julu i junu pripremila dva sporazuma sa Vladom Mađarske: Predlog za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji u oblasti razvoja infrastrukture  i Predlog sporazuma o saradnji u oblasti telekomunikacije. U junu je načinjen i Predlog  sporazuma sa Vladom Ukrajine o obezbjeđenju servisa za elektronsku upravu, kao i Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o realizaciji prioritetnih projekata u Crnoj Gori. Za sada nijedan od ovih nacrta nije potpisan. 

Planirani sporazumi sadrže problematične odredbe poput onih iz Sporazuma sa UAE, kojima se ukidaju domaći i evropski zakoni o konkurenciji i transparentnim procesima. Skupština Crna Gore  je ove sedmice završila raspravu o davanju saglasnost na dva međudržavna sporazuma sa Mađarskom i Francuskom. Problematizovano je to što će ovi sporazumi omogućiti kompanijama iz Francuske i Mađarske da bez tendera rade neke od naših kapitalnih projekata.

Sporazum sa Mađarskom koji se odnosi na razvoj željezničke infrastrukture i razvoj auto-puta, sadrži odredbu, kao i u sporazumu sa UAE, koja predviđa da se mađarske privredne kompanije kao glavni izvođači i operateri mogu anagažovati direktno bez „potrebe za javnim nabavkama, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom Crne Gore''. 

I ugovor sa Ukrajinom pominje da nema potrebe za sprovođenjem javnih nabavki, odnosno tendera za elektronsku upravu. Kako se navodi u predlogu sporazuma posao oko elektronske uprave „neće biti ni u jednoj od strana, a posebno u Crnoj Gori, predmet javne nabavke, javnog tendera, postupka javnog takmičenja iii bilo kog drugog postupka definisanog u nacionalnom zakonodavstvu Ukrajine i Crne Gore nakon ratifikacije Sporazuma''. 

Vlada Crne Gore je sa Francuskom predvidjela sporazum koji se odnosi na realizaciju prioritetnih projekata. Oblasti u kojima će se definisati saradnja su projektovanje i izgradnja novog univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici kao i drugi projekti iz zdravstva, razvoj i modernizacija elektroenergetske mreže, digitalna transformacija, izgradnja saobraćajne infrastrukture... Predviđeno je da budući sporazum detaljno reguliše izvore finansiranja koje Francuska i njene institucije, poput francuske Agencije za razvoj (AFD) mogu obezbijediti za realizaciju projekata. 

Svaki zaključeni međunarodni sporazum koji predviđa direktno ugovaranje sa stranim kompanijama, bez primjene postupaka javnih nabavki propisanih domaćim zakonodavstvom i pravnom tekovinom Evropske unije, nije u skladu sa obavezama Crne Gore kao države kandidata za članstvo u EU, kaže Đurović. 

Crna Gora bi trebalo da sve međunarodne sporazume u oblastima turizma, nekretnina i infrastrukture zaključi u okviru postojećih zakonskih procedura, uz puno poštovanje principa javne odgovornosti, transparentnosti i tržišne konkurencije, objašnjava Đurović.

EU bi mogla kazniti Crnu Goru zbog nedozvoljene državne pomoći 

Crna Gora je do sada potpisala 27 bilateralnih ugovora. Međutim, praksa izostanaka tenderskih postupaka i nepoštovanje zakona o konkurenciji nijesu bili uobičajeni postupci prilikom potpisivanja ranijih ugovora, objašnjava za CIN-CG Maja Kostić-Mandić, profesorica međunarodnog prava na Univerzitetu Crne Gore. ,,To definitivno nije uobičajena praksa u ovim ugovorima koje je Crna Gora do sada potpisivala. Ni  u sporazumima koje UAE potpisuju sa drugim zemljama nisam naišla na nešto slično, naprotiv, koliko se sjećam gledala sam njihove najnovije, kao onaj sa Indijom, gdje nema pomena o ukidanju konkurencije“ objašnjava Maja Kostić, profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (UCG). 

