Advokatica Vesna Novaković nije pobila nijednu činjenicu iz teksta koji smo objavile. Tačno je da je svoja i potraživanja svojih klijenata naplatila od novca za projekat „Jačanje turističke infrastrukture“, koji je finasirala Evropska unija. Tačno je i da je tim projektom upravljala njena ćerka Marta Šćepanović. Tačno je i da je suma koju je Novakovićeva sa klijentkinjama naplatila iznosila 180.234 eura.

Niko u tekstu nije osporavao pravo advokatice Novaković i njenih klijenata da naplate potraživanja od opštine Kolašin, po pravosnažnoj presudi. Samo smo poređali  činjenice  na osnovu obimne dokumentacije. Dakle, u toku je bila blokada računa opštine Kolašin, na osnovu potraživanja firme DOO „Keker“, što se vidi iz bankarskih izvoda. Do trenutka do kada su legle evropske pare, za koje je bila zadužena Marta Šćepanović, sav novac sa opštinskog računa odlazio je firmi DOO „Keker“. Izvršenje prema toj kompaniji prekida se 14. 11. 2011, kada na opštinski račun stižu evropski novci. I sav evropski novac, 220.811,49 eura, odlazi Novakovićevoj, njenim klijentkinjama i firmi „Fidija“. Ni cent ne dobija „Keker“. Sjutra, 15.11.2011, kada je račun opet skoro prazan, nastavlja se izvršenje prema „Kekeru“.

Sve ovo se jasno vidi iz dokumenta koje posjedujemo i otvara brojna pitanja i dileme, o kojima smo govorili u našem tekstu.

Advokatica Novaković kaže da joj u tekstu podmećemo i da blatimo njenu porodicu. Ništa od toga nije tačno, samo radimo posao u javnom interesu i izvještavamo o sumnjivim putevima evropskog novca u Kolašinu. Nas Marta Šćepanović zanima isključivo kao javna djelatnica, koja je kao opštinska funkcionerka rukovodila tim novcem i projektom. A advokatica Novaković pokušava cijelu priču da spusti na lični nivo.

Advokatica Vesna Novaković reagovala je na tekst "Martinoj majci preko reda plaćeno parama EU", Centra za istraživačko novinarstvo, objavljenog u “Vijestima” 30. 9. 2016. Reagovanje prenosimo u cjelosti.

“Objavljeni tekst je sračunat za nanošenje štete meni kao majci i advokatu, članovima moje porodice i mojim klijentkinjama B. D. i J. N. U tekstu se navode i puna imena i prezimena stranaka, iako se navode iznosi sredstava koja su strankama prinudno naplaćena. Sredstva su stranke prinudno naplatile nakon 17 godina vođenja spora pred sudovima.

Sve je prinudno naplaćeno po osnovu pravnosnažne presude, rješenje o izvršenju preko CBCG, a po redosljedu koji se utvrđuje danom prispjeća rješenja u CBCG. Laž je da sam kao punomoćnik “naplatila mimo reda 180.234€”. Nema spisa koji može to dokazati. Nema naplate “mimo reda” kod CBCG. Ko tvrdi suprotno neka pruži dokaz od CBCG koja sprovodi izvršenje. Nije dokaz navođenje firme DOO “Keker”. U tekstu se smišljeno ne navodi rješenje o prinudnoj naplati I.br.62/11 Osnovnog suda Kolašin, nego se neistinito navodi da je “advokatica naplatila 180.234€-budžet za plate zaposlenih za skoro 2 mjeseca’’. U daljem tekstu, sami demantuju prednje i navode “advokatica Novaković na ime troškova zastupanja dobila 11.395€”. Laž je da su troškovi parničnog postupka naplaćeni sa kamatom, jer se troškovi postupka nikada ne dosuđuju sa kamatom i ne naplaćuju.

Preduzeće ,,Fidija’’ je kod CBCG bilo prvo za prinudnu naplatu, pa je laž da je naplatilo ostatak novca u iznosu od 40.552,65€. Jeste naplatilo, ali ne ostatak novca, ostatak su prinudno naplatile moje klijentkinje po rješenju I.br.62/11. Ostali dug je naplaćen po rješenju I.br.9/13, krajem 2013. godine.

Nijesam pozvana prije objavljivanja teksta, a označena sam na naslovnoj strani kao nečija majka, u samom tekstu kao advokatica punim imenom i prezimenom i to “korumpirana”. Zloupotrijebljeno je moje ime, moja profesija, imena mojih klijenata, povrijeđena nam osnovna ljudska prava. Za sve tvrdnje u tekstu nema utemeljenja ni u jednoj činjenici ili zakonskoj normi i sudskim spisima, osim drskog pokušaja diskreditacije mene i članova moje porodice.

Laž je da je “iznos od 180.234,00 € najvećim dijelom prešao u ruke majke Marte Šćepanović i njenih klijentkinja”, jer je na moj račun prinudno naplaćeno ukupno 12.670, € o čemu postoje dokazi.

