U nedjelju, u 20 sati, emitovana je prva emisija  iz serijala posvećenog Romima i Egipćanima, u kojoj govorimo o problemu prosjačenja.

Sa gostima u studiju razgovarali smo  o tome koliko prosjačenje pogađa romsku i egipćansku djecu, ko je odgovoran za to – roditelji ili državne institucije i šta je potrebno uraditi kako bi ova djeca sa ulice prešla u učionice, a ne u ruke kriminalnih grupa i trgovaca ljudima.

Emisiju „U lavirintu“ vodi Elvis Beriša, a gosti su: Radovan Stijović iz Uprave policije, Marko Kastratović iz Centra za socijalni rad i Nikola Vukčević, reditelj. Emisija „U lavirintu“ dio je projekta „Zaposli se i ispričaj priču“, koji finansira Evropska unija, posredstvom Ministarstva finansija Crne Gore, dok je glavni korisnik Ministarsvo rada i socijalnog staranja.

 Elvis Beriša, autor emisije "U lavirintu", gostovao je u jutarnjem programu "Boje jutra", na TV Vijesti

U nedjelju, u 20 sati, gledajte „U lavirintu“ - prvu emisiju iz serijala posvećenog Romima i Egipćanima, u kojoj govorimo o problemu prosjačenja. Sa gostima u studiju razgovaramo o tome koliko prosjačenje pogađa romsku i egipćansku djecu, ko je odgovoran za to - roditelji ili državne institucije i šta je potrebno uraditi kako bi ova djeca sa ulice prešla u učionice, a ne u ruke kriminalnih grupa i trgovaca ljudima. Emisiju „U lavirintu“ vodi Elvis Beriša, a gosti su: Radovan Stijović iz Uprave policije, Marko Kastratović iz Centra za socijalni rad i Nikola Vukčević, reditelj. Emisija „U lavirintu“ dio je projekta „Zaposli se i ispričaj priču“, koji finansira Evropska unija, posredstvom Ministarstva finansija Crne Gore, dok je glavni korisnik Ministarsvo rada i socijalnog staranja.

Šetalište u Petrovcu je i ovu sezonu dočekalo turiste nedovršeno. Radovi koji su otpočeli 2009. još nijesu finiširani uprkos činjenici da je umjesto planiranih 2,4 miliona, do sada na šetalište potrošeno tri puta više - osam miliona eura.

Za jedan od najskupljih nedovršenih projekata na primorju u međuvremenu se zainteresovalo i Specijalno tužilaštvo.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Iz tužilaštva su najavili da ovaj slučaj ulazi u svoju završnicu. Početkom juna tužilaštvu je predat nalaz vještaka građevinske i ekonomske struke. Zbog ovog slučaja saslušavan  je bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović, za koga istražitelji sumnjaju da je najodgovorniji u ovoj malverzaciji.  Pored Rađenovića, koji je u zatvoru od maja 2016, istragom su obuhvaćeni i Dragan Marović, tadašnji šef Sekretarijata za investricije i bivši potpredsjednik Opštine Milenko Medigović.

U avgustu prošle godine i u vezi šetališta saslušavan je Rajko Kuljača, nekada prvi čovjek Budve koji ima status svjedoka saradnika Specijalnog tužilaštva. Tužilaštvo je tada od Opštine Budva zatražilo da im dostavi svu dokumentaciju o gradnji šetališta. Krajem marta ove godine novi gradonačelnik Budve Dragan Krapović je potvrdio da je Specijalno tužilaštvo izuzelo dokumentaciju o brojnim poslovima u kojima je učestvovala opština, među njima i o ovom.

Mijomir Pejović iz Demokrata smatra da ti poslovi nijesu mogli da  prođu bez političke saglasnosti tadašnjeg predsjednika OO DPS-a Budva Svetozara Marovića.

,,Izgradnja šetališta u Petrovcu je rađena po uobičajenoj šemi budvanske organizovane kriminalne grupe, na način da se isisivanje novca iz opštinskog budžeta radilo po nekoliko puta većim  iznosima od realnih’’, kaže Pejović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

On je dok je kao član SNP-a bio odbornik u SO Budva došao do specifkacije o izvršenim radovima iz kojih je saznao da je samo javni toalet plaćen  278.000 eura!

,,Cijelo šetalište, još uvijek nezavršeno, zajedno sa ulaganjima Morskog dobra uveliko je prešlo iznos od 8.000.000 evra. Podatak da je hotel Avala prodat za cijenu od 3,2 miliona evra, a da je jedno šetalište od 800 metara plaćeno preko osam milona eura najbolji je pokazatelj o kakvoj količini zloupotreba se tu radi’’, ističe Pejović.

Tender za šetalište u Petrovcu je raspisan 2008. godine, a radovi su ustupljeni nikšićkoj firmi Udarnik, čiji je osnivač, prema CRPS-u, Dragan Lučić. Radovi su započeti 2009. godine i više puta su obustvaljani jer je Opština Budva kasnila sa isplatom ugovorenih obaveza, koji su se iz godinu u godinu uvećavali. Izgradnja šetališta trajala je punih šest godina, završena je tek 2015.

Prema zvaničnim podacima opštinskog Sekretarijata za investije, izgradnja šetališta bez popločavanja koštala je 6.063.286,45 eura. Kako se navodi u izvještaju Sekretarijata, pripremni radovi na šetalištu koštali su 425.000, a zemljani 1.600.000 eura.