Davanje posebnih pogodnosti investitorima može se smatrati oblikom nedozvoljene državne pomoći, a na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, objašnjava Kostić-Mandić. ,,U ovom kontekstu posebno je značajan slučaj braće Micula gdje je Opšti sud Evropske unije našao da je Rumunija bila odgovorna za povredu  bilateralnog sporazuma prema švedskom investitoru braći Micula rumunskog porijekla, jer je prilikom pristupanja Uniji ukinula državnu pomoć koju je bila obećala tom ulagaču, a zatim, kada mu je isplatila naknadu prema arbitražnoj odluci, Evropska komisija je protiv Rumunije pokrenula postupak zbog povrede pravila o nedozvoljenoj državnoj pomoći“, navodi Kostić. ,,Sličan scenario bi mogao da zadesi i Crnu Goru nakon što postane zemlja članica EU“, objašava Kostić-Mandić, dakle da plati i investitoru, a i EU zbog kršenja njenih pravila. 

 ,,Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE je atipičan međunarodni sporazum, jer je u osnovi ovog sporazuma neravnoteža u obavezama strana ugovornica, što predstavlja i njegov osnovni nedostatak sa aspekta interesa Crne Gore“, objašnjava Kostić-Mandić.  Sadržaj navedenih odredbi Sporazuma nedvosmisleno ukazuje na to da se ovdje faktički prenosi dio nacionalnog suvereniteta na stranu vladu, jer je predviđeno da ona bitno utiče na identifikovanje i kvalifikovanje projekata kao strateških i od javnog interesa za Crnu Goru, objašnjava ova pravnica. 

 ,,Ovdje treba imati u vidu i izrazitu ekonomsku nejednakost strana ugovornica. Na osnovu Sporazuma se za Vladu UAE ne uspostavljaju 'čvrste' obaveze, čije bi neispunjenje moglo dovesti do njene pravne odgovornosti, a jedina 'obaveza' UAE je da podstiče investitore, dok Crna Gora preuzima velike, međunarodne obaveze, u odnosu na nepoznatog investitora, a radi se o obavezama zbog čijeg neispunjenja investitori obično tuže državu na osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija“, objašnjava Kostić-Mandić. 

Prema riječima Kostić-Mandić, više njenih kolega iz regiona, a na osnovu neformalne razmjene mišljenja ukazalo na nedostatak zaštite interesa Crne Gore u Sporazumu. ,,Postavlja se pitanje da li je, uopšte, neko od pravnika ko je stručan, a ne zastupa isključivo interese UAE bio u prilici da pročita tekst ovog sporazuma prije njegovog potpisivanja'', kaže Kostić-Mandić. 

Sporni sporazum sa UAE, kao ni četiri planirana sporazuma ne sadrže klauzulu o najpovlašćenijoj naciji koja je predviđena bilateralnim sporazumima (BiT), koje je Crna Gora prethodno potpisivala sa drugim državama. ,, Crnu Goru obavezuje 15 bilateralnih sporazuma, a svi sadrže klauzulu o najpovlaštenijoj naciji, koja predviđa da ulagači mogu da se pozivaju na nju ako je država dala nekom drugom bolji tretman, npr. dozvole, dobijanje posla bez tendera ili slično“, ističe Kostić-Mandić. Tako sada nakon sporazuma sa UAE i drugih koji su u pripremi, a kojima su predviđene velike povlastice za investitore iz ovih zemalja, može doći do sporova i sa investitorima iz država sa kojima smo ranije potpisali BIT-ove koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, jer se investitori iz tih zemalja mogu pozvati na ovu klauzulu i tužiti Crnu Goru, što su recimo oni morali da idu na tender, ili što nijesu mogli da se prijave za investicije koje su ekskluzivno date nekom iz UAE, ili sjutra i Mađarske. Crna Gora bi, dakle, mogla imati milionske rashode, zbog mogućih investicionih arbitraža, pa bi samo odbrana države na sudovima mogla stajati milione, a to su nepovratna sredstva bez obzira na ishod, kaže Kostić-Mandić. 

Nema ni klauzule o ,,uskraćivanju pogodnost'' investitorima koji krše zakon

,,Ni u jednom sporazumu koji je do sada potpisala nema Klauzula o uskraćivanju pogodnosti (engl. Denial of Benefits Clause)'', kaže u razgovoru za CIN-CG Časlav Pejović, profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta (Japan) i stručnjak za pravo stranih ulaganja.

Klauzula o uskraćivanju pogodnosti je odredba u sporazumima, posebno onim koje se tiču investicija, koja omogućava državi da investitorima iz trećih zemalja uskrati zaštitu ili beneficije koje su inače predviđene tim sporazumom, ukoliko investitor ne ispunjava uslove vezane za nacionalnost ili stvarnu povezanost sa zemljom potpisnicom sporazuma. 

