U izdanju vašeg dnevnog lista od 17. decembra, na str. 4 i 5, objavili ste tekst „REFORMA JAVNE UPRAVE (9): Skup podstanarski život državnih institucija - Đukanoviću Uprava plaća i bez tendera“, sa najavom na naslovnoj strani. Isti tekst ste objavili i na Portalu „Vijesti“. Tu o meni navodite netačne podatke i konstatacije i stavljate me u kontekst nekakvih mutnih poslova. To ne radite prvi put. Shodno članu 26, 27 i 28 Zakona o medijima, tražim da, na istim stranama u vašem listu, str. 4-5, sa najavom na str. 1, kao i na vašem Portalu, objavite, u cjelini i bez skraćenja, sljedeću ispravku i odgovor na vaš predmetni tekst.

U tekstu koji ste objavili, pišete, između ostalog, da je „četvorogodišnji ugovor“, između Uprave za imovinu i mene kao zakupodavca poslovnog prostora u Ulici kralja Nikole u Podgorici, kako navodite „istekao u julu (2017)“, ali već u prvoj rečenici teksta tvrdite: „Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama i nakon isteka ugovora ostala je po(d)stanar u zgradi Aca Đukanovića, a Uprava za imovinu je prećutno nastavila da mu plaća rentu za taj prostor“.

Vaša tvrdnja je NETAČNA.

Nikakvo plaćanje rente, prećutno ili na drukčiji način, nakon 8. jula 2017, sa Upravom za imovinu nijesam ni ugovorio ni dogovorio. NIKAKVU RENTU, PO TOM OSNOVU I PREKO OVOG ROKA, OD UPRAVE ZA IMOVINU NITI SAM TRAŽIO, NITI SAM INKASIRAO.

Ugovore o zakupu mojih poslovnih prostora, zaključio sam izričito nakon transparentnog i za svakog otvorenog postupka javnih nabavki, bez sprovođenja bilo kakvog pregovaračkog postupka, a po uslovima koje sam javno ponudio i ugovore zaključio kao najpovoljniji ponuđač. Sve činjenice o tome su javno dostupne i provjerljive za svakog građanina ove zemlje.

Kao vlasnik, zakupodavac, uredno sam, prije isteka ugovora o zakupu, obavijestio dopisom 30. juna 2017. zakupca, Upravu za imovinu da, zbog njenog nepridržavanja ugovornih obaveza, ne želim da Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama po bilo kojem osnovu ostane u prostorijama koje su bile predmet zakupa. U skladu sa preciznim odredbama ugovora o zakupu, ovjerenog u skladu sa zakonom u sudu, određen je krajnji rok za iseljenje – 7. jul 2017. godine. Upozorio sam Upravu za imovinu i da nijesam saglasan sa primjenom člana 624 Zakona o obligacionim odnosima. Međutim, uprkos brojnim mojim upozorenjima, Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama se do danas nije iselila.

Poslije isteka ugovora o zakupu, dakle od bespravnog korišćenja moje predmetne imovine od 8. jula 2017. do danas nijesam imao nikakve koristi. Ovakvo postupanje Uprave za imovinu uporno pokušavam da spriječim, obraćajući se više puta Upravi za imovinu, te Ministarstvu finansija kao nadzornom organu Uprave za imovinu. Što drugo da uradim?

Pregovaranje mimo zakona nijesam ni inicirao, ni vodio, NIKADA. Molim da mi se vrati moja imovina koju nezakonito koristi Uprava za imovinu (Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama). Trpim zbog toga materijalnu štetu. A sada i štetu povrede mog ličnog i profesionalnog ugleda uslijed javnog iznošenja netačnih tvrdnji „Vijesti“.

Bez ikakvih dokaza, stavljate me u kontekst korupcije oko postupaka javnih nabavki, kako kažete „crtanjem” tendera i pregovaranjem mimo očiju javnosti. Nikada u takvim rabotama nijesam učestvovao!

Da su se pridržavale elementarnih standarda novinarske profesije, da se čuje i „druga strana“ u cilju nepristrasnog, tačnog i objektivnog izvještavanja javnosti – što je i zakonska obaveza medija – „Vijesti“ su mogle od mene dobiti sve ove informacije. Nijeste mi se obratili, nijeste mi postavili nikakva pitanja. Zbog čega to nijeste uradili?

U mom poslovnom prostoru od 8. jula 2017. nezakonito boravi Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama. Po tom osnovu od naznačenog datuma, 8. jula 2017, ne prihodujem ni cent. U interpretaciji „Vijesti“, naprotiv, još uvije mi se od tog datuma „prećutno“ plaća nekakva renta, tvrdite: „Uprava plaća Đukanoviću i bez tendera“! Šta čitaocima nudite kao dokaz tih tvrdnji osim mojih fotografija? Ništa.

Poštovani, obmanjujete javnost! To vam, rekoh, nije prvi put. Godinama po istom kalupu pišete o meni: neistina na neistinu, „afera“ na „aferu“ – jedna velika neistina i jedna velika „afera“. Sve mi to, bez ikakvih činjenica, pripisujete. To radite zlonamjerno. Dokle?

Nema smisla da i dalje bezrazložno trpim štetu i povredu mog dostojanstva i ugleda i da očekujem da ćete se, tek tako, sami od sebe, bez snošenja zakonskih posljedica, dozvati profesionalnim standardima novinarstva i manuti ove prakse da bezbroj puta ponovljene neistine o meni postaju – „istina“. Ja, naprotiv, vjerujem da neistine nikada neće postati istina. Tužiću vas sudu.

Aco Đukanović

Agencija za zaštitu podataka i slobodan pristup informacijama i nakon isteka ugovora ostala je postanar u zgradi Aca Đukanovića, a Uprava za imovinu je prećutno nastavila da mu plaća rentu za taj prostor.

Četvorogodišnji ugovor sa Đukanovićem vrijedan oko 60 hiljada eura godišnje istekao je u julu. Uprava za imovinu je nakon toga dva puta, putem javnog tendera, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama tražila zakupodavca, ali bezuspješno. Država je, zatim, nastavila da mu plaća rentu u iznosu od oko 5.000 na mjesečnom nivou. Na pitanje CIN-CG kako je to moguće, iz Uprave za imovinu su se pozvali na Član 624 Zakona o obligacionim odnosima.

“Kada po proteku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je zaključen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i prethodnim”, piše u Zakonu o obligacionim odnosima, u članu 624 koji glasi “prećutno obnavljanje ugovora”.

Stručnjaci koje je CIN-CG kontaktirao tvrde da je Zakon o javnim nabavkama obavezujući za Upravu za imovinu i da neuspjeli pokušaji javne nabavke ne mogu da budu izgovor za “neažurnost i nezakonitost”.

“Uprava se ne može pozivati na Zakon o obligacionim odnosima, kada postoji propis koji uređuje nabavku javnih usluga... Čemu Zakon o javnim nabavkama, ako se primjenjuje opšti propis”, istakao je sagovornik CIN-CG.

Prema podacima sa portala Uprave za javne nabavke, oba tendera za zakup prostorija za Agenciju su obustavljena. Na prvi poziv od početka jula ove godine, niko, pa ni Đukanović, nije bio zainteresovan  da iznajmi  prostorije Agenciji, uz godišnju nadoknadu od 57.120 eura, sa uračunatim PDV-om.

Javnim pozivom tražene su prostorije od 400 metara kvadratnih, u užem centru Podgorice, kako bi se „efikasnije obavljali poslovi iz nadležnosti organa”, ali i kolski pristup. Tražena su tri kabineta, od kojih dva sa predprostorom za sekretaricu, pet kancelarija i dodatna za arhivu, čajna kuhinja, sanitarni čvor, server soba i jedna tehnička prostorija.

Nakon “neuspjele” procedure, Uprava za imovinu opet je raspisala javni poziv. U tenderskoj dokumentaciji od 24. avgusta udvostručen je iznos koji je spremna da plati budućem zakupcu. Tako je procijenjena vrijednost javne nabavke na godišnjem nivou iznosila 107.100 eura sa PDV-om.

I specifikacije u drugom javnom pozivu su izmijenjene, pa Uprava za imovinu traži četiri kabineta sa predprostorom za sekretaricu, devet kancelarija za zaposlene, četiri kancelarije u sistemu „open space“, jednu prostoriju za prezentaciju, dvije prostorije za arhivu i dodatnu za odlaganje arhivske građe, prostoriju za server sobu, čajnu kuhinju i muški i ženski toilet, dok je kvadratura  “porasla” na 750 metara.

Na taj poziv javila se kompanija Cijevna hotel Group, vlasnika Danila Petrovića, ponudivši 102.530 za godišnji zakup. Ponuda nije prihvaćena jer firma, koja je godinama na crnoj listi Poreske uprave, nije dostavila dokaz da redovno plaća porez državi, što je preduslov za poslove sa državom.

Odgovorno upravljanje javnim finansijama i transparentne javne nabavke su jedan od osnovnih zahtjeva u okviru sveobuhvatne reforme javne uprave, koju Vlada sprovodi.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA) Ana Đurnić ocijenila je da matični Zakon o javnim nabavkama uređuje poslovanje države sa privatnim kompanijama i nigdje se ne poziva na shodnu primjenu Zakona o obligacionim odnosima.

“Međutim, mi ovdje imamo jednu stvarnu, životnu situaciju koja se dešava i koja je vrlo realna, a koja očigledno nije ili makar nije u dovoljnoj mjeri zakonski regulisana. Činjenica je da za Agenciju po isteku matičnog ugovora nisu obezbijeđene nove prostorije, ili stare prostorije po novom ugovoru. Činjenica je i da se ne može cijela jedna institucija iseliti i ostaviti bez prostora za rad, jer bi to značilo apsolutnu blokadu njenog rada. Ali je činjenica i da Zakon o javnim nabavkama koji uređuje ovaj pravni posao ne omogućava nastavak korištenja prostorija niti mogućnost plaćanja rente po isteku ugovora”, kazala je Đurnić.

Ona je dodala da zakon ne propisuje ni shodnu primjenu nekog drugog zakona koji bi se primijenio na nastalu situaciju.

 “Problem je što ovo potencijalno nije izolovani slučaj, već bi ih moglo biti više, a da javnost za njih ne zna. Veći broj ovakvih slučajeva otvorio bi veliki prostor za zloupotrebe, što ukazuje na potrebu da se ovakve situacije zakonski detaljno regulišu”, istakla je Đurnić.

U Đukanovićevoj zgradi, u Ulici Kralja Nikole u Podgorici, osim Agencije, nalazi se i Zavod za metrologiju, koji mu zakup mjesečno plaća 13.500 mjesečno. Na godišnjem nivou, iz državne kase se za smještaj te dvije državne institucije Đukanoviću plaća oko 220.000 eura, sa uračunatim porezom.

Zgradu u kojoj su dvije institucije sada podstanari, kupila je Đukanovićeva firma Monte nova 2007. godine za 1.100.000 eura. Riječ je o nekadašnjoj zgradi direkcije Pošte. Na tom mjestu brat bivšeg premijera planira da gradi sedmospratnicu. On je dobio urbanističko - tehničke uslove za rekonstrukciju, a zgrada se nalazi na urbanističkoj parceli A-2'5, u zahvatu izmjena i dopuna Urbanističkog plana “Stara varoš”.

CIN-CG ljetos je objavio da će Đukanović, shodno novom ugovoru sa Zavodom za metrologiju, od te državne ustanove da dobija 3.000 eura više za zakup nego prethodnih godina.

Stručnjaci koji se bave javnim nabavkama, a koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je novi tender za zakup Zavoda za metrologiju iz juna ove godine sporan, jer su „nacrtali“ specifikacije za Đukanovića.

Zavod za metrologiju tražio je prostorije u centru grada, od oko 1.100 kvadrata, sa recepcijom i dva sprata u užem centru Podgorice. Tenderom je definisan i raspored prostorija, između ostalog -
podrumski dio sa šest prostorija za laboratorije, od kojih dvije moraju imati vještačku ventilaciju, jednom tehničkom prostorijom, prostorijom za ostavu i centralnim holom. Direktorica Zavoda Vanja Asanović kazala je tada da ne smatra da su nacrtali uslove za Đukanovića, uz pojašnjenje da je riječ o administrativnim, kadrovskim i tehničkim potrebama te ustanove.

Upravi se ne žuri da nađe drugog “gazdu”

Uprava za javne nabavke imala je mogućnost da, nakon dva neuspješna tendera, sprovede pregovarački postupak i mimo očiju javnosti dodijeli posao zainteresovanom ponuđaču.

Iako je druga obustava tendera bila 29. septembra, Uprava za imovinu je tek prošle sedmice uputila pisani zahtjev Upravi za javne nabavke, za dobijanje prethodne saglasnosti o ispunjenosti uslova za sprovođenje pregovaračkog postupka, bez prethodnog objavljivanja za javno nadmetanje na portalu.

Đurnić smatra da je Uprava trebalo da raspiše novi tender u posljednjoj godini trajanja ugovora i da do njegovog isteka zaključi novi, jer se znalo kad ističe i koliko dugo traju procedure sa rokovima za žalbu.

“Međutim, na ovaj način, neblagovremenim sprovođenjem procedura, kupuje se dodatno vrijeme u kom bi se što više državnog novca - novca građana  isplatilo bratu bivšeg premijera. Takođe, treba imati u vidu i činjenicu da je pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje u velikoj mjeri povoljniji za ponuđače, jer podrazumijeva direktno pregovaranje pa se uslovi nabavke mogu znatno unaprijediti u korist ponuđača”, naglasila je Đurnić.

 Kontrola sa partijskom knjižicom
Na čelu kontrolnih tijela za oblast javnih nabavki godinama se nalaze članovi odbora političkih partija.
Direktor Uprave za inspekcijske poslove ranije je bio Božidar Vuksanović, član Glavnog odbora DPS-a, a odnedavno tu funkciju pokriva Alija Košuta, član Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Podgorica.
Glavni inspektor za javne nabavke, Hivzo Kajević, ranije je bio član Izvršnog odbora DPS-a, a trenutno je član Opštinskog odbora te partije u Rožajama.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, na pitanja upućena Košuti i Kajeviću, odgovorili su da „politička pripadnost ni u kom pogledu ne utiče na objektivnost i profesionalizam na poslovnom planu“.

