Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, Author at Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore

Prenamjena zemljišta iz “sporta i rekreaciju“ u “stanovanje velike gustine“ koju je tražio rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović donijela je veliku korist firmi LD Group iz Nikšića, koja je, neposredno prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, počela da kupuje zemljište na ovom prostoru, gdje nije bila planirala stambena gradnja

Andrea PERIŠIĆ

Rektor Univerziteta Crne Gore (UCG) Vladimir Božović tražio je od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUDI) i tadašnjeg ministra Janka Odovića da se izvrši prenamjena urbanističke parcele (UP) 37 u Podgorici, u Ulici Baku, iz “sporta i rekreacije“ u “stanovanje velike gustine“. To je uradio samo dan nakon što je firma Društvo za proizvodnju, promet i usluge LD Group D.O.O. Nikšić (u nastavku: LD Group), čiji je vlasnik Luka Nikčević, sedmog marta 2024. ugovorom o poklonu, dobila 1/70 dio vlasništva nad parcelom 1386/1, od koje je, između ostalog, sastavljena UP 37.

Detaljni urbanistički plan (DUP) “Univerzitetski centar - izmjene i dopune“ (DUP - Univerzitetski centar) predviđao je na prostoru UP 37, koja je ukupne površine od oko šest hiljada kvadrata, izgradnju zatvorenog bazena, spratnosti G+P i maksimalne površine od 3 600 metara kvadratnih. Time je trebalo da se zaokruži sportski kompleks UCG-a, koji je u neposrednoj blizini planirane srednje škole i Tološke šume.

Iz Rektorata UCG-a za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da su inicijativu za prenamjenu zemljišta pokrenuli da bi obezbijedili stambeni fond za svoje zaposlene. ,,Posljednja raspodjela stanova na UCG-u vršena je prije skoro 15 godina, pa je interesovanje, broj zahtjeva i očekivanja za rješavanje ovog važnog pitanja ogromno, što je i pokazala anketa koju je sproveo Sindikat UCG-a”, kažu i ističu da su u prethodnom periodu bili “suočeni sa neopravdanim moratorijumom na urbanističkoj parceli na kojoj se očekivala izgradnja zgrade za zaposlene“.

,,UCG je u prethodnih par godina uspio da više od 40 hiljada kvadrata u okolini zgrade Tehničkih fakulteta, nekad neuređene površine, pretvori u parkovsku zonu za potrebe sporta i rekreacije, uz prateće i odgovarajuće sadržaje. Takođe, prema važećem DUP-u, u blizini predmetne lokacije planirane su ili već realizovane površine za sport i rekreaciju (sportske dvorane i otvoreni tereni Sportsko-kulturnog centra), pejzažno uređenje uz rekreativni i aktivni sport (Tološka šuma, stari i novi dio) i školstvo (gimnazija sa fiskulturnom salom). Te činjenice su, zajedno, vjerujemo vrlo ubjedljiv dokaz da su potrebe ovog područja za sportskim i rekreativnim sadržajima u potpunosti zadovoljene“, kažu iz Rektorata UCG-a za CIN-CG.

Ipak, rektor Božović u dopisu kojim od MPPUDI traži planske izmjene ne objašnjava da to čini zarad rješavanja stambenog pitanja zaposlenih, već da bi “prenamjena ovog zemljišta za stanovanje velike gustine doprinijela usklađivanju funkcija i zaokruživanju urbanog bloka“.

Iz MPPUDI za CIN-CG su kazali da planirana izgradnja zatvorenog bazena na toj lokaciji nije prikladna, jer takav objekat treba da se nalazi u većem sportskom kompleksu koji ima odgovarajuću infrastrukturu i kapacitete. Istakli su još i da taj prostor ne ispunjava potrebne urbanističke i arhitektonske uslove i da bi gradnja bazena uticala na okolni ambijent. ,,UCG se oplemenjivanjem nekoliko zelenih površina odrekao gradnje od oko BGP 56 848 kvadratnih metara, koje su važećim prostorno-planskim dokumentom dozvoljene za gradnju“, navode iz ovog Vladinog resora.

Zemljištu enormno skočila cijena

Ali, jasno je da je prenamjena zemljišta donijela veliku korist firmi LD Group, koja je, i prije usvajanja Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, u septembru 2023. godine počela da kupuje livade treće klase, koje su bile privatna svojina više osoba, gdje nije bila planirala stambena gradnja. Pošto je firma LD Group kupila prvu parcelu u drugoj polovini 2023, 1386/2, od nešto manje od 800 kvadratnih metara, za 454 799 49 eura, nastavila je da širi svoju imovinu, preuzimajući od drugih vlasnika i susjednu parcelu 1386/1, od 3250 kvadratnih metara, koju je platila skoro milion eura - 973 984 eura. Dio ove veće parcele je preuzet ugovorom o poklonu, a ostatak je kupljen, što se vidi iz kupoprodajnih ugovora koje posjeduje CIN-CG.

Koja poslovna logika je ovu kompaniju vodila da plati parcele gotovo milion i po, ako se na njima u momentu kupovine nijesu mogli graditi poslovno stambeni objekti? Može li biti da su znali da će to zemljište biti prenamijenjeno i donijeti veliki profit? CIN-CG je kontaktirao LD Group, ali smo ostali bez odgovora.

Jasno: prenamjenom koju je tražio rektor Božović, ovom je zemljištu enormno skočila cijena. Nedaleko od ove parcele, ova ista firma već je realizovala projekat Green Level, u elitnoj podgoričkoj ulici Baku, nadomak univerzitetskog centra, na rubu Tološke šume. Na mjestu gdje su ranije bile livade, niklo je naselje. Kompleks se na oficijalnom sajtu ove firme opisuje kao “savršeno mjesto za prijatan život“.

Izmjenama i dopunama PUP-a, LD Group je omogućeno da širi poslovno carstvo i da novim projektom, na parceli od oko četiri hiljade kvadrata, gradi objekte za posao i stanovanje velike gustine. Riječ je o dijelu grada gdje se cijene kvadrata u novogradnji kreću preko tri hiljade eura, a dosežu i pet hiljada. UCG ima 14 odsto udjela u vlasništvu nad urbanističkom parcelom 37, gdje sada gradi nikšićka firma.

Cijela hronologija otvara sumnju u proces planiranja prostora, odnosno, u to da su izmjene i dopune PUP-a Podgorice, najvažnijeg planskog dokumenta na lokalnom nivou, mijenjane kako bi pogodovale investitoru, a ne javnom interesu.

*Božovićev dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine*

Zanimljivo je da je, za razliku od rektora Božovića, služba Glavne gradske arhitektice tražila da se prenamjena ukine, jer nije u tom kompleksu nadomještena lokacija za sport i rekreaciju. To piše u Izvještaju o javnoj raspravi o Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a Podgorice (Izvještaj) iz marta 2025. ,,S obzirom na to da uklonjena lokacija za sport i rekreaciju nije nadomještena, a pritom je od značaja za univerzitetski kompleks, potrebno je predmetnoj lokaciji vratiti namjenu sport i rekreacija”, naveli su tada iz ove službe Glavnog grada.

Na te primjedbe su, kako se može vidjeti iz Izvještaja, iz resornog ministarstva odgovorili pozitivno, da će “predmetne parcele preispitati i korigovati u skladu sa mogućim”.

I predstavnica Glavnog grada u Savjetu za reviziju planske dokumentacije Zorica Rakčević je neposredno prije usvajanja konačne verzije PUP-a istakla da je uslov za izradu konačnog PUP-a da se “prihvate primjedbe i ispoštuju sugestije i predlozi institucija”.

Uprkos ovakvom stavu Glavnog grada i mišljenju njegove predstavnice u Savjetu za reviziju planske dokumentacije, u konačnim izmjenama i dopunama PUP-a koje su usvojene u avgustu 2025. namjena ove lokacije je ipak ostala stambena.

Pogazili Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata

Na ovaj način je prekršen član 36 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata koji se odnosi na izradu predloga planskog dokumenta, a kojim je precizirano da se predlog plana sačinjava na osnovu Izvještaja.

Osim što je na ovoj lokaciji izmijenjena namjena zemljišta kroz izmjene i dopune PUP-a, u dokumentu je dodatno navedeno da se gradnja može odmah sprovesti direktno po tom planu, iako je na snazi DUP - Univerzitetski centar.

To znači da će investitor moći da gradi i bez razrade preciznijim planom nižeg reda, što je u praksi neuobičajeno i sporno, posebno jer se ne radi o projektu od javnog značaja, već o stambeno-poslovnom kompleksu.

Na taj način preskaču se ključni koraci koje podrazumijeva izrada detaljnog plana, koji bi inače bili obavezni, poput javne rasprave, stručne revizije i dobijanja saglasnosti nadležnih institucija. Time se izbjegava i provjera važnih elemenata: kakva je povezanost sa saobraćajem, koliko će biti gusto stanovanje, kako će se novi objekti uklopiti uz školu, Tološku šumu i okolne blokove.

Prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata Crne Gore, planiranje mora da se zasniva na javnom interesu, očuvanju javnih površina i transparentnosti postupka. Član tri tog zakona jasno kaže da pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu.