Ja 33 godine radim pravne poslove, od toga sam 24 godine advokat i na moj rad nije bilo pritužbi od stranaka i sudova. Nijesam zarađivala svoj hljeb kao advokat da nanosim štetu drugima, ne koristim nezakonito nečiji novac, privilegije, ne “ naplaćujem  mimo reda”, ne koristim funkcije članova porodice za svoju korist, a kako sam grubo oklevetana u ovom tekstu. Biću neskromna pa ću reći da sam svojim klijentima dala i pomogla svojim profesionalnim radom sigurno više nego što sam zaradila. Ovo je poznato svakom časnom klijentu koji je sarađivao sa mnom, koji nije zbog ličnih i partijskih interesa pokušao da diskredituje moj profesionalni rad i profesionalni rad članova moje porodice. Podmetanje u tekstu, odlika je pojedinih iz ovog grada koji su reprezenti stručnog neznanja i nerada i oni bi zasigurno na ovaj način koristili ulogu roditelja kada bi ih zapalo. Riješili su svoja egzistencijalna pitanja zahvaljujući funkcijama koje su vršili i vrše. Zbog toga što se dobro znamo mnogo im je pametnije da mene i članove moje porodice ostave na miru, a u ovom gradu se kao i u svakom drugom, dobro zna kako je ko živio, kako je ko radio i zaradio, i kako su njihovi pravni prethodnici radili i zarađivali, zapošljavali i sebe i svoga, kako su školovali djecu po inostranstvu od plata, a meni i mojoj porodici na najpokvareniji način pokušavaju da prave podmetačine od prinudnih naplata po sudskim presudama. Zbog njihovih kompleksa i pokvarenosti, neću prestati da se bavim advokaturom dok mi je kćerka na funkciji, jer smetam zbog predmeta koje vodim i sada. Ove izmišljene gadosti o meni i mome djetetu očigledno služe mojim “dobronamjernim sugrađanima” da moju porodicu pokušaju da prikažu u najružnijem svjetlu, ali nama korupcija nije imala po kome doći. A oni, neka se dobro pogledaju u ogledalo prije nego nastave…”.

Povodom reagovanja bivšeg predsjednika Opštine Kolašin Milete Bulatovića, objavljenog u “Vijestima” juče pod naslovom “Tada nisam bio u izvršnoj vlasti”, odgovorile su novinarke.

“Bivši predsjednik Opštine Kolašin Mileta Bulatović u reagovanju na tekst “Majci Marte Šćepanović preko reda plaćeno novcem EU“, tvrdi da je nedopustivo da se njegovo ime nađe u prvoj rečenici teksta “s obzirom na činjenicu da nikakve veze nije imao s upravljanjem  novcem dobijenim od EU”.

Bulatović takođe navodi da on u to vrijeme nije bio na funkciji predsjednika Opštine Kolašin.

U tekstu na koji Bulatović reaguje nigdje se ne navodi da je Bulatović imao ikakve veze sa novcem EU, koji je isplaćen majci poslanice DPS Marte Šćepanović, njenim klijentkinjama i kompaniji Fidija.

Takođe, u tekstu se nigdje ne navodi da je on u to vrijeme pokrivao poziciju predsjednika Opštine Kolašin.

Njegovo ime pominje se u prvoj rečenici, da bi se objasnilo da se sporna transakcija dogodila u vrijeme prije nego je vlast u tom gradu na sjeveru preuzela opozicija.

To vrijeme, kako se i podsjeća u tekstu, okarakterisale su brojne afere, a gradom je tada upravljala koalicija DPS i Grupe građana koju su vodili Bulatović i Mile Šuković, dugogodišnji i tadašnji predsjednik Skupštine.

Bulatović je bio prvi čovjek Grupe građana, koja je 2010. osvojila šest mandata i formirala koaliciju sa DPS-om, koji je imao 12 odbornika”.

Mileta Bulatović saopštio je da nije obavljao nijednu funkciju u izvršnoj kolašinskoj vlasti u vrijeme kada je Opština Kolašin isplatila advokatici Vesni Novaković i njenim klijentima više od 180.000 eura.

Reagujući na tekst Centra za istraživačko novinarstvo “Martinoj majci preko reda plaćano parama EU”, Bulatović je istakao da je predsjednik Opštine tada bio Darko Brajušković, a sekretar za finansije Luka Medenica.

Novakovićeva je majka poslanice DPS-a Marte Šćepanović.

"Bio sam savjetnik za ekologiju predsjednika Skupštine opštine“, tvrdi Bulatović u reagovanju.

On je ocijenio da je nedopustivo  da se njegovo ime nađe u prvoj rečenici teksta, s obzirom na činjenicu da, kako tvrdi, nikave veze nije imao sa upravljanjem  novcem dobijenim od EU.

On je ponudio "da svi koji imaju dokaze koji ukazuju na drugačije, odmah ih ponesu u tužilaštvo".

"Nedopustivo je za istraživačko, ali i za profeisonalno i iole ozbiljno novinarstvo da nije u stanju da utvrdi ni kada sam bio na funkciji predsjednika opštine i do kada sam i imao priliku da upravljam finansijama.  To ukazuje na priličnu nozbiljnost i površnost prilikom pisanja sličnih tekstova, čija je svrha, očigledno, samo senzacionalizam“.

