Prema analizi CIN-CG za 2024. godinu, nekoliko sudija ima više sati pripravnosti, nego što bilo moguće, iz Sudskog  savjeta tvrde da se radi o “tehničkoj omašci”, a za ovu svrhu isplaćeno preko pola miliona eura

Maja Boričić

Za pripravnosti i dežurstva u crnogorskim sudovima je, samo za prošlu godinu, dato oko 730.000 eura, od čega je tri četvrtine dato za pripravnosti- 530.000 eura. Nekoliko sudija je tokom 2024.godine imalo više sati pripravnosti, nego što taj mjesec ima ukupno sati, kad se oduzme radno vrijeme.

To su informacije do koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) došao analizirajući dokumentaciju dobijenu slobodnim pristupom informacijama od Sudskog savjeta (SS).

Pripravnost u sudovima obuhvata period van radnog vremena, kada sudije krivičari određeni za to mogu očekivati da se vrate na posao, u hitnim situacijama. Za ovo su plaćeni dodatno i znatno im može povećati primanja.

Predsjednici sudova prave raspored koliko će ko biti pripravan svakog mjeseca, a isplate za tu radnu obavezu odobrava Sudski savjet (SS). Ne postoji pravilnik po kojima se vrši organizacija pripravnosti u sudovima, pa je ovo ostavljeno na volju predsjednicima sudova.

Predsjednica Osnovnog suda u Plavu Mirjana Knežević, u septembru 2024, bila je pripravna 554 sata, prema rješenju SS, a taj mjesec je imao za to moguća svega 552 sata. Ona nije odgovorila na pitanja CIN-CG, kako je do ove računice došlo. 

Knežević je inače svakog mjeseca prethodne godine bila “pripravna” preko 500 sati, a u tom sudu prošle godine nije bilo nijedno dežurstvo. Osim nje, svakog mjeseca je u plavskom sudu bio pripravan makar još jedan sudija.

Predsjednik suda u Rožajama Mirsad Mujević, u februaru prošle godine, prema rješenju SS, bio pripravan 575 sati i dežurao sat vremena. Bio je angažovan za ove poslove preko pedeset sati više, od mogućih 528 sati. Sudski savjet je donio dva rješenja za tog sudiju u tom mjesecu. U prvom mu je odobrio sve ove sate, a u drugom rješenju, došlo je do promjene, pa je konstatovano da je bio pripravan 522 sata i da je imao šest sati dežurstva, što je maksimalan broj sati za ove poslove za februar 2024. 

Mujević je, u razgovoru za CIN-CG, rekao da se radi o grešci SS, da je u februaru bio pripravan 522 sata, a da je u martu imao 575 sati pripravnosti.

Ovaj sudija je, za razliku od svoje koleginice iz Plava, ipak svakog mjeseca imao određene sate dežurstva, a i radio je većinu prošle godine kao jedini sudija u tom sudu.

I bivšem predsjedniku suda na Cetinju Branislavu Lekoviću, odnedavno sudiji Višeg suda, je u maju prošle godine, odobreno 622 sata pripravnosti i dva sata dežurstva, a taj mjesec imao je ukupno 608 sati. 

Leković, u razgovoru za CIN-CG objašnjava da radi o nenamjernoj grešci računovodstva suda na Cetinju. 

“Računovodstvu suda sam dostavio raspored pripravnosti/dežurstva od 30.04.2024.godine, sa naznačenim periodom pripravnosti počev od 01.05 do 31.05.2024.godine“, pojašnjava on.

Greškom je, navodi sudija Leković,  računovodstvo suda obračunalo i posljednji dan aprila.

„Navedeno je ukazano računovodstvu suda radi korekcije obračuna”, naveo je sudija Leković za CIN-CG.

On je gotovo svakog mjeseca bio pripravan sve vrijeme, a pored njega je pripravno bilo još po troje, četvoro sudija po više stotina sati.

Prema imovinskim kartonima, njih troje je, tokom prošle godine, prijavljivalo mjesečnu platu od oko 2500 eura.

Iz Sudskog savjeta za CIN-CG tvrde da se u ova tri slučaja “očigledno radi o tehničkoj omašci u pisanju brojeva prilikom izrade velikog broja rješenja koja se izrađuju svakog mjeseca, te da ti primjeri predstavljaju rijetke izuzetke, a ne pravilo”. 

“Sekretarijat Sudskog savjeta će odmah pristupiti provjeri navedenih podataka i ispravljanju navedenih tehničkih grešaka, kao i otklanjanju svih eventualnih posljedica ukoliko su nastale”, navode iz SS.    

U Apelacionom sudu po 1000 sati pripravnosti mjesečno, nijedno dežurstvo

Interesantno je i da je u Apelacionom sudu, koji je žalbeni sud, svaki mjesec pripravno bilo po četiri ili pet sudija po više stotina sati, a nijesu imali nijedno dežurstvo. Tako je Apelacioni sud svakog mjeseca imao preko 1000 sati pripravnosti, osim u septembru, kada je bilo nešto manje- 896, a nijedan sat dežurstva, nijednog mjeseca u godini. 

U Osnovnom sudu u Kotoru takođe svakog mjeseca je pripravno bilo po desetak sudija i to po više stotina sati, a takođe nemaju nijedno dežurstvo.

I u većini ostalih sudova, bez obzira na veličinu suda, svakog mjeseca pripravno je bilo po više sudija po više stotina sati, neki i po cijeli mjesec, a da nije bilo dežurstava ili je bilo samo nekoliko desetina sati dežurstava. Predsjednici sudova u Baru, Bijelom Polju, Herceg Novom, Beranama i Nikšiću su gotovo svakog mjeseca bili pripravni cijeli mjesec, dok je, pored njih, bilo pripravno po više stotina sati i više drugih sudija tih sudova. U Višem sudu u Bijelom Polju je svakog mjeseca, više sudija bilo pripravno sve sate u tom mjesecu. 

Prekršajni sudovi, Osnovni i Viši sud u Podgorici nijesu imali sudije koji su bili pripravni cijeli mjesec, a ovo su sudovi koji imaju najviše predmeta u radu, a i najviše dežurstava tokom godine. 

Vrhovni sud jedini nije imao pripravnosti svakog mjeseca tokom prošle godine. Pripravnosti su prijavljivane u januaru, julu, avgustu i novembru, kada je pripravno bilo po više sudija,doduše nešto manje sati nego u ostalim sudovima,ali ni oni nijesu imali nijedno dežurstvo tokom prošle godine.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG tvrde da oni nijesu nadležni da govore o pripravnostima sudija u drugim sudovima, ali da se u praksi tog suda pripravnost određuje sudijama i službenicima koji postupaju u Krivičnom odjeljenju, radi postupanja u pritvorskim predmetima, koji su hitne prirode, u toku trajanja praznika, kao i godišnjeg odmora. 

“Sudije Vrhovnog suda su tokom prethodnih praznika ostvarile od 32 do 64 sata pripravnosti”, navode iz Vrhovnog suda, koji je krajem prošle godine dobio novu predsjednicu Valentinu Pavličić.

Krajem prošle godine dolazi do vidljivog smanjenja sati pripravnosti, pa tako u Osnovnom sudu u Herceg Novom po prvi put, u novembru i decembru, nije pripravno troje sudija sve sate u mjesecu, a i u većini ostalih sudova se smanjuje broj sati pripravnosti pojedinih sudija.

Postavlja se pitanje da li sudije zloupotrebljavaju ovo pravo, obzirom da ne postoje

jasna pravila po kojima se određuju ove pripravnosti, ali i eventualne manipulacije

u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno.

“Odgovor na ta pitanja treba da da pravosudna inspekcija Ministarstva pravde, koja je nadležna da vrši inspekcijski nadzor nad primjenom Sudskog poslovnika u dijelu sudske uprave”, ističe za CIN-CG direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.

Ona pojašnjava da u sudsku upravu spada unutrašnji raspored poslova u sudu, za koji je nadležan predsjednik suda. 

“Prema Zakonu o sudovima, inspekcijski nadzor sprovodi ministar pravde u skladu sa godišnjim planom nadzora i povodom pritužbi i predstavki građana koje se odnose na poslove sudske uprave”, navodi Gorjanc Prelević.

Po Sudskom poslovniku, "predsjednik suda raspoređuje sudiju za istragu i službenike i namještenike koji će biti u pripravnosti da dođu u sud i određuje pripravnost i drugih sudija, službenika i namještenika radi vršenja poslova koji ne trpe odlaganje”.  

Direktorka HRA naglašava da nije propisano šta se smatra “poslovima koji ne trpe odlaganje”, ali u praksi su to poslovi sudije za istragu u krivičnom postupku i ostalih sudija vezani za razmatranje žalbi u tom postupku.
Ministar pravde, podsjeća, može da odredi i vanredni inspekcijski nadzor, na predlog predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika neposredno višeg suda ili predsjednika Sudskog savjeta. 

“ Takva potreba, da pripravnost traje non-stop, treba da bude dokumentovana, u sudu se bilježe dodatni sati, postoji pisani trag o svemu, postoje zapisnici o vijećanju i sl, tako da pravosudna inspekcija može da provjeri da li je bilo osnova za sve te pripravnosti”, zaključuje direktorka HRA.

Iz Ministarstva pravde (MP) nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li kontrolišu rad sudova u pogledu rasporeda pripravnosti sudija, da li postoji mogućnost manipulacije u raspodjeli predmeta, ako je stalno više istih sudija pripravno bez preciznih smjernica, te da li rade analize o tome kako trenutni sistem pripravnosti utiče na efikasnost sudova i pravnu sigurnost građana.

Više izvora iz pravosuđa su za CIN-CG potvrdili da su pojedine sudije ove pripravnosti očigledno vidjele kao izvor dodatnih prihoda, odnosno da prime i po platu više mjesečno, a da suštinski ne rade ništa.

Iznos koji će biti isplaćen za pripravnost obračunava se u zavisnosti od staža, koeficijenta, minulog rada, a recimo sudiji osnovnog suda, koji ima 24 godine radnog staža, 379 sati pripravnosti je oko 700 eura. Što znači da sudije koje su redom prijavljivale po preko 500 sati pripravnosti mjesečno su zaista mogli da uzmu gotovo duplu platu.

Sudski savjet sada radi smjernice, ali tvrdi da nema zloupotreba

Iz SS tvrde da se ne radi o zloupotrebama ili neefikasnosti, ali ipak trenutno rade na izradi smjernica.

“Sudski savjet aktivno radi na izradi Smjernica za sačinjavanje mjesečnog rasporeda pripravnosti i evidencije rada dužeg od punog radnog vremena, čije se usvajanje i objavljivanje očekuje u veoma kratkom predstojećem periodu”, ističu iz SS.  

Oni pojašnjavaju da je mjesečni raspored pripravnosti u nadležnosti predsjednika suda, a ne SS.

“Predsjednici sudova su odgovorni za pravilan i pravovremen rad suda i dužni su da na pravilan i zakonit način to učine. U prethodnom periodu je bilo sumnji da se to u određenom broju sudova radi nezakonito, ali je nakon što je SDT preispitalo takve sumnje došlo do odbačaja krivičnih prijava koje su bile podnijete, jer je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti”, ističe se u odgovoru SS.

Međutim, ove krivične prijave se, prema saznanjima CIN-CG, odnose samo na Osnovni sud u Podgorici. Sudije parničari, koji inače primaju platu oko 1300 eura, podnijeli su krivične prijave sumnjajući u nezakonitosti, ali je tužilaštvo utvrdilo da je u tom sudu sve u redu.

Iz SS ocjenjuju da je jasno zašto situacije u kojoj pojedine sudije manjih sudova, samim tim što su jedine sudije u tom sudu imaju pripravnost tokom čitavog mjeseca, ili pripravnost dijele sa jednim ili dvoje kolega, može stvoriti percepciju neujednačenosti.

“Međutim, to nije posljedica bilo čije želje da pojedinci ostvare dodatnu finansijsku korist, već datost aktuelnog trenutka u organizacionoj mreži crnogorskih sudova i generalne nezainteresovanosti pravnika za sudijske funkcije, posebno one u manjim mjestima u Crnoj Gori”, naglašavaju iz SS.

CIN-CG je ranije pisao da su sudije posljednjih godina uzele milione eura na funkcionerske naknade i tužbe koje su podnosili, između ostalog, i za neisplaćene pripravnosti, a nedavno im je obećano i uvećanje zarade za 30 odsto.

Nastavlja se stara praksa neutvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Predrag Nikolić/Maja Boričić

Sudovi su nezakonito oslobodili okrivljenog za pranje novca, ukinuli privremenu mjeru zabrane raspolaganja nepokretnostima, donijeli nezakonitu odluku o zastarjelosti krivičnog postupka, izuzeli zakonit zapisnik o pretresanju, zakonito mišljenje vještaka, nezakonito smanjivali kazne i potvrđivali optužnice... Ovo su samo su neke od nepravilnosti, koje je  tokom prošle godine utvrdio Vrhovni sud, kod nekoliko osnovnih, dva viša suda i Apelacionog suda Crne Gore.

Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) od 17 zahtjeva za zaštitu zakonitosti, o kojima je odlučeno tokom 2024,  prihvaćeno je 14. Koliko je porastao ovaj broj govori činjenica da je 2023. usvojeno osam zahtjeva, a 2022. i 2021. samo po jedan.

I ove godine već je usvojeno nekoliko zahtjeva za zaštitu zakonitosti, od kojih je u jednom utvrđeno i da su sudije nezakonito smanjile kaznu za silovanje djevojčice sa 15 na osam godina zatvora.

Međutim, nastavlja se sa starom praksom neodgovornosti za greške u pravosuđu.

Problem je što kada se utvrdi da je povreda zakona učinjena u korist okrivljenih, Vrhovni sud može samo da konstatuje da je rad bio nezakonit. Ali bi ovo moralo da utiče na ocjenu rada ovih sudija, a mogli bi se pokretati i eventualni krivični postupci, navode stručnjaci sa kojima je razgovarao CIN-CG.

Iz Sudskog savjeta (SS) su za CIN-CG rekli da su u toku izmjene Pravilnika za ocjenjivanje sudija, te da bi utvrđene nezakonitosti u radu sudija trebalo da utiču na ocjenjivanje.

Trenutno se vodi se nekoliko krivičnih postupaka protiv visokih funkcionera pravosuđa, pa su tako bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović optuženi za zloupotrebu službenog položaja, ali su suđenja i dalje na početku ili nijesu ni počela.

Sudski savjet je prošle godine privremeno udaljio sudiju Višeg suda u Bijelom Polju Dragana Mrdaka, zbog vođenja postupka za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanja službene isprave. Tužilački savjet je privremeno udaljio i specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja je nepravosnažno osuđena na sedam mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

Sudija Danilo Jegdić je jedini razriješeni sudija posljednjih godina i to nakon što je, posle višegodišnjeg suđenja protiv njega u kome je dio optužbe zastario, pravosnažno osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, zbog falsifikovanja zapisnika sa suđenja.

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Amra Bajrović ocjenjuje za CIN-CG da ovi krivični postupci jasno ukazuju na ozbiljne sistemske probleme i izostanak efikasnih mehanizama prevencije i odgovornosti unutar pravosuđa.

Da je neophodno obezbijediti djelotvorne mjere za iskorjenjivanje korupcije iz sudstva i tužilaštva, ukazao je i Komitet za ljudska prava UN u svojim zaključnim razmatranjima o izvještaju za Crnu Goru, napominje Bajrović.

“Ovi problemi ne samo da narušavaju povjerenje građana u pravosudni sistem, već i ozbiljno ugrožavaju proces evropskih integracija ”, ističe pravna savjetnica HRA.

Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru ponavlja da se treba poboljšati odgovornost pravosuđa u praksi, te da standardi profesionalnog ponašanja, kao i primjena disciplinskih pravila i etičkih normi za sudije i tužioce, i dalje predstavljaju izazov. ,,Sudski i Tužilački savjet (TS) moraju unaprijediti svoju praksu i proaktivnost, s obzirom na to da disciplinski postupci, kada su osnovani, uglavnom rezultiraju relativno blagim sankcijama, dok su razrješenja rijetka”, napominje se u izvještaju EK.

Ističe se i da se provjera imovinskih izvještaja sudija i tužilaca može unaprijediti i efikasnim disciplinskim mjerama od strane oba savjeta za nesprovođenje obaveze podnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Otvoren prostor za nekažnjavanje najozbiljnijih propusta

Sudski savjet ocjenjuje da nedostavljanje podataka o imovini i prihodima nije disciplinski prekršaj, ako se učini samo jednom. HRA je ranije upozoravala da ovakvo tumačenje otvara prostor za nekažnjavanje i najozbiljnih propusta da se prijavi vrlo vrijedna imovina, pod uslovom da se to učini samo jednom.

I dalje ne postoji adekvatan sistem utvrđivanja odgovornosti sudija i državnih tužilaca za neprijavljivanje imovine, iako je ASK u svim slučajevima prethodno utvrdila povrede Zakona o sprečavanju korupcije, podsjeća Bajrović.

U posljednje dvije godine nijednom sudiji, ni tužiocu, nije utvrđena disciplinska odgovornost po ovom osnovu.

„Tumačenje Sudskog savjeta da jednokratno neprijavljivanje imovine ne predstavlja disciplinski prekršaj, uz zahtjev da se dokaže namjera prikrivanja, praktično onemogućava utvrđivanje odgovornosti i otvara prostor za zloupotrebe“, ističe pravna savjetnica HRA.

Ona dodaje da i TS već duže vrijeme u svojim odlukama insistira na postojanju namjere kao uslova za disciplinsku odgovornost zbog neprijavljivanja imovine.

Jedini postupak, u kome je utvrđena disciplinska odgovornost sudije po bilo kom osnovu, u prethodne dvije godine, je slučaj sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše, koja je kažnjena 30 odsto od plate tri mjeseca i zabranom napredovanja od dvije godine, zbog njenih izjava da vjeruje da je presuda Apelacionog suda u predmetu "državni udar", kojom je ukinuta njena osuđujuća presuda, kupljena. Međutim, ni ova odluka još nije pravosnažna.

U rijetkim slučajevima u kojima je utvrđena disciplinska odgovornost posljednju deceniju- za kašnjenje u donošenju odluka, odugovlačenje postupka, neuzimanje predmeta u rad po redosljedu, kazne su bile 20 do najviše 40 odsto od plate na nekoliko mjeseci.

Osim toga, SS je obustavio i više postupaka, zbog stare prakse da sudije daju ostavku i time izbjegnu vođenje disciplinskog postupka.

