Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u okviru projekta:

„Zaposli se i ispričaj priču“

(Podržanog od strane Ministarstva finansija Crne Gore - Direktorata za finasiranje i ugovaranje sredstava  EU pomoći, a finansiranog od strane Evropske unije) raspisuje

JAVNI POZIV

                                                                Za obuku u medijskoj industriji   - četiri polaznika/ce

(Obuka za novinare/ke, kamermane/ke, grafičke dizajnere/ke, radnike/ce u štampariji i ostale poslove u elektronskim, printanim i on line medijima)

Obuka će se odvijati u dvije faze. Prva faza predviđa trening od dva mjeseca. Nakon toga, polaznici će se u trajanju od 10 mjeseci obučavati uz rad i učestvovaće u prozvodnji medijskih sadržaja (tekstova, TV priloga, grafičke obrade i sl.), za šta će dobijati redovnu mjesečnu nadoknadu.

Mogućnost učešća imaju nezaposleni pripadnici/ce romske i egipćanske populacije sa teritorije Crne Gore, sa završenom najmanje srednjom školom, a koji se nalaze u evidenciji Zavoda za zapošljavanje.

Nakon intervjua, komisija će odabrati četiri kandidata/kinje koji ispunjavaju uslove i pokazuju najbolje sklonosti za rad u medijima.

Prijave sa biografijom (CV) kandidata/kinja, potvrdu iz evidencije Zavoda za zapošljavanje i motivaciono pismo slati najkasnije do 10.03.2017 na e-mail: konkurscincg@gmail.com, ili na adresu: CIN-CG, Trg nezavisnosti bb, 81000 Podgorica.

Podgoričanin R.V, uprkos tome što je završio osnovne i specijalističke studije, godinama ne može da dođe do posla u javnoj upravi za koji je neophodna samo osnovna ili srednja škola.

Za nekoliko godina više od 30 puta aplicirao je u državnim organima, a pravdu je nekoliko puta bezuspješno pokušao da istjera na sudu. To mu, međutim, nije pomoglo da se zaposli.

R.V. je imao primjedbe na Upravu za kadrove, gdje je, kako tvrdi, prilikom testiranja više puta osjetio nepravdu i uočio neregularnosti koje je kasnije prijavljivao u žalbama i tužbama. Iz Uprave, međutim, tvrde za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da sve rade po strogo utvrđenim procedurama.

Nakon što je R.V. odbijen za posao magacionera u Ministarstvu rada i socijalnog staranja žalio se Komisiji za žalbe. U žalbi je, između ostalog, naveo da su na pisanim i praktičnim testovima koji se dijele kandidatima bili nalijepljeni stikeri sa imenom i prezimenom kandidata.

“Markiranje testa omogućava da neko unaprijed može da ispuni test kandidatu. Kasnije upisivanje šifre sa testa, zajedno sa imenom i prezimenom, koje unosi kandidat i ubacuje u kovertu nema nikakve svrhe, jer eventualna zloupotreba se može uraditi prije nego kandidat i dobije test”, ukazao je R.V. u žalbi.

Komisija je, međutim, odbila žalbu kandidata, ali je Upravni sud 2014. osporio njeno rješenje. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Međutim, Ministarstvo rada i socijalnog staranja ponovo je potvrdilo raniji izbor kandidata, nakon čega se R.V. opet žalio Komisiji za žalbe.

Ukazao je još jednom na “nezakonito lijepljenje ceduljica na testovima”, nebodovanje dokumentacije koju je priložio na konkurs, ali i na to što nije utvrđeno činjenično stanje na testu poznavanja računara. Komisija je opet odbila njegovu žalbu. Ali sad je i Upravni sud odbacio njegovu tužbu. On se nakon toga žalio Vrhovnom sudu, koji je usvojio zahtjev za vanredno preispitivanje odluke Upravnog suda. Ni to nije pomoglo - krajem decembra prošle godine Upravni sud je odbio žalbu R.V. On i dalje radi privatne poslove i po 12 sati dnevno, da bi prehranio porodicu. Već ima skoro 40 godina, a nada da će doći do pristojnog posla sve je manja.

„Nastaviću ipak i dalje da konkurišem, da tražim pravdu, da se žalim, možda se i umore od mene“.

Ni ekonomista N.V. već nekoliko godina ne može da se zaposli u struci, pa je prinuđen da radi kao taksista.

On je svoj CV slao na više adresa, nakon što je po završetku stručnog osposobljavanja u jednoj državnoj firmi ostao bez posla. Sagovornik tvrdi da je potraga za državnim poslom gorko iskustvo. Jednom, kaže, bio je i prvorangiran u državnom organu. Ali, starješina se odlučio za kandidata koji je imao manje bodova od njega.

“Raspitao sam se i rečeno mi je da je to po zakonu. Šta mi dalje preostaje? Vjerovatno je trebalo da nađem neku vezu za posao, jer dobar prosjek više ništa ne znači”.