LD Group trenutno razvija projekat Green city u Siti kvartu, gdje je cijena stanova po metru kvadratnom između 2 500 i 2 600 eura, dok garažno mjesto košta 15 hiljada eura.

U martu 2025. godine LD Gradnja, sestrinska firma LD Group-a, čiji je vlasnik takođe Luka Nikčević, najavila je zajednički projekat sa Univerzitetom Crne Gore i Glavnim gradom - rekonstrukciju i uređenje dijela Tološke šume.

Novi stambeno-poslovni komleks, koji će nići umjesto sportskih sadržaja, uveliko će uticati na okolne objekte i promijeniti uslove života građana koji tu već imaju stanove. ,,Saznali smo sasvim slučajno, tek prije nekoliko nedjelja, da će se ovdje graditi nova zgrada, umjesto bazena, što će potpuno promijeniti ambijent. Da smo znali da će tik uz naše stanove nići nova zgrada ogromnih gabarita, mi ne bismo ovdje ni došli. Niko od nas nije znao ništa o izmjenama u planovima, niti je bilo ikakvog obavještenja. Tek kad smo malo istražili, ispostavilo se da je zgrada zaista ucrtana u PUP-u”, kaže za CIN-CG jedna sagovornica iz ovog naselja.

,,Ulica Baku je već sada zakrčena, nema dovoljno parking mjesta, saobraćajne gužve su velike, a svaka nova zgrada znači još automobila i još manje prostora. Zgrada koja se planira bukvalno bi nam zatvorila pogled i uzela jedini slobodan prostor koji nam je ostao. Planiramo da se obratimo gradonačelniku Mujoviću, kao i resornom ministru, i tražimo da nam objasne na osnovu čega je ta zgrada uopšte ucrtana. Ako bude trebalo, organizovaćemo i potpisivanje peticije, jer ne želimo da nam se preko noći promijene a gore uslovi u kvartu”, kaže CIN-CG-ova sagovornica.

Ovo nije jedini primjer spornog planiranja u izmjenama i dopunama PUP-u Podgorice. Pri njihovoj izradi izvršen je veliki broj tzv. “tačkastih” izmjena namjene površina, po zahtjevima raznih investitora i vlasnika zemljišta. Ova metodologija je žestoko kritikovana od strane stručne javnosti zbog činjenice da se radi o ad-hoc izmjenama, koje se vrše netransparentno i bez prethodno izvršenih analiza. Gotovo da ne postoji naselje u Podgorici gdje nijesu izvršene takve izmjene. Dodatno problematično je i to što se takve, značajne, izmjene vrše kroz postupak izrade izmjena i dopuna plana, koji bi trebao da podrazumijeva samo određene korekcije i unapređenje planskih rješenja u važećem planu.

Tako je slučaj Beogradske ulice, u samom srcu najstarijeg gradskog jezgra, primjer kako vlasti interese pojedinaca stavljaju ispred javnog. U tom dijelu grada je, prethodnim planskim dokumentima, bila predviđena izgradnja Prirodnjačkog muzeja, a sada se tu planira stambena zgrada. Posebno je problematično što se to dešava u trenutku kada stanovnici okolnih zgrada već mjesecima protestuju protiv novih urbanističkih rješenja i intenzivne gradnje u tom kvartu, koji je infrastrukturno i saobraćajno već preopterećen.

I u naselju Zabjelo izvršena je prenamjena iz parkovskih površina u centralne djelatnosti na površini od 2 500 kvadratnih metara i pored činjenice da je Glavni grad vršio aktivne pregovore sa vlasnicima zemljišta oko eksproprijacije, u cilju širenja parkovske površine, za, ovo, veoma gusto naseljeno područje.

U zahvatu DUP-a “Blok 35 i 36” umjesto garaže iz važećeg DUP-a data je mogućnost direktne izgradnje šestospratnice. Ugostiteljski objekat je planiran u dijelu Tološke šume, dok su uz obalu Morače u Zagoriču planirane površine za turizam. I u naselju Donji Kokoti se može direktno graditi, na površini od čak 50 hektara, u okviru područja gdje se planira vrlo intezivna gradnja poslovnih i komercijalnih objekta.

Umjesto da raste, stopa reciklaže plastike je u stalnom padu na podgoričkoj Deponiji. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto. Tako nova zakonska rješenja, kao ona vezana za plastične kese, nijesu dovoljna za napredak

Tijana Lekić

Brza hrana, brza potrošnja, proizvodi namijenjeni jednokratnoj upotrebi, plastične kašike, viljuške, slamke, čaše i stiropor-posude, čine ogroman dio zagađenja. Njihova upotreba traje jako kratko, a u prirodi opstaju vijekovima. Plastika za jednokratnu upotrebu iz osam opština završava u „sanitarnoj kadi“ Deponije d.o.o. Podgorica (Deponija).

Deponija primi oko 13 hiljada tona različitog plastičnog otpada godišnje, od čega se u 2025. godini obradilo svega nešto oko 0,70 odsto. Centar za reciklažu pri Deponija bavi se selekcijom, sortiranjem i preradom plastičnog otpada. Nakon obrade, plastika u obliku granula ili presovane balirane mase, može dalje da se koristi. Pojam reciklaže odnosi se na narednu fazu, kada se preuzima već sortirana i pripremljena plastika i od nje prave novi proizvodi.

Međutim, ne može se svaka plastika reciklirati. Problem sa jednokratnom plastikom, je što je ona često kontaminirana i nepogodna za reciklažu.

Godinu dana nakon uvođenja zabrane upotrebe plastičnih kesa i jednokratne plastike, efekti su kontradiktorni. Iz Deponije za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da ukupna količina plastike za jednokratnu upotrebu nije smanjena. ,,Nije zabilježeno smanjenje ukupne količine plastike za jednokratku upotrebu, osim smanjenja količine plastičnih kesa. Plastike za jednokratnu upotrebu, pristutne su, pogotovo jer je došlo do povećanja korišćenja usluga brze hrane," navode iz Deponije.

Građani su za godinu dana kupili više od 41 miliona plastičnih kesa

Zabrana upotrebe plastičnih kesa se odnosi na kese debljine između 15 i 50 mikrona, koje su jedan od najvećih zagađivača. Ipak, deblje kese, preko 50 mikrona, i dalje su dozvoljene uz naplatu.

Prema važećem Zakonu o upravljanjem otpada, trgovci koji koriste kese plaćaju Fondu za zaštitu životne sredine (Eko-fond) naknadu od tri centa po kesi. Na osnovu tih uplata, Eko-fond je u prvoj godini dobio gotovo milion eura.

„Zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, ukupni prilivi od naknada za plastične kese iznose oko 997.401 eura“, navode iz Eko-fonda za CIN-CG.

Zakon predviđa da se ova sredstva mogu koristiti samo za kampanje i informisanje javnosti o štetnosti plastike. Međutim, dok se sredstva ulažu u kampanje, reciklaža plastike u Crnoj Gori je u padu, zbog zastarjele tehnologije i nemogućnosti prodaje prerađenog materijala.

CIN-CG je od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) zatražio podatke o stopi reciklaže plastičnih otpada i planiranim mjerama za njen rast. Iako je MERS odgovoran za implementaciju Državnog plana upravljanja otpadom za 2025-2029. godine , do objave teksta, iz resorsa kojim rukovodi Damjan Ćulafić nisu stigli odgovori.

Podaci koje je CIN-CG dobio od podgoričke Deponije otkrivaju zabrinjavajuću sliku: od prosječno oko 13 hiljada tona plastičnog otpada godišnje, posljednjih godina se izdvaja u prosjeku manje od 1,5 odsto. Stopa reciklaže je u stalnom padu. U 2023. iznosila je 2,2 odsto, godinu kasnije pala je na 1,31 odsto, da bi u prvih deset mjeseci ove godine dostigla svega 0,70 odsto.

Razlozi su višestruki: nedostatak infrastrukture i zastarjela tehnologija u Reciklažnom centru, te niska potražnja prerađene plastike na tržištu. Iz Deponije objašnjavaju da nesortirana plastika nastaje zbog tehničkih ograničenja postojećih sistema za tretman komunalnog otpada. Zbog toga čak i dio polietilen-tereftalat ambalaže (PET), koja je inače tražena na tržištu, ne može biti izdvojen i završava u sanitarnim kadama. U 2023. godini izdvojeno je oko 91 tona PET-a, dok je u 2025. ta količina pala na 49 tona.

Prema pojašnjenju iz Deponije, drugi ključni problem je niska potražnja za plastičnim otpadom.
„Odvajamo prvenstveno onu vrstu plastike koja je tražena na tržištu, odnosno koja se može plasirati“, navode iz Deponije za CIN-CG.

Zbog toga je kategorija miješane plastike (MIX), koja je ranije činila najveći dio obrađenog otpada, od kraja 2024. godine prestala da se sortira i sada se odlaže direktno u sanitarne kade. „Sva količina plastike koja se odlaže u sanitarnim kadama trajno ostaje na toj lokaciji, bez mogućnosti naknadne prerade ili plasiranja na tržište“, obijašnjaju su iz Deponije za CIN-CG.