Za gornji sloj - postvaljenje tampona i betona, potrošeno je 324.000, zidovi i pločasti propusti koštali su 854.000, a vodvodna, fekalna i atmosferska kanalizacija 1,8 miliona eura. Prema istim navodima, za izgradnju elektroinstalacija dato je 479.000.

Za primjer neracionalne potrošnje - izgradnja javnog toaleta od preko 270.000 eura, iz Opštine su se ranije vlasti branili tvrdnjama da je riječ o objektu površine 382 kvadrata, u kome se osim javnog toaleta nalaze i dva poslovna prostora, prostor za plažni moblijar, natkriveni plato i terasa.

Radovi na popločavanju šetališta koštali su dodatnih 1,45 miliona. Popločavanje, 15 hiljada kvadrata šetališta, započeto je uoči lokalnih izbora 2012. Novac su, po pola, izdvojili Opština i JP Morsko dobro.

Radovi su povjereni nikšićkoj kompaniji Flemer stone, čiji je vlasnik Božidar Vučinić, koja je do kraja 2012. trebala da okonča posao. Međutim, u toku radova došlo je do nesuglasica između Opštine i ove firme. Iz Opštine su tvrdili da su sav novac plaćen, čak i ,,preplaćen'', a da posao nije gotov, dok su iz nikšićke firme tvrdili suprotno. Rok za završetak radova bio je dobrano probijen i kada su prije početka turističke sezone 2014, radnici ove firme napustili radove na šetalištu. Iz opštine su tada prijetili raskidom ugovora.

Prvobitnim projektom bila je predviđena temeljna rekonstrukcija donjeg i gornjeg stroja šetališta, popločavanje čitave trase novim materijalom. Planirana je bila i rekonstrukcija infrastrukturnih sistema, atmosferska kanalizacija, vodovod, elektroinstalacije, javna rasvjeta. I dalje se čeka na završetak svega planiranog.

Tužilaštvu je dugo trebalo da se aktivira povodom ovog slučaja. Još od 2011, tada najjača opoziciona stranka u Budvi SNP poziva tadašnje tužiteljke Ranku Čarapić i Đurđinu Ivanović da hitno procesuiraju odgovorne za ,,isisavanje novca’’ preko projekta šetalište u Petrovcu. Bezuspješno.

,,Dosadašnju nezainteresovanost tužilaštva za pomenuti predmet mogu tumačiti samo time da je u cijeloj priči učestvovao i neko iz vrha podgoričkog DPS-a, jer nema drugog logičkog opravdanja za nepreduzimanje zakonom propisanih radnji od strane SDT-a’’, smatra Pejović.

A najviši funkcioneri iz Podgorice se nisu libili da se kite ,,sjajem’’ petrovačke  promenade. Tako je Filip Vujanović u predizbornoj predsjedničkoj kampanji 2013. obišao i ,,otvorio’’ nezavršeno šetalište.

Praksa je bila da pred početak turističke sezone opštinski funkcioneri najavljuju završetak radova i otvaranje za iduću sezonu. Tadašnji potpredsjednik Opštine Milenko Medigović u martu 2010. objašnjava da se radi o velikom projektu koji se radi jednom u 50 godina i tvrdi ,,sigurno je da će šetalište biti spremno u sezoni 2011. godine’’.

Rađenović, u martu 2015.  najavljuje da će šetalište biti otvoreno 1. maja. Kada je taj rok prošao, iz Opštine obećavaju da će radovi biti završeni najkasnije do 10. juna.  U avgustu Rađenović, i ostali opštinski funkcioneri Milena Marović-Bogdanović, Dragan Marović, Rajko Kuljača, Aleksandar Tičić, Milenko Medigović i ostali su uhapšeni zbog slučaja TQ Plaza.

I od tada Petrovčani i njihovi gosti čekaju da šetalište konačno bude gotovo. Predsjednik Mjesne zajednice Petrovac Ilija Kaloštrović, iz DPS-a, ističe da je Petrovac dobio jednu modernu promenadu i da neće da ulazi u to da li je ono koštalo mnogo ili malo, te da je sada to stvar tužilaštva.

,,Ono što je problem za stanovnike Petrovca je to da šetalište nije završeno. Nedostaju slivnici za atmosferske vode (urađeni su samo u prvih 15 metar), nema poklopaca na šahtama pa su ih improvizovali mještani i vlasnici kafića, nedostaju žardinjere, neke od terasa nijesu popločane...’’, navodi Kaloštrović za CIN-CG. Pored ovog problem je i održavanje šetališta. ,,Kamene ploče su počele da otpadaju, a fleke od žvaka, na primjer, niko ne skida. Komunalno iz Budve odnosi samo smeće, a za ploče, klupe, čišćenje prosutog ulja po pločama, to niko ne radi. Komunalno neće da se prihvati tog posla’’, kaže Kaloštrović.

Opštini Budva smo više puta poslali pitanje o tome kada planiraju da počnu radove na završetku šetališta. Odgovore nijesmo dobili. Nezvanično, problem je dug opštine prema jednom od izvođača od 150.000 eura, oko kojeg se vodi spor jer je volšebno porastao na 450.000, a i čeka se da se završi izviđaj tužilaštva da bi mogao da se planira završetak radova.

Predrag NIKOLIĆ

Brat bivšeg premijera Aco Đukanović dobijaće naredne dvije godine 13,5 hiljada mjesečno od Zavoda za metrologiju, za izdavanje poslovnog prostora tom državnom organu. To je za skoro 3000 eura više u odnosu na cijenu koju je Đukanović mjesečno dobijao od Zavoda.