Pejović navodi primjer Holandije jedna od država sa najviše potpisanih bilateralnih sporazuma. ,,Mnoge kompanije osnivaju filijale u Holandiji samo da bi iskoristile povoljnosti sporazuma. Da bi mogli nekoga da tuže. Bio je primjer američke kompanije, koja se bavila infrastrukturom vode. Kako SAD i Bolivija nemaju taj sporazum, a Holandija i Bolivija imaju, Amerikanci su otvorili kompaniju u Holandiji i tužili su Boliviju. Ima dosta takvih primjera''. 

Bilateralni sporazumi su zapravo jedna vrsta nasilne politike, objašnjava Pejović. ,,Danas se odnosi moći uspostavljaju ovom vrstom 'sile u rukavicama' umjesto topovima i oružjem'', kaže ovaj ekspert. 

Postoje slučajevi enormnih odštetnih zahtjeva od strane kompanija, a obično siromašne zemlje stradaju, objašnjava Pejović.  Tako je Ekvador koja je jedna od najsiromašnijih zemalja, morala da plati preko milijardu dolara jednoj američkoj kompaniji, zbog sporazuma koji nije vodio računa o državnim interesima. 

Pejović tvrdi da ne može da razumije zašto se u više sporazuma koje je Vlada Crne gore potpisala ili predložila tokom 2025. krši ustavno načelo konkurentnosti. ,,To je u potpunosti u suprotnosti sa Ustavom“, kaže Pejović. 

Iz Vlade tvrde da je Sporazum u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. S druge strane iz Delegacije EU su upozorili da ,,u skladu sa zakonodavstvom EU i Crne Gore o javnim nabavkama, kao i u skladu sa Reformskom agendom, Crna Gora ostaje u obavezi da u potpunosti primjenjuje principe jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti prilikom sprovođenja svih ugovora i sporazuma koji budu zaključeni u okviru sporazuma o saradnji sa UAE".

Pejović objašnjava da ,,ne postoji garancija da sa potpisivanjem sporazuma naša država ima neke beneficije. Države koje nemaju sporazume mogu biti vrlo uspješne u privlačenju stranih investitora. Primjer je Brazil koji je  peta zemlja u svijetu po stranim investicijama, a imaju samo par važećih  sporazuma. Mi imamo 27 sporazuma, ali nemamo investicija'', kaže Pejović. 

Bilo više postupaka u prošlosti 

Crna Gora je do sada potpisala 27 BIT, prema sajtu Ujedinjenih nacija UNCTAD, na kome se može naći precizna statistika o BIT za svaku državu.  

Od potpisanih ugovora 24 je na snazi. Ugovor koji je 2010. potpisan sa  BLEU – Belgijsko-luksemburškom ekonomskom unijom nikada nije stupio na snagu, sporazum koji je Jugoslavija potpisala sa Poljskom 1979. raskinut je, a više nije aktivan ni sporazum koji je bivša država potpisala 1974. sa Francuskom. 

Država Crna Gora do sada se suočila sa više tužbi stranih investitora. 

Holandska kompanija MNSS and RCA je 2012, na osnovu BIT-a Jugoslavije sa Holandijom, tužila Crnu Goru. Zbog povrede prava vezane za upravljanje nikšićkom Željezarom, ova kompanija je tražila odštetu od preko 100 miliona eura. Međunarodni centar za rješavanje međunarodnih sporova u Parizu  utvrdila odgovornost države ali nije dodijelila odštetu kompaniji. 

Zbog nedostatka jurisdikcije odbijena je i tužba CEAC Holdings Limited  sa Kipra iz 2014. godine. Kompanija CEAC ruskog milijardera Olega Deripaske, bivšeg Vladinog partnera u KAP-u i Boksitima, je pokrenula arbitražni postupak u vezi s navodnim kršenjem Ugovora o poravnanju za Kombinat aluminijuma koji je potpisan 2009. godine. Odštetni zahtjev je bio vrijedan 100 miliona eura. 

Medusa iz Velike Britanije tužila je Crnu Goru 2015. godine, tužba je odbijena. Spor o istražnim pravima u oblasti nafte i gasa u području Prevlaka; investitor je tvrdio da su državne mjere narušile njihova prava.

Odbijanje tužbe od strane arbitraže uslijedilo je i sljedeće godine 2016. u čuvenom slučaju Olega Deripaske protiv Crne Gore. Investitor je tvrdio da je došlo do eksproprijacije i obezvrijeđivanja investicije (boksit, aluminij) putem raznih intervencija države i zato tražio stotine miliona odštete. 