I direktor Uprave za javne nabavke Mersad Mujević član je Glavnog odbora DPS-a.

Na čelu Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki nalazi se Zoran Živković, za kojeg ne postoje zvanični podaci da je član organa ili funkcioner neke političke stranke. Jedna od njegovih prethodnica na toj funkciji bila je Suzana Pribilović, aktuelna ministarka javne uprave, a članica Glavnog odbora i potpredsjednica budvanske Ženske alijanse DPS-a.

U IA smatraju da institucije nadležne za kontrolu postupaka javnih nabavki nijesu ostvarile nijedan značajan rezultat i da je činjenica da su politizovane.

“Poslednji udar na nezavisnost institucija nadležnih za, između ostalog, sprovođenje kontrole o oblasti javnih nabavki, desio se kada je gospodin Radule Žurić, kum sadašnjeg premijera i potpredsjednika DPS-a imenovan u Senat Državne revizorske institucije, nedugo nakon što je u isto tijelo izabran gospodin Zoran Jelić, bivši poslanik iz redova Demokratske partije socijalista i simbol afere “Snimak”. Ovakva kadrovska rješenja, naročito kada su u pitanju nominalno nezavisne institucije, ne obećavaju da će se slučajevi korupcije u javnim nabavkama blagovremeno otkriti i procesuirati”, istakla je Đurnić.
  “Crtanje” je visokorizično za korupciju
U Institutu alteranativa tvrde da je manjak konkurentnosti jedan od ključnih problema u oblasti javnih nabavki.

Đurnić je saopštila da je su prošle godine 52 privatne firme “zaradile” više od polovine ukupne sume za javne nabavke - 240.584.655 eura. I prosječan broj ponuda po tenderu u 2016. iznosio je 2.21 i dvostruko je manji u odnosu na 2011. godinu.

Đurnić smatra da  većinsko učešće samo 52 firme u procedurama javnih nabavki i nizak broj prijavljenih ponuđača po tenderu može da bude pokazatelj postojanja korupcije.

“Česte izmjene tenderske specifikacije i njihovo pisanje na način da odgovaraju samo jednom ponuđaču, prepoznato je širom svijeta u brojnim metodologijama iz oblasti javnih nabavki kao rizik za korupciju”, zaključila je Đurnić.

Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a podržavaju Evropska unija i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Nemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju (BTD).

Ako na zemaljskom šaru postoji rajski kutak, on bi morao imati tri spavaće sobe i dnevnu, bogami i kupatilo sa puno tople vode…

Tako, bar, izgleda ono što je dosanjao tridesetosmogodišnji Halil Misini. Dok sjedi na fotelji, prekrštenih nogu, kao nekad pored ognjišta, i odbija dimove cigarete prema plafonu, pogled mu prati dječiju igru i jurnjavu kroz hodnik i širom otvorena vrata prostorija u koje su tek unijeli stvari.

Halil je jedan od 120 raseljenjih Roma i Egipćana koji su u okviru Regionalnog stambenog programa dobili stanove u novoj zgradi na Koniku, nedaleko od izbjegličkog kampa gdje borave još od 1999. godine.  Na svečanosti prilikom uručenja ključeva, najavljeno je da će se uskoro graditi još 51 stan za preostale izbjeglice. Regionalni stambeni projekat sprovodi se u 13 crnogorskih opština. Glavni donator je Evropska unija koja je izdvojila oko šest miliona eura, a značajnu podršku osigurale su vlade SAD, Italije, Njemačke, Norveške, Švajcarske, Danske i Turske. Snažnu podršku programu pružili su Visoki komesarijat ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE).

,,Biće potrebno vremena da se nabavi kompletan namještaj”, kaže Halil. Za sada, obezbijedio je najosnovnije. Crno-siva ugaona garnitura prati dezen tepiha u dnevnoj sobi, na sredini drveni sto, malo dalje kod kuhinje trpezarijski sto sa šest stolica. Jeste desetočlana porodica, ali tijesno nije, pogotovo ako se uporedi sa mjestom gdje su živjeli. Stari i polovni namještaj namijenio je komšijama, kojima je potreban.

Riječ koju najčešće pominje je – sreća.

,,Živio sam za dan da djecu učinim srećnom.  Imam u planu još dosta toga da nabavim, ali je za sada dovoljno. Srećni smo i sa ovim što imamo”, priča Halil.

Pored toga što prima socijalnu pomoć, da bi prehranio desetočlanu porodicu, on već desetak godina sakuplja i kupuje polovnu garderobu, i potom je preprodaje na stočnoj pijaci. Od osmoro njegove djece Ardijan (13), Valentina (10) i Samir (7) redovni su učenici Osnovne škole ,,Vladimir Nazor”, Bajram (12) i Denis (10) su takođe upisani, ali zbog zdravstvenih problema, kako kaže, neredovno pohađaju nastavu, Mejrema (4) i Lumturija (2) idu u vrtić, a najmlađa desetomjesečna Ajša uživa u ulozi mezimice.

Oduševljeni dječiji glasovi, koji iz kupatila nadjačavaju šum vode iz odvrnutih česmi, vraćaju Halilu slike iz ne tako davne turobne prošlosti.

,,Grijali smo vodu na šporetu i kupali se u plastičnim koritima. Napokon imamo kupatilo. Ne moramo da čekamo ispred zajedničkih česmi i toaleta, kao nekad”.

Sve to sada odlazi u sjećanje i komšijske priče uz kafu. Uređena dvorišta i asfalt brišu tragove višedecenijske muke. Ispred zgrade, na klupama, kroz hodnike, na balkonima osmijeh sa lica presretao je čestitke. Atmosferu nije kvarilo ni to što sav uneseni namještaj nije prekriven celofanom i ne miriše na lijepak. Nijesu svi mogli da kupe novo, poslužiće za početak i ono što ima, što su razmijenili sa komšijama, nabavili od poznanika.

Duh zajedništva useljavao je i u novi prostor.  Majke su čuvale djecu. Dio uređenog dvorišta, pretvoren je u kutak za igru. Najupornijim mališanima nije smetalo ni što je kiša, koja je padala prethodnih dana, uništila dio travnjaka. Uživanje na vrtešci bio je dovoljan izazov da se savlada i blatnjava prepreka. Grupa muškaraca organizovala se da očisti trotoare.

,,Sa smećem smo imali problema dok smo živjeli u kampu. Ne želimo to ovdje. Bolje je zbog nas da operemo, a i ljepše će da izgleda”, kaže stariji muškarac  koji je kazao da se zove Muharem.

Kod Arijete Tatari u jednosoban stan na čestitku je već stigla najdraža komšinica Leonora. Na stolu u kuhinji, uz šoljice kafe su i dvije čaše žutog soka. Prisjećanje na 15 kvadrata, zdravice za bolji život.

,,Strahujem da se i u mislima vratim u kontejner. Sada imamo krov nad glavom, i na suvom smo. Ovo je za mene i moju djecu najveće bogatstvo. Naš san se pretvorio u stan”, kaže Arijeta. Zahvalna je kaže svima, a posebno ,,Evropskoj uniji koja je pomogla”.

Njena ćerka Fatima, učenica petog razreda, sa kanticom vode i natopljenim krpama odlazi prema kupatilu, uz svečanu objavu da će pomagati majci da održava čistoću. Fatimina braća Junuz (22) i Ljuljzim (20) upravo su se spremali da krenu na posao. Nijesu se školovali i porodici doprinose tako što cijepaju drva.

,,Vraćamo sa prljavi i znojavi, ali sada nas čeka tuš, a ne korito i kazan na šporetu'', kaže Junuz.

Od šporeta ipak stiže miris paprika koje se peku pored šerpe sa pasuljem. Donijele komšije, kaže Ibrahim.

Na moguću nepravdu iz svog ugla ukazuje i Ljatif Ajdezi.

,,Ne mogu da shvatim zašto nijesam na spisku. Neki ljudi su dolazili i pitali me, da  li bih mogao da živim sa majkom, koja je dobila jednosoban stan. Ona je bolesna i potreban joj je mir. Kako da u taj prostor smjestim i moju devetočlanu porodicu. Znaju da sam i ja bolestan. Tri puta sam imao infarkt, a primoran sam da radim kako bih djeci obezbijedio koru hljeba“ žali se Ajdezi. On je mesar, ali kaže da je posla sve manje.

Gorčinu, na kraju, smjenjuje slijeganje ramenima. Naši sagovornici kažu da su primorani da žive i u takvim uslovima, jer nemaju izbora. I da čekaju.

Žagor djevojaka pored česmi, na drugoj strani, slao je poruku o istrajnosti i upornosti. Na prostoru otetom od blata, nekoliko njih pralo je obuću i odjeću ,,na ruke”. Malo dalje, druge su ribale tepihe. Objasnile su da su, uprkos malom prostoru napravile raspored i da to funkcioniše.

Život ide dalje.

U novom domu Gazmenda Garaja još je radno. Dok sklapa ormar u jednoj prostoriji, domaćica u drugoj vješto rukuje džogerom, ostavljajući za sobom sjaj na pločicama.

Mladi bračni par ostavio je dvoje mališana kod strica. Gledaju crtaće, da ne bi smetali.

,,Fenomenalan dan. Radujem se što ću djeci osigurati novi život”, kaže Garaj.

U svakoj sobi je blistavo, čisto i uredno. Prilikom uređenja dnevnog boravka očigledno je Gazmen sebi dao oduška. Ugaona garniture crno-bijele boje, tepih, zavjese takođe. Ni trpezarijski sto i stolice se ne odvajaju od ove kombinacije. Nije teško pogoditi omiljeni klub.

Uz stan, Ramadan Kurteši riješio je još jednu muku. Otkrio je svoje parče podruma i u njega sa sinom počeo da slaže drva za ogrijev. U kontejneru, za to je imao samo jedno malo mjesto pod šporetom.

,,Imam osjećaj kao da sam tek sad otvorio oči i progledao'', kaže Kurteši.

Nedaleko od nove zgrade, još su kontejneri sa nadograđenim prostorijama od raznog materijala. Na javnim toaletima polomljena su vrata, a i ne može im se prići od blata. Okolo su lokve u kojima se igraju djeca uzrasta od četiri do šest godina, u kratkim majicama i šortsevima, sa patikama koje spadaju sa nogu, jer su nekoliko brojeva veće. Pored jednog kontejnera bosonoga grupa mališana skakuće oko vatre, pružajući ručice da se ugriju. Budno oko starice prati ih, da se neko ne opeče.

U ovim nastambama žive porodice, kojima je obećano da će dobiti stanove u sljedećoj raspodjeli. Ispred se nalaze gomile smeća, a od neprijatnog mirisa peku oči. Više žitelja je ipak ispred kućica, čini se, nego unutra.

,,Ne možemo disati, unutra od vlage, a napolju od smrada. Smeće, koje stoji tu već nekoliko dana, trebalo bi da se skloni jer je zarazno. Postaje sve opasnije “, kaže šezdesetogodišnji Barlec Morinaj.

Smeće razbacano po kampu, prema njegovim riječima,  ostavili su oni koji su se uselili u stanove.

,,Morali su da ruše šupe i oslobode kontejnere, kako bi ih vojska Crne Gore preuzela, jer su njeni. Rečeno je da će nadležni organizovati bagere da to počiste, ali ih još nema“, priča naš sagovornik, i jetko zaključuje da se nekom ne žuri, jer misli da su ,,Romi navikli da žive pored smeća”.

Još daleko od novog stana, starac se prisjeća kako su do prije nekoliko godina znatno bolje živjeli u barakama, koje je jedne noći progutao plamen, u požaru koji je zahvatio naselje.

,,Imali smo mnogo više prostora. Nemamo gdje da spavamo. Kćerka boluje od srca, supruga nepokretna, a mene muče bubrezi”, žali se Morinaj.

Pored supruge Fane koja leži na krevetu nalazi se veća prozirna kesa sa ljekovima i flaša vode. Djeca priskaču kada joj zatreba pomoć.

Porodica Morinaj prima socijalnu pomoć. Hrana stiže iz narodne kuhinje, koja im je od velike pomoći. Barlec povremeno, na stočnoj pijaci prodaje polovne stvari, i ono što pronađe u kontejnerima sa smećem.

,,Prijavio sam se na za novi stan, ali su me odbili. Valjda će i za nas biti nešto”, nada se Morinaj.

Strpljenje izdaje pedesetšestogodišnjeg Ibrahima Salihija. Očajem boji glas, dok pokazuje unutrašnjost kontejnera, i dorađene kućice od dasaka koja prokišnjava. Sumnja i u pravednost.

,,U ovim uslovima spavamo ja i moja djeca. Pogledajte, sve je mokro, čak su se i jorgani skvasili. Nemamo čime da se pokrijemo. Hladno nam je. Trebalo je da nadležni podijele stanove po prioritetima, a ne ovako. Star sam i bolestan, žena takođe, djeca isto. Pored nas teče voda iz kanalizacije. Ulazi nam u sobe. Svakog dana je kantama izbacujemo, ali ostaje nesnosan smrad. Šta da radim? Gdje da idem?“, pita se naš sagovornik, dok otvara frižider i pokazuje prazninu.

Enis EMINOVIĆ

U crnogorskoj Vladi  pripremaju radikalne izmjene u sistemu nabavke ljekova na recept, koje bi  navodno trebalo da obezbijede bolju snadbjevenost apoteka i spriječe eventualne vještačke nestašice, što bi, istovremeno, bilo u skladu sa direktivom Evropske unije.

Na tržištu vrijednom oko 25 miliona eura godišnje, umjesto dosadašnje nabavke putem tendera, novi predlog Ministarstva zdravlja podrazumijeva dva javna poziva. Prvim bi se odredile cijene svih ljekova sa pozitivne liste, a drugim apoteke koje će ih izdavati.