Đukanović se, kao fizičko lice, javio na tender Zavoda, koji je tražio poslovni prostor koji mora da ima površinu oko 1.100 kvadrata, sa recepcijom i dva sprata i to u užem centru Podgorice.

Stručnjaci koji se bave javnim nabavkama, a koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je Zavod “nacrtao” tenderske specifikacije za Đukanovića.

Naime, Zavod je tražio podrumski dio sa šest prostorija za laboratorije, od kojih dvije moraju imati vještačku ventilaciju, jednom tehničkom prostorijom, prostorijom za ostavu i centralnim holom.

U tenderskim specifikacijama je definisano da u poslovnom prostoru na prvom spratu moraju postojati tačno petnaest prostorija za kancelarije, čajna kuhinja sa pripadajućom ostavom, kancelarija direktora sa pretprostorom za sekretaricu i jedna prostorija za laboratoriju sa vještačkom ventilacijom.

Zavod je u tenderu naveo da je ukupna procijenjena vrijednost zakupa za vrijeme trajanja okvirnog sporazuma od dvije godine 328.000 eura, sa uračunatim PDV-om.

Direktorica Zavoda Vanja Asanović je odgovorila da ne smatra da su nacrtali uslove za Đukanovića. Ona je dodala da su traženi uslovi “u skladu sa potrebom obezbjeđenja radnih uslova za zaposlene, čuvanja, održavanja i usavršavanja državnih etalona, smještaja opreme, kao i uspostavljanja neophodnih uslova radne okoline u laboratorijama, ali i specifičnosti vršenja stručnih poslova iz nadležnosti Zavoda...”.

“Imajući u vidu administrativne, kadrovske i tehničke potrebe Zavoda, sa stanovišta javnih nabavki ne smatram spornim uslove navedene u Tenderskoj dokumentaciji za otvoreni postupak javne nabavke za nabavku usluga zakupa poslovnog prostora “, piše u odgovoru.

Đukanović godinama unazad iznajmljuje prostor Zavodu. On je sa tim državnim organom u julu 2013. godine potpisao ugovor na četiri godine, na osnovu okvirnog sporazuma. Mjesečni zakup koštao je Zavod 10.720 eura, što je oko 3000 manje nego što je predviđeno rješenjem iz prošlog mjeseca. Od izdavanja tog prostora, Đukanović je za četiri godine zaradio 514.560 eura.

Prostorije koje iznajmljuje Zavod nalaze se u Ulici Kralja Nikole u Podgorici, u zgradi nekadašnje direkcije Pošte. Tu zgradu je prije 10 godina kupila Đukanovićeva firma Monte nova, za oko milion eura, prema pisanju medija. U Đukanovićevoj zgradi se nalaze i prostorije Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Javio se samo Đukanović, u pitanju je štamparska greška

U rješenju o izboru najpovoljnije ponude od 11. maja ove godine, u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, piše da su se na tender javila dva ponuđača. U rješenju se cijeni da je Đukanovićeva ponuda “ispravna, vrednovana kao prvorangirana, pa je i najpovoljnija”. Međutim, nije navedeno ko je bio drugi ponuđač i zbog čega je odbijen. Direktorica Vanja Asanović tvrdi da se javio samo jedan ponuđač (Đukanović), ali da je u rješenju napravljena štamparska greška, koja će da bude ispravljena.

Ana KOMATINA

Brat bivšeg premijera Aco Đukanović dobijaće naredne dvije godine 13,5 hiljada mjesečno od Zavoda za metrologiju, za izdavanje poslovnog prostora tom državnom organu. To je za skoro 3000 eura više u odnosu na cijenu koju je Đukanović mjesečno dobijao od Zavoda.

Đukanović se, kao fizičko lice, javio na tender Zavoda, koji je tražio poslovni prostor koji mora da ima površinu oko 1.100 kvadrata, sa recepcijom i dva sprata i to u užem centru Podgorice.

Stručnjaci koji se bave javnim nabavkama, a koji su insistirali na anonimnosti, tvrde da je Zavod “nacrtao” tenderske specifikacije za Đukanovića.

Naime, Zavod je tražio podrumski dio sa šest prostorija za laboratorije, od kojih dvije moraju imati vještačku ventilaciju, jednom tehničkom prostorijom, prostorijom za ostavu i centralnim holom.

U tenderskim specifikacijama je definisano da u poslovnom prostoru na prvom spratu moraju postojati tačno petnaest prostorija za kancelarije, čajna kuhinja sa pripadajućom ostavom, kancelarija direktora sa pretprostorom za sekretaricu i jedna prostorija za laboratoriju sa vještačkom ventilacijom.

Zavod je u tenderu naveo da je ukupna procijenjena vrijednost zakupa za vrijeme trajanja okvirnog sporazuma od dvije godine 328.000 eura, sa uračunatim PDV-om.

Direktorica Zavoda Vanja Asanović je odgovorila da ne smatra da su nacrtali uslove za Đukanovića. Ona je dodala da su traženi uslovi “u skladu sa potrebom obezbjeđenja radnih uslova za zaposlene, čuvanja, održavanja i usavršavanja državnih etalona, smještaja opreme, kao i uspostavljanja neophodnih uslova radne okoline u laboratorijama, ali i specifičnosti vršenja stručnih poslova iz nadležnosti Zavoda...”.

“Imajući u vidu administrativne, kadrovske i tehničke potrebe Zavoda, sa stanovišta javnih nabavki ne smatram spornim uslove navedene u Tenderskoj dokumentaciji za otvoreni postupak javne nabavke za nabavku usluga zakupa poslovnog prostora “, piše u odgovoru.

