Da li je nekadašnji prvi čovjek Podgorice Miomir Mugoša sljedeći na redu zbog zloupotreba i brojnih krivičnih prijava. Vuka Golubović, bivši gradonačelnik Berana, je posljednji u nizu lokalnih čelnika kojima su stavljene lisice. Prije njega Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo je više nekadašnjih DPS gradonačelnika - Budve Rajka Kuljače i Lazara Rađenovića, Nikšića Nebojše Radojičića i Bara Žarka Pavićevića.

Mugoša je bio na čelu Podgorice od 1999. do 2014, a sada privodi kraju ambasadorski mandat u Ljubljani. Krajem 2015. specijalni tužilac Milivoje Katnić je u emisiji Načisto najavio istragu u predmetima Bazar i Carine. Početkom prošle godine tadašnji šef Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminala Dragan Radonjić izjavio je za Dan da su inspektori policije završili istragu koja se tiče Mugoše i da su sve prikupljene informacije predate tužilaštvu. Radonjić je u međuvremenu postavljen na čelo Specijalnog policijskog tima koje pruža podršku SDT-u.

Mugoša je krajem septembra u Specijalnom tužilaštvu bio na višesatnom saslušanju, kao svjedok. A sredinom proteklog mjeseca je počelo suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Željku M. Vukoviću. Vuković, koji je sada pomoćnik direktora Vodovoda, je optužen da je prilikom gradnje tržnog centra Bazar u korist kompanije Čelebić, pričinio štetu budžetu Podgorice od 1.662.250 eura.

BAZAR 1: SDT je istragu u predmetu Bazar otvorilo nakon što su im Demokrate 2015. predale dokumentaciju u kojoj se navodi da je Vuković dva puta nezakonito oslobodio kompaniju Ćelebić plaćanja komunalnih taksi.

Uprava lokalnih javnih prihoda krajem 2011. donosi rješenja na osnovu kojih se kompanija Čelebić, Tomislava Čelebića, obavezuje da Glavnom gradu na ime lokalne komunalne takse za korišćenje prostora na javnoj površini isplati 1.662.250 eura.

Tek nakon dvije godine, Vuković januara 2014. odlučuje o ovim rješenjima, poništava ih i vraća Upravi na ponovno odlučivanje.

Uprava, u aprilu 2014. ponovo donosi istovjetna, obavezujuća rješenja. A nakon lokalnih izbora u Podgorici, a neposredno prije odlaska s funkcije, u julu 2014, Vuković ponovo poništava rješenja Uprave.

,,Nisam kriv. Pokušavao sam, ali ne razumijem optužnicu. Ne priznajem krivično djelo...'', kazao je na početku suđenja Vuković. Miomir Mugoša je, kao svjedok u ovom slučaju, izjavio da je to bio izvanredan posao za Opštinu.

BAZAR 2: Koliko je ovo bio izvrstan posao govori i računica da su Glavni grad i Čelebić uložili istu sumu u izgradnju Bazara, po četiri miliona eura. Da bi na kraju gradu pripalo pola izgrađenih kvadrata, ali to pola je - parking prostor i zelena pijaca, dok je Čelebiću pripalo blizu 6.000 kvadrata ekskluzivnog poslovnog prostora (samoposluga, prodavnice, butici...). S tim da je grad nakon izgradnje sva parking mjesta izdao Čelebiću. I to za svega 20.000 eura godišnje. Pa tako Čelebić gazduje tržnim centrom gotovo u cijelosti.

Nakon što su Mugoša i Čelebić, oktobra 2012, svečano otvorili tržni centar postalo je jasno da je umjesto Ugovorom predviđenih prizemlja i prvog sprata, izgrađen i drugi sprat površine od oko 3.000 kvadrata.

Mjesec dana nakon otvaranja sačinjen je aneks Ugovora i tek tada je precizirano što sve pripada Čelebiću. U decembru 2012. potpisan je i drugi aneks, kojim je izvedena računica po kojoj je Glavni grad u ovom poslu navodno dobio onoliko koliko je i uložio. Za uloženih četiri miliona, dobijeno je ukupno tri i osamsto, računicom po kojoj kvadrat parkinga vrijedi 450, a zelene pijace 1.90 eura.

DELTA: Gradonačelnik Mugoša i investitor Čelebić su i u krivičnoj prijavi oko gradnje najvećeg tržnog centra u Podgorici – Delte, koju su podnijele Demokrate 2015. Pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o ovom slučaju iz tužilaštva su okarakterisali kao „neosnovana“. Tvrde da prijava Demokrata nije dostavljena pisarnici Vrhovnog državnog tužilaštva, iako CIN-CG posjeduje dokument koji je ovjeren od strane tužilaštva.

Demokrate su tužilaštvu dostavile dokumentaciju iz koje se, kako tvrde, vidi da je u trouglu Čelebić doo (CMC ad), odgovorna lica iz Glavnog grada i kompanija Delta iz Beograda, glavnom gradu i državi napravljena višemilionska šteta.

Nakon što je Čelebić 2002. postao vlasnik fabrike INIS Marko Radović, na predlog Mugoše dolazi do izmjene planske dokumentacije za tu lokaciju. Promjenom namjene tog prostora, vrijednost zemljišta je višestruko povećana. Pa je prodajom 42.000 kvadrata Delti, preduzeće Čelebić ostvarilo višemilionsku korist ,,na štetu države i Glavnog grada, čije interese u ovom postupku niko nije štitio'', navodi se u tužbi.

CARINE: Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je podnijela tri krivične prijave protiv Mugoše u vezi nezakonite prodaje gradskog zemljišta kompaniji Carine. Posljednju krivičnu prijavu MANS je podnio 2012. protiv Mugoše zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i primanje mita, kao i protiv vlasnika Carina Čedomira Popovića, zbog sumnje davanja mita. I Demokrate su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja.

Sredinom 2007. Glavni grad je raspisao javno nadmetanje za parcelu od 15.205 kvadrata na Starom aerodromu. Najbolju ponudu, od preko 13 miliona, dale su Carine. Nakon što je prihvaćena ponuda Carina, iz ove kompanije obavještavaju Glavni grad da odustaju od kupovine. Da bi samo par nedjelja kasnije podnijeli zahtjev za kupovinu zemljišta neposrednom pogodbom. Objasnili su da žele da kompletiraju manju parcelu, koju su kupili 2002, s većom parcelom grada.

Mugoša, mjesec kasnije, prihvata zahtjev Popovića, te gradsko zemljište prodaje za dva i po miliona eura (165 eura po m²). Cijena, koju je isti kupac ponudio na javnom nadmetanju, je tako oborena za skoro 11 miliona eura!

Ovaj ugovor je proglašen ništavnim odlukom Osnovnog suda, koju je potvrdio Vrhovni sud, 2010. godine, a na osnovu žalbe drugoplasiranog na javnom nadmetanju Veselina Šofranca.

Gradonačelnik ne haje za pravosnažne presude, pa mimo znanja Skupštine Glavnog grada, oktobra 2011, ponovo donosi istu odluku kojom se zemljište ustupa Carinama za dva i po miliona eura. Na cijenu ne utiče to što je, nakon prvog ugovora s Carinama, promijenjena i planska dokumentacija pa se na lokaciji predviđenoj za skladišta i servise, omogućava izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.

Demokrate su izvele računicu - da je Glavni grad ušao u partnerstvo s privatnim investitorom, kao vlasnik zemljišta dobio bi u stambeno- poslovnom objektu od 72.238 m², najmanje 20.000 kvadrata. Kako je minimalna prosječna cijena novoizgrađenog kvadrata u Podgorici 1.000 eura, Glavni grad je samo u ovom poslu oštećen za najmanje 20 miliona eura!

ZLATICA: Mugoša je saslušavan u Specijalnom tužilaštvu i u okviru predmeta kamp na Zlatici. Pored Mugoše, pod lupom tužilaštva u ovom slučaju su i bivši premijer Igor Lukšić, kao i biznismen Žarko Burić i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Burićeva Normal kompani je od Vlade 2006. godine kupila kompletan većinski paket akcija UTIP-a Crna Gora u čijem sastavu su tada bili hoteli Crna Gora, Ljubović i kamp i motel Zlatica za 4,7 miliona. Da bi krajem 2011. godine, Vlada Buriću samo za kamp-motel sa zemljištem na Zlatici platila čak 8,3 miliona eura.

Fokus istrage je navodno na 36.000 kvadrata državne zemlje u kampu Zlatica koje je privatizovano i otuđeno. Sumnja se da je država otkupila od Burića svoje, državno zemljište koje nije moglo biti prodato.

Zakon o svojinsko-pravnim odnosima jasno propisuje da u slučaju privatizacije zemljište za koje nije plaćena tržišna naknada ostaje državna imovina.

DUVANSKI: Imena Miomira Mugoše i Igora Lukšića su i u istrazi oko Duvanskog kombinata koju Specijalno tužilaštvo već duže sprovodi. Krivičnu prijavu u ovom slučaju podnio je MANS, krajem 2012, a pridružena je i prijava Udruženja za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a.

Navodi se da je imovina DKP-a nezakonito i za nisku cijenu prodata Zetagranji, Blagote Radovića, i to uz donošenje planskog dokumenta koji je enormno povećao vrijednost lokacije.

Mugoša krajem 2011. donosi Odluku o izmjenama planova za prostor Duvanskog kojima se na toj lokaciji dozvoljava gradnja objekta od devet etaža. Nakon sedam mjeseci, pored objekta od devet, dozvoljava gradnju još jednog objekta od čak 18 spratova.

Zetagradnji je tako dozvoljeno da na ovoj lokaciji sagradi blizu 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora. Prema tržišnim cijenama vrijednost kompleksa je oko 100 miliona. A Zetagradnja je imovinu DKP-a platila 13,2 miliona.

Da je lokacija prvo planski regulisana, pa prodata, mogli su da budu namireni svi dugovi DKP-a. A ostalo bi dovoljno novca za pokretanje proizvodnje i oporavak preduzeća, navedeno je u prijavi MANS-a.

Prije par mjeseci direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP-a  Žarko Knežević upozorio je VDT-a Ivicu Stankovića da su ,,probijeni svi razumni rokovi za podizanje optužnog akta protiv lica koja su organizovanim kriminalom opljačkala DKP” i male akcionare.

KAP: Tužilaštvo je saslušavalo Mugošu i oko Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), zbog davanja saglasnosti za razgraničenje između Glavnog grada i KAP-a. Mugoša tvrdi da je sve urađeno po zakonu i da grad nije oštećen.