Čitav ovaj proces koji bi trebalo da se primijeni od 1. januara, kako saznaje Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG),  zapeo je zbog nesaglasja dva Vladina resora – Ministarstava zdravlja i Ministarstva finansija, koji se spore o  zakonskim izmjenama.

Ministarstvo  zdravlja traži da se iz  Zakona o javnim nabavkama izuzmu ljekovi na recept, dok Ministarstvo finansija tvrdi da  to nije moguće i da se problem mora riješiti izmjenom drugih propisa o zdravstvenom sistemu.

Zbog toga je premijer Duško Marković zatražio od ministara zdravlja i finansija, Kenana Hrapovića i Darka Radunovića, da usaglase pravna pitanja , kako bi dokument o novom modelu nabavke ljekova, koji je već usvojila Komisija za ekonomsku politiku (KEP), ponovo došao na dnevni red Vlade.

Ključni problem je budući status javne Apotekarske ustanove Montefarm, koja je do  sada bila  najvažniji snadbjevač građana ljekovima na recept, sa 55 državnih apoteka raspoređenih u svim crnogorskim opštinama.

Kao državno preduzeće, Montefarm je prema Zakonu o javnim nabavkama dužan da raspisuje tendere. Ukoliko, po novom modelu koji se predlaže,  cijene budu određene i privatne apoteke direktno od distributera  preuzmu ljekove sa pozitivne liste, a Montefarm ostane u obavezi da se snadbijeva kroz sistem javnih nabavki, onda bi dugotrajna procedura tu ustanovu i njene apoteke dovela u gori, odnosno podređeni položaj.

Dok iza zatvrorenih vrata traju ova usaglašavanja, Ministarstvo zdravlja prema izvorima CIN-CG, svakodnevno  priprema novu osnovnu i doplatnu listu, kako bi od januara nabavka ljekova na recept otpočela po novom modelu i utvrđenim, nižim  cijenama.  Sadašnji model nabavke putem tendera, kako su zvanično saopštavale zdravstvene vlasti, dovodio  je do nestašica, dugotrajnih procedura i ogromnih troškova.

Međutim, u dijelu farmaceutskog sektora smatraju da ni izmjenama koje se predlažu neće biti isključene potencijalne opasnosti po tržište i građane.

Međunaslov: FOND ZDRAVSTVA: BILO JE POKUŠAJA IZNUDE

U dokumentu koji je upućen Vladi, a u koji je CIN-CG imao uvid, Ministarstvo zdravlja, uz pozivanje i  na noviju  evropsku praksu, ističe da će postupak javne nabavke od 1. januara biti bespredmena, jer će izvršna vlast usvojiti Odluku o listi ljekova, sa utvrđenim cijenama.

“Stav je da ubuduće ljekove koji se obezbjeđuju iz obaveznog zdravstvenog osiguranja treba obezbjeđivati u skladu sa propisima o obaveznom zdravstvenom osiguranju, jer se radi  o uslugama iz oblasti  socijalnog osiguranja. U prilog tome, navodimo direktivu EU br. 2014/24, kojom su  usluge iz oblasti  socijalnog osiguranja (zdravstvene i socijalne usluge) izuzete iz direktive o javnim nabavkama”, piše u informaciji sa KEP-a, u koju smo imali uvid.

Izvor CIN-CG iz vrha Ministarstva finansija nakon premijerove preporuke o dogovoru, izričito odbija predlog kolege iz resora zdravstva:

“Kada su rađene izmjene Zakona o javnim nabavkama početkom godine, bila je i inicijativa za izuzimanje ljekova na recept. Stručne službe su procijenile da to nije prihvatljivo, iz razloga što Zakonom o  zdravstvenoj zaštiti nije data mogućnost sprovođenja posebnog postupka javnih nabavki za zdravstvo u odnosu na opšta pravila utvrđena Zakonom o javnim nabavkama”.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti nigdje se ne pominje obaveza nabavke ljekova na recept putem tendera. Ljekovi  se izričito ne pominju ni u Zakonu o javnim nabavkama, ali se tenderska procedura podrazumijeva zbog statusa Montefarma, kao državne ustanove.

Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje i ranije su  bez uspjeha od Ministarstva finansija tražili da se ljekovi na recept izuzmu od tenderske procedure. Oni tvrde da je to moguće po članu 3 Zakona o javnim nabavkama, koji precizira izuzeća u koja bi se mogli uvrstiti i ljekovi na recept.

U Fondu zdravstva ostali su pri ranijim stavovima da je sadašnji sistem nabavke ljekova na recept putem tendera  pokazao “i svoje loše strane”.

Među manama koje Fond navodi su složeni i dugi postupci nabavke zbog propisanih rokova, mogućnosti podnošenja žalbi u svim fazama postupka, kašnjenje u donošenju odluka po žalbama... Sve to, tvrde, dovelo je do poremećaja snadbijevanja  i nestašice, što je izazivalo nezadovoljstva građana i u uslovima kada ima novca za ljekove.

Fond, na čijem je čelu Sead Čirgić, ukazuje da je sistem doveo i do monopola, jer jedan ponuđač nudi veliki broj ljekova, pa se na taj način neposredno utiče na cijenu.

U prilog tome, navodi da su pojedini ljekovi, veoma zastupljeni u prometu, značajno poskupili od 2014. do 2016. godine. Među njima su bromokriptin tablete, čija je cijena porasla za 47 odsto, lendacin koji je poskupio za 39 odsto, a pominju i povidon jod, čija je cijena za samo dvije godine “skočila” za 97 odsto.

Iz Fonda su javno saopštili (http://fzocg.me/index.php#opsirnije(1158)  da za određene ljekove na tenderu nije bilo uvijek ponuda, čime su veledrogerije “željele da iznude” povećavanje procijenjenih, tenderskih cijena od Montefarma.

Ministarstvo zdravlja, prema dokumentu u koji smo imali uvid, Vladi sugeriše da će Montefarmove apoteke da budu u neravnopravnom položaju u odnosu na privatne, ako budu sprovodile tender za nabavku, jer po novom modelu sve moraju da imaju cijelu paletu ljekova sa osnovne liste. To, nekada, zbog spornih procedura, nije moguće.

Iz Montefarma je za CIN-CG prošle sedmice nezvanično saopšteno da nemaju ništa protiv toga da ubuduće nabavljaju ljekove za svoje apoteke po novom modelu.

Ta ustanova je inače zadužena i za nabavku ljekova putem tendera za Klinički centar, bolnice I domove zdravlja. Ministarstvo zdravlja, predlaže da to i ubuduće rade.

Iz Montefarma, na čijem čelu je Radoman Dragaš, saglasni su i sa tim predlogom Ministarstva.

 BEZ NESTAŠICA, ALI U OBRUČU VELIKIH LANACA

Nova lista, pored toga što bi trebalo da gradjanima ponudi kvalitetne, bezbjedne i efikasne ljekove, trebalo bi da bude osnov  i za snižavanje cijena.

Ministarstvo zdravlja po novom modelu raspisuje poziv po internacionalnom nezaštićenom nazivu (INN) proizvođačima, odnosno firmama koje su nosioci dozvole za Crnu Goru, da dostave cijenu lijeka određenog hemijskog sastava po kojoj bi ga prodavale na našem tržištu.

Cijena, međutim, ne može biti viša od maksimalne koju je utvrdila Agencije za ljekove i medicinska sredstva (CALIMS).

Ako bi za lijek istog hemijskog sastava  stiglo više ponuda, procedura bi bila sljedeća – lijek sa najnižom cijenom bio bi stavljen na osnovnu listu, a svi ostali na doplatnu listu. Hipotetički, moguće je da i dva lijeka istog hemijskog sastava budu na osnovnoj listi, ukoliko za oba brenda ponuđači dostave iste cijene.

Doplatna lista znači i da bi drzava refundirala dio troskova – u visini u kojoj je cijena lijeka na osnovnoj listi – dok bi gradjani sami morali da doplate razliku, koja iznosi od pet do 48 odsto.

Na primjer, ukoliko bi se na javni poziv za lijek protiv visokog krvnog pritiska, zaštićenog naziva fosinopril, javila dva ponuđača sa nazivima ljekova “fosinopril” I “monopril”, jeftiniji bi išao na osnovnu, a skuplji na doplatnu listu.

Više izvora iz Fonda i Montefarma nas je uvjeravalo da novi postupak ne bi trebalo da ostavi pacijente bez lijeka sa brendom na koji su navikli. Na crnogorskom malom tržištu, kako kažu, ni do sada nije bilo mnogo registrovanih  brendova sa ljekovima istog hemijskog sastava, što je uslovljeno malom prodajom I visokim troškovima registracije lijeka.  Naglasili su da će voditi računa o osjetljivim grupama pacijenata.

“Imamo insuline za dijabetičare kao i Švajcarska. Vodiće se računa o osjetljivim kategorijama, tako da pacijenti budu zadovoljni”, kaže izvor upućen u pregovore.

U dokumentu sa KEP-a, u koji smo imali uvid, piše da je Ministarstvo zdravlja već pregovaralo sa proizvođačima u vezi sa devet skupljih ljekova i da je zaključilo tri ugovora o regulisanju niže kupovne cijene, u odnosu na dosadašnju. Ovaj posao je intenziviran u drugoj polovini novembra, pa je samo  u jednom danu protekle sedmice, prema riječima izvora CIN-CG, pregovarano sa  proizvođačima u vezi sa cijenom stotinak ljekova.  Na osnovnoj listi, kako procjenjuju u Ministarstvu, biće više od 1.000 medikamenata, dok za doplatnu listu još nema okvirne projekcije.

Ministarstvo zdravlja, kako piše u dokumentu upućenom Vladi, smatra da će primjenom nove liste doći do smanjenja troškova od pet miliona eura tokom 2018. godine, što je preliminarna procjena, tako što će, između ostalog, uspjeti da dogovore povoljnije cijene određenih ljekova.

Nakon formiranja nove liste sa cijenama, Fond za zdravstveno osiguranje raspisao bi  javne pozive za sve apoteke koje hoće o trošku države da izdaju ljekove na recept građanima. Uslov je da imaju cijelu paletu ljekova.

Predsjednica Farmaceutske komore Milanka Žugić za CIN-CG kaže da je model formiranja osnovne i doplatne liste, bez tendera za nabavku ljekova na recept, “sasvim u redu”.

Međutim, dodala je da je “potrebno mijenjati ambijent”  donijeti zakon o apotekarstvu, koji postoji u većini zemalja, a koji Crna Gora još nema.

“Treba nam taj propis, jer je neophodno regulisati mrežu apoteka, koja bi funkcionisala po ravnopravnim, geografskim i demografskim principima”, istakla je Žugićeva.

Ona je pojasnila da bi zakonom o apotekarstvu trebalo precizirati koje su potrebe stanovništva za određenim brojem apoteka, da ne bi došlo do toga da veliki lanci izbacuju sa tržišta manje apoteke, koje možda imaju kvalitetniji kadar.

“Takođe, potrebno je definisati pokrivenost teritorija apotekama, s obzirom na to da u pojedinim opštinama na sjeveru države, kao što su Gusinje, Petnjica, Murina, nema privatnika koji bi opsluživali građane ljekovima na recept”, kazala je.

I ostali stručnjaci koje su CIN-CG kontaktirali, a koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da novi model nabavke ljekova može da dovede do slabljenja malih, privatnih apoteka.

“Od ovakvog modela najviše će profitirati veliki lanci apoteka, kakvi su trenutno Tea medica i Benu”, navodi dobro obaviješteni izvor.

On tvrdi da postoji potencijalna opasnost da veliki dobavljači daju prioritet lancima apoteka sa kojima su bliski,  dok bi ostalima, uključujući državne apoteke, usporavali isporuke.  Tako bi se, recimo, na udaru mogle naći i državne apoteke, zbog čega se pred Montefarmom nalaze dva moguća ishodišta – ili da se reformiše i  postane i predstavnik proizvođača, ili da vremenom  završi  pod okriljem nekog  privatnog lanca.

SVE SU APOTEKE JEDNAKE NA PAPIRU

Građani  već od oktobra ove godine ponovo mogu da podižu ljekove na recept u 168, od 250 privatnih apoteka.

Vlada je u maju naložila Fondu za zdravstveno osiguranje da ponovo ugovori sa privatnicima izdavanje ljekova na recept. Dva mjeseca kasnije, privatne apoteke našle su se i u Vladinoj Odluci o mreži zdravstvenih ustanova, izjednačene sa državnim apotekama. Cilj te odluke, kako je zvanično saopšteno, je stabilnije snadbjevanje po modelu privatno-javnog partnerstva, izbjegavanje dugotrajnih procedura nabavki ljekova i potencijalnih nestašica.

Privatnim apotekama je, od oktobra do kraja godine, opredijeljena suma od dva miliona eura za izdavanje ljekova na recept, a sva prekoračenja, ako ih bude, tretiraće se kao i dug državnih. Ta suma za sada nije premašena.

Privatnici su, kao i Montefarmove apoteke, uvezane u sistem sa Fondom za zdravstveno osiguranje, koji može da ih kontroliše na terenu i preko informatičkog sistema.

Prihodi privatnih apoteka od izdavanja iste su kao i državnih - od Fonda za uslugu po receptu dobiju 67 centi, a od participacije, koju plaćaju građani 36 centi.

Za prvih mjesec dana izdavanja ljekova na recept ove godine (od oktobra do novembra) u privatnim apotekama koje su potpisale ugovor sa Fondom, a  njih je 168, izdato je više od 100 hiljada ljekova na recept.

Privatne apoteke su i 2015. godine bile  uključene u izdavanje ljekova na recept. Projekat izdavanja ljekova na recept kod privatnika ugašen je nakon sedam mjeseci. Tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt naložio je raskid ugovora sa apotekama prije isteka ugovora, jer su prekoračili iznos od milion eura za ove namjene. Ugovore je raskinuo Upravni odbor Fonda, čemu se protivio tadašnji direktor  te ustanove – aktuelni minister zdravlja Kenan Hrapović.