Đukanović godinama unazad iznajmljuje prostor Zavodu. On je sa tim državnim organom u julu 2013. godine potpisao ugovor na četiri godine, na osnovu okvirnog sporazuma. Mjesečni zakup koštao je Zavod 10.720 eura, što je oko 3000 manje nego što je predviđeno rješenjem iz prošlog mjeseca. Od izdavanja tog prostora, Đukanović je za četiri godine zaradio 514.560 eura.

Prostorije koje iznajmljuje Zavod nalaze se u Ulici Kralja Nikole u Podgorici, u zgradi nekadašnje direkcije Pošte. Tu zgradu je prije 10 godina kupila Đukanovićeva firma Monte nova, za oko milion eura, prema pisanju medija. U Đukanovićevoj zgradi se nalaze i prostorije Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je prošle godine šest advokata sa spiska Advokatske komore postavilo dva ili tri puta za odbrane po službenoj dužnosti, dok 20 advokata nije nijednom izabrano za branioce.

Takođe u prvih pola godine 2017. dva advokata su postavljena po dva ili tri puta za branioce po službenoj dužnosti, dok njih 20 takođe još nijednom nije postavljeno u ovoj godini.

Prema Zakonu o krivičnom postupku od avgusta 2015. godine rukovodilac tužilaštva okrivljenom postavlja branioca po službenoj dužnosti, po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Bijelo Polje na spisku ima 33 advokata.

Tužilaštvo u Bijelo Polju nije odgovorilo na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore da pojasni kako je ovo moguće.

Na spisku u koji je CIN CG imao uvid piše da su advokati Fikret Kurgaš i Dragoslav Kljajević po tri puta prošle godine izabrani za branioce po službenoj dužnosti, dok su Milovan Miljić, Danilo Mrdak, Ranislav Popović i Muamer Suljević izabrani po dva puta prošle godine, dok je još sedam advokata po jednom bilo birano za odbrane po službenoj dužnosti.

Dvije trećine advokata međutim nije izabrano nijednom prošle godine.

Takođe u prvoj polovini 2017., advokat Danilo Mrdak je biran već tri puta, advokat Rešad Muzurović dva puta, dok je za sada još 11 advokata dobilo šansu da po jednom brani po službenoj dužnosti.

CIN-CG je nadavno objavio i da su tri advokata iz Podgorice za prethodne dvije godine zaradili preko 100.000 eura, samo na odbranama po službenoj dužnosti u kojima ih je angažovao podgorički Viši sud.

Sa druge strane, najveći broj branilaca sa spiska Advokatske komore u tom periodu nijednom nije biran po službenoj dužnosti.
Iz podgoričkog Višeg suda, kao i predsjednik advokatske komore Zdravko Begović su objašnjavali da se to odnosi na period prije avgusta 2015, kada su osumnjičeni i okrivljeni sami birali advokate po službenoj dužnosti.

“To nije tačno, ne postoji nijedan sud, nijedno tužilaštvo koje ne poštuje spisak i redosljed po kome se biraju branioci“, tvrdio je Begović nedavno.

Prema saznanjima CIN-CG, u 2015. i 2016. godini, Begović je izabran u podgoričkom Višem sudu osam puta za branioca po službenoj dužnosti, od čega je zaradio nešto više od 41.000 eura.

Advokat Hamid Ganjola biran je šest puta i od toga je zaradio skoro 34.000 eura.

U istom sudu advokat Branko Anđelić postavljen je tri puta i zaradio preko 26.000 eura.

Iz istraživanja CEMI-ja može se zaključiti i da je u 2015. najviše novca od odbrana po službenoj dužnosti uzeo advokat iz Bijelog Polja Fikret Kurgaš - gotovo 24.000 eura, dok je u 2016. godini najplaćeniji bio Zdravko Begović sa skoro 36.500 eura.

Autor izvještaja i direktor nevladine organizacije CEMI Zlatko Vujović, u istraživanju navodi da od 781 advokata spiska Advokatske komore, njih 743 (95,1%) ni jednom u 2015. i 2016. nijesu postavljeni kao branioci po službenoj dužnosti u predmetima Specijalnog tužilaštva i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.

Takođe, Viši sudovi u te dvije godine, nijesu nijednom postavili njih 673 (82,2%) za odbrane po službenoj dužnosti.Njih 661 (84,6%) nije postavljeno u tom periodu ni pred osnovnim tužilaštvima, sa izuzetkom tužilaštva u Baru, koje nije dostavilo podatke.

Ni u osnovnim sudovima, sa izuzetkom suda u Podgorici i Cetinju, koji nijesu dostavili podatke, nijednom nije postavljen 571 (73%) advokat.

Jedino su osnovni sudovi u Beranama i Bijelom Polju postavili svakog branioca po jednom u toku godine.

“Rezultati istraživanja pokazuju da se u praksi ne poštuje pravilo ZKP-a o postavljanju branilaca po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Uočen je neravnomjeran odnos među advokatima po pitanju raspodjele službenih odbrana. Postoji određeni broj advokata koji je tokom izvještajnog perioda postavljan preko dvadeset puta”, zaključio je nedavno Vujović za CIN-CG.

U dva viša suda prošle godine nijednom nije branilo po službenoj dužnosti 94,1% advokata

Prema istraživanju Centra za istraživanje i monitoring (CEMI), u 2016.godini pred Višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju, od 802 advokata njih 755 (94,1%) nije nijednom izabrano za odbrane po službenoj dužnosti.