Preko sajta Moja uprava, Institutu Alternativa (IA) do sada je došlo oko 30 prijava zbog probleme prilikom zapošljavanja u organima javne uprave.

“Razlozi prijava variraju, ali uglavnom je riječ o neregularnostima tokom provjere sposobnosti, neizboru najboljih - prvorangiranih kandidata, ali i zloupotrebi ugovora na određeno vrijeme i ugovora o privremenim poslovima”, odgovorili su iz IA.

Iz te nevladine organizacije su saopštili da dugo ukazuju na pravne praznine prilikom testiranja kandidata, počev od neregulisanog sastava i formiranja komisija za provjeru sposobnosti, do uvođenja takozvane psihološke procjene kandidata.

Problem je što zakonom nije propisano koje uslove treba da ispune eksperti u komisijama za provjeru sposobnosti, a nije precizirana ni uloga predstavnika Uprave za kadroved i državnih organa.

“IA je od Uprave za kadrove tražio odluke o izboru eksperata za provjeru sposobnosti. Međutim, nijesmo dobili te odluke jer ih nije bilo, što znači da su procedure formiranja komisija za provjeru sposobnosti vrlo upitne i da ostavljaju veliki manevarski prostor koji je štetan”, naglasili su.

U IA tvrde da postoje i drugi propusti u provjeri sposobnosti, koji se ogledaju u neujednačenosti ocjenjivanja određenih kriterijuma, kao što su radno iskustvo i stručno usavršavanje.

“Ovi kriterijumi, iako bi trebalo da predstavljaju objektivne pokazatelje nečije sposobnosti, podložni su slobodnoj i subjektivnoj procjeni komisija”, naglasili su iz te NVO.

Prema posljednjem objavljenom izvještaju o radu Komisije za žalbe, to tijelo je tokom 2015. godine u radu imalo 839 predmeta. Od tog broja 770 bilo je po žalbama kandidata, a 69 predmeta po presudama Upravnog suda.

Podaci pokazuju da je po tužbama protiv rješenja Komisije u 2015. godini kod Upravnog suda bilo 342 predmeta, a odlučeno je u 242 slučaja.

Od tog broja u 165 predmeta ili 68,18 odsto Sud je tužbu odbio kao neosnovanu, u dva predmeta je tužba odbačena, dok je u šest predmeta postupak obustavljen. U 69 predmeta Sud je poništio rješenja Komisije.

Ukinuti psihološku procjenu kandidata, proceduru obesmišljavaju političke ličnosti

Poseban prostor za manipulisanje može biti psihološka procjena kandidata. U IA smatraju da bi to prilikom testiranja trebalo ukinuti, jer je taj mehanizam protiv-ustavno uveden Vladinom uredbom. Umjesto toga u IA predlažu da se određene osobine kandidata procjenjuju na drugi način, na primjer tako što će psiholozi da budu angažovani kao stalni članovi komisija za provjeru sposobnosti.

“Međutim, i ovako manjkava procedura provjere sposobnosti obesmišljena je mogućnošću koja je data političkim ličnostima na čelu ministarstava i drugih institucija, da ne izaberu najbolje kandidate, i to nakon usmjenog intervju koji uopšte nije regulisan...”, naglasila je predstavnica IA Milena Milošević.

Ona smatra da bi Uprava za kadrove trebalo da bude aktivnije uključena u proces nadgledanja i unapređenja politike zapošljavanja u državnim organima.

I čistačice morale da znaju ko usvaja budžet opštine

Radmila Bojović iz Šavnika prije tri godine odbijena je za mjesto higijeničarke u vatrogasnoj službi u Šavniku, uz obrazloženje da druga kandidatkinja ima više radnog iskustva. To nije bio uslov tražen konkursom. Nakon usvajanja žalbe, Bojovićeva je u aprilu 2014. dobila novu šansu za isti posao na istom radnom mjestu.

Ona je tada kazala da se zaprepastila pitanjima koja nijesu imala veze sa poslom higijeničarke. „Pitali su me šta čini opštinu, ko čini zakonodavnu vlast, ko usvaja budžet opštine, a zatim i kako se čiste tepih i kupatilo, kako se čisti paučina, džogerom ili metlom. Ja sam bila zbunjena potpuno“, kazala je tada Radmila za TV Vijesti. Ona je ispričala da je nakon pisanog dijela testiranja uslijedio razgovor, tokom kojeg je trebalo da odgovara na pitanja kako bi očistila prašinu sa stola i da li higijeničarka mijenja bravu ili staklo.

Iz nadležne opšinske komisije tada su rekli da su uradili samo onako kako im je sugerisano iz MUP-a, kao nadležnog organa za davanje mišljenja.