Tačno je da u praksi postoji eventualna mogućnost zloupotrebe podnošenja ostavke u cilju  izbjegavanja utvrđivanja disciplinske odgovornosti, priznaju iz Ministarstva pravde (MP). „Treba razmotriti mogućnosti za sprječavanje ovih pojava, uvažavajući ustavne i zakonske odredbe u ovoj oblasti.  S druge strane, ukoliko postoji sumnja da je sudija ili državni tužilac u svom radu postupao nezakonito, pored disciplinske odgovornosti  postoje i drugi odgovarajući postupci“, dodaju iz resora kojim rukovodi Bojan Božović.

Ni u Tužilačkom savjetu situacija nije ništa bolja. Tužilački savjet je od 21 odluke koju je donio od početka 2023, u 20 slučajeva odbio ili odbacio predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti.

Samo u jednom slučaju TS je obavezao disciplinskog tužioca da sprovede istragu i podnese predlog za utvrđivanje odgovornosti. Međutim, iz TS su za CIN-CG rekli da je i u tom predmetu odbijen predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, zbog nepostojanja dokaza da je učinjen disciplinski prekršaj.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG napominju da je izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o državnom tužilaštvu u 2024. godini, u okviru tzv. IBAR zakona, revidiran i disciplinski i etički okvir za sudije i tužioce.

Iz MP pojašnjavaju da su izmjenama propisa uvedeni novi razlozi za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija i data mogućnost članovima Sudskog savjeta da podnose predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija.

„Revidirani su postojeći i propisani novi disciplinski prekršaji državnog tužioca, te data mogućnost disciplinskom tužiocu da samoinicijativno pokrene istragu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnog tužioca“, navode iz MP.

Oni dodaju da će nakon sagledavanja efekata ovih reformi, eventualno razmotriti potrebu za budućim mijenjanjem ovih propisa.

Međutim, Bajrović navodi da je evidentno da trenutne reforme i promjene u zakonodavnom okviru ne donose očekivane rezultate u pogledu odgovornosti sudija i državnih tužilaca.

Ona pojašnjava da zakonodavni okvir i dalje ne pravi jasnu razliku između disciplinskih prekršaja i kršenja Etičkog kodeksa, pa se u praksi njihovi opisi često preklapaju. “Disciplinski prekršaji nisu dovoljno precizirani, što omogućava da čak i ozbiljna kršenja zakona prođu nekažnjeno. Neophodno je da se nastavi rad na izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o Državnom tužilaštvu”, ocjenjuje pravna savjetnica HRA.

Ni osnovane pritužbe nijesu djelotvorne

U izvještajima HRA, u kojima su, između ostalog, analizirali i pritužbe na rad sudija i tužilaca u posljednje dvije godine se ističe da ni osnovane pritužbe ne dovode do bilo kakve odgovornosti, pa ni kada se utvrde vrlo ozbiljni propusti u radu.

Nijedna od 17 osnovanih pritužbi na rad tužilaca, u posljednje dvije godine, nije dovela do utvrđivanja bilo kakve odgovornosti, ističe se u izvještaju HRA „Analiza izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti državnih tužilaca u 2023.i 2024.“

Kao primjer dobre prakse valjanog obrazloženja navodi se odluka da je djelimično osnovana pritužba na rad bivšeg Glavnog specijalnog državnog tužioca (GST) Milivoja Katnića. “Međutim, ova odluka je zakašnjela zbog neopravdane pasivnosti ranijeg sastava Tužilačkog savjeta i donijeta je više od godinu dana nakon što je bivšem GST-u prestala funkcija”, naglašava se u izvještaju.

Katnić je, na sajtu tužilaštva, nezakonito objavio transkripte telefonskih komunikacija između advokata Gorana Rodića i njegovog klijenta Milana Kneževića, koji su pribavljeni mjerama tajnog nadzora.

U januaru 2024. TS je utvrdio da je osnovana pritužba koja je podnešena protiv državne tužiteljke u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), ali je ona u međuvremenu napredovala u Vrhovno državno tužilaštvo. “Skoro dvije godine nije bila donijeta odluka u predmetu, iako je zakonom propisan rok za donošenje odluke od tri mjeseca, odnosno maksimalno šest mjeseci u složenim predmetima”, ističe se u izvještaju HRA.

U drugoj odluci u kojoj je TS konstatovao da specijalna tužiteljka više od tri godine nije preduzimala ni jednu radnju, a najmanje šest godina nije donijela odluku, tužiteljki je samo ukazano da je potrebno da donese odluku iz njene nadležnosti.

Tužiteljka u ODT u Podgorici je saslušavala svjedoke bez urednog obavještenja osumnjičenog, zbog čega čega su kasnije zapisnici o saslušanju svjedoka izuzeti iz spisa predmeta. U izvještaju HRA se ističe da je ova tužiteljka ocijenjena ocjenom odličan.

Iz TS za CIN-CG tvrde da se podnijete pritužbe uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja tužilaca. „Takođe, postupak po pritužbama i mišljenja koja daje Tužilački savjet, imaju za cilj da državni tužilac intenzivira svoj rad u predmetima“, navode u TS.

U izvještaju “Analiza postupaka izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024.” piše da su za dvije godine, prihvaćene samo dvije pritužbe i to na rad jednog sudije Osnovnog suda u Herceg Novom, ali je sudija podnošenjem ostavke, obustavio vođenje disciplinskog postupka.

Iz SS za CIN-CG navode da je najčešći motiv podnošenja pritužbi bilo nezadovoljstvo sudskom odlukom, zbog čega su stranke tražile da Sudski savjet te odluke ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, što nije njihov posao. Oni dodaju da su ipak uvidjeli da postoje problemi, pa mijenjaju Poslovnik SS.

„Inicirane izmjene imaju za cilj da dođe do konzistentnosti u načinu odlučivanja. Takođe, inicirano je propisivanje roka u kojem bi Sudski savjet trebalo da odluči o pritužbi, čime će se doprinijeti ažurnijem postupanju. Usvajanje izmijena Poslovnika se očekuje u prvoj polovini 2025. godine“, navode iz SS.

Unutrašnjim nadzorom utvrđeni propusti u osnovnim tužilaštvima

Podgoričko Više državno tužilaštvo (VDT) je 2023. godine, unutrašnjim nadzorom, ukazalo na propuste u radu pojedinih osnovnih tužilaštava i naložilo, između ostalog, i pokretanje disciplinskih postupaka. U izvještaju Višeg državnog tužilaštva za 2023. piše da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, veći broj broj predmeta koji imaju status nezavršenih predmeta, dok je taj broj predmeta manji u tužilaštvu u Kotoru.

“U određenom broju predmeta nije preduzeta nijedna radnja, određeni broj predmeta u kojima nisu preduzete radnje u dužem vremenskom periodu, a u određenom broju predmeta nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja”, piše u izvještaju.

I u Osnovnom tužilaštvu u Baru u 62 predmeta nijesu poštovani zakonski rokovi za preduzimanje i sprovođenje radnji u postupku, a bilo je i više predmeta u kojima nije preduzeta nijedna radnja ili je prošlo više od tri mjeseca od njihovog sprovođenja, a “rukovodiocima tih tužilaštava je naloženo i da preduzmu mjere u cilju efikasnog, blagovremenog i zakonitog izvršavanja poslova u državnom tužilaštvu”.

Bajrović dodaje da su neophodne suštinske reforme koje će omogućiti jasno definisanje odgovornosti i unaprijediti postojeće mehanizme za nadzor i sankcionisanje.

“Uvođenje vetinga kao mehanizma za provjeru integriteta, uz jačanje disciplinskih normi i etičkih standarda, bi mogao biti ključni korak ka obnovi povjerenja i osnaživanju pravosudnog sistema”, zaključuje Bajrović.

I dok obećane odgovornosti u pravosuđu još nema, sudska praksa nastavlja da šokira javnost. Tako je nedavno objavljena odluka pljevaljskog Osnovnog suda kojom je Dušku Šariću dosuđena odšteta od čak 15 miliona eura, zbog gubitaka njegove firme, dok je bio optužen za milionsko pranje novca. Ni u tom slučaju niko nije odgovarao zbog ozbiljnih propusta suda i tužilaštva, zbog kojih je Šarić oslobođen krivice. Slične greške napravljene su i u procesu protiv Safeta Kalića, ali ni za to niko nije odgovarao, a on je takođe uzeo milionsku odštetu.

Iako iz civilnog sektora uporno ponavljaju da je crnogorskom pravosuđu hitno potrebna provjera profesionalnosti i odgovornosti, ali i imovine kroz proces vetinga, nadležni još ne preduzimaju ništa, pa greške predstavnika pravosuđa skupo koštaju državu i građane.

Pravosuđe ponovo pucalo u Mrdaka

Oslobađajuća presuda Višeg suda sedmorici osumnjičenih za oružanu pljačku i ubistvo zaštitara Ljubiše Mrdaka u Nikšiću 2021. izazvala je buru u javnosti. I ovaj slučaj je ponovo pokrenuo staro pitanje ima li pravde u crnogorskom pravosuđu.

,,Teži dan mi je bio kada je presuda izrečena, nego dan pogibije brata. Taj dan sam bio u šoku, za to se ne možete spremiti. A ovo je kao da je ponovo ubijen'', priča za CIN-CG Aleksandar Mrdak, brat Ljubiše Mrdaka, koji je ubijen tokom pljačke Pošte u Nikšiću, u oktobru 2021.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 25. februara sve optužene, njih sedam,  za oružanu pljačku nikšićke Pošte, tokom koje je ubijen Mrdak, koji se suprotstavio pljačkašima.

Obrazlažući prvostepenu presudu, sudija Veljko Radovanović je, između ostalog, tvrdio da ima propusta u tužilačkoj istrazi ovog slučaja. Iz VDT-a su odgovorili da je optužnica potvrđena od strane vijeća Višeg suda u Podgorici, te da sud ni jedan dokaz nije izveo samostalno. Najavili su da će se žaliti na prvostepenu presudu.

Vršilac dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović koji je radio na ovom slučaju kao tadašnji šef sektora za borbu protiv kriminala, zajedno sa tadašnjom tužiteljkom Višeg državnog tužilaštva Majom Jovanović, tvrdio je, u novembru 2022. da je slučaj riješen.

Nakon oslobađajuće odluke suda i prepucavanja suda i tužilaštva, uslijedili su protesti u Nikšiću i Podgorici.

Mrdak za CIN-CG kaže da su se i advokati odbrane, njih devet, na sve načine trudili da uspore proces, da bi nakon tri godine došlo do zastare. 

,,Smatram da su svi podjednako krivi, kompletan pravosudni sistem, a i sama država'', naveo je Mrdak. 

Bivši sudija primljen u advokate dok je bio osuđen, disciplinski postupci zastarijevaju, netransparentna Komora, sumnje u primjenu odbrana po službenoj dužnosti i zloupotreba procesnih ovlašćenja, neki su od brojnih problema vezanih za ovu pravnu profesiju

Maja BORIČIĆ

Bivši sudija Milosav Zekić primljen je u Advokatsku komoru 2021.godine, iako je tada bio osuđen za ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lakih tjelesnih povreda.

Prema dokumentaciji, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Komora je 7. septembra 2021. primila Zekića u svoje članstvo, iako je tada još bila na snazi pravosnažna presuda, po kojoj je osuđen na pet mjeseci uslovne kazne zbog učestvovanja u tuči.

Prema Zakonu o advokaturi, pravo upisa u imenik advokata, između ostalog, ima lice koje nije osuđivano za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom.

Iz Advokatske komore Crne Gore (AKCG) za CIN-CG navode, međutim, da “svaka osuđivanost ne podrazumijeva i nedostojnost za bavljenje advokaturom”.

“Advokat Zekić upisan je u Imenik advokata za vrijeme mandata ranijeg Upravnog odbora, pa je pretpostavka da je taj Upravni odbor cijenio sve okolnosti i našao da nema smetnji da imenovani bude upisan u Imenik advokata Advokatske komore Crne Gore”, navodi predsjednik Komore Danilo Mićović.

Bivši predsjednik Komore Zdravko Begović kaže za CIN-CG da je takva odluka donijeta jer nije osuđen na kaznu zatvora preko šest mjeseci, te da ova dva krivična djela ne spadaju u ona koja ga, prema Statutu AKCG, čine nedostojnim za obavljanje advokatske profesije.

Međutim, u Zakonu o advokaturi i Statutu AKCG, se ne precizira koja krivična djela čine nekog nedostojnim za bavljenje tim poslom, pa očigledno Upravni odbor samovoljno odlučuje o tome.

Osnovni sud u Kotoru je u aprilu 2019.godine uslovno osudio Zekića za dva krivična djela-ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lake tjelesne povrede. Bivša sutkinja tog suda, sada sudija Ustavnog suda Momirka Tešić je, obrazlažući odluku, navela da nije našla ni olakšavajuće, ni otežavajuće okolnosti na strani okrivljenog sudije, pa ga je osudila uslovno na pet mjeseci zatvora, kaznu koja se neće izvršiti, ukoliko u dvije godine od pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo. Presuda je postala pravosnažna 11. septembra 2019. Zekić je rješenjem suda u Kotoru iz decembra 2022. rehabilitovan, odnosno izbrisana je kazna iz evidencije, ali ga je Komora primila u svoje članstvo gotovo godinu i po prije rehabilitacije.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čiji je branilac advokat Begović, je nedavno prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora, zbog ranijeg prikrivanja pred Sudskim savjetom da se protiv tadašnjeg sudije Zekića vodi krivični postupak. Tako je omogućila Zekiću da sam da ostavku na mjesto sudije Osnovnog suda u Rožajama, izbjegne razrješenje i vođenje disciplinskog postupka.  Zekić je uzeo i funkcionersku naknadu, ali i otpremninu, i nastavio da radi kao advokat.

Odsustvo okrivljenih i branilaca odgađa postupke, sudije ne planiraju suđenja

U više izvještaja kao jedan od razloga neefikasnosti pravosudnog sistema pominje se i to što advokati u nekim slučajevima opstruiraju sudski proces, različitim metodama.

U Izvještaju o praćenju suđenja na zapadnom Balkanu koji je izradio OEBS, se ističe da, od septembra 2021. do marta 2024. godine, u svim predmetima koji su praćeni pred sudovima, u prosjeku je održano samo sedam ročišta na mjesečnom nivou, a da je jedan od glavnih razloga izostanka bilo i odsustvo advokata.

“Glavni razlozi za odlaganje bili su odsustvo okrivljenih na 152 ročišta, od kojih su 72 ročišta odložena zbog zdravstvenih razloga, odsustvo branilaca na 78 ročišta i odsustvo sudija na 51 ročištu”, piše u izvještaju.

Napominje se da, pored nedostatka ljudskih i materijalnih resursa, uključujući i sudnice, nedovoljno proaktivni pristupi sudija doprinijeli su brojnim odlaganjima.“U najmanje dva predmeta, sudije su odložile ročište na zahtjev advokata, iako su procesne pretpostavke za održavanje ročišta bile ispunjene”, navodi se u dokumentu.

Viši sud u Podgorici, u kome se trenutno vodi više značajnih procesa protiv nekadašnjih čelnika pravosudnog sistema i policije je, u posljednje vrijeme, počeo češće da kažnjava advokate zbog nedolaska na zakazane pretrese. Međutim, iz tog suda nije odgovoreno na pitanje CIN-CG da li misle da advokati koče sudske postupke u tom sudu.

Advokat Veselin Radulović za CIN-CG kaže da procesne zloupotrebe pojedinih učesnika u postupku, među kojima su i advokati, jesu jedan od razloga zbog kojih je crnogorsko pravosuđe godinama neefikasno.

“Međutim, ključna odgovornost za to je na strani suda koji ne koristi dovoljno raspoložive mehanizme da te zloupotrebe onemogući”, ističe advokat.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, gdje je bilo više od 20 odlaganja to najbolje pokazuje, zato što su u najvećem broju slučajeva ta odlaganja bila neopravdana, naglašava Radulović.

“Ohrabruju mjere koje je nova sutkinja u tom predmetu Vesna Kovačević preduzela nakon što je zadužila predmet, ali istovremeno i potvrđuju da je sud dvije i po godine u tom predmetu bio nedopustivo pasivan i da je omogućavao zloupotrebe onima koji su procijenili da im je u interesu da postupak odugovlače”, ocijenio je Radulović.

Radi se o još jednom predmetu koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja, u kome je njen sin Miloš Medenica označen kao šef kriminalne grupe optužene, između ostalog, za šverc narkotika, cigareta i protivzakoniti uticaj na sudsku vlast.

Suđenje je nedavno, nakon gotovo dvije godine od pokušaja početka ovog procesa, počelo iznova, nakon što je promijenjena sutkinja, jer je prethodna koja je postupala na dužem bolovanju. U tom postupku je, u većini slučajeva, pretres odlagan zbog nedolaska okrivljenih, njihovih branilaca ili zahtjeva za izuzeće koje su podnosili sudu.

Pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka protiv advokata

U posljednjih pet godina, protiv nekoliko advokata pokrenuti su krivični postupci, prema informacijama dostupnim CIN-CG.

SDT je optužilo advokata Dimitrija Dapčevića iz Budve za stvaranje kriminalne organizacije i pranje oko 2,6 miliona eura za vođu tzv „kavačkog“ klana Radoja Zvicera. Početak suđenja, u Višem sudu u Podgorici, je prošlog mjeseca odgođen za 19.mart.

SDT je odbio naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, koji smo tražili da nam dostave sve pokrenute postupke protiv advokata, u posljednjih pet godina. Te informacije odbili su da dostave i Više i Osnovno tužilaštvo u Podgorici, ali i osnovna tužilaštva na Cetinju, u Rožajama i Kotoru, a u Pljevljima nijesu ni odgovorili na zahtjev. Ostala tužilaštva su dostavila tražene informacije, pa je ODT Nikšić pokrenulo dva postupka protiv advokata, dok su u Herceg Novom i Bijelom Polju pokrenuli po jedan krivični postupak protiv advokata. U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu nije bilo pokrenutih postupaka, ali ni u osnovnim tužilaštvima u Ulcinju, Beranama, Plavu i Baru.

Protiv jednog advokata iz Nikšića pokrenut je postupak za prevaru, zato što je u junu 2023. doveo u zabludu javnu izvršiteljku, dva puta se naplatio po istom osnovu i uzeo oko 7.000 eura. Njemu prijeti robija od jedne do osam godina.