Pola godine nakon što je Veselin Pejović, vlasnik Uniproma, preuzeo upravljanje KAP-om, Skupština Podgorice donosi saglasnost o razgraničenju između grada i KAP-a. Razgraničenjem Glavni grad je faktički poklonio Unipromu preko 400.000 kvadrata opštinskog zemljišta. Uz to područje KAP-a je proglašeno biznis zonom i oslobođeno je plaćanja komunalnih naknada. Iz opozicije su kritikovali ovaj ugovor, smatrajući da je Pejović zemljište dobio upola tržišne cijene.

LIMENKA: Ukupna šteta po državni budžet nastala isplatom novca bratu bivšeg premijera Acu Đukanoviću u slučaju Limenka iznosi preko 10 miliona eura. Demokrate su početkom prošle godine uputile prijavu i od Stankovića tražile da preispita krivično-pravnu odgovornost zbog ovolike štete po državu.

Funkcioner Demokrata Velizar Kaluđerović je nedavno ocijenio da je Aco Đukanović, zahvaljujući Mugoši, uspio da u aferi Limenka naplati preko 10 miliona državnog novca. Mugoša je Đukanoviću omogućio da se na prostoru gdje se nalazi Limenka ucrta stambeno-poslovni prostor od 27.000 metara kvadratnih, pa je brat doskorašnjeg crnogorskog premijera, zahvaljujući toj činjenici, stavio u svoj džep pozamašni iznos državnog novca, tvrde Demokrate.

Na pitanja CIN-CG o ovom slučaju iz VDT su saopštili da je Ivica Stanković u julu prošle godine ovu prijavu proslijedio Osnovnom državnom tužilaštvu. Tako je VDT, kako je ocijenio Velizar Kaluđerović, praktično odustalo od istrage u tom predmetu. I to jer „procjenjuju da je društvena zbilja u Crnoj Gori pod potpunom kontrolom porodice Đukanović, pa im se ne isplati da rade svoj posao i procesuiraju one koji su najodgovorniji,” kako je naveo Kaluđerović.

Na mejl Ambasade u Ljubljani, poslali smo ambasadoru Mugoši pitanja o navedenim slučajevima i da li očekuje da će tužilačke istrage rezultirati suđenjem. Iz Ambasade su nam odgovorili da zbog pripreme susreta Komisije za ekonomsku saradnju Slovenije i Crne Gore, ambasador nije u mogućnosti da nam odgovori. Pitanja smo poslali u petak, a iz Ambasade su nas, u subotu, upozorili na kratak rok za odgovore, pa smo ostavili mogućnost da ambasador reaguje tokom naredne sedmice.

Pitanje je da li je suđenje bivšem administratoru Glavnog grada Vukoviću uvod u niz sudskih sporova u kojima bi i Mugoša mogao odgovarati, ili će dugo godina prvi čovjek Podgorice ostati samo svjedok - saradnik.

Predrag NIKOLIĆ

Izložbe slika, kotizacije za fudbalska takmičenja, putni troškovi za odlazak na koncert, opremanje kancelarija – sve to neke opštine finansiraju i tretiraju kao jednokratnu socijalnu pomoć.

Prijestonica Cetinje je tokom izborne 2016. godine u više navrata dodijelia jednokratnu pomoć od 150 do 500 eura fizičkim licima. Tako je iz kase te opštine uplaćeno 500 eura jednokratne materijalne pomoći A.Š., za snimanje spota za pjesmu “posvećenu desetogodišnjici obnove nezavisnosti”.

Gradonačelnik Aleksandar Bogdanović potpisao je 26. maja prošle godine i rješenje, kojim je 193 eura jednokratne pomoći uplaćeno D.B., na ime finansijske pomoći za kupovinu avionske karte, a u cilju predstavljanja Prijestonice i to u Atini na proslavi obnove nezavisnosti.

Rješenja pokazuju i da je jednokratna materijalna pomoć u iznosu od 150 eura dodijeljena Lj.J., za otvaranje izložbe slika, ali i da je G.Đ. dobila 200 eura socijalne pomoći kako bi otputovala na kurs u Izrael.

Prema nalazima Instituta Alternativa (IA), Prijestonica u 2013., 2014. i 2015. godini nije imala u budžetu izdatake za socijalnu zaštitu, a ukupan iznos za socijalnu pomoć, kako to pokazuju podaci Ministarstva finansija, za tri godine iznosio je 0,00 eura.

Sa druge strane, Prijestonica je za jednokratne socijalne pomoći za isti period utrošila 139.921 eura, kako je ukazala istraživačica IA Ivana Bogojević. Zanimljivo je da su izdaci bili najveći u izbornoj 2013.

„ Iznosili su 95.240 eura, odnosno 70 odsto od ukupnih trogodišnjih sredstava”, kazala je Bogojevićeva.

Na sličan način dijeljena je pomoć i u Nikšiću, što pokazuju analitičke kartice u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, prema dokumentaciji IA, koju je ova organizacija dobila po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

U Nikšiću je J.Ž. dobila 150 eura socijalne pomoći za ćerku, kako bi otišla na usavršavanje u Italiju. V.M. je od Opštine dobila isti iznos socijalne pomoći za organizovanje diplomske izložbe, dok je mjesnoj zajednici “Kočani” dodijeljeno 400 eura za renoviranje kancelarija. Š.S. je u aprilu dobio pomoć od 135 eura kako bi prisustvovao “međunarodnoj konvenciji u Njemačkoj”, dok je T.M. dodijeljena jednokratna pomoć za objavljivanje zbirke pjesama.

Ni iz Nikšića, ni iz Prijestonice, nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG zbog čega se jednokratna materijalna pomoć dodijeljivala u pomenute svrhe i da li je to praksa, posebno u izbornim godinama..

Bogojevićeva tvrdi da nije jasno koliko se izdvaja za socijalnu zaštitu na lokalnom nivou. Ona pojašnjava da u završnim računima lokalnih samouprava nema troškova za socijalnu zaštitu, zbog toga što se jednokratne pomoći ne evidentiraju kao socijalna zaštita, već kao transfer institucijama, pojedincima, NVO i javnom sektoru.

 

Bogojevićeva smatra da ovakva evidencija ima za posljedicu neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne slike potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje stvarnih potreba za ugrožene kategorije stanovništva.

“Opštine koje prema zavšrnim računima nijesu imale izdataka za socijalnu zaštitu u periodu od 2013. do 2015. godine su Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Plav, Podgorica, Šavnik i Tivat, što ne znači da one nijesu obezbijedile socijalnu pomoć u vidu jednokratnih socijalnih pomoći ili pomoći u kući starim licima, gdje prednjači Glavni grad, Herceg Novi i Nikšić”, istakla je Bogojevićeva.

Predsjednik opštine odlučuje kome treba socijala

Bogojevićeva je pojasnila da jednokratne socijalne pomoći mogu da budu pružene pojedincu ili porodici čija je egzistencija ugrožena uslijed teškog materijalnog, stambenog i zdravstvenog stanja, ali da je dodjela te pomoći na lokalnom nivou različito uređena.

Lokalne samouprave dodjeljuju ove pomoći na osnovu svojih internih akata, odluka ili pravilnika o socijalnim davanjima ili jednokratnim novčanim pomoćima. Bogojevićeva je istakla da je Nikšić jedina opština koja ne posjeduje ovakav akt i koja nema uređen sistem dodjele pomoći.

“U nekim lokalnim samoupravama, odluke o dodjeli ove pomoći donosi predsjednik opštine, a u nekim to pitanje procjenjuje posebna komisija. U svakom slučaju, u svim lokalnim samoupravama predsjednik opštine ima pravo da u hitnim slučajevima sam donosi odluku. Dakle, interni akti djelimično ograničavaju diskreciono pravo u dodjeli jednokratnih socijalnih pomoći”, kazala je Bogojevićeva.

Diskreciono pravo predsjednika u dodjeljivanju ove pomoći propisuje Prijestonica, ali i Kolašin, Bar, Pljevlja, Berane, Andrijevica, Plužine, Kotor, Herceg Novi i Šavnik.

Niko ne kontroliše analitičke kartice

CIN-CG pitao je Ministarstvo finansija da li su nailazili na primjere da opštine sredstva za jednokratnu materijalnu pomoć uplaćuju u neke druge svrhe, u kojoj mjeri kontrolišu sadržaj analitičkih kartica i na koji način sankcionišu lokalne samouprave kada naiđu na nepravilnosti u finansijskom izvještavanju.

Iz Ministarstva, međutim, tvrde da su lokalne samouprave samostalne i da njena prava ne mogu da budu uskraćena ili ograničena aktima državnih organa, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.

„Opštine su obavezne da Ministarstvu finansija kvartalno dostavljaju izvještaje o planiranim i ostvarenim prihodima, rashodima i budžetskom zaduživanju, najkasnije u roku od 30 dana od dana isteka kvartala...“, piše u odgovoru.

U Ministarstvu tvrde da sadržaj analitičkih kartica i eventualne nepravilnosti se konstatuju kroz revizorsko mišljenje i napomene u revizorskom izvještaju i da oni nemaju nadležnosti u ovom dijelu.

Analitičke kartice, njihovu formu i sadržaj, očigledno ne kontroliše nijedna institucija.

Agencija za sprječavanje korupcije, shodno Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kontroliše da li lokalne samouprave objavljuju analitičke kartice, ali ne i sadržaj, to jest tačnost i potpunost tih podataka.

Kada je prilikom kampanje za prethodne parlamentarne izbore pokrenuto pitanje nedefinisanog sadržaja analitičkih kartica, i Agencija za sprječavanje korupcije i Ministarstvo finansija proglasili su se nenadležnim. Stoga, od volje samih lokalnih samouprava zavisi koje će podatke prikazati na analitičkim karticama.

Iz Državne revizorske institucije (DRI) nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG smatraju li da se dodjelom jednokratnih novčanih pomoći za otvaranje izložbe slika, štampanje poezije, opremanje kancelarija mjesnih zajednica - novac nenamjenski troši.

Na državnom nivou - ništa bolja situacija

Prema istraživanju Agencije IPSOS, 57 odsto građana smatra da javna uprava uglavnom ili uopšte ne troši novac u prave svrhe.