Ana KOMATINA

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Javni poziv za trening i pisanje istraživačkih tekstova na temu od značaja za proces evropskih integracija

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Podgorici tokom aprila 2017.

Aplikacija za prijavu

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1.000 eura za rad na pričama.

Prijave šaljite do 10. marta 2017. godine, na e-mail: konkurscincg@gmail.com. Formulare za prijavu možete preuzeti na sajtu www.cin-cg.me.

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com, kao i  assistantcincg@gmail.com.

Iznenađeni smo reagovanjem gospodina Danila Popovića. Tvrdi da u tekstu “Popoviće od vetrenjača sljedovalo 4.800.000 eura?” nije predstavljena druga strana, a novinari CIN-CG i Vijesti su kontaktirali i gospodina Popovića i njegovu ćerku Milenu. Njihove riječi smo decidno prenijeli u više tekstova koji su se bavili ovom temom, pa i u ovom. A i snimke razgovora o ovoj temi sa gospodinom Popovićem i njegovom ćerkom smo sačuvali i - dostavićemo ih sudu, kojim nam Popović prijeti.

Gospodin Popović, umjesto da sučeli argumente, kaže da su naši tekstovi naručeni. To su ozbiljne optužbe, ničim zasnovane. Jedini razlog zbog kojeg smo se bavili ovom temom je isključivo javni interes.  Javnost ima pravo da zna šta se dogodilo u poslu oko izgradnje vetrenjača na Možuri u kojem je učestvovala i država. A  Popović bi zbog svojih neistinitih optužbi, da radimo po nečijem nalogu, mogao da odgovara pred sudom.

Pratili smo sudski proces koji se vodi u podgoričkom Osnovnom sudu zbog ovog posla. Sve što je napisano u tekstu, na koji Popović reaguje, napisano je na osnovu sudskih dokumenata, tužbe i dokaza koji su tužioci dostavili sudu. I tu smo poštovali pravilo druge strane, pa smo dosljedno prenijeli i glavne navode iz odgovora na tužbu.
U tekstu, na koji Popović reaguje, je prenijeta šema isplate novca za posao izgradnje vjetrenjača, koju CIN CG posjeduje, a koja je sudu dostavljena kao dokaz. U toj šemi je predstavljeno da je, između ostalih, i porodici Popović sljedovalo 4.800.000 eura od tog posla.

Bez obzira na prijetnje sudom od strane gospodina Popovića, mi ćemo nastaviti da pratimo ovaj slučaj, koji je tek otvoren pred crnogorskim pravosuđem. Još ima zanimljivih dokumenta i dokaza koji bacaju sumnju na ovaj posao, a javnost ima pravo da zna za njih.

Bivši sindikalni lider i sadašnji direktor Crnogorskog fonda za solidarno stambenu izgradnju (CFSSI) Danilo Popović reagovao je na tekst Centra za istraživačko novinarstvo “Od vetrenjača Popoviće sljedovalo 4.800.000 eura”.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Naslov je objavljen udarno na naslovnoj strani, što nije prvi put, a koristite me kao primjer “poštapalice” za sve moguće i nemoguće kriminogene radnje u Crnoj Gori. Smatram da objavljujete tekstove od naručioca, sa ciljem što nekome smetam ili u momentu kada nijesam učinio uslugu onako kakvu je on smatrao da sam trebao. U tom smislu želim da pojasnim i dam odgovoru odgovoru i naručiocu tekst.

Obog puta naručilac mi je nudio novac i molio da moju kćerku Milenu ubijedim da svjedoči u njegovu korist, protiv rukovodstva firme Fersa iz Španije, radi lične koristi njega i njegovog partnera za ostvarivanje prihoda od po dva miliona eura, što nijesam učinio, jer bi to bilo protivzakonito ponašanje. Načinom ovakvog pisanja povrijeđena su moja prava po članu 20 Zakona o medijima. Smatram da je vaša novinarka ili novinarka CIN-a, kao prvo prekršila pravilo profesionalnog novinara pišući ovaj tekst sa puno kontroverzi i neistina, jer je prije svega morala kontaktirati i drugu stranu, kako ne bi dezinformisala javnost tvrdnjom da je trebalo meni isplatiti čak 4.800.000 eura “za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana”, kada je firma iz Španije, javljajući se uredno na raspisani tender, u redovnom postupku, dobila posao.

Ovim putem obavještavam vas, a istovremeno i CIN, da ćete imati priliku da na sudu dokažete svoje tvrdnje, kojima ste mojoj porodici i meni, ovakvim neargumentovanim optužbama, nanijeli veliku štetu”.

Bivšem sindikalnom lideru i sadašnjem direktoru Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju (CFSSI) Danilu Popoviću navodno je trebalo da bude isplaćeno četiri miliona eura za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana na brdu Možura, između Bara i Ulcinja.

Njegovoj kćerki Mileni Popović trebalo je u tom poslu, navodno,  da bude isplaćeno oko  800.000 eura.