Ljekovi na recept izdaju se godinama kod privatnika i u ostalim državama regiona. Tako se sada u Srbiji, prema zvaničnim podacima tamošnjeg Fonda zdravstva, 48,79 odsto količine ljekova na recept izdaje u privatnim, a ostatak u državnim apotekama.Uprkos vjeri  u novi model, sagovornici iz zdravstvenog resora su nam rekli da su I sami svjesni kako I on može, hipotetički, stvoriti situacije koje mogu izazvati poremećaje u snadbijevanju. Recimo, da se i na javne poziv ne odazovu prozivođači kojima ne odgovara niža cijena i koji mogu napraviti ad hoc koalicije kako bi , pod prijetnjom nestašica, jedni drugima pomogli da izvrše pritisak na Ministarstvo zdravlja. Izvjesno je da ne postoji ni jasna projekcija sudbine Montefarma, hoće li opstati  kao važan lanac apoteka i istovremeno istrument kontrole snadbjevenosti tržišta, ili nestati u nekom procesu reformi. Na ta i slična pitanja kažu odgovoriće kroz praksu primjene ovog modela.

Pojeftinili “brilique”, “xalerta”, “mostrafin”…

Ljekovi u Crnoj Gori, koji se dobijaju uz recept,  godinama su bili skuplji nego u Srbiji. Do snižavanja cijena je došlo  nakon primjene Vladine Uredbe o kriterijumima za formiranje maksimalnih cijena ljekova, na koju se čekalo godinama. Crnogorska Agencija za ljekove I medicinska sredstva (CALIMS) utvrdila je maksimalne cijene, kako nam je saošteno, za više od 1.200 ljekova.  Iz CALIMS-a su ranije kazali da postojeća lista, iz 2015. godine, sadrži oko 530 INN (aktivnih supstanci), a kada se uzmu u obzir različite jačine, pakovanja , oblici, brojka premašuje hiljadu.

Maksimalna cijena lijeka, kako je to odlučila Vlada u 2016. godini, utvrđuje se na osnovu prosječne cijene u referentnim zemljama - Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.  Srbija posjeduje sličan propis, ali uporedive zemlje za nju su Slovenija, Hrvatska i Italija.

Uredbom je smanjena  cijena brojnih ljekova, koji su u Crnoj Gori bili do tri puta skuplji u odnosu na Srbiju. Lijek “brilique”, koji se koristi za sprječavanje trombova nakon infarkta, snižen je sa gotovo 80 na 55,1 eura, dok je cijena “mostrafina” za liječenje prostate “pala” sa 13 na 3,84 eura. Cijena “Xalerta”, namijenjenog za liječenje pacijenata nakon moždanog udara, ranije je iznosila 100, a sada 50 eura.

Glosariju sve odgovara, samo da je transparentno

CIN-CG pitao je ranije odgovorne u veledrogeriji “Glosarij”, koja je pojedinačno najviše novca dobila od Montefarma za ljekove putem tendera u posljednjih pet godina, o tome da li im je prihvatljiv novi način nabavke koji predlaže Ministarstvo zdravlja.

Iz te firme kazali su da im kao učesniku tendera odgovara svaki transparentan način.

Direktorica Mira Mijušković kazala je da smatra da se niže cijene postižu tako što svi mogu da učestvuju I ponude svoje uslove.

“Ukoliko se smatra da ima model koji je transparentniji od postojećeg mi dajemo podršku”, kazala je Mijušković.

Ni cement, ni opeka

Spor oko javne nabavke ljekova bio je aktuelan i 2012. godine. Tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović poručio je tadašnjem ministru finansija Miloradu Katiniću da će, ukoliko Zakon o javnim nabavkama ne bude hitno izmijenjen, zbog komplikovanih i dugih procedura crnogorsko tržište da zahvati nestašica ljekova većih razmjera.

“Raspisan je tender za nabavku insulina, ali je zbog žalbe za 57 dana odložena nabavka ovog lijeka koji „čuva" zdravlje dijabetičarima. Pitam se ko ima pravo da ugrozi živote 35.000 dijabetičara u Crnoj Gori i to samo zato jer tako kažu procedure koje nemaju veze sa životom”, kazao je tada Radunović.

On je tada naglasio da je “neko ko sjedi u nekim kancelarijama koje su daleko od života, stavio  u istu ravan nabavku građevinskog materijala, cementa ili opeke sa nabavkom ljekova”.

Ana KOMATINA

Emrah Jefkaj, sa roditeljima i sestrom u porodičnoj kući u Zelenici, nadomak Herceg Novog, živi san brojnih sunarodnika mlađe generacije.

Školovao se redovno, upisao fakultet koji je oduvijek želio, diplomirao psihologiju na Filološkom fakultetu u Nikšiću 2012. godine i relativno brzo se zaposlio.

,,Imao sam podršku Fondacije za stipendiranje Roma, koja mi je plaćala školarinu i mjesečnu stipendiju od 150 eura tokom četvorogodišnjeg studiranja. Bez toga bilo bi mnogo teže, možda i nemoguće. Po završetku studija, godinu dana bio sam na Birou za zapošljavanje. Kada je Centar za socijalni rad u Herceg Novom objavio konkurs za prijem psihologa, javio sam se i primili su me. Niko u porodici, osim mene, ne radi. Sestra Linda je redovna studentkinja na drugoj godini Filološkog fakulteta, na smjeru za njemački jezik i književnost. Nadam se da će i ona ubrzo završiti fakultet i naći stalni posao”, kaže Emrah, u razgovoru sa novinarom Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Svaki od djelova priče o Emrahu, na žalost, u važećem stereotipu mogao bi započeti sa ,,kao jedan od rijetkih Roma…”.

Iako je sve više pripadnika ove populacije koji završavaju srednju školu, nekoliko njih već ima fakultetsku diplomu, a dvadesetak podržanih pristojnim stipendijama studira, njihove šanse za zapošljenje, izvan komunalnih preduzeća i sezonskih radova i dalje nijesu velike. Osjećaj da im se to dešava zbog toga što su Romi je neizbježan, koliko god se crnogorsko društvo dičilo humanizmom i multikulturalnošću.

Glava desetočlane porodice Robert Jašaraj iz Podgorice ponosno ističe da su njegovo dvoje djece Visar i Almedina studenti. I ostala djeca idu u školu pa će njihovim stopama. Brojnu porodicu Jašaraj izdržava prodajom polovne i nove robe na podgoričkim pijacama. Nije lako. I ostali mu pomažu, pa se borba za preživljavanje već odrazila na Visarovo školovanje, On je prije četiri godine završio srednju ekonomsku školu i upisao ekonomiju na Univerzitetu Donja Gorica. Stigao je do druge godine i – zapeo. Bezuspješno je pokušavao da se zaposli, odlazio je i u inostranstvo da povremeno radi.

,,Morao sam da brinem o porodici i da svakog dana izlazim na pijacu. Bio sam prinuđen da zamrznem godinu na studijama. Zbog toga sam izgubio pravo na školarinu koju mi je obezbjeđivalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Moja sestra Almedina je ove godine upisala Ekonomski fakultet i biće na državnom budžetu, zahvaljujući tome što je bila vrlodobra učenica. To je moje roditelje obradovalo, jer bar o njenoj školarini ne moraju da brinu”, objašnjava Visar.

Porodica Abdula Nusreta je, takođe, jedna od brojnih romskih porodica koja ima djecu sa završenom srednjom školom, ali ne i posao. Zato su prinuđeni da rade teške poslove. Ćerim Abdulahi je prije šest godina završio srednju stručnu skolu, smjer – vodoinstalater. Kucao je bezuspješno na mnoga vrata. Na kraju je pokušao da se zaposli u gradskoj čistoći. Uprkos obećanjima, nijesu ga još pozvali.

Na problem, što se znatan broj srednjoškolaca iz ove populacije ne zapošljava u javnom sektoru, ukazuje i Dejvid Sejdović, predstavnik romske NVO Ruka prijateljstva. On upozorava da se ne poštuju i zakonske obaveze, dok Zavod za zapošljavanje uglavnom kritiku preusmjerava na poslodavce.

„I pored poreskih olakšica koje je Vlada predvidjela, poslodavci nijesu spremni da angažuju pripadnike romske populacije“, objasnila je Irena Perić iz Zavoda za zapošljavanje, nedavno na okruglom stolu koji je ta institucija organizovala o ovoj temi.

U odgovoru na pitanja CIN-CG, Zavod podsjeća da ,,poslodavac koji uposli određene kategorije nezaposlenih, za ta lica ne plaća doprinos za obavezno socijalno osiguranje na zarade (doprinos za PIO, doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti) i doprinos za Fond rada i porez na dohodak fizičkih lica“.

Perićeva je navela da je na Birou rada polovinom godine bilo 1847 nezaposlenih Roma i Egipćana, a od tog broja 815, ili 44,12 odsto čine žene. Učešće romske i egipćanske zajednice u ukupnoj nezaposlenosti na nivou Crne Gore iznosi 3,58 procenata“, što je nekoliko puta više od udjela ove populacije u ukupnom stanovništvu.

Predstavnici Zavoda za zapošljavanje naglašavaju da su tokom realizacije projekta Korak bliže ka tržištu rada, koji se finansira iz fondova pretpristupne pomoći (IPA) došli do zaključka da zapošljavanje Roma dodatno otežavaju nizak nivo obrazovanja, kao i predrasude društva. Tako je Nevena Šuković istakla da je veći dio nezaposlenih Roma i Egipćana na evidenciji Zavoda bez škole, te da je samo četiri odsto završilo treći i četvrti stepen stručne spreme, dok jedna petina ima osnovnu školu. Prema njenim riječima, mali broj Roma i Egipćana ima znanja, motivaciju i vještinu za određene poslove, a često se dešava da oni kojima ponude neki posao to odbijaju, jer im je, navodno, isplativije da se bave sekundarnim sirovinama.

Uprkos isticanju takozvanih mjera aktivne politike zapošljavanja, ,,kroz informativne razgovore, intervjue i informativno–motivacione seminare”, Zavod u svoje rezultate posebno ubraja sezonsko zapošljavanje, gdje je u prvih devet mjeseci 2017. godine, na ovaj način, zapošljeno 49 Roma od kojih 26 žena.

Nacionalni savjet za obrazovanje usvojio je u martu program za sticanje stručne kvalifikacije ,,saradnik u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana”. Tako osposobljena osoba bi trebalo da upoznaje Rome i Egipćane sa pravima, procedurama, kao i sa načinom uključivanja u mjere aktivne politike zapošljavanja, zatim da po potrebi prevodi i ostvaruje kontakte sa poslodavcima. Sve to trebalo je da doprinese smanjenju diskriminacije, predrasuda, kao i da podstakne Rome i Egipćane na aktivno traženje posla. Lijepo zvuči, ali ne postoji. Ni poslije sedam mjeseci nije se odmaklo od ideje, jer, kako objašnjavaju iz Zavoda, ,,ne postoji licencirani organizator obrazovanja za navedeno zanimanje”.

Za Visara i brojne sunarodnike termini poput afirmativne akcije, pozitivne diskriminacije i inkluzije ne znače mnogo, jer je stvarnost lakše opisati razumljivim gorkim riječima. Nova generacija koju i on predstavlja se, ipak, ne miri sa tim.

,,Nastaviću studije kada zaradim dovoljno za školovanje. Sada želim da se zaposlim, da mogu sebi i porodici da obezbijedim uslove za život, a posebno da razbijem predrasude o tome da Romi mogu samo da čiste ulice. Nikako ne želim da radim kao čistač ulica, jer sam, ipak, završio srednju školu. Hoću da se i dalje obrazujem, da otvorim privatnu firmu i postanem preduzetnik. Važno je i da moji sunarodnici uče i da se, vremenom, izbore za svoja prava, koja su im Ustavom zagarantovana. Da nas ima što više obrazovanih, jer to je jedini put ka našoj integraciji u društvo”, zaključuje Visar.

 Ljut na Help, a oni kažu da nema razloga

Sa diplomom u džepu, ali bez posla životna je priča i Almira Tahirija, zbog koje u njemu raste bunt. Prošle godine završio je osnovne studije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, međunarodni smjer. Veliku podršku imao je od mađarske fondacije REF, koja je u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, plaćala školarinu i dodijelila mu stipendiju. Onda se vratio u Herceg Novi i ubrzo, kaže, doživio razočaranje.

,,U aprilu njemačka organizacija Help je objavila konkurs za asistenta na projektu za unapređenje položaja Roma, gdje sam ispunjavao sve kriterijume. Ali, nijesu me primili iako sam bio jedini Rom koji je konkurisao. I pored toga što realizuju milionski projekat sa ciljem unapređenja i zapošljavanja Roma, predstavnik Help- a Klaus Mok i njegovi saradnici nijesu imali razumijevanja za mene. Pretpostavljam da ih Romi, kada je riječ o nekoj višoj poziciji, ne interesuju mnogo. Bez obzira na završenu školu i diplome, prolazimo kroz težak period i jedino nam preostaje da se i dalje zapošljavamo kao čistači. Nekada su govorili da nemamo adekvatno obrazovanje. Sad kada to imamo, čak i fakultetske diplome, opet nas neće'', ispričao je Tahiri.

U Help-u, međutim, na pitanje novinara CIN-CG, drugačije vide ovu situaciju, uz poruku da snažno ohrabruju pripadnike RE da se prijave za bilo koje slobodno radno mjesto, te da je u ovoj organizaciji trenutno zapošljeno osam pripadnika ove populacije.