Problem je i što je Reciklažni centar tokom 2024. godine bio zatvoren pet mjeseci zbog remonta, a i ove godine tri mjeseca zbog radova na proširenju postrojenja za preradu otpadnih guma. Gradsko preduzeće Deponija je samoinicijativno, iz vlastitih prihoda, finansiralo izgradnju novog postrojenja za preradu otpadnih guma. Ova investicija pokazala se kao ekonomski isplativa, jer je preduzeće obezbijedilo tržište za proizvode nastale preradom ovog proizvoda i time omogućilo zbrinjavanje velikih količina guma koje su ranije predstavljale ozbiljan ekološki problem.

Preko 99 odsto plastičnog otpada se ne selektuje

Iz Čistoće d.o.o Podgorica (Čištoća) navode da na slabu stopu recikaže utiče niz faktora. „Na ovako nizak procenat utiču nedovoljna razvijena infrastruktura za odvojeno sakupljanje i obradu otpada, ograničeni kapaciteti reciklažnog centra i nedovoljna primjena i kontrola zakonskih propisa“, saopštili su iz Čistoće za CIN-CG.

Direktorica organizacije Zero Waste Montenegro, Vanja Cicmil kaže da je glavni problem nedostatak infrastrukture. „Većina opština nema sortirnice, reciklažna dvorišta, pa čak ni sanitarne deponije. Pored toga, slaba primjena zakona dodatno otežava situaciju. Iako zabrane postoje, nadzor i kazne su rijetke“, kaže Cicmil za CIN-CG. „Jednokratna plastika i dalje je ‘jeftina i laka’, pa bez sistemskih podsticaja i edukacije nema promjene. Građani mogu uvoditi značajne promjene samo ako imaju dostupan sistem i infrastrukturu za odvajanje otpada“, naglašava Cicmil.

U Čistoći smatraju da je neophodno povećati ulaganja u infrastrukturu za selektivno odlaganje i transport otpada, te osigurati dosljednu primjenu zakonske regulative i podstaći aktivno učešće građana i privrede.
„Posebnu pažnju treba usmjeriti na kontinuiranu edukaciju svih starosnih grupa, naročito djece i mladih, kako bi se razvila trajna svijest o značaju pravilnog odvajanja otpada“, navode iz Čistoće.

Ističu i da bi uključivanje privrede kroz sistem proširene odgovornosti proizvođača (EPR), kao i uvođenje modela koji motivišu građane, poput sistema nagrađivanja ili odvoza otpada prema količini, bili ključni koraci ka stvaranju efikasnijeg i održivijeg sistema reciklaže u Crnoj Gori.

Cicmil dodaje da su proizvođači imali vremena da se prilagode sistemu ERP, jer je on bio prisutan i u starom Zakonu o upravljanju otpadom. „Najveći udio plastike dolazi iz industrije pića, velikih trgovinskih lanaca i uvoznika hrane i kozmetike, što potvrđuju i podaci s terena. Ipak, precizne evidencije nema, jer ERP još nije razvijen. Bez transparentnih podataka nema ni stvarne odgovornosti ni kvalitetnih strateških dokumenata“, ističe Cicmil.

Sistem funkcioniše samo formalno

Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN-CG da su građani od oktobra 2024. do oktobra 2025. godine kupili oko 41,6 miliona komada kesa u cijeloj Crnoj Gori. Pošto se kese prodaju po cijeni od 10 do 15 centi, to znači da su potrošači na njih potrošili između četiri i šest miliona eura.

Problem, međutim, nije samo u kesama. Iz Čistoće, koja je zadužena za sakupljanje otpada, objašnjavaju da se koncept odvajanja otpada na „suvu“ i „mokru“ frakciju primjenjuje od 2018. godine. U pitanju je najjednostavniji sistem prikupljanja otpada, sa dva kontejnera za suvu (papir, karton, plastika, metal, staklo) i mokru frakciju (ostali komunalni otpad, manje pogodan za reciklažu).

„Iako je sistem uspostavljen, postavljene su posude, naljepnice, sprovedene informativne kampanje, u praksi građani u većini slučajeva ne sprovode pravilno odvajanje otpada, a kontrola primjene nije dovoljno efikasna“, navode iz Čistoće za CIN-CG.

U cilju podsticanja građana, Čistoća je postavila reciklomate za odlaganje ambalažnog otpada, opremljene sistemom nagrađivanja, u vidu hrane za pse lutalice i školskog pribora. Reciklomati se nalaze na javnim površinama Glavnog grada, kao i u pojedinim školama i vrtićima.

Građanima je dostupno i mobilno reciklažno dvorište, koje obilazi različite mjesne zajednice prema planu, kao i pet stalnih reciklažnih dvorišta u Podgorici. Na tim lokacijama građani mogu besplatno odložiti sve vrste neopasnog otpada i pojedine vrste opasnog otpada, baterije, lijekove i akumulatore.
„Ako se opasan otpad pomiješa s neopasnim, cjelokupna količina poprima karakteristike opasnog otpada. Zato je primarna selekcija na mjestu nastanka izuzetno važna karika u procesu reciklaže“, upozoravaju iz Čistoće.

Deponija u Podgorici prima veliki dio otpada iz cijele države, jer se ne radi samo o onom iz Glavnog grada, već značajan dio pristiže iz drugih opština.

„Deponija u Podgorici prima otpad iz osam opština, a uskoro će se priključiti i Mojkovac i Kolašin. Kapaciteti brzo nestaju, vijek sanitarnih kaseta smanjen je sa pet–šest na svega tri godine. Treća kaseta je zatvorena, četvrta u funkciji, a planira se izgradnja pete i šeste, što bi deponiju održalo još oko osam godina“, navodi se u Izvještaju iz sjenke za Poglavlje 27, objavljenom u maju 2025. godine.

Plastika u rijekama, jezerima, moru i u nama

Plastični otpad odavno nije samo problem deponija. Naučnici su potvrdili prisustvo mikroplastike na svim ispitivanim lokacijama u Crnoj Gori, u rijekama Morači, Zeti i Bojani, u Skadarskom jezeru i na 12 morskih lokacija. Mikroplastika je pronađena u školjkama i ribama, što pokazuje da plastika prodire u sve dijelove ekosistema i ulazi u lanac ishrane.

„Plastični otpad danas je svuda oko nas, uključujući i obale. Morača, Zeta, Lim, a posebno Bojana, nose ogromne količine otpada do Skadarskog jezera, najvećeg kolektora otpada iz kontinentalnog dijela Crne Gore. Kritične zone su ušće Bojane, južna obala, kao i Budvanska rivijera i barsko-ulcinjske plaže, koje su pod pritiskom masovnog turizma“, ukazuje Vanja Cicmil.

Kao glavni izvori zagađenja prepoznate su svakodnevne prakse, neadekvatno odlaganje otpada, turizam i ugostiteljstvo koji se još uglavnom oslanjaju na jednokratnu ambalažu, ribarstvo i nautički sektor koji ostavlja mreže, stiropor i najlon u moru. Tu su i skriveni izvori mikroplastike, manje vidljivi građanima: sintetička odjeća koja ispušta vlakna pri pranju, kozmetički i higijenski proizvodi, habanje automobilskih guma te filteri od opušaka cigareta.

Svjetska istraživanja pokazuju da mikro i nanoplastika ulaze u ljudsko tijelo, pronađena je u krvi, mozgu, posteljici i krvnim sudovima. Studija iz Italije (2024. godine) pokazala je da prisustvo plastike u organizmu četiri puta povećava rizik od drugog srčanog udara, a kod dijabetičara je rizik dvostruko veći. Mikroplastika je također povezana sa neplodnošću i neurološkim oboljenjima.

„Mikroplastika je već pronađena u pitkoj vodi, morskoj ribi, morskoj soli i ljudskom organizmu. Iako efekti na zdravlje još nijesu u potpunosti istraženi, poznato je da aditivi iz plastike mogu djelovati kao hormonski disruptori i nositi dugoročne rizike, posebno za djecu i trudnice. Rizici su hronični i kumulativni, posljedice se ne osjećaju odmah, zbog čega je ključno smanjiti svakodnevnu upotrebu plastike i jačati prevenciju“, kaže Cicmil.

CIN-CG zatražio je komentar Instituta za javno zdravlje Crne Gore o ovim naučnim istraživanjima i o opštim implikacijama mikroplastike i nanoplastike po ljudsko zdravlje. Iz tog Instituta su saopštili da tek započinju istraživanja u ovoj oblasti i da za sada nemaju relevantne podatke o uticaju mikroplastike na zdravlje.

Nedostatak transparentnih podataka

Tokom prethodnih dana objavljeni su podaci Monstata o stvorenom i obrađenom otpadu za 2024. godinu, kao i Godišnji izvještaj o sprovođenju Strategije upravljanja otpadom u Crnoj Gori do 2030. godine. Oba dokumenta sadrže podatke o ukupnoj količini reciklaže neopasnog otpada. Naime, ne postoji evidencija o stopi reciklaže pojedinačnih materijala – na primjer, o količinama recikliranog papira, plastične ili staklene ambalaže, već se izvještava kumulativno.

Tokom 2024. godine sakupljeno je i pripremljeno za ponovnu upotrebu i reciklažu ukupno 4.973 tone otpadne papirne, kartonske, plastične i staklene ambalaže, navodi se u Godišnjem izvještaju.
„Reciklirane količine otpada bilježe pad u odnosu na prethodnu godinu od 7,1 odsto“, navodi se u podacima Monstata za 2024. godinu.

