U ovom momentu u Crnoj Gori u hiljadama porodica trpi se kontinuirano nasilje u porodici. Mnogi od naših građana i građanki nemaju šansu da se izvuku iz tog začaranog kruga nasilja, zato što pripadaju siromašnim slojevima društva ili zbog predrasuda u kojima žive, u ovom autoritarnom društvu, koje na neki način ohrabruje nasilje, istakla je direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović na okruglom stolu "Nasilje u porodici i sudska praksa u Crnoj Gori".

Tadić Mijović je dodala da je analiza CIN-CG pokazala da su kazne za nasilje u porodici izuzetno niske, a temelj od čega sve počinje je reforma pravosudnog sistema.

Ministar pravde Bojan Božović je istakao da rade na izmjeni propisa u ovoj oblasti, kako bi borba protiv nasilja u porodici bila efikasnija i u skladu sa međunarodnim standardima.

" Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici predviđen je veći stepen zaštite žrtve, jasna dinstinkcija između prekršajnog i krivičnog djela, prava žrtve su propisana na sistematičniji i jasniji način, razdvajanje zaštitnih mjera i propisivanje da se vrijeme koje je provedeno na izdržavanju kazne zatvora se neće uračunavati u vrijeme trajanja zaštitne mjere", naveo je Božović.

Novinarka CIN-CG Maja Boričić je istakla da se studija CIN-CG posebno fokusira na sudsku praksu u krivičnim predmetima, s obzirom na to da se načinom kažnjavanja može uticati na prevenciju nasilja, koje je nažalost rasprostranjeno u svim segmentima našeg društva. 

" Naša analiza je pokazala da sudovi izriču blage i neadekvatne kazne, da je zabrinjavajući broj povratnika, a odluke često u suprotnosti sa međunarodnim standardima, konvencijama ali i domaćim propisima". 

Dodala je da je možda i najveći problem koji je uočen, prilikom analize presuda, broj povratnika i sudska praksa u ovim slučajevima:

" Među osuđenima je više od polovine ranije krivično osuđivanih ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici. Od 244 povratnika, njih 95, odnosno nešto malo manje od polovine nije osuđeno kaznom zatvora, već uslovno,novčano, kućnim zatvorom ili kaznom rada u javnom interesu".

Novinarka Tijana Lekić je naglasila da ovakva sudska praksa može voditi i do najtežih posljedica po žrtve. Govoreći o preporukama istraživanja, Lekić je istakla da je potrebno mijenjati sudsku praksu u predmetima nasilja u porodici i izricati kazne proporcionalne težini zločina:

" Trebalo bi dosljedno primjenjivati otežavajuće okolnosti, posebno voditi računa oprisustvu djece tokom nasilja, kao i ostalim međunarodnim standardima. Bilo bi značajno da Vrhovni sud preispita praksu sudova u predmetima porodičnog nasilja i da obavezujuće uputstvo da se kaznena politika pooštri i bude u skladu sa počinjenim krivičnim djelom i izmjenama KZ-a iz decembra 2023.", navela je Lekić.

Božović je dodao da svi treba da se zabrinemo zbog ovakve statistike. 

"Ne možemo mi problem riješiti samo tako što ćemo uvesti uveli stože sankcije, jer u tom slučaju bismo imali nultu stopu kriminaliteta, ako bi za svako krivično djelo predvidjeli kaznu od 40 godina.  Stvari na nažalost ne funkcionišu tako. Jako je bitno je da o ovim stvarima govori i da se djeluje sistemski", naveo je ministar pravde.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović tvrdi da je situacija pred Osnovnim sudom u Podgorici nešto drugačija, te da je sudska praksa znatno pooštrena tokom 2024.godine:

" U periodu od 2021. do 2023. je izrečeno 47 godina zatvora, 1 060 časova rada u javnom interesu, jedna novčana kazna i 67 uslovnih osuda". 

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) Valentina Pavličić je ocijenila da je glavni problem što je praktično zatajio sudski sistem u pogledu upravljanja kaznenom politikom koja se tiče ove vrste krivičnih djela. 

"  Osnovna uloga Vrhovnog suda jeste da radi ujednačavanje i kontrolu kaznene politike u Crnoj Gori, oni to ne rade", istakla je Pavličić.

Rukovoditeljka Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama Snežana Vujović je navela da je za osam mjeseci ove godine broj krivičnih djela nasilja u porodici dostigao godišnju brojku za 2022 i 2023 godinu.

" To je otprilike porast od preko 50 odsto. Ja bih najprije rekla da je to zasluga tužilaštva prvenstveno, a i vjerovatno udjela u tome ima i policija, koja prezentuje same događaje na adekvatan način. Što se tiče prekršaja, tu je situacija takodje značajno drugačija od prethodnih godina. Imamo pad za od 30 do 40 odsto za ovaj period u odnosu na 2022. i 2023. godinu", istakla je Vujović.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević navodi da su nalazi te NVO slični nalazima analize CIN-CG.

Dodala je da je praksa pokazala da uvođenje krivičnog djela femicida neće smanjiti broj femicida nažalost i istakla da su djeca žrtava femicida u Crnoj Gori faktički ostavljena na milost i nemilost socijalnim službama.

"Od 2021. do 2024. godine u Crnoj Gori bilo je šest femicida, mislim da je to veliki broj za malu Crnu Goru. U četiri od šest slučajeva nasilje je bilo prijavljivano, mi ove informacije nemamo za dva slučaja, što ne znači da nije bilo prijavljeno, samo ih mi nemamo. To nam jasno govori da sistem zaštite ne funkcioniše kako treba", naglasila je Raičević.

CIN-CG je, u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI) i Centrom za građanske slobode (CEGAS), organizovao događaj u okviru projekta "Podrška EU integracijama Crne Gore – Za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov", koji je podržan od strane Evropske unije, kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i Ministarstva javne uprave. Cilj projekta je jačanje uloge novinara i civilnog društva u zaštiti i promovisanju ljudskih prava, demokratije i dobrog upravljanja u Crnoj Gori.

Kroz ovaj projekat objavljeno je više novinarskih istraživanja koja su se bavila ovom značajnom temom, kao i studija "Praksa sudova u Crnoj Gori u krivičnim predmetima nasilja u porodici i porodičnoj zajednici (2021-2023): Blage kazne vrijeđaju žrtve". Dokument je sastavljen na osnovu analize 467 pravosnažnih presuda svih osnovnih sudova vezanih za krivično djelo nasilje u porodici i porodičnoj zajednici. Presude obuhvataju period od januara 2021. do decembra 2023. godine. Pored toga, dokument uključuje analizu domaćeg i međunarodnog zakonodavnog okvira, kao i intervjue sa stručnjacima iz ove oblasti.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Andrea Perišić, dobitnica je treće nagrade EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. 

Perišić je nagrađena za tekst ''Krijumčarenje crnogorskog arheološkog blaga: raznose, prodaju i uništavaju baštinu bez kazne''. U ovom opsežnom istraživanju Perišić je došla do nalaza da je vrijedno arheološko blago Crne Gore smješteno po skladištima i domovima krijumčara, te da se preprodaje na različite načine na domaćem, ali i  svjetskom crnom tržištu u koje je i sama uspjela da stekne uvid uz pomoć upućenih izvora. Novinarka CIN-CG je u ovom istraživanju došla do nalaza da crnogorski državni organi ne vode evidenciju o crnom tržištu, te da niko nikad nije procesuiran za krivična djela krijumčarenja ili oštećenja kulturnog dobra, iako crnogorski Krivični zakonik predviđa duže zatvorske kazne.

Prvu nagradu podjelili su novinari TV Vijesti, Tatjana Ašanin i Nikola Milosavić Aleksić za priču  ''U mutnim vodama'', i novinarke TV E, Svetlana Đokić i Milica Babić za priču ''Masakri odgovornosti'' , dok je druga nagrada pripala Đurđi Radulović za priču ''Niko ne provjerava: kupovina zabranjenih pesticida u Crnoj Gori'', objavljenoj u Balkan Insight-u.

EU nagrada jedna je od najznačajnijih  novinarskih nagrada u regionu i godinama se dodjeljuje u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj. Žiri u sastavu Olivera Nikolić, Mileva Malešić i Branko Čečen, saopštio je da je izbor bio veoma težak, te da je ove godine stiglo rekordnih 47 prijava.  

Od 2019. do kraja 2023. Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je platio preko pet miliona eura za liječenje 2.216 osiguranika pod dijagnozom ,,F” van Crne Gore, od čega je preko 97 odsto maloljetnika

Tijana LEKIĆ

Roditelji Marka (pravo ime poznato redakciji) nisu shvatali šta se dešava. Na početku srednje škole njihov sin, uredan mladić i dobar đak, naglo se promijenio. Tada su počele prve tuče u školi koje su često vodile do povreda. Zbog toga su morali da promijene školu.

„Mi smo uočili da je on sve agresivniji i da ga zbog toga izbjegavaju dotadašnji drugovi“, pričaju njegovi roditelji za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Prvi pokušaj rješavanja tog komplikovanog stanja bilo je angažovanje iskusnog psihijatra, koji je radio u privatnoj praksi. „To je trajalo više od godinu dana, ali bez poboljšanja“, kažu roditelji sa uzdahom. Zapravo, nastavile su se incidentne situacije u školi i u kući, a time i izolovanost njihovog sina.

„Probali smo da mu ponudimo sitne radne angažmane ne bi li uspostavio socijalne odnose. Nije bilo rezultata, naprotiv, desila se još jedna tuča u školi sa težim povredama. Morali smo opet da promijenimo školu”, objašnjavaju roditelji mladića.

Nakon tog incidenata, po preporuci druge doktorke, odlučili su da se obrate jednoj medicinskoj instituciji u Beogradu. „Iznajmili smo stan i odlazili na dnevno liječenje i konsultacije. Sve je trajalo oko dva mjeseca dok se nije odredila definitivna terapija“.

Fond za zdravstveno osiguranje plaća milione za liječenje maloljetnika van Crne Gore

Slovo ,,F” u medicinskoj dijagnozi označava devijaciju duha i svijesti. Nakon slova dolazi kombinacija brojeva koja detaljno govori o kojoj se tačno dijagnozi radi. Postoji više stotina duševnih bolesti koje su ovako klasifikovane; na primjer šizofrenija je obilježena kao F20, a bipolarni afektivni poremećaj kao F31.