To se može zaključiti iz šematskog prikaza raspodjele deset miliona eura, koje je španska kompanija „Fersa Energias Renovables“, navodno, trebalo da isplati za poslove ugovaranja, posredovanja i lobiranja u izgradnji vjetroelektrana. Radi se o poslu koji je u julu 2010. godine Vlada Crne Gore ugovorila sa kompanijom “Fersa”.

Iako je posao ugovoren, vjetroelektrane na Možuri do danas nijesu izgrađene. Šema isplate, u koju je imao uvid Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), dostavljena je kao dokaz podgoričkom Osnovnom sudu, pred kojim se vodi spor za navodnu poslovnu prevaru.

Popovići su ranije demantovali da je bilo korupcije u poslu gradnje vjetroelektrana na Možuri. “To je sve podmetanje kukavičjeg jajeta”, rekao je Popović tada za CIN-CG.

Njegova kćerka je izjavila da je projekat propala investicija sa stanovišta kompanije “Fersa”, jer je bio godinama u stagnaciji zbog obostranog nerazumijevanja između investitora i nadležnog ministarstva.
“Da je bilo koruptivnih radnji vjerovatno bi se bolje razumjeli i projekat bi bio realizovan”, kazala je tada Popović.

U aktu sa šematskim prikazom fizičkih lica i procentima isplate za potrebe ugovaranja posla izgradnje vjetroelektrana, koji je dostavljen sudu,  navodi se i da je "Fersa" bivšem predsjedniku te firme Jose Maria Roger Ezpeletu trebalo da isplati dva miliona eura. Punomoćnica „Ferse“, advokatica Milica Savić nije željela da odgovori na pitanje CIN-CG kako objašnjava da je španska firma svom tadašnjem predsjedniku trebalo navodno da isplati toliki novac. Ona nije odgovorila ni na pitanje da li „Fersa“, u svojoj finansijskoj dokumentaciji, ima evidenciju o isplatam na račun tadašnjeg predsjednika, kao i na račune firmi „Real Wind S.L.“, “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.“ i koliko je novca isplaćeno svakom od njih pojedinačno.

Po toj šemi po 800.000 eura je trebalo isplatiti i posredniku iz „BWP Europe Consalting“ i osnivaču „BWP Montenegro“ Alexu Requesens Palleroli i izvjesnom Marcu, kao i Crnogorcu Vladimiru Popoviću i Špancu Carles Collu Palou. Dvojica posljednjih, Vladimir Popović i  Carles Collu Palou, podnijeli su tužbu zbog neispunjenih poslovnih dogovora.

Tužba je podnijeta prije više od četiri godine protiv firmi “BWP Montenegro” i “BWP Europe Consulting S.L.” i “Fersa Energias Renovables”.
Popović i Palou tvrde u tužbi da im te firme duguju po dva miliona eura za poslove posredovanja i lobiranja u do danas neizgrađenim vjetroelektranama.

Oni su, navodno, u tri rate trebalo da dobiju višemilionski iznos za posredovanje u poslu izgradnje vjetroelektrana na Možuri. Međutim dobili su, kako tvrde, samo prvu ratu.

Palou je za CIN-CG, odgovarajući na pitanja, potvrdio da se na šematskom prikazu isplate novca nalaze Popovići, otac i ćerka, kao i bivši predsjednik Ferse, te da su svi oni povezani u neuspjeloj izgradnji vjetroelektrana.
Dodao je i da je neshvatljivo da postupak u podgoričkom sudu nije odmakao od početka, iako je tužba tom sudu podnijeta u avgustu 2013, nakon što se kotorski sud proglasio nenadležnim.

U tužbi Crnogorca i Španca, koju posjeduje i CIN-CG,  navodi se da je crnogorska firma “BWP Montenegro,” bila zadužena i za savladavanje birokratskih prepreka u procesu dobijanja dozvola, licenci, saglasnosti i druge dokumentacije potrebne za izgradnju i eksploataciju električne energije vjetra. Ovlašćeni zastupnik te firme bila je Milena Popović.

U tužbi piše i da je, upravo aktivnostima tužilaca Popovića i Palou, osnovana ta crnogorska kompanija, te da su oni čak predložili da njen izvršni direktor bude kćerka Danila Popovića - Milena Popović, što je kasnije osnivanjem te firme ona i postala.

Dalje se dodaje da je kompanija “Fersa”, odnosno “BWP Montenegro”, nakon obezbjeđenja državnog zemljišta, postupajući po ugovoru i dogovorenom procentualnom učešću isplatila Budvaninu i Špancu po 20.000 eura, na ime prve tranše isplate. I to je bilo sve što je tužiocima isplaćeno.