S obzirom na to da iz MERS-a nijesu ponudili objašnjenje u vezi s planiranim unapređenjem reciklaže plastičnog otpada u Crnoj Gori, novinari CIN-CG imali su uvid u novoizglasani Državni plan upravljanja otpadom 2025–2029. godine (Državni plan), koji je usvojen na sjednici Vlade Crne Gore održanoj 23. oktobra 2025. godine.

U Državnom planu predviđeno je da se 22,5 odsto plastičnog ambalažnog otpada reciklira do 2030. godine, dok je takođe planirana energetska obrada 50 odsto ambalažnog otpada. Kako će se postiči ti rezultati, nije baš jasno, jer trendovi ukazuju da je na terenu stanje u ovoj oblasti u posljednjih nekoliko godina sve slabije, uprokos planovima i obećanjima koje naše vlasti daju Evropskoj uniji u pregovirma oko Poglavlja 27.

Tržište plastičnog otpada u Crnoj Gori

Iz Čistoće objašnjavaju da se selektivno odvojeni otpad iz reciklažnih dvorišta i reciklomata transportuje do Deponije d.o.o., kao i do firme Hemosan d.o.o., registrovane za sakupljanje, transport, privremeno skladištenje i konačno zbrinjavanje svih vrsta otpada.

U Centru za reciklažu Deponije d.o.o., plastika poput HDPE (polietilen visoke gustine) i PP (polipropilen) prerađuje se u granule koje se koriste na domaćem tržištu za proizvodnju plastičnog mobilijara, eko klupa, stolova, ograda i korpi.

Jedan od kupaca je firma „Fin-ing“, koja je još 2018. osnovala „3D sobu“ i prva u Crnoj Gori uvela tehnologiju 3D štampe.
„Cijena zavisi od tipa materijala i tržišnih kretanja; za samljeveni HDPE/PP obično se kreće od 200 do 300 eura po toni plus PDV“, objašnjava Aleksandar Mašić, direktor „3D Sobe“.

On dodaje da sarađuju s Deponijom Podgorica i Lovanjem d.o.o. Kotor, koji vrše primarnu selekciju i mljevenje, dok „3D soba“ od tog materijala proizvodi gotove proizvode.
„Prosjek prerade nam je od jedne do pet tona mjesečno. Količine ponekad variraju, ali to rješavamo planiranjem i ranijim rezervacijama serija“, navode iz 3D Sobe.

Spalionica – kontroverzno „rješenje“

Državni plan definiše ključne pravce razvoja infrastrukture za preradu, reciklažu i odlaganje komunalnog otpada u zemlji, s ciljem modernizacije sistema i usklađivanja sa evropskim standardima. U Crnoj Gori trenutno funkcioniše dva MRF postrojenja (Material Recovery Facility), postrojenja za preradu i reciklažu otpada.

Odvojeno sakupljanje frakcija otpada, prvenstveno papira/kartona i plastike/metala, vrši se putem kontejnera. Prikupljeni otpad se zatim transportuje u postojeća i planirana MRF postrojenja, gdje se materijali sortiraju, čiste i pripremaju za ponovnu upotrebu i reciklažu.

“Trenutno su MRF postrojenja u Podgorici i Kotoru u funkciji, dok su reciklažni centri u Žabljaku i Meljinama (Herceg Novi) izgrađeni, ali nisu operativni”, piše u Državnom planu.

Planom je predviđena izgradnja novih regionalnih centara za upravljanje otpadom u Nikšiću i Bijelom Polju, koji će uključivati savremene MRF kapacitete. Za opštine Pljevlja, Rožaje, Mojkovac i Možura nije planirana izgradnja MRF postrojenja. Planom je obuhvaćeno unapređenje četiri postojeća reciklažna dvorišta, izgradnja i modernizacija regionalnih centara za upravljanje otpadom, kao i povećanje kapaciteta za povrat i reciklažu materijala putem MRF postrojenja.

Pored toga, predviđeno je i uvođenje postrojenja za termički tretman otpada, odnosno spalionica, koje bi trebalo da doprinesu smanjenju količine otpada koji se odlaže na deponije. “Predviđeni investicioni troškovi predložene infrastrukture za upravljanje otpadom su 400 miliona eura” navodi se u Državnom planu. Deponija d.o.o. je već pokrenula postupak za izgradnju spalionice otpada, procijenjene vrijednosti između 120 i 150 miliona eura. Trenutno je u toku izrada studije izvodljivosti za postrojenje za termički tretman otpada.

Više stručnjaka i ekoloških organizacija, ukazivalo je da spalionica nije rješenje, jer nosi velike rizike za okolinu i zdravlje, pošto otrovne čestice ostaju u prirodi i ne uništavju se procesom paljenja.

Fondacija ToxicoWatch (TW) je 2019. godine u Zubieti (Baskija, Španija) započela višegodišnji biomonitoring postojanih organskih zagađivača oko spalionice otpada Waste to Energy, prije njenog početka rada 2020. godine. Rezultati iz 2024. godine pokazali su rekordno visoke koncentracije dioksina u jajima kokošaka – najviše ikada zabilježene u Evropi tokom 13 godina biomonitoringa Fondacije TW – uz porast perfluoralkilnih supstanci (PFAS), teških metala i dioksina i do 300 puta u drugim uzorcima u odnosu na 2019. godinu.

Zero Waste Montenegro ističe da bi sredstva planirana za spalionicu trebalo usmjeriti u razvoj osnovne infrastrukture za upravljanje otpadom, koja u Crnoj Gori praktično još ne postoji.

U još jednoj epizodi Istražuj.me podkasta obrađujemo temu digitalne pismenosti crnogorskog društva kao i izazove koji prate proces digitalne transformacije države. Gošća epizode, Snežana Nikčević iz NVO 35mm, govori o usklađivanju crnogorskog zakonodavstva sa evropskim propisima poput Akta o digitalnim uslugama i Akta o slobodi medija, ali i o stvarnom stepenu spremnosti građana da funkcionišu u digitalnom prostoru.
Govorili smo i o razmatraju pitanja sajber bezbjednosti i osnivanja Agencije za sajber bezbjednost, porastu kriptovalutnih prevara i potrebi za regulacijom te oblasti, kao i spremnosti države na razvoj vještačke inteligencije. Posebno smo se osvrnuli na digitalnu zaštitu djece i važnost podizanja opšte digitalne pismenosti kao temelja bezbjednog i održivog digitalnog društva.

U novoj epizodi podkasta razgovaramo sa Stevom Mukom, bivšim članom Tužilačkog savjeta Crne Gore, dugogodišnjim civilnim aktivistom i predsjednikom Upravnog odbora Instituta alternativa.

Stevo Muk otvoreno govori o svom iskustvu u Savjetu, o pritiscima, reformama koje nijesu zaživjele, koliko je tužilaštvo zaista nezavisno i o tome kako vidi ulogu civilnog sektora u kontroli institucija.

Ne propustite razgovor koji otvara važne teme o vladavini prava, odgovornosti i transparentnosti u crnogorskom društvu.

U novoj epizodi podkasta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Istražuj.me sagovornica je Nataša Kovačević, ekološka aktivistkinja i koordinatorka za energiju u CEE Bankwatch Network, jedna od najvažnijih regionalnih mreža koja prati uticaj energetskih i infrastrukturnih projekata na životnu sredinu.

Sa Kovačević smo razgovarali o hidroelektranama na rijeci Morači, projektu HE Komarnica, kao i o Buk Bijeloj, koji već godinama izazivaju otpor građana i brojnih međunarodnih, ali i nacionalnih organizacija. U fokusu razgovora bila je stvarna cijena takvih projekata - od uništavanja riječnih ekosistema i biodiverziteta, do dugoročnih posljedica po lokalne zajednice i klimatsku stabilnost.

Ništa nije došlo iznenada, nasilje protiv građana Turske pripremano je u medijima, na društvenim mrežama i od pojedinih političara koji su širili lažne vijesti da ovdje boravi preko sto hiljada Turaka - spremnih na sve

Predrag NIKOLIĆ

,,Ubij Turčina'' ori se ulicama Podgorice dok se građani sklanjaju pred hordama mladića, navijača i tzv. ,,narodnih patrola'' koje imaju namjeru da ,,pravdu'' preuzmu u svoje ruke.

U noći između subote i nedjelje, nešto poslije ponoći, ispred lokala Komanka na Zabjelu došlo je do tuče između više osoba. Prema zvaničnim podacima Uprave policije, u sukobu je povrijeđen 25-godišnji M. J., koji je zadobio sedam ubodnih rana nožem.

Vijest o napadu brzo se proširila društvenim mrežama koje su dolile ulje na vatru i rasplamsale mržnju uz sulude ideje o organizovanju narodnih patrola. Već sjutradan veče, stotine građana okupile su se na Zabjelu, tražeći da se „Turci protjeraju“. „Ubij Turčina“, „Ovo je Crna Gora“ i „Nećemo strance u našem kvartu“ – uzvici su koji su se čuli dok je policija pokušavala da smiri okupljene. Desetine ljudi je napalo vozilo turskih tablica, a tri turska državljana su bila primorano da se sklone u kazino, nakon što su građani pokušali fizički da se obračunaju sa njima. Policija ih je izvela iz kazina i privela, uz skandiranje okupljenih i pozivanje na smrt Turaka.