Od 2019. do 2023. broj maloljetnika koji su morali da idu na liječenje u inostranstvo se duplirao. U 2019. godini van Crne Gore se liječilo 258 najmlađih građana, a u 2023. godini čak 568. Broj maloljetnih pacijenata se značajno povećao nakon epidemije COVID-19.

Takođe se duplirao iznos potreban za to liječenje. U 2019. godini Fond je platio iznos od 606.916 eura, a u 2023. godini čak jedan milion i 294 hiljade eura.

Samo za 2022. i 2023. Godinu, Fond bilježi potrošnju od preko dva i po miliona eura za liječenje 1.100 maloljetnika i 24 odraslih građana sa dijagnozom ,,F” van Crne Gore.

U Dobroti godinama protivzakonito borave maloljetna lica

Kada se porodica sa početka priče vratila u Crnu Goru, stanje se nije mijenjalo na bolje. Zapravo, agresivnost njihovog sina se ispoljavala i prema najbližima. U tom periodu dogodio se i dramatičan incident - pokušaj samopovređivanja. Nakon reakcije Hitne pomoći, mladić je hospitalizovan u Specijalnu bolnicu za psihijatriju „Dobrota“ (SB Dobrota). Ova bolnica ni tada, kao ni sada nije bila legitimisana da prima maloljetnike na psihijatrijsko bolničko liječenje. Međutim, roditelji nisu imali drugi izbor.

U 2023. godini u SP Dobrota bilo je hospitalizovano pet maloljetnika, a do septembra 2024. primljeno je još četvoro.

,,Postoji stalni pritisak za prijem maloljetnih lica. Mi odbijamo sve koje možemo da odbijemo, iako su pritisci sve veći”, kaže u razgovoru za CIN-CG direktor SP Dobrota Aleksandar Mačić.

Međutim, u Crnoj Gori je protivzakonito liječiti maloljetne pacijente u istim odjeljenjima u kojima se liječe odrasli. Po članu 54. Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, predviđena je kazna od 1.000 do 20.000 eura za psihijatrisku ustanovu koja ne sprovodi liječenje mentalno oboljelih maloljetnih lica odvojeno od punoljetnih pacijenata.

SB Dobrota je jedina specijalizovana bolnica za psihijatriju u Crnoj Gori. ,,S obzirom na prepunjenost SB Dobrota, imamo ozbiljan problem da obezbijedimo minimalne zakonske uslove za boravak maloljetnih pacijenata. Zbog toga smo primali samo one koji zbog bolesti ozbiljno ugrožavaju sebe ili druge, uz obaveznu saglasnost roditelja” objašnjava Mačić.

Uprkos tome, postojala je tendencija upućivanja najmlađih na bolničko liječenje u SB Dobrota, bilo od sudskih organa ili od strane hitne pomoći i porodice, jer nije bilo alternative.

„Tu se stvara paradoks, na primjer, ukoliko sudija izda rješenje da se neki maloljetnik uputi u Dobrotu, a po zakonu ta zdravstvena institucija ne može da pruža pomoć maloljetnicima. Uprkos ovako nedefinisanoj situaciji ova medicinska institucija ipak nastoji da pruži neophodnu pomoć”, kaže za CIN-CG Sanja Šišović, programska direktorica organizacije civilnog sektora CAZAS, koja pruža psihosocijalnu pomoć mladima i ranjivim grupama u Crnoj Gori.

U dva slučaja pacijente je uputio sud, kod ostalih je to bila preporuka dječjeg psihijatra iz Podgorice.

,,Hospitalizacije su uvijek kratke. Pokušavamo da skratimo trajanje hospitalizacije, dok se ne obezbijedi hospitalizacija u drugim specijalizovanim ustanovama van Crne Gore”, kaže Mačić.

Kako smatra, nakon otvaranja nove klinike Dobrota neće više primati maloljetne pacijente. ,,Bilo kako bilo, mi više nećemo primati maloljetnike, bez obzira na njihovu kliničku sliku” saopštio je Mačić.

Nova klinika za psihijatriju ima uslove za bolničko liječenje maloljetnika

U Crnoj Gori sve do prije nekoliko dana nije bilo moguće bolničko liječenje maloljetnih psihijatrijskih pacijenata.

Unazad 15 godina nisu postojali uslovi za bolničko liječenje maloljetnih lica sa mentalnim poteškočama ni u jednoj ustanovi. Najmlađi pacjenti kojima je bila potrebna psihijatriska zdravstvena zaštita su morali da idu na liječenje u inostranstvo ili nezakonito u SB Dobrota.

Odjeljenje za maloljetnike nalaziće se u novoj Klinici psihijatrije u okviru Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) u Podgorici, koja je zvanično otvorena u srijedu, 18. septembra. ,,Umjesto dosadašnjih sedam soba i 40 postelja, u novom objektu imaćemo 20 soba sa 57 bolesničkih postelja” izjavio je direktor KCCG Aleksandar Radović.

Da li je 12 kreveta dovoljno

Odjeljenje za dječju i adolescentnu psihijatriju će raspolagati sa 12 kreveta podijeljenih u četiri sobe.

Ne zna se koliko je maloljetnika sa psihijatrijskim oboljenjima i mentalnim problemima u Crnoj Gori. Iako je bilo predviđeno u Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 (Strategija), do danas nisu odrađena istraživanja o stanju mentalnog zdravlja populacije, uključujući i uticaj epidemije COVID-19. Nova strategija još uvijek nije usvojena.

Iako je vrlo teško doći do konkretnog broja, CAZAS je procijenio da se u 2023. godini oko 10.000 porodica suočilo sa dijagnozom iz oblasti mentalnog zdravlja. To su procjene na osnovu broja ljudi koji su zatražili pomoć u javnom zdrastvenom sektoru. Po njihovim podacima veliki broj pacijenata pati od bolesti zavisnosti, depresije i bipolarnog poremećaja.

Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju biće otvorenog tipa. Direktor SB Dobrota je rekao za CIN-CG da, na osnovu svog iskustva, smatra da je neophodno da to odjeljenje bude zatvorenog tipa.

Psihijatrijski tretman svih lica, a naročito maloljetnih predstavlja izuzetno kompleksan, multidisciplinarni proces koji zahtijeva adekvatne uslove sa edukovanim kadrom na svim nivoima, ističe u razgovoru za CIN-CG doktorka dječje psihijatrije Iva Ivanović iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju. ,,Bolnički tretman zahtijeva prije svega omogućavanje sigurnosti i bezbjednosti pacijenta kao i adekvatan tretman”, kaže Ivanović.

Sistem ranog prepoznavanja nedovoljan

Izazovi sa kojima se trenutno suočava Crna Gora su nedostatak kadra i prostora, ali i nedostatak kontinuirane edukacije na svim nivoima, objašnjava Ivanović. „Za razliku od drugih grana medicine, koje zahtijevaju velika ulaganja i instrumente, aparate, psihijatrija zahtijeva najviše ulaganja u edukaciju ljudi i stvaranje prijatnih uslova za boravak pacijenata”.

Prisustvo psihologa i pedagoga u školama trenutno ne predstavlja veliki izvor prevencije i podrške u domenu mentalnog zdravlja djece i tinejdžera, smatra Ivanović. ,,Ove uloge u školama potrebno je jačati”, tvrdi ona.

Centri za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja (DZ) su takođe napravili pozitivni iskorak, objašnjava Šišović. ,,Ti centri imaju psihijatre i psihologe i tako su skratili put do specijaliste za mentalno zdravlje na primarnom nivou. Međutim ostaju izazovi. Centri za mentalno zdravlje imaju ograničene kapacitete, nema ih u svim domovima zdravlja i imaju ograničen broj termina”, kaže Direktorica CAZAS-a Šišović.

U okviru domova zdravlja postoji osam jedinica za mentalno zdravlje, dok domovi zdravlja u Budvi, Danilovgradu, Herceg Novom, Mojkovcu i Plavu imaju ove jedinice samo na papiru jer ne ispunjavaju kadrovske normative, navodi se u Strategiji.

Šišović objašnjava da bi podrška mentalnom zdravlju djece morala postojati i u školama. ,,Dok svjedočimo da se povećavaju epizode socijalnih manifestacija kao što su: vršačko nasilje, nasilje generalno, cyber bullying, sve škole nemaju pedagošku-psihološku službu”, kaže ona.

Samoubistva

U pet godina, od 2017. do 2022. godine, 17 maloljetnika je oduzelo sebi život u Crnoj Gori, saopštili su iz Uprave policije za CIN-CG.

U toku 2022. i 2023. godine, 189 osoba je pokušalo da izvrši samoubistvo, dok je u prvoj polovini 2024. tih pokušaja bilo 43.

Zdravstvene ustanove ne vode registar o pokušajima suicida, iako je, prema dobro obaviještenim izvorima CIN-CG-a, bilo urgencija od strane Instituta za javno zdavlje da se ovaj registar oformi. CIN-CG se obratio Ministarstvu zdravlja sa pitanjima oko registra pokušaja samoubistava, ali nije dobio odgovor do objave ovog teksta.

,,Crna Gora još uvijek nema uspostavljenu SOS liniju za suicide, a najmlađa osoba koja je tražila podršku zbog suicidnih misli je imala 16 godina”, kaže za CIN-CG specijalista kliničke psihologije i osnivač nevladine organizacije Centar za prevenciju suicida Nebojša Žižić.

U Evropi je samoubistvo drugi najčešći uzrok smrti među adolescentima starosti od 15 do 19 godina, posle saobraćajnih nesreća. Svake godine, skoro 1.200 adolescenata u Evropi oduzme sebi život. To je skoro tri života dnevno, pokazala je analiza UNICEF-a: ,,Stanje djece u svijetu 2021”.

Izveštaj takođe pokazuje da skoro devet miliona adolescenata živi sa poremećajem mentalnog zdravlja, a anksioznost i depresija čine više od polovine svih slučajeva.

Porast broj psihijatriskih pregleda nakon COVID-19

,,Otvaranje Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju u proljeće 2018, kao i dolazak prvih specijalista dječje i adolescentne psihijatrije omogućio je našim najmlađim građanima da, kada su u pitanju izazovi i problemi mentalnog zdravlja, pomoć dobiju u svojoj državi”, kaže doktorka Ivanović. Djeca mogu ostvariti ljekarski pregled direktnim odlaskom u Centar ili preko izabranog pedijatra, objašnjava ona.