Više puta su se obraćali kompaniji “Fersa”, na čijem je čelu tada bio Hose Maria Roger Ezpeleta, ali je do njih stigao kratak odgovor da sa tužiocima nemaju nikakav pravni, ni poslovni odnos, što “Fersa” tvrdi i u svom odgovoru na tužbu.

“Sasvim je očigledno da se ovdje radi o činjenici da se zavisno od potreba, kompanija ’Fersa’ pojavljuje kao pravno lice, čime služi kao pokriće za akte pojedinca, u ovom slučaju njenom ovlašćenom predstavniku Hose Mariji... Narodski rečeno, znači grub i arogantan pokušaj tuženih da ’izbacivanjem’ iz posla, glavne aktere oštete, a sebi obezbijede neosnovano bogaćenje”, zaključuje se u tužbi.

U odgovoru na tužbu se ističe da “Fersa”, ni po kom osnovu, nije angažovala tužioce, te da su ugovori sklopljeni jedino sa crnogorskom Vladom i “BWP Europe Consulting”. Dodali su i da tužioci nijesu dostavili nikakav dokaz da im je isplaćeno 20.000 eura.
“Fersa” je predložila da sud “ovako paušalan i neobrazložen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, i to bez upuštanja u dalje dokazivanje”.

Sutkinja Vulović vaga da li je  podgorički sud nadležan za spor

U podgoričkom sudu je, početkom februara, konačno počelo pripremno ročište po tužbi Crnogorca i Španca, ali je ubrzo prekinuto, dok sutkinja Jelena Vulović ne odluči da li je taj sud nadležan da sudi u postupku.

Kako je u međuvremenu firma BWP Montenegro prestala da postoji, sutkinja je odlučila da prekine postupak prema toj firmi. Prema podacima CRPS, firma BWP Montenegro ugašena je 12. aprila prošle godine, što znači da je bila aktivna godinama dok se čekao početak suđenja.

Savićeva je istakla da o ovom sporu treba da odlučuje međunarodni sud, jer su kao tuženi ostale samo dvije španske firme, te da sud u Podgorici time gubi nadležnost.

Druga tužena firma BWP Europe Consalting se od početka spora ne pojavljuje na suđenju, iako je svaki put uredno pozivana. Sutkinja će do početka marta odlučiti da li će odbaciti tužbu i proglasiti i taj sud nenadležnim. Podnosioci tužbe Crnogorac i Španac najavili su da će, ukoliko se sud ponovo proglasi nenadležnim, najvjerovatnije podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, zbog događaja koji su se tvrde dogodili prilikom ugovaranja posla gradnje vjetroelektrana na Možuri.

Španska “Fersa” lani  prodala posao  britanskoj kompaniji

Ugovorom koji je sklopljen u julu 2010. godine državno zemljište je dato u zakup na period od 20 godina za potrebe izgradnje 23 vjetroelektrane snage do 46 megavati (MW).

Ugovor je potpisla Vlada Crne Gore sa španskom kompanijom “Fersa Energias Renovables” i partnerskom podgoričkom kompanijom “Čelebić”, vlasnika Toma Čelebića. Projekat je trebalo da vrijedi 75 miliona eura.

Iako su ugovori sklopljeni ali i dobijene sve potrebne dozvole, posao do sada nije realizovan. Španska “Fersa Energias Renovables”, u februaru prošle godine, prodala za 2,9 miliona eura taj posao firmi “Cifidex Ltd”, koja je u vlasništvu britanske kompanije "Vestigo Capital".  Šta je natjeralo špansku kompaniju “Fersa Energias Renovables” na taj korak, za sada  nije poznato.

Maja BORIČIĆ

Imovina cetinjske Košute, nekadašnjeg crnogorskog privrednog giganta, nakon stečaja uvedenog 2013, prodata je za svega 340.000 eura, iako je procijenjena na 2.269.560 eura, prema nalazu sudskog vještaka Andrije Pavlićevića.

Ostatke nekadašnjeg giganta, praktično u bescjenje preuzele su tri cetinjske privatne firme i Prijestonica. Oni su tako došli do desetine hiljada kvadrata zemlje i objekata u srcu Cetinja.

Brzo po kupovini dvije privatne firme su preprodajom samo dijela imovine, praktično vratile novac koji su uložile.

Košutu je prije ove prodaje bila preuzela kompanija Montenegro modern shoes (MMSH), koja je otišla u stečaj  u junu 2013, pošto je rasprodala dio atraktivnih nekretnina (vidi boks). Ali, ostalo je bilo još dosta: desetine hiljada kvadrata poslovnih prostora, magacina, fabričkih hala...

Po uvođenju stečaja, u martu 2014. stečajni upravnik Zdravko Cicmil raspisuje prvi javni oglas za prodaju imovine MMSH. Određena je početna cijena od 2.231.190 eura za upravnu zgradu od 1.300 m², više proizvodnih pogona, magacina, restoran... U oglasu je navedeno da je zemljište pod objektima i okolo objekata 21.973 kvadrata, da se prodaju objekti, dok za zemljište važi pravo korišćenja.