Adiko banka je 2017. tužila Crnu Goru na osnovu BIT-a potpisanog sa Austrijom. Tužba je pokrenuta zbog zabrane promjene hipoteka vezanih uz švicarski franak, nakon promjene zakone 2015. Tužba je od strane arbitraže odbijena, uz konstataciju da  država može u nekim slučajevima donositi regulatorne promjene koje utiču na investitore, ako su promjene legitimne i zakonite

Dvije tužbe protiv države CG su još u toku. Prva je tužba Duška Kneževića i njegove kompanije Atlas iz 2020. Tvrde da je država ugrozila njihovo poslovanje, odštetni zahtjev je čak 500 miliona. 

Ove godine švajcarska kompanija Tara Resources pokrenula je međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore nakon što je Vlada lani raskinula ugovor o koncesiji za eksploataciju rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca. Najavljeni odštetni zahtjev iznosi 300 miliona eura.  

Nezavisna Crna Gora je prvi bilateralni sporazum potpisala sa Finskom 2008. godine, a zatim sa Danskom, Katarom i Srbijom (2009), Maltom i Makedonijom 2010, Azerbejdžanom (2011), Turskom i UAE (2012) i Moldavijom (2014). Na snazi je i više ugovora koje je Crna Gora potpisivala dok je bila u okviru bivših država. 

Crvene zastavice 

U praksi javnih nabavki, postoje brojni pokazatelji koji mogu ukazivati na moguće nepravilnosti, poznati kao „crvene zastavice”, objašnjava profesorica Đurović. Među najčešćima su situacije kada se u konkurentskom postupku pojavi samo jedan ponuđač, što može ukazivati na ograničenu konkurenciju ili namještanje tendera. Neobično kratki rokovi za dostavljanje ponuda često sugerišu da je nabavka unaprijed „prilagođena” određenom ponuđaču, dok izuzetno visoke cijene u odnosu na tržišne standarde mogu biti znak dogovora ili nedostatka konkurencije.

Takođe, učestale izmjene ugovora nakon njihove dodjele, naročito one koje povećavaju vrijednost ugovora ili mijenjaju obim posla, predstavljaju ozbiljan signal za provjeru. Na sumnju upućuju i nesrazmjerno strogi ili neodgovarajući uslovi kvalifikacije, koji favorizuju pojedine firme, kao i učestalo ponavljanje istih dobitnika ugovora u postupcima koje sprovodi ista institucija. Prepoznavanje ovih „crvenih zastavica” ključno je za jačanje transparentnosti, sprječavanje korupcije i zaštitu javnog interesa u trošenju budžetskih sredstava.

I Evropska unija koristi takozvani „sistem crvenih zastavica”, i to na više nivoa – od Evropske komisije i tijela poput OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), preko Evropskog revizorskog suda, do nacionalnih agencija i tijela za javne nabavke u zemljama članicama. Ovaj sistem, koji može biti potpuno automatizovan, zasniva se na analizi podataka, algoritmima za prepoznavanje nepravilnosti i savremenim e-nabavkama koje omogućavaju praćenje i analizu postupaka u realnom vremenu. Cilj je jasan – spriječiti zloupotrebe javnih sredstava, povećati transparentnost i konkurenciju, te ojačati odgovornost i povjerenje u sistem javnih nabavki.

Severna Makedonija je jedna od prvih zemalja Zapadnog Balkana koja je razvila i primijenila ovakav automatizovani sistem crvenih zastavica u javnim nabavkama. Sistem je razvijen uz podršku civilnog sektora i međunarodnih aktera, poput SIGMA inicijative, Open Contracting Partnershipa-a i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Zasniva se na analizi otvorenih podataka sa nacionalne platforme za e-nabavke, što omogućava ranije otkrivanje nepravilnosti i veću kontrolu nad trošenjem javnih sredstava.

EU je zvanično, u pisanoj formi pregovaračke pozicije, pozvala Crnu Goru da obezbijedi pravovremeno usvajanje planiranih aktivnosti, kao i njihovu efikasnu i dosljednu primjenu, te će pomno pratiti sprovođenje preuzetih obaveza.