Iz policije su se o ovom događaju zvanično oglasili kasno te večeri, oko 22:20, saopštivši da su uhapsili državljanina Azerbejdžana Y. G. (31) i državljanina Turske N. D. (54), osumnjičene da su u subotu nanijeli povrede M. J. Oni se sumnjiče za krivično djelo nasilničko ponašanje. U saopštenju Uprave policije se navodi da je u prostorije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica u nedjelju veće privedeno 45 osoba – državljani Turske i Azerbejdžana – koje su bile predmet kriminalističke obrade, kao i provjera u odnosu na zakonitost njihovog boravka na teritoriji Crne Gore. Saopšteno je da će osmoro biti deportovano, dok je sedmoro novčano kažnjeno.

Poslanik i visoki funkcioner Demokrata Boris Bogdanović je na društvenim mrežama podijelio fotografiju špalira turskih državljana sa rukama na zidu i raširenih nogu, naglasivši da je uhapšeno 40 Turaka i da oni štite svaki dom, te da neće biti kompromisa u odrani bezbjednosti građana.

Dok je na Zabjelu trajalo opsadno stanje, okupljenim građanima se obratio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. On je naveo da se manipuliše sa podacima da u Crnoj Gori boravi 100.000 turskih državljana. ,,U Crnoj Gori trenutno imamo 13.000 turskih državljana, od čega samo 80 sa stalnim boravkom. Pripremili smo novi zakon o strancima prije sedam, osam mjeseci. Naredne sedmice imaćemo novi restriktivniji zakon koji će ući u skupštinsku proceduru i to ćemo riješiti kao ozbiljna država“, kazao je ministar.

Precizno prema podacima Uprave policije - zaključno sa 30. septembrom 2025. godine, 13.308 državljana Turske posjeduje dozvolu za privremeni boravak ili privremeni boravak i rad, dok 87 osoba iz te države ima odobren stalni boravak u Crnoj Gori.

Premijer Milojko Spajić je, dok je okupljanje na Zabjelu trajalo, na mreži x saopštio da će već sjutra, po hitnoj proceduri, donijeti odluku o priveremenom ukidanju bezviznog režima za državljane Turske. Obećanje je sjutra i ispunjeno.

Preko noći uvedeni vizni režim za državljane Turske počinje od četvrtka. Kako će aktuelna hajka i restriktivne mjere uticati na odnose sa državom koja je posljednjih godina u samom vrhu po stranim direktnim investicijama, nakon Srbije i Rusije, ostaje da se vidi. Dodatni problem će biti ako Turska uvede recipročne mjere s obzirom na veliki broj naših građana koji se liječe, trguju, školuju u Turskoj, putuju preko Istambula...

Iste večeri, sa skandiranja se prešlo i na djelo, pa je na Zabjelu, iza ponoći, zapaljen automobil na auto-placu Zeren motors, čiji je vlasnik turski državljanin, dok je u centru Podgorice, na Bulevaru Ivana Crnojevića, uništen lokal koji je u zakupu državljanina Turske. Polomljeni su izlozi i zapaljen lokal, a kuhinja je potpuno razorena. Na društvenim mrežama dijelile su se objave o pojedinim ugostiteljskim objektima koji otkazuju Glovo dostavu jer tamo uglavnom rade Turci, objavljen je i snimak maltretiranja dvojice Turaka.

Policija je u utorak uhapsila osam osoba zbog krivičnih djela i prekršaja sa elementima nacionalne i vjerske mržnje. P.M. iu Podgorice uhapšen je zbog sumnje da je preko društvenih mreža širio mržnju prema Turcima. Zbog napada, udaranja šakama, nogama i palicama tri turska državljanina u ponedjeljak na Zabjelu uhapšena su tri mladića iz Podgorice...

Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici samoinicijativno je formiralo predmet povodom događaja od 26. oktobra, kada je grupa građana u naselju Zabjelo u Podgorici skandirala ,,Ubij, ubij, ubij Turčina". U saopštenju VDT-a piše i da su formirani predmeti povodom događaja kojem su oštećena dva vozila, kao i objekat u vlasništvu turskih državljana: ,,A sve u cilju ocjene da li u radnjama bilo kojeg lica ima elemenata krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje", saopšteno je iz VDT-a.

Slijedećeg dana masa je sa istom mržnjom na usnama, u pratnji policije, krenula ka Siti kvartu u ,,istragu Turaka''. Nije došlo do fizičkih sukoba, ali je tenzija bila vidljiva na svakom uglu uz skandiranje protiv Turaka. Prije pohoda na City kvart, policija je privela više državljana Crne Gore, nakon što je kod zgrade, tzv. Komanke u naselju Zabjelo, pronašla i oduzela više bejzbol palica pripremljenih za napad na turske državljane, saopšteno je iz Uprave policije (UP). Kako je saopšteno, privođenja su sprovedena u okviru pojačanih aktivnosti zbog objava na društvenim mrežama koje su pozivale na nasilje i govor mržnje. Policija je izdala saopštenje u kojem upozorava da „nema mjesta samoinicijativnim akcijama i govoru mržnje“, te da će svi koji budu širili nacionalnu netrpeljivost biti procesuirani.

,,Branimo se od dalje migracije bodenja, silovanja, okupacije'', bio je jedan od transparenata na protestu ispred Vlade u utoraku 28. oktobra. Protest koji je prvobitno bio najavljen ispred turske ambasade zakazan je pod sloganom Za normalan život nas i naše djece! Hoćemo da živimo bezbjedno! Poziv na protest, koji je inicijalno bio planiran ispred turske ambasade pa premješten ispred vlade, prati već ustaljeni repertoar ugroženosti djece, žena i ostalih od Turaka.

Prije protesta, policija privela je večeras 11 osoba, među kojima je devet maloljetnika, koji su imali namjeru da sa fantomkama, bakljom i marihuanom dođu na protest isrped Vlade, saopšteno je iz Uprave policije.

Odjek mržnje se iz Podgorice poširio, pa su u Baru, u noći između ponedjeljka i utorka, dva lokala u vlasništvu državljana Turske demolirana. Zasada nepoznati počinilac ili više njih, pokušao je i da jedan od lokala zapali. Sljedeće noći, radnja u centru Herceg Novog, koja je u vlasništvu državljana Turske, izgorela je u požaru.

Tri dana nakon incidenta, koji je pokrenuo lavinu a u kojem je ranjen crnogorski madić, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović izjavio je da su u njemu učestvovala tri državljanina Azerbejdžana i jedan državljanin Turske. ,,Povrede koje su nastuoplke su lake, posjekotine, rezne rane i jedna ubodna, a tužilac je smatrao da nije u pitanju krivično djelo ubistva u pokušaju. To je potkrepljeno i od strane vještaka medicinske struke'', kazao je Šćepanović.

Nakon ovih događaja mržnja na društvenim mrežama i komentarima na portalima je eksplodirala pa se otvoreno poziva na ujedinjenje Crnogoraca i Srba protiv, kako navode, vjekovnog neprijatelja. Bez zazora se objavljuju komentari i statusi kojima se jedna etnička grupa dehumanizuje uz pozivanje na linč.

Subotnji incident je bio samo okidač, a hajka se mjesecima pripremila kroz izjave političara, aktivista, influensera i mržnju na društvenim mrežama. Institucije su sa zakašnjenjem demantovale lažni podatak, koji je dio građana prihvatio kao vjerodostojan, a koje su plasirali Nebojša Medojević, Milan Knežević i Vladislav Dajković, da se u Crnoj Gori nalazi preko 100.000 turskih državljana. Nikako ili mlako se reagovalo na glasine da turski državljani siluju, kidnapuju i zastrašuju.

Početkom ovog mjeseca ostrašćenost prema Turcima je pojačana kada su društvene mreže bile preplavljene snimcima otmice u Budvi u kojoj su sva lica bili državljani Turske. Policija je odmah reagovala i pohapsila sve vinovnike.

Da se sve više tone u strah i bijes bilo je jasno i proteklog mjeseca kada se pojavila lažna vijest da je u šoping centru u Podgorici oteto dijete. Na društvenim mrežama se pojavila objava da je dijete oteto majci ispred nosa u sred bijela dana, te da je, nakon zatvaranja tržnog centra pronađeno u toaletu sa trakom preko usta i ošišane glave. Sve začinjeno informacijom da se radi o grupi Turaka. Iz Uprave policije su saopštili da im nije prijavljen ovakav slučaj, šoping centar je demantovao da je bio zatvoren i da se radi o netačnim informacijama. ,,Grupa Turaka kidnapuje djecu; Kradu iz pošiljki Glova hranu i ostalo;
Ubijaju, biju, siluju…”, bili su neki od komentara.

Kako je priča odmicala, počeli su da se dijele i drugi navodi: da djecu neki muškarci slikaju po igralištima, kao i da se neki ,,čudni tipovi” vrzmaju po podgoričkim naseljima i navodno popisuju djecu. Uslijedila su reagovanja UNICEF-a i Monstata, koji su pokušali da je u toku pripremna faza za MIKS istraživanje koje sprovodi Uprava za statistiku. Uzalud, posljednje saopštenje navijačke grupe Varvari glasi: ,,siluјu naše žene, otimaјu i snimaјu decu, pljačkaјu po ulicama, naoružani idu ulicama Podgorice''.