Na državnom nivou postoji Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve, koja, kao stalno tijelo Vlade, samostalno odlučuje o raspodjeli novca fizičkim licima, pojedinim organizacijama, društvima i udruženjima, na osnovu podnijetih zahtjeva i odgovarajuće dokumentacije. Namjene za koje se mogu koristiti ova sredstva su pomoć za liječenje, školovanje, poboljšanje materijalne situacije, ali i za „ostale namjene u skladu sa Zakonom“.

Ukupna sredstva potrošena na liniji "tekuće budžetske rezerve" za prethodne četiri godine iznose više od 62 miliona eura. Međutim, nije poznato kome i gdje je otišao taj novac, kao ni koji je dio ukupnog iznosa tekuće budžetske rezerve utrošen kroz odluke Komisije. IA se žalio na odluku Generalnog sekretarijata Vlade, kojom je sva dokumentacija o radu ove Komisije proglašena tajnom, ali Agencija više od godinu dana nije reagovala na njihovu žalbu.

Nova srspka demokratija u januaru je prezentovala dokumentaciju, koja pokazuje da je Ministarstvo prosvjete na čelu sa Slavoljubom Stijepovićem u 2014. godini dodijelilo od 300 do 1.000 eura pojedincima iz državnog aparata, uz obrazloženje da je u pitanju jednokratna pomoć zbog teške materijalne situacije. Tako je jednokratnu materijalnu pomoć, između ostalih, dobio i bivši glavni ekonomista Centralne banke Nikola Fabris, koji je saopštio da je novac bio namijenjen za štampanje knjige, te da nije riječ o primanju socijale.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Državna komisija za kontrolu postupaka javnih nabavki poništila je, kao nezakonito, rješenje “Montefarma” o izboru najpovoljnije ponude za dva lijeka u ampulama, čija je procijenjena vrijednost oko 250.000 eura.

Za najpovoljnijeg ponuđača dva lijeka “epoetin alfa” Montefarm je izabrao firmu “Glosarij”, a na takvo rješenje državnoj komisiji žalila se “Farmegra”.

Ta firma, čiji je stoprocentni osnivač “Evropa lek pharma” iz Beograda, u žalbi je istakla da je Montefarm povrijedio zakon, favorizovao “Glosarij” i nije obezbijedio konkurenciju među ponuđačima.

Montefarm je na to odgovorio komisiji da je “Farmegra” za dvije partije, ponudila “biološki sličan” lijek, iako nije naznačeno da je to moguće, tvrdeći da se podrazumijevalo da su ponuđači dužni da ipak dostave biološki lijek.

Komisija, kako piše u rješenju, smatra da je nejasno zašto je Montefarm kao neispravnu ocijenio ponudu “Farmegre”, koja je ponudila biološki sličan lijek “Binocrit” .

Montefarmu je, 17. marta, naloženo da u ponovnom postupku otkloni nepravilnosti i da, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, donese zakonitu odluku.

Rastvor za injekcije “epoetin alfa” koristi se u bolnicama, za liječenje anemije povezane sa hroničnim zatajenjem bubrega, kao i kod osoba koje primaju hemioterapiju za određene tipove kancera.

Dvije sporne partije dio su godišnjeg tendera za nabavku ampuliranih ljekova, koji je vrijedan oko 19 miliona. Tim tenderom traženo je više od 300 vrsta ljekova, koji su neophodni državnim apotekama i bolnicama.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) prošle sedmice je objavio da je Glosarij, u stoprocentnom vlasništvu Branislava Martinovića, od 2012. do sredine marta ove godine dobio od Montefarma oko 98 miliona za ljekove i medicinska sredstva.

Dodatnih 6.000.000 dobila je njegova druga firma “Glosarij CD”. CIN-CG je objavio da je bivši direktor Montefarma Budimir Stanišić u januaru kupio polovinu akcija u firmi Medica, sa kojom je ranije u ime države sklapao ugovore za nabavku ljekova. On je, prilikom sklapanja novog posla, ispoštovao odredbe Zakona o sprječavanju korupcije. Preostalih 50 odsto akcija u firmi "Medica" u januaru je kupio  sin vlasnika "Glosarija"  Goran Martinović.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu i dalje izaziva ozbiljnu zabrinutost, rekli su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Oni su tako, ponavljajući ocjene iz izvještaja Evropske komisije (EK) od prošle godine, prokomentarisali tvrdnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je jedan od izvještaja ekspertkinje Evropske unije (EU) okarakterisala kao – zlonamjeran.

CIN-CG je prošle sedmice objavio da baza crnogorskog Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) sadrži podatke koji nijesu dokumentovani, što je u izvještaju navela ekspertkinja EU Maja Grubišin. Na osnovu takve baze podataka prave se, između ostalog, i godišnji izvještaji o radu sudova u Crnoj Gori.

"Pouzdanost PRIS-a se ne može dovoditi u pitanje, statistika se ne može štelovati. To što je napisano je čista zla namjera", odgovorila je Medenica na pitanje novinara, nakon što su nalazi iz izvještaja Grubišine objavljeni.

Iz Delegacije EU, međutim, podsjećaju da je projekat EUROL-a, u okviru kojeg je i izrađen Grubišin izvještaj, koji Medenica odbacuje, pozitivno ocijenjen od eksperata zemalja članica EU.

"Nalazi ove studije pomažu Crnoj Gori u sprovođenju reforme pravosuđa, uključujući racionalizaciju, kao i u jačanju sistema slučajne dodjele predmeta, zahtijevanom u okviru pregovaračkog procesa između Evropske unije i Crne Gore u sklopu privremenih mjerila za Poglavlje 23", navode iz Delegacije.

Oni podsjećaju i da je EK, u Izvještaju o Crnoj Gori iz 2016. godine, naznačila da crnogorsko pravosuđe treba da iskoristi podatke, zaključke i preporuke koji su dobijeni kroz tu studiju, za usvajanje novih, realističnih standarda u pravosuđu. EK je naglasila da sumnja u pouzdanost statističkih podataka crnogorskog pravosuđa i ukazala na činjenicu da PRIS nije obezbijeđen od zloupotreba.

PRIS je sistem u koji se, po pravilu, elektronski unose informacije o sudskim predmetima, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan način, bez uticaja ljudskog faktora.

Zeković: PRIS pokazao više manjkavosti, nego prednosti
Advokatica Maja Zeković, koja je do 2013. bila sudija podgoričkog Osnovnog suda, je rekla za CIN-CG da je PRIS, u vrijeme kada je ona bila sudija, pokazao mnogo više manjkavosti, nego prednosti.

"Razlog tome, treba prvenstveno tražiti u nekompetenciji, arhaičnosti i nedovoljnom sluhu rukovodećih nosilaca pravosudnog sistema, koji nijesu blagovremeno, adekvatno i analitički studiozno prišli jednom tako ozbiljnom projektu", ocijenila je Zeković.

Nepostupanjem na takav način, dodaje ona, proizvelo je situaciju da se bez sistematske i prethodno profesionalno organizovane obuke, kako zapisničara tako i sudija, za jedan tako ozbiljan i zahtjevan projekat, PRIS uvede kao novitet i obaveza, što je neminovno stvorilo višestruke posljedice.

"Naime, na ovakav način, zapisničari i sudije, su bili u obavezi, da prihvate sistem, za koji prethodno nijesu adekvatno obučeni", istakla je Zeković.

Tako se, dodaje, nerijetko, dešavalo, tokom trajanja glavnih pretresa,da se nakon višesatnog suđenja izgubi zapisnik o održanom ročištu, usljed čega bi suđenje i sve izvedene radnje tokom pretresa morale da se ponavljaju.

"Dakle, da bi takav jedan program, zaista zaživio u punom smislu, nužno je bilo pristupiti mu, najprije blagovremeno znatno ozbiljnije i sistematičnije, pravovremenim organizovanjem obuke, za sve i na svim nivoima, te onemogućavanjem i adekvatnim obezbjeđivanjem od hakerskih zloupotreba, koje su sveprisutne u informacionom svijetu", zaključila je bivša sutkinja.

Advokat Veselin Radulović je za CIN-CG rekao da je opšte poznato da zvanična statistika koja se prikazuje javnosti apsolutno ne pokazuje pravo stanje koje se tiče rada sudova.

Dodaje i da to što je u izvještaju navela Grubišin, može da znači jedino da je neko ko ima pristup sistemu ubacivao lažne podatke i prikazivao netačno stanje, odnosno da je u pitanju neka vrsta falsifikata.

"Zato je ovakva izjava Medenice u majmanju ruku skandalozna", ocijenio je advokat.

Dodaje da bi ona kao osoba koja se nalazi na čelu sudske vlasti prva trebala da preduzme nešto da se uočeni nedostaci identifikuju i otklone u najkraćem roku.
"Umjesto toga mi imamo osude na račun lica koja pružaju ekspertsku pomoć u tom dijelu. Dakle, izgleda ipak da u samom vrhu sudske vlasti ne postoji volja da se funkcionisanje sudova u potpunosti svede u zakonske okvire i da se javnosti prikaže stvarno stanje stvari u sudstvu", zaključio je advokat.

Direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ističe da Sudski savjet treba da omogući da nepristrasni eksperti, uvidom u PRIS, provjere da li je tamo zaista bilo ”velikih nedokumentovanih promjena” i tako pomognu da se uspostavi povjerenja u sudsku statistiku.

"Lični stavovi o tome da su strani eksperti koji kritikuju zlonamjerni samo dalje urušavaju povjerenje u PRIS i Sudski savjet koji je odgovoran za rad tog sistema", ocijenila je ona. Prelević dodaje i da je činjenica da taj nove aplikacije nijesu mogle da se primijene, zato što PRIS kao sistem to nije mogao da podrži.

"Zato što PRIS nije više održiv sistem, krajnje je vrijeme da se on promijeni i zato je uostalom Vlada usvojila IKT strategiju kojom se predviđa uvođenje novog jedinstvenog informacionog sistema - ISP", zaključila je Prelević.

Da je tako dobar, ne bi se mijenjao

Nekoliko bivših i sadašnjih crnogorskih sudija i advokata nezvanično su rekli za CIN CG da je činjenica da je taj sistem zastario i da mora da se mijenja, te da je tako dobar, kao što Medenica tvrdi, ne bi se mijenjao.

Grubišin, koja je državna sekretarka u Ministarstvu pravde Republike Hrvatske, u izvještaju, koji je izradila u avgustu prošle godine, navodi da je sistem zastario, te da sadrži velike nedokumentovane promjene.

CIN-CG ju je pitao Grubišin da pojasni navode iz svog izvještaja, o kojim se nedokumentovanim promjenama radi, na koji se period odnose, te kako komentariše izjavu Medenice. Odgovor, međutim, nije stigao do objavljivanja teksta.