,,Sporazum Crne Gore sa UAE isključuje primjenu zakonskog okvira iz oblasti javnih nabavki, čime se izbjegava zakonom propisana obaveza raspisivanja tendera za poslove vrijedne više milijardi eura. Time se derogira princip jednakog pristupa tržištu, što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i netransparentno upravljanje javnim sredstvima'', kaže za CIN-CG ekonomski analitičar Miloš Vuković. On daje poređenje - za nabavke roba i usluga u vrijednosti od 8.000 do 25.000 eura, odnosno radova od 40.000 eura, zakon propisuje javnu objavu poziva kroz elektronski sistem nabavki i rok za dostavljanje ponuda od najmanje tri dana. ,,U slučaju projekta vrijednog više milijardi eura, predviđa se potpuno isključenje iz ovog sistema, što je s aspekta dobrog upravljanja i evropskih standarda – neprihvatljivo'', naglašava Vuković. 

Kolonijalna doktrina 

Profesor Pejović navodi da je prvi međudržavni sporazum koji se odnosio na investicije potpisan između Pakistana i Zapadne Njemačke 1959. godine. Nakon njega je uslijedilo donošenje konvencije iz 1964. o arbitraži za međunarodna ulaganja.

Do 90-ih godina prošlog vijeka broj sporazuma na svjetskom nivou je bio ispod 500. Sve se mijenja padom Berlinskog zida. ,,Do tada su zemlje socijalizma bile restriktivne, gledale su na strana ulaganja kao na nužno zlo. To je bilo i kod nas i u istočnom bloku, da stranci ne mogu imati preko 49 odsto, potrfolio je morao biti u državnom vlasništvu. Nakon pada Berlinskog zida vidjelo se da je kapitalizam dominantan i te kočnice su pale i buknuo je neoliberalni kapitalizam'', objašnjava Pejović. 

Svjetska banka i MMF promovisali su ideju da su bilataralni sporazumi karta za zemlju blagostanja. ,,Samo potpišite bilateralne sporazume i to će privući strane investitore. Postoje dvije teorije o stranim ulaganjima. Prva je ta pozitivna iza koje stoje Svjetska banka, MMF i Bijela kuća to je bio takozvani Vašingtonski koncezus. Svjetska banka još uvijek promoviše da su strana ulaganja pozitivna, da će zemlje imati uspjeh i doživjeti procvat. A na drugoj strani imamo teoriju da sa stranim ulaganjima dolazi politička nesigurnost, da razvijeni investiraju zastarjele tehnologije siromašnijim zemljama, da ne vode računa o ekologiji i o ljudskim pravima. Postoji i srednja teorija, nju promovišu Ujedinjene nacije, u kojoj se traži neki balans između ove dvije krajnosti'', kaže Pejović. 

Objašnjava da su pod uticajem tih opijajućih priča o blagostanju, mnoge zemlje potpisale bilateralne sporazume sa razvijenim državama. Ti sporazumi su išli vrlo često u korist investitora. Ono što mnoge zemlje nijesu odmah shvatile jeste rizik koji nose sporazumi. ,,Nekad se potpisivanjem sporazuma država odriče svog suvereniteta. To znači da može biti tužena, ne samo od države, nego i od investitora. To je ta ambrela klauzula, iako je to sporazum dvije države, ako država pristane da se svojevoljno odriče suvereniteta to znači da investitori mogu da te tuže'', navodi Pejović. 

Negdje oko 2008. bilo je skoro tri hiljade bilateralnih ugovora u svijetu, a krenulo se sa 400 početkom 90-ih. Onda je taj trend počeo da pada, dosta je zemalja odustalo od takve regulative. 

,,Ono što se desilo počev od 2005. da su zemlje kao što je SAD promijenile sadržaj tih sporazuma jer su osjetile da sa ulaskom investitora iz Kine, Indije i oni sami mogu biti tužene“ kaže Pejović. Tako su Amerikanci počeli sa unošenjem klauzule 'regulatori pauer' koja daje pravo državi da donosi propise u određenim oblastima i da može da se zaštiti i da sporazumi ne nose posljedice. Ova se klauzula obično odnosi na zaštitu životne sredine, zdravlja, bezbjednosti i navedeni se taksativno u sporazumima sa stranim državama. „Suština je da ako se donese neki propis pa to bude na štetu stranih investitoru, država nema odgovornosti. To su Amerikanci prije 20 godina, 2005. počeli da uvode'', objašnjava Pejović i dodaje da i EU ima mehanizme zaštite i plan da se uvede poseban sud za strana ulaganja.

Iskustva drugih kod nas ne važe.