Drugi oglas o javnom nadmetanju za prodaju imovine objavljen je u septembru 2014, a posljednji, treći, u martu 2015. Cijena je u međuvremenu pala na million i po eura.

Javni oglasi su propali – niko se nije javljao.

Na kraju, neposrednom pogodbom, imovinu nekadašnje Košute preuzele su tri privatne cetinjske firme: Montell, Eurogum i Zrnožit, kao i Prijestonica Cetinje. Zanimljivo je da se Prijestonica uključila u cijeli proces pošto su prvo tri firme ponudile 340.000 eura za svu imovinu.

Prijestonica je donijela u oktobru 2015. Odluku da kupi imovinu bivše Košute, ako ne bude prelazila cijenu od 70 eura po kvadratnom metru. U odluci decidno stoji: ,,Ukoliko se postigne kupoprodajna cijena po povoljnim uslovima, ne veća od 70 €/m2, ovlašćuje se gradonačelnik Prijestonice Cetinje da potpiše Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti’’.

Prijestonica je kupila upravnu zgradu od 1.300 kvadrata za 81.600 eura, a privatnici su ostatak nekretnina platili 258.400.   Dakle ispada da je kvadrat cjelokupne imovine u prosjeku prodat znatno ispod tržišne cijene, manje od 15 eura.

Kako je moguća bila ovakva rasprodaja? Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić odobrio je transakciju, navodeći kasnije, u dokumentu koji je potpisao 15. februara 2016, da je kupoprodajnim aranžmanom postignuta tržišna cijena!

A koliko se zaista na tržištu kvadrat u srcu Cetinja kreće? CIN-CG je od Uprave za nekretnine Cetinja, dobio mišljenje po kojem se prosječna cijena zemljišta po kvadratu u tom dijelu grada kreće od - 30 do 50 eura. Cijena poslovnih prostora, magacina i zgrada, višestruko je veća.

,,Problem je što je sve bilo ruinirano i niko nije bio zainteresovan da kupi tu imovinu. Postoji više krivičnih prijava jer se imovina fabrike raznosila. Ostali su samo zidovi. Iz nekadašnje fabrike krali su se i kablove za struju. Sve bi propalo da se nijesu javile ove tri firme,'' kaže za CIN-CG stečajni upravnik Cicmil. On navodi da su se povjerioci složili sa prodajom i da je nakon nje izmiren najveći dio potraživanja.

U novembru 2015, mjesec dana prije potpisivanja ugovora, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović potpisao je protokol o sardanji sa direktorima četiri cetinjske firme: Zrnožit – Jovanom Kaluđerovićem,   Eurogum- Milenkom Markovićem, Montell – Dejanom Jovićevićem i Silex promet – Vladimirom Vujovićem, kojim je predviđena rekonstrukcija hala. Najavljeno je otvaranje biznis zone na prostoru nekadašnje Košute i zapošljavanje oko 250 radnika. Za privatne kompanije koje učestvuju u projektu obećan je stimulans od strane Prijestonice.

Kao jedan od stimulativa možda je bilo i učešće Prijestonice u kupovini imovine MMSH.

Od četri preduzeća, čiji su vlasnici potpisali protokol o gradnji biznis zone sa gradonačelnikom Bogdanovićem, jedino firma Silex promet nije učestvovala u direktnoj nagodbi oko imovine MMSH u stečaju. To je ubrzo ispravljeno.

U avgustu prošle godine u cetinjskoj Upravi za nekretnine Silex promet upisuje se kao vlasnik dviju zgrada na prostoru bivše Košute - od 2.460 i 85 kvadrata, koje su nakon kupovine s kraja 2015. bile uknjižene na firme Eurogum i Montell.

Vlasnik Silex prometa, Vladimir Vujović, za CIN-CG kaže da njegova firma uz pomoć kredita radi na rekonstrukciji tih objekata. Potvrdio je da je od Eurogum i Montell kupio navedene nekretnine. I to za cijenu od - ,,sto i nešto hiljada eura''.

Tako su Montell i Eurogum koji su za ukupno 136.000, kupili najveći dio imovine bivše Košute, osam mjeseci kasnije, skoro za iste pare prodali, ali ne cijelu, već dio imovine do koje su došli. Kupili su za manje od 15 eura po kvadratu, a prodali za više od 40.

Iz Kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje, CIN-CG je dobio potvrdu da će baš ovih dana na lokaciji koju su oni kupili početi rekonstrukciju i gradnju objekta u kojem će se nalaziti biznis-inkubatori i srodni sadržaji: ,,Zahvaljujući tome, u novoj poslovnoj zoni besplatan prostor i prateću infrastrukturu dobiće i mladi iz našeg grada, zainteresovani za pokretanje sopstvene djelatnosti’’, navodi se u izjavi.