Vlada Crne Gore je, prošle godine, usvojila Strategiju informaciono komunikacionih tehnologija u pravosuđu, kojom je, između ostalog, predvidjena zamjena PRIS-a. U Strategiji se takođe pominje da je u izvještaju EU za 2015. istaknuto da sistem ima bezbjednosne propuste i ne funkcioniše pouzdano van Podgorice, djelimično zbog slabe mrežne povezanosti.

"Osim toga, sistemu nedostaje podrška jasnog institucionalnog okvira i još uvijek nije dovoljno razvijen što se tiče tužilačke službe...Pravosudni informacioni sistem nema dovoljnu podršku u smislu ljudskih kapaciteta i finansijskih resursa. Crna Gora se u potpunosti oslanja na donacije za održavanje i ažuriranje PRIS-a i sistem više nije održiv s tehničke tačke gledišta…“, navodi se u izvještaju EU iz 2015.

U Strategiji vcrnogorske Vlade se napominje i da Ministarstvo pravde nema direktan pristup svim potrebnim podacima, već da izvještaje dobija na zahtjev koji se podnosi Sekretarijatu Sudskog savjeta.

Sudski savjet se nije protivio izvještaju

Sudski savjet, koji je nadležan za održavanje PRIS-a, na sjednici koja je održana nakon predstavljanja izvještaja hrvatske ekspertkinje, nije nijednom riječju pomenuo da je izvještaj zlonamjeran ili da ga ne prihvataju, a nije bilo ni protivljenja stavu da je u PRIS-u bilo nedokumentovanih promjena.

U Zapisniku sa sjednice, članovi Sudskog savjeta navode da su u Izvještaju konstatovane određene protivrječnosti, ali da su saglasni da predsjednik Savjeta Mladen Vukčević obavi komunikaciju sa glavnim pregovaračem Crne Gore sa EU, "u cilju traženja instrukcija za dalje postupanje po pitanju uvođenja, odnosno implementacije alata poslovne inteligencije za PRIS.“

Iz Sudskog savjeta nijesu željeli da komentarišu izjavu Vesne Medenice, ali su naveli da će nastaviti saradnju sa svim međunarodnim ekspertima, koji su svojim iskustvom doprinijeli unapređenju njihovog rada.

" Moram istaći da Sudski savjet ne usvaja, već se upoznaje sa izvještajima tih eksperata. Pomenute izvještaje i slična dokumenta radi veće transparentnosti dostavljamo i nevladinim organizacijama sa kojima imamo saradnju i koje prate rad pravosuđa", navode u Savjetu.

Dodaju da je problem što tehnička dokumentacija sistema nije bila adekvatna, ali da je to, u međuvremenu prevaziđeno.

" Ovo se prvenstveno odnosi na nedokumentovanje promjena u funkcionalnostima i procesima rada sistema od implementacije do preuzimanja, i upravo je gospođa Grubišin ukazala na ovaj problem u svom izvještaju. Međutim, sve to nije uticalo na pouzdanost statističkih podataka u cjelini", tvrde oni.

Oni ukazuju na činjenicu da je sistem dijelom zastario i da njegovo održavanje iziskuje značajna sredstva, te je Vlada Crne Gore donijela odluku da se pristupi izradi novog sistema.  Oni su ranije rekli za CIN-CG da se nedokumentovane baze podataka odnose na period od 2009. do 2011., ali nijesu pojasnili kakve su to baze podataka i zašto uopšte postoje u sistemu.

Maja BORIČIĆ

Bivši direktor “Montefarma” Budimir Stanišić kupio je ove godine polovinu akcija u firmi “Medica”, sa kojom je ranije, u ime države, sklapao ugovore za nabavku ljekova.

On u januru 2017., dvije godine i tri mjeseca nakon podnošenja ostavke u “Montefarmu”, upisan kao vlasnik 50 odsto akcija “Medice”, nekadašnje firme “Dubai”, koja se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima. Prethodni stoprocentni vlasnik te firme bio je Veselin Vujović.

Stanišić je, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), istakao da je ispoštovao Zakon o sprječavanju korupcije.

“Odredbe Zakona o sprječavanju korupcije su, u mom slučaju, apsolutno ispoštovane, budući da je protekao zakonski rok, od kojeg sam posljednji put preduzimao aktivnosti i zastupanja “Montefarma”, do dana registracije suvlasničkog udjela u privrednom subjektu”, rekao je Stanišić.

U članu 15 Zakona o sprječavanju korupcije piše da javni funkcioner, dvije godine po prestanku javne funkcije, ne može da zasnuje radni odnos i uspostavi poslovnu saradnju sa pravnim licem, koje ostvaruje korist na osnovu odluka organa vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju.

Stanišić je ostavku podnio 27. novembra 2014. godine, nakon gotovo 11 godina provedenih na čelu “Montefarma”. Kao vlasnik “Medice”, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), upisan je 23. januara 2017.

Zanimljivo - preostalih 50 odsto udjela, istog mjeseca je upisano na Gorana Martinovića, sina vlasnika firme “Glosarij” Branislava Martinovića, koja je godinama rekorder po broju poslova ugovorenih sa “Montefarmom”.

CIN-CG je, analizirajući ugovore “Montefarma” od 1. januara 2012. godine do sredine marta ove, došao do podatka da je “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva od države u tom periodu dobio oko 98 miliona eura. Znatan dio ove cifre dobio je “Glosarij”, dok je na čelu „Montefarma“ bio Budimir Stanišić. Firma “Glosarij CD”, takođe u stoprocentnom vlasništvu Branislava Martinovića, dobila je u tom periodu oko 6.000.000 eura.

To je gotovo polovina svih sredstava kojima je “Montefarm” raspolagao od države za nabavku ljekova na recept.

Prema ugovorima objavljenim na sajtu Uprave za javne nabavke, “Glosarij” je tokom 2012. i 2013. godine od “Montefarma” dobio oko 7.363.000 eura. Dostupni ugovori pokazuju da je već 2014. godine “Glosarij” za ljekove i medicinska sredstva dobio 31.629.554 eura, a 2015. godine oko 18.985.000 eura.
Iz ugovora skopljenih 2016. godine može se zaključiti da je “Glosarij” lani prihodovao od “Montefarma” oko 21.568.000 eura, a da je za dva i po mjeseca ove godine dobio poslove vrijedne 18.514.000 eura.

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) odgovorili su da je “Montefarm” od 1. januara 2012., zaključno sa 31. decembrom prošle godine dobio 213.67 miliona eura za ljekove. Naglasili su da je riječ o sredstvima koja su obezbijeđena kroz tekući Budžet FZO, obezbjeđivanjem dodatnih sredstava po zaključcima Vlade za plaćanje dugova, ali i kroz rebalans Budžeta za prošlu godinu.

Tako je „Montefarm“ u 2012. raspolagao sa 36,99 miliona, u 2013. sa oko 40,47 miliona, a 2014. sa oko 42.57 miliona eura.  Iz FZO su saopštili i da je za ljekove 2015. izdvojeno 44,20, a lani oko 49,43 miliona.

Osim toga što se iz navedenih podataka vidi da je „Glosarij“ dobio gotovo polovinu novca opredijeljenih za ljekove građanima, primjećuje se i da su izdvajanja za ljekove iz godine u godinu rasla.

CIN-CG je u arhivi Uprave za javne nabavke, pronašao i 31 ugovor „Montefarma“ i „Medice“, čiji su vlasnici sada Stanišić i mlađi Martinović. „Medica“ je od 1. januara 2012. do sredine marta ove godine ugovorila poslove vrijedne 6.103.649 eura.

FZO je nedavno od Ministarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica.

Tražili su da se nabavke ubuduće realizuju putem Zakona o zdravstvenom osiguranju (raspisivanje javnih poziva po unaprijed utvrđenim cijenama), a ne po Zakonu o javnim nabavkama.U inicijativi FZO piše da došlo do postojanja monopola, jer se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu.

Iz FZO su istakli da za određene ljekove nema ponuda, čime veledrogerije “želi da iznude" povećanje cijena. Iz Ministarstva finansija saopštili su da će zvaničan stav po tom pitanju da zauzmu nakon detaljne analize predloga i konsultacija sa  Ministarstvom zdravlja i stručnim službama.
“Glosarij” je u 2015. godini bio treći po redu kada je riječ o vrijednosti poslova ugovorenih sa državnim institucijama. Prema izvještaju o radu Uprave za javne nabavke, ta firma sa državnim  firmama ugovorila je poslove vrijedne 20.726.872,94 eura. Iste godine, među 30 firmi sa najvećim ugovorenim javnim nabavkama našla se i firma “Glosarij CD” - na posljednjem mjestu sa 1.291.814,59 eura.

Lanac porodičnih firmi na istoj adresi

Osim kompanija „Glosarij“ i „Glosarij CD“, Martinović je na istoj adresi (Voisavljevića u Podgorici) je posjedovao još dvije firme sličnog naziva koje se bave ljekovima. Prema podacima CRPS, “Glosarij  PH” je registrovana 2013. godine, a likvidirana naredne godine.

Tu je kompaniju osnovala firma “Glosarij”, a izvršni direktor bio je sin vlasnika „Glosarija“ Miloš Martinović. Još jednu firmu  “Glosarij M”, čija je djelatnost takođe trgovina na veliko farmaceutskim prozvodima, osnovao je takođe Martinovićev “Glosarij” krajem 2012. godine. Njen izvršni direktor bio je drugi sin vlasnika Goran Martinović. I ta firma je likvidirana 2014.

Stanišić : Plaćaju me poslovni partneri, a ne Montefarm

Stanišić je za CIN-CG kazao da je “Medica” društvo koje je već neko vrijeme aktivno na tržištu i posluje, između ostalog, i sa “Montefarmom”. Dodao je da njegovim ulaskom u dio vlasništva to “ni u kojoj mjeri nije promjenjeno”.

“Medica svakako ostvaruje prihod po osnovu okončanih postupaka javnih nabavki koje se sprovode po zakonskoj proceduri (javni oglasi i rješenja o dodjeli) i sigurno ne uzimaju u obzir činjenicu da li sam ja nekada bio direktor “Montefarma”, istakao je Stanišić.