Iz tog Centra kažu da je ostvaren značajan porast broja pregleda iz oblasti dječje i adolescentne psihijatrije nakon pandemije. „Gotovo je sto odsto više pregleda, ako poredimo brojke iz 2019. i 2023. godine. Tokom 2023. imali smo oko 3.000 posjeta kod dječjih i adolescetnih psihijatara“ istiće Ivanović.

Kako objašnjava, u ovom trenutku ne mogu da saopšte tačan broj pacijenata koji posjećuje Centar za rani razvoj, ali prema nekim procjenama taj broj je oko osam hiljada. Tu spadaju i oni koji traže samo usluge logopeda, psihologa ili defektologa.

Najranjivije grupe su djeca i adolescentni koji su i prije pandemije COVID-19 imali probleme sa mentalnim zdravljem, međutim, kaže ova psihijatrica, javljaju se i maloljetnici koji su prve tegobe osjetili tokom ili nakon pandemije.

„Ova iskustva nas uče da u nekim budućim, sličnim, izazovnim situacijama posebnu pažnju moramo obratiti na mentalno zdravlje, naročito najranjivijih grupa, djece i adolescenata u razvoju“ ističe ona.

Sa druge strane, Šišović kaže da je pandemija donijela i neke dobre stvari. ,,Sada je društveno prihvatljivije priznati da se doživljavaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, iako je put do destigmatizacije još dug. Mladi ljudi često se stide i kriju mentalne poteškoće. I mnogi roditelji sigurno imaju neku dijagnozu, ali pošto nijesu nikad u životu obišli profesionalca to ne znaju”, kaže Šišović.

Zašto mladi traže pomoć

Iz Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju kažu za CIN-CG da se mladi uzrasta od 11 do 18 godina najčešće obraćaju zbog problema adolescentne krize, odnosno, poremećaja u prilagođavanju.

„Obzirom na to da adolescencija predstavlja drugu najvažniju tačku postnatalnog razvoja, ne treba da nas čudi zbog čega ovaj period može itekako biti izazovan za mentalno zdravlje mladih”, kažu iz ovog Centra.

,,Pored hormonskih, dolazi do značajnih bioloških i neuroloških promjena, u ovom periodu takođe detektujemo poremećaje ponašanja i emocija. U nešto kasnijem uzrastu i autentične depresivne epizode. Takođe, dešavaju se poremećaji iz psihotičnog spektra, da li kao psihotična reakcija na stresogenu situaciju ili kao začetak psihotičnog dugotrajnijeg procesa”, objašnjava psihijatrica Ivanović.

Svjetska istraživanja pokazuju da loš socijalni status negativno utiče na mentalno zdravlje, pa i mentalno zdravlje adolescenata i porodica. Upozorava se i na sve veće zahtjeve savremenog doba i načina života. Ivanović u grupu rizika navodi i prekomjernu upotrebu mobilnih telefona, kompjutera, život u virtuelnom svijetu, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, stigmatizaciju različitosti, traume, okruženje koje propagira samo materijalni aspekt ljudskog bića…

„Međutim, poučeni iskustvom iz prakse, ne možemo izostaviti porodicu kao, možda najvažniju i najznačajniju vrijednost za mentalno zdravlje djece i adolescenata”, objašnjava Ivanović.

Dobra porodica (brižna, bliska, sa jakim emotivnim vezama) predstavlja dobar prognostički znak, ako se dese izazovi u mentalnom zdravlju adolescenata. Međutim, porodica koja se neuspješno nosi sa izazovima, uz neadekvatnu ulogu roditelja, povlači za sobom lošiji uticaj na mentalno zdravlje kod adolescenata. Ne tako rijetko, loša porodična dinamika zna biti osnova za nastanak teškoća u mentalnom funkcionisanju djece i adolescenata.

Samopovređivanje je znak upozorenja

Ivanović objašnjava za CIN-CG da je samopovređivanje češće zapravo znak za poziv za pomoć, nego za oduzimanje života. „Postoji nesuicidalno samopovređivanje - možemo ga smatrati simptomom koji često srijećemo među adolescentima koji traže našu pomoć”, Ivanović.

Ona objašnjava da se radi o povređivanju sopstvenog tijela (preneseno i duše) usljed nemogućnosti da se izbori sa problemima, teskoćama u sopstvenom funkcionisanju, čiji razlozi mogu biti višestruki. Javlja se kod krhkih, nedovoljno zrelih ličnosti, sa slabim mehanizmima odbrane, koji doprinose afektivnoj nestabilnosti i impulsivnim reagovanjima. ,,Ipak, učestalo samopovređivanje doprinosi većem riziku od samoubistva.“

Ona je objasnila da su se dešavali i pokušaji samoubistva izazvani impulsivnim reagovanjem, ali nekada nastali kao proces dužeg razmišljanja i suicidalne ideje. ,,Među razlozima su uglavnom prisutni problemi neprilagođavanja porodičnim, društvenim situacijama, iako prema svjetskim istraživanjima razlozi mogu biti i biološki, poput endogenih depresija ili drugih psihopatoloških procesa”, kaže Ivanović.

„To su pacijetni koji zahtijevaju momentalno hospitalno liječenje, i do sada su upućivani na hospitalni tretman u inostranstvo, najčešće u psihijatrijske klinike u Beogradu”, objašnjava ona.

Direktorica NVO CAZAS upozorava na efekte slanja djece u inostranstvo na liječenje. ,,Država ne zna šta se dešava sa njima i tako maloljetni ostanu ispod radara. To znači da nemamo zdrastvene statistike i gubimo trag o njima”, kaže Šišović.

Poziv na akciju

„Društvo bi trebalo biti otvorenije za različitosti. Treba nam solidarnosti i saosjećajnosti, pružene ruke pomoći i razumijevanja, a manje sažaljenja, etiketiranja i odbacivanja,“ navodi Ivanović.

Ona smatra da bi država kroz kreiranje pametnih i brižnih politika razvoja djece i mladih trebala da kreira, osnažuje, podstiče stubove društva koji su najvažniji za stabilan razvoj društva - dobra zdravstvena zaštita, obrazovanje, socijalna podrška, ali i kultura u najširem smislu te riječi. Ističe da je važno da su mladi ljudi u svakom trenutku svjesni da pomoć postoji i da niko nije sam.

Marko je danas punoljetan, živi uz terapiju sa psihijatrijskom dijagnozom, nema posao, a može da računa samo na roditelje.

Deceniju nakon što je istekao zakonski rok da svi objekti sagrađeni prije 2008. budu pristupačni osobama sa invaliditetom, to nije slučaj. Osim što ni pojedini novosagrađeni objekti ne ispunjavaju tu obavezu, Podgorica je prepuna prepreka za osobe sa invaliditetom. Rješenja koja su u međuvremenu urađena kako bi im olakšala kretanje nerijetko su polovična i problematična u praksi 

Milena RADONJIĆ

„Glavni ulaz u Klinički centar Crne Gore (KCCG) nema obezbijeđen pristup za osobe u kolicima, iako postoje sporedni ulazi. Biblioteka Radosav Ljumović uopšte nema obezbijeđen ulaz, a Crnogorsko narodno pozorište (CNP) ima, ali samo u glavnu salu. Ako je predstava u drugoj sali, moramo stepenicama i mi tu ne možemo ući“, objašnjavaju za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sestre Iva i Jana Vujisić. Obje koriste kolica za kretanje.

Deceniju nakon što je istekao rok da svi objekti sagrađeni prije 2008. budu pristupačni osobama sa invaliditetom, to i dalje nije slučaj. Kako u Podgorici, tako i u drugim opštinama. Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata, koji je tu obavezu propisao, donešen je 2008, a rok za prilagođavanje objekata istekao je 1. septembra 2013. godine.

„Država nije ispunila obavezu koju je sama propisala – da sve objekte sagrađene prije stupanja na snagu zakona – 2008. učini pristupačnim u roku od pet godina. Dakle, prošlo je više od deceniju od kada je istekao rok da se svi objekti sagrađeni prije 2008. rekonstruišu i da se u njima ispoštuju obavezni elementi pristupačnosti“, kaže za CIN-CG izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) Marina Vujačić. Onaukazuje da ni neki novosagrađeni objekti ne ispunjavaju standarde u ovoj oblasti.

NEPRISTUPAČNOST INSTITUCIJA

Ministarstvo pravde nije pristupačno za osobe sa invaliditetom, kao ni većina tužilaštava i sudova. Viši sud u Podgorici, kao ni Apelacioni i Ustavni sud na ulazu nemaju obezbijeđenu rampu, dok je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) u potpunosti nepristupačno za OSI.

„Prilagođavanje Osnovnog suda u Podgorici je rađeno nekoliko godina i nakon prve rampe koja nije bila adekvatna, rađena je potpuno nova, a projekat je osim sredstvima iz budžeta finansiran i od međunarodnih donatora“, rekla je Vujačić.

Zgrada Skupštine Glavnog grada takođe, na glavnom ulazu, nema obezbijeđenu pristupnu rampu, dok starija zgrada Opštine Podgorice ima rampu, ali nakon toga nailazimo na stepenice, a nema ni prilagođenog toaleta.

Biblioteka „Radosav Ljumović“ nema obezbijeđenu rampu, dok je Crnogorsko narodno pozorište (CNP) obezbijedilo prolaz osobama koje koriste kolica na sporednom ulazu u glavnu salu. Ukoliko je predstava u drugoj sali, korisnici kolica je ne mogu gledati. Muzej savremene umjetnosti, takođe smješten u centru grada, na svom glavnom ulazu nema pristupnu rampu.

U Podgorici nijedan fakultet nije u potpunosti pristupačan OSI po standardima iz Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, iako su mnogi obezbijedili rampu.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorice Dejan Bašanović zaCIN-CGkaže da postoji napredak u odnosu na raniji period, ali da je Podgorica i daljeu dobrom dijelu nepristupačna osobama sa invalidtetom.

„Veliki broj škola, recimo, ne zadovoljava uslove da može da uključi OSI“, kaže Bašanović. Zbog toga, objašnjava, oni upisuju one škole koje su pristupačne. On ističe da se tako ulazi u proces segregacije.

„Posebno je to izraženo kod fakulteta. Dešava se da OSI završe fakultet koji ima obezbijeđen pristup, iako nisu namjeravali“, kaže Bašanović.

UMHCG je 2019. godine sproveo monitoring pristupačnosti srednjih škola u Podgorici. Prema njihovom nalazu - „sve se završava samo postavljanjem najčešće improvizovane rampe, ili rampe koja nije izrađena prema standardima“.