Drugi advokat iz tog grada optužen je da je, od decembra 2018. do oktobra 2023. držao svog klijenta u zabludi da se pred Osnovnim sudom u tom gradu vodi postupak u kome ga zastupa, te da je pribavio 350 eura. Sudi mu se za zloupotrebu povjerenja za koje je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Iz Osnovnog suda u Nikšiću je za CIN-CG rečeno da su ta dva postupka u toku pred tim sudom.

Advokat iz Herceg Novog je optužen da je, u martu 2023, bez znanja klijentkinje prevarno uzeo sa njenog računa oko 15.000 eura. On je optužen za produženu zloupotrebu povjerenja i prijeti mu robija od jedne do osam godina. Predsjednica hercegnovskog Osnovnog suda Vesna Gazdić je za CIN-CG rekla da optužnica još nije potvrđena. 

Osnovno državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je pokrenulo postupak za falsifikovanje isprave protiv advokata, koji je optužen da je, u junu prošle godine, upotrijebio lažno punomoćje, za šta je zaprijećena kazna do tri godine zatvora. Iz Osnovnog suda u Rožajama je CIN-CG odgovoreno da suđenje počinje 29.maja.

Disciplinski postupci tajna, kasni se sa usvajanjem Etičkog kodeksa

Iz Advokatske komore su odbili da nam dostave podatke o disciplinskim postupcima protiv advokata, navodeći da su ti podaci tajni.

Mićović objašnjava da se podaci o vođenju disciplinskih postupaka protiv advokata ne mogu davati bez saglasnosti onog protiv koga se postupak vodi. To piše i u Statutu AK, ali izgleda da niko ne planira da mijenja ovakve odredbe Statuta.

Na netransparentnost Komore, ukazuje i to što na njihovom sajtu nema podataka, nema izvještaja o radu, o disciplinskim postupcima, ni bilo kojeg dokumenta iz koga bi se moglo analizirati postupanje AKCG, što nije slučaj sa sajtovima drugih komora i pravnih udruženja, kao što su notari ili vještaci, gdje se mogu naći makar elementarni podaci o njihovom radu.

Strategija pravosuđa od 2024. do 2027. ističe da se nizak nivo povjerenja građana u pravosuđe, uključujući i advokate, obrazlaže manjkom integriteta usljed uticaja politike i korupcije, te da treba raditi na uspostavljanja efektivnih mehanizama odgovornosti.

“U slučaju Advokatske komore, ozbiljan problem predstavlja kašnjenje u usvajanju Etičkog kodeksa za advokate, ali i neefikasno vođenje disciplinskih postupaka koje nerijetko vodi nastupanju zastarjelosti”, prepoznaje se u strateškom dokumentu.

U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz prošle godine se naglašava “da ne postoji etički kodeks za advokate”.

Kao prioriteti Strategije su postavljeni hitno usvajanje Kodeksa profesionalne etike za advokate i efikasno vođenje disciplinskih postupaka.

Ova Komora i dalje koristi Kodeks profesionalne etike advokata, koji je usvojila AK Jugoslavije 1999.godine.

“Trenutno se radi na izmjenama i dopunama postojećeg Kodeksa, što zahtijeva određenu proceduru i vrijeme”, navodi predsjednik Komore.

Jednoj advokatici 140.000 eura za odbranu po službenoj dužnosti

Prema tvrdnjama više različitih izvora, neki advokati su privilegovani u dobijanju odbrana po službenoj dužnosti, međutim, CIN-CG nije došao do dokumenata, koji bi potvrdili ove sumnje. Ono do čega smo došli je da je nekoliko advokata dobilo neuporedivo više novca, od svih ostalih advokata, od Sudskog savjeta (SS) prošle godine.

Prema slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je dobio podatke da SS ubjedljivo najviše novca za odbranu po službenoj dužnosti trenutno duguje advokatici iz Podgorice Zorici Drašković - oko 140.000 eura u predmetu koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici za tzv “državni udar”.

Nakon advokatice Drašković, za odbranu po službenoj dužnosti, oko 47.000 eura, dobila je, od SS prošle godine, njena koleginica Aleksandra Rogošić, ali za četiri predmeta. Još nekoliko advokata uzelo je od 30.000 do 40.000 eura.

Da se dobro može zaraditi i od troškova u prekršajnim postupcima, govori to što je advokat Dragan Nikolić naplatio oko 70.000 eura troškova od sudova za prekršaje u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju, od čega je pola prinudno naplatio.

Ostalih oko 500 advokata, koji se nalaze na spisku isplata SS, dobilo je znatno manje novca, dok polovina upisanih u imenik Advokatske komore Crne Gore (AKCG) nije na tom spisku. U imenik AKCG upisano je oko 1000 advokata.

Na sajtu Višeg suda u Podgorici nije objavljeno nijedno rješenje o postavljenju advokata po službenoj dužnosti od 2019. godine, što ukazuje na nedovoljnu transparentnost, ali i sumnje u zloupotrebu. Ne objavljuje se ni tačan redosljed advokata koji je postavljen, odnosno ko je sljedeći na redu. Ranije su ovi podaci objavljivani na sajtu Suda.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto je to tako.

 “Nažalost, godinama je uspostavljena praksa po kojoj jedan dio 'odabranih' advokata dobija ogroman novac iz državnog budžeta na ime odbrana po službenoj dužnosti, što ukazuje na ozbiljne sumnje da se radi o težim zloupotrebama kojima je odavno trebalo da se pozabavi SDT”, ističe za CIN-CG advokatRadulović.

Nemoguće je, ocjenjuje on, da jedan manji broj advokata po tom osnovu svake godine prihoduje desetine ili stotine hiljada eura iz državnog budžeta, a da se ne radi o zloupotrebi i nepoštovanju redosljeda sa liste advokata.

“Dakle, mislim da se radi o klasičnom primjeru protivpravnog iskorišćavanja službenog položaja radi pribavljanja imovinske koristi maloj grupi advokata, što čini bitne elemente bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Ta zloupotreba može imati i dodatno ozbiljne posljedice po funkcionisanje pravosuđa, jer se osnovano može postaviti pitanje i sumnja iz kojih motiva se određeni advokati privileguju i da li zauzvrat vraćaju uslugu sudijama i tužiocima koji im to omogućavaju”, naglašava advokat.

 Činjenica da Viši sud pred kojim se vode najznačajniji krivični postupci ne objavljuje rješenja o postavljenju branilaca po službenoj dužnosti, ocjenjuje on, “doprinosi sumnjama da se radi o uhodanoj koruptivnoj šemi koja omogućava pribavljanje velike imovinske koristi pojedincima, ali istovremeno se ugrožavaju i zakonito funkcionisanje pravosuđa i pravo na odbranu okrivljenima koje privilegovani branioci brane”, ocijenio je advokat Radulović.

Tužilaštva su prošle godine dala oko 166.000 eura za odbrane po službenoj dužnosti 326 advokata,  a svima je dat sličan iznos novca, najviše po nekoliko hiljada eura, prema uvidu u spisak isplata Tužilačkog savjeta (TS).

Nedavnim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, tužilac čini lakši disciplinski prekršaj, ako bez opravdanog razloga, postavi osumnjičenom branioca po službenoj dužnosti, suprotno redosljedu sa spiska Advokatske komore.

Sudski savjet, međutim, nema dostupne podatke koliko je precizno novca uzeto od sudova samo za odbrane po službenoj dužnosti tokom prošle godine, ali je krajem 2024. dugovao advokatima, po više osnova, gotovo milion eura.

Više od trećine ispitanih advokata misli da njihove kolege daju mito

U anketi HRA “Percepcija korupcije kod aktera u pravosuđu” oko pet odsto anketiranih tužilaca smatra da pojedini advokati daju mito sudijama i tužiocima. Istog je stava 9,5 odsto sudija, dok to mišljenje dijeli 15,2 odsto vještaka. Interesantno, u anketi se ubjedljivo najveći procenat advokata slože sa ovom konstatacijom, njih 36,7 odsto. Dakle, više od trećine ispitanih advokata smatra da njihove kolege daju mit sudijama i tužiocima.

Advokat Radulović ističe da ta percepcija pokazuje nedostatak povjerenja advokata u rad pojedinih kolega. “Istovremeno, to je i zabrinjavajući podatak, jer je pretpostavka da su advokati, po logici stvari i prirodi svog posla, dobro obaviješteni o problemima koji prate rad pravosuđa”, naglašava advokat.

Na anketu HRA je odgovarao 41 tužilac, 95 sudija,92 vještaka i 109 advokata, u period od jula do septembra 2024.

Većina ispitanih vidi i rizik od konflikta interesa zbog članstva advokata u Tužilačkom i Sudskom savjetu. Posljednjim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ograničen je broj advokata, na samo jendog u Tužilačkom savjetu.

U istraživanju HRA zanimljivo je da sudije i tužioci samo kod oko 19 odsto advokata prepoznaju visok nivo stručnosti u radu.

Preko 40 odsto advokata kazalo je da zna da neki advokati ne uplaćuju državi porez na prihode.

Radulović, međutim, ističe da je sistem oporezivanja advokata nepošten i diskriminatoran. On pojašnjava i da osnovica za obračunavanje i plaćanje raznih doprinosa iznosi čak 150 odsto prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori: “Ovakav način oprezivanja uveden je za advokate 2013. godine i osim toga što je neprimjeren i nepravičan teret za obveznike, on ne doprinosi boljoj poreskoj disciplini jer manji broj advokata je u stanju da takav teret redovno izmiruje”.

On zaključuje da su brojni problemi na koje je Advokatska komora više od 15 godina ćutala, a nekada i aktivno učestvovala u njihovom stvaranju.

“Dakle, jedan mali broj advokata koji pod sumnjivim okolnostima dobijaju ogroman novac iz državnog budžeta, koji opstruiraju rad pravosuđa i koje državni organi i Advokatska komora ne mogu ili neće da pozovu na bilo kakvu odgovornost, kreirao je ambijent u kome javnost cjelokupnu advokaturu percipira na negativan način i u kome su u drugi plan došli brojni problemi za funkcionisanje advokatske profesije”, zaključuje advokat Radulović.

Da javnost ne bi ovu profesiju percipirala na negativan način, bilo bi dobro da Komora za početak bude mnogo transparentnija, a advokati koji ne rade svoj posao profesionalno, konačno pozovu na odgovornost.

Iako vještaka medicinske struke ima 111, sudovi i tužiaštva većinu njih nikada ne angažuju. Država kasni i sa isplatama i zbog toga plaća dodatne penale

Maja Boričić

Četiri vještaka medicinske struke uzela su gotovo trećinu novca koji je isplatio Tužilački savjet (TS) u 2023. za vještačenja u krivičnim postupcima u crnogorskim tužilaštvima.

TS je, u tom periodu, isplatio nešto preko 543.000 eura, od čega su četiri vještaka Nemanja Radojević, Miodrag Šoć, Krsto Nikolić i Ivana Čurović uzeli oko 170.000 eura. Najviše novca uzeo je Radojević – preko 50.000 eura.

Tužilaštva nijesu bila toliko izdašna prema vještaku medicinske struke Željku Goluboviću. On je međutim, dobro naplatio svoje usluge od crnogorskih sudova u krivičnim postupcima. Od svih vještaka za vještačenje pred sudovima uzeo je najviše-oko 40.000 eura u 2023 i prvoj polovini 2024. Odmah za njim je i Radojević, koji je uzeo nešto oko 30.000 eura.

Vještaci dolaze do novca i na osnovu sudskih izvršenja. I po ovom osnovu Radojević je najviše dobio – gotovo sav novac naplaćen preko javnih izvršitelja namijenjen vještacima, otišao je njemu. Od ukupno 78.000 eura izvršenja, u prvoj polovini 2024, Radojević je dobio 75.000, uključujući troškove advokata i izvršitelja. Radojević je podnosio tužbe zbog neisplaćenih naknada i time dobio višestruko uvećane iznose od države, koja je kasnila sa isplatama vještaku.

Dakle, za godinu i po, ako se sabere ono što su isplatila tužilaštva i sudovi za vještačenja, Radojević je dobio oko 150.000 eura.

U najvećoj mjeri do ovih podataka Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli su slobodnim pristupom informacijama od Tužilačkog i Sudskog savjeta.

Na posljednjem ažuriranom spisku vještaka koji objavljuje Ministarstvo pravde (MP) nalazi se 111 vještaka medicine i sudske medicine, a većina njih nikada nije angažovana u ovim sudskim postupcima.

Pravosuđe pokazuje nemoć

Direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nevjerovatno da se stalno biraju isti vještaci. „ Vi dakle stalno birate istog čovjeka,  a onda vas on utuži zbog neblagovremene isplate, pa i po tom osnovu dobje ogroman novac“, kaže Popović Kalezić. I po tome što stalno angažuje iste ljude i što dozvoljava da vještaci dolaze do desetina hiljada eura na osnovu utuženja, država i pravosuđe pokazuju nemar, za koji nijesu odgovorni vještaci, a ni zakoni, ocjenjuje Popović Kalezić.

Direktorica CEGAS-a naglašava da su problemi višestruki- neadekvatan način izbora sudskih vještaka, postupak reizbora, edukacije i odgovornosti, nepostojanje nekog vida selekcije, nepribjegavanje pokretanja postupka razrješenja vještaka od strane sudija i tužilaca, onda kada to zakon nalaže. Problem je i stalni izbor jednih te istih.

U izvještaju TS za 2023. piše da je u toj godini urađeno 5822 vještačenja u svim tužilaštvima, najviše iz oblasti medicine i sudske medicine- 2651. Ovo je prva godina u kojoj TS objavljuje ovu vrstu podataka u izvještaju, dok ih SS još ne objavljuje.

Ni iz Tužilačkog, ni iz Sudskog savjeta CIN-CG nije dobio informacije koliko je tužbi podneseno zbog kašnjenja u isplati naknade vještacima, zašto se ove naknade ne isplaćuju u roku i kako objašnjavaju da su godinama nekoliko vještaka  medicinske struke najplaćeniji i najangažovaniji, obzirom da ima veliki broj vještaka medicinske struke u Crnoj Gori.

Iz SS kažu da su to pitanja za Ministarstvo pravde (MP), dok iz MP navode da su to pitanja za Sudski i Tužilački savjet. Iz TS tvrde da se plaćanje vještacima vrši kada tužilaštvo dostavi rješenje, najčešće u roku od osam dana. A da li tužilaštva imaju novca za te svrhe, zavisi od mjesečnih otpuštanja budžetskih sredstava Ministarstva finansija, kažu iz TS.

Utuženje se može izbjeći isključivo redovnom isplatom, ističe Popović Kalezić. Neshvatljivo je da onaj koji bi trebalo da uplati troškove za vještačenja to ne radi na vrijeme. Ovo je čisto tehničko pitanje, gdje pravosudni organ mogu tražiti i intervenciju Ministarstva finansija, kako bi se potraživanja vještaka blagovremeno isplatila, da država, tj. građani, ne bi davali dodatni novac, ističe direktorka CEGAS-a.

KCCG ne vodi evidenciju ko vještači i koliko

Veoma je sporno i što Klinički centar Crne Gore (KCCG) ne vodi evidenciju, ni kontrolu koliko sati vještaci utroše na sudska vještačenja koja se obavljaju unutar te zdravstvene ustanove. Nema podataka u kojoj mjeri vještaci koriste državne resurse za obavljanje svojih privatnih poslova, koje debelo naplaćuju, pa sav novac ide njima, iako možda koriste kapacitete KCCG ili neke druge državne ustanove. 

Iz KCCG, i nakon više insistiranja, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto ne vode evidenciju o radu sudskih vještaka, koji vrše medicinska vještačenja u prostorijama Kliničkog centra.

Tako su ostala bez odgovora naša pitanja koliko sati pojedini ljekari zaposleni u KCCG provedu u vještačenju, da li im se to oduzima od plate, da li je sporno što radno vrijeme i kapacitete Kliničkog centra koriste za privatne poslove...

CIN-CG je pitanja prvo proslijedio direktoru KCCG Aleksandru Radoviću, a on je saopštio da je za odgovore nadležna direktorka Centra za sudsku medicinu KCCG Ivana Čurović. Zanimljivo, upravo Čurović je jedna od četvoro vještaka koji su u 2023. godini uzeli najviše novca za svoje usluge od tužilaštava....

Iz MP za CIN-CG navode da je pitanje transparentnosti i odgovornosti u radu svih institucija od izuzetnog značaja za povjerenje u njihov rad.

“Ukoliko bi u bilo kojoj instituciji postojala zloupotreba državnih resursa u privatne svrhe, svakako ne možemo govoriti o dobroj praksi”, kažu iz MP.

Dodaju da je važno da svako korišćenje državnih resursa bude u skladu sa zakonskom procedurom, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe. “Neophodno je unaprijediti saradnju između svih nadležnih institucija kako bi se osigurala efikasna kontrola i poštovanje zakonskih procedura”, navode iz Ministarstva.

Ne postoje mehanizmi zaštite državnih resursa, kada se sudska vještačenja obavljaju unutar državnih prostorija, kaže se u analizi CEGAS-a “Studija o sudskom vještačenju u Crnoj Gori”, iz oktobra 2024.

Popović Kalezić za CIN-CG naglašava da sve institucije u kojima se obavlja vještačenje moraju voditi evidenciju o broju urađenih vještačenja, upotrebi određenih potrošnih materijala za vještačenje, kao i predmeta prilikom vještačenja, uz jasnu satnicu o trajanju datog vještačenja i imena lica koje je to vještačenje obavilo. “Institucija će pokazati određenu količinu odgovornosti sa pažnjom dobrog domaćina, onda kada bude znala ko, kako, koliko, radi čega i na koji način koristi njene resurse, pa tako i KCCG”, naglašava direktorica CEGAS-a.

Dodaje da bi bilo od izuzetne važnosti i da oni koji koriste državne resurse za svoje privatne poslove, institucijama plate za korišćenje tih resursa.

Preko 65 odsto vještaka nije nikad angažovano

Preko 65 odsto vještaka nikad nije angažovano tokom 2023.godine, piše u analizi CEGAS-a.

U Zakonu o sudskim vještacima piše da “za vještačenje u pojedinom predmetu sud, državno tužilaštvo, odnosno drugi organ koji vodi postupak, po pravilu, određuje vještaka, koji ima prebivalište na području tog suda, državnog tužilaštva, odnosno drugog organa koji vodi postupak, vodeći računa da vještaci iz iste oblasti budu ravnomjerno angažovani“.

Iz MP ističu da se srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenosti predmeta i drugim okolnostima.