Iz Višeg suda u Podgorici su nedavno tvrdili da novo zakonsko određenje eliminiše mogućnost da jedan advokat više puta bude postavljen za branioca po službenoj dužnosti, prije nego se postave ostali advokati prema redosljedu, te da predsjednik suda striktno poštuje spisak.

U izvještaju CEMI-ja piše da je Viši sud u Podgorici u 2015. i 2016. godini dao nešto malo manje od pola miliona eura za službene odbrane, od čega je petina tog novca data Begoviću, Ganjoli i Anđeliću.

Maja BORIČIĆ

Tri advokata za prethodne dvije godine, samo na odbranama po službenoj dužnosti u kojima ih je angažovao Viši sud u Podgorici, zaradili su preko 100.000 eura.

Sa druge strane, najveći broj branilaca sa spiska Advokatske komore u tom periodu nije ni jednom biran po službenoj dužnosti.
To se vidi i iz istraživanja „Odbrana po službenoj dužnosti-domino efekat zaobilaženja zakonske procedure“, koju je uradio Centar za monitoring i istraživanje (CEMI).

U 2015. i 2016. godini, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) advokat Zdravko Begović izabran je u podgoričkom Višem sudu osam puta za branioca po službenoj dužnosti, od čega je zaradio nešto više od 41.000 eura.

Advokata Hamid Ganjola biran je šest puta i od toga je zaradio skoro 34.000 eura.

U istom sudu advokat Branko Anđelić postavljen je tri puta i zaradio preko 26.000 eura.

Iz istraživanja koje je sproveo CEMI se može zaključiti i da je u 2015. najviše novca od odbrana po službenoj dužnosti uzeo advokat iz Bijelog Polja Fikret Kurgaš - skoro 24.000 eura, dok je u 2016. godini najplaćeniji bio Zdravko Begović sa skoro 36.500 eura.

Portparolka Višeg suda Aida Muzurović je za CIN-CG navela da je ranijim Zakonikom o krivičnom postupku Crne Gore, koji se primjenjivao do 26.07.2015.godine, bila predviđena mogućnost da okrivljeni u slučajevima obavezne odbrane sam izabere sa spiska Advokatske komore branioca koji će ga zastupati u postupku.

Dodala je, međutim, da je novim, sada važećim, ZKP-om propisano je da u slučajevima obavezne odbrane predsjednik suda okrivljenom postavlja branioca po službenoj dužnosti po redosljedu sa spiska Advokatske komore. Ona tvrdi da prilikom postavljanja branioca po službenoj dužnosti predsjednik suda strogo poštuje redosljed advokata prema spisku koji sudu dostavlja Advokatska komora.

„Dakle, imajući u vidu da je ranijim zakonskim određenjem bila predviđena mogućnost da okrivljeni sami izaberu branioca po službenoj dužnosti, nije začuđujuća činjenica da su neki advokati više puta postavljani za branioca po službenoj dužnosti. Takva situacija nastala je kao rezultat zakonskog određenja, a ne rezultat samovolje predsjednika suda. Novo zakonsko određenje eliminiše mogućnost da jedan advokat više puta bude postavljen za branioca po službenoj dužnosti, prije nego se postave ostali advokati prema redosljedu”, zaključila je ona.

Prema podacima iz istraživanja, međutim, ova tri branioca su najviše novca uzeli upravo u 2016.godini, kada je na snazi bio novi ZKP.
Takođe, u izvještaju CEMI-ja piše da je Viši sud u Podgorici za te dvije godine dao nešto malo manje od pola miliona eura za službene odbrane, od čega je znači petina tog novca data Begoviću, Ganjoli i Anđeliću.

Viši sudovi nijesu nijednom postavili preko 82 odsto advokata

U istraživanju, autor izvještaja Zlatko Vujović, direktor CEMI navodi da, od 781 advokata koji se nalazi na spisku Advokatske komore, njih 743 (95,1%) ni jednom u 2015. i 2016. godine nije postavljeno kao branioci po službenoj dužnosti u predmetima Specijalnog tužilaštva i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju.

Takođe, viši sudovi, u ove dvije godine, nijesu nijednom postavili njih 673 (82,2%) za odbrane po službenoj dužnosti.
Njih 661 (84,6%) nije postavljen u tom periodu ni pred osnovnim tužilaštvima, sa izuzetkom tužilaštva u Baru, koje nije dostavilo podatke.

Ni u osnovnim sudovima, sa izuzetkom suda u Podgorici i Cetinju, koji nijesu dostavili podatke, nijednom nije postavljen 571 (73%) advokat. Jedino su osnovni sudovi u Beranama i Bijelom Polju postavili svakog branioca po jednom u toku godine.

“ Rezultati istraživanja pokazuju da se u praksi ne poštuje pravilo ZKP-a o postavljanju branilaca po redosledu sa spiska Advokatske komore. Uočen je neravnomjeran odnos među advokatima po pitanju raspodjele službenih odbrana. Postoji određeni broj advokata koji je tokom izvještajnog perioda postavljan preko dvadeset puta”, zaključio je Vujović za CIN-CG.

On tvrdi da zbog nepostojanja transparentne procedure prilikom postavljanja branilaca dolazi do raznih zloupotreba.
“ Ne postoje javno objavljeni podaci o pozivanju, postavljanju branilaca, razlozima odbijanja dužnosti. Ova praksa dovodi do favorizovanja pojedinih advokata i do neravnomjerne raspodjele službenih odbrana među advokatima”, rekao je Vujović.