Bulatović kaže da je "žrtva medijske hajka", koja "poprima oblik potpunog odsustva profesionalnih standarda".

Bulatović najavljuje i da će pred sudom potražiti pravdu zbog „ovog i svih budućih tekstova u kojima se budu iznosili netačni podaci“ u vezi sa njim.

"'Vijesti' bi naročito trebalo da znaju da nijesam  imao veze s ovim slučajem, jer je u tom listu na istu temu objavljen tekst prije nekoliko godina. Istina, tada su se kao odgvorni spominjali oni, koji su, eventualno mogli biti odgvorni za upravljanje novcem EU, a ne ja. Očekujem da u skladu sa zakonom objavite ovo reagovanje, a od autorki teksta očekujem i izvinjenje".

Kako su se privilegovani naplaćivali u doba vladavine dvojca Mileta Bulatović – Mile Šuković, koji su uz brojene afere gazdovali Kolašinom gotovo dvije decenije, dočarava slučaj advokatice Vesne Novaković, majke Marte Šćepanović, aktuelne poslanice DPS-a.

Šćepanovićeva je visoko pozicionirana i na poslaničkoj listi na ovim izborima, kao jedna od najprominetnijih aktivistkinja u partiji Mila Đukanovića.

U novembru 2011, dok je račun opštine Kolašin bio u blokadi, Novakovićeva je uspjela da naplati za sebe i svoje klijente od opštine čak 180.234,00 eura, što je u to vrijeme bio budžet za plate zapošljenih u kolašinskoj opštini za skoro dva mjeseca. Majka poslanice DPS naplatila se od sredstava evropskog projekta Jačanje turističke infrastrukture.

Da priča bude zanimljivija, evropskim parama je kao menadžerka EU projekta gazdovala advokaticina ćerka Marta, tada glavna administratorka opštine Kolašin. Šćepanovićeva za CIN-CG tvrdi da je sve bilo po pravilima (vidi boks).

To nije sve. Advokatica Novaković je sa blokiranog računa opštine uspjela da se naplati iako njeni klijenti i ona nijesu bili prvi na listi za izvršenje potržavanja.

Evo kako je sve to išlo.

Opštinu Kolašin je prije ove transakcije, blokirala firma DOO Keker zbog neizmirenih potraživanja. Blokada je prekinuta 14. 11. 2011, na svega nekoliko sati. I to pošto je na opštinski devizni račun pristigla uplata od 220.814,49 eura. Radilo se o novcu koji je uplatila EU za projekat izgradnje šetališta. Praksa je bila da se evropski novac prebaci na poseban, ,,zaštićeni” , račun kako ta sredstva ne bi bila korišćena za isplatu opštinskih dugovanja. Prema strogim pravilima EU, novac je mogao da se povlači isključivo za isplatu troškova projekta.

Međutim, istog dana kada su novci legli na devizni račun, najveći dio, 180.234,00 eura prešao je u ruke majke Marte Šćepanović i njenih klijentkinja. Ostatak od 40.552,65 otišao je podgoričkoj kompaniji Fidija, čiji je izvršni direktor Joko Blagojević. Prema podacima Privrednog registra, vlasnik te kompanije je Ivan Blagojević. Fidija je radila više vrijednih poslova sa državom.

Zanimljivo je da ni centa od nenadano pristiglog novca tada nije dobila firma DOO Keker, iako je blokirala Opštinu i izvršenje prema toj kompaniji bilo je u toku. Prema podacima Privrednog suda, ova kompanija registrovana je za djelatnost izgradnje puteva.

Aktuelna predsjednica Kolašina Željke Vuksanović kaže za CIN-CG da je Marta Šćepanović kao menažerka projekta Jačanje turističke infrastrukture, bila zadužena za evropski novac i sve njegove tokove. „Jedino je ona mogla da daje instrukcije na koji će račun novac da legne, kao i kako će se koristiti sredstava“, ističe gradonačelnica Kolašina.

Advokatica Novaković očito nije uzalud na važnom mjestu glavne administratorke i projekt menadžerke imala ćerku. Klijentkinje Novakovićeve – Draga Bulatović i Novka Jovičević dobile su spor protiv Opštine u martu 2011. pred Osnovnim sudom u Kolašinu. Presudu je postala izvršna u junu iste godine, kada je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju. Advokatica i jedna njena klijentkinja naplatile su se u cjelosti za svega par mjeseci, iako su pojedini povjerioci na izvršenje potraživanja čekali godinama.

Klijentkinje Novakovićeve su presudom za 6.126 kvadratnih metara uzurpirane zemlje u Smailagića Polju dobile 306.300 eura, što je 50 eura po kvadratu. Advokatica Novaković je na ime troškova zastupanja dobila 11.395 eura, a kao i njenim klijentima pripala joj je i kamata do izvršenja.