I kada je demantovana laž da je u Crnoj Gori preko 100.000 turskih državljana, pojedini političari objašnjavaju da je „subjektivni osjećaj da Turaka ima preko 100.000“.

Valja podsjetiti i na sramni događaj kolektivnog kažnjavanja iz 1995. kada je nakon silovanja djevojčice rulja uzela pravdu u svoje ruke i zapalila cijelo romsko naselje u Danilovgradu. Policija tada nije reagovala.

Samo od sebe neće stati. Dio građana je konačno našao nekog na koga će da se ostrvi za brojne probleme koje nas sve muče. Problem je što im to za sada uglavnom nekažnjeno prolazi, pa bi u budućnosti mogli da prošire svoje djelovanje.

Duboko zabrinuti razvojem događaja u Podgorici i šire u poslednjih desetak dana, izražavamo najoštriju osudu svakog oblika nasilja, diskriminacije i širenja mržnje, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost žrtava ili počinilaca. Incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.

Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije.

Napominjemo ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona. Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti.

Posebno ističemo da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije. Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo.

Posebnu zabrinutost izražavamo zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika. Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima. Ovo nije samo spontani skup – to je organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente.

Zahtijevamo hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata. Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG. Naglašavamo da će svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja.

Kao borci i borkinje za ljudska prava, podsjećamo da Crna Gora nije zemlja mržnje i nasilja – ona je članica međunarodnih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i mora djelovati u skladu sa tim obavezama. Kolektivna krivica ne postoji: pojedinci odgovaraju za svoja djela, a ne cijele nacije. Širenje mržnje prema turskim državljanima – koji legalno rade, žive i doprinose našoj ekonomiji – nije odgovor na pojedinačne incidente, već put ka haosu i izolaciji naše zemlje.

Pozivamo sve – građane, političare, medije i institucije da se uzdrže od govora mržnje i da promovišu dijalog i toleranciju. Samo kroz vladavinu prava, jednakost pred zakonom i zaštitu manjina možemo sačuvati Crnu Goru kao multietničko i inkluzivno društvo.

Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava
Milica Kovačević, CDT - Centar za demokratsku tranziciju
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje
Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra
Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje – CeMi
Staša Baštrica, Kvir Montenegro
Ivana Vojvodić, Juventas
Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja – Podgorica
Ervina Dabidžinović, ANIMA
Milka Tadic Mijovic, CIN-CG
Aida Perović, NVO Prima
Vanja Cicmil, Zero Waste MNE
Marica Stijepović, NVO Mirta
Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete, Link
Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”
Maja Raičević, Centar za ženska prava
Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi
Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća
dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto
Kristina Mihailović, Udruženje roditelji
Zorana Marković, CRNVO
Zenepa Lika, MSJA
Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
Nevenka Vuksanović, CEDEM
Darko Ivanovic - NVO 35mm
Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje
Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar
Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost
Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja
Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
Almedina Dodić, Eduko Plus
Maja Bogojević, Agora Femina
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Jovana Marović, građanska aktivistkinja
dr Tea Dakić, Psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava
Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant
Paula Petričević, građanska aktivistkinja
Goran Đurović, građanski aktivista
Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
Dragana Tripković, dramaturškinja
Balša Dragojević, aktivista
Tijana Dragojević, aktivistkinja
Jelena Čolaković, aktivistkinja
Aleksandra Vujačić, aktivistkinja
Marija Radović, aktivistkinja
Marija Mijović, aktivistkinja
Marija Ružić Stajović, aktivistkinja
Andrijana Radulović, aktivistkinja
Stefan Đukanović, aktivista
Jovan Bojović, aktivista
Marija Jovanović, aktivistkinja
Milva Milić, aktivistkinja
Marko Vukčević, aktivista
Iskra Đurišić, aktivista
Danijela Nikić, aktivistkinja
Aleksandra Kraljević, aktivistkinja
Aleksa Radonjić, aktivista
Itana Kovačević, psihološkinja
Marko Dragićević, aktivista
Ana Jaredić, aktivistkinja
Jelena Nenezić, glumica
Jelena Martinović, novinarka i književnica
dr Maida Burdzovic, psihijatrica
dr Slaven Jovanovic, specijalizant psihijatrije
dr Zlata Kovacevic, internista-endokrinolog
Ivana Stanić, slikarka
Adrijana Gvozdenovic, umjetnica
Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica
dr sci Tijana Todorovic, vizualna umjetnica
Radoje Cerovic, psiholog i biznis konsultant
dr Boris Ćorić, psihijatar
dr Ljiljana Radulović, neurološkinja
Kristina Gvozdenović, dr političkih nauka
Elvis Beriša, građanski aktivista
dr Sandra Vujović, neurolog
Vesna Rajković Nenadić, novinarka
Mila Radulović, novinarka
Sanja Jovanović, filmska producentkinka
Tanja Šuković, novinarka
Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica
Martina Markolović, aktivistkinja
Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja
Tanja Pavićević, novinarka
Amra Bajrović, aktivistkinja
Bojana Malović, aktivistkinja
dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i civilni aktivista
Milena Bešić, kao građanska aktivistkinja
Sanja Orlandić, filološkinja
Jelena Nikolić, diplomirani matematičar
mr Emir Pilav - politikolog i građanski aktivista
Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
Veselin Radulović, advokat
Anđela Milović, novinarka
Bojan Zvicer, građanski aktivista
Miloš Vukanović, istoričar
Olivera Komar, politikološkinja
Marija Perović, rediteljka
Violeta Senić, građanska aktivistikinja
Žarko Begović, građanski aktivista
Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG
Žarko Božović, grđanski aktivista
Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja

CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS

Balancing Investment and National Interest

Montenegro requires foreign direct investment (FDI); however, even in the case of large-scale projects, the state must first and foremost safeguard its vital interests and long-term strategic objectives.

Investment Outcomes Since Independence

Since regaining independence in 2006, Montenegro has attracted approximately 15 billion euros in FDI. Despite the scale of these inflows, they have not significantly contributed to economic diversification or the creation of added value. This is largely because the majority of investments have been concentrated in the real estate sector rather than in industry, agriculture, innovation, or knowledge-based activities.

Need for Development-Oriented Investments

Montenegro needs development-oriented investments that foster sustainable economic growth. Long-term development depends primarily on investments in technology and knowledge, areas that have so far received insufficient attention. Investment in real estate, particularly in residential construction, tends to yield substantial profits for investors but contributes little to generating new value or advancing the country’s broader development goals.

Limited EU Investment and Structural Challenges

Most FDI inflows have originated from countries outside the European Union (EU), which do not share Montenegro’s strategic foreign policy priorities. One possible explanation for the relatively low level of investment from EU member states is the perceived uncertainty of the business environment, characterized by frequent regulatory changes, corruption, and persistent weaknesses in the rule of law.

Risks from Offshore and Non-Transparent Capital

A notable share of FDI has also come from offshore jurisdictions and tax havens, raising concerns that some companies registered in those territories may have been used for money laundering purposes, including the laundering of capital originating from domestic business, political, or criminal networks.

Focus on Investment Quality Over Origin

The origin of investment is ultimately less important than its destination, specifically, the sectors in which funds are deployed. It is also less important whether the process is transparent and aligned with the country’s key national priorities.

Bilateral Treaties and Investment Soundness

Bilateral investment treaties (BITs) that Montenegro has concluded with various countries do not necessarily ensure the influx of sound or productive investments. Such agreements and foreign investments must not compromise the fundamental principles of fair competition and equal opportunity, which are essential to a healthy economy and sustainable development.

In many cases, bilateral investment treaties afford greater protection to foreign investors than to the host state, granting investors the right to initiate arbitration proceedings against the government.

Risks from the UAE and Most-Favoured-Nation Clauses

The agreements signed with the United Arab Emirates (UAE) could have potentially adverse consequences, not only because of the preferential treatment granted to investors from that country, but also due to the implications of the “most-favoured-nation” clauses contained in treaties Montenegro has concluded with other countries, such as the Netherlands and Serbia. These provisions could allow investors from those states to demand the same privileges as those extended to UAE investors. Should such claims be denied, they could pursue arbitration, exposing Montenegro to potentially significant financial liabilities.

Expert Oversight of Treaty Negotiations

To effectively protect Montenegro’s national interests in bilateral investment treaties, greater attention must be devoted to their preparation, negotiation, and content, with the active involvement of qualified experts.

Modern Clauses for State Protection

All bilateral agreements signed by Montenegro should reflect contemporary international practice and include a regulatory power clause, which affirms the state’s sovereign right to adopt measures and enact regulations in the public interest, such as for the protection of public health, the environment, or cultural heritage, without incurring liability for potential losses investors may claim as a result. Additionally, agreements should incorporate a denial of benefits clause to prevent abuses such as treaty shopping by companies seeking to exploit loopholes in investment treaties.