U izvještaju napominje i da praksa telefonskog kontaktiranja branilaca nije dovoljno jasna i ostavlja mogućnosti za zloupotrebe, odnosno da pojedini tužioci, žargonski rečeno, „cimnu“ advokata na telefon, pa ako se ne javi u narednih minut, dva, zovu narednog ili, češće, nekog po svom nahođenju.
“ Advokat koji se nije javio, najčešće iz razloga što nije bio u mogućnosti da se javi, biva preskočen i mora da čeka da se okrene cio krug, što je cijelih godinu dana”, piše u istraživanju.

Napominje se takođe da spisak advokata zaduženih za zastupanje po službenoj odbrani nije javno objavljen.
Ispitani advokati (njih 45 %) takođe smatra da se Zakon ne primjenjuje kako je propisano, da se u praksi ne poštuje redosled sa spiska koji sačinjava Advokatska komora, jer samo određeni "privilegovani" advokati stiču mogućnost da budu postavljeni za branioce po službenoj dužnosti, i na taj način dolazi do unapred postignutog dogovora izmedju sudije i postavljenog branioca koji, po njihovom misljenju može biti na štetu okrivljenog.

Begović: Ne postoji teorijska šansa da neko bude postavljen mimo reda

Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović tvrdi da se radi o periodu do jula 2015. kad su isključivo osumnjičeni i okrivljeni imali pravo da po sopstvenom izboru biraju advokata,objašnjavajući da su to predmeti koji su započeti u tom periodu i koji mogu trajati godinama.

Dodaje da je potpuno normalno da su ljudi birali advokate koji su prepoznati kao krivičari.
" To su legalno prijavljeni prihodi i državi je redovno plaćan porez", istakao je Begović.

On kaže da je u svim drugim slučajevima angažovan jednom godišnje ili ni toliko. Odbacio je mogućnost da bilo koji advokat može biti postavljen mimo reda.
" To nije tačno, ne postoji nijedan sud, nijedno tužilaštvo koje ne poštuje spisak i redosljed po kome se biraju branioci", naglasio je Begović.

On pojašnjava da i kod njega često dolaze pojedini advokati koji govore da nijesu izabrani po godinu ili dvije,ali da se ispostavi da recimo advokatu bude isključen telefon, pa se to računa kao da je biran.
" Taj spisak ja kontrolišem i nijedan advokat ne može biti izostavljen sa tog spiska, to je prazna priča. Ne postoji teorijska šansa da neko može biti postavljen mimo reda, ja redovno komuniciram sa predsjednicima sudova i rukovodiocima tužilaštava da se ti spiskovi poštuju", zaključio je Begović.

Za dvije godine više dva miliona za službene odbrane

Sudovi i tužilaštva su, u te dvije godine, po osnovu odbrana po službenoj dužnosti isplatili skoro dva miliona eura.
Za 2015. je isplaćeno 1.002.774 eura, dok je za 2016. iznos nešto manji- 893.218 eura.

“ Bitno je napomenuti da ovdje nedostaju podaci o ukupnim troškovima na nivou Višeg državnog tužilaštva u Podgorici i Osnovnog državnog tužilaštva u Baru, tako da je u praksi ukupan iznos islaćenih novčanih sredstava bio i veći”, piše u istraživanju.

Specijalno državno tužilaštvo tokom 2015. godine nije imalo troškova za odbrane po službenoj dužnosti, dok su troškovi za postavljenje 12 branilaca po službenoj dužnosti za 2016. godinu iznosili 20.520,97.

Osnovni sudovi su u 2015. isplatili 434.659 eura, a u 2016. su za službene odbrane dali 443.095 eura.

Viši sudovi su u 2015.potrošili 389.908, a u 2016.godini 309.097 eura. Osnovna tužilaštva su potrošila nešto preko 170.000 eura za te dvije godine, dok podgoričko Više državno tužilaštvo nije dostavilo podatke.
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je potrošilo oko 130.000 eura za obje godine.

Neophodna javna evedencija

U dokumentu CEMI-ja su date i preporuke među kojima je uspostavljanje javne evidencije o postavljanju advokata, koja bi učinila vidljivim sve podatke vezane za cjelokupnu proceduru, uključujući podatke o telefonskom pozivanju branilaca, tačnom vremenom pozivanja, broju upućenih poziva, kao i razlozima odbijanja.

“ Na ovaj način izvršila bi se izvršila kontrola poštovanja redoleda sa liste Advokatske komore; Ovu kontrolu rada sudova i tužilaštava bi mogla da se vrši preko Ministarstva pravde”, predlaže se u dokumentu.

Dodaje se da bi trebalo razmotriti i mogućnost uspostavljanja posebne liste na kojoj bi se nalazili samo oni advokati koji žele da se bave službenom odbranom, posebno imajući u vidu da postoje advokati koji se bave isključivo građanskim pravom.

“ Sudovi i državna tužilaštva treba da prate rad branilaca i da ukazuju na propuste u njihovom radu, i da ukoliko je potrebno iniciraju razrješenje postavljenog branioca koji neuredno vrši svoju dužnost, što je jedna od mogućnosti predviđenih ZKP-om. Tako bi se uticalo na kvalitet ove vrste odbrane”, zaključuje se u istraživanju.

Maja BORIČIĆ

Pacijenti i zdravstvene ustanove potrošili su prošle godine skoro 35 odsto više novca za ljekove nego prije četiri godine.