„Takođe, čak i u onim školama koje su renovirane i dalje ne postoje svi elementi pristupačnosti i/ili postoje, ali najčešće nijesu u upotrebi (toaleti, lift). Pored navedenog neki od elementa pristupačnosti uopšte nijesu prisutni ni u jednoj srednjoj školi, što se održava i na broj učenika s invaliditetom koji su uključeni u srednje obrazovanje i njihov izbor srednje škole a kasnije i izbor visokog obrazovanja”, konstatuje se u dokumentu.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović kaže za CIN-CG da treba raditi i na unapređenju znanja izvođača radova koji se bave obezbjeđivanjem arhitektonske i bilo koje druge pristupačnosti OSI.

Nijesu samo mnogi važni objekti u Podgorici nepristupačni osobama sa invaliditetom. Prepreke su brojne. Pa i u onda kada se nešto uradi na planu pristupačnosti OSI, u praksi se dešava da to nije dovoljno, jer je polovično i ne zadvoljava sve potrebe osoba sa invaliitetom.

KOLICIMA PREKO PREPREKA

„Ako ideš trotoarom po Podgorici, moli Boga da je izjedna i da nema spusta“, kažu sestre Iva i Jana Vujisić. Pored toga što su trotoari, kako kažu, u tom smislu nepouzani, previše je slivnika i pukotina na putu, pa je prelazak kolicima preko njih otežan.

Na dosta mjesta je, objašnjavaju, urađena pristupna rampa, ali se ne bi usudile da ih koriste zbog prevelikog nagiba.

Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, u članu 41, propisuje da javna pješačka površina mora da bude povezana bez prepreka sa ostalim pješačkim površinama. U Podgorici se, međutim, može vidjeti mnoštvo prepreka i na samim površinama, kao i na mjestima gdje se one spajaju sa drugim.

„I dalje u Glavnom gradu, ali i u drugim opštinama postoje trotoari koji na jednom dijelu ulice imaju spušten ivičnjak, a onda na drugom dijelu ili na raskrsnici on ne postoji. Konstantno ukazujemo na takve prakse, jednako kao i na postavljanje fizičkih prepreka na linijama kretanja, poput stubića ili saobraćajnih znakova“, kažu za CIN-CG iz UMHCG.

Osim što neophodnih zakošenja na trotoarima nema svuda, tamo gdje postoje dešava se da nijesu upotrebljivi za osobe sa invaliitetom, jer ih građani, bez kontrole i sankcije, blokiraju svojim automobilima.

„Parkiraju se vozila i korisnik kolica ne može iskoristiti rampu. Svjesni toga da nema puno ljudi u komunalnoj inspekciji i službi koja kontroliše parking, predlagali smo da slikamo ta vozila, ali to ne bi mogao biti osnov za njihovo uklanjanje. Neophodno je da izađe lice zaduženo za taj dio posla, da konstatuje propisnost parkiranja i reaguje u skladu sa tim“, objašnjava generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorice Dejan Bašanović.

Problem nijesu samo trotoari. Rješenje koje je trebalo da olakša kretanje osobama sa oštećenjem vida u Glavnom gradu, a koje je u praksi pokazalo svoje brojne manjkavosti su i taktilne trake. Osim što Podgorica nije u cjelosti prekrivena taktilnim trakama, oni koji ih koriste ukazuju na brojne probleme. 

NEPOUZDANE VODILJE

,,Trake su postavljene samo u određenim djelovima grada. Da li to znači da osobe sa oštećenjem vida ne treba da idu u druge djelove grada”, pita se Miloš Spaić, koji je i sam korisnik bijelog štapa.

Spaić, inače član Demokratske narodne partije (DNP) tvrdi da se jedini politički bavi pitanjem prava OSI. On ukazuje na to da su trake vodilje previše uzdignute, te da se za njih zapinje. ,,Pristupačnost može biti potpuna ili je nema”, kaže.

Macanović ističe da su postojeće trake, konkretno one žute, namijenjene više za unutrašnji prostor, jer su, kako kaže, kad pade kiša jako klizave i ometaju građane.

,,Njihova boja, doduše, pomaže onima sa djelimičnim ošećenjem vida i takav kontrast taktilnih traka u odnosu na površinu na kojoj su postavljene je poželjan, jer olakšava njihovo prepoznavanje i samim tim kretanje”, dodaje.

Macanović napominje da i Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom predviđa da taktilne trake moraju biti antikliznog sastava.

,,Pristupačna taktilna površina izvodi se na način da ne zadržava vodu, snijeg i nečistoću, i da se lako održava”, stoji u Pravilniku. U tenderu za nabavku i izgradnju taktilnih traka u Podgorici je navedeno da su trake ,,otporne na habanje, kidanje, istezanje i atmosferske uticaje…”.

Međutim, postavljene, žute trake su prilično klizave i zadržavaju vodu tokom kišnih dana, a na mnogim mjestima su i pohabane i iskidane.

,,Postavlja se pitanje postoji osoba u Crnoj Gori koja bi mogla da iskontroliše njihov kvalitet”, kaže Macanović.

Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPU) za CIN–CG tvrde da u skladu sa Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, sprovode inspekcijski nadzor nad izgradnjom objekata putem urbanističko-građevinskih i komunalnih inspektora. 

Macanović, međutim, ističe da je glavni nedostatak Pravilnika to što nije usklađen sa domaćim uslovima. „Ukoliko je prepisan iz neke uređenije zemlje ne mora da znači da odgovara našem prostoru”, kaže.

STRANA RJEŠENJA ZA DOMAĆE USLOVE

Iz MPPU-a su za CIN-CG kazali da su pri izradi važećeg Pravilnika korišćena iskustva Hrvatske, „koja su bila od velike pomoći u postavljanju temelja za prilagođavanje objekata OSI u Crnoj Gori“.

CIN-CG je pitao i Institut za standardizaciju Crne Gore da li se bavio upoređivanjem domaćih standarda u pogledu rješenja za pristupačnost OSI, na šta su nam odgovorili da se ta institucija ne bavi posebnim analizama sadržaja evropskih standarda, već ih usvaja u integralnom obliku - kao identični standard. „Crnogorski standardi su ekvivalentni sa evropskim standardima i apsolutno nisu u suprotnosti sa njima“, rekli su iz Instituta.

Macanović, ipak, smatra da je taktilna traka trebalo da bude uža. 

,,Standard za taktilne trake koje propisuje i naš Pravilnik je 40 centimetara. Još uvijek nisam, a pokušavao sam, da dođem do odgovora ko je taj koji je odredio takav standard. Pretpostavljam da se iza toga krije logika da se objema nogama šeta po traci i da je taj neki prosječni raskorak 40 centimetara. Sa aspekta osobe sa oštećenjem vida moram reći da meni nije udobno da šetam po neravnoj površini, kakve i jesu trake vodilje. Taj neko nije razmišljao da i one žene sa oštećenjem vida, koje žele da nose obuću sa potpeticama i štiklama trebaju da hodaju po tome“, kaže Macanović.

Njegov prijedlog bio je da traka bude uža, jer njena funkcija treba da bude takva da može da se detektuje štapom i koristi na taj način što će se pratiti i hodati pored nje.

,,Trebalo bi da su javne površine dovoljno široke, pa da ostane 40 centimetara širine da mogu ljudi da se kreću i sa jedne i sa druge strane i da niko nikoga ne ometa. Međutim, to se ne dešava. Tako su recimo u dijelu Njegoševe ulice, od Hercegovačke ulice ka Bulevaru, postavljene terase od kafića na taktilnim trakama ili tik uz kafić, pa je velika vjerovatnća da ćete udariti u neki od stolova ili stolica”, upozorava Macanović.

U dijelu Njegoševe ulice često se može vidjeti da ljudi sjede na stolicama koje prelaze preko betonskih taktilnih traka, koje su gotovo neprimjetne.

Ugostitelji su, navodi Macanović, Savezu objasnili da su dozvolu za terasu dobili prije nego što su postavljene trake.

Da nije u dovoljnoj mjeri izgrađena svijest o potrebama osoba sa oštećenjem vida govori i klupa postavljena početkom avgusta u Balšićevoj ulici preko taktilne trake.

Nakon što su građani reagovali i podijelili fotografiju na društvenim mrežama klupa je uklonjena sa trake. Ipak, zabrinjavajuće je kako uopšte do toga dođe, što vraća na pitanje - ko kontroliše radove.

 „Taktilne trake takođe moraju biti takve da ne ometaju korisnike kolica. To zahtijeva šire trotoare, ali i hodnike u zatvorenim prostorima”, napominje Macanović te ukazuje na to da je potrebno mijenjati Pravilnik.

ČEKAJUĆI NOVI PRAVILNIK

Iz MPPU-a su u junu 2022. godine saopštili da je dogovoreno formiranje Radne grupe u čiji bi sastav ušli predstavnici Ministarstva i NVO sektora iz oblasti zaštite OSI, kako bi se što temeljnije pristupilo unapređenju pomenutog Pravilnika. Nakon toga, kaže Macanović, ta grupa nikad nije održala sastanak.

„Ministarstvo aktivno radi na izradi novog Zakona o izgradnji objekata, koji će uključivati i podzakonske akte usmjerene na prilagođavanje objekata licima sa smanjenom pokretljivošću i licima sa invaliditetom. Iako je bilo inicijativa za izradu Predloga pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekta za pristup i kretanje osoba sa invaliditetom, Ministarstvo je 2022. godine razmatralo mogućnost izrade tih izmjena. Međutim, s obzirom na to da su u međuvremenu započete aktivnosti na izradi novog Zakona o izgradnji objekata, izrada izmjena pomenutog pravilnika je odložena do usvajanja zakona“, objasnili su iz MPPU-a za CIN-CG.

Dodaju da Ministarstvo prepoznaje potrebu za izmjenom Pravilnika nakon donošenja novog Zakona o izgradnji objekata, koji će, prema njihovim najavama, pružiti sveobuhvatni okvir za dalje unapređenje ove oblasti.  

ZVUČNA SIGNALIZACIJA POSTOJI, ALI NIJE U FUNKCIJI

Jedan od standarda pristupačnosti za osobe sa oštećenjem vida u autobusima predstavlja zvučna signalizacija koja često nije u funkciji.

„Još uvijek nemamo pristup zvučnoj signalizaciji u autobusima, jer je to u nadležnosti firme Ben-kov koja je ovlašćeni serviser i ima dozvolu i pristup programu koji kontroliše, između ostalog, i zvučnu signalizaciju“, kaže za CIN-CG šef saobraćaja u gradskom preduzeću Putevi d.o.o. Ljubomir Radinović.

Na preuzimanju nadležnosti se, kako je kazao, radi jer i pored zvučne signalizacije nemaju kontrolu nad mnogim servisima kojima trenutno upravlja pomenuta firma iz Danilovgrada.

Dok sve to traje, govorna podrška u autobusima izostaje pa su OSI prinuđene da se za pomoć obraćaju nepoznatim ljudima u blizini.

„Velika većina želi da pomogne, ali nije to poenta već da mogu sam da obavim svakodnevne obaveze, a da ne moram da pitam, niti da se na nas gleda kao na nekoga kome treba pomoć“, naglasio je Spaić.

Svaki objekat i javna površina trebaju biti pristupačni, saglasna je i Marina Vujačić. „To je zakonska obaveza, a ne nečija humanost, dobročinstvo ili lijep gest“.

Brojni su razlozi da OSI podnesu nadležnim institucijama prijave, što su u prethodnom periodu i činile. Bašanović kaže da je na te prijave uvijek pozitivno odgovoreno.

Međutim, kao što se navodi i u Sektorskoj analizi, čiji je autor Direktorat za građevinarstvo Ministarstva za prostorno planiranje, urbanizma i državne imovine (MPPU), vlasti su dužne da obezbijede pristupačnost kao ex ante dužnost (dužnost koja prethodi), što znači i prije dobijanja pojedinačnog zahtjeva od strane OSI da pristupi i koristi neki prostor ili uslugu.

Iz UMHCG-a navode da nijesu primjenjivane ni propisane sankcije za nepoštovanje definisanih standarda.

,,Jedini primjeri za koje mi znamo jesu oni kada smo sami prijavljivali inspekciji nepravilnosti prilikom projektovanja ili gradnje, nakon čega bi inspekcija konstatovala te nepravilnosti i tražila njihovo otklanjanje. Nemamo informaciju o postupanju državnih i drugih institucija i službi, niti je prihvaćena inicijativa koju smo nekada predlagali da se napravi lista tzv. pozitivnih i negativnih objekata”, kazali su iz te organizacije.

Prema njihovim riječima, u praksi se pristupačnost često svodi samo na par elemenata pristupačnosti, a ne na sve elemente propisane zakonom, pa u tom smislu prepreke su brojne.

 „NIČIJA“ RAMPA NA ŠETALIŠTU

Stepenišni lift postavljen je na šetalištu uz Moraču 2022. godine. No, pošto nije bio u funkciji, Udruženje mladih sa hendikepom pokrenulo je tužbu protiv Glavnog grada za zaštitu od diskriminacije.

Iz UMHCG-a su, objašnjava Vujačić, ukazivali da su koso-podizne platforme neadekvatna rješenja, da su nefunkcionalne, teške za održavanje i da se brzo kvare. „U toku je parnični postupak protiv Glavnog grada Podgorice zbog nefunkcionisanja rampe. Postupak je pokrenut u junu 2023.“, objašnjava.

Iz Glavnog grada za CIN-CG nijesu odgovarili na pitanje u vezi pomenute rampe.

„Kada je u pitanju stepenišni lift na šetalištu uz Moraču, ukazivali smo da je to loše rješenje i da je to bacanje novca, ali iz nekog razloga iz Glavnog grada su zaključili da ga ipak treba postaviti“, kaže i Goran Macanović.

,,Bojim se da ovo što je do sada urađeno nije iz istinske svijesti da je to korisno za društvo, već ispunjavanje nekog uslova iz regulative i da se nešto uradi za OSI”, zaključuje on.

U novoj epizodi razgovaramo sa Zarijom Pejovićem doktorom ekonomskih nauka, profesorom na Univerzitetu Mediteran i analitičarem, ne samo ekonomskih već i ukupnih socijalnih i političkih prilika u Crnoj Gori. Pejović je pored toga bio i savjetnik bivših predsjednika Vlade i Skupštine. Razgovarali smo o politici vlade, održivosti Evrope Sad 2, smanjenju siromaštva u Crnoj Gori, procesu evropskih integracija i drugim važnim temama.

U današnjoj epizodi podkasta Istražuj.me Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore govorimo o rješenjima za oduzimanje imovine, kako sprovesti veting, ratnim zločinima, izručenjima i drugim važnim temama za reformu crnogorskog pravosuđa. Naš gost je ministar pravde Bojan Božović.

Jadransko more je sve toplije, a neka priobalna područja su ugrožena zbog podizanja nivoa mora. Usljed klimatskih promjena smanjen je vodni bilans u svim slivovima rijeka, kojima istovremeno prijeti i eksploatacija šljunka i male hidroelektrane. Za to vrijeme, država je bez sistemskih mjera prilagođavanja na klimatske promjene

Kristina Radović /Marija Đakonović

Ukupan porast srednje godišnje temperature površine Jadranskog mora veći je od jedan i po stepen, što je granica za smanjenje, odnosno rast rizika za morski biodiverzitet, ribarstvo, ekosisteme i njihove funkcije, pokazuju podaci do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

„Prema podacima sa glavne meteorološke stanice u Baru, srednja godišnja temperatura mora raste od 1980. godine.  Ukupan porast srednje godišnje temperature površine mora je veći od jedan i po stepen. U posljednih pet godina, njene srednje vrijednosti su bile jednake ili veće od 19 stepeni“, saopštili su za CIN-CG iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore (ZHMCG).

Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović za CIN-CG  ukazuje na procjene da se Jadransko more u prosjeku godišnje zagrijava za 0.03 stepena, te da bi  tim tempom u narednih 10 godina temperatura površine mora mogla porasti i za 0.3 stepena, a za 100 godina i do tri stepena.

,,Površinski sloj Jadranskog mora (do dubine od 20 m) zagrijao se za oko 1, 8 Celzijusa, intermedijalni sloj (do 100 m) ohladio za oko 0,6 C, a donji sloj zagrijao za 0,2. Dovoljno je uporediti temperature mora prije nekoliko decenija, koje su iznosile od 20 stepeni do 25 stepeni Celzijusa, a danas uobičajene temperature iznose oko 27 stepeni i više“,  kaže ona.

Vojinović objašnjava da je povećanje temperature mora glavni uzrok svih ostalih promjena koje se događaju u Jadranskom moru, a koje obuhvataju promjene njegove flore i faune, kao i povećanje učestalosti algalnih cvjetanja.

 „Dotok kiseonika u duboke slojeve mora je slabiji, što ima značajan uticaj na živi svijet na dnu mora. Neke od invazivnih vrsta su već migrirale i uspostavile populaciju u našem dijelu Jadranskog mora, kao što su plavi rak i riba lav, te postepeno utiču na povlačenje autohtonih vrsta u dublje vode“ ističe ona.

Porast nivoa mora, zaštitnih mjera nema  

To nijesu jedine promjene kada je u pitanju Jadransko more. Geografski gledano, dio Mediterana poluzatvoreni je sistem, što čini našu obalu posebno osjetljivom. Jadransko more, kao i druga mora i okeani, suočava se s porastom nivoa usljed globalnog zagrijavanja i topljenja lednika.

„Kao posledica klimatskih promjena dešavaju se nagle, nekontrolisane padavine koje za kratki vremenski period na zemlju ispuste veliku količinu vode koja dospijeva u more i dovodi do podizanja nivoa u poluzatvorenim sistemima, tj. do plavljenja priobalnih područja“, kažu za CIN-CG iz Instituta za biologiju mora Kotor (IBMK).

Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 cm, što je konstatovano i u  Nacrtu Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene (NAP), koji je ovog ljeta bio na javnoj raspravi i čija izrada traje već četiri godine.  U istom dokumentu se konstatuje da u Crnoj Gori trenutno ne postoje mjere za zaštitu od rasta nivoa mora.

„U slučaju Crne Gore, to je u obalnom pojasu značajan klimatski rizik po ljudske živote, infrastrukturu, turizam, ribarstvo, obalne ekosisteme i močvarna područja, što može dovesti do čestih pojava poplava, intenziviranja procesa erozije, gubitka staništa, kao i do prodora slane vode u kopno i njenog miješanja s izvorima pitke vode“, kaže Vojinović.

Pješčane plaže mogu biti ugrožene, jer voda urušava strukturu obale te se pojačavaju i erozioni procesi.

„Veoma pogođeni regioni uključuju Ulcinjsku Solanu, Adu Bojanu i južni dio Velike plaže, Tivatska i Morinjska solila u Bokokotorskom zalivu. Analiza pokazuje da duž cijele obale postoje naselja u područjima ugroženim rastom nivoa mora“, konstatuje se u NAP-u.

Gornji sloj mora, plićak, najproduktivniji je dio mora zbog toga što tu vladaju najpovoljniji uslovi za život, kako biljaka, tako i životinja.  Rast nivoa mora, otuda, kao i rast temperature utiče i na podmorni život.

Iz  IMBK ukazuju da su posljedice klimatskih promjena već  evidentne kroz dolazak novih vrsta uglavnom iz tropskih mora koje su se  odomaćile kod nas. „Razni drugi faktori značajno povećavaju brojnost populacije morskih vrsta što dovodi do tzv. cvjetanja mora“, objašnjavaju. Ocjenjuju i da će te promjene uticati i na turizam.

„Određene vrste čine specifične zajednice koje su prilagođene datim uslovima sredine i čim se poremeti neki od faktora, npr. poraste nivo vode, te zajednice će se naći u dubljem dijelu gdje su za njih sada izmijenjeni uslovi i doći će do promjena u njima. Svaka promjena u brojnosti neke vrste dovodi do promjena u sistemimu kruženja materije i energije u morskom ekosistemu. Kako je zdravo more preduslov za razvoj turizma u primorskom regionu tako će i ta privredna grana biti pogođena urušavanjem kvaliteta mora”, navode.

Baltičko i Jadransko more su podložniji klimatskim promjenama zbog plitkog priobalnog područja. „Tu je niži nivo kiseonika u vodi zbog čega dolazi do sljedećeg problema: promjenom temperature mijenja se metabolizam organizama, povećavajući upravo tu potrebu za kiseonikom. Evropska agencija za životnu sredinu naglašava da ovakva klima za neke domaće vrste može da bude smrtonosna, a ujedno može da otvori put onim vrstama koje do sada niijesu bile na tom području. Na taj način nove vrste mogu postati invanzivne i dodatno naštetitu domaćim“, objašnjava za CIN-CG direktorica NVO Ekopatriotizam Ivana Čogurić.

CIN-CG je povodom ove teme kontaktirao Ministarstvo ekologije (ME), ali do objavljivanja teksta nije dobio odgovore.

Smanjen vodni bilans u svim slivovima rijeka

Najveći uticaj klimatskih promjena na sektor voda ogleda se u smanjenju vodnog bilansa u svim slivovima rijeka, konstatuje se u Nacrtu NAP-a.  Prema tim nalazima do kraja vijeka se očekuje smanjenje do 27 odsto prosječnog godišnjeg protoka, prvenstveno zbog smanjenja padavina.

,,Na svim analiziranim hidrološkim stanicama, uočava se trend smanjenja srednjih i malih voda u periodu 1991-2020, u odnosu na period 1961-1990. god. Dok je analiza velikih voda pokazala trend povećanja” , potvrđuje za CIN-CG Mirjana Popović, načelnica Odsjeka za hidrološke analize.

Porast temperature dovodi do enormnih suša koje utiču na smanjenje nivoa rijeka u Crnoj Gori.

Početkom septembra ove godine objavljeno je da je rijeka Ibar presušila na nekoliko mjesta, od granice Srbije sa Crnom Gorom, nizvodno 20 kilometara do mjesta Ribariće.

„Presušivanje djelova vodotoka rijeke Ibar povezano je sa klimatskim uslovima. Na to jasno ukazuju trendovi na našim vodotocima. No, ne možemo uvijek biti sigurni da osim klimatskog činioca nema i nekih drugih prirodnih ili antropogenih uticaja“, objasnio je za Ecoportal, hidrolog u penziji, Darko Novaković.

Uzastopne suše u periodu od 2017. do 2019. godine smanjile su vodostaje rijeka Morače i Zete, Skadarskog jezera i time negativno uticale na sektore poljoprivrede, energetike i ribarstva, ističe Ivana Vojinović.

Rijeke nemaju standardni ciklusi zbog nedostatka sniježnih padavina. Imamo jake suše tokom ljeta i nepravilno raspoređenciklus zimskih padavinai bujične nanose koji ruše puteve i uništavaju šume. „Dakle, imamo sušnu sezonu i onu sa padavinama koja kada krene toliko je jaka da korita rijeka ne mogu da prime toliku količinu vode pa imamo i poplave u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore” kaže  Ivana Čogurić.

„Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema“, objašnjava Vojinović.

Poplave posebno izražene posljednjih godina

„Poplavama u Crnoj Gori najviše su ugroženi obod Skadarskog jezera, donji tok Morače i Bojana. Takođe, sve češće i intenzivnije poplave se javljaju u Plavsko-Gusinjskoj kotlini, kao i duž toka Lima od Plava do Bijelog Polja. Drastični primjeri su poplave u 2009. i 2010. godini kada su oboreni poluvjekovni rekordi vodostaja na rijekama, a Skadarsko jezero je dostiglo istorijski maksimum vodostaja od 10.44 mnv. Poplavljeno je bilo 30.000 ha poljoprivrednog zemljišta“, objašnjava Vojinović.

„Crnogorski sektor vodenih resursa je najosjetljiviji na klimatsko smanjenje padavina i porast temperature i obilnih kiša. Generalno se očekuju smanjeni prinosi u količini i kvalitetu iz crnogorskih izvora vode, što znači skuplje i smanjeno snabdijevanje vodom većine stambenih područja, kao i manji kapacitet za industrijsku i komercijalnu upotrebu. Na primjer, smanjenje oticanja kiše procjenjuje se da će smanjiti bruto prihode od prodaje hidroenergije iz brane Mratinje za 6,6-12,8 miliona eura godišnje“, piše u dokumentu koju je Green Home objavio 2020. godine, Prilagođavanje klimatskim promjenama Crna Gora.

Kao direktna posljedica meteoroloških faktora nastaju i tzv. meteorološke poplave, odnosno kratkotrajne kiše jakog intenziteta koje dovode do urbanih i bujičnih poplava. Usljed urbanih poplava nastupa plavljenje djelova grada, saobraćajnica, kuća i tom prilikom se pričinjava velika materijalna šteta, ističe Vojinović.

„U Nikšiću je u junu 2018. godine za nepun sat palo oko 105 lit/m². Bujične poplave vezane su za mjesta na kojima ne postoji stalni riječni tok. Primjer takve poplave se desio u Rožajama, u jesen 2005. godine“ objašnjava ona.

U Planu područja mora u Crnoj Gori: koncept i predlozi planskih rješenja piše da procjena efekata klimatskih promjena u Evropskoj uniji pri postojećim klimatskim uslovima pokazuje da su očekivane godišnje štete na nivou od 1,25 milijardi eura, dok je preko 100 hiljada ljudi ugroženo obalnim poplavama.

Ljudski faktor

Ekološki aktivista Vuk Vujisić naglašava da će nam klimatske promjene donijeti periode suša u kojem će presušiti i izvori vode koji proteklih decenija nisu nikad presušivali, a sve ono što radimo paljenjem i sječom šuma će ubrzati proces. On podsjeća da moramo izgraditi sistem za obnovu opožarenih i devastiranih površina.

U Nacrtu NAP-a konstatuje se da  „zakonodavni okvir i okvir politika vodnog sektora  ne predviđa prilagođavanje klimatskim promjenama niti prirodna rješenja za zaštitu vodoizvorišta u smislu ublažavanja klimatskih promjena“.

„Neka područja su istorijski bila oskudna vodom, zbog geografskog položaja, topografije i geologije (karst), što će se pogoršati sa klimatskim promjenama. Uticaji izazvani klimatskim promjenama u različitim regionima, posebno dolini rijeke Zete i na sjeveru, pogoršavaju ranjivost na izazove vezane za vodu. Povećano isparavanje i smanjeni sezonski sniježni nanosi negativno utiču na dostupnost vode“, navodi se u ovom dokumentu.

Pored velikog uticaja prirode, ljudski faktor takođe ima značajan uticaj na klimatske promjene.

„Zaštita izvora vode je nedovoljna – samo 49 od oko 90 izvora koji se koriste za vodosnabdijevanje imaju određene zone zaštite. Glavno izvorište za primorski region (izvorište Bolje sestre u regionu Skadarskog jezera) ugroženo je ilegalnim vađenjem šljunka u njegovoj blizini“, konstatuje se u Nacrtu NAP-a.

,,Šljunak se i dalje nelegalno eksploatiše u sanitarnoj zoni od strane nekoliko firmi i pojedinaca, a isti u kraterima ubacuju raznorazni otpad. Privremena brana koja je i ove godine obnovljena dokazala je tvrdnje o vezi podzemnih voda Morače i Cijevne sa vodoizvorištem Bolje sestre, tako da sada zahvaljujući smanjenju eksploatacije i ovoj brani imamo stabilno vodosnabdjevanje”,  kaže Vujisić.

On ukazuje daklimatske promjene jesu doprinijele padu izdašnosti izvora širom Crne Gore, ali u slučaju Regionalnog vodovoda višemetarski pad podzemnih voda kao i bunara u toj okolini je uslovljen iskopavanjem korita Morače i njenog izmještanja, kao i probijanje vodonepropusnih podloga na nekim lokacijama.

O efektima klimatskih promjena na kvalitet vode se trenutno ne zna mnogo. Briga o kvalitetu vode postaje sve važnija, međutim, odvajanje antropoloških faktora od uticaja klimatskih promjena je veliki problem. Kako bi se krenulo u borbu protiv uticaja klimatskih promjena na vodne resurse, te da bi se u budućnosti došlo do adekvatnog plana i strategije za rješavanje pomenutog problema, moraju se izraditi pouzdane procjene stanja vodnih resursa, čije studije moraju uključiti procjene o učestalosti, intenzitetu i trajanju potencijalnih budućih hidroloških događaja.

Najznačajniji politički okvir u Evropi koji se odnosi na riječni proticaj je Okvirna direktiva za vode. Prema toj Direktivi, svaka članica EU mora da uspostavi program monitoringa za vodene tokove i zapremine voda u njihovim glavnim basenima. Uz pomoć tih podataka, osmotreni proticaj rijeka mogao bi da se dovede u vezu s klimatskim podacima što bi omogućilo izradu projekcija budućih trendova uslovljenih promjenom klime, navode na Ekoportalu.

Uticaj klimatskih promjena na svjetskom nivou

Međuvladin panel Ujedinjenih nacija (UN) za klimatske promjene (IPCC) predviđa da će se katastrofe povezane sa vodom povećavati i po učestalosti i po težini u narednim godinama.  

Skоrо dvijе trеćinе svjеtske pоpulаciје dоživljаvа оzbiljnu nеstаšicu vоdе tокоm nајmаnjе јеdnоg mjеsеcа tоkоm gоdinе. Pоdаci Svjеtsке zdrаvstvеnе оrgаnizаciје (SZO) ukаzuјu dа око 85 odsto pоpulаciје u svijеtu živi u sušnоm dijеlu plаnеtе, kао i dа u mnоgim djеlоvimа svijеtа rаspоlоživоst vоdеnih rеsursа оpаdа. Око 780 miliоnа ljudi u svijеtu nеmа pristup vоdi, а око 2,5 milijarde ljudi nеmа pristup аdеkvаtnој sаnitаciјi. Tаkоđе, око 6 dо 8 miliоnа ljudi gоdišnjе snоsi pоslеdicе оd bоlеsti nаstаlih uslеd kоntаminirаnе vоdе. 

Klimatske promjene imaju uticaj na svjetski nivo, jedan od primjera je Grčka. Napuštene zgrade sela Kalio u središnjoj Grčkoj, doskoro potopljene u vještačkom jezeru, ponovo su izronile tokom velike suše zbog pada nivoa jezera, glavnog rezervoara vode za Atinu.

Opasnosti od klimatskih promjena rastu, a Evropska unija nije se spremna nositi sa ekstremnim vrućinama, šumskim požarima i još gorim poplavama, upozorila je Evropska agencija za okolinu (EEA) agencija.

Opasnosti klimatskih prijetnji rastu brže od naše društvene spremnosti, rekla je direktorica EEA Leena Yla-Mononen u vrijeme objave novog izvještaja agencije.

„Stotine hiljada ljudi će umrijeti od toplotnih talasa, a ekonomski gubici od priobalnih poplava mogli bi dostići hiljadu milijardi eura godišnje“, stoji u izvještaju.

Crna Gora još  nije usvojila Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, čija izrada traje duže o četiri godine. To je  ključni dokument za sistemski pristup prilagođavanju klimatskim promjenama.  Stručnjaci upozoravaju  da crnogorska poljoprivreda i turizam već trpe. Poljoprivrednici, kažu za CIN-CG, to ove godine posebno osjećaju

Marija Đakonović/Kristina Radović

,,Voće i povrće zrene prije vremena, ove godine grožđe smo brali 15 dana ranije”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore  (CIN-CG) poljoprivrednik Zef Dedvukaj. On objašnjava da grožđe obično sazri oko petog septembra, a ove godine već  20. avgusta. Prema njegovim riječima, visoke temperature umanjuju plodnost zemljišta, pa su poljoprivrednici prinuđeni da kupuju mreže i prskaju plodove kako bi ih uopšte imali.

“Ovo je prva godina u kojoj su nam pumpe bile uključene non-stop, jer se drugačije nije moglo opstati. Morali smo plodovima davati više kalcijuma. Takođe, zbog visokih temperatura smo imali više troškova i više muke nego ranije, jer ovolike toplote muče biljke”, objašnjava  Dedvukaj.

Sektor poljoprivrede veoma je ranjiv na klimatske promjene zbog zavisnosti od specifičnih temperaturnih uslova i raspoloživosti vode, ističe direktorica Centra za klimatske promjene Univerziteta Donja Gorica (UDG) Ivana Vojinović.

„Fenologija ukazuje da je voće, posebno šljive i jabuke, u Crnoj Gori usljed zagrijavanja zemljišta, počelo da cvjeta mnogo ranije u odnosu na protekli period. Upravo smo početkom 2024. godine imali situaciju ranijeg rasta temperature zemljišta u odnosu na prethodne godine, tj. dostizanja temperaturnog praga od 10⁰C, što je uticalo i na poljoprivredne prakse i prinose“ kaže Vojinović.

Dedvukaj za CIN-CG kaže da država poljoprivrednicima nije najavila nikakvu pomoć.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) navode za CIN-CG da su Strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2013-2028 definisani ciljevi razvoja koji podrazumijevaju investicije koje pomažu u ublažavanju štetnih efekata klimatskih promjena.

„MPVŠ pruža finansijsku podršku kroz mjere i programe subvencija i grantova koji omogućavaju poljoprivrednicima da implementiraju tehnologije i prakse koje su otpornije na klimatske promjene. To uključuje investicije u navodnjavanje, upotrebu otpornih sorti, stvaranje zaštićenih prostora i sl.  Ministarstvo prati klimatske promjene i njihov uticaj na poljoprivredu kako bi identifikovalo rizike i pružilo relevantne informacije poljoprivrednicima“, tvrde iz tog resora. Objašnjavaju da su skupa sa Internacionalnim fondom za poljoprivredni razvoj (IFAD)  kreirali projekat „Adaptacije na klimatske promjene i povećanje otpornosti u planinskim djelovima Crne Gore - GORA projekat“. Ukupna predviđena vrijednost tog projekta iznosi blizu 33 miliona dolara.

Nacrt Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene, međutim, konstatuje da u Crnoj Gori - „ne postoje formalno uspostavljeni procesi planiranja prilagođavanja na klimatske promjene relevantni za sektor poljoprivrede“.

„Koordinacija i planiranje prilagođavanja se vrše na ad hoc ili projektnim osnovama, bez jasno definisanih zainteresovanih strana, uloga i odgovornosti. Iako poljoprivredna politika prepoznaje klimatske promjene, ovo pitanje nije uključeno u strategije, zakonodavni i institucionalni okvir i nedostaju mu konkretne mjere prilagođavanja koje bi osigurale povećanje otpornosti sektora. Posebno su šeme podsticaja prilično ograničene u tom pogledu, a mjere prilagođavanja klimatskim promjenama nijesu izričito formulisane“, konstatuje se u ovom dokumentu, čije se usvajanje još čeka. Izrada Nacionalnog plana adaptacije na klimatske promjene traje već četiri godine, iako je njegova važnost od vitalnog značaja, na šta upozoravaju i stručnjaci.

„Vlada mora što hitnije da pripremi i donese Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene, jer sa postojanjem takvog dokumenta, i pod uslovom da se dosljedno primjenjuje, moći će da se kaže da se klimatskim hazardima ne upravlja stihijski, već sistemski. Uz podršku UNDP-ija se skoro četiri godine izrađuje Nacionalni plan adaptacija na klimatske promjene, pa se moraju ubrzati aktivnosti na njegovoj pripremi i Vlada mora pokazati mnogo veću odlučnost da se uhvati u koštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka“ , upozorava Ivana Vojinović.

Ona naglašava važnost adaptacije na klimatske promjene za poljoprivrednike, što uključuje različite mjere - od promjene sorti ili datuma sjetve do povećanja i unaprijeđenja navodnjavanja. Kada je to ekonomski izvodivo i kada nema ograničenja u dostupnosti vode za određene usjeve, potrebno je promijeniti praksu - različite pristupe đubrenju i upotrebi pesticida, što takođe utiče  na troškove i održivost poljoprivede.

NAP krajem godine?

Nacionalni plan adaptacije za klimatske promjene (NAP) je dokument i proces koji pomaže zemljama u sprovođenju planiranja i prilagođavanja klimatskim promjenama, koristeći se naučnim istraživanjima i činjenicama. Ovo je projekat koji sprovodi kancelarija United Nations Development Programme (UNDP) u Crnoj Gori uz podršku Zelenog klimatskog fonda i uz saradnju sa Vladom Crne Gore. Plan prilagođavanja za period od deset godina donosi Vlada.

Projektom je predviđeno da Crna Gora ojača svoj institucionalni okvir, proširi tehničke kapacitete, poboljša bazu informacija koja je potrebna za djelotvorno donošenje odluka i definiše strategiju mobilizacije resursa. Identifikovani prioritetni sektori u procesu adaptacije na klimatske promjene u Crnoj Gori su - poljoprivreda, vode, zdravstvo i turizam.

Na važno pitanje o tome kada će Nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene biti usvojen iz UNDP-a navode: „O Nacrtu dokumenta je u periodu od juna do jula ove godine sprovedena javna rasprava, a dobijeni komentari će biti integrisani u finalni dokument, čija se priprema očekuje do polovine oktobra. Nakon toga, a u skladu sa Planom rada Vlade Crne Gore, dokument će biti upućen na usvajanje u trećem kvartalu.“

Bivši ministar turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Vladimir Martinović najavio je u junu ove godine da će NAP biti „uskoro usvojen“.

“Namjera nam je da ukažemo na budućnost koja nas čeka, ali i da se zahvaljujući ovom dokumentu lakše pripremimo za vrijeme koje dolazi”, kazao je tada Martinović.

Promjene su, međutim, već stigle, što se konstatuje i u samom Nacrtu NAP-a. „Promjene koje su uočene u temperaturama, padavinama, učestalosti i trajanju klimatskih opasnosti (posebno suša i poplava) već utiču na proizvodnju hrane, njenu bezbjednost, sigurnost i kvalitet, a što će se prema klimatskim projekcijama dešavati sve češće u budućnosti. Pored stočnog fonda i usjeva, vremenski uslovi utiču i na same poljoprivredne radnike, koji su im direktno izloženi, i smanjuju njihovu produktivnost i potencijalno ugrožavaju njihovo zdravlje“, navodi se u dokumentu.

Iz UNDP za CIN-CG  ukazuju da klimatske promjene nijesu uticale samo na prirodne resurse. „Prilagođavanje ovim promjenama znači da je neophodno sprovoditi mjere koje će smanjiti ranjivost ljudi, infrastrukture, privrede i životne sredine“, kažu. „S obzirom na vremenski period potreban za sprovođenje ovih mjera, važno je da one budu pažljivo i dugoročno planirane i održive. Ovo će biti postignuto Planom prilagođavanja na klimatske promjene i pratećim Akcionim planom“, navode.

Nacionalnim planom adaptacije u sferi poljoprivrede predviđeni su finansijski podsticaji za vodosnabdijevanje, sisteme navodnjavanja i upravljanje zemljištem u okviru agrobudžeta.

Planirano je i očuvati livade i pašnjake i promovisati dobre prakse održivog korištenja zemljišta npr. održavanje plodnosti zemljišta, suzbijanje korova, navodnjavanje, đubrenje i druge mjere upravljanja koje će obezbijediti optimalne uslove za uzgoj.

Mjere prilagođavanja na klimatske uslove definisane su na osnovu naučne analize uticaja klimatskih promjena na sektore i sisteme, i u skladu su sa standardima međunarodne zajednice, na koje se Crne Gora obavezala kao članica Okvirne konvencije Evropske unije (EU) o promjeni klime, kao i zemlja kandidat za članstvo u EU.

 „Imajući u vidu činjenicu da Crna Gora pripada regionu Evrope koji je najranjiviji na štetne i negativne posljedice klimatskih promjena, potrebno je da se nadležni organi mnogo ozbiljnije bave ovim problemom. Ni ekonomije koje su razvijenije od Crne Gore ne mogu da izbjegnu uticaj klimatskih promjena“, ističe Vojinović.

Nacrt NAP ukazuje da crnogorska poljoprivreda trenutno ima nizak kapacitet za prilagođavanje: „To je prije svega zbog malih gazdinstava, male ekonomske moći, ali i starenja poljoprivrednika. Udruženja proizvođača su nerazvijena, a postoji opšti nedostatak saradnje i koordinacije među zainteresovanim stranama, što povećava njihovu ranjivost na klimatske promjene. Njihova svijest o klimatskim promjenama i njihovim uticajima i znanje o mogućnostima prilagođavanja su manjkavi, a postojeći programi izgradnje kapaciteta za poljoprivrednike, savjetodavne službe i druge poljoprivredne stručnjake su neprikladni za suočavanje sa klimatskim promjenama“.

Klimatske promjene i turizam

Ne trpi samo crnogorska poljoprivreda od posljedica klimatskih promjena, već i drugi strateški sektori,  kao što je turizam.

Analize koje su rađene u okviru projekta UNDP-a pokazale su da se u sektoru turizma, posebno ističu promjene u skijaškoj sezoni, jer nedostatak snijega značajno otežava razvoj zimskog turizma. Istovremeno, turistička ponuda i sadržaji prilagođavaju se klimatskim promjenama.

„Planinarske ture sada počinju ranije nego prije deset godina, već u februaru i martu. S druge strane, zbog visokih temperatura, planinarski vodiči izbjegavaju organizaciju tura tokom jula i avgusta, jer nepovoljni vremenski uslovi otežavaju kretanje s teškom opremom, a ujedno predstavljaju i zdravstveni rizik za ljude, uključujući opasnost od toplotnog udara i kardiovaskularnih problema izazvanih ekstremnim vrućinama“,  kažu iz UNDP-a.

Prema analizi Nacrta NAP-a, crnogorski turizam u opasnosti je od višestrukih klimatskih hazarda, posebno promjena u obrascima padavina (poplave i suše), većih temperatura i obalne erozije, promjena u morskom okruženju, olujnih vjetrova i oluja. „Od ključne je važnosti da ove zajednice dobiju pomoć u izgradnji adekvatne infrastrukture i kapaciteta za upravljanje povećanim brojem posjetilaca kao rezultat potencijalnih promjena u klimatskim parametrima i bazi resursa (npr. gubitak plaža, povećana nestašica vode)“, navodi se u dokumentu.

Projektovani porast nivoa Jadranskog mora do kraja vijeka je 35 cm. To će, kako se navodi u Nacrtu,  uticati na mogućnosti za rekreaciju na njegovim plažama:  „Plaže postaju nedostupne ili neprivlačne zbog erozije. Uticaji se proširuju na turističku infrastrukturu i stanovanje, što dovodi do gubitka privrednih dobara kao što su restorani, smještajni kapaciteti i plaže. Funkcionalnost vitalne infrastrukture kao što su luke, marine i brodogradilišta takođe je ugrožena, što kasnije smanjuje ukupnu turističku privlačnost primorskih regiona“.  Projekcije ukazuju da su najugroženija područja Ulcinj (posebno Ada Bojana), Bar, Tivat i djelovi Bokokotorskog zaliva (uključujući i Kotor).“

Jedna od preporuka je i diversifikacija proizvoda i razvoj grana turizma sa visokom vrijednošću i malim uticajem na klimatske promjene. „U ove grane spadaju ruralni turizam, ekoturizam, cikloturizam i zdravstveni turizam“, konstatuju stručnjaci.  

Ekstremne meteorološke i hidrološke situacije

Klimatske promjene uticale su na pojavu ekstremnih meteoroloških i hidroloških situacija u Crnoj Gori.

„Klimatska katastrofa utiče na poljoprivredu i turizam kao i na svakodnevni život građana. Ljeta su nam duga i sušna, zime blage i sa malo ili uopste snijega. Koliko je kompleksna situacija govori nam činjenica da je zima 2023-2024 prva zima u kojoj medjvedi nijesu hibernirali jer je ista bila toliko blaga, skoro pa nepostojeća” kaže direktorica nevladine organizacije Ekopatriotizam Ivana Čogurić.

Ivana Vojinović ističe šest najčešćih klimatskih ekstrema: učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature, češći i duži toplotni talasi, veći broj tropskih dana i noći, manji broj mraznih dana, učestalija pojava suša i intenzivnije padavine.

Ona objašnjava da su toplotni talasi u kojima je dnevna temperatura viša od 30⁰ C postali učestaliji i predstavljaju sve veću ekstremnu klimatsku opasnost. U 2012. godini snažni talas vrućine uticao je na više od 4 500 ljudi, posebno na zdravlje visoko rizičnih grupa.

Suše su češće od kraja prošlog vijeka, a padavine su klimatski element čiji se intenzitet i karakter značajno promijenio kao posljedica otopljavanja i viših temperatura vazduha, posebno u sjevernom regionu Crne Gore. Primjećuje se smanjenje broja dana sa sniježnim padavinama i trajanje sniježnog pokrivača.

„Obilne kišne serije u kombinaciji sa topljenjem snijega ili izostankom sniježnih padavina u planinskim predjelima, naročito od oktobra do decembra, dovode do porasta nivoa voda u rijekama i jezerima, nakon čega nastupaju poplave koje nanose materijalne štete i ugrožavaju normalno funkcionisanje infrastrukturnih sistema“ ističe Vojinović.

Oluje, grmljavine i grad, kao i vrtlozi u obalnom pojasu, poput morske pijavice su, takođe, opasnost za Crnu Goru. Ove pojave mogu da nanesu veliku štetu objektima, kao i infrastrukturi i naruše nesmetano funkcionisanje.

Ljudski faktor jedan od najvećih problema

Klimatske promjene i globalno zagrijavanje u velikoj mjeri utiču na svakodnevni život, kao i na našu budućnost.

Procenjuje se da su ljudske aktivnosti prouzrokovale globalno zagrijavanje za oko jedan stepen Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba. Globalno zagrijavanje će vjerovatno dostići jedan i po stepen između 2030. i 2052. ako temperatura nastavi da raste po sadašnjoj stopi.

Prema članu osam iz Zakon o zaštiti životne sredine zabranjeno je korišćenje prostora i prirodnih resursa i dobara na način kojim se prouzrokuje trajno narušavanje biološke, geološke, hidrološke, klimatske, pedološke i predione raznovrsnosti. Uprkos ovom zakonu svjedočimo da građani malo poštuju ovu regulativu.

Crnogorske šume su više puta bile ugrožene šumskim požarima koji su, iako ih je izazvao ljudski faktor, zbog klimatskih promjena bili intenzivnijeg uticaja. „Najgora sezona požara u Crnoj Gori bila je 2017. godine sa 124 požara, koji su pogodili ukupno 51 661 ha“, kaže Ivana Vojinović.

Ekološki aktivista Vuk Vujisić kaže da su najveći izazovi sa kojima se Crna Gora suočava su šumski požari, prekomjerna sječa šuma, nelegalna eksploatacija šljunka, nelegalne i polulegalne deponije i otpadne vode, kao i zagađenje vazduha i paljenje guma i ostalog opasnog otpada.

„Iako je sve u vezi jedno sa drugim naveo bih da je pustošenje šuma požarima i sječom problem koji je broj jedan u Crnoj Gori trenutno, jer umjesto da ih čuvamo i jačamo za klimatske promjene koje slijede i toplotne talase, mi našu posljednju barijeru od klimatskih promjena devastiramo time ugrožavajući budućnost na ovim prostorima kao i vodosnabdijevanje sa pijaćom vodom”, kaže on.

Čogurić ističe alarmantnost ove situacije i navodi da gubimo više šume nego što je zasađujemo.

“Što se tiče uticaja klimatskih promjena na prirodu definitivno su najugroženiji centralni i sjeverni dio Crne Gore zbog širenja potkornjaka što se odražava na sušenje šume i podložnost požarima. Zanimljiv je podatak da je samo 2017. godine izgorjelo više šume nego u periodu od 1955-1985. godine“ ističe ona.

Svaku sezonu dočekujemo nespremni kako sa opremom tako i sa malim brojem adekvatno obučenih ljudi koji ce reagovati na datu situaciju. Sve je izostalo pa i borba protiv šumskih štetočina, i borba za očuvanje vodnog resursa, objašnjava Čogurić.

Najveći ekološki izazov – odsustvo ekološke svijesti

Godine 2015. postignut je dogovor o novim ciljevima u borbi protiv klimatskih promjena. Pariski sporazum jeplan, kojim se ograničava globalno zagrijavanje. Stupio je na snagu 2016. godine, kada je ispunjen uslov da ga je ratifikovalo najmanje 55 zemalja odgovornih za najmanje 55  odsto globalnih emisija stakleničkih gasova. Sve zemlje EU-a ratifikovale su sporazum.

„Moramo stalno imati u vidu da će vrijeme u Evropi i našem regionu postajati ekstremnije, što čini prilagođavanje klimatskim promjenama i jačanje spremnosti društva ključnim, jer će vremenski ekstremi u Crnoj Gori sve više uticati na zdravlje stanovništva, ekonomiju i prirodu“ kaže Vojinović.

Crna Gora za sada uglavnom djeluje ex post, nakon što se požar, suša, poplava, toplotni talas dese. U tom smislu, neophodno je napraviti pomak od prakse reagovanja na događaj ka praksi prevencije. Ne možemo samo gasiti požare, sanirati imovinu koja je oštećena u poplavama, niti isključivo kompenzovati poljoprivrednike koji su žetvu izgubili usljed udara grada i olujnog vjetra. Dakle, mjere moraju biti preventivne“, objašnjava Vojinović.

“Najveci ekoloski izazov je odsustvo ekološke svijesti i savjesti donosioca odluka” kaže Ivana Čogurić.

Posljednih 50 godina svaka decenija u Crnoj Gori je bila toplija od prethodne. Najtoplija decenija bila je 2011-2020, kada su najveće promjene temperature od povećanih 1.4⁰C izmjerene u sjevernom planinskom regionu, tada su po prvi put u nekim mjestima na sjeveru zabilježeni tropski dani i noći.

„Veliku ulogu u procesu adaptacije na klimatske promjene treba da preuzmu gradovi, jer gro populacije živi u urbanim cjelinama, pa lokalne vlasti moraju da donose tzv. zelene prostorne planove, a što je i obaveza iz EU Strategije biodiverziteta do 2030. godine za svaki grad sa više od 25.000 stanovnika. Ovakvi planovi bi trebalo da daju odgovor na klimatske probleme kroz tzv. rješenja zasnovana na prirodi, odnosno više zelenila i parkova, izgradnju pametnih zgrada, obezbjeđivanje zaliha čiste vode, upotrebu obnovljivih izvora energije i održivog transporta“ kaže Ivana Vojinović.

Mjere prilagođavanja na toplotne talase su posebno važne, jer oni kao opasnost po ljudsko zdravlje postaju sve češći, duži i intenzivniji. U našem regionu će postojati sve više ljetnjih dana tokom kojih su uslovi života opasni po zdravlje ljudi, a što znači veći broj dodatnih smrtnih slučajeva i hospitalizacija, posebno među starijima i bolesnima, osim ako se ne preduzmu mjere prilagođavanja, ističe ona.

.

Da li ste doživjeli da vi ili vama neko blizak čeka na zdravstvene usluge poput snimanja magnetom, ili čak ultrazvukom, nerazumno dugo ili da mora da ode u drugi grad da bi obavio snimanje? Da li ste se suočili sa time da ne možete da nađete lijek koji vam je potreban? Da li smatrate da su naše zdravstvene ustanove opremljene u dovoljnoj mjeri svim što je potrebno ili je potrebno puno toga nabaviti? Molimo Vas da popunite ovu anonimnu anketu. Podaci će biti iskorišteni isključivo za istraživanje i tekst Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).