I dok građevinski radovi traju, predmeti vezani za bivšu Košutu, stečaj i prodaju imovine, odavno se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu.

Prodaja i pored zabrane

Novim vlasnicima prodata je čak i zemlja koja je bila pod sporom i to još od 2005. godine, kada je zbog restitucije sud na Cetinju donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja zemljišta na dijelu katastarskih parcele bivše Košute. Radi se o 4.129 kvadrata koje potražuje porodica Martinović. I pored ove zabrane, sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić 20. januara prošle godine donosi riješenje kojim nalaže brisanje svih tereta, pa i na imovinu koja je bila predmet restitucije.

„Mi smo za prodaju naše imovine saznali nekoliko mjeseci pošto je posao zaključen“, kaže za CIN-CG Petar Martinović, čija porodica potražuje parcelu.

,,Zahtjev porodice Martinović primili smo tek kada je sve završeno. I u ugovoru koji smo sačinili piše o restituciji. Sada se čeka pravno tumačenje. Ta zemlja je privedena namjeni, a ako dokažu svoja potraživanja Martinovići će biti namireni od države'', kaže stečajni upravnik Cicmil.

Maritnović, sa druge strane ističe, da su ih morali obavijestiti o prodaji imovine i tvrdi da njihove parcele nikada nijesu privedene namjeni. Predali su prije par mjeseci zahtjev Komisiji za povraćaj i obeštećenje kojim traže poništavanje ugovora. Još čekaju odgovor. Ukoliko bude negativan pripremaju krivične prijave protiv stečajnog upravnika Cicmila i sudije Privrednog suda Anđelića.

Iz stečaja u stečaj

Industriji modne obuće Košuta, bila je jedna od prvih velikih socijalističkih fabrika u koju je uveden stečaj, u martu 1996. Oko 1.200 radnika poslato je na biro rada.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Godišnje se proizvodilo preko milion pari obuće, a izvozilo se najviše u Rusiju i Italiju. Nakon uvođenja stečaja na lageru i u brojnim prodavnicama je ostalo preko pola miliona pari cipela.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i objekti na prestižnim adresama u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju, Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

Bivši radnici Košute godinama protestuju zbog neizmirenja obaveza prema njima.

Predrag NIKOLIĆ

Uprkos ostvarenim pozitivnim rezultatima u prethodnom periodu u oblasti reforme javne uprave, još mnogo toga treba da se uradi da bi ona bila pravi servis građana i privrede.

To je juče, na radionici “Prinicpi javne uprave - Radionica za civilno društvo” u organizaciji Instituta Alternativa (IA) i SIGME, kazala ministarka javne uprave Suzana Pribilović.

Ona je naglasila da je uspostavljanje efikasne, racionalne i transparentne javne uprave, koja će je okrenuta građaninu, prioritet Vlade.

Pribilovićeva je kazala da je utvrđen planski okvir za realizaciju aktivnosti i donesena Strategija reforme javne uprave 2016-2020...
„Aktivnosti su usmjerene na unaprjeđenje institucionalnog okvira za poslove reforme javne uprave, formirano je Ministarstvo, što je značajan iskorak i još veća posvećenost realizaciji zacrtanih strateških ciljeva“, rekla je.

Pribilović je istakla da će aktivnosti u ovoj godini da budu usmjerene na unapređenje organizacije javne uprave, nadogradnju službeničkog sistema i jačanje eUprave, kako bi građani mogli jednostavnije i kvalitetnije da ostvaruju prava.

Poručila je da je za realizaciju reforme javne uprave potrebna, prije svega, i saradnja državnog, privatnog i civilnog društva.

Predsjednik Upravnog odbora IA Stevo Muk poručio je da država ulazi u trinaestu godinu reforme javne uprave, ali da u toj oblasti još nijesu ostvareni značajni rezultati.

“«Predugo je reforma javne uprave bila na dnu Vladine liste prioriteta, problemi su šminkani, bolni rezovi odlagani, a otvorena rasprava izostajala”, rekao je Muk dodavši da je IA prošle godine uporno ukazivala da usvojena Strategija reforme javne uprave nije dovoljno ambiciozna i da je proces njene izrade zanemario mišljenje državnih službenika i građana.

“Fraza o nikad završenom i uvijek trajućem procesu reforme mora se zamijeniti mjerljivim, vidljivim, održivim, konkretnim rezultatima – stvarnim promjenama u radu službenika i životu građana”, rekao je Muk.

U izvještaju o napretku Crne Gore za 2016 godinu navedeno je da je država umjereno pripremljena kada je riječ o reformi javne uprave.

Preporuka Crnoj Gori je, kao i 2015. godine, da je potrebna jaka politička volja kako bi se djelotvorno radilo na depolitizaciji javne uprave.