On je naglasio da korist nikako ne može da ostvari od “Montefarma”, već isključivo od poslovnih partnera-dobavljača, čije interese zastupaju u Crnoj Gori.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Baza crnogorskog Pravosudnog informacionog sistema (PRIS) sadrži podatke,  koji nijesu dokumentovani. To se može zaključiti iz izvještaja  hrvatske ekspertkinje Maje Grubišin, koji posjeduje Centar za  istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Na osnovu takve baze podataka prave se, između ostalog, i godišnji izvještaji o radu sudova u Crnoj Gori.

PRIS je sistem u kome se informacije o sudskim predmetima elektronski evidentiraju, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan  način, bez uticaja ljudskog faktora.

Grubišin, ekspertkinja Evropske unije (EU) u okviru projekta „Podrška EU  vladavini prava“ u izvještaju, koji je izradila, u avgustu prošle  godine, navodi da je usljed stare tehnologije, nedokumentovanih promjena  baze podataka i strukture podataka „bilo nemoguće da se sprovede bilo  kakav savremen alat Poslovne inteligencije (PI)".

Ona navodi i da je „Crna Gora u rukama imala jedan od najboljih alata PI koji su raspoloživi na tržištu i uprkos tome, nije bila u mogućnosti da ga poveže sa PRIS bazom podataka usljed velikih  nedokumentovanih promjena koje su izvršene tokom određenog vremenskog  perioda...".

Grubišin nije odgovorila na mejl CIN-CG-a, koji joj je prije dvije sedmice proslijeđen preko hrvatskog Ministarstva pravde, gdje radi kao  državna sekretarka.
Pitali smo je da pojasni navode iz svog izvještaja i na koji period se odnose te nedokumentovane promjene koje pominje.

Vještak za informacione tehnologije Nenad Stanišić je za CIN-CG pojasnio da bi „nedokumentovane promjene“ mogle da znače da je neko dodavao nešto u sistem, što nije propraćeno dokumentacijom.

" To znači da su programeri, uz nečiju dozvolu, unosili u sistem  podatke, a nijesu o tome ostavili dokumentaciju", pojasnio je on.

Vještak dodaje da se, nezavisno od strukture baze podataka, uz nečiju  dozvolu, podaci o predmetima mogu mijenjati. "Onaj ko ima pravo  pristupa, može to da uradi", istakao je vještak. Govoreći o crnogorskom PRIS-u, Stanišić je ocijenio da taj sistem ništa ne valja.

" To je napravljeno prije 15 godina, milioni su potrošeni za to, a ništa ne valja, to svakako treba da se mijenja", ocijenio je vještak.

Evropska komisija (EK) je, takođe, u izvještaju za prošlu godinu, naglasila da sumnja u pouzdanost statističkih podataka našeg pravosuđa i ukazala na činjenicu da PRIS nije obezbijeđen od zloupotreba.

U izvještaju EK se navodi i da sistem sudske inspekcije ne uspijeva da  osigura, niti poveća standarde odgovornosti. Ističe se i da su 2015.  svega tri zaposlena u Ministarstvu pravde vršila inspekciju ogromnog broja pravosudnih institucija – 50 sudova, državnih tužilaštava i prekršajnih tijela. Preporučuje se da te inspekcije budu manje česte, ali temeljnije, uključujući i nenajavljene provjere.

Savjet: Sve posle 2011. je dokumentovano

Iz Sudskog savjeta, koji je zadužen za održavanje sistema, rekli su za  potrebe istraživanja da se "nedokumentovane baze podataka"  odnose na period od 2009. do 2011. Oni nijesu pojasnili kakve su to  nedokumentovane baze podataka i zašto uopšte postoje u sistemu.

" Aktivnosti koje su vršene na održavanju sistema u periodu 2009-2011 nijesu tehnički dokumentovane, što je dodatno otežalo održavanje i inoviranje sistema. Nakon tog perioda, sve izmjene i aktivnosti su dokumentovane i predstavljaju osnov za izradu novog sistema", navode iz Savjeta.

Dodaju da je aplikacija, koja je uvedena 2000. godine, urađena u tehnologiji koja se danas smatra zastarjelom i sa problemima u brzini odziva sistema i brzinom rada korisnika.

"U više navrata smo tražili sredstva od državnog budžeta i donatora, kako bi izvršili zamjenu aplikativnog rješenja, ali nijesmo naišli na razumijevanje, pa je iz tog razloga ova aplikacija još uvijek u upotrebi", odgovorili su na u Sudskom savjetu.Dodaje se da su, uz pomoć donatora, 2012. godine započete aktivnosti na unosu svih predmeta u PRIS i razvoju novih funkcionalnosti (automatska slučajna dodjela predmeta i automatska izrada sudskih obrazaca), čime se postigla dnevna ažurnost u unosu podataka, efikasnost rada i značajno podigao kvalitet statističkih izvještaja.

"Od tada, većina zahtjeva za sudskom statistikom od strane brojnih državnih i međunarodnih institucija je realizovana“, tvrde oni.

Iako postoje određene poteškoće u razvoju i radu sistema, prvenstveno finansijske prirode, Sudski savjet ističe da je sistem više puta pohvaljen od strane Delegacije evropske unije i drugih međunarodnih institucija, dodajući i da je 2013. godine osvojio prestižnu regionalnu informatičku nagradu Diskobolos za razvoj informacionih sistema u državnoj upravi.

Uprkos ovim tvrdnjama iz Sudskog savjeta, Vlada Crne Gore je prošle godine usvojila Strategiju informaciono komunikacionih tehnologija u pravosuđu, kojom je, između ostalog, predvidjena zamjena PRIS-a.

Prelević: Više pokazatelja da sudska statistika nije vjerodostojna

I Akcija za ljudska prava u izvještaju "Suđenje u razumnom roku",  koji je izrađen u januaru ove godine, između ostalog, ističe da je PRIS postao veliki teret za Crnu Goru i ispunjavanje Akcionog plana za Poglavlje 23 pregovora sa EU.

U izvještaju HRA se ističe da su svi relevantni eksperti zaključili da Crna Gora treba da uloži u novi i savremen pravosudni informacioni sistem (PRIS II). Naglašavaju da posebno zabrinjava ukazivanje na dosadašnje propuste u informatičkoj obradi podataka, te da su tehnologije koje se koriste stare da bi se prilagodile savremenim alatima. "Broj odluka koji je dostavljen HRA i način rješavanja za pojedine sudove odstupa od statističkih podataka iz godišnjih izvještaja o radu sudova", dodaje  se u izvještaju HRA.

U izvještaju se tako navedi i da je Crna Gora Evropskom sudu za ljudska prava za potrebe donošenja odluke u predmetu Vukelić protiv Crne Gore, 2013. godine, dostavila nepotpune podatke o broju i djelotvornosti kontrolnih zahtjeva. HRA tvrdi da je tako Evropskom sudu prikazano da su usvojeni kontrolni zahtjevi bili djelotvorniji za 32%
nego što su najvjerovatnije bili, kao i da je odbijeno četiri puta manje zahtjeva nego što je stvarno bio slučaj.
Direktorka HRA Tea Prelević ocijenila je da postoji više pokazatelja da sudska statistika nije verodostojna, te da na to, poslednjih godina, ukazuje i Evropska komisija u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori.

"Ove se ocjene temelje na pojedinačnim izvještajima eksperata koji su neposredno imali prilike da vide kako PRIS stvarno funkcioniše. Sumnja u pouzdanost podataka o radu sudova ne može nikome da koristi, posebno ne državi, čije pristupanje EU direktno zavisi od povjerenja u rad njenih institucija", istakla je ona.

Prelević dodaje da je neophodno da se napravi ekspertska komisija sačinjena od nezavisnih stručnjaka da ispita o kakvim se velikim nedokumentovanim promjenama tu radilo,zašto je do njih došlo i koji podaci nisu verodostojni.

"Niko sa strane, bez uvida u rad PRIS-a, to ne može da zna ni da provjeri. Šteta što sam Sudski savjet nije našao za shodno da, u javnom interesu, takvu komisiju formira čim se upoznao sa nalazom eksperta EUROL-a", zaključila je ona.

Moguća namještanja i kod dodjele predmeta

Sumnje u manipulaciju i zloupotrebu ovog sistema postoje i prilikom "slučajne dodjele predmeta". Tako, prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG, ljudi koji održavaju
sistem mogu manualno da biraju sudije i ponavljaju proces, dok se ne dođe do "željenog sudije".
Vijesti su i ranije pisale o problemima prilikom slučajne dodjele predmeta, a jedini kontrolor ovog procesa je Ministarstvo pravde, koje prema saznanjima CIN CG-a, nema nikakvih primjedbi na njegovo funkcionisanje.

U međuvremenu su zaista uveli neke novine što se tiče slučajne dodjele predmeta, pa sada, u prvostepenom postupku, možete odmah po podnošenju tužbe saznati ime sudije kome je predmet dodijeljen, a novina je i da prilikom podnošenja, pa povlačenja tužbe, ukoliko opet pokrenete identičan spor, dobijate istog sudiju kao i prethodnog puta.

Ali to ipak, nije dovoljno, da spriječi eventualne zloupotrebe, kako u prvostepenom, tako i u drugostepenom postupku pred sudovima.

I advokat Siniša Gazivoda je, prošle godine, istakao da Skupština Crne Gore godinama nekritično usvaja godišnje izvještaje o radu sudova, koji ni približno ne odražavaju pravo stanje u sudstvu.

U izvještajima za 2015, 2014. i 2013. godinu, pojavljuju se kontradiktorni podaci o broju neriješenih starijih predmeta. Iz Sudskog savjeta je tada odgovoreno „Vijestima“ da se te razlike javljaju, jer se stari predmeti mogu aktivirati iz više razloga, te da tu nema ništa sporno.

Neće da kažu ko održava sistem

U Sudskom savjetu nijesu željeli da odgovore ko su, imenom i prezimenom, ljudi koji održavaju njihov informatički sistem, navodeći da su u pitanju dva programera i dva administratora.

Na njihovom sajtu, međutim, nalaze se imena 17 ljudi koji rade u tom sektoru, a među kojima je i Miloš Žižić, sin sutkinje Apelacionog suda Milenke Žižić, bliske prijateljice predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Prema nezvaničnim saznanjima CIN-CG na ta mjesta stavljeni su takozvani "ljudi od povjerenja", a moglo se čuti i da na tim poslovima rade ljudi koji su u bliskim prijateljskim ili rodbinskim vezama sa vrhom pravosuđa.

Žižićeva je, inače, i predsjednica radne grupe Sudskog savjeta, za  koju je Grubišin i uradila izvještaj, koji posjeduje CIN-CG.