Popović Kalezić za CIN-CG ističe da razumije nedostatak izbora vještaka kada su određene struke u pitanju, “a tu mislim isključivo na one sa jednim ili dva sudska vještaka na raspolaganju (oblast autorskih prava, antikviteta, digitalnih dokaza, forenzika video materijala i fotografija, kompjuterska forenzika, forenzika mobilnih tetefona, arhivistička struka, oblast forenzičke genetike…), ali tamo gdje izbor postoji, birati isključivo jednog ili dva stručnjaka, krajnje je sporno i navodi na mogućnost pristrasnosti, subjektivnosti i diskriminacije”.

Ona podsjeća da se često čuje od tužilaca i sudija da biraju stalno iste vještake zbog povjerenja i ranije profesionalno obavljenih zadataka. Ističe, međutim, da je bez obzira na povjerenje, sporno što tužioci i sudije ne ostavljaju mogućnost drugim vještacima da budu izabrani. Ona problematizuje i praksu što pravosudni organi ne pribjegavaju pokretanju postupka za razrješenje vještaka, kada se za to pokaže potreba.

U studiji CEGAS se zaključuje da još nema adekvatne kontrole rada vještaka, ne postoji mehanizam ravnopravne dodjele posla, većina vještaka funkcioniše van udruženja, te time bez ikakve kontrole. Ističe se i da vještaci nemaju pristup obukama i usavršavanju, da iz pojedinih oblasti nema dovoljnog broja sudskih vještaka, dok ih u određenim oblastima ima i previše.

U izvještaju Sudskog savjeta za 2023. navodi se da je čest uzrok odlaganja sudskih ročišta kašnjenje vještaka u izradi nalaza. Ističe se i da sudije u nedovoljnoj mjeri pribjegavaju kažnjavanju vještaka, kao i drugim zakonom propisanim načinima, kako bi se nalaz i mišljenje dostavljali sudovima u predviđenim rokovima.

Prema više međunarodnih i domaćih analiza, problem je i što tužioci i sudije ne ispituju kvalitet rada vještaka.

Izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, iz juna prošle godine, predviđeno je da se protiv tužioca može pokrenuti disciplinski postupak, ukoliko ne podnese predlog za razrješenje vještaka, ako postoje zakonski razlozi za to. Za sudije još ne važe ova pravila.

U toku krivični postupci protiv tri vještaka

Na posljednjem ažuriranom spisku sudskih vještaka iz decembra prošle godine nalazi se njih 704, s tim da piše da dvoje ne radi do okončanja krivičnog postupka-Saša Zejak i Omer Markišić. Njima dvojici se sudi u postupku protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, koji je optužen da je organizovao kriminalnu grupu, među kojima su i ova dva vještaka, koja se tereti da je u stečajnim  postupcima oštetila osam firmi za više stotina hiljada eura.

Poseban krivični postupak se, prema saznanjima CIN-CG, vodi i protiv vještakinje građevinske struke Ranke Brajković, ali na sajtu MP nema te informacije, pa je ona očigledno nastavila nesmetano da radi svoj posao.

Prema sudskoj dokumentaciji, u koju je CIN-CG imao uvid, njoj se sudi zbog davanja lažnog iskaza. Prvostepenom presudom je oslobođena da je u oktobru 2021. pred kolašinskim Osnovnim sudom dala lažan iskaz u jednom parničnom postupku da dio katastarske parcele predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište tj. da je privedeno namjeni, te da sporno zemljište ne može da bude predmet povraćaja ranijim vlasnicima. Čeka se Viši sud u Bijelom Polju da donese presudu po žalbi kolašinskog tužilaštva.

CIN-CG je ranije pisao da je Ministarstvo pravde u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka.

Iz resora kojim rukovodi Bojan Božović za CIN-CG kažu da nakon razješenja sudskog vještaka Gorana Dedića nije bilo novih postupaka za razješenje sudskih vještaka, jer Komisiji za sudske vještake u 2022, 2023. i 2024. godini nije podnijet nijedan predlog za razješenje.

Nema odgovornosti, mijenjaće zakon

I u „Komparativnoj analizi uloge vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana“, iz 2019. godine, kao jedan od ključnih nedostataka navodi se nejednaka raspodjela dodjele posla vještacima.

Nedostatak kvalifikovanih sudskih vještaka vodi tome da su malobrojni iskusni vještaci stalno angažovani od strane sudova i da su preopterećeni poslom, a u svim  razmatranim jurisdikcijama postoji nejednaka raspodjela posla među vještacima, piše u Analizi.

“Što je pouzdaniji vještak i što više posla ima, to je veći rizik od kašnjenja u dostavljanju nalaza i mišljenja. To može postati ozbiljan problem jer sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema onim sudskim vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja. Također, nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziranje i korupciju”, upozorava se u Analizi.

Oni, između ostalog, preporučuju uvođenje obaveze objavljivanja javnog poziva za imenovanje na zahtjev sudova i tužilaštava, radi usklađivanja stvarnih potreba za vještacima u određenoj oblasti sa raspoloživošću vještaka u toj oblasti.

Oni takođe preporučuju da sudija/tužilac naloži plaćanje sudskom vještaku ubrzo po podnošenju nalaza i mišljenja, te da bi bilo korisno izbjegavati plaćanje vještacima tek po završetku postupka: “Sudovi nemaju razloga da gomilaju dugove prema sudskim vještacima, naročito u parničnom postupku, jer sredstva već trebaju biti raspoloživa na depozitnim računima suda nakon uplate predujma. Stoga bi sudski vještak vrlo brzo po dostavljanju nalaza i mišljenja mogao biti plaćen. Time bi se spriječilo gomilanje dugova, te bi se povećala ukupna efikasnost rada sudskih vještaka”.

Prema smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), stalni izbor istog vještaka za istu vrstu vještačenja, od strane istog suda, može negativno uticati na činjeničnu i ličnu nezavisnost tog vještaka: “Sudovi trebaju takođe biti na oprezu u pogledu situacija monopola nad vještačenjem. Rotacija vještaka može se smatrati prikladnim načinom izbjegavanja recipročne zavisnosti i unapređenja nezavisnosti vještaka u odnosu prema sudu”, piše u smjernicama CEPEJ.

U crnogorskoj Strategiji pravosuđa od 2024 do 2027. se primjećuje da je u praksi primjetan izostanak primjene mehanizama odgovornosti sudskih vještaka u slučaju nestručnog ili neefikasnog postupanja.

“Unaprjeđenje stručnosti sudskih vještaka je oblast koja i dalje nije sistemski adresirana i zahtjeva dalju intervenciju, uzimajući u obzir heterogenost oblasti koje pokrivaju sudski vještaci. Kao gorući problem u ovoj oblasti izdvaja se neujednačenost ekspertize koja rezultira učestalim angažovanjem istih vještaka”, ističe se u Strategiji.

Dodaje se da u praksi veliki izazov predstavlja nemotivisanost sudskih vještaka da prihvataju predmete, naročito u udaljenim sudovima koji zahtijevaju putovanja na ročišta, ali i preveliko opterećenje brojem predmeta i neefikasnost rada pojedinih vještaka, što negativno utiče na efikasnost sudskih postupaka.

“Razvoj sistema obuka sudskih vještaka zahtjeva intenzivan rad u predstojećem periodu, pri čemu prioritet predstavlja izrada plana daljeg razvoja ovog sistema kojim se moraju identifikovati primarne oblasti vještačenja u kojima je neophodno prioritetno razvijati programe obuke, kao i definisati mehanizme, rokove i nadležnosti”, zaključuje se u tom dokumentu.

Postojeći Zakon o sudskim vještacima ima brojne manjkavosti i dobro je što će se uskoro mijenjati, zaključuje Popović Kalezić, koja je i članica Radne grupe za izmjenu Zakona o sudskim vještacima.

Iz MP navode da će se raditi na jačanju sistema disciplinske odgovornosti pravosudnih profesija,među kojima su i vještaci, te da će doći do izmjena Zakona.

“ U cilju sistemskog unapređenja zakonskih rješenja u ovoj oblasti. Planirano je da rad na izradi zakona bude završen do kraja 2025.”, navode iz resora kojim rukovodi Božović.

Imajući u vidu da mišljenja vještaka najčešće imaju odlučujući uticaj na ishod postupaka pred sudom, nadležni bi trebali mnogo više pažnje da posvete unaprjeđenju zakonskog okvira i prakse ove važne profesije.

Za deset godina, samo pet kućnih zatvora zbog pranja novca u Crnoj Gori i to zahvaljujući nagodbama sa tužilaštvom. Rezultata nema, jer nedostaje znanja i političke volje

Maja Boričić

Pet kućnih zatvora, jedna uslovna osuda, gašenje dvije firme, jedna odbijena optužba zbog zastare, dva odustajanja tužioca prije završetka suđenja i jedna oslobađajuća odluka-rezultati su crnogorskog pravosuđa u borbi protiv pranja novca, u posljednjih deset godina.

To su podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Osim toga, u jedina dva slučaja u kojima je crnogorsko pravosuđe vodilo postupak zbog optužbi za pranje velike količine novca, prije više od decenije, porodice Kalić i Šarić su oslobođeni optužbi, a država im je isplatila milionske odštete.

Stručnjaci i civilni sektor ističu da ne čudi što Crna Gora nema značajnije rezultate u borbi protiv pranja novca, jer su to veoma kompleksni postupci, za koje nema ni političke volje, ni odgovarajućeg zakonskog okvira, ali ni kadra koji ima dovoljno znanja za vođenje istraga.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za CIN-CG naglašava da je Crna Gora decenijama destinacija gdje se uglavnom nesmetano pere novac, jer vladavina prava ne predstavlja ozbiljniju prepreku za organizovani kriminal. “Sve ono što smo vidjeli iz SKY prepiski potvrdilo je sumnje u infiltriranost organizovanog kriminala na onim mjestima od kojih se očekivalo da budu ključni nosioci, ne samo borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već prije svega prijeko potrebnih reformi u sektoru pravosuđa i policije”, ocjenjuje Milovac.

On podsjeća da još nemamo odgovore ni na pitanja koji se odnose na poznate predmete u kojima se sumnjiči bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, kao što su  "prvi million", "Pandora papiri", pa ni za gotovo četiri miliona dolara porodice Svetozara Marovića na jednom od švajcarskih računa.

Profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović za CIN-CG naglašava da ovakvo stanje nije isključivo vezano za rezultate rada pravosuđa u Crnoj Gori, nego su slične tendencije prisutne u cijelom regionu.

“Ako se naša pravosuđa budu i dalje strogo pridržavala tradicionalnih, konzervativnih, često restriktivnih tumačenja, bojim se da još dugo nećemo imati adekvatne rezultate u borbi sa ovim veoma opasnim fenomenom, koji ugrožava ne samo državu, institucije i ekonomiju, nego i svakog građanina”, ocjenjuje profesor.     

Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da „oprani novac“ u svijetu čini između dva i pet odsto globalnog BDP-a, te da bi to značilo da se na Zapadnom Balkanu godišnje “opere” između 1,8 i 4,6 milijardi eura.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2024. ističe se da je potrebno povećati efikasnost tužilaštva i sudstva u slučajevima teškog i organizovanog kriminala, posebno pranja novca.

Ističe se da su kapaciteti za borbu protiv pranja novca ograničeni i da nedostaje slučajeva samostalnog pranja novca.

“Riješiti problem dugotrajnosti suđenja i čestih odlaganja u slučajevima organizovanog kriminala, obezbijediti primjenu ključnih pravnih pojmova kao što su samostalno pranje novca i kvalitet dokaza od strane sudova i tužilaštva”, piše u posljednjem izvještaju EK.

Da broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca nije u skladu sa procjenama o rizicima za mogućnost pranja novca u Crnoj Gori, upozoravaju i iz Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival).

U posljednjem izvještaju Komiteta iz 2023. preporučuje se nadležnima u našoj zemlji da efikasnije procesuiraju slučajeve samostalnog i pranja novca preko povezanih lica, kao i pranja novca od stranih prihoda od kriminala, te da pojačaju fokus na pranje novca povezano s visokorizičnim krivičnim djelima (kao što su trgovina drogom, korupcija na visokom nivou, organizovani kriminal i zloupotreba pravnih subjekata). Manival takođe poziva na primjenu efikasnih, proporcionalnih i odvraćajućih krivičnih sankcija.

“Okvir treba ojačati u slučaju visokorizičnih nefinansijskih sektora, naročito kockarnica, advokata, notara i pružalaca usluga za preduzeća”, piše u izvještaju Manivala.

I dok međunarodni partneri upozoravaju na loše rezultate u borbi protiv pranja novca u Crnoj Gori, jedine osuđujuće presude sa simboličnim kaznama, u posljednjih deset godina, izrečene su samo u slučajevima koji su završeni sporazumnim priznanjem krivice.

Kućni zatvori, uslovna, zastara, odustajanje tužioca

Specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici je u ovih deset godina presudilo devet puta za krivično djelo pranje novca.

Krivičnim Zakonikom (KZ) predviđena je kazna od šest mjeseci do 12 godina u zavisnosti od težine kd i iznosa novca koji je “opran”.

Izmjenom KZ iz 2017. propisano je da za postojanje tog krivičnog djela nije neophodno da postoji osuđujuća presuda za krivično djelo iz koga je taj novac potekao. Međutim, očigledno je da ove izmjene još nijesu proizvele pozitivan efekat.

Javnosti poznat slučaj navodnog pranja novca, u kojem je, između ostalih, i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević bio jedan od optuženih, kao šef kriminalne organizacije, završen je odustajanjem tužioca od većine optužbi, pa i za pranje novca. U odluci koja je postala pravosnažna ove godine, sud je za pranje novca oslobodio i one za koje tužilac ranije nije odustao od gonjenja. Medojević i biznismen iz BIH Momir Nikolić su se teretili da su organizovali desetočlanu kriminalnu grupu da pere novac za izbornu kampanju tokom 2016.godine.

Odbijena je i optužba za pranje novca višestrukog povratnika Velija Hota, 2016. godine zbog zastare. Hot je bio optužen da je još 2004. kupio dva poslovna prostora u Baru od novca, koji je zaradio prodajom narkotika. U ovom slučaju Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je tek 2014.podiglo optužnicu za produženo krivično djelo pranje novca, a Viši sud u tom gradu se godinu kasnije oglasio nenadležnim i predmet dostavio Višem sudu u Podgorici. Specijalno tužilaštvo je 2016. izmijenilo optužnicu, a podgorički Viši sud odlučio da je optužba zastarjela još 2014.

“Ako je poslije izvršenja krivičnog djela zakon izmijenjen jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za učinioca”, piše u obrazloženju presude.

Nagodbom sa tužiocem Sead Ferizi, ranije osuđivan za prodaju narkotika, osuđen je 2019. na tri mjeseca kućnog zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura, zato što je novac koji je stekao prodajom kokaina koristio za uređenje kuće i kupovinu namještaja. Oduzeto mu je i 20.000 eura.

Iste godine na pet mjeseci kućnog zatvora i da plati 3.000 eura, osuđen je Franc Bayer za pranje novca i utaju poreza. Sa tužilaštvom se dogovorio i da njegova firma plati 75.000 eura novčane kazne, te Poreskoj upravi nešto malo manje od 90.000 eura.

Povratnik Davor Perović se nagodio 2020. da provede šest mjeseci u kućnom pritvoru i plati 3.000 eura za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranja novca i utaje poreza, a njegovo preduzeće je uslovno kažnjeno, odnosno da neće platiti kaznu od 80.000 eura,ukoliko u sljedeće tri godine ne počini novo krivično djelo. Oduzeto mu je nešto preko 12.000 eura pribavljenih utajom poreza i doprinosa.

Za pranje novca i produženo krivično djelo prevare, ranije osuđivani Tomo Čađenović je nagodbom iz 2021. osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora i 2.000 eura novčane kazne, dok je njegov saučesnik Slobodan Čađenović kažnjen uslovno i sa 1.000 eura novčane kazne za ista krivična djela. Iako su prevarno od različitih firmi uzeli nešto malo manje od 300.000 eura, prema presudi, tužilaštvo i sud im nijesu oduzeli ni centa.

Nagodbom, iste godine, Ljiljana Dragičević je za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranju novca putem pomaganja i utaju poreza i doprinosa osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora i 4.000 eura novčane kazne. Ona je osuđena za pomaganje okrivljenom Dušku Kneževiću, u postupku koji se vodi zbog pranja novca i utaju poreza u predmetu “E-komerc”.

Dva pravna lica “PM Holding” i “Paradise Properties” kažnjena su 2023. gašenjem, još jednom nagodbom sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici tih firmi nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika. Međutim, ovo je jedini primjer gdje je oduzet veći broj nekretnina u Perastu, Morinju, Baru, Podgorici, Herceg Novom…

Istraživanje tokova novca i međunarodna saradnja ključna

Milovac za CIN-CG ističe da, nažalost, ni nakon oslobađanja hipoteke višedecenijskog režima DPS-a, ne svjedočimo značajnijim pomacima. “Dio reformi koji je započet i dalje je zarobljen prije svega individualnim interesima političkih partija,” ocjenjuje direktor Istraživačkog centra MANS-a. 

On kaže da tužilaštvo nedovoljno stavlja fokus na ono što može značajno oslabiti organizovani kriminal. “Tužilaštvo je bilo primorano pod pritiskom prije svega političkih elita, da inicira određene postupke koji možda nisu bili pripremljeni do kraja, na način da fokus bude na istraživanju tokova novca i kako je novac završio u nekretninama, kompanijma, luksuznim automobilima i slično”, pojašnjava Milovac.

Za takve vrste postupaka, dodaje on, je potreban ogroman rad i mnogo više znanja nego što trenutno možemo da vidimo da postoji, prije svega u tužilaštvu i policiji.

On smatra i da je naivno vjerovati da dobar dio tog “kapitala” nije iznijet iz Crne Gore i legalizovan kroz investicije na drugim lokacijama. “MANS je do sada više puta ukazivao na potrebu snažnijeg povezivanja sa odgovarajućim službama drugih zemalja,” ističe Milovac.

I professor Mujanović ističe da je krivično djelo pranja novca dosta kompleksno, pa prilikom istrage i cijelog postupka zahtijeva specijalizovana znanja i iskustva policije, tužilaštva i suda, te vrlo blisku i efikasnu međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju između različitih aktera iz javnog i privatnog sektora.

Posebno je složeno pitanje dokazivanja kriminalnog porijekla novca i namjere legalizacije tog novca, ističe Mujanović. “Većina država čak predviđa krivičnu odgovornost i za nehatno pranje novca uz blaže sankcionisanje. Naši zakoni u ovoj oblasti su usklađeni sa međunarodnim standardima, ali i dalje je vrlo upitna njihova implementacija u praksi”, ističe Mujanović.     