Za ljekove na recept i one koje pacijenti dobijaju u bolnicama i domovima zdravlja, iz budžeta je lani potrošeno oko 49,5  miliona  eura, dok je ta cifra 20 12 . iznosila 37  miliona  eura.

To pokazuje analiza potrošnje ljekova, koju je prošlog mjeseca uradio Fond za zdravstveno osiguranje, na čijem je čelu Sead Čirgić.

U dokumentu se navodi da iz godine u godinu raste potrošnja ljekova koji se izdaju na recept.

Prosječna vrijednost jednog ljekarskog recepta lani je iznosila 5,84 eura. To je, navodi se,  uvećanje od 15,49 odsto u odnosu na prije tri godine. Kako je u istom periodu zabilježeno smanjenje podignutih recepata za 3,17 odsto, u Fondu navode da to ukazuje da se u apotekama podižu skuplji ljekovi.

Rast troškova za ljekove  uočen je i u domovima zdravlja, bolnicama i Kliničkom centru (KC).

Tokom 2016. godine u domovima zdravlja potrošeni su ljekovi u vrijednosti od oko 32  miliona , što je, u odnosu na četiri godine ranije, uvećanje od 40,04 odsto.

Analiza Fonda je pokazala da se godinama najviše sredstava izdvaja za citostatike (za liječenje kancera), endokrinološke  i  ljekove za imuni sistem. Razlog je, između ostalog, porast malignih i autoimunih oboljenja, ali i visoka cijena pojedinih ljekova - prosječna je oko 5,417 eura, a za pojedine biološke i do 2.899 eura.

Uvećana je potrošnja i za ljekove protiv bolesti krvi i krvotvornih organa, koji se u većim količinama koriste u bolnicama.

U Fondu vjeruju da na veliku potrošnju utiču i pojedini ljekovi koji se odobravaju preko Komisije za ljekove Fonda i Ministarstva zdravlja, a čija je prosječna cijena i do 1.137 eura.

Bilježi se potrošnja i ljekova za digestivni trakt i metabolizam, a oko 35.000 osiguranika boluje od šećerne bolesti, pa se lani insulinom liječilo 9.424 pacijenata. Iz Fonda podsjećaju i da je Crna Gora jedan od lidera u velikoj potrošnji antibiotika.

Stručnjaci Fonda zaključuju da na povećano propisivanje ljekova i potrošnju imaju preventivni programi, starenje stanovništva i porast hroničnih bolesnika, nove kombinacije različitih ljekova, na primjer u liječenju malignih bolesti i HIV-a.

Kao jedan od razloga navode i “pritisak farmaceutske industrije, ali i to što cijene pojedinih ljekova rastu bez obzira što su decenijama na tržištu”.

U analizi piše  da zemlje u razvoju, među kojima je i Crna Gora, na ljekove troše od 20 do čak 40 odsto zdravstvenog budžeta. Predlaže se osnivanje posebnog fonda za liječenje rijetkih bolesti, praćenje potrošnje, edukaciju zdravstvenih radnika, ali i izradu odgovarajućih protokola koji će biti obavezni prilikom odabira terapije.

„ Monopril “ i „diklofenak“ i dalje na vrhu ljestvice

Svaki drugi osiguranik  stariji od 15 godina koristio je lani po jedno pakovanje lijeka „ monopril “, koji se koristi za liječenje povišenog krvnog pritiska. Analiza Fonda pokazuje da je 2012. godine izdato 87.579 kutija, a prošle godine 184.252.

U dokumentu piše da je svaki drugi osiguranik stariji od 15 godina koristio i po kutiju „diklofenaka“, koji se koristi protiv bolova. Potrošnja tog lijeka je smanjena, nakon što je Agencija za ljekove preduzela mjere, ali je, tvrde u Fondu, i dalje visoka.

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Ministar zdravlja Kenan Hrapović je bez raspisivanja oglasa od početka mandata u svom resoru zaposlio sedam novih osoba, iako je nedavno tvrdio da se u sistemu zdravstva neracionalno troši. Među novim radnicima je prema tvrdnjama više izvora i Hrapovićeva svastika.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pitao je Hrapovića zbog čega nijesu oglašena radna mjesta za sedam novozaposlenih i kakve ugovore imaju. Iz njegovog resora odgovorili su da su u toku procedure za popunjavanje radnih mjesta, po novoj sistemazaciji, a „u skladu sa Zakonom“.

Resor Kenana Hrapovića na svom sajtu nema objavljene ni ažurirane spiskove zaposlenih, što nije u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama. On, međutim, tvrdi da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu nove sistematizacije donijeti rješenja i objaviti spisak službenika i namještenika.

U ministarstvu zdravlja trenutno rade 52 osobe. Za vrijeme mandata Budimira Šegrta radilo je njih 45. Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, Hrapović je u prvom kvartalu ove godine dostavio Komisiji za ekonomsku politiku i unutrašnji sistem (KEP) na razmatranje nacrt pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, po kojoj je u resoru zdravstva trebalo da bude mjesta za čak 81 zaposlenog. KEP, prema riječima izvora iz Vlade, nije dala zeleno svjetlo na taj dokument. Hrapovićev resor je nakon toga dostavio novi nacrt, kojim je broj radnih mjesta smanjen na 76. Taj su prijedlog usvojili, prvo KEP, a zatim i Vlada.

Iz Ministarstava su potvrdili da je KEP imala primjedbu na broj predviđenih izvršilaca, što su uvažili i smanjili predloženi broj na 76.