Maja BORIČIĆ

Opština Kotor je svom Komunalnom preduzeću platila značajno više nego što je realno za hortikulturno uređenje kružnog puta na Jadranskoj magistrali u Lipcima. Projekat je završen u proljeće 2014.U međuvremenu, od skupo plaćenog zelenila na raskrnici gotovo da više ništa nije ostalo. Jedan dio prije skoro tri godine posađenih biljaka, propao je zbog suše i neodržavanja, a ostatak je pokraden.

Rekonstrukcija do tada problematične raskrsnice koja je pretvorena u kružni tok rađena je od 2013. Projekat su zajedno realizovali Direkcija za saobraćaj Vlade Crne Gore i Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora.

Za građevinske radove prva je izdvojila oko 270 hiljada eura, dok je druga za instalaciju rasvjete i hortikulturno uređenje nove raskrnice investirala ukupno 61.403,69 eura.

Od iznosa koji su platili Kotorani, 39.829,49 eura je uplaćeno kotorskom preduzeću „Spinel“ za izgradju javne rasvjete na raskrnici dok je njeno pejsažno i hortikulturno uređenje koje je obavilo Javno preduzće „Komunalno“ Kotor, koštalo čak 20.670,30 eura, kako stoji u odgovoru koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) dobio od nadležnih službi Opštine Kotor.

Direktor JKP Kotor Zoran Mrdak nakon više puta ponovljenog insistiranja CGO da ih upozna sa svim detajima i specifikacijom troškova za radove koje je ta firma izvela na pejsažnom i hortikulturnom uređenju raskrnice u Lipcma, odgovorio je da im je opštinska Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora, tražila da daju ponudu na osnovu već ranije urađenog projekta za taj posao.

Projekat je inače, uradila diplomirana inženjerka hortikulture Tatjana Krstović iz Tivta, koja je rukovodilac Službe gradskog zelenila tivatskog Komunalnog preduzeća.

Na zahtjev investitora – Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, JKP Kotor je uradilo dvije varijante rješenja pejsažnog uređenja kružnog toga, pri čemu se za varijantu „B“ koja je na kraju i odabrana, koristilo riješenje koje je manje zahtjevno u pogledu potrebe navodnavanja posađenih biljaka.

Tako je prema predračunu, trebalo da bude posađeno ukupno 2.020 komada laprantusa, 507 komada opuncia, šest sadnica agave, po tri komada juke, oleandera i palmi vrste washingtonia, te jedna dva metra visoka sadnica primorskog bora.

Konačni račun, koji je JKP Kotor 30.maja 2014. dostavilo Direkciji za uređenje i izgradnju, iznosio je 20.670,30 eura, iako je posađeno čak 185 sadnica laprantusa manje od prvobitno planiranih.

U dopisu CGO-u, direktor JKP Zoran Mrdak tvrdi da je u skladu sa time faktura kasnije korigovana i umanjena za oko 1.300 eura, te poslata na naplatu Direkciji. Direktor te opštinske ustanove Ivo Magud međutim, decidan je da je JKP-u uplaćeno prvobitno ugovorenih 20.670,30 eura.

Iz Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je saopšteno da je ponuda opštinskog Komunalnog preduzeća za posao pejsažnog uređenja nove raskrsnice u Lipcima, bila najpovoljnija i da je to jedini razlog zašto su se odlučili da njima povjere taj posao.

U odgovoru na naša pitanja, kazali su da su ponude poslali još i preduzeća „Mondo Verde“ d.o.o. Kotor u iznosu od 20.985,84 eura, odnosno „Ekoplant“ d.o.o. Podgorica u iznosu od 23.619,40 eura. Sve tri ponude, pored biljaka, obuhvatale su i preostali neophodni materija- zemlju, đubrivo, kamene oblutke....

Zanimljivo je međutim da je jedna od firmi koje su prije dvije godine učestvovale na javnom pozivu kotorske Direkcije, CIN-CG-u na apsolutno identičnu specifikaciju traženog biljnog materijala i radova koje je 2014. obavilo JKP Kotor, ovih dana dostavilo značajno nižu ponudu.

Kotorski „Mondo Verde“ sve to (uključujući i kompletnu količinu laprantusa koju JKP Kotor nije posadilo prije dvije godine) nudi za 15.871 euro, sa PDV-om.

Zašto rasadi plaćeni znatno skuplje

Iz kotorskom Komunalnog preduzeća nisu odgovorili na pitanja koja im je CIN-CG upoutuo vezano za posao pejsažnog uređenja kružnog toka u Lipcima.

Za pretpostaviti je međutim, da je sadni materijal koji je ta firma iskoristila za hortikulturno uređenje te javne površine, porijeklom iz sopstvene proizvodnje JKP – njihovog rasadnika u Kavču.

Iako u ponudi koju je Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora prihvatila, nigdje nije navedena pojedinačna cijena sadnica po vrsti tražene biljke (već je JKP dao ukupnu cijenu koja obuhvata biljku i radove za njenu sadnju), poredeći te iznose sa cijenama sadnog materijala koje je CIN-CG dobio u nekoliko crnogorskih rasadnika, ispada da je Opština Kotor prilično skuplje platila biljke sopstvenog Komunalnog preduzeća.

Naime, u strukturi ponude koju je CIN-CG dobio od „Mondo Verdea“, na vrijednost fizičkih radova na sadnji bilja, odnosi se samo 15 odsto od ukupne vrijednosti sadnog materijala, dok daljih između četiri i pet posto, iznose troškovi zemlje i đubriva. Imajući u vidu tu računicu, ispada da recimo, sadnica laprantusa kod JKP Kotor košta 5,6 eura – znatno više nego kod „Mondo Verdea“ (3,8 eura) ili vrtnog centra „Kalia“ gdje sadnica te biljke košta samo 1,95 eura.

JKP Kotor je jednu sadnicu palmi vrste washingtonia svom osnivaču Opštini Kotor naplatio čak 456 eura, dok palma iste vrste i iste veličine kod „Modno Verdea“ košta 360, a u „Kaliji“ samo 220 eura.

Iako nije za direktno poređenje, JKP Tivat svom osnivaču – Oopštini Tivat sadnju palmi slične veličine, ali druge vrste (kanarska datula) naplaćuje samo 44 eura! Sadnicu juke JKP Kotor je osnivaču naplatila čak 115 eura, čak četiri i po puta skuplje nego što ta biljka košta u „Kaliji“ (25,5 eura), odnosno 1,6 puta skuplje nego u „Mondo Verdeu“ gdje juka košta 70 eura.

Kaktus vrste agava JKP je 2014. Opštini Kotor za raskrsnicu u Lipcima prodavalo za skoro 173 eura, dok ta biljka u „Mondo Verdeu“ danas košta 130, a u „Kaliji“ sadnica iste biljke duplo manje veličine košta samo 21,5 eura.

I za struju dali više

Na pozivu Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora od 16. februara 2013. za dostavljenje ponuda šoping metodom za izvođenje radova na osvjetljenju novoizgrađene raskrnice u Lipcima, kao najpovoljnija je odabrana ponuda preduzeća „Buster“ d.o.o. iz Podgorice u iznosu od 36.796,54 eura.

Ugovor za izvođenje radova međutim, 16.aprila sklopljen je sa drugorangiranim ponuđačem, preduzećem „Spinel“ d.o.o. Kotor čija je ponuda bila skuplja za oko 3,5 hiljada eura. Iz Direkcije za uređenje i izgradnnu Kotora odgovaraju da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Kako prvorangirani, najpovoljni ponuđač ,,Buster“ doo Podgorica, izabran Odlukom

br.02-889 od 04.03.2013.g. nije dostavio potpisan Ugovor u predviđenom zakonskom roku, a isti mu je dostavljen na potpisivanje 19.03.2013.godine, naručilac je u skladu sa Zakonom zaključio Ugovor sa drugorangiranim ponuđačem ,,Spinel“ doo Kotor dana 18.04.2013.godine, iz razloga što razlika u cijeni nije bila veća od 10% u odnosu na prvobitno izabranu ponudu.”- kazao je CIN-CG-u direktor te opštinske ustanove, Ivo Magud.

Siniša LUKOVIĆ

Uprkos istraživanjima da je korupcija u Crnoj Gori najrasprostranjenija u zdravstvu, samo dva ljekara do sada su osuđena i odslužila zatvorske kazne zbog primanja mita.

Ortoped Nenad Vukčević osuđen je pravosnažno na kaznu zatvora zbog primanja mita u iznosu od 500 eura od porodice pokojnog Emila Šahmanovića 2009. godine. Njegov kolega, radiolog Andrija Mikulić takođe je osuđen pravosnažno da je u nekoliko navrata primio ili tražio mito za preglede - od 50 do 200 eura.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio je iz Sekretarijata Sudskog savjeta podatke da su dvojica ljekara odslužili zatvorske kazne.

U odgovorima piše da je Vukčević osuđen prvostepenom presudom na zatvor u trajanju od pet mjeseci, da je Apelacioni sud preinačio kaznu na tri mjeseca zatvora, a zatim Vrhovni sud na dva mjeseca. On je, piše, kaznu zatvora odslužio u periodu od 14. oktobra do 14. decembra 2011. godine.

Mikulić je za primanje mita osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci, ali je odslužio manje.

Iz Sekretarijata sudskog savjeta navode da je rješenjem o amnestiji od 5. septembra 2013. godine Mikuliću kazna umanjena za 25 odsto, odnosno dva mjeseca i 15 dana.

“Mikulić je bio u pritvoru od 11. februara do 17. oktobra 2011. godine, što mu je oduzeto od ukupne kazne”, piše u odgovoru.

Dvojica ljekara, i nakon što su odslužili kazne za korupciju, i dalje obavljaju tu djelatnost. Vukčević kao ortoped radi u privatnoj poliklinici “Medical Centar”, dok Mikulić i dalje radi u Kliničkom centru.

U vrijeme kada su ljekari osuđeni za korupciju, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti bilo je propisano da nadležna komora rješenjem može trajno da oduzme licencu za rad ako je zdravstveni radnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora zbog učinjenog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi ili krivičnog djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom.

Privremeno oduzimanje licence za rad predviđeno je ako zdravstveni radnik prekrši kodeks zdravstvene etike. Kodeksom ljekarske etike predviđeno je da ljekar ne smije bolesnike iskorišćavati „niti emotivno, niti tjelesno, niti materijalno" .