U izvještaju je navedeno da se izmijeni okvir za državnu službu, kako bi se u potpunosti obezbijedilo zapošljavanje na osnovu rezultata, poboljšalo napredovanje u karijeri u cijeloj javnoj službi i obezbijedile objektivne procedure razriješenja za više rukovodioce.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je da je funkcionalna i transparentna javna uprava koja služi građanima preduslov demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i dobrog upravljanja, te da je njena uloga ključna u usvajanju pravila i standarda EU.

Vlada Crne Gore izbjegla je da odgovori Evropskom komitetu za socijalna prava koliko građani  prosječno čekaju na operaciju ili dijagnozu u bolnicama.
Do te informacije ne mogu da dođu ni građani, s obzirom na to da jedino Klinički centar (KC) objavljuje i ažurira liste čekanja na sajtu te ustanove. Direktorka KC Zorica Kovačević kazala je CIN-CG  da će i dalje da budu transperentni i da će, naporom zaposlenih, liste da budu svedene na minimum do marta.
Komitet je ranije od Vlade tražio da u izvještaju pruži informacije o pravilima koja važe za upravljanje listama čekanja, kao i statistike o prosječnim čekanjima u zdravstvu. Međutim, u izvještaju koji je usvojen na sjednici Vlade prije dva dana navedena je samo zakonska regulativa kojom se uređuje ta oblast.
“Pružanje zdravstvene zaštite se obavlja po redosljedu sa liste čekanja. Osigurano lice se stavlja na listu čekanja, samo ukoliko je zdravstvena usluga koja se pruža najbolji ili jedini način liječenja osiguranika, odnosno dijagnostike”, piše u izvještaju.
Nijedna od sedam opštih bolnica  nema objavljene liste čekanja na sajtovima, iako se pacijenti periodično žale što duže od mjesec moraju da čekaju na ultrazvuk ili kardiološki pregled.
U posljednjem objavljenom izvještaju o radu Ministarstva zdravlja za 2015. godinu piše da te godine u opštim i specijalnim bolnicama nije bilo listi čekanja ni na jednu zdravstvenu proceduru.
Međutim, te godine je u razgovoru za “Vijesti” menadžment nekoliko bolnica potvrdio da se na određene usluge čeka duže od mjesec. Tako je iz cetinjske bolnice u novembru te godine saopšteno da građani duže od mjesec čekaju na određivanje slušnog aparata.
U kotorskoj Bolnici istog mjeseca potvrđeno je da se u tom trenutku na kardiološki ultrazvuk čekalo pet do šest mjeseci, a dva do tri mjeseca od dana zakazivanja i na ultrazvuk krvnih žila, abdomena, trbuha, štitne žlijezde i dojke.
KC je 2011. godine usvojio pravilnik o obrazovanju lista čekanja, na osnovu kojih se svakog mjeseca može dobiti uvid u to koliko je građana prinuđeno da čeka duže od 30 dana na operaciju ili dijagnozu.
Ovog mjeseca na listama čekanja KC bilo je ukupno 1.190 pacijenata, od kojih je najviše (njih 335) čekalo na zdravstvenu uslugu u Klinici za očne bolesti. Pregled na magnetnoj rezonanci čeka oko 1000 pacijenata. Kovačevićeva je potvrdila da se najviše čeka na skener i magnetnu rezonancu, zbog, kako tvrdi, priliva pacijenata iz ostalih opština.

Pojasnila je da je jedan od magneta u kvaru i da bi  u ponedjeljak trebalo da bude popravljen. Česte kvarove prošle godine pretrpio je i jedan od aparata za spoljašnje zračenje,  što je često rezultiralo nezadovoljstvom građana. Ovog mjeseca na listi čekanja za zračenje dojke bilo je 17 pacijentkinja.
Kovačevićeva je juče kazala da je uveden dopunski rad, kao i dopunski rad vikendom, kako bi se smanjilo čekanje na određene procedure.
Dopunski rad u cilju smanjenja listi čekanja uveo je ranije Kovačevićin prethodnik Ranko Lazović, koji je rukovodio KC od aprila 2015. do novembra 2016. Za vrijeme njegovog mandata, sa listi čekanja operisano je i pregledano oko 30.000 pacijenata.

Ni specijalne bolnice ne objavljuju liste

Liste čekanja ne ažuriraju ni specijalne bolnice, iako je Akcionim planom za borbu protiv korupcije predviđeno da se učine javnim. Na sajtu specijalne bolnice za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu ne postoje ažurirane liste. Lista čekanja za ugradnju vještačkog kuka posljednji put je objavljena 4. avgusta 2011. godine. Na sajtu piše i da je “u toku” ažuriranje liste čekanja za ugradnju vještačkog koljena. Na sajtu specijalne bolnice za plućne bolesti Brezovik ne postoji poseban odjeljak za liste čekanja.

Ana KOMATINA