,,Konačna odluka o zapošljavanju zasniva se isključivo na kvalifikacijama. Gospodin Tahiri je imao priliku da se predstavi na intervjuu za posao u Help-u. Upoznali smo se sa njegovim performansama na ranijim radnim mestima koje je do sada pokrivao. Na osnovu intervjua i naših pitanja, kao i na osnovu intervjua sa ostalim aplikantima koje smo imali, zaključili smo da gospodin Tahiri nije najkvalifikovaniji kandidat. Takođe, željeli bismo dodati da je g. Tahiriju ponuđeno da bude uključen u naš program plaćenog stažiranja, ali u tom  momentu zbog ranije preuzetih obaveza, vezano za putovanje u SAD, on nije bio u mogućnosti da se uključi u taj program'', navodi se u odgovoru Help-a.

,,Ja sam sada u Njemačkoj i istovaram šlepere'', napisao je mladi politikolog u SMS poruci, kao reakciju na objašnjenje Helpa-a.

Maksut BERIŠA

Ulcinj’s former mayor and Democratic Party leader, Fatmir Djeka, could once again become mayor of the troubled seaside town if he wins the local elections in Montenegro in January – despite a slew of unanswered questions about the town’s chaotic finances hanging over his head.

Smoking one cigarette after another at the café Piano in the town centre, the waiter brings him drinks that other guests have treated him to. “It is common knowledge; the people of Ulcinj are for Djeka,” he boasts.

If so, that might seem surprising. Since March, the special prosecutor’s office for organized crime and corruption has been investigating the use of budget funds in Ulcinj for the time when Djeka was mayor from 2014 to 2016, when he resigned.

Power in the local assembly then regrouped. His party remained in a ruling coalition with its rival, Forca, but has been weakened by the arrival of a newcomer, the main national ruling party, the Democratic Party of Socialists, DPS.

Djeka, meanwhile, is unrepentant about his record. He insists that Forca and its leader, Ulcinj’s current mayor, Nazif Cungu, are doing whatever it takes to compromise him before the elections, sending material about his alleged abuses to the special prosecutor.

“I would like someone to step up and say in the open if they know that Fatmir Djeka did something [wrong] … I did not do anything in my own interest … but in the interests of the city… everything was correct, in accordance with the regulations and the laws,” he says.

An independent investigation by BIRN and CIN-CG casts doubt on that assertion.

It shows that the office of Mayor Djeka, despite the town’s financial woes and frequent freezing of its accounts, exceeded its planned budget by at least 135,000 euros in 2015 alone.

It spent budget money, among other things, on buying perfumes and leather goods, which Djeka says were gifts for various delegations and women working in the municipality.

Some of the invoices for purchased goods appear also to have been photo-shopped.

The price of leather bags for councillors, for example, has been altered from 179 euros to 500 euros, to align the figure on the invoice with the amount on the bank payment order.

Much else that was ordered has gone missing. Leather furniture, air-conditioning units, dining tables and chairs and many other things were all invoiced to the mayor’s office.

However, they can no longer be traced, according to the findings of a municipal committee that has carried out an inventory.

Some suspect also that construction material that the municipality ordered ahead of 2009 general elections, the 2010 local elections and the 2016 general elections was used to buy votes for Djeka’s Democratic Party.

Documents obtained by BIRN and CIN-CG also point to possible avoidance of the public procurement procedures.

However, confronted with the array of findings, Djeka defends himself robustly. “These are malicious, politicized questions… We have only one term for this: ‘A tall tree attracts much wind,’” he said.

Current Mayor Cungu meanwhile insists that he has not informed the state prosecutor about his predecessor’s suspected abuses for political reasons but because it is his responsibility to do so.

“If, as mayor, I am informed about missing goods, then I need to inform the prosecution, so that they can check whether some criminal act has taken place,” he said.

However, two independent sources in the special prosecutor’s office for organized crime and corruption confirmed to BIRN and CIN-CG that Cungu himself is also under its investigation, although no details about this investigation have been released.

Cungu insists he knows nothing about that investigation,

“I don’t know. They came to the municipality, and what they took, I never asked about afterwards, I just tried to be helpful, so they could find any document they needed,” he said.

Many investigations, but no trials in court:

Although the town of 22,000 people, 70 per cent of whom are ethnic Albanian, has been unlucky with its leaders, Montenegro’s national authorities have been curiously reluctant to pursue matters to court.

Over the last ten years, although mayors, directors of public companies, and leaders of parties have all come under investigation, hardly any trials have ever taken place.

One of the oldest towns on the Adriatic coast, blessed with long sandy beaches, Ulcinj ought to be far more prosperous than it is.

Instead, the municipal bank account is often frozen, and successful local companies are few. The average salary, at 428 euros a month, is 20 per cent below the national average in Montenegro.

The Democratic Party and Forca have been fighting for the Albanian votes for years.

Leaders of both parties have rotated as mayors, and although the parties are rivals, they still rule the town together in coalition. Cooperation, however, is not smooth.

As a result of the fights between the parties in 2014 and 2015, when Djeka was mayor, the local assembly failed to vote on the annual accounts, which resulted in the breakup of the coalition.

Due to the lack of a working majority in the assembly, its operations were blocked for months.

Andrija Cetkovic, the councilor from the small opposition Socialist People’s Party, who has often attacked what he calls the council’s reckless spending, describes the political feuds in Ulcinj as pure theatre.

“They fight by day and then make up by night,” he said.

“The fighting lasts until they get a sufficient number of votes, and then they usually form a coalition and assume office. Then they rotate: one minute it’s one mayor and then it’s the other. They always leave suspicious deals behind them, but this is never seen through,” he said.

Gzim Hajdinaga, a party colleague of Djeka’s, a former minister in the Montenegrin government for human and minority rights, was mayor from 2006 to 2011 while Djeka was the municipal secretary for finances.

In 2012, Hajdinaga signed a settlement with the high state prosecutor, so that instead of standing trial for abuse of office and enabling illegal construction to the detriment of the municipality, he gave 10,000 euros to the local maternity hospital.

He was recently appointed director of Berza struje, a new mainly state-owned energy company in Montenegro.

In the meantime, an investigation continues into the affairs of the Hotel Galeb whose investor was allowed to tear it down in 2008 – when Hajdinaga was a mayor – without ever investing the promised 15 million euros.

Hajdinaga was succeeded by Cungu who was mayor from 2011 to 2013.

In 2014 the prosecutor opened an investigation against Cungu over dealings related to the repurposing of state land at the Sas site in Ulcinj. Allegedly, he engineered the adoption of town planning rules enabling construction in that area, where he, too, owned land.

In May 2014, however, the basic state prosecutor’s office dropped criminal charges.

One source from the Special prosecutor’s office said the investigation into the Sas case is still ongoing, while another source released no details about the case, but said the investigation was nearing its end.

The basic state prosecutor’s office in Ulcinj investigated Djeka’s management of the public water and sewage company, Vodovod i kanalizacija, from 2010 to 2012, for illegally hiring 79 people.

That probe ended with Djeka agreeing instead to pay 1,200 euros to a facility for children with special needs.

The Democratic Party, as a legal entity, and its head, Djeka, were fined because state auditors determined that 23,430 euros had been withdrawn from the party’s account in 2013 and 2014 without appropriate documentation. It was nearly 40 per cent of the party’s available funds.

Dritan Abazovic, head of the URA party, says the town is a victim of a secretive “political deal” between the Albanian parties that dominate Ulcinj and the nationally ruling DPS.

The DPS has ruled the country for 27 years, often in coalition with minority parties, and its influence on state institutions has been frequently criticized by civil society groups and opposition.

“The DPS has enabled the Albanian parties to do literally whatever they want in Ulcinj in exchange for their support on a state level,” Abazovic claimed.

Leather furniture and much more went missing:

The financial affairs of the municipality were especially chaotic in 2014 and 2015.

In 2015, salaries for employees in the municipal administration and public companies were running four to eight months late.

During 2014 and first half of 2015, 2.5 million euros were collected through enforcement from the municipality, and its bank account was blocked for two months at the end of 2015 due to court claims for half a million euros.

That same year, however, according to the external auditor, the mayor’s office spent 162,000 euros on business trips, phone bills and entertainment, far above the approved sum of 75,000.

Another budget line, marked as “other expenditures”, was approved at 15,000 euros but was exceeded by 31,000 euros.

That same year, 2015, Djeka’s office was invoiced by a luxury boutique, Tenero, for four purchases costing 4,500 euros, which the mayor paid for personally in the bank. On one day alone, on April 30, 2015, seven perfumes were bought by mayor.

But, in his interview for BIRN and CIN-CG, Djeka defended the purchases, saying they went legitimately on gifts for “various delegations who visited Ulcinj for different events” over that period.

“There were numerous delegations and levels. I cannot remember exactly, they were gifts for all the people who were here … I would not go into details regarding the perfumes,” he said.

“There were also gifts for female employees in the municipality because they sometimes have some holidays; I’m not talking about Women’s Day, but something else,” he added.

He said the municipal Secretariat for Finances and Budget should have monitored and recorded such expenses, and it was beyond his scope.

However, Valdet Adzemovic, who headed the Secretariat for Finances and Budget in this period, said the mayor was responsible, as he was also in charge of budget supervision.

“It is true that I had a deposited signature specimen [for such invoices], but my signature is not on any of the invoices that you have mentioned,” he said.

The mayoral office’s dealings from 2014 with the company Stylos, which supplied office goods, are also unclear.

The figure on the invoice that Stylos delivered to our reporter, following persistent requests, is lower than the figure on the invoice filed in the municipal accounts, with Djeka’s signature on it.

The invoice filed with the municipality has clearly been edited, as the price of business bags for councillors has jumped from 179.19 euros to 500 euros, while the price of the briefcases has risen from 114.55 euros to 499.80 euros.

The invoice from the company also refers to completely different items.

Sasa Femic, from Stylos, who sent the invoice to the author of this article, said by email that he could not explain such big discrepancies in the figures.

Djeka, however, said that he could not remember what was bought from the company and did not know why the figures on the invoice had been changed.

“I am not challenging my signature, but whether the sum was properly added up is not something I am supposed to check, but Finances [Secretariat],” he said.

Former Secretary for Finances Adzemovic, meanwhile, says he is not the right person to answer such questions, which should be put to the people who signed for the receipt of the items and made the payment of the invoice. The bank receipt shows Djeka’s signature.

It is also unknown where many of the items invoiced to the account of the mayor’s office during 2014 and 2015 ended up.

Missing purchases include 14 air-conditioners, 11 carpets and mats, five sets of leather furniture and closets, 20 dining chairs, a dining table, six mobile phones, four laptops, two projectors, seven printers, several office desks, two vacuum cleaners, shelves and more.

The municipal committee that in June this year conducted an inventory for 2014, 2015 and 2016 said the total value of the missing items amounted 31,125.80 euros.

The assembly session on October 26 voted to form a committee to investigate what had happened with these items.

But Djeka says that while he was informed about various things that the municipality had ordered, he did not oversee these matters himself.

“The municipality as an institution and as a building sometimes needs various things … But, again, I repeat, this is not my responsibility, or in my scope. Chairs and tables are not my responsibility, regardless of whether I ordered them or not,” he said.

Construction material handed out ‘to buy votes’:

On the eve of the parliamentary elections of 2009 and the local elections of 2010, Djeka was the municipal secretary for finances, while his party colleague, Hajdinaga, was mayor.

During this time, construction material worth more than 65,000 euros was ordered from an Ulcinj-based company, Gradja komerc, according to invoices obtained by BIRN and CIN-CG.

It is also unclear where this material ended up. It was collected directly from Gradja komerc by people who were not municipal employees but had only Djeka’s approval, as seen on the dispatch notes. 

Djeka’s political opponents believe the Democratic Party distributed this material, effectively to buy votes.

The councilor Cetkovic says such activities on the part of the Democratic Party “always happened before elections; the intensity would pick up just before the elections, and it would end a few months after the elections.

“These are enormous funds, and we do not know where they were invested. The municipality did not need that much [construction] material,” he added.

Asllan Alaj, whose name is found on a several dispatch notes from that time, says the municipality employed him for only 120 days part-time, and that he took the goods with Djeka’s approval, “exclusively for the needs of street lighting in rural areas”.

He said there were other cases when he signed dispatch notes while other people took the goods, however, and he is unaware where these goods ended up.

Djeka, however, claims he did not authorize this business and that it all “went through the responsible secretariat, so I don’t have any other response to that; this was years ago, a decade ago practically.”

A large number invoices from 2009 and 2010, worth a total of 40,263.33 euros, were paid after four years, when Djeka became mayor. This was contrary to the Law on Contracts and Torts, under which all debts of this type expire after three years.

Djeka said he knew nothing about this. Former Secretary for Finance and Budget Adzemovic, however, claims differently. “The payment orders were issued by the mayor,” he said.

Village got power poles that were never connected:

In the narrow lanes of the village of Lisna Bori , on the hill above Ulcinj, near the Albanian border, stand concrete power supply poles that have been placed in the ground.

Lisna Bori is just one of several underdeveloped villages in the region Vladimir, whose residents have paid a price for Ulcinj’s party battles before elections; the power poles have never been connected to the electricity supply.

“We had some requests from the border region,” Djeka recalled. “This area did not have a town plan, and we acted on the request of the local communities to help them. Poles were placed in the right positions and locals dug the holes themselves and erected them for free.”

His office duly ordered a hundred such poles, and accompanying equipment, worth 41,000, instead of the Secretariat for Utility Works, as envisaged by the rulebook.

The poles came from the Elektrofor company in Podgorica. The procurement was carried during December 2015 and early January 2016. Most of these invoices were signed off by Djeka.

Intriguingly, all the invoices were for sums below 5,000 euros. They thereby circumvented public procurement rules according to which, at that time, a public call including at least three bids from different suppliers was necessary if the value of the order exceeded 5,000 euros.

In a single day, this company issued three invoices for a total of 14,000 euros, each of which was just under the 5,000 limit.

Djeka claims there was due competition for the order for the poles. However, the reports delivered by the municipality to the Public Procurements Administration for 2015 and 2016 reveal no record of any public call for bids.

The sudden erection of the power poles in September, several months after Djeka resigned, just a month before the elections, took the municipality by surprise.