Istog dana kada evropski novci ulaze u opštinsku kasu (14. novembra 2011), Novakovićeva naplaćuje svoje cjelokupno potraživanje. Tako se na njeno ime sa računa opštine u CKB banci, odliva 12.670 eura, i to iz dvije tranše od kojih je prva 11.395, a druga 1.275. Istovremeno, njenoj klijentkinji Dragi Bulatović odlazi na račun ukupno potraživanje od 161.885,84, dok druga Novka Jovičević dobija tek manji dio potraživanja od 161.885,84 (presuđeni iznos sa pripadajućom kamatom), svega 5.679,39 eura.

Tako je novac za šetalište otišao u ruke privilegovanih povjerilaca. A dan kasnije, 15. novembra 2011. – opštinski račun je prazan i blokiran na osnovu potraživanja DOO Keker.

Ovdje nije kraj priče. U opštini su bili svjesni da se sa evropskim novcem nije igrati, pa su nastojali da što je moguće prije pokriju rupe koje su nastale nakon što su se naplatili advokatica Novaković, njeni klijenti i Fidija. U prikrivanju sumnjivih transakcija uključuju novac Vlade Crne Gore.

Vlada 23. novembra 2011, dakle svega devet dana nakon što su „pojedene“ evropske pare, iz tzv. Egalizacionog fonda uplaćuje opštini Kolašin 220.000 eura kao pozajmicu Kolašinu. Taj se novac preusmjerava na zaštićeni račun Jačanje turističke infrastrukture – EU. Na isti račun ostatak od 811,49 eura, koliko je falilo da bi se pokrila u potpunosti donacija EU za šetalište, Opština preusmjerava sa drugog zaštićenog računa Holandska kuća.

Egalizacioni fond je fond Vlade Crne Gore, koji služi kao pomoć crnogorskim opštinama. ,,Mi još otplaćujemo dugovanja prema Egalizacionom fonu, pa i ta koja su tada poslužila da se pokrije novac evropskog projekta. Sada dugujemo oko 100 hiljada eura”, saopštio je za CIN-CG Goran Rakočević, iz finansijske službe Opštine Kolašin.

Projekat izgradnje šetališta završen je tek 2014. godine. Bivše opštinske vlasti uporno su tvrdile da je EU novac ,,zaštićen” i na posebnom računu.

Šćepanović:  Časno sam obavljala svoj posao

„Neistina da je novac za izgradnju šetališta iskorišćen za isplatu novca mojoj majci i njenim klijentkinjama. To bi značilo samo jedno: da su sredstva EU iskorišćena da se isplate lično mojoj majci kao fizičkom licu bez pravnog osnova“, kaže Marta Šćepanović za CIN-CG.

Ističe da je novac EU jedino mogao biti uplaćen na devizni račun opštine, te da je bio predmet prinudne naplate po rješenju Osnovnog suda u Kolašinu, koju je sprovela CBCG.

„Ova prinudno naplaćena sredstva su odmah nadoknađena od strane izvršnog dužnika Opštine Kolašin, u što su se uvjerile dvije kontrole EK i konstatovale da nijesu utvrđene nikakve nepravilnosti“, tvrdi Šćepanovićeva.

Ona ističe da je časno obavljala svoj posao u opštini Kolašin, pa i posao projekt menadžera što su, kako kaže, potvrdile i sve kontrole EK. „A ako neko ne zna šta je pravnosnažna presuda i sudsko rješenje o prinudnoj naplati, i da isto sprovodi Centralna banka neka se edukuje“, kaže poslanica DPS-a navodeći da će ako se neko usudi da joj „na najpodliji način podmeće neistine“ pravdu potražiti na sudu.

„Meni se želi pripisati da je novac EK iskorišćen za isplatu kako tvrdite mojoj majci što sa gnušanjem odbacujem i sigurno da ovakva gruba podmetanja i neistine neću tolerisati“, kazala je.

Milena Perović-Korać i Milka Tadić-Mijović

Funkcioner DPS—a Zoran Jelić godinama je kršio zakon, jer je radio kao savjetnik u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) iako to nije mogao pošto je u isto vrijeme bio i poslanik vladajuće partije.
ZZZCG vodila je njegova supruga Vukica. Prema zakonu o državnim službenicima i namještenicima državni službenik čini težu povredu radne obaveze ako politički djeluje.A Zoran Jelić ne samo da je djelovao politički, nego je bio jedan od najglasnijih poslanika vladajuće partije.

Ranije je bivši direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević, kojeg je opozicija po lex specialisu predložila na tu funkciju, iznio podatak da Jelić od sredine 2012. godine do 27. maja ove nije dolazio na posao, iako je uredno primao platu u ZZZCG. Milošević se nije bavio kršenjem zakona zbog političkog djelovanja savjetnika Zorana Jelića, ali je u julu ove godine protiv bračnog para Jelić podnio krivičnu prijavu zbog navodne zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog vršenja dužnosti. Milošević je rekao da je Zoran Jelić od januara do kraja maja koštao ZZZCG i državni budžet bruto 4.253 eura, a da se ni jednom nije upisao na posao, što rade ostali zaposleni.