Primarno treba ispravno shvatiti šta je sve pranje novca, naglašava profesor, te nakon toga prilagoditi sudsku praksu aktuelnim trendovima pranja novca i prihvatiti sve relevantne međunarodne standarde.

“A koji u suštini idu ka ‘relaksaciji’ dokaznih standarda i prihvatanja doktrine da se svijest i namjera učinitelja mogu izvoditi iz svakog konkretnog slučaja”, pojašnjava on.

Policija i tužilaštvo, dodaje Milovac, nemaju ni osnovnih tehničkih uslova za rad kada su u pitanju finansijske istrage za pranje novca.

Ukoliko želimo rezultate, ističe Milovac, ono što moramo imati je i funkcionalan i ažuriran registar stvarnih vlasnika kompanija. “Pristup ostalim bazama podataka i njihova međusobna nepovezanost i dalje nešto što radi u korist kreiranja idealnog ambijenta za pranje novca”, ističe Milovac.

Neophodna je, dodaje i suštinska kadrovska reforma Uprave za sprečavanje pranja novca i odjeljenja za finansijske istrage Uprave policije. “Jer za sada ne vidimo da postoji dovoljno profesionalne hrabrosti na tim adresama da se država ozbiljno zaštiti od uticaja organizovanog kriminala na sistem, kroz pranje novca”, navodi on.

Osim toga, dodaju sagovornici CIN-CG, neophodna je i kontinuirana obuka i saradnja sa ekspertima iz ove oblasti kako bi uspostavili sistem koji više neće biti tolerantan prema toj vrsti kriminala. 

Pranje novca olakšava i nedovoljna stručnost inspekcija

U strateškim dokumentima kao najvažniji sektori koji su u riziku od pranja novca se izdvajaju banke, sektor nekretnina i priređivača igara na sreću.

U više dokumenata govori se i o visokom stepenu opasnosti od pranja novca preko notara i advokata. U Nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, ističe se i problem efikasnog nadzora nad advokatima i notarima.

“Visok rizik od pranja novca prepoznat i kod kategorije priređivača igara na sreću. I tu je evidentno neefikasno zakonsko rješenje u pogledu nadzora, i odsustvo sistema prijavljivanja sumnjivih transakcija, iako se radi o segmentu koji ima izuzetno visok udio prometa gotovog novca, i izuzetno visoke godišnje obrte. Kao posebna ranjivost prepoznata je od internet priređivanja igara na sreću. Takođe ne postoje mehanizmi kojima bi se spriječilo da pravosnažno osuđena lica i njihovi saradnici budu vlasnici ili da upravljaju kazinima”, ističe se u tom Vladinom dokumentu iz 2021.godine.

U Vladinoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) se ističe da tzv. perači novca ciljano biraju države u tranziciji, zato što državni aparat u takvim zemljama u fokusu ima podizanje ekonomskog standarda, smanjenje siromaštva, dok se manje pažnje poklanja snaženju sistema prevencije pranja novca i finansiranja terorizma.

Olakšavajuću okolnost u sprovođenju aktivnosti pranja novca predstavlja nedovoljna stručnost tužilačkih organa, lica koja se bave inspekcijskim nadzorom i slaba međunarodna razmjena podataka, naglašava se u dokumentu SOCTA.

Veliki izazov u postupanju u predmetima pranja novca, dodaje se, predstavlja međunarodna saradnja koja je sa nekim državama slaba i nedovoljna, posebno kada su u pitanju transakcije sa ofšor destinacija. “To se uglavnom odnosi na države sa kojih novac dolazi i prema kojima ide: Hong Kong, Singapur, Maršalska ostrva, Mauricijus i druge”, piše u dokumentu.

Dodaje se da je pranje novca putem građevinskih djelatnosti i poslova sa nekretninama i dalje visokorizična oblast, jer relativno lako može apsorbovati velike količine kapitala.

Objašnjeno je i na koji način funkcionišu kriminalne grupe(OKG) kada žele da “operu” novac, pa se ističe da je na globalnom planu zadržan trend da OKG sve više koriste usluge drugih organizacija koje su osnovane kao legalni privredni subjekti, koji služe kao provajderi za pranje novca.

“Članovi kriminalnih grupa najčešće novac stečen kriminalnim aktivnostima ulažu u investicione objekte, sportske klubove, kladionice, kockarnice, kupovinu nekretnina, turizam i ugostiteljske objekte, taksi i rent a car udruženja, privredna društva koja se bave reciklažom sekundarnih sirovina, kupovinu skupocjenih automobile i slično”, piše u dokumentu.

Državljani zemalja Istočne Evrope i Turske koji borave na području Crne Gore, napominje se u dokumentu SOCTA, dovode se u vezu sa sprovođenjem aktivnosti pranja novca posredstvom međusobno povezanih pravnih lica registrovanih na teritoriji Crne Gore u čijim vlasničkim i upravljačkim strukturama imaju učešće, a koje uglavnom posluju u oblastima konsaltinga, finansijskog poslovanja i poreskog upravljanja, izgradnje i trgovine nekretninama i trgovine motornim vozilima.

Samostalno procesuirati pranje novca

U Izvještaju o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu od jula 2021. do marta 2024, koji je izradila Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) se

primjećuje da se većina praćenih predmeta sa optužbama za pranje novca u Crnoj Gori procesuira istovremeno sa predikatnim krivičnim djelom.

“Tužioci su tokom konsultacija potvrdili da ne procesuiraju samostalna krivična djela pranja novca, jer im je bilo potrebno da znaju tačno kojim krivičnim djelom je ostvarena dobit”, pojašnjava se u izvještaju.

Međutim, prema relevantnim međunarodnim standardima, posebno preporukama Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF) i Varšavskoj konvenciji, prethodna ili istovremena osuđujuća presuda za predikatno krivično djelo ne bi trebalo da bude preduslov za osuđujuću presudu za pranje novca.

“Dakle, da bi se dokazalo da imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu krivičnim djelom, tužiocima nije potrebno da precizno utvrde koje krivično djelo je poslužilo kao izvor sticanja imovine”, zaključuje se u Izvještaju.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva za CIN-CG kažu da nastoje da unaprijede postupanje u ovim predmetima. “Upravo zbog toga je u procesu analiza organizacionih okvira, kako bi se obezbijedila funkcionalnija organizaciona struktura, a samim tim i bolji rezultati u procesuiranju krivičnih djela pranja novca”, kažu iz tužilaštva, na čijem je čelu Milorad Marković.

Planiraju i dodatne edukacije državnih tužilaca u ovoj oblasti za narednu godinu.

“Potreba za edukacijom proizilazi i iz činjenice da je izmjenama Zakona sužena nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva, nakon čega su predmeti koji se odnose na pranje novca u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, napominju iz VDT.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su, krajem oktobra ove godine, izradili smjernice za upravljanje predmetima teškog i organizovanog kriminala, kako bi sudijama pomogli u pripremi i vođenju predmeta.

Vrhovni sud će kod Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu inicirati kažu i dodatnu edukaciju sudija koji postupaju u predmetima procesuiranim za krivična djela pranje novca.

Iz Višeg suda su za CIN-CG naveli da je trenutno u toku 18 suđenja u kojima je jedno od krivičnih djela za koje se terete okrivljeni i pranje novca, od čega su tri predmeta vezana samo za to krivično djelo. Nedavno je i bivši visoki policijski funkcioner Duško Koprivica uhapšen pod sumnjom da je sa suprugom, sinom i zetom oprao više od million eura od 2019.godine. Ovi postupci će pokazati da li je naše pravosuđe konačno spremno da se uhvati u koštac sa ovim ozbiljnim krivičnim djelom ili će se nastaviti sa dosadašnjom praksom.

Samo jedan odsto notarskih zapisa kontrolisalo je u jednoj godini Ministarstvo pravde, iako Strategija upozorava da je neophodan sveobuhvatan nadzor, kako bi se smanjili rizici od različitih nezakonitosti, pa i pranja novca

Maja Boričić

Samo četiri notara kažnjena su simboličnom novčanom kaznom, u posljednjih 12 godina, zbog prestupa u radu. Ostali postupci koji su vođeni završeni su odbačajem ili obustavom, jer su notari otišli u penziju ili prestali s radom.

Kontrola ove važne pravosudne karike gotovo izostaje, jer se samo simboličan broj notarskih zapisa kontroliše od strane Ministarstva pravde (MP), zbog nedostatka kapaciteta u inspekcijskim službama.

Pravosudni inspektori MP su od 2020. do 2024. utvrdili 12 nepravilnosti, ali je samo jedan notar za to odgovarao u disciplinskom postupku, koji je pokrenula Disciplinska komisija Notarske komore (NKCG).

U preko 200 izvršenih nadzora za ovih pet godina, pravosudni inspektori MP nijesu pronašli nijednu nepravilnost kod notara koji su disciplinski odgovarali pred svojom komorom, osim kod Šuća Lekića, kada je utvrđeno da je sačinio notarski zapis za koji nije nadležan. Isti notar izbjegao je eventualnu odgovornost za najtežu povredu notarske dužnosti, tako što je otišao u penziju.

Ni Notarska komora nije vršila redovne kontrole notara.

To su podaci do kojih je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao slobodnim pristupom informacijama.

U izvještajima Evropske komisije (EK) posljednjih godina se, između ostalog, napominje da nije bilo značajnijih rezultata u obezbjeđivanju odgovornosti nezavisnih pravnih profesija, u koju pored notara spadaju i vještaci, sudski tumači i advokati.

Iako je pravni okvir koji obezbjeđuje odgovornost pravosuđa uglavnom uspostavljen, dodaju iz EK u posljednjem izvještaju za 2024, potrebno je osigurati njegovu potpunu i efikasnu primjenu, kako bi se unaprijedila odgovornost pravosuđa u praksi.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG ocjenjuju da postoji prostor za jačanje sistema disciplinske odgovornosti notara, što je prepoznato i Strategijom.

“S obzirom na ključnu ulogu notara u osiguranju pravne sigurnosti, Ministarstvo pravde je stava da izrečene disciplinske mjere treba da budu adekvatne i proporcionalne težini disciplinske povrede”, navode iz resora Bojana Božovića.

Pravnik Boris Marić za CIN-CG ocjenjuje da je sistem utvrđivanja disciplinske odgovornosti, ali i nadzora nad radom notara - nefunkcionalan.

“Ne čudi da nema ozbiljnijih postupaka, jer izostaje potreban kvalitet kontrole zakonitosti rada notara, gdje primarna odgovornost pripada Ministarstvu pravde”, naglašava Marić.

Iz Ministarstva pravde se pravdaju time što od 10 sistematizovanih mjesta za pravosudne inspektore, samo njih troje trenutno radi taj posao.

Ministarstvo je, kažu, raspisalo javni oglas za popunjavanje jednog radnog mjesta pravosudnog inspektora, koji je u završnoj fazi, a takođe planirano je tvrde da u što kraćem roku popune preostala upražnjena radna mjesta.

Marić pojašnjava da je nadzor i pravosudne inspekcije MP i Komore dominantno formalne prirode.

“Vjerujem da će u narednom periodu zbog obaveza iz pregovora sa EU doći do povećanja kvaliteta nadzora sa fokusom na notarske zapise, pismena i depozite kao značajan vid prevencije pranja novca”, ističe on.

U Strategiji reforme pravosuđa od 2024. do 2027. se ističe da je tržište nepokretnosti prepoznato kao jedno od najrizičnijih oblasti u pogledu pranja novca i finansiranja terorizma, te da je podizanje stručnih kapaciteta notara, koji bi im omogućili prepoznavanje rizičnih transakcija, od ključnog značaja za suzbijanje pranja novca. Međutim, praksa pokazuje da je u 2023. samo 10 odsto notara završilo obuku u oblasti sprečavanja pranja novca. Strategijom je postavljen cilj da se do 2025. svi notari obuče.

Iz Notarske komore Crne Gore (NKCG) tvrde da je sada mnogo veći broj notara koji su obučeni, te da su svi notari dužni da redovno dostavljaju notarske zapise Upravi policije.

“Takođe svaki notar je dužan da prijavi sumnjive transakcije ovom organu”, ističu iz Komore.

U izvještajima o imovini notara, koji se nalaze na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), može se vidjeti da je nekoliko njih za kratak vremenski period uspjelo da značajno uveća svoju imovinu i novac kojim raspolaže.

Iz Ministarstva pravde nijesmo dobili odgovor da li će notari biti obuhvaćeni vetingom (provjerom imovine) i na koji način.

Maksimalan iznos koji notar može uzeti u predmetu je 5.000 eura, s tim da ovjeravanje dokumenata, što je i njihov najčešći posao, prema izvještajima o radu, košta po nekoliko eura.

Kazna za prestupe jedna prosječna plata sudije

Od 2013. godine vođeno je 11 disciplinskih postupaka, u kojima je četvoro notara za teže povrede notarske dužnosti, novčano kažnjeno sa po jednom prosječnom platom sudije, koja je iznosilaod 1.137 do 1.274 eura, što je minimalna kazna predviđena Zakonom o notarima.

Prema Zakonu, disciplinske mjere za teže povrede notarske dužnosti su: novčana kazna do 12 prosječnih mjesečnih zarada sudije osnovnog suda ili privremena zabrana vršenja djelatnosti u trajanju do jedne godine.

Sada penzionisani Šućo Lekić, notar iz Podgorice, kažnjen je 2021.godine sa 1.137 eura, zbog teže povrede notarske dužnosti. On je kažnjen zato što je, u avgustu 2019. godine,sačinio ugovor za koji nije bio nadležan.

“Evidentno je da je notar znao da obavlja radnju koja pripada službenom području drugog notara”, zaključuje Disciplinska komisija.

Protiv njega je i ove godine pokrenut disiplinski postupak, zato što je naplaćivao usluge suprotno predviđenoj tarifi, ali je disciplinski tužilac odustao od postupka, zato što je Lekić otišao u penziju.

Bivši notar Harun Adrović iz Berana kažnjen je 2021. takođe minimalnom novčanom kaznom od 1.137 eura, za težu povredu notarske dužnosti. Kažnjen je zato što je tokom 2019. sačinio dva notarska zapisa između beranske opštine i Agencije za investicije i razvoj iz tog grada, a da nije bio određen od Notarske komore da sačini te zapise.

Zakon o notarima iz 2016. godine propisuje da u svim predmetima, u kojima su jedna od strana u notarskom zapisu državni organi ili privredna društva u većinskom vlasništvu države, takvi predmeti se notarima po propisanom redoslijedu ravnomjerno dodjeljuju od strane Notarske komore.

Još jedan bivši notar iz Berana Miladin Magdelinić kažnjen je zbog istog prekršaja, odnosno potpisivanja ugovora, za koji nije bio određen od Notarske komore. Magdelinić je kažnjen i zbog ovjere drugog spornog ugovora, u kome je jedna od ugovornih strana bilo maloljetno lice, koje nije imalo odobrenje nadležnog organa starateljstva. Za ova dva teža prestupa kažnjen je takođe sa minimalnom kaznom od po 1.137 eura.

Notarka Svetlana Pavlović iz Bara takođe je kažnjena minimalnim kaznama za dvije teže povrede notarske dužnosti, samo što je tada blago porasla prosječna zarada sudije, pa je 2022. minimalna kazna bila 1.274 eura. Ona je izvršila prodaju nepokretnosti, koja se nije nalazila u Baru, već u Budvi. Takođe, Notarskoj komori, nakon više zahtjeva da dostavi sporni zapis, notarka je dostavila drugi ugovor, čime je onemogućila i vršenje nadzora, piše u odluci Disciplinske komisije. Za oba prestupa platila je 2.549 eura.

Iz Notarske komore kažu da su disciplinske komisije, kao i sudovi, nezavisne u radu i odlučivanju, tako da Komora nema nadležnosti da utiče na njihove odluke.

“Ne možemo se složiti da su disciplinske kazne za notare simbolične, imajući u vidu da su u disciplinskim postupcima izricane visoke novčane kazne, a dvoje notara je bilo privremeno udaljeno sa vršenja poslova notara nekoliko mjeseci”, navode iz Komore, dodajući da se, u ovoj godini, kod disciplinskog tužioca nalazi deset prijava na rad notara, o kojima još nije odlučeno.

Prema istraživanju CIN-CG-a, odluke o udaljavanju notara na nekoliko mjeseci donijete su 2012. godine, kada je jedan notar udaljen na dva mjeseca, a drugi na devet mjeseci. Sve ostale kazne, od 2013. godine, su bile minimalne novčane za teže povrede notarske dužnosti, prema dostavljenim podacima po slobodnom pristupu informacijama.

Obučiti sve notare da prepoznaju pranje novca

U nadzorima koje je Komora vršila 2023. u koje je CIN-CG imao uvid, najviše “zamjerki” notarima se odnosi na to da treba da insistiraju na prisustvu tumača, prilikom ovjera u kojima učestvuju strani državljani. Komisija je ukazivala notarima i na zakonsku obavezu da sve ugovore o prodaji čiji iznos prelazi 15.000 eura dostavljaju Upravi za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

Prema Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, notari policiji moraju dostavljati sve ugovore o nepokretnostima od 15.000 eura ili više, ugovore o zajmu preko 10.000 eura, ali i promet motornih vozila od 10.000 eura i više, najkasnije u roku od tri dana od dana zaključenja ugovora.

Marić ističe da su obuke notara o pranju novca neophodne i da ne idu potrebnom dinamikom.

“Notari su prepoznati kao rizična tačka, ali i dio rješenja u uspostavljanju prevencije da se spriječi moguće pranje novca kroz određene ugovorne transakcije”, navodi on.

Predlaže sveobuhvatnu analizu niza organa koji se bave pranjem novca u kojoj bi pod koordinacijom Ministarstva pravde, bilo uključeno Državno tužilaštvo, predstavnici sudstva, notara i NVO-a.

Iz Komore dodaju da je organizovano više obuka i savjetovanja na ovu temu, kojima prisustvuje većina notara.

“Notarska komora će organizovati i obuke shodno obavezama iz Strategije u narednom periodu”, navode iz Komore.

Prema nadzorima MP, od 2020. do 2024.godine, u koje je CIN-CG imao uvid, pored Lekića, nepravilnosti su utvrđene i kod notara Gzima Kalabrezija iz Ulcinja, Jadranke Adžić iz Podgorice, Lele Kostić i Ljubiše Markovića iz Nikšića, Lidije Pantović iz Tuzi, Marine Milošević i Senada Redžepagića iz Bara, Miladina Beloice iz Berana i Majde Kardović Musić iz Rožaja.