Deputy Mayor Hatidza Djoni, from the Democratic Union of Albanians, remembers how they received reports from citizens saying that poles for electricity were being placed in villages around Ulcinj.

The communal police who are part of the town’s administration then went into the field and stopped the work.

Villagers that we approached in Lisna Bori did not want to comment on the failed initiative.

While Djeka holds no official function today, apart from that of the party leader, Ulcinj’s problems rumble on as before.

Budget solvency continues, so the account of the municipality was blocked again in August. Salaries in the administration are running two months late.

One retiree from Ulcinj, aged 67, said local people feel confused and despondent.

“I do not know … whether there is criminal activity, as some say, but I do know that things are not good. It is time for some new people, and not to have just three or four of them rotating in various functions,” he said.

“We have become so poor; even having the best beach and sea in this part of the Adriatic aren’t helping,” he concluded.

 

Ministries Turn Blind Eye to Mismanagement

Government officials remain keen to shift responsibility solely to the local officials for the poor state of affairs in the Ulcinj municipality.

The Ministry of Finance, whose directorate monitors the budgets of local governments, confirmed that Ulcinj municipality failed to submit its annual financial statements for 2014 and 2015 for review, although it is bound by law to do so. No steps have been taken to penalize it, however.

The other competent state authority, the Ministry of Interior, which in 2014 and 2015 was still responsible for supervising municipal operations, also took no steps to intervene in Ulcinj, according to the Ministry of Public Administration, which in the meantime has assumed oversight of municipalities.

Criticizing both the ministries of finance and public administration for their unwillingness to take control of the situation, the leader of the URA party, Abazovic, says Ulcinj remains trapped in a vicious circle in which the administration is incompetent, anarchic, and takes numerous decisions that are both illegal and detrimental to the interests of local citizens.

“The behavior of the Ministry of Finance is completely illogical given that the municipality of Ulcinj has been part of a recovery plan for years, so they [in Ulcinj] have an additional obligation to report and seek approval related to financial operations,” he noted.

Dok se dva lidera, bivši i sadašnji gradonačelnik, bore za glasove ulcinjskih Albanaca, obojicu istražuje Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju.

Bivši gradonačelnik Ulcinja, lider Demokratske partije (DP) Fatmir Đeka mogao bi ponovo sjesti u istu fotelju, ako pobijedi na lokalnim izborima, koji se očekuju u januaru.

Dok puši jednu za drugom cigaretu, u kafiću Piano, u centru Ulcinja, konobar mu donosi za sto piće, kojim ga gosti čašćavaju. On ponosno kaže: „Opšte je poznato, Ulcinjani su za Fatmira Đeku.“

Žali se kako njegovi politički rivali, partija Forca i njen lider sadašnji gradonačelnik Nazif Cungu, ne biraju sredstva da ga kompromituju uoči izbora. Kaže da šalju specijalnom tužiocu materijale o njegovim navodnim zloupotrebama.

„Neka izađe neko i kaže otvoreno ako zna da je Fatmir Đeka nešto uradio... Nijesam radio ništa za moj interes... nego za interes grada... sve je bilo korektno, u skladu sa propisima i zakonima“, pojašnjava za CIN-CG/BIRN.

Specijalno državno tužilaštvo od marta ove godine ispituje trošenje budžetskih para tokom vremena kada je Đeka bio gradonačelnik ove najsiromašnije primorske opštine. On je na toj poziciji bio od februara 2014. do marta 2016. godine, kada je došlo do prekompozicije snaga u lokalnom parlamentu. Đeka je podnio ostavku ali je i nakon toga njegova stranka ostala u vladajućoj koaliciji, doduše sa znatno oslabljenom pozicijom, zbog ulaska Demokatske partije socijalista (DPS) u lokalnu vlast.

Nezavisno istraživanje CIN-CG/BIRN pokazalo je da je Kabinet gradonačelnika Fatmira Đeke, uprkos velikim finansijskim teškoćama i čestim blokadama računa, samo u 2015. godini probio planirani budžet za najmanje 135 hiljada eura. Trošilo se, između ostalog, na parfeme i kožnu galanteriju. Đeka se danas prisjeća da su to bili pokloni raznim delegacijama i zaposlenim u opštini.

Neki računi su obrađivani i u fotošopu. Tako je cijena naručene kožne muške torbe za odbornike sa 179 eura prepravljena na 500 eura, kako bi se ukupni iznos poklopio sa iznosom na uplatnici iz banke.

Na Kabinet predsjednika Opštine fakturisane su kožne garniture, klima uređaji, trpezarijski stolovi i stolice i mnoge druge stvari kojima se ne može ući u trag, po nalazima opštinske komisije koja je obavila popis. Postoje sumnje da je Đeka pridobijao glasače građevinskim materijalom, koji je naručivan uoči parlamentarnih izbora 2009, lokalnih izbora 2010. i parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine.

Dokumenta u posjedu CIN-CG/BIRN ukazuju i na moguće kršenje procedura javnih nabavki.

Tokom intervjua, suočen sa nalazima istraživanja, Fatmir Đeka je prokomentarisao: „Mislim da su sve ovo maliciozna, politička pitanja... Prozivaju me, prozivali su me i prije, a naročito sada kad se približavamo izborima. Mi imamo samo jednu riječ – za dobrim konjem se prašina diže.“

Njegov rival Nazif Cungu ne negira da obavještava tužilaštvo o mogućim prekršajima koje je Đeka počinio dok je upravljao Ulcinjom. Cungu, međutim, tvrdi da iza toga ne stoji politička borba, već se radi o zakonu i procedurama.

„Radi se o normalnoj proceduri. Predsjednika Opštine obavještava nadležni Sekretarijat da nedostaje roba i da nedostaje materijal i onda je sigurno da treba da se obavijesti tužilaštvo da utvrde da li tu ima elemenata krivičnog djela“, kaže Cungu.

Ali i Cungua istražuje Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju, kako saznaje CIN-CG/BIRN od dva nezavisna izvora u Specijalnom tužilaštvu. Istraga se, potvrdio je jedan izvor privodi kraju, ali detalji nijesu dostupni.

Cungu kaže da nema informaciju da ga istražuje Specijalno državno tužilaštvo. „Ne znam. Oni su dolazili u Opštinu a što su konkretno uzimali, ja se poslije nijesam puno ni raspitivao, iskreno da vam kažem, nego sam samo bio na usluzi da imaju uslove i da mogu da pribave svaki dokument koji im je trebao.“

Istrage bez sudskog epiloga

Građani Ulcinja, većinom Albanci, kojih je u ovom gradu od 22.000 stanovnika oko 70 odsto, nemaju sreće sa svojim predstavnicima.

U posljednjih deset godina, pod istragom su se nalazili gradonačelnici, direktori javnih preduzeća, lideri partija ali se skoro nijedna istraga nije završila sudskom presudom.

Iako Ulcinj ima jednu od najljepših i najdužih pješčanih plaža na Jadranu, građani žive sve teže. Prosječna plata je 428 eura, za 20 odsto manja nego na državnom nivou. Opštinski račun je često u blokadi, zbog raznih utuženja.

U Ulcinju se za albanske glasove godinama bore DP i Forca. Lideri tih partija smjenjuju se kao gradonačelnici, a stranke zajedno prave vladajuću koaliciju, tokom koje teško sarađuju. Zbog sukoba ove dvije partije 2014. i 2015, kada je Đeka bio gradonačelnik, lokalna skupština nije glasala za završni račun budžeta, a sporenja oko rebalansa budžeta su rezultirali Đekinom ostavkom. Zbog nedostatka većine u lokalnom parlamentu rad skupštine je bio u blokadi kad god bi se na dnevnom redu našle suštinski važne odluke o kojima treba glasati.

Andrija Ćetković, odbornik opozicione Socijalističke narodne partije (SNP), koji često kritikuje nedomaćinsko trošenje para, ovako opisuje stanje u opštini: „Oni se po danu svađaju, a po noći mire. Ta svađa traje samo do onog momenta dok ne uberu dovoljan broj glasova a onda obično prave koaliciju i vladaju. I onda prave rotacije, te jedan je predsjednik, te drugi je predsjednik. Za njima ostaju veliki repovi, ali nikada se do kraja to ne procesuira.”

Državni pravosudni organi već godinama imaju pune ruke posla u Ulcinju.

Gzim Hajdinaga, partijski kolega Fatmira Đeke, nekadašnji ministar u Vladi Crne Gore za ljudska i manjinska prava, bio je gradonačelnik od 2006. do 2011. godine. U skoro istom periodu Đeka je bio sekretar za finansije u opštini.

Hajdinaga je 2012. godine zaključio sporazum sa Vrhovnim državnim tužiocem. Uplatio je lokalnom porodilištu 10.000 eura da bi izbjegao suđenje zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja i omogućavanje bespravne gradnje na štetu opštine.

U toku je i istraga zbog rušenja hotela Galeb prije devet godina, kada je Hajdinaga bio gradonačelnik. Istražuje se ko je investitoru omogućio da sruši hotel, koji je bio jedan od simbola grada, a da ne uloži obećanih 15 miliona eura. Nedavno je postavljen za izvršnog direktora Berze struje, nove energetske kompanije, sa većinskim državnim kapitalom.

Hajdinagu je naslijedio Nazif Cungu i bio je gradonačelnik od 2011. do 2014. godine. Tužilac je 2014. godine počeo istragu protiv njega, zbog mogućih malverzacija u vezi prenamjene državnog zemljišta na lokaciji Šas u Ulcinju. Navodno su usvajani urbanistički planovi koji su omogućili gradnju u tom području gdje je Cungu imao zemlju. U maju te godine Osnovno državno tužilaštvo donosi rješenje kojim odbacuje krivičnu prijavu povodom ovog slučaja.

Izvor iz Specijalnog državnog tužilaštva potvrdio je CIN-CG/BIRN da se istraga vodi povodom slučaja Šas dok drugi nije govorio o specifičnom slučaju ali je naveo da se istraga privodi kraju. Cungu, međutim, kaže da je slučaj Šas okončan. „Mi imamo rješenje. Apsolutno nemam ništa iz Specijalnog tužilaštva. Sumnjam da bi se bavili time. To je čista stvar... Nemam takvu informaciju.“

I Fatmir Đeka se nagodio sa tužilaštvom, koje je istraživalo zloupotrebe dok je bio na čelu javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija, od 2010. do 2012. godine. On je, da bi izbjegao suđenje zbog nezakonitog zapošljavanja 79 osoba, morao da plati 1.200 eura ustanovi za djecu sa posebnim potrebama.

DP i njen predsjednik Fatmir Đeka su kažnjeni novčanom kaznom nakon što je Državna revizija ustanovila da je sa računa partije u 2013. i 2014. godini, nedokumentovano podignuta gotovina od 23.430 eura. To je predstavljalo skoro 40 odsto ukupno raspoloživih sredstava partije.

Za propadanje Ulcinja opozicija i nevladine organizacije krive vladajuću DPS Mila Đukanovića.

Za Dritana Abazovića, Ulcinjanina, koji je na čelu opozicione građanske partije Ujedinjena reformska akcija (URA), grad u kojem živi našao se u vrtlogu „političkog dila“ između albanskih nacionalnih stranaka koje su dominantne u opštini Ulcinj i DPS-a. „DPS je prihvatio da zarad podrške koju im oni daju na državnom nivou omogući albanskim nacionalnim strankama da rade bukvalno što god žele u Ulcinju“, on je kazao.

DPS je ovo više puta negirala.

Gdje su nestale kožne garniture?

Tokom 2014. i u prvoj polovini 2015. godine od opštine Ulcinj je prinudno naplaćeno preko 2,5 miliona eura za dugove prema zaposlenima i prema privatnim kompanijama, kao i zbog raznih poreskih obaveza a zbog čega je opštinski račun često bio u blokadi. U 2015. godini, zaposlenima u administraciji i u javnim preduzećima, kasnile su plate od četiri do osam mjeseci.

U toj godini, Kabinet je po nalazima eksternog revizora, potrošio za službena putovanja, telefonske račune i reprezentaciju umjesto odobrenih 75 hiljada više nego duplo - 162.000 eura. Druga budžetska linija označena kao „ostali izdaci“, za koju je bilo namijenjeno oko 15.000 eura, premašena je za 31.000 eura.

Planirani budžet Opštine je na račun komisija, medijskih usluga, reprezentacije, ugovora o djelu, tekućeg održavanja opreme i jednokratne socijalne pomoći premašen za 156.402 eura. Za otplatu duga iz prethodnog perioda je potrošeno million i 158 hiljada, duplo više nego što je planirano.

Te godine, Kabinetu Fatmira Đeke fakturisani su računi iz luksuznog butika Tenero, gdje jakna u prosjeku košta 900 eura, sako 700, a cipele 400.

Ukupan račun za četiri kupovine iznosio je četiri i po hiljada eura. Račun je platio direktno u banci, gradonačelnik. Samo je u jednom danu, 30. aprila 2015, kupljeno sedam parfema.

U intervjuu za CIN-CG/BIRN Fatmir Đeka je kazao da su troškovi ove vrste bili pokloni „raznim delegacijama koje su kroz razne manifestacije“ posjećivale Ulcinj u tom periodu.

„Bilo je puno raznih delegacija. Ne mogu tačno da se sjetim, to su bili pokloni za sve ove ljude koji su bili tu... Ne bih ulazio u priču za parfeme... Bilo je i za službenice koje rade u opštini jer i one imaju ponekad neke praznike, ne pričamo o 8. martu već nešto drugo,“ kaže.

Tvrdi i da je Sekretarijat za finansije i budžet trebalo da prati troškove ove vrste, te da on nije nadležan. Ističe i da je deponovani potpis imao i sekretar za finansije.

„Tačno je da sam imao deponovani potpis, ali se on ne nalazi ni na jednom od računa koje ste naveli u svim vašim pitanjima, niti je išta plaćeno mojim potpisom,“ kaže Valdet Adžemović koji je bio na čelu Sekretarijata za finansije i budžet u tom periodu.