Iako ne postoji pisani trag o Jelićevim dolascima i angažmanu u ZZZCG, on je dobijao i varijabilu, koje se prema propisima isplaćuju za poseban doprinos ili povećan obom posla. Prema podacima do kojih je došao CIN-CG, Jelić je varijabilu u iznosu od 250 eura neto primio od ZZZCG u decembru 2014. A u novembru 2015. godine isplaćena mu je varijabila od 150 eura. Jelić te iznose nije prijavio u imovinskim kartonima, iako ga na to obavezuje Zakon o sprečavaju sukoba interesa.

Zanimljivo za izuzetan radni doprinos, Jelić je nagrađivan i u Skupštini Crne Gore. Za svih 12 mjeseci prošle godine primio je, pored poslaničke plate, i varijabilu. Te prihode navodi u imovinskom kartonu.

Jelić je, podsjetimo, bio direktor ZZZCG do marta 2012. Godine, kada je razriješen dužnosti na lični zahtjev. To mjesto naslijedila je njegova supruga Vukica. Ona je svog muža nešto duže od godinu nakon što je imenovana za direktoricu, a mjesec dana po usvajanju nove
sistematizacije radnih mjesta, postavila za savjetnika.

Iz Rješenja o rasporedu od 25. jula 2013. godine, koji je potpisala Jelićeva supruga, ne vidi se sa kojeg mjesta je Zoran Jelić  raspoređen na mjesto “samostalnog savjetnika za koordinaciju i  praćenje procesa rada u Sektoru za razvoj ljudskih resursa”. Jelić je odbio da odgovori na pitanje CIN-CG koje je mjesto pokrivao u ZZZCG,
od momenta kada je napustio poziciju direktoar ove ustanove do  postavljanja za savjetnika.

Jelić je za vrijeme šefovanja u ZZZCG postao poznat po čuvenoj formuli za uspjeh vladajuće partije na izborima, koju je otvoreno  promovisao na jednoj od sjednica DPS-a. “Jedan zaposleni - to su četiri glasa. Ako uspijemo da zaposlimo našeg čovjeka smanjili smo  njima jedan glas, a nama povećali i tu je dio porodice. 'Ajmo tom
čovjeku da pomognemo da se zaposli i imaćemo efekat ova četiri glasa  za DPS”, poručio je Jelić.
Nadležne institucije, u prvom redu Upravna inspekcija pri Ministarstvu  unutrašnjih poslova (MUP) i Agencija za antikorupciju, nijesu preduzeli  odgovarajuće mjere protiv Jelića zbog kršenja zakona. Nijesu  reagovali ni prema njegovoj supruzi, koja je zbog konflikta interesa po  zakonu morala tražiti izuzeće, kada je 2013. godine potpisala
rješenje o rasporedu supruga Zorana u zvanje državnog službenika.
Direktor Agencije za antikorupciju Sreten Radonjić odgovorio je za  CIN-CG da mu Zakon o sprečavaju korupcije „ne dozvoljava proizvoljno komentarisanje“ slučaj, te da ne može da odgovori da li  je su Jelići bili u konfliktu interesa.

“Da bi Agencija mogla sa  sigurnošću da utvrdi postojanje povrede zakona potrebno je da
raspolaže svim činjenicama, dokazima i dokumentacijom“ reako je  Radonjić. On je i sugerisao novinarima CIN-CG da ukoliko posjeduju,
dokaze mogu dostaviti Agenciji na provjeru i postupanje. Iz Agencije su indirektno poručili i da ih ne zanima to što je Zoran  Jelić godinama paralelno radio kao poslanik i državni službenik, iako  je to zabranjeno zakonom.“Zakonom o državnim službenicima i  namještenicima propisane su odredbe koje regulišu prava, obaveze i
odgovornosti zaposlenih u državnim institucijama. Njihova neposredna  primjena je na poslodavcu”, odgovorio je Radonjić.
Dakle, prema ovom tumačenju upravo je Jelićeva supruga, kao njegov  poslodavac, trebalo da utvrdi da li je prekršen Zakonom o državnim  službenicima i namještenicima, kada je za savjetnika imenovala politički eksponirano lice.
Članica Savjeta Agencije za antikorupciju i izvršna direktorica  Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović ocijenila  je da slučaj bračnog para Jelić brutalan primjer privatizacije  državne ustanove. Ćalovićeva je navela da je Vukica Jelić ranije  morala da se obrati tadašnjoj Komisiji za sprječavanje sukoba interesa i traži mišljenje prilikom  raspoređivanja njenog supruga u službeničko zvanje. Ona je kazala da Zakon o konfliktu interesa propisuje da se u bilo kom  slučaju, gdje privatni interes može biti stavljen ispred javnog, treba  obratiti Agenciji i tražiti mišljenje ili se sam izuzeti iz tog  postupka.
“U jednom periodu gospodin Jelić je bio direktor, a gospođa Jelić  službenica. Onda je gospođa Jelić postala direktorica, a gospodin  Jelić službenik, a potom je gospodin Jelić kao bivši direktor savjetovao gospođu Jelić kao novu direktoricu. Sama komplikacija da  se taj slučaj ispriča na taj način, pokazuje koliko je to očigledan  konflikt interesa”, naglasila je.
Ćalovićeva je za CIN-CG istakla i da je cijeli slučaj dodatno  upozoravajući, ako se ima u vidu da je Jelić poslanik u Skupštini,  koja bi trebalo da vrši kontrolu izvršne vlasti, a konkretno  ZZZCG.