Kod Kalabrezija je, tokom kontrole 2022, utvrđeno da u jednom notarskom zapisu nije pravilno obračunat PDV. Adžić nije uredno vodila imenik, koji je tek 2024, nakon više kontrola, bio ažuriran. Kod Kostić nijesu bili pravilno spojeni papiri jednog predmeta. Kod Pantović je bila ista greška, s tim da je kod nje utvrđeno i da je u jednom ugovoru o poklonu nedostajao potpis, te da dvije godine zaredom imenik lica čiji se testament nalazi kod nje nije vođen ažurno. Marković nije dostavljao predugovore policiji koji prelaze vrijednost od 15.000 eura. Milošević takođe nije pravilno povezala papire u jednom predmetu, a imenik testamenata nije vođen uredno. Beloica nije dostavio ugovor preko 15.000 eura policiji, a Redžepagić nije ažurno vodio imenik više godina zaredom. I on je imao papira koji nijesu pravilno povezani. Kardović Musić su takođe nedostajali podaci iz imenika lica čiji su testamenti bili kod nje.

Notarskoj komori je prilikom kontrole 2020. godine Ministarstvo pravde ukazalo da sve odluke, zaključke i stavove sa sjednica Upravnog odbora mora dostavljati bez odlaganja svim članovima NK.

Osim Lekića, niko od njih nije odgovarao zbog ovih propusta. Prema Strategiji, problem je i to što se prilikom ovih nadzora pregleda veoma mali broj notarskih zapisa i što kontrola u mnogim slučajevima potpuno izostaje.

Pravosudni inspektori Ministarstva pravde su tokom 2022. izvršili nadzor svega ko jedan odsto ukupnog broja notarskih zapisa, “pa je potreban sveobuhvatniji uvid u rad notarske službe”, ističe se u Strategiji.

Tim dokumentom je predviđeno da pravosudni inspektori do 2027. kontrolišu 100 odsto notara.

Iz MP ističu da Pravosudna inspekcija nastoji da i sa postojećim brojem pravosudnih inspektora izvrši nadzor kod većine notara.

“U prošloj godini je izvršen nadzor kod 75 odsto notara, tako da smatramo da je realno očekivati da sa povećanjem broja pravosudnih inspektora se može izvršiti kontrola kod svih notara”, navode iz Ministarstva.

Nelojalna konkurencija i dalje prisutna

Već godinama se govori i o nelojalnoj konkurenciji među notarima i sprezi pojedinih notara s bankama i većim investitorima, ali i o praktičnom nasljeđivanju notarskih kancelarija.

Iz Komore navode da je kod notara primijećeno i uslovljavanje stranaka da svoje potrebe za notarskim uslugama ostvare kod određenih notara, te da je takva situacija na samom početku notarijata bila veoma loša.

“Iako su u međuvremenu preduzete neke mjere na eliminisanju takvog ponašanja, i danas, uz podršku nekih investitora, ima nelojalne konkurencije među notarima”, priznaju u Komori.

Pojašnjavaju da se nelojalna konkurencija u nekim slučajevima ogleda i u nedozvoljenom prikrivenom, a ponegdje i otvorenom reklamiranju, što je zakonom izričito zabranjeno.

“Nema nikakvog opravdanja da kod različitih notara građani dobiju različitu uslugu bilo po kvalitetu ili po cijeni. Stranke su potpuno slobodne u izboru notara kod kojeg će zaključiti ugovor i nikako ne treba da popuštaju pod nečijim pritiskom, jer notara bira onaj koji plaća notarsku uslugu”, pojašnjavaju iz Komore.

Tvrde da se odlučno bore protiv ovakvih negativnih pojava i putem preventivnih i represivnih mjera.

“Dokazivanje ovakvih radnji veoma je otežano, jer stranke u postupcima uglavnom nisu voljne da svjedoče o negativnim radnjama”, navode u Komori.

Marić ukazuje da postoje značajne razlike u godišnjim izvještajima koji se tiču broja izvršenih notarskih radnji vezanih za poslovanje banaka i investitora.

“Tu se mogu uočiti velike razlike u broju odrađenih predmeta, što upućuje na sumnju da imamo jedan vid nelojalne konkurencije, te da se sve to mora istražiti kroz nadležnosti Ministarstva pravde i Komore”, ističe on.

Ova nelojalnost se može javiti, pojašnjava Marić, i zbog prednosti mjesta u kome notar radi, jer su centralna i južna regija mnogo bolje za poslovanje.

“Drugi bi mogao biti da banke i investitori imaju notare od ‘povjerenja’, što samo po sebi ne možemo apriori tumačiti kao nepravilnost”, ocjenjuje Marić.

On ističe i da se način izbora notara mora mijenjati u pravcu veće kontrole, transparentnosti i izvjesnosti procedure.

“Mislim da je Ministarstvo pravde najavilo da će ići u smjeru izmjena načina izbora notara. Očekujem da će se to raditi na transparentan način uz javnu raspravu”, navodi Marić.

Iz MP za CIN-CG ističu da iako je Zakon o notarima ministru pravde dao pravo da imenuje notara koji ispunjava zakonske uslove bez jasno propisanih kriterijuma za izbor, “svjesni navedenih zakonskih nedostataka, trudili smo se da ovaj postupak u praksi bude sproveden na transparentan način, uz sprovođenje intervjua sa svim prijavljenim kandidatima i uvažavanje mišljenja Notarske komore”. Navode da će se sa tom praksom nastaviti i prilikom sprovođenja narednih konkursa.

Iz Komore napominju da su uvođenjem notarijata sudovi rasterećeni velikog broja predmeta, da je drastično opao broj parničnih predmeta pred sudovima, te da su rezultati ispitivanja javnog mnjenja pokazali da građani od svih pravosudnih profesija najviše povjerenja imaju u notarsku službu.

Marić ocjenjuje da pojavom notara jeste postignut veći stepen pravne sigurnosti, ali nije postignut nivo potrebne pravne izvjesnosti.

A da bi imali potrebnu pravnu izvjesnost neophodno je prije svega poboljšati sistem odgovornosti za počinjene greške.

Fali još baza podataka, kasni digitalizacija

Iz Komore tvrde da je svaki notar elektronski umrežen sa Upravom za nekretnine, što znači da notari imaju direktan pristup podacima u katastru pogledu stanja nepokretnosti i stvarnih prava na njima.

“Notari direktno elektronski preuzimaju važeće listove nepokretnosti, a u planu je da se u dogledno vrijeme ostvari mogućnost da notari elektronski podnose i zahtjeve za promjene stvarnih prava na nepokretnostima”, navode u Komori.

Za potrebe ostavinskih postupaka, pojašnjavaju, notari imaju mogućnost elektronske provjere podataka iz javnih registara stanovništva, kao i iz registra Centralne banke Crne Gore.

“Naravno digitalizacija nameće i nove zahtjeve za elektronskom komunikacijom i preuzimanjem podataka iz raznih registara, što je sljedeći korak u ostvarivanju digitalizacije u radu notara”, zaključuju u Komori.

Iz Ministarstva, međutim, kažu da rade na Strategiji digitalizacije pravosuđa 2024-2027, koja će omogućiti međusobno povezivanje notara i Uprave za nekretnine.

Marić napominje i da je potrebno obezbijediti efikasan pravosudni informacioni sistem (PRIS), ali i da se značajno kasni sa digitalizacijom na nivou državne uprave.

Nema napretka u primjeni etičkih pravila

Nije bilo napretka u primjeni etičkih kodeksa za notare, naglašava se u izvještaju Evropske komisije (EK) za 2024.

U Strategiji pravosuđa od 2024. do 2027. se ističe da je neophodno značajno intenzivirati mehanizme nadzora nad radom notarskih i kancelarija javnih izvršitelja, ali i paralelno raditi na kontinuiranoj edukaciji notara i javnih izvršitelja o standardima etike.

Iz Komore za CIN-CG navode da je Komisija za etička pitanja osnovana 2021. i da je do sada razmatrala samo jedan predmet, koji je i dalje u radu.

Ministarstvo ne zna za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj o kojima je javno govorila direktorka Marela Savić, Ombudsman više puta upozoravao na ograničene kapacitete ustanove u pružanju adekvatne podrške štićenicima, a više od polovine djece ima razvojne smetnje

Tijana Lekić/Maja Boričić

Ne rađajte djecu, ako ćete da ih ostavite, poručuje 24-godišnji Stefan Gerić, koji je većinu života do punoljetstva proveo u ustanovi za djecu bez roditeljskog staranja i u Centru za djecu i mlade Ljubović. Za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ispričao je potresnu priču kako je završio u Dječjem domu Mladost u Bijeloj. Majka ga, kaže, nije željela, a otac je završio u zatvoru.

"Od prve do osme godine bio sam u Bijeloj, bilo je puno agresije i vršnjačkog nasilja. Dan danas imam traume od tih događaja", priča Stefan.

U Domu u Bijeloj za godinu dana bilo je šest pokušaja samoubistava, saopštila je direktorka ove ustanove Marela Savić, u julu ove godine, u Skupštini Crne Gore, tokom zajedničke sjednice Odbora za ljudska prava i slobode i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD) za CIN-CG kažu da ne znaju za pokušaje suicida u Domu u Bijeloj, iako su njihovi predstavnici bili prisutni na sjednici dva skupštinska odbora.

"Nismo u saznanju da je šestoro djece u Domu Mladost Bijela pokušalo suicid u protekloj godini", naveli su iz Ministarstva.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za CIN-CG kažu da su obišli ustanovu povodom pokušaja suicida.

"Zaštitnik će cijeniti da li je nepostupanje po preporukama doprinijelo ovom problemu ili su u pitanju drugi razlozi i pokrenuti odgovarajuće postupke", rekli su iz kancelarije za CIN-CG.

Ombudsman je više puta skretao pažnju na neadekvatne uslove rada i kapacitete ove ustanove, konstatujući da postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju i pružanju usluga zaštite djeci bez roditeljskog staranja.

"Svako dijete koje je zbog porodične situacije ili životnih okolnosti smješteno u ustanovu nosi slojevite probleme, nerijetko traume, te treba pomoć i podršku u najvećem stepenu koji je moguće obezbijediti u institucionalnim uslovima. Zaštitnik konstatuje da Dječiji dom, u ovom trenutku, nema kapaciteta da to obezbijedi", naglašavaju iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG.

I Marija Ružić Stajović iz Nevladine organizacije Juventas ističe da djeca dolaze u Dom iz nepovoljnih životnih prilika, te da sistem mora prevenirati i hitnije reagovati, kako bi zaštitio tu djecu.

Dom Mladost jedina je ustanova u Crnoj Gori koja brine o djeci lišenoj roditeljskog staranja i djeci čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.

U Crnoj Gori se ne zna koliki je tačan broj djece bez roditeljskog staranja. Prema podacima UNICEF-a, u posljednje četiri godine, u Dom u Bijeloj je smješteno oko 20 djece godišnje.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei za CIN-CG kaže da gotovo pola miliona djece u zemljama širom Evrope i Centralne Azije živi u ustanovama za smještaj.

Naučna istraživanja su potvrdila da je odrastanje djeteta u ustanovi štetno po fizički i emocionalni razvoj. Zato su i preporuke da se djeci obezbijedi alternativni smještaj, van institucija, u hraniteljskim porodicama, kod rodbine, u malim grupnim zajednicama, ako već nemaju sreće da budu usvojena.

Vlada kasni sa usvajanjem Strategije deinstitucionalizacije, a ostaje i dosta izazova da se implementira. Iako su se posljednjih godina popravili uslovi i smanjen broj djece u institucijama, još je na početku proces traženja alternativnih smještaja.

I u posljednjem izvještaju Evropske komisije za 2024. se ističe da u Crnoj Gori nije postignut dovoljan napredak u prelasku na usluge u zajednici i porodici, a Strategija deinstitucionalizacije još čeka usvajanje.

"Centrima za socijalni rad i dalje nedostaje adekvatno osoblje, organizacija i kapaciteti. Zavod za socijalnu i dječju zaštitu nema dovoljno ljudskih kapaciteta da obezbijedi kvalitet i stručni nadzor", naglašava se u dokumentu.

Više djece sa problemima u ponašanju u Domu

Direktorka Doma za CIN-CG apeluje da šest pokušaja samoubistava za jednu godinu mora da skrene pažnju na stanje sa mentalnim zdravljem najmlađih.

Savić navodi da su se dešavale slične situacije i ranije, ali da ih sada ima mnogo više, kao što ima i više djece sa mentalnim problemima.

"Oko 25 odsto djece ima ozbiljne probleme sa mentalnim zdravljem, koji zahtijevaju neprekidan nadzor ljekara neuropsihijatra i stalnu terapiju, a ima i djece sa kombinovanim problemima", navodi direktorka Doma.

Ona je istakla da su zbog toga uspostavili saradnju sa spoljnom saradnicom koja dolazi jednom nedeljno. Direktorica kaže i da su razlozi za pokušaje suicida bili razni - od trenutne ljutnje, do zaljubljenosti, ali i očaja što ne mogu da budu sa porodicom.

Zabrinjavajuća je i pojava da sve veći broj djece, već od 12-13 godina, koristi psihoaktivne supstance i ima seksualni život neprimjeren uzrastu, tvrde iz kancelarije Ombudsmana.

"Izazov predstavljaju djeca sa neprihvatljivim ponašanjem, čiji se broj primjetno povećava u okviru ove ustanove", navode.

Direktorka Doma za CIN-CG tvrdi da djeca ne unose alkohol i narkotike u Dom i da se sa njima stalno razgovara o njihovoj štetnosti.

"Djeca se prate i u svim slučajevima kad postoji i mala sumnja radi se testiranje na narkotike".

Ona objašnjava da se neprihvatljivo ponašanje kažnjava privremenim oduzimanjem mobilnog telefona, zabranom večernjih izlazaka i oduzimanjem džeparca, na način da se taj novac uplati na tekući račun djeteta.

Savić kaže da u radu Doma vlada "nulta tolerancija na nasilje".

"Većina njih su u svojim porodicama imali model nasilja, imamo rijetke slučajeve nasilja među djecom", navodi Savić.

Zaštitnik je, međutim, dva puta posjećivao Dom zbog prijava o nasilju zaposlenih nad djecom, ali nije utvrdio da se to zaista i desilo. U mišljenju Ombudsmana iz maja 2021. piše da nije utvrđeno da li je do nasilja dolazilo, jer su zaposleni opovrgavali takve sumnje. U prijavi je navedeno da se u Domu kontinuirano događa nasilje nad djecom od strane vaspitača, kao i da je učestalo vikanje, ucjene i zastrašivanje.

"Zaštitnik je ranije, na osnovu razgovora sa djecom, stekao utisak da djeca nemaju povjerenja da prijave eventualno neprihvatljivo ponašanje nikome u okviru ustanove i da se plaše odmazde ukoliko prijave nešto što im smeta", navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Štićenici nemaju povjerenje ni u svog socijalnog radnika.

U drugoj anonimnoj prijavi Ombudsmanu za nasilje iz 2019, piše da se svakodnevno koristi fizičko kažnjavanje djece, te da i djeca taj obrazac ponašanja primjenjuju međusobno. Tada je, u mišljenju Zaštitnika, istaknuto da inspekcija nije obavila razgovor ni sa jednim štićenikom o prijavljenom nasilju, već je konstatovala da dva zaposlena stručna saradnika nijesu imala licencu za rad.

Direktor Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju Ivan Krgović tvrdi da se štićenici njemu nijesu žalila na vaspitače, ali da ima nasilja među djecom.

On dodaje i da se dešava da se dijete koje je premješteno iz primarne porodice u instituciju samopovređuje, jer hoće da se vrati kući. Krgović ističe da se dešava da mladi dođu u Dom sa razvijenim poremećajem ličnosti, usljed trpljenja ozbiljnih problema u porodičnim odnosima.

"Takvo stanje, ako se ne koriguje, može dovesti do antisocijalnog poremećaja ličnosti i zbog toga mogu biti skloni da izvrše neko krivično djelo", objašnjava doktor.

Nova klinika za psihijatriju u Podgorici nije još otvorila dugo najavljivano odjeljenje za maloljetnike. Problem je i nedostatak kadra. U Crnoj Gori trenutno rade tri dječija psihijatra, koji ne mogu da pokriju potrebe građana. Mnogi maloljetni pacijenti iz Crne Gore se upućuju u Institut za mentalno zdravlje u Beogradu. I tamo su imali nedovoljan broj dječjih psihijatara, koji su riješili uključivanjem opštih psihijatara u preglede adolescenata što bi, smatraju sagovornici, moglo i ovdje da se uradi.

Djeca završe u Ljuboviću i bez počinjenog krivičnog djela

Iz Osnovnog suda u Herceg Novom za CIN-CG kažu da trenutno nema postupaka koji su u toku, a u kojima su oštećeni ili okrivljeni štićenici Doma u Bijeloj. U posljednjih pet godina bilo je, međutim, osam pravosnažnih presuda u kojima su korisnici Doma bili vinovnici krađa, tuča i nekih drugih prestupa.

Nakon prvih osam godina života provedenih u Domu u Bijeloj, po odluci Centra za socijalni rad u Herceg Novom, Stefan se vratio svojim roditeljima, ali i kući se, nažalost, kaže, nastavilo nasilje, pa je pobjegao.

"Otišao sam u policiju i prijavio roditelje. Centar za socijalni rad me poslao u Ljubović, iako nijesu smjeli da me pošalju tamo, jer nijesam ništa loše uradio. Tamo sam od 12. do 14. godine prošao golgotu, maltretiranje od strane vršnjaka bilo je svakodnevno".

Nakon Ljubovića, Centar ga je poslao kod oca, roditelji su se u međuvremenu rastali.

"Otac je bio dobar prema meni kad sam se vratio, ali je ubrzo preminuo".

Nakon toga, kaže, bio je prepušten ulici, počeo je da koristi psihoaktivne supstance, ali i da krade.

"Snalazio sam se. Nikog nije bilo briga za mene".

Tako je, ovog puta s razlogom kaže, završio u Ljuboviću:

"Tada mi je više zaposlenih pomoglo. Sud je odobrio moju želju da tokom kazne neko vrijeme budem u manastiru. Tamo sam se odvikao od štetnih navika".

Dijete ne želi da uradi nešto loše, nego nema ko da brine o njemu, kaže Stefan i apeluje na centre za socijalni rad da pomognu toj djeci, a ne da većina njih, kako tvrdi, kad izađe iz institucija, završi na ulici i u zatvoru.