Introducing an Investment Public Interest Filter

An “investment public interest filter” should also be introduced. For every project exceeding a defined investment threshold, a standardized cost-benefit analysis should be conducted to assess its overall impact on GDP, exports, productivity, technological advancement, engagement of local suppliers, creation of quality jobs, public revenues, and crucially, its environmental and spatial effects.

Mandatory Independent Legal Review

To prevent potential abuses, Montenegro should establish a system of mandatory and independent legal review before signing any contract related to state assets, land, construction rights, concessions, or other long-term obligations. A robust system of legal oversight not only protects public administration but also safeguards the interests of citizens.

Full Transparency of Investment Agreements

When concluding bilateral agreements or contracts with foreign investors, full transparency must be guaranteed. A comprehensive public register should be established containing all contracts, annexes, subcontracts, forms of state aid, and fiscal incentives, which should be readily accessible to the public.

Institutional Balance and Oversight

An institutional balance must also be maintained throughout the investment process. Regardless of whether a ministry, agency, or commission leads the process, there must be a clearly mandated oversight body with well-defined powers that includes independent experts.

Transparency as a Safeguard, Not an Obstacle

Transparency does not hinder investments; on the contrary, it protects them from reputational risks and ensures a level playing field for all investors.

Projects Must Be Subject to the Highest Standards of Environmental and Social Impact Assessment

Projects that may affect the environment or cultural heritage must be subject to the highest standards of environmental and social impact assessment, including genuine public consultations with realistic timelines, expert evaluation bodies, and a clear obligation to either accommodate or transparently justify the rejection of public comments.

Local Content and Knowledge Transfer Requirements

Strategic investment projects should also contain a strong local content component, including minimum participation requirements for domestic suppliers and the local workforce, as well as plans for training, knowledge transfer, and incentives for the reinvestment of profits within Montenegro.

Promoting Regional Investment Balance

Equally important is the need to ensure regional balance in attracting FDI. This can be achieved through targeted incentives for investments in the northern and other less developed regions, as well as preferential treatment for investors who utilize domestic raw materials, invest in research and innovation, develop processing capacities, create stable employment, and preserve natural resources.

Strengthening Domestic Institutions

Montenegro must also strengthen its domestic institutions, particularly the Agency for Foreign Investments, to ensure that foreign direct investments generate the greatest possible benefit for the country and its citizens.

Alignment with EU Standards and Practices

Finally, all FDI should be fully aligned with EU standards and principles. If Montenegro’s strategic goal remains accession to the European Union, then the rules on state aid, competition, public procurement, and the EU’s green taxonomy must be integral components of every major investment project. This alignment would send a clear signal to reputable international investors that Montenegro operates under the same standards and principles as EU member states, ensuring predictability, fairness, and long-term sustainability.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Zaštita vitalnih interesa i strateških ciljeva

Crnoj Gori su potrebne strane direktne investicije, ali bi država, čak i kada je riječ o najvećim ulaganjima, trebalo prvo da zaštiti svoje vitalne interese i strateške ciljeve.

Ishodi investicija od sticanja nezavisnosti

Od sticanja nezavisnosti 2006. do 2024. godine, strane direktne investicije iznosile su oko 15 milijardi eura, ali nisu u dovoljnoj mjeri doprinijele diverzifikaciji ekonomije, niti stvaranju dodatne vrijednosti, budući da su dominantna ulaganja bila usmjerena ka nekretninama, a ne ka industriji, poljoprivredi, novim tehnologijama i znanju.

Potreba za investicijama koje podstiču razvoj

Crnoj Gori su potrebne investicije razvojnog karaktera koje doprinose ekonomskom napretku. Razvoju najviše doprinosi ulaganje u tehnologije i znanje, čega u Crnoj Gori nije bilo dovoljno. Ulaganje u nekretnine, dominantno u stanogradnju, uglavnom donosi ekstra profit investitorima, ali ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, niti razvoju zemlje.

Ograničene investicije iz zemalja EU

Strane direktne investicije su dominantno stizale iz zemalja koje nijesu članice Evropske unije (EU) i ne dijele strateške spoljnopolitičke ciljeve Crne Gore. Dio razloga što je znatno manje ulaganja dolazilo iz država članica EU mogao bi da bude nesigurnost poslovnog ambijenta, česte izmjene propisa, korupcija i slabosti u vladavini prava.

Rizik od of-šor i netransparentnog kapitala

Značajan procenat stranih direktnih investicija dolazi iz of-šor zona i poreskih rajeva, zbog čega postoji sumnja da se putem kompanija registrovanih na tim adresama prao novac, uključujući i onaj domaćih poslovnih, političkih i kriminalnih struktura.

Fokus na kvalitet investicija naspram njihovog porijekla

Manje je važno odakle investicije dolaze, a mnogo je značajnije u šta se ulaže i da li je proces transparentan i usklađen sa ključnim prioritetima države.

Bilateralni sporazumi i zdrave investicije

Bilateralni sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa više država ne znače nužno i dolazak zdravih investicija iz tih zemalja. Ti sporazumi i strana ulaganja ne bi smjeli da ugroze temeljna načela konkurentnosti i jednakih šansi, na kojima počiva zdrava ekonomija i održivi razvoj.

Bilateralni sporazumi najčešće više štite strane investitore, a manje državu u koju se ulaže i omogućavaju investitorima da tuže državu.

Rizik od UAE i „najpovlašćenijih nacija“

Bilateralni sporazumi potpisani sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu proizvesti negativne efekte ne samo zbog privilegija koje su dobili investitori iz te zemlje, već i zato što kompanije iz drugih država, poput Holandije i Srbije, sa kojima Crna Gora ima sporazume koji sadrže klauzulu o „najpovlašćenijoj naciji“, mogu zahtijevati iste povlastice koje imaju one iz UAE. Ukoliko ih ne dobiju, mogu pokrenuti arbitražne sporove koji bi Crnu Goru mogli značajno da koštaju.

Učešće stručnjaka u pripremi bilateralnih sporazuma

Da bi se u bilateralnim sporazumima zaštitili interesi Crne Gore, njihovoj pripremi i sadržaju trebalo bi pristupiti sa mnogo više pažnje, uz učešće stručnjaka.

Savremene odredbe za zaštitu države

Svi bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora trebalo bi da prate savremene trendove i sadrže odredbu tzv. regulatory power, kojom se državi daje pravo da donosi mjere i usvaja propise u oblastima od javnog interesa, kao što su zaštita zdravlja, životne sredine i kulturne baštine, kao i u drugim pitanjima od nacionalnog interesa, bez preuzimanja odgovornosti ukoliko bi to dovelo do štetnih posljedica po investitore. Pored toga, sporazumi bi trebalo da sadrže i odredbu denial of benefit, kako bi se spriječile zloupotrebe koje se odnose na treaty shopping.

Uvođenje ,,investicionog filtera javnog interesa“

Neophodno je uvesti ,,investicioni filter javnog interesa“. Za svaki projekat iznad određenog investicionog praga potrebno je sprovesti standardizovani test koristi koji bi procjenjivao uticaj na bruto domaći proizvod, izvoz, produktivnost, razvoj novih tehnologija, angažovanje lokalnih dobavljača, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, javne prihode, te posebno uticaj na prostor i prirodu.

Uvođenje obavezne i nezavisne pravne kontrole

Da bi se spriječile zloupotrebe, potrebno je uvesti obaveznu i nezavisnu pravnu kontrolu prije potpisivanja bilo kakvog ugovora koji se odnosi na državnu imovinu, zemljište, pravo građenja, koncesije ili dugoročne obaveze. Dobar sistem kontrole štiti i administraciju i građane.

Potpuna transparentnost prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma

Prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma i ugovora sa stranim investitorima neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost. Potrebno je uspostaviti registar svih ugovora, aneksa, podugovora, državnih pomoći i olakšica koji bi bio dostupan javnosti.

Ustanoviti princip institucionalne ravnoteže

Potrebno je ustanoviti princip institucionalne ravnoteže: bez obzira ko proces vodi, ministarstvo, agencija ili komisija, mora postojati nadzorno tijelo sa jasnim ovlašćenjima, u kojem bi bili zastupljeni i nezavisni stručnjaci.

Transparentnost štiti od reputacionog rizika

Transparentnost ne usporava investicije, naprotiv, ona ih štiti od reputacionog rizika i izjednačava uslove za sve.

Najviši standardi za projekte koji utiču na životnu sredinu i kulturnu baštinu

Za projekte koji imaju uticaj na životnu sredinu i/ili kulturnu baštinu moraju važiti najviši standardi procjene i javne rasprave, sa realnim rokovima, stručnim tijelima i obavezom da se primjedbe uvaže ili obrazloži zašto nijesu.

Lokalni sadržaj i obaveza minimalnog učešća

Strateški projekti trebalo bi da imaju i lokalni sadržaj, obavezu minimalnog učešća domaćih dobavljača i radne snage, plan obuke i transfera znanja, te podsticaje za reinvestiranje dobiti.

Unaprjeđivanje regionalne ravnoteže stranih direktnih investicija

Kod stranih direktnih investicija važno je voditi računa o regionalnoj ravnoteži, što se može postići uvođenjem stimulansa za ulaganja u sjever zemlje i druga manje razvijena područja, te olakšice za investitore koji koriste domaće sirovine, ulažu u znanje, tehnologiju, preradu, otvaraju stalna radna mjesta i čuvaju prostor.

Jačanje domaćih institucija

Potrebno je ojačati i domaće institucije, posebno Agenciju za strana ulaganja, kako bi se postigli najbolji efekti za zemlju prilikom stranih direktnih investicija.

Usklađivanje sa EU pravilima

Strane direktne investicije trebalo bi da budu kompatibilne sa evropskim pravilima. Ako je članstvo u EU strateški cilj Crne Gore, onda bi pravila državne pomoći, konkurencije, javnih nabavki i zelene taksonomije trebalo da budu sastavni dio svakog investicionog projekta. Time bi se poslao jasan signal ozbiljnim investitorima da u Crnoj Gori važe ista pravila kao i u EU.

Strane investicije u nekretnine ne doprinose razvoju

Maja Boričić

Jasna pravila za strana ulaganja, koja moraju biti jednaka za sve, zakonske izmjene, prestanak potpisivanja netransparentnih bilateralnih sporazuma, omogućavanje principa konkurentnosti i efikasna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala su preduslovi da Crna Gora ima adekvatnu zaštitu kada su u pitanju strane investicije.

To je zaključeno na konferenciji Crnogorski pravni okvir, strana ulaganja i strateški ciljevi zemlje, koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Profesor dr Časlav Pejović je ocijenio da je sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) veoma problematičan i suprotan Ustavu, te upozorio da bilo koja kompanija, koja je registrovana u zemljama sa kojima Crna Gora ima potpisane sporazume koji sadrže klauzulu najpovlašćenije nacije, može da tuži Crnu Goru ako ne dobije iste uslove koje sada imaju kompanije iz UAE. Profesor Pejović je istakao da Srbija i Holandija imaju potpisane sporazume sa Crnom Gorom koji i sadrže ovu klauzulu.

Bilateralni sporazumi koje potpisuje Crna Gora, rekao je Pejović, omogućavaju stranim kompanijama i investitorima da tuže državu. Ovi sporazumi ne sadrže klauzulu koja bi štitila zemlju. „Najgore ulaganje strano je ulaganje u nekretnine, to je mrtvi kapital“, pojašnjava profesor Pejović.

Govoreći o tome koliko ovi sporazumi ne moraju donositi i kapital, naveo je primjer Rusije: „Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Rusijom, a ta je zemlja glavni investitor kod nas.“

„Brazil je potpisao samo tri bilateralna sporazuma, a u vrhu je po ulaganjima stranih investitora“, dodao je Pejović.

„Imam razlog da vjerujem da u našim sporazumima namjerno nema te klauzule koja štiti državu od zloupotrebe. Vlasti preferiraju bilateralne ugovore kako bi se zaobilazile procedure, kako bi se bogatstvo tako stečeno kasnije koristilo u političke svrhe“, rekao je dr Mladen Grgić sa Univerziteta Crne Gore.
„Nažalost, imamo nula sjednica Vlade koje raspravljaju o pitanjima stranih investicija“, dodao je Grgić.

Ministar pravde Bojan Božović je naveo da je obeshrabrujuće za ulaganja ukoliko nemamo adekvatnu zaštitu i ukoliko nam postupci traju u nedogled, i najavio skoru izmjenu Zakona o arbitraži, ali i zakona koji se odnose na efikasnost sudskih postupaka, koji će biti usklađeni sa evropskim zakonodavnim okvirom i praksom.

„Striktno poštovanje Ustava i domaćih propisa je važno. Crna Gora je država koja želi jasna i konkretna ulaganja, ali i zemlja koja želi da sačuva svoje vitalne interese“, poručio je ministar pravde.

Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević ocjenjuje da naša država pati od sindroma podvojene ličnosti, jer ne želi ispoštovati propise koje je sama donijela i koji su suštinski dobri, ističući da se ne vodi računa o zaštićenim područjima zbog interesa stranih investitora.

Ona je upozorila da se, nakon Velike plaže, sada dogovaraju investicije u Buljarici, i to direktnim pregovorima iza zatvorenih vrata, bez transparentnosti. „Predsjednik opštine Budva vodi tajne razgovore sa Alabarom“, istakla je Janjušević.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je ocijenila da naša zemlja nema jasnu strategiju za strana ulaganja, te da se prema istraživanjima koja je sproveo CIN-CG može zaključiti da zemlje iz kojih se najviše ulagalo od nezavisnosti do sada ne dijele naše strateške ciljeve.

Među prvima su, ističe ona, Rusija, Srbija, Azerbejdžan i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), a problem je i što najveći dio ulaganja ide u nekretnine, a ne u nove tehnologije, industriju, poljoprivredu i druge grane koje bi doprinijele razvoju.

Prošle godine vodeća ulaganja, dodala je ona, bila su iz Srbije, Rusije i Turske, što je više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija lani.

„Zemlja se od obnove nezavisnosti razvijala i novcem skrivenih investitora, sa ofšor destinacija, iza kojih se često krila naša politička, ekonomska i kriminalna struktura, koja je ovdje oprala stotine miliona eura. Sporazumi poput onog sa UAE, koji inače važe za najveću praonicu novca, mogli bi ugroziti neke od najvrednijih preostalih predjela koji još nijesu devastirani sumnjivim novcem“, zaključila je Tadić Mijović.

Predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić ističe da glavni izazovi uključuju porijeklo investicija, navodeći da, ako je novac uplaćen iz Švajcarske, ne znači da je to švajcarska investicija.

Ona, međutim, navodi da je Crna Gora u proteklih 18 godina privukla raznoliki kapital, te da je najvažnija jasna i konzistentna politika, jasna pravila igre, otvoren dijalog i adekvatni podsticaji za sektore koje prepoznajemo kao važne za razvoj.

Grgić je ocijenio da nije isti ugovor koji je potpisan sa Francuskom za izgradnju bolnice ili sa Mađarskom za željeznicu, te da se takvi ugovori razlikuju od komercijalnih sporazuma.

„U suštini nije bitno odakle su investitori, već kakvi su investitori i kakav pravni okvir vi stvorite ovdje“, zaključio je Grgić.

Profesorica dr Gordana Đurović je navela da smo uspjeli da stvorimo visoku zavisnost od stranih direktnih ulaganja, a nismo stvorili uslove za konkurentnost izvoza.

„Pravila nijesu jasna, jednaka za sve i održiva, nema inovativnosti, a investitori iz razvijenih zemalja se ne osjećaju sigurno“, dodala je Đurović.

Istakla je da ulaganje u nekretnine, koje je ovdje dominantno, jeste ustvari zamrzavanje kapitala, te dodala da, iako je poglavlje koje se bavi javnim nabavkama uslovno zatvoreno, EU traži da u prvom dijelu 2026. mijenjamo Zakon o javnim nabavkama, koji će eliminisati potpisivanje ovakvih bilateralnih sporazuma.

Izvršni direktor Fidelity Consulting Miloš Vuković je naglasio da dobar investitor ne bježi od pravila, već od nereda. Istakao je da je Nacrt zakona o strateškim investicijama veoma štetan po Crnu Goru. „U formi kakav je sad, legalizuje korupciju, nema garancija, jasnih obaveza, a nije bilo ni sveobuhvatne javne rasprave.“

On je ocijenio i da aktuelna priča oko ulaganja u Slovensku plažu budi sumnje u korupciju te da zahtijeva uključivanje tužilaštva.

Ekonomski analitičar Dejan Mijović je ocijenio da je u svim ovim poslovima bilo više korupcije nego neznanja.

„Imali smo ogroman broj eksperata i pomoć inostranih stručnjaka, tako da nije u pitanju neznanje — to je korupcija, neposvećenost javnom interesu i proklamovanim ciljevima razvoja. Mi nemamo ni relevantne institucije koje treba da se bave investicijama“, naglasio je Mijović i istakao da bi bilo važno ojačati Agenciju za strana ulaganja, koja bi trebalo da bude prva i glavna adresa investitorima sa strane.

Ovaj događaj je dio višegodišnjeg projekta „Promovisanje odgovornosti preko onlajn medija“, koji CIN-CG realizuje uz podršku National Endowment for Democracy (NED) iz Vašingtona.

Vlada da podrži osnivanje centra za liječenje kancera

Bivša ministarka nauke Sanja Damjanović istakla je značaj projekta Međunarodni institut za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST), na kojem godinama i sama radi, a koji bi se bavio, između ostalog, najsavremenijim metodama za liječenje kancera. Projekat bi trebalo da bude na listi važnih infrastrukturnih projekata Vlade. Ako bi realizovala ovaj projekat, Crna Gora bi postala regionalni centar za liječenje raka najsavremenijim metodama, ali i centar istraživanja iz ove oblasti.
Ovaj projekat ima podršku Evropske unije sa čak 80 odsto sredstava, istakla je Damjanović, što je oko 200 od ukupno 250 miliona eura, ali Vlada Crne Gore ga još nije kandidovala za podršku Brisela, što je, kako je rekla, neshvatljivo.

Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković je obećao da će se potruditi da stavi kolegama do znanja koliko je ovaj projekat bitan za Crnu Goru.

2023, Centar za istraživačko novinarstvo CG - Sva prava zadržana