“Jelić je bio i predsjednik Odbora za zdravstvo, rad i  socijalno staranje, koji treba da vrši nadzor nad institucijom gdje je  njegova supruga direktor, a on službenik”, istakla je.
Vukica Jelić nije željela da daje putem telefona izjave povodom  kršenja zakona u ZZZCG, dok Zoran Jelić nije odgovorio na pitanja  CIN-CG.

IA traži zabranu rada na dva kolosjeka

NVO Institut Alternativa ranije (IA) je apelovao na nadležne, u prvom  redu Agenciju za antikorupciju i Upravnu inspekciju, da zaustave  zloupotrebu zakona i rad na dva kolosjeka. Oni su komentarisali slučaj  poslanika DPS-a Radovana Obradovića, koji je lani dobio otpremninu u  iznosu od 15 000 eura, zato što je napustio radno mjesto savjetnika u  Opštini Bijelo Polje. Pored toga njemu je i radni odnos u Opštini  mirova. I to po osnovu Zakona o radu, koji se nije mogao odnositi na  njega.
Iz IA su naglasili da se mirovanje radnog odnosa nije moglo odnositi na  Obradovića, pošto je on bio savjetnik u Opštini, a prava državnih i  lokalnih službenika uređena se posebnim zakonima. Riječ je o Zakonu o  državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj  samoupravi, koji ne prepoznaju mirovanje radnog odnosa službenika iz  razloga biranja na neku “državnu funkciju”.
“Logika koja se primjenjuje na zaposlene u privatnom ili nevladinom  sektoru, ne može se primjenjivati na zaposlene u državnoj upravi i  lokalnim upravama. Priroda posla i ovlašćenja javnih službenika stavljaju ih u naročito osjetljiv položaj, kako sa stanovišta politizacije, tako i sa stanovišta sukoba interesa”, kazali su iz IA.

Inspekcija ih nije kontrolisala

Iz Upravne inspekcije su odgovorili za CIN-CG da nijesu vršili nadzor u slučaju Jelić, te da mogu da daju samo načelan komentar.
Potvrdili su, međutim, da članom 9 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisano da je državni službenik dužan da se  uzdržava od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja. Dodali su i da je članom 83 istog zakona precizirano da je izražavanje političkih uvjerenja u vršenju posla teža povreda radne obaveze.

Na pitanje da li je Vukica Jelić morala da traži izuzeće, kada je  postavila supruga za savjetnika u ZZZCG, odgovorili su da poslove sukoba  interesa utvrđuje Agencija za sprječavanje korupcije. “Podsjećamo, članom 134 stav 1 Zakona o državnim službenicima i  namještenicima propisano je da o pravima i obavezama državnog
službenika, odnosno namještenika odlučuje starješina državnog  organa rješenjem”, piše u odgovoru.
CIN-CG pitao je Upravnu inspekciju i da li postoji pravni osnov za  primanje varijabile u Skupštini i ZZZCG paralelno, ako se, prema  propisima, varijabilni dio zarade isplaćuje za izuzetne rezultate u  radu ili uslijed povećanog obima posla. Kazali su da je odgovor najbolje zatražiti od nadležne budžetske inspekcije Ministarstva finansija, koja kontroliše primjenu Zakona o  zaradama u javnom sektoru.

Ana Komatina

Ovaj članak je nastao uz pomoć Evropske unije u okviru projekta "Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Crnogorski birački spisak ima najmanje 35.000 takozvanih "fantom birača", za koje gotovo ne postoji šansa da će do dana parlamentarnih izbora biti izbrisani.
Postojanje "fantom birača", prema tvrdnjama opozicije, odgovara aktuelnoj vlasti, jer joj se time otvara mogućnost za zloupotrebe koje mogu direktno da utiču na rezultat izbora i prekrajanje izborne volje građana.
To je epilog istraživanja koje je sproveo Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Sredinom jula ove godine iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopšteno je da na predstojećim parlamentarnim izborima koji su zakazani za 16. oktobar pravo glasa do tog trenutka ima tačno 530.840 građana.
Prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika - pravo da bira i da bude biran za poslanika ima državljanin koji je navršio 18 godina života, koji je poslovno sposoban i koji ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje dvije godine prije dana održavanja izbora.
Upravo u dijelu prebivališta birača nalazi se prostor za manipulacije. O tome svjedoče i zvanični podaci Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT). Popis građana koji je vršen prije nekoliko godina urađen je po propisima regulativa Evropske unije, tako da nema sumnje da dobijeni rezultat ne odgovara činjeničnom stanju.
Prema podacima MONSTAT-a,po popisu u 2011. u Crnoj Gori je bilo 501.030 osoba starijih od 15 godina. Te osobe danas bi trebalo da imaju pravo glasa na izborima, po osnovu punoljetstva. Pored njih danas bi pravo glasa imao i dio osoba koje su 2011. godine imale 13 godina i sve osobe koje su iste godine imale 14 godina. Isti podaci govore da osobe koje su 2011. godine imale 13 i 14 godina nema više od 10.000 do 15.000. Međutim, iako se u današnji birački spisak doda 15.000 građana koji su 2011. imali 13 i 14 godina, broj umrlih birača od 2011. znatno je veći od 15.000.
MONSTAT bilježi da je 2012. umrlo 5.860 osoba starosti od 20 i više godina. Godinu kasnije umrlo je 5.855 građana starijih od 20 godina. Pretprošle godine mortalitet starijih od 20 godina je 5.951.