Neobično je poslovanje sa firmom Stylos u 2014. godini, od koje se nabavljala poslovna galanterija. Iznos na računu koji je Stylos dostavio za potrebe našeg istraživanja, manji je od računa koji je zaveden u opštinskim finansijama.

Račun iz Opštine na kome stoji Đekin potpis je prepravljan i pokazuje da su poslovne torbe za odbornike na volšeban način od početne cijene 179,19 eura skočile na iznos od 500 eura, a poslovne aktovke sa 114,55 eura na 499,80.

 Istovremeno, račun iz kompanije Stylos pokazuje i sasvim druge artikle.

Saša Femić iz Stylosa, koji je dostavio račun autorki teksta, u mejlu je rekao da je izvjesno da ima neslaganja ali nije mogao da ponudi objašnjenje.

Đeka je kazao da se ne sjeća šta je kupovano u ovoj firmi niti zna zašto je račun izmijenjen. „Ne osporavam ja to ako je moj potpis, ali da li je dobro sabrano, ne treba ja da gledam, nego finansije“.

Valdet Adžemović, bivši sekretar za finansije, ističe da on nije prava adresa te da treba da odgovore oni koji su potpisali prijem i izvršili plaćanje fakture. Na priznaninici iz banke stoji Đekin potpis.

Ne zna se ni gdje su nestali artikli koji su tokom 2014. i 2015. fakturisani na račun Kabineta predsjednika, kao što su 14 klima uređaja, 11 tepiha i itisona, pet kožnih garnitura i isto toliko ormara, 20 trpezarijskih stolica, trpezarijski sto, šest mobilnih telefona, četiri laptopa, dva projektora, sedam štampača, više kancelarijskih stolova, dva usisivača, police i vitrine... Njihovu vrijednost je utvrdila opštinska komisija koja je u junu ove godine obavila popis za 2014, 2015. i 2016. godinu, a manjak iznosi 31,125.80 eura.

Zanimljivo je da je dio vladajuće koalicije, uključujući DPS, nedavno izglasao na sjednici lokalnog parlamenta da se nedostajuće stvari otpišu ali je Forca napustila to zasjedanje. Na sljedećoj sjednici, 26. oktobra, odluka je povučena i donijeta je nova - da se formira parlamentarna komisija koja bi trebalo da istraži šta se dogodilo sa stvarima koje nedostaju.

Đeka kaže da je bio upućen u ove poslove. „Opština kao institucija i kao zgrada ponekad ima potrebu za raznim stvarima... Ali, opet, ponavljam, nijesam ja za to kriv, nijesam ja za to nadležan. Stolovi i stolice nijesu moja nadležnost bez obzira da li sam ja poručio ili nijesam.“

U službi izbora

Uoči vanrednih parlamentarnih izbora 2009. i lokalnih izbora 2010, Đeka je bio opštinski sekretar za finansije a njegov partijski kolega Gzim Hajdinaga gradonačelnik.

U tom dvogodišnjem periodu je naručen građevinski materijal vrijedan više od 65.000 eura, od Ulcinjske firme Građa komerc, pokazuju fakture u posjedu CIN-CG/BIRN.

Nije jasno, međutim, gdje je taj materijal završio, pošto su ga podizali direktno iz Građa komerca građani koji nijesu bili zaposleni u opštini, a po odobrenju Fatmira Đeke, kako se vidi na otpremnicama.

 Politički protivnici optužuju da je ovaj materijal našao put do Đekinih partijskih aktivista da bi se pridobili glasovi.

Odbornik Ćetković, koji je imao uvid u fakture, kaže: „Riječ je većinom o partijskim aktivistima DP. To je uvijek bivalo prije izbora...“

Ćetković procjenjuje da je nabavka građevinskog materijala od Građa komerca dostizala i pola miliona eura, tokom Đekinih različitih funkcija.

„Tu se radi o ogromnim sredstvima koja se ne zna gdje su uložena. Opština nije imala potrebe za tolikim materijalom“, dodaje on.

Aslan Alaj, čije se ime nalazi na nekoliko priznanica iz tog vremena, kaže da je bio zaposlen u opštini samo 120 dana, honorarno, za izvođenje električarskih radova, a da je robu uzimao po odobrenju Fatmira Đeke i „isključivo za potrebe javne rasvjete u seoskim područjima“. Alaj navodi da je bilo slučajeva kada je on potpisivao specifikacije, koje je odobravao Đeka, a da su robu uzimala druga lica. Dodaje i da ne zna sudbinu te robe.

Đeka, međutim, tvrdi drugačije.

„Nijesam imao ovlašćenja... ono što je išlo, išlo je preko nadležnog Sekretarijata i ne bih imao neki drugi odgovor da dam na to jer je već nekoliko godina, da ne kažem decenija, prošlo.“

Veliki broj ovih računa, u ukupnom iznosu od 40.262,33 eura plaćeni su tek nakon četiri godine, kada je Đeka postao predsjednik Opštine i to suprotno Zakonu o obligacionim odnosima po kojem zastara ove vrste duga nastupa nakon tri godine.

Đeka o ovome, kako je kazao, ništa ne zna.

Bivši sekretar Sekretarijata za finansije i budžet Valdet Adžemović, međutim, tvrdi drugačije.

„Nalog za plaćanje je dao predsjednik Opštine.“

Đeka danas nema nijednu drugu funkciju, osim lidera partije. U opštini se, međutim, ne živi mnogo bolje.

Problem sa likvidnošću budžeta je nastavljen, pa je tako opštinski račun bio blokiran poslednji put u avgustu ove godine. Plate u administraciji kasne dva mjeseca.

Šezdesetsedmogodišnji penzioner iz Ulcinja komentariše: „Ne znam šta bi trebalo da urade jedni, drugi ili treći, i da li tu ima kriminala kako neki kažu, ali znam da ovo kako je sad nije dobro. Mislim da je vrijeme za neke nove ljude a ne da se njih trojica, četvorica stalno smjenjuju na funkcijama. Postali smo toliko siromašni da nam ni najljepša plaža i more u ovom dijelu Jadrana ne pomažu“.

Ministarstva zatvaraju oči

Za loše stanje u opštini Ulcinj nadležni na nacionalnom nivou peru ruke i prebacuju odgovornost isključivo na lokalne zvaničnike.

Ministarstvo finansija, čija je Direkcija za praćenja budžeta lokalnih samouprava nadležna za kontrolu trošenja javnih sredstava u Ulcinju, potvrdilo je CIN-CG/BIRN da ta opština nije dostavila na uvid Ministarstvu završne račune za 2014. i 2015. godinu, iako ih Zakon na to obavezuje i to „u roku od 30 dana od dana usvajanja“.

O eventualnim sankcijama za kršenje zakona nijesu govorili ali su u Ministarstvu kazali da ukoliko se nalazom komercijalne revizije utvrde određene nepravilnosti u opštinama „subjekat revizije je nadležan da postupi po tim nalazima“. Predlozi završnog računa ulcinjske opštine za 2014. i 2015. godinu nijesu dobili pozitivno mišljenje revizora.

Ni u drugom državnom resoru, Ministarstvu unutrašnjih poslova, tada nadležnom za nadzor nad radom opštine, nijesu preduzeli ništa. To su potvrdili u Ministarstvu javne uprave, koje je od prošle godine preuzelo nadležnost nad opštinama od MUP-a.

Kritikujući oštro ministarstva finansija i javne uprave zbog nedostatka volje da kontrolišu stanje u Ulcinju, lider partije URA Dritan Abazović je kazao da je Ulcinj u začaranom kruga u kom je administracija potpuno nesposobna, anarhična i gdje su mnoge odluke protivzakonite i štetne po građane.

„Potpuno je nelogično ponašanje Ministarstva finansija“, kaže Abazović. On navodi da je opština Ulcinj već godinama u sanacionom planu i da zbog toga ima dodatnu obavezu da redovno izvještava Ministarstvo finansija i da traži saglasnosti u vezi sa finansijskim poslovanjem.

 

Stubovi za struju – plaćeni a nikad priključeni

U selu Lisna Bori, na brdu iznad Ulcinja, blizu granice sa Albanijom, u uskim uličicama stoje betonski stubovi za struju, ukopani, ali nikad priključeni.

Ovo je samo jedno od nerazvijenih sela u regiji Vladimir, čiji su mještani platili cijenu stranačkih sukoba i Đekinih nabavki uoči parlamentarnih izbora 2016. godine.

Sto takvih stubova, i prateću opremu, u vrijednosti od 41.000 eura, umjesto Sekretarijatu za komunalne poslove, kako je predviđeno pravilnikom, fakturisano je Kabinetu Fatmira Đeke od firme Elektrofer iz Podgorice. Računi u toj vrijednosti su napravljeni u decembru 2015. i prvog radnog dana januara 2016. godine. Većinu tih faktura je potpisao lično Đeka.

Pojedinačno, računi koji su fakturisani na Kabinet su ispod vrijednosti od 5.000 eura. To ukazuje na izigravanje procedure javne nabavke, koja je po tadašnjem zakonu predviđala da se raspiše javni konkurs i prikupe najmanje tri ponude različitih snabdjevača za sume veće od 5.000 eura. Samo u toku jednog dana, firma Elektrofer je izdala tri računa u ukupnom iznosu od 14.000 eura, svaki nešto manji od 5.000 eura.

Đeka tvrdi da je nabavka sprovedena po zakonu, ali u izvještajima koje je opština Ulcinj dostavila Upravi za javne nabavke za 2015. i 2016. godinu nije evidentiran nikakav proces javnih nabavki niti poslovanje sa firmom Elektrofer.

Aleksandar Damjanović, nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore i dugogodišnji predsjednik Odbora za ekonomiju, kazao je u razgovoru za CIN-CG/BIRN: „Ovaj metod se zloupotrebljavao tako što su se veće nabavke dijelile na više malih vrijednosti tokom kalendarske godine, pa su često ostajale ispod radara revizije... Primjer opštine Ulcinj i nabavki za potrebe Kabineta predsjednika Opštine je jedan u nizu, koji je paradigma kako neadekvatnog zakonskog okvira, tako i loše prakse ponašanja odgovornih funkcionera.“

Đeka to vidi drugim očima: „Imali smo neke zahtjeve u pograničnom pojasu. Taj pojas nema urbanističkog plana i mi smo na zahtjev lokalnog stanovništva izašli u susret. Mještani su sami iskopali rupe i postavljali stubove bez ijednog troška.“

Đeka je podnio ostavku 17. marta 2016. godine. Nova administracija morala da je plati stubove, koje nije naručila. Stubovi za struju su počeli da se postavljuju u septembru, mjesec dana pred parlamentarne izbore, a da za to niko nije znao u Opštini.

Potpredsjednica Opštine Hatidža Đoni, iz Demokratske unije Albanaca (DUA), koja je takođe u vladajućoj koaliciji u Ulcinju, kaže da su stizale prijave od građana da je u seoskim naseljima oko Ulcinja pred izbore otpočelo postavljanje stubova za struju. Komunalna policija je izašla na teren i obustavila radove. U selu Lisna Bori niko od mještana nije želio da komentariše ovu promašenu investiciju.

Sanja RAŠOVIĆ

Rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju Rifat Hadrović postavio je početkom oktobra svog dugogodišnjeg prijatelja dr Vukomana Golubovića, advokata iz Podgorice, za branioca po službenoj dužnosti u jednom slučaju u tom tužilaštvu. Golubović je bivši predsjednik Višeg suda u Bijelom Polju i bivši predsjednik Apelacionog suda.
Pored toga što nije praksa da se angažuju branioci iz drugih gradova, jer se znatno povećavaju troškovi, sporno je i to što je advokata Golubovića tužilaštvo izabralo, iako više od trećine advokata iz Bijelog Polja u ovoj godini uopšte nijesu bili angažovani za odbrane po službenoj dužnosti.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) CG, od januara do septembra ove godine od 37 advokata koji se nalaze na spisku sa teritorije Bijelog Polja, ovo tužilaštvo njih 14 nije angažovalo nijednom, dok su petoro advokata u tom periodu angažovani po dva ili tri puta.
Iz bjelopoljskog  tužilaštva CIN-u nije odgovoreno na pitanja o tome zašto su angažovali advokata iz Podgorice, te kako komentarišu to što 14 advokata iz grada pod Obrovom nijesu uopšte pozivali, dok su neke zvali više puta za prvih devet mjeseci ove godine.
Golubović je CIN-u potvrdio da je angažovan 5. oktobra u bjelopoljskom tužilaštvu za odbranu po službenoj dužnosti u predmetu u kome se sudilo za nedozvoljeno držanje i stavljanje u promet opojnih droga, navodeći da to nije zabranjeno.
On je dodao i da je preduzeo samo jednu radnju u tom predmetu, nakon čega je otkazao punomoćje i predmet je preuzeo advokat sa sjevera Crne Gore.
„ Jeste da to nije praksa, ali nije ni zabranjeno“, prokomentarisao je advokat.
Na pitanje novinarke da prokomentariše to što je, prema nezvaničnim saznanjima, on dobar prijatelj sa rukovodiocem tog tužilaštva Rifatom Hadrovićem, advokat je rekao da je on dobar prijatelj sa svim sudijama i tužiocima iz tog grada, jer je dugo radio sa njima.
Upravo je Hadrović bio dežurni tužilac tog dana kada je Golubović izabran za odbranu po službenoj dužnosti.

Nekoliko advokata potvrdilo je CIN -u da nema propisa kojim je zabranjeno angažovanje advokata iz drugih gradova, ali da se to, po pravilu ne radi, već se postavljaju branioci sa teritorije tog suda ili tužilaštva.
Prema Zakonu o krivičnom postupku, od avgusta 2015. godine, rukovodioci tužilaštava i sudova okrivljenom postavljaju branioce po službenoj dužnosti, po redosljedu sa spiska Advokatske komore.
Sudovi i tužilaštva su, u 2015. i 2016.  godini, po osnovu odbrana po službenoj dužnosti isplatili skoro dva miliona eura, a najviše novca je dato upravo u predmetima koji se vode u višim sudovima i tužilaštvima.