Hrapović je, dolaskom na funkciju ministra, uvećao i broj zaposlenih u svom kabinetu. Za tehničku sekretaricu postavio je, prema tvrdnjama više izvora, blisku rođaku njegove supruge Almu Marić. On za CIN-CG, nije odgovorio u kakvom je rodbinskom odnosu njegova supruga i tehnička sekretarka.

Na društvenoj mreži Fejsbuk vide se zajedničke fotografije Marićeve, Hrapovićeve djece i supruge. A na fejsbuk profilu Hrapovićeve kćerke, sekretarica njenog oca Alma Marić je označena kao član porodice i to tetka.

Ali, nije samo zapošljavanje Marićeve zanimljivo. Dolaskom na funkciju Hrapović je predložio, a Vlada imenovala, za državnog sekretara u Ministarstvu zdravlja nekadašnjeg glavnog budžetskog inspektora Milovana Vujovića. A upravo je Vujović prošle godine kontrolisao da li je Hrapović namjenski trošio novac dok je rukovodio Fondom za zdravstveno osiguranje.

Nalaz Vujovića, koji je bio pozitivan, tada je bio predmet sporenja između Hrapovića i tadašnjeg ministra Šegrta. Šegrt je tada tvrdio da Vujović nije dobro uradio posao i da kroz izvještaj „nije
tretirao ono što je bio predmet ili nalog inspekcije“.

Hrapović je i za direktoricu Direktorata za zdravstvenu zaštitu izabrao Almu Drešević, suprugu funkcionera Bošnjačke partije Nedžada Dreševića, koja je prije toga radila u podgoričkom Domu zdravlja kao pedijatrica. Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), reagovali su tim povodom, ističući da takvi primjeri pokazuju da koalicioni ugovori očito sadrže i elemente koji urušavaju velika obećanja o profesionalizaciji državne uprave, dodajući da je riječ o političkim imenovanjima, koji predstavljaju ozbiljan problem za rad institucija.

Zanimljivo je i da su u Hrapovićevom kabinetu tri zaposlena zadužena za odnose sa javnošću, dok je ranije te poslove obavljala samo jedna osoba.

Sekretarku preuzeo iz Fonda , pa raspisao oglas

Hrapović je odgovorio da je tehnička sekretarka u tom resoru Alma Marić zaposlena u skladu sa Zakonom, kojim je propisan način preuzimanja državnog službenika između državnih organa.

Ona je prethodno radila u Fondu za zdravstveno osiguranje, kojim je rukovodio Hrapović. To znači da je mjesto tehničkog sekretara, koje ranije nije postojalo u sistematizaciji, popunjeno, a zaposlena preuzeta od drugog organa i prije nego je radno mjesto utvrđeno.

Po zakonu, preuzimanje između državnih organa je moguće samo ako se ukine državni organ ili dio, pa poslove preuzme drugi. Tek 27. maja objavljen je interni oglas za tehničkog sekretara.
Istraživačica javnih politika Instituta alternativa Milena Milošević ocijenila je da je riječ o svojevrsnoj egzibiciji ako je službenica zaposlena u ministarstvu prije usvajanja novog pravilnika. Po tome, sistematizacija radnih mjesta je “obesmišljena”.

“Ova situacija pokazuje da se preuzimanje koristi na način koji nije propisan Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Naime, osim ako organ ne prezuma djelokrug poslova, koji je prethodno pripadao drugom organu, preuzimanje ne smije biti osnov zaposlenja i jasno je da se koristi samo da bi se zaobišla obaveza javnog oglašavanja i otvorene kokurencije kandidata za novo radno mjesto", smatra Milošević.

Uprava za kadrove predlagala izmjene

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, negativno mišljenje na oba pravilnika Ministarstva zdravlja dala je Uprava za kadrove (UZK).
Direktorica UZK Svetlana Vuković odgovorila je za CIN-CG da su od početka godine dva puta dali mišljenje na Predlog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva zdravlja.

Prvi put mišljenje je dala 30. marta, na Predlog pravilnika dostavljen 29. februara. Vuković je rekla da im je Ministarstvo 11. aprila dostavilo inovirani predlog pravilnika, na koji su mišljenje dali
dva dana kasnije. “U mišljenjima, Uprava za kadrove je ukazala na neophodnost usklađivanja poslova u Direktoratu za međunarodnu saradnju i harmonizaciju propisa, sa Uredbom o kriterijumima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju poslova u organima državne uprave”,
odgovorila je Vuković.

Upravo u tom direktoratu, prema sistematizaciji, trebalo bi da bude 10 zaposlenih. Prethodnom sistematizacijom radnih mjesta, direktorat nije postojao, već direkcija sa duplo manje zaposlenih.

Hrapović: Ugledamo se na razvijene zemlje

U Ministarstvu za CIN-CG tvrde da su među resorima sa najmanjim brojem sistematizovanih radnih mjesta i da je Pravilnik urađen po novom pristupu u odnosu na prethodni i po ugledu na pravilnike ministarstava razvijenih zemalja. Kažu i da broj sistematizovanih radnih mjesta ne znači i njihovo popunjavanje.

U odgovoru ministarstava piše da je broj izvršilaca povećan u farmaceutskoj oblasti, kako bi se, između ostalog, uticalo na racionalnu upotrebu ljekova, ali i da je formirano Odjeljenje za unutrašnju reviziju, koje je od velikog značaja.

Navode i da je organizacija poslova “prilagođena usvojenim strateškim dokumentima i zakonskim rješenjima, kao i uslaglašena sa praksom u zemljama okruženja i EU”.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.