Pred Ljekarskom komorom pokrenut je postupak za utvrđivanje mjera povodom pravosnažnosti presuda protiv Mikulića i Vukčevića prije više od tri godine. Tužilac Ljekarske komore pokrenuo je postupak protiv njih, ali je nepoznato šta je odlučio Sud časti.

Bivši predsjednik Ljekarske komore Đoko Jočić medijima je ranije rekao da se takvi postupci vode godinama, pojasnivši da je Komora u obavezi da nakon pravnosnažnosti presude protiv ljekara izrekne sankcije. Jedna od kazni je, kako je Jočić ranije objašnjavao, privremeno ili trajno oduzimanje licenci.

Jočić nije odgovorio na pitanja kako su završeni postupci protiv osuđenih ljekara, dok predsjednica Suda Komore Marina Ratković nije odgovarala na pozive.

Prema nezvaničnim saznanjima iz Ljekarske komore, Vukčević je kao kaznu dobio teži ukor objavljivanjem u Biltenu te insitucije.

Prema presudi, prvi ljekar u Crnoj Gori osuđen za korupciju Vukčević osuđen je da je 16. aprila 2009. godine na Klinici za ortopediju i traumatologiju od porodice pacijenta Šahmanović zahtijevao poklon. Prema optužnom predlogu, Vukčević je 16. i 17. aprila 2009. godine u Podgorici, specijalista ortopedije u KC Crne Gore, zahtijevao i primio poklon i to poslije operacije vratne kičme kod pacijenta, sada pokojnog Emila Šahmanovića.

On je Harisu, Enisu i Elviru Šahmanoviću rekao: “Operacija je bila uspješna, ni u Americi da je rađeno ne bi bilo bolje, ja sam vas ispoštovao, nadam se da ćete i vi mene ispoštovati. Nazvaćete me sjutra oko 10 sati da se nađemo da pijemo kafu”.

Narednog dana kada su se sastali, Haris Šahmanović je dr Vukčeviću predao 500 eura, dok se ljekar nalazio u svom vozilu, navodi se u optužnom predlogu. Zbog tog slučaja korupcije ostavku je podnio tadašnji direktor ortopedske klinike Žarko Dašić, uz obrazloženje da to čini iz moralnih i ličnih razloga.

S druge strane, Mikulić je osuđen po optužnici Specijalnog tužilaštva na zatvorsku kaznu jer je od pacijenata uzimao od 50 eura do 200 eura u zamjenu za preglede magnetnom rezonancom. U sudskom postupku na istu kaznu zatvora osuđen je policajac iz Nikšića Blagoje Janjušević, zbog posredovanju u primanju mita, dok je direktor Poliklinike Filipović Mladen Filipović osuđen na uslovnu kaznu zbog davanja mita.

Koturović uzimao novac, ali nije primio mito

Oftalmolog Zoran Koturović još jedan je ljekar koji je osuđen zbog uzimanje novca pacijentima. Međutim, njega nijesu teretili za korupciju, već za zloupotrebu položaja.

Kažnjen je uslovno, jer je, kako piše u presudi, od tri pacijentkinje uzeo po 205 eura za navodnu nabavku određenih sočiva. Ta sočiva su postojala u zalihama na tadašnjem Odjeljenju za očne bolesti na Cetinju, koje je djelovalo u okviru Kliničkog centra. Po pravnosnažnoj presudi od 19. aprila 2013. godine, Koturović je nakon toga dao nalog medicinskoj sestri da pacijentkinjama da lažne račune, kao da su ugrađena sočiva iz zaliha, a radi naplate od Fonda zdravstva u novčanoj vrijednosti od po 35,70 eura.

Koturović je prije dvije godine napustio Klinički centar i nastavio sa radom u svojoj privatnoj očnoj bolnici “Oftalens”, a nije poznato da je Ljekarska komora ikada dovela u pitanje njegovu licencu.
Oko 32.000 građana dalo mito zdravstvenim radnicima

Iz istraživanja koje je sprovela organizacija Transparensi internešenal (TI), koje je objavljeno u januaru, može se zaključiti da je više od 76.500 odraslih građana dalo mito, od kojih većina, oko 32.000 zdravstvenim radnicima.

Da je korupcija u Crnoj Gori među najznačajnijim problemima i prisutna u zdravstvu, obrazovanju i drugim granama vlasti, uključujući i sudstvo i policiju, ocijenjeno je i u  posljednjem Izvještaju o ljudskim pravima, koji je sačinio američki Stejt dipartment.

Prema posljednjem istraživanju Centra za monitoring (CEMI) 42,3 odsto građana smatra da je korupcija u zdravstvu i dalje prisutna u velikoj mjeri.

Istraživanje te organizacije je pokazalo da je 3,9 odsto anketiranih građana jednom ili više puta tokom 2015. godine dalo mito zdravstvenih radnicima. U najvećem broju neformalno plaćanje bilo je prema hirurzima, zatim ginekolozima i izabranim doktorima. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1.090 punoljetnih građana od 15. decembra  2015. do 15. januara 2016. godine u 18 crnogorskih opština.

Ana KOMATINA

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta “Sistem zdravstvene zaštite i prava pacijenata u Crnoj Gori – Osvajanje povjerenja građana” koji je finansiran od strane EU, posredstvom Delegacije EU

Porodica Hodžić iz Bosne i Hercegovine već 25 godina ne zna gdje je sahranjena njihova beba, koja je liječena u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG)  od maja do novembra 1992. godine.

Njihova ćerka M.H. rođena je ratne 1992. godine, 2. maja u Bileći, odakle je zbog zdravstvenih problema sanitetskim kolima u pratnji medicinske sestre dovezena na liječenje u Dječju bolnicu KCCG.

Novorođenče je  liječeno   na odjeljenju intenzivne njege Dječje bolnice, a nakon pola godine njenim roditeljima je rečeno da je smrt  nastupila 30. novembra 1992. godine.
Od tada, prema riječima  punomoćnika porodice, advokata Dragana  Smolovića, roditelji bezuspješno pokušavaju da saznaju da li je  urađena obdukcija i gdje je sahranjeno njihovo dijete.

Roditelji su, kako je pojasnio Smolović, iz Dječje bolnice dobili  otpusnu listu,  po kojoj je smrt njihovog djeteta nastupila tog dana u 18.45 časova, kao i potvrdu o smrti.
Leš djeteta, kako je pojasnio, nikada im nije predat.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao je uvid u  dokumentaciju, koja pokazuje od čega je bolovala i liječena maloljetna Hodžić.
Navodi se da je novorođenče rođeno u terminu, slabije uhranjeno, sa urođenom srčanom manom. U dokumentima je navedeno da je dijete bolovalo od ponavljane obostrane upale pluća, pada nivoa šećera u  krvi produženog trajanja, dječjih grčeva, kao i anemije.

Jedina informacija svježijeg datuma koju otac pacijentkinje Hakija Hodžić trenutno posjeduje je ta da njihova ćerka zvanično nije  sahranjena na teritoriji Podgorice.
U dopisu preduzeća “Pogrebne usluge” advokatu, od 30. januara  2015. godine, piše da ne posjeduju podatak o sahrani maloljetne  Hodžić.
“Uvidom u dokumentaciju tehničko-operativnog sektora nijesmo  pronašli dokaz (zahtjev za sahranu) o sahrani maloljetne M.H. preminule  30.11.1992. godine. Samim tim nemamo ni podatak o mjestu sahrane”, piše u odgovoru  tehničko-operativnog servisa tog preduzeća, koje potpisuje rukovodilac Dejan Osrajnik.

Advokat Smolović, u razgovoru za CIN-CG, kazao je da od početka 2015. godine, kao punomoćnik porodice,  upućuje zahtjeve i urgencije prema  nadležnim zdravstvenim ustanovama. Nikakav odgovor, tvrdi, još nije  dobio.

Smolović je, zahtjevom od 15. januara 2015. godine, tražio od Dječje  bolnice KCCG da mu dostave podatke da li je rađena obdukcija djeteta,  i, ukoliko jeste, kome je predat leš malodobne djevojčice.

S obzirom na to da nije dobio odgovor, punomoćnik porodice je 23. marta iste godine uputio urgenciju tražeći podatke, na koju mu nikada  nije odgovoreno.
Smolović je pojasnio da se 28. aprila i 1. jula 2015. godine obraćao  i Ministarstvu zdravlja, tražeći da se založe da Dječja bolnica KCCG  dostavi informacije, ali da mu ni danas niko nije odgovorio na dopise.

On je na pitanja CIN-CG odgovorio i da mu je nepoznato kako je tekao oporavak novorođenčeta, kao ni koliko često su roditelji posjećivali bebu tokom šestomjesečnog perioda.

Klinički centar bez odgovora

Iz KCCG nijesu odgovorili da li je i kada vršena obdukcija  pacijentkinje, šta je pokazala i kome je predat leš djeteta, s obzirom  na to da preduzeće “Pogrebne usluge” ne posjeduje podatak o sahrani djeteta.

Iz te ustanove su saopštili da na poslata pitanja mogu da  odgovore tek kada pribave potrebne informacije.

Prema informacijama CIN-CG, na čelu tadašnjeg Kliničko – bolničkog centra 1992. godine bio je Đoko Jočić, dugogodišnji predsjednik Ljekarske komore, dok je funkciju direktora Dječje bolnice pokrivao doktor Trifun Mujović.

Ana KOMATINA

Vlasnici vjetroelektrana na Možuri dobijaće od potrošača električne energije subvencije od 115 miliona eura za 12 godina rada, jer je država takav ugovor potpisala sa španskom Fersom, u julu 2010.godine.
Budvanin Vladimir Popović i Španac Carles Collu Palou su prije više od četiri godine podnijeli tužbu protiv prvih partnera Vlade u tom projektu - firmi BWP Montenegro, BWP Europe Consulting S.L. i Fersa Energias Renovables.
Tužbu su podnijeli, jer im kako tvrde nije isplaćena provizija od po 2.000.000 eura, za ugovaranje posla.
U spisima predatim uz tužbu pominju se i sumnje u postojanje visoke korupcije u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri.
U podgoričkom sudu je, početkom  februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, zbog prigovora nadležnosti.
Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi.
Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.
Punomoćnica Ferse Milica Savić je nedavno podnijela prigovor nadležnosti, tvrdeći da o tom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.
Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Jelena Vulović je, međutim,prošle sedmice, obrazložila da je sud u Podgorici nadležan, jer je posao sklopljen u Crnoj Gori.
Fersa je podnijela žalbu na takav odgovor suda, pa će konačnu odluku o nadležnosti donijeti Viši sud.