Kada je odslužio kaznu, gotovo niko se, tvrdi, nije interesovao šta se sa njim desilo.

"Samo sam od dva profesora iz Ljubovića imao podršku, ali od onih od kojih je trebalo - država, ministarstvo, centri ne. Ja sam psihički nestabilan, imam zdravstvenih problema, sve to nosi posljedice", tužno navodi Stefan.

Iz hercegnovskog Centra za socijalni rad, CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja, pa ni zašto se dešava da upute dijete bez roditeljskog staranja u Ljubović, a da pri tom ono nije počinilo krivično djelo.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad tvrde da to kod njih može da se desi jedino ako je potrebno odmah negdje smjestiti dijete, ali samo privremeno, nikako na duže vrijeme.

Ojačati porodice da ne šalju djecu u Dom

U Dječjem domu Mladost u Bijeloj potpuno je promijenjena struktura djece koja borave u toj ustanovi, pa ima više od polovine štićenika sa smetnjama u razvoju.

Iako se broj djece u Domu prepolovio posljednjih godina, broj djece sa razvojnim poteškoćama porastao je gotovo duplo samo u posljednje tri godine.

Dom u Bijeloj se mnogo promijenio, ističe direktorka, navodeći da je nekada boravilo i do 200 djece, od čega ih je samo nekoliko imalo dijagnostifikovane probleme u razvoju.

"Djeca sa smetnjama u razvoju imaju šest do 30 puta veću vjerovatnoću da će biti smještena u ustanove u poređenju s djecom bez takvih smetnji", kaže za CIN-CG Servadei.

On ističe da treba angažovati još najmanje 50 socijalnih radnika, koji bi radili sa porodicama na lokalnom nivou.

Iz podgoričkog Centra za socijalni rad ističu da imaju 12 voditelja slučaja, koji rade na 1.400 predmeta.

"Jedan prati oko 140 porodica, a preporuka je da prati 30 do 40 porodica", kažu iz Centra.

S obzirom na to da u Crnoj Gori nije razvijeno hraniteljstvo za djecu sa smetnjama u razvoju, a JU Zavod Komanski most koji preuzima brigu o punoljetnim građanima sa smetnjama je već popunjen, ozbiljan problem je i gdje će štićenici kad napune 18 godina.

Iz Komanskog mosta nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koji su kapaciteti ustanove, da li su popunjeni i kolika je lista čekanja.

I direktorka Doma u Bijeloj i Ružić Stajović ističu da situacija u Domu upozorava da bi trebalo ojačati porodice kako ne bi slale djecu u domove, posebno kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju. Iz Juventasa predlažu da se sistematizuje usluga porodičnog saradnika, a direktorka Doma predlaže uvođenje tzv. "predah roditeljstva", kao u Norveškoj, za šta, kaže, nije potrebno puno novca.

"Roditelj je nekad samo preumoran. U Norveškoj djeca žive u svojim biološkim porodicama, a roditelji imaju pravo da jednom u 15 dana ili sedmično, dijete dva, tri dana smjeste u neko prilagođeno okruženje", navodi Savić.

Krgović je istakao da njegovo iskustvo takođe govori da su u Domu najizazovniji slučajevi djeca sa intelektualnim smetnjama.

"Inkluzija znači da ne gledamo njih kao da imaju neki nedostatak, nego da je društvo defektno jer nema uslove za njih", ističe doktor.

U okviru Doma Mladost od 2019, funkcioniše i mala grupna zajednica za djecu sa smetnjama u razvoju u Bijelom Polju, koja još nema licencu. Savić je objasnila da je u Bijelom Polju većina te djece nepokretna, a da u našem sistemu nedostaje ustanova zdravstveno-socijalnog tipa za djecu sa teškim smetnjama, bez roditeljskog staranja, kao što imaju Bosna i Hercegovina i Srbija.

Većina djece ima roditelje, nema usvajanja, nedovoljno hranitelja

Više od 90 odsto djece koja borave u Domu Mladost ima roditelje, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava da roditelji zbog različitih problema ne mogu o njima da brinu - od psihijatrijskih bolesti, bolesti zavisnosti, skitnje, kriminala, nasilja, siromaštva, tjeranja djeteta da prosjači…

U Domu u Bijeloj je, u posljednjih pet godina, bilo smješteno godišnje od 71 do 86 djece. Ustanova raspolaže sa osam stambenih jedinica, svaka oko 250 kvadratnih metara i djeca su raspoređena po njima prema polu i uzrastu.

Najmlađi štićenik ima dvije godine, a najstariji 19, ali većina su starijeg školskog uzrasta. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2013. godine zabranjeno je smještanje djece ispod tri godine u ustanove socijalne i dječje zaštite, osim u izuzetnim okolnostima. Strategija deinstitucionalizacije predviđa da se ta granica podigne i da djeca do sedam godina starosti ne borave u domovima.

Nijedno dijete iz Doma u Bijeloj nije usvojeno u posljednjih pet godina, kaže za CIN-CG direktorka Savić. Objašnjava i da je za usvajanje potrebna saglasnost roditelja ili oduzimanje roditeljskog prava.

"Uvijek ima interesovanja za usvajanje, ali nije lako doći, ako nema saglasnosti roditelja, do pravosnažne sudske presude", kaže Savić.

U Strategiji deinstitucionalizacije piše da je u Crnoj Gori od 2020. do 2023. usvojeno samo 12 djece.

"Stopa usvojenja dvostruko se smanjila u odnosu na prvu deceniju 2000-ih i najniža je u cijelom regionu Centralne i Istočne Evrope", piše u dokumentu.

U Crnoj Gori je najviše razvijeno srodničko hraniteljstvo, a nesrodničkog i specijalizovanog je znatno manje.

Prema podacima MSSD prošle godine je na srodničkom hraniteljstvu bilo 332 djece, na nesrodničkom 88, a na hraniteljstvu uz intezivnu i dodatnu podršku 10.

Strategijom deinstitucionalizacije je, između ostalog, predviđeno da se broj hraniteljskih porodica do 2027. poveća za 15 odsto.

U Strategiji za razvoj socijalne i dječje zaštite se ističe da sistem hraniteljstva nije razvijen dovoljno, procjena i priprema hranitelja i djece je neadekvatna, a broj hraniteljskih porodica je nedovoljan.

U podgoričkom Centru za socijalni rad kažu da se u posljednje dvije godine broj prijava za hraniteljstvo smanjio. Takođe naglašavaju da se češće dešava da se djeca iz hraniteljskih porodica na kraju ipak smjeste u Dom, nego da djeca iz Doma odu kod hranitelja. Oni očekuju da Centar za hraniteljstvo značajno poboljša razvoj hraniteljstva, ali i rastereti rad centara za socijalni rad.

Iako je planom transformacije Doma od 2020. do 2024. bilo predviđeno uspostavljanje Centra za hraniteljstvo u Bijeloj, od toga se odustalo.

Centri za hraniteljstvo će, kažu iz MSSD, biti ubrzo uspostavljeni, jedan u Podgorici i dvije područne jedinice na sjeveru i jugu.

"Novi model hraniteljstva treba da odgovori na potrebe sve djece, jer razvija različite oblike hraniteljstva sa posebnim akcentom na specijalizovano hraniteljstvo, a samim tim će se povećati i broj hraniteljskih porodica", ocjenjuju iz resora Damira Gutića.

Ministarstvo će predložiti, tvrde, novi Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u 2025. Njime je predviđeno unapređenje usluga i materijalnih davanja u cilju unapređenja kvaliteta života djece bez roditeljskog staranja. Novi Zakon, kaže Servadei, trebalo bi da predvidi i izdašniju finansijsku podršku za hranitelje.

Nedovoljna podrška nakon izlaska, nema zainteresovanih za rad u Domu

"Posljednjih pet godina niko nije upisao fakultet, jedva završe i srednju školu", navodi direktorka Doma.

Ono što mi sada imamo ovdje, upozorava direktorka, su djeca koja imaju i 12 godina, a koja nikada nisu išla u školu, ili kao da nisu:

"Dešava se da imaju svjedočanstvo da su završili četvrti razred, a ne znaju da uzmu olovku u ruku. Ogroman trud je potreban da bi se ta djeca zainteresovala za školu".

Ombudsman ocjenjuje da su njihova obrazovna postignuća na očekivanom nivou i zbog nedostatka kadra u okviru ustanove.

Nema zainteresovanih ljudi da rade u Domu, tvrdi direktorka.

"U posljednja dva mjeseca dva puta je Dom raspisivao oglase za vaspitače i stručne radnike i niko se nije javio".

Iz kancelarije Ombudsmana za CIN-CG kažu da vide veliku angažovanost svih zaposlenih, ali da ova ustanova nema uslova za dostizanje minimum standarda za adekvatan rad i postupanje.

"Nerijetko se događa da je jedan vaspitač raspoređen na dvije porodice (oko 17 djece) što predstavlja poseban izazov kada se ima u vidu višeslojnost problema korisnika", navode iz te kancelarije.

Direktorka Doma predlaže i da se u novom zakonskom rješenju pojednostave uslovi za zapošljavanje, odnosno da se da rok od godinu dana za polaganje državnog ispita, a ne da se to traži unaprijed.

Nadležnost Doma ne bi trebalo da bude briga o zapošljavanju i smještaju punoljetnih štićenika, već bi o tome trebalo da brinu opštine i centri za socijalni rad.

"Iako to nije naš posao, mi ipak tražimo štićenicima stan i posao", kaže direktorka.

"Dom obezbjeđuje sertifikovane obuke za konobare, krojače, manikire, spasioce na plaži, kuvare. Djeca koja su boravila ovdje, pet godina imaju pravo na materijalno obezbjeđenje porodice", kaže Savić.

Iz Ministarstva tvrde da svako dijete koje napušta Dom dobija psihološku podršku za napuštanje institucije. Iz podgoričkog Centra za socijalni rad kažu da imaju na raspolaganju dva stana u Podgorici za punoljetne štićenike Doma, ali i da u njima trenutno ne boravi niko. Oni potvrđuju da se u praksi često dešava da im Dom obezbijedi uslove za izlazak.

"Dijete koje boravi duže izlazi sa više hiljada eura u život", navodi Savić.

Međutim, dešava se da kada izađu taj novac neracionalno koriste i brzo ostanu bez ičega.

"Sa njima se priča i objašnjava da novac treba da im traje".

Iz Juventasa ocjenjuju da bi ovaj problem bio rješiv kroz programe koji će biti usmjereni na što bolju pripremu djece za izlazak iz institucije - naučiti ih kako da upravljaju budžetom, vještinama potrebnim za posao, komunikacijskim vještinama…

U Analizi o položaju djece i mladih pod institucionalnom zaštitom, koji je uradio Juventas, piše da je od devetoro intervjuisanih mladih koji su izašli iz Doma, njih petoro nezaposleno, a većina ostalih nemaju u potpunosti regulisan radni status.

Šef UNICEF-a ocjenjuje da lokalne samouprave imaju važnu ulogu da obezbijede smještaj, dok im privatni sektor može pomoći zapošljavanjem i stipendiranjem.

Stefan sa početka priče danas živi u Srbiji. Ima posao i stan, ali ne zahvaljujući institucijama.

"Prvo sam dobio posao i smještaj od čovjeka koga sam upoznao dok sam bio u manastiru. Onda sam preko jednog poznatog pjevača upoznao jednog gospodina iz Srbije, koji me je bukvalno usvojio i ja ga smatram svojim ocem. Živim već tri godine sam, ali on mi pomaže", ističe Stefan.

On je i pored teške priče, uspio da se izbori sa nedaćama, ali i da bol pretoči u stihove, kao reper.

"Volio bih da radim u nekoj organizaciji, da pomažem djeci koja borave u domovima", zaključuje Stefan.

U ovom momentu u Crnoj Gori u hiljadama porodica trpi se kontinuirano nasilje u porodici. Mnogi od naših građana i građanki nemaju šansu da se izvuku iz tog začaranog kruga nasilja, zato što pripadaju siromašnim slojevima društva ili zbog predrasuda u kojima žive, u ovom autoritarnom društvu, koje na neki način ohrabruje nasilje, istakla je direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović na okruglom stolu "Nasilje u porodici i sudska praksa u Crnoj Gori".

Tadić Mijović je dodala da je analiza CIN-CG pokazala da su kazne za nasilje u porodici izuzetno niske, a temelj od čega sve počinje je reforma pravosudnog sistema.

Ministar pravde Bojan Božović je istakao da rade na izmjeni propisa u ovoj oblasti, kako bi borba protiv nasilja u porodici bila efikasnija i u skladu sa međunarodnim standardima.

" Izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici predviđen je veći stepen zaštite žrtve, jasna dinstinkcija između prekršajnog i krivičnog djela, prava žrtve su propisana na sistematičniji i jasniji način, razdvajanje zaštitnih mjera i propisivanje da se vrijeme koje je provedeno na izdržavanju kazne zatvora se neće uračunavati u vrijeme trajanja zaštitne mjere", naveo je Božović.

Novinarka CIN-CG Maja Boričić je istakla da se studija CIN-CG posebno fokusira na sudsku praksu u krivičnim predmetima, s obzirom na to da se načinom kažnjavanja može uticati na prevenciju nasilja, koje je nažalost rasprostranjeno u svim segmentima našeg društva. 

" Naša analiza je pokazala da sudovi izriču blage i neadekvatne kazne, da je zabrinjavajući broj povratnika, a odluke često u suprotnosti sa međunarodnim standardima, konvencijama ali i domaćim propisima". 

Dodala je da je možda i najveći problem koji je uočen, prilikom analize presuda, broj povratnika i sudska praksa u ovim slučajevima:

" Među osuđenima je više od polovine ranije krivično osuđivanih ili onih koji su već prekršajno odgovarali za nasilje u porodici. Od 244 povratnika, njih 95, odnosno nešto malo manje od polovine nije osuđeno kaznom zatvora, već uslovno,novčano, kućnim zatvorom ili kaznom rada u javnom interesu".

Novinarka Tijana Lekić je naglasila da ovakva sudska praksa može voditi i do najtežih posljedica po žrtve. Govoreći o preporukama istraživanja, Lekić je istakla da je potrebno mijenjati sudsku praksu u predmetima nasilja u porodici i izricati kazne proporcionalne težini zločina:

" Trebalo bi dosljedno primjenjivati otežavajuće okolnosti, posebno voditi računa oprisustvu djece tokom nasilja, kao i ostalim međunarodnim standardima. Bilo bi značajno da Vrhovni sud preispita praksu sudova u predmetima porodičnog nasilja i da obavezujuće uputstvo da se kaznena politika pooštri i bude u skladu sa počinjenim krivičnim djelom i izmjenama KZ-a iz decembra 2023.", navela je Lekić.

Božović je dodao da svi treba da se zabrinemo zbog ovakve statistike. 

"Ne možemo mi problem riješiti samo tako što ćemo uvesti uveli stože sankcije, jer u tom slučaju bismo imali nultu stopu kriminaliteta, ako bi za svako krivično djelo predvidjeli kaznu od 40 godina.  Stvari na nažalost ne funkcionišu tako. Jako je bitno je da o ovim stvarima govori i da se djeluje sistemski", naveo je ministar pravde.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović tvrdi da je situacija pred Osnovnim sudom u Podgorici nešto drugačija, te da je sudska praksa znatno pooštrena tokom 2024.godine:

" U periodu od 2021. do 2023. je izrečeno 47 godina zatvora, 1 060 časova rada u javnom interesu, jedna novčana kazna i 67 uslovnih osuda". 

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava (ESLJP) Valentina Pavličić je ocijenila da je glavni problem što je praktično zatajio sudski sistem u pogledu upravljanja kaznenom politikom koja se tiče ove vrste krivičnih djela. 

"  Osnovna uloga Vrhovnog suda jeste da radi ujednačavanje i kontrolu kaznene politike u Crnoj Gori, oni to ne rade", istakla je Pavličić.

Rukovoditeljka Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama Snežana Vujović je navela da je za osam mjeseci ove godine broj krivičnih djela nasilja u porodici dostigao godišnju brojku za 2022 i 2023 godinu.

" To je otprilike porast od preko 50 odsto. Ja bih najprije rekla da je to zasluga tužilaštva prvenstveno, a i vjerovatno udjela u tome ima i policija, koja prezentuje same događaje na adekvatan način. Što se tiče prekršaja, tu je situacija takodje značajno drugačija od prethodnih godina. Imamo pad za od 30 do 40 odsto za ovaj period u odnosu na 2022. i 2023. godinu", istakla je Vujović.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević navodi da su nalazi te NVO slični nalazima analize CIN-CG.

Dodala je da je praksa pokazala da uvođenje krivičnog djela femicida neće smanjiti broj femicida nažalost i istakla da su djeca žrtava femicida u Crnoj Gori faktički ostavljena na milost i nemilost socijalnim službama.

"Od 2021. do 2024. godine u Crnoj Gori bilo je šest femicida, mislim da je to veliki broj za malu Crnu Goru. U četiri od šest slučajeva nasilje je bilo prijavljivano, mi ove informacije nemamo za dva slučaja, što ne znači da nije bilo prijavljeno, samo ih mi nemamo. To nam jasno govori da sistem zaštite ne funkcioniše kako treba", naglasila je Raičević.

CIN-CG je, u saradnji sa Centrom za monitoring i istraživanje (CeMI) i Centrom za građanske slobode (CEGAS), organizovao događaj u okviru projekta "Podrška EU integracijama Crne Gore – Za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov", koji je podržan od strane Evropske unije, kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) i Ministarstva javne uprave. Cilj projekta je jačanje uloge novinara i civilnog društva u zaštiti i promovisanju ljudskih prava, demokratije i dobrog upravljanja u Crnoj Gori.

Kroz ovaj projekat objavljeno je više novinarskih istraživanja koja su se bavila ovom značajnom temom, kao i studija "Praksa sudova u Crnoj Gori u krivičnim predmetima nasilja u porodici i porodičnoj zajednici (2021-2023): Blage kazne vrijeđaju žrtve". Dokument je sastavljen na osnovu analize 467 pravosnažnih presuda svih osnovnih sudova vezanih za krivično djelo nasilje u porodici i porodičnoj zajednici. Presude obuhvataju period od januara 2021. do decembra 2023. godine. Pored toga, dokument uključuje analizu domaćeg i međunarodnog zakonodavnog okvira, kao i intervjue sa stručnjacima iz ove oblasti.

U Crnoj Gori je, za deceniju, samo nekoliko saobraćajnih i graničnih policajaca i dva savjetnika u MUP-u osuđeno za primanje mita. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija, ili su pak te institucije onemogućene da rade. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost, kaže međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos

Maja Boričić

Viši sudovi gotovo deceniju nijesu donijeli nijednu osuđujuću presudu za primanje i davanje mita. Na nižim sudovima, od 2015. su izrečene tri osuđujuće presude - jedan kućni zatvor i dvije kazne od sedam i devet mjeseci zatvora. Što se tiče davanja mita, sve kazne su uslovne, ili par mjeseci zatvora.

Iako je korupcija, čiji je glavni oblik podmićivanje, rasprostranjena u dužem vremenskom periodu u mnogim oblastima, na šta godinama upozorava i Evropska komisija (EK), u gotovo svim, malobrojnim osuđujućim presudama, osuđeni za primanje mita su policajci, i to obično na nižim pozicijama. Sve kazne su ili ispod zakonskog minimuma ili blizu njega, sa drugačijom praksom u sličnim predmetima.

U presuđenim postupcima od 2014. godine, oduzeto je ukupno oko 11.000 eura, nekoliko vozačkih dozvola, svjedočanstava i telefona.

To je bilans rezultata pravosuđa u posljednjih deset godina, kada govorimo o krivičnim djelima primanja i davanja mita, prema informacijama koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama i pretragom odluka na sajtu sudova.

Krivičnim zakonikom (KZ) je za onog koji primi mito predviđena kazna zatvora od dvije do petnaest godina, a za onog koji daje mito od jedne do osam godina, s tim da se od kazne može osloboditi onaj ko prijavi da je dao mito, prije nego što nadležni otkriju.

Međunarodni ekspert za borbu protiv korupcije Drago Kos za CIN-CG ističe da je situacija, kada govorimo o borbi protiv korupcije, u cjelini zabrinjavajuća.

“Uz veliki broj predmeta visoke korupcije, jednostavno bi moralo biti više presuda na svim stepenima. Očito je da borba protiv visoke korupcije ili nije prioritet institucija ili su pak te institucije onemogućene u svom radu. A bilo koji od ta dva razloga morao bi biti osnov za veliku zabrinutost”.

Crna Gora deset godina nije imala ni Strategiju za borbu protiv korupcije. Taj dokument je nedavno usvojen, kao dio tzv. IBAR paketa. U Strategiji se konstatuje da bilans ostvarenih rezultata u vezi sa suđenjima i pravosnažnim presudama u slučajevima visoke korupcije gotovo da i ne postoji.

I dok se naši državnici hvale kako borba protiv korupcije značajno napreduje, u Crnoj Gori praktično nema epiloga nijedne veće “afere”, a pokrenuti slučajevi posljednjih godina protiv visokih predstavnika vlasti, pravosuđa ili policije ili još nijesu započeti pred sudom ili se nalaze na samom početku.

“Opštepoznate korupcionaške afere sa pričinjenom ogromnom štetom po budžet i građane Crne Gore nijesu procesuirane, niti su sankcionisane. Stoga su brojne strategije za borbu protiv korupcije, akcioni planovi i druga dokumenta iz te oblasti, samo mrtvo slovo na papiru”, ocjenjuje za CIN-CG advokatica Marija Radulović.

Apelacioni smanjuje kazne, ista kazna za osuđivanog i neosuđivanog

Sudeći po pravosnažnim presudama za primanje i davanje mita, crnogorsko pravosuđe se može “pohvaliti” sa nekoliko odluka protiv saobraćajnih i graničnih policajaca, dva savjetnika u MUP-i još desetak pojedinaca.

Dva saobraćajna policajca je Viši sud u Podgorici 2014. osudio na po dvije godine zatvora za primanje mita, a Apelacioni im je iste godine smanjio kaznu na po godinu zatvora.

“Pri činjenici da se ne radi o izuzetno opasnom ponašanju optuženih kako to pogrešno nalazi prvostepeni sud, već o ponašanju koje je neprimjereno službi u kojoj su zaposleni, te da su do izvršenja ovog krivičnog djela savjesno obavljali službu zbog čega su i nagrađivani, naprijed navedene olakšavajuće okolnosti cijenio kao osobito olakšavajuće”, piše u presudi koju su donijeli tadašnje sudije Apelacionog suda Milivoje Katnić, Milić Međedović i Seka Piletić.

Osuđeni su za produženo krivično djelo primanje mita, za koje je predviđena kazna zatvora od dvije do dvanaest godina, s tim da se za produženo krivično djelo kazna može povećati.

Dokazano je da su oni na putu Podgorica-Petrovac više puta uzeli mito u neutvrđenom iznosu od građana koji su vršili prekršaje u saobraćaju. Interesantno je i da je, u ovom postupku, istu kaznu dobio ranije osuđivani policajac, kao i drugi koji je bio neosuđivan.

Još jedan saobraćajni policajac je 2015. osuđen na dvije godine zatvora za produženo primanje mita, zato što je više puta na podgoričkim saobraćajnicama uzeo novac da ne prijavi i naplati prekršaje u saobraćaju. Četvorica optuženih za davanje mita policajcu, dobili su uslovne kazne.

Međutim, ovaj put sudije Apelacionog suda potvrđuju kaznu, sa potpuno suprotnim obrazloženjem, što govori o neujednačenoj sudskoj praksi za slična krivična djela.

“Činjenica da je optuženi bio aktivni pripadnik policije u vrijeme izvršenja krivičnog djela, ukazuje na povećan stepen društvene opasnosti optuženog kao učinioca, te sobzirom na broj preduzetih radnji koje su ušle u sastav produženog krivičnog djela, a činjenica da je kao službenik MUP-a više puta nagrađivan, nije od uticaja da bi mu se izrekla blaža kazna od one na koju je osuđen”, piše u odluci sudija Zorana Smolovića, Dragiše Rakočevića i Milenke Žižić.

Jedan granični policajac osuđen je na šest mjeseci zatvora za primanje mita prije deset godina. On je kontrolišući državnu granicu tražio 300 eura od državljana Kosova da ih pusti da ilegalno pređu granicu ka Hrvatskoj.

U posljednjoj osuđujućoj presudi Višeg suda iz 2015. godine, dva savjetnika u MUP-a su osuđeni da su za novac završavali ostalim optuženima razne poslove u MUP-u. Savjetnica u MUP-u je dobila četiri i po godine zatvora, a njen kolega dvije godine i tri mjeseca. Optuženi za davanje mita su dobili kućne zatvore, ili po par mjeseci zatvora.

Kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu položaja

Još dvije osuđujuće presude, ali po optužbi osnovnog tužilaštva, donijete su tokom 2017. Osnovni sud u Rožajama je u novembru 2017. osudio na devet i sedam mjeseci zatvora dva carinika za produženo primanje mita, za koje je bila zaprijećena kazna od dvije do osam godina. Jedan je bio dodatno optužen i za zloupotrebu službenog položaja. Oni su osuđeni da su više puta omogućili ilegalan prevoz robe preko granice.

U okviru istih događaja, rukovodiocu bezbjedonosnog sektora u rožajskoj policiji je, u odvojenom postupku, dosuđen kućni zatvor za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja. Iako mu je i Osnovni sud u Rožajama smanjio kaznu daleko ispod minimuma i izrekao sedam mjeseci zatvora, Viši sud u Bijelom Polju je smatrao da je i to previše i 2018. godine preinačio kaznu na kućni zatvor od šest mjeseci. Sudili su Milovan Spasović, Jadranka Ćulafić i Radoslav Konatar.

“Prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio raniji život optuženog, koji je bio neporočan, obavljajući posao policajca više od 30 godina, zašta je novčano nagrađivan…”, piše, između ostalog, u obrazloženju presude.

I u oslobađajućim presudama gotovo svi okrivljeni su policajci.

Vođa smjene carinske kontrole na graničnom prelazu Debeli brijeg oslobođen je u oktobru 2015. da je uzeo mito da bi propustio čovjeka koji je prevozio kante farbe bez tranzitne deklaracije.

Jedan policajac je oslobođen u oktobru 2019. godine, po optužbi ODT-a, za primanje mita. Bio je optužen da je uzeo 300 dolara od Amerikanca u vozu, da mu ne bi pisao prijavu što nije imao pasoš.

Tri granična policajca oslobođena su optužbi u februaru prošle godine da su sedam puta tokom 2019. propuštali ilegalno cigarete, kafu, alkohol i druge robe preko granice.

“Iz transkripata se nije moglo provjeriti da li glasovi snimljeni ambijentalnim mikrofonom pripadaju nekom od okrivljenih, jer u postupku sačinjavanja transkripta nije urađena identifikacija nespornog glasa za svakog od okrivljenih, a potom preko odgovarajućeg vještaka ispitano poklapanje tog glasa sa izgovorenim riječima snimljenim u kritičnim prilikama primjenom mjera tajnog nadzora”, piše u presudi.

Još jedna zanimljiva situacija desila se tokom 2018 godine. Prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici kojom je policajac oslobođen optužbi za primanje mita, nije ni doživjela ispitivanje pred višom sudskom instancom - Apelacionim sudom, jer je Vrhovno državno tužilaštvo odustalo od žalbe, koju je podnijelo Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Jedan carinski inspektor oslobođen je 2019. optužbi za primanje mita, jer nije bilo dokaza da je tražio mito od vlasnika jedne prodavnice.

Ali zato je čovjek koji je prijavio da je sutkinja Vrhovnog suda uzela novac za donošenje odluke u predmetu pred tim sudom, za lažno prijavljivanje sutkinje dobio 10 mjeseci zatvora, što je veća kazna nego svim osuđenima za primanje mita, u postupcima pred osnovnim sudovima.

Advokatica Radulović ističe da to što presuđena lica pripadaju nižem nivou državnih službenika, ukazuje da nema adekvatne borbe i procesuiranja korupcije na visokom nivou.

“Statistika koju u svom istraživanju prikazujete obrnuto je srazmjerna stvarnosti koju živimo u našem društvu, a koja je opet prepoznata i sa međunarodnih adresa, kada nas označavaju kao društvo sa široko rasprostranjenom korupcijom u državnom sistemu”, naglašava advokatica.

Radi se o sistemskom problemu, za čije rješavanje je potrebna stvarna volja i znanje, ocjenjuje Radulović.

“O tome ipak, sami moramo odlučiti, da li ćemo se ozbiljno i stvarno uhvatiti u koštac sa ovim problemom, ili ćemo nastaviti fingiranje borbe protiv korupcije”, zaključuje advokatica.

Fokus da bude na korupciji na najvišim funkcijama

Izvještaj Evropske komisije (EK) za 2023. napominje da Crna Gora mora imati odvraćujuću i efikasnu politiku sankcionisanja korupcije, kako bi se izbjegla percepcija nekažnjivosti.

“Crna Gora mora dodatno da poboljša rezultate istraga, krivičnog gonjenja, pravosnažnih presuda i konfiskacije imovine u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou”, piše u izvještaju.

U izvještaju Stejt Departmenta za 2023. se naglašava da je korupcija značajan problem u zemlji, a da vlada nije efikasno primjenjivala zakon koji predviđa krivično kažnjavanje slučajeva korupcije među zvaničnicima.

Prema evropskoj Konvenciji o borbi protiv korupcije, svaka država Evropske unije mora preduzeti potrebne mjere da bi kriminalizovala davanje i primanje mita od strane državnih službenika. Konvencijom je obuhvaćeno i učestvovanje u bilo kojem od ovih oblika korupcije i podsticanje na nju.

Grupa zemalja Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO) je u posljednjem izvještaju istakla da je Crna Gora zemlja sa najvećim procentom neimplementiranih preporuka u vezi sa sudijama (67 odsto neispunjeno).

Te mjere uključuju antikorupcijske mjere unutar pravosuđa - jačanje kontrola i nadzora nad imovinskim stanjem sudija, kao i uspostavljanje jasnih i efikasnih procedura za prijavu i istragu koruptivnih aktivnosti među sudijama, ali i efikasnost u procesuiranju slučajeva - mjere za ubrzanje sudskih postupaka, smanjenje zaostalih predmeta i povećanje efikasnosti rada sudova.

“Evaluacioni tim GRECO napominje da trenutno nije stavljen pravi fokus na rizike od korupcije sa kojima se naročito suočavaju lica na najvišim izvršnim funkcijama”, navodi se u mišljenju GRECO.

Prema izvještaju Indeksa percepcije korupcije (CPI) međunarodne organizacije Transparency International za 2023. Crna Gora ima 46 poena od 100, što je rast za jedan poen u odnosu na 2022. Naglašava se da su zemlje sa najnižim rezultatima u borbi protiv korupcije svakako i zemlje koje imaju veoma niske ocjene u funkcionisanju pravosuđa. Izvještaj ističe da se Crna Gora suočava sa sistemskim problemima korupcije, te da tome najviše doprinosi slab pravosudni sistem. Naglašava se potreba za jakim, nezavisnim i transparentnim pravosuđem, kako bi se efikasno borili protiv korupcije.

I dok međunarodne organizacije uporno upozoravaju Crnu Goru da borba protiv korupcije mora biti efikasnija, u Crnoj Gori su gotovo svi čelnici institucija koje su trebalo da se bave tim poslom, uhapšeni pod sumnjom u ozbiljne zloupotrebe službenog položaja. Jedna od poluga te borbe - Agencija za sprečavanje korupcije trenutno je bez šefa, jer je direktorica Jelena Perović nedavno uhapšena pod sumnjom da je zloupotrijebila službeni položaj.

Bivši šef Specijalnog tužilaštva Milivoje Katnić sumnjiči se za zloupotrebu položaja i ratne zločine.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tereti se, između ostalog, da je posredovala da se predmeti pred sudovima završavaju u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito…

Međutim, sudeći po tome kako su krenuli ovi procesi, opstrukciji i stalnim odlaganjima pretresa, čekaće se još dugo na pravdu i efikasnu borbu protiv korupcije na svim nivoima.

Sudska praksa u 23 presude za silovanje tokom posljednje tri godine pokazuje da je većina kazni za ovo krivično djelo blizu zakonskog minimuma

Maja Boričić/Tijana Lekić

Devetnaestogodišnjak, koji je više puta silovao godinu mlađu djevojku, dobio je tri mjeseca kućnog pritvora!

“Kako je odrastao u patrijarhalnoj sredini, a školovan u Podgorici, sistem vrijednosti mu je bio pomiješan, zbog čega je kod optuženog došlo do situacije da nagoni nadvladaju razum”, dio je obrazloženja olakšavajućih okolnosti ove presude Višeg suda u Podgorici.

Protiv ove presude žalbu je izjavilo Više državno tužilaštvo u Podgorici (VDT), a Apelacioni sud je odlučio da preinači presudu, ali na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je minimalna kazna za to krivično djelo.

Ovo je jedna u nizu presuda koje su ispod ili blizu zakonskog minimuma za silovanje, za koje kazna zatvora može ići i do 15 godina.

Nedavno je buru u javnosti digla i odluka Apelacionog suda da povratniku za silovanje djevojčice u više navrata, pod prijetnjom da će joj ubiti oca ako nešto kaže, smanji kaznu sa 15 na osam godina zatvora.

U toj presudi Apelacionog suda se potvrđuje da nema olakšavajućih okolnosti na strani okrivljenog.

“Utvrđenim otežavajućim okolnostima (broj izvršenih radnji i ranija osuđivanost) prvostepeni sud je dao prenaglašen značaj, a koji nije takvog karaktera da bi se u konkretnom slučaju izrekla maksimalna kazna zatvora”, piše u odluci sudija tog suda.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizirao je 23 dostupne presude za silovanje, u posljednje tri godine, sa zabrinjavajućom sudskom praksom, kojom se žrtve silovanja obeshrabruju da prijave ova krivična djela.

O situaciji u praksi najbolje govore djevojke i žene koje su preživjele silovanje, naglašava za CIN-CG Jovana Hajduković iz Sigurne ženske kuće (SŽK).

“Većina njih ne prijave silovanje, jer vjeruju da nasilnik ne bi bio kažnjen i da ne bi dobile adekvatnu podršku. Ovaj podatak treba da bude alarm nadležnima, poruka društvu i jasna ocjena poštovanja međunarodnih standarda”, ocjenjuje Hajduković.

Neophodno je, ističe ona, unaprijediti znanja i vještine tužilaca i sudija, uz obuku o razumijevanju fenomenologije seksualnog nasilja:

“Neophodno je pooštriti kaznenu politiku i propisati hitnost u postupanju”.

Ne poštuju standarde, Apelacioni smanjuje kazne

Osnovni standardi Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, tzv. Istanbulske konvencije, a kojih bi se morala pridržavati i naša zemlja, koja je potpisnica ove konvencije, obuhvataju efikasno krivično gonjenje, izricanje sankcija koje počinioce odvraćaju od vršenja krivičnih djela, ali i obavezno uzimanje otežavajućih okolnosti u obzir.

Apelacioni sud je preinačio još četiri presude viših sudova, ali takođe na gotovo minimalne. U dva slučaja, Apelacioni sud smanjuje kaznu osuđenima.

U dva slučaja osuđeni su dobili po četiri godine zatvora, iako je predviđena kazna od pet do 15 godina, dok je u jednom slučaju optuženi osuđen na godinu i po zatvora, iako je zaprijećena kazna od dvije do 10 godina.

U jednom predmetu je sa pet godina zatvora, taj sud smanjio kaznu na četiri, iako se radilo o povratniku i konstatovano da nema olakšavajućih okolnosti na njegovoj strani.

“Optuženom je izrečena prevelika kazna, jer je u vrijeme kritičnog događaja bio u stanju bitne smanjene uračunljivosti, koja je izazvana njegovom psihičkom bolešću”, navodi se u presudi.

Višestrukog povratnika su za silovanje žene pred djetetom osudili na tri godine zatvora, a predviđena kazna bila je od dvije do 10 godina.

Iako u presudi konstatuju da je Viši sud sud pogrešno konstatovao da su porodične prilike optuženog olakšavajuća okolnost, te da sud nije dovoljno cijenio otežavajuće okolnosti da je višestruki povratnik, a ženu silovao u prisustvu svog maloljetnog djeteta, Apelacioni sud mu kaznu sa dvije, povećava na tri godine zatvora.

U drugom slučaju je sa četiri godine zatvora, kazna smanjena na dvije, za pokušaj silovanja maloljetnice, iako je predviđena kazna zatvora bila od pet do 15 godina zatvora.

Apelacioni sud je ranije potvrdio osam godina zatvora za silovanje drugog djeteta. Viši sud u Bijelom Polju, a što je