Nema podataka o umrlim za prošlu godinu i ovu, ali ako se ima u vidu prosjek iz posljednjih godina, onda se radi o broju od najmanje 10.000 umrlih u 2015. i 2016. godini.
Upoređivanjem pokazatelja koje je evidentirao MONSTAT, pravo glasa danas bi, kad se doda oko 7.000 građana koji su prema podacima MUP-a novoupisani od posljednjih izbora 2013. godine po osnovu upisa prebivališta u Crnoj Gori i prijema u crnogorsko državljanstvo, trebalo da ima oko 495.000 građana.

Dakle, prosta računica govori da  više od 35.000  upisanih u birački spisak su takozvani "fantom birači", koje MUP treba detaljno da istraži i utvrdi ko su ovi ljudi, da li oni u posljednje dvje godine borave u Crnoj Gori i ako ne borave da pokrene proceduru njihovog brisanja.

Problema sa "fantom biračima" svjestan je i član izborne komisije Vlado Dedović, koji je za CIN-CG potvrdio da birački spisak sadrži velike nepravilnosti.

"To su vjerovatno građani koji se ne nalaze u Crnoj Gori, a koji se nalaze u evidenciji birača, po osnovu nepotpunih ili netačnih podataka u registrima prebivališta. To su ti čuveni 'fantom birači'. Lica koja su upisana u birački spisak po osnovu državljanstva i navodnog prebivališta, a ne žive u Crnoj Gori", kazao je Dedović. Dedović je dodao i da oni biračko pravo imaju suprotno zakonu, jer nisu odjavili prebivalište.
"Kao neko ko prati izbore godinama imao sam informaciju da je taj broj birača na nivou od nekih 30.000. Kad je MUP-u bilo upućeno vođenje biračkog spiska, rekao sam da je prvi zadatak koji ta institucija treba da uradi popis birača, kao što je urađeno u Hrvatskoj. Da MUP odradi taj posao, da se obiđu sva domaćinstva da se provjere sve činjenice i na bazi tih činjenica da se napravi birački spisak, koji će imati puni integritet, sve bi bilo drugačije", rekao je Dedović. Čelnici MUP-a to nisu uradili i zato se legitimitet izbornog procesa može dovesti u pitanje.

Dedović: "Trebalo je da obiđu domaćinstva u Crnoj Gori"

"Trebalo je da obiđu sva domaćinstva i utvrde ko ne živi u domaćinstvu duže od dvije godine i izbrišu ga iz biračkog spiska. To je moglo da se uradi vrlo efikasno u posljednje dvije i po godine od kad je zakon usvojen. Sad je vrlo malo vremena. Iz MUP-a se uvijek pozivaju na to da je građanin taj koji je dužan da prijavi promjenu prebivališta. Vrlo mali procenat građana to radi", kazao je Dedović, koji je u DIK-u ispred civilnog sektora.

Dodao je da je to veliki nedostatak i sakriveni potencijalni politički problem."Ako bi se primjenjivao zakon, osobe koje žive duži niz godina u inostranstvu a imaju prebivalište upisano u Crnoj Gori ne bi smjele da imaju pravo glasa na izborima", rekao je Dedović. Istakao je da treba da se odradi popis birača na isti način kao što radi MONSTAT.  "To je prvorazredno političko pitanje, koje sigurno može da odredi sudbinu izbora.  Mislim da je ideja da bi službenici MUP-a trebalo da urade popis birača nije shvaćena na pravi način ni od opozicije. Trebalo je to da iniciraju u opoziciji sa mnogo više odlučnosti. Nama je birački spisak pokazao koliko u suštini ima slabosti. Koliko je loše vođen u ranijem periodu. Koliko su problematični registri koje MUP vodi. Jedini pouzdani način da se utvrdi tačan broj birača po zakonu je terenski rad", zaključio je Dedović.

Danilović: Upitno 100.000 birača koji
ne žive u Crnoj Gori ili nemaju dokument

Ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović kazao je za CIN-CG da birački spisak mora da bude predmet kontrole.

"Popis stanovništva iz 2011. godine je bio popis ljudi zatečenih u Crnoj Gori na mjestima prebivališta. Kad vidite tu činjenicu sa jedne, a sa druge strane konstatujete da ima 530.000 ljudi u biračkom spisku, onda morate postaviti pitanje o čemu se tu radi. Problem je što u biračkom spisku nisu samo stanovnici Crne Gore, nego i državljani koji imaju prebivalište a ne žive u Crnoj Gori", rekao je Danilović.