Nastavak suđenja u aprilu

Kotorski Osnovni sud se ranije oglasio nenadležnim da sudi u tom sporu, a Crnogorac i Španac su najavili podnošenje krivične prijave, ukoliko se i podgorički sud proglasi nenadležnim.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju milione  za  posredovanje i lobiranje u poslu sa vjetroelektranama.
U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN CG, navodi se da je crnogorska firma BWP Montenegro bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra.
Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović, ćerka dugogodišnjeg sindikalnog lidera Danila Popovića.
U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima Vladimira Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude Milena, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala. Dodaje se  da je kompanija Fersa, odnosno BWP Montenegro, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno. Više puta su se obraćali kompaniji Fersa, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što Fersa tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.
U odgovoru na tužbu  ističe se da Fersa, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i BWP Europe Consulting. Navodi se i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
Fersa je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Španci i Milena osnovali firme dok je trajalo istraživanje

Firma BWP Montenegro povezana je sa još tri firme registrovane u Crnoj Gori sa kojima je veze imala Milena Popović i njeni španski partneri - BWP Company, Blue Capital i BWP Development.
Španska firma Fersa je početkom 2007. godine, upravo u periodu kada su osnovane BWP Montenegro i BWP Company, za potreba Vlade istraživala jačine vjetra na Možuri.
Vlada, na osnovu istraživanja Ferse, u januaru 2010. godine, raspisuje javni poziv za izgradnju vjetroelektrana na Krnovu i Možuri. Za Možuru se javio samo konzorcijum firmi Fersa i podgoričkog Čelebića, sa kojim Ministarstvo ekonomije u julu 2010. potpisuju ugovor o gradnji vjetroelektrana vrijednih 65.000.000 eura.

Ugovor potpisao tadašnji ministar Vujović

Ugovorom se država obavezala da narednih 12 godina godišnje otkupljuje cjelokupnu proizvodnju po utvrđenoj cijeni od 96 eura po megavatu. Godišnja proizvodnja procijenjena je na oko 100.000 megavata, pa bi Fersa i Čelebić godišnje od države dobijali oko 9,6 miliona eura ili zacijeli period otkupa 115 miliona. Taj novac bi se obezbijedio sa posebne stavke na ručunu svih potrošača električne energije u Crnoj Gori. Prema ugovoru Fersa bi godišnje za zakup kvadrata zemljišta plaćala 37 centi, odnosno za 12 godina 2.200.000 eura.
Ugovor je potpisao tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović.
Fersa i Čelebić su zemljište na kojem bi gradili vjetroelektrane od 500 hiljada kvadrata dobili na 20 godina, sa mogućnošću produženja za još 10 godina.  Obavezali su se da vjetroelektrane izgrade u roku od dvije godine od kada dobiju sve dozvole. Te dvije kompanije osnivaju konzorcijum Mozura wind park, gdje je Milena Popović bila direktor.

Problemi za Fersu zbog istraga u Panami i Španiji

Iz Ferse su tada saopštili da će vjetroelektrane izgraditi do kraja 2012.  Krajem te godine iz Ministarstva ekonomije kažu da projekat kasni, jer Fersa nije prikupila svu dokumentaciju za građevinsku dozvolu. Međutim, centrala Ferse je te godine bila u problemima, jer je da bi izbjegla suđenje u Panami zbog prevare partnera morala da mu ustupi 62 odsto posla, a bila je i pod istragom španske komisije za berzu. Tada su i Popović i Palou podnijeli prvu tužbu.
Ministarstvo je sa Fersom 2013. potpisivalo anekse kojim se odlažu obaveze ali gradnja vjetroelektrana i dalje nije počinjala. Građevinska dozvola je izdata u decembru 2014.  a Fersa u januaru 2015.  saopštava da je prodala taj projekat kompaniji Cifidex sa Malte za 2,9 miliona eura.  Formalno radovi počinju 15. februara 2015. godine, a 12 dana kasnije Fersa traži od Vlade da posao preuzme kompanija Enemalta plc sa Malte, koja je u međuvremenu preuzela udio od Cifidexa.
Enemalta je u većinskom vlasništvu Vlade Malte, a 33 odsto akcijskog kapitala posjeduje Shangai Electric Power (SEP) proizvođač struje i podružnica kompanije China Power Investments.

Đukanovićev put na Maltu

Vlada u septembru 2015. godine odlučuje da posao nastavi sa Enemaltom, iz koje najavljuju da gradnju počinju u martu 2016. godine, iako formalno pripremni radovi traju već godinu.  Tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović, u maju 2016. godine, putuje na Maltu gdje o projektu razgovara sa njenim premijerom Džozefom Muskatom.
Tada je  saopšteno da su  oba premijera  podržala taj projekat, a Muskat je kazao  da je to prva investicija Malte u Evropi.
Iz Ministarstva ekonomije su u novembru prošle godine saopštili da će gradnja vjetroelektrana početi početkom ove godine.

Šema isplate “teška” 10 miliona

Podgoričkom sudu je, između ostalog, kao dokaz dostavljen i šematski prikaz raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija Fersa Energias Renovables, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana.
Prema toj šemi, bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru  Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno 4.000.000 eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja. Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno, da bude isplaćeno oko 800.000 eura. Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri.
U šemi se navodi i da je Fersa bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati 2.000.000 eura. Punomoćnica Ferse Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz BWP Europe Consalting i osnivaču BWP Montenegro Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Špancu, koji su podnijeli tužbu.
Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, ranije potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u ovom poslu.
I dalje je nejasno, ukoliko je šema tačna, kako su Popovići sami mogli obezbjediti Fersi da će Vlada sa njima sklopiti ugovor i odobriti im subvencije skoro duplo veće od troškova izgradnje.

Kompanija sa Malte treba da završi posao do novembra ove godine

Iz Ministarstva je Vijestima rečeno da je novim ugovorom određeno da kompanija sa Malte mora da završi radove do 15.novembra ove godine.
“ Što se tiče realizacije projekta, investitor je od nadležnog Ministarstva dobio građevinsku dozvolu, tako da je projekat u fazi izgradnje. Trenutno su završeni radovi na pristupnim putevima, kao i radovi na platformi na lokaciji na kojoj je planirana izgradnja predmetne vjetroelektrane. Investitor je obavezan Ugovorom da završi investiciju u rokovima koji su predviđeni”, rečeno je iz tog resora.
Nijesu željeli da odgovore na pitanje CIN CG zašto je Fersa odustala od posla izgradnje vjetroelektrana na Možuri, navodeći da Vlada više nema nikakvog posla sa njima.
“ Odgovor na pitanje zašto Fersa nije željela da učestvuje u projektu najbolje je potražiti u samoj kompaniji. Do prenosa Ugovora je došlo u skladu sa zakonskom regulativom u ovoj oblasti”, rečeno je iz Ministarstva.
Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” da posao proda firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital", ostaje nepoznato.

Tužilaštvo neće da se bavi sumnjama u višemilionsku korupciju

Na pitanje Vijesti  da li će tužilaštvo ispitati navode iz spora pokrenutog pred podgoričkim Osnovnim sudom, u kome se crnogorski zvaničnici i funkcioneri, između ostalih, optužuju za višemilionsku korupciju u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri, iz Vrhovnog državnog tužilaštva je stigao odgovor da se oni ne mogu baviti postupcima koji se vode pred drugim nadležnim sudovima.
Predsjednik Osnovnog suda u Podgorici Zoran Radović je ranije rekao Vijestima da taj sud nije tužilaštvu slao nikakve informacije u vezi ovog spora, ali i da tužilaštvo tako nešto nije ni tražilo.

Četiri firme u šemi BWP Montenegro

Osnivači BWP Montenegro su Milena Popović i Alex Requesens Pallerola sa po 50 odsto udjela. Oni su ovu firmu osnovali u martu 2007. godine a ugasili u aprilu 2016. godine. Prema podacima iz registra imala je sjedište na adresi "Stara Varoš 3".
Druga firma u ovoj mreži je Blue Capital koju su u februaru 2009. osnovali Marcos Carvajal Leon, Jaime Codina Rovira i Emilio Pons Oliva. Prema podacima koje je CIN dobio iz Poreske uprave njene finansijske iskaze kao ovlašćeno lice potpisivala je Milena Popović. Firma je ugašena u novembru 2013. godine a njena adresa bila je na adresi Bulevar revolucije 7.
BWP Montenegro u februaru 2009. godine osnova firmu BWP Development, a od 21. oktobra osnivački osnivački ulog dijele sa Blue Capital. Međutim sedam dana kasnije se kao suvlasnici navode još i Pedro Javier Rodriguez Araque i Jorge Arcenegui Linares. Od februara 2010. vlasništvo u firmi se dijeli tako da BWP Montenegro ima 72 odsto vlasništva, Blue Capital 18 odsto, a po pet ova dva španca. Firma je izbrisana u septembru 2015, a adresu je imala na Bulevaru revolucije broj 7 kao i Blue Capital.
Četvrta firma je BWP Company iz Budve, koju su u januaru 2007. osnovali partner Milene Popović u BWP Montenegro Alex Requesens Pallerola koji ima 50 odsto udjela, a po 25 odsto Osvaldo Rodriguez Garcia i Stanislav Sinar, koji je i izvršni direktor. Jedino ova firma nije ugašena, a prema podacima Poreske uprave nije podnosila finansijske iskaze. Njena adresa je Jadranski put BB.
CIN-CG je od Poreske uprave dobio četiri finansijska izvještaja kompanije BWP Montenegro. Firme je četiri godine od 2010 do 2013 imala negativan rezultat a na kraju 2013. imali su akumulirani gubitak od 157 hiljada eura. Za Blue Capital dobijena su dva izvještaja za 2010. i 2011. godinu. Obje godine poslovali su nagetivno, a na kraju 2011. imali su akumulirani gubitak od 19 hiljada eura. Za BWP Development postoji izvještaj za 2010. godinu iz kojeg se vidi akumulirani gubitak od 259 hiljada eura.
Iz izvještaja se ne može vidjeti koliki je bio promet novca preko računa ovih firmi, odnosno da li su one korišćene za isplatu navodne korupcionaške šeme. Kako su objasnili iz Poreske uprave promet bi se mogao vidjeti iz drugačijih izvještaja, ali oni predstavljaju poresku tajnu. Tajna je i da li su i koliko ove firme platile poreza.

Maja Boričić / Goran Kapor