Znaće se ko je angažovan i za koliko para

Sudovi i tužilaštva uskoro će početi da objavljuju na svojim sajtovima ko su advokati koji su sljedeći na spisku da budu angažovani za odbrane po službenoj dužnosti i koliko im se novca za to isplaćuje.
Na to su obavezani Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa 2014-2018 (za period 2017-2018. godine), koji je krajem septembra ove godine usvojila Vlada. Do sada su objavljivali jedino ažurirani spisak advokata koji im je dostavljala Advokatska komora.
“Sudovi su dužni da na web stranicama objavljuju rješenja o postavljenju branilaca određenih po službenoj dužnosti, uključujući podatke o iznosima naknada koji su im isplaćeni za zastupanje po službenoj dužnosti, kao i redosljed advokata koji će sledeći biti angažovani po službenoj dužnosti”, odgovorili su iz Vrhovnog suda.
Oni su pojasnili da ta obaveza, osim iz Akcionog plana, proizilazi iz zaključka sa sastanka predsjednika svih sudova od 3. oktobra ove godine.
Najveći broj odbrana po službenoj dužnosti se dodjeljuje u fazi tužilačke istrage. Iz Vrhovnog državnog tužilaštva tvrde da za su pokrenuli proceduru za objavljivanje rješenja o postavljanju branilaca određenih po službenoj dužnosti na sajtovima tužilaštava u skladu sa predlogom akcionog plana.
U Akcionom planu se, između ostalog, navodi da će se kontrolisati poštovanje redosljeda postavljanja branilaca po službenoj dužnosti, da se rješenja o postavljenju moraju javno objavljivati, te da se moraju objavljivati i naknade koje su isplaćene po tom osnovu.
Dodaje se da je potrebno izgraditi i instalirati softver koji može da obezbijedi praćenje angažovanja advokata, te da je spiskove potrebno redovno ažurirati...

 Sud ne priznaje, tužilaštvo ćuti

Centar za istraživačko novinarstvo CG ranije je objavio da su tri advokata iz Podgorice za dvije godine zaradili više od 100.000 eura, samo na odbranama po službenoj dužnosti u kojima ih je angažovao podgorički Viši sud. Sa druge strane, najveći broj branilaca sa spiska Advokatske komore u tom periodu nijednom nije biran po službenoj dužnosti. Iz podgoričkog Višeg suda, kao i predsjednik Advokatske komore advokat Zdravko Begović, tada su objašnjavali da se zarade odnose na period prije avgusta 2015, kada su osumnjičeni i okrivljeni sami birali advokate po službenoj dužnosti. Ranije je objavljeno i da je Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, prošle godine, šest advokata sa spiska Advokatske komore postavilo dva ili tri puta za odbrane po službenoj dužnosti, dok 20 advokata nije nijednom izabrano za branioce.
Iz tog tužilaštva ni tada nijesu objasnili kako je ovo moguće.

 Begović: Bolje javno, mada mislim da zloupotreba nema

Advokat Begović je rekao da je  dobro što će informacije o postavljenju branilaca ubuduće biti javno dostupne.
“ To je svakako u interesu svih učesnika u postupku. Uvešće sigurnost i omogućiti da advokati znaju kada će biti izabrani, kako bi se izbjegla bilo kakva sumnja u zloupotrebe, kojih svakako mislim da nema”, rekao je Begović.

I Advokatska komora tražila je ljetos od crnogorskih sudova i tužilaštava da na svojim sajtovima objavljuju spisak advokata koji će, u bližoj budućnosti, biti angažovani za odbrane po službenoj dužnosti.
Nekoliko advokata je podnijelo Komori inicijativu da na sajtu sudovi.me bude dostupan online spisak advokata po službenoj dužnosti koji bi se redovno ažurirao. Spisak bi bio sa prezimenom advokata koji je posljednji angažovan ili njegovim početnim slovom kako bi proces postavljenja advokata bio transparentniji.

Maja BORIČIĆ

Kroz jutarnju vrevu probija se dječiji smijeh. Pažnja još pospanih ljudi na početnoj autobuskoj stanici na Vrelima Ribničkim nakratko se usmjerava na kolonu romske djece. Jedanaestogodišnja Minira drži za ruku, više vuče dvogodišnju sestru Leonardu. Za njima slijede još dvije sestre Indira (8) i Arba (7), na začelju je šestogodišnji Daim, musav i bosonog. Iz kontejnera u izbjegličkom kampu, kao i svakog jutra, krenuli su prema centru grada, na rakrsnice gdje će za vrijeme crvenog svjetla na semaforu pokušavati da izmole nešto novca od vozača.

Minira, kao najstarija, pored prosjačenja pokušava i da vodi računa o sestrama i o nestašnom bratu. Nadgleda ih dok trče i poskakuju između automobilskih kolona. Određuje kada će otići “na pauzu”, obično pored samoposluge u centru gdje pokušavaju da i od kupaca dobiju dio kusura i kupe sebi nešto za jelo.

U razgovoru sa novinarom Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Minira kaže da ih policija i službenici Centra za socijalni rad “ne diraju”.

„Poznaju nas, žao im je kad nas vide ovako. Znaju da nas je majka ostavila, a tata baš i ne vodi računa o nama, voli da popije malo više“, priča djevojčica. Vrtić i školu, kaže, vide na putu prema centru i djecu koja se igraju u dvorištu, ali unutra nijesu bili.

I druge priče o djeci iz izbjegličkih kontejnera i sa periferije grada liče na ovu, bez izgleda da će imati srećan ili bar podnošljiv epilog. Institucije koje bi trebalo da se bave iskorjenjivanjem prosjačenja, zagledane u teoriju po kojoj ekonomski prosperitet, jednom kad ga bude, sam liječi ove društvene boljke, za sada imaju uglavnom statistiku, propise i procedure, kojima se više evidentira nego rješava.

U proteklih godinu dana Centar bezbjednosti (CB) Podgorica registrovao je ukupno 46 slučajeva prosjačenja u kojima je zatečeno 70 djece. Neke od njih policija je zatekla više puta, saopšteno je iz Uprave policije.

Zakonom o javnom redu i miru predviđene su kazne od 30 do 200 eura za osobe koje prosjače. Protiv djece i maloljetnika prekršajne prijave se ne podnose, jer njih Konvencija o pravima djeteta i drugi međunarodni akti tretiraju kao žrtve. Radovan Stijović, načelnik u Upravi policije, kaže da je CB Podgorica  područnom organu za prekršaje podnio 16 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja zbog zanemarivanja djece, po članu 37. Zakona o zaštiti nasilja u porodici. Policija, prema njegovim riječima, obilazi raskrsnice i mjesta gdje je prosjačenje najčešće. Zbrinjavanje djece zatečene u prosjačenju, dodaje, ipak nije njihov posao.

„Obavještavamo Centar za socijalni rad (CSR) radi preduzimanja odgovarajućih radnji i mjera iz njihove nadležnosti, posebno kada su djeca zatečena bez roditelja i kada ih nije moguće odmah pronaći“, navode iz policije i dodaju da je upravo identifikacija djece i pronalaženje roditelja jedna od teškoća sa kojima se policijski službenici susreću na terenu.

Zakon o javnom redu i miru predviđa kaznu zatvora od 30 do 60 dana za prisiljavanje na prosjačenje maloljetnog lica, dok Krivični zakonik prosjačenje maloljetne djece prepoznaje kroz krivična djela Zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica sa kaznom od tri do pet godina zatvora i Trgovina ljudima  za koju je propisano od tri do deset godina zatvora. Iz policije nijesu odgovorili na pitanje novinara CIN-CG, o tome da li imaju saznanja o organizovanom prosjačenju u glavnom gradu. U Centru za socijalni rad kažu da nemaju informaciju o tome.

U Službi za djecu i mlade podgoričkog Centra za socijalni rad  tokom 2016. godine evidentirano je samo 15 djece zatečene u prošnji, a u periodu od januara do jula 2017. godine četrnaestoro.

„Stručni radnici  pristupaju obradi slučaja i nakon intervjua i obilaska porodice, prave procjenu o daljem radu i pojedinačnim potrebama maloljetnika i porodice“, objasnili su iz Centra za socijalni rad. Moguće je i pokrenuti postupak prema osobama koje navode djecu na prošnju - najčešće prema roditeljima ili starateljima.

„Postupak se pokreće tako što se sav slučajem upoznaje Uprava policije, a nakon toga zahtjev se upućuje Sudu za prekršaje“, kažu za CIN-CG iz Službe za djecu i mlade. Ukoliko roditelj “u kontinuitetu” navodi dijete na prosjačenje, protiv njega se pokreće postupak za ograničavanje ili lišavanje roditeljskog prava.

Uz prevenciju i edukaciju, u Centru za socijalni rad ističu da je posebno važna registracija u matičnim knjigama rođenih i pribavljanje validnih dokumenata koja bi omogućila djeci da se uključe u sistem socijalne zaštite, odnosno prava na materijalnu i drugu pomoć. U Centru vjeruju da bi takozvani multidisciplinarni pristup imao više efekta, jer to što institucije, svaka za sebe, sprovode mjere samo iz svoje nadležnosti ne doprinosi trajnom rješenju. Ocjenjuju i da bi pozitivne rezultate obezbjedili socijalni servisi, kroz specijalizovane ustanove za rad sa ovom kategorijom djece i njihovim porodicama. Za sada je Javna ustanova „Ljubović” jedina u Crnoj Gori koja ima prihvatnu stanicu za smještaj djece zatečene u skitnji i prosjačenju. „Boravak je privremen, dok se ne pronađu roditelji, izvrši procjena ili se djeci obezbijedi drugi vid zaštite“, pojasnili su iz Centra.

Prije dvije godine formiran je Tim za podršku RE zajednici pri Upravi policije sa ciljem sprečavanja i suzbijanja dječijeg prosjačenja i dječijih ugovorenih brakova u koji su ušli predstavnici državnih institucija i nevladinih organizacija. Ovaj tim se, kako nezvanično saznajemo, nije sastajao već godinu dana.

Državne institucije nemaju  adekvatan odgovor za ove probleme, tvrde u nevladinom sektoru.

“Država nije pokazala razumijevanje i dovoljno istinsku želju i volju da se problem dječijeg prosjačenja riješi, iako smo imali više inicijativa“, kaže Dejvid Sejdović, predstavnik NVO “Ruka prijateljstva”. Ova NVO je inicirala kod Centra za socijalni rad da se organizuju sportski treninzi, učenje folklora i modernog plesa i niz drugih aktivnosti koje bi pomogle da se djeca sklone sa ulice, gdje se često, prema riječima Sejdovića, susreću i sa alkoholom, drogama, pa čak i sa prostitucijom. On ocjenjuje neprihvatljivim i što pojedini mediji nemaju dovoljno osjećaja za ovu temu, već u svojim glavnim naslovima ističu da je riječ o dječijim bandama.

„Ne postoje dječije bande. Djeca nijesu kriminalci. To su djeca kojom upravljaju roditelji. Roditelje bi trebalo sankcionisati, ukoliko se utvrdi da konstantno zloupotrebljavaju djecu”, podvlači Sejdović.

S druge strane, Sejdović je, kaže, svjestan da uglavnom prosjače djeca i članovi onih porodica koje nemaju osnovnih sredstava za život i koji godinama preživljavaju isključivo od milostinje. Najčešće, na ulicama su djeca raseljenika sa Kosova, koja imaju status “stalnog nastanjena” u Crnoj Gori.

Istraživač kršenja ljudskih prava i novinar Enis Eminović kaže za CIN-CG da je tokom praćenja i izvještavanja o prosjačenju ukazivao na značajno kršenje dječijih prava. „Očigledan je trend povećavanja broja djece prosjaka u Podgorici, a vjerujem i u ostalim gradovima”, tvrdi Eminović.

„Prosjačenje nije stil života u romskim zajednicama, kako pojedinci, pa čak i socijalni radnici navode. To su porodice koje nemaju osnovnih uslova za normalan život i tu je najbitnija uloga Centra za socijalni rad, koji bi trebalo da adekvatno zbrine tu djecu i porodice, a ne samo da savjetuju kako je prosjačenje društveno neprihvatljivo ponašanje“, poručuje Eminović. Otvaranje specijalizovanih dnevnih centara, prema njegovim riječima, pored zbrinjavanja, imalo bi i druge efekte.

„Time bi se obezbijedila registracija djece što država trenutno nije u stanju da uradi. Zatim, identifikovale bi se porodice koje se bave prosjačenjem i u saradnji sa nadležnim institucijama našlo adekvatno rješenje, a djeca vratila u obrazovni system. Djeca koja prose postaju lak plijen za neki drugi vid eksploatacije, a zapostavljaju i školovanje što kasnije donosi samo probleme njima i cjelokupnom društvu“, ističe Eminović.

Državni sekretarijat SAD u svom Izvještaju o trafikingu ljudi za 2017. godinu, konstatuje da je Crna Gora i dalje zemlja porijekla, tranzita i odredišta za muškarce, žene i djecu koji su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije i prinudnog rada. Djeca, posebno romska, navodi se u ovom dokumentu, podvrgnuta su prinudnom prosjačenju. I Evropska komisija u svom izvještaju o Crnoj Gori iz novembra 2016. godine ističe da dječija radna snaga i dalje predstavlja problem, posebno dječije prosjačenje. Američki Sekretarijat za rad je kritikovao Vladu Crne Gore povodom nedjelotvornosti baze podataka o djeci koja su uključena u prosjačenje.

I dok domaće nadležne institucije ocjenjuju pozitivne pomake u suzbijanju prosjačenja, na ulicama glavnog grada i ostalim opštinama djeca su i dalje na “radnom zadatku”. Možda neko od njih upravo ovog trenutka postaje žrtve trafikinga.

Elvis Beriša / Maksut Beriša