Danilović je istakao da je njegova procjena da se podaci ne slažu za oko 100.000 građana u biračkom spisku.
"Radi se o ljudima koji imaju prebivalište u Crnoj Gori ali tu ne žive. Uz njih dodamo još desetak hiljada koji nemaju nikakav dokument ili imaju staru ličnu kartu pa sigurno ne mogu da glasaju. Tu  ima i onih koji imaju novi dokument, ali ne žive na prebivalištu u Crnoj Gori nego su negdje u inostranstvu. Svih njih zajedno ima oko 100.000 ", kazao je Danilović.

Vladimir Otašević

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje tražili su od “Montefarma” da umanji račun za maj i jun za 3.686 eura, zbog navodno nepravilnog izdavanja ljekova za respiratorne bolesti.

Predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić-Mijović i direktor “Vijesti” Željko Ivanović, apelovali su crnogorsko pravosuđe da novinaru Jovu Martinoviću dozvole da se brani sa slobode.

U otvorenom pismu oni su konstatovali da je pravosuđe ostalo nijemo na apele najuglednijih svjetskih organizacija za slobodu izražavanja i zaštitu novinara, koje su zahtijevale da se Martinoviću omogući pravedno suđenje.

“Izražavamo najveću zabrinutost što je novinar Jovo Martinović gotovo godinu u Istražnom zatvoru.  Vlada  nije odgovorila na upozorenje Savjeta Evrope o slučaju Martinović  upućeno još u aprilu, kao ni na pozive Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), Reportera bez granica (RWB) i Međunarodne i Evropske federacije novinara (IFJ i EFJ). I crnogorsko pravosuđe ostalo je nijemo na apele najuglednijih svjetskih organizacija za slobodu izražavanja i zaštitu novinara koje su zahtijevale da se Jovu Martinoviću omogući pravedno suđenje.

Umjesto  fer suđenja, Martinoviću se uskraćuju elementarna prava. Pored toga što je  gotovo  godinu u pritvoru, njemu nije zakazano suđenje iako je prošlo više mjeseci od potvrđivanja optužnice. Začuđujuće je što mu nije dozvoljen ni uvid u spise predmeta, čime se onemogućava odbrana.

Posebno brine činjenica što su optužbe koje se Jovu Martinoviću stavljaju na teret usko povezane sa njegovim novinarskim radom.

Martinović je uhapšen u okotobru prošle godine, pod sumnjom da je dio kriminalne grupe koja se bavila trgovinom droge. O glavnim akterima te grupe Martinović je, skupa sa inostranim kolegama, snimio dokumentarni film i sprovodio više složenih novinarskih istraživanja.

Jovo Martinović je radio za najuglednije svjetske medije, bavio se temama koje su se odnosile na ratne zločine, šverc oružja i ljudskih organa, zloupotrebu moći. On je doprinio da se osvijetle mnoge skrivene tajne i kriminalne radnje na Balkanu.

Apelujemo na crnogorsko pravosuđe da  još jednom razmotri sve činjenice i dozvoli Martinoviću da se brani sa slobode. U protivnom, Crna Gora bi mogla da padne još niže na ljestvici novinarskih sloboda, gdje već duže drži neslavan rekord u Evropi”, piše u pismu  Tadić-Mijović i Ivanovića.

Advokat Zoran Piperović u reagovanju na tekst "Lažni projekat na Karibe odnio 194.000 eura?" tvrdi da Veselin Barović više nema udjela u vlasništvu “Eurofonda”.
U tekstu koji smo objavili informisali smo javnost da je “Euroinvest”, koji upravlja “Eurofondom”, opredijelio skoro 200.000 eura za firmu registrovanu na Kajmanskim ostrvima, koja je trebalo da izradi arhitektonsku dokumentaciju održivog razvoja solane. Taj posao firma sa Kajmanskih ostrva nikada nije završila.
Moguće je da advokat Piperović vjeruje da njegov vlastodavac nema udjela u “Eurofondu”.
Zvanična dokumenta koja mi posjedujemo - demantuju te tvdnje.
Kada je 2013. godine sklopljen posao o kojem smo pisali, Barović je bio jedan od vlasnika “Eurofonda”, o čemu svjedoči i revizorski izvještaj čiji izvod objavljujemo u prilogu.

Objavljujemo i najnoviji podatak iz 2016. godine sa sajta Centralne depozitarne agencije (CDA), odnosno “Listu 10 najvećih akcionara” iz koje se vidi da Veselin Barović i sada ima 2,6 odsto vlasništva u “Eurofondu”.
Advokat Piperović kaže i da naš tekst obiluje nedoumicama. Dužnost novinara nije da odgovori na sva sporna pitanja, ali jeste da ih postavi. Glavni problem, dakle, nije u tome što novinari ne znaju odgovore, već to što Ognjen Jovović stečajni upravnik solane "Bajo Sekulić" nije nikada čuo za kajmansku firmu “Balkan Investment Management Limited”, koja je trebala da napravi projekat održivog razvoja solane, za što je “Eurofond” opredijelio značajna sredstva.

Lista 10 najvećih akcionara 08. 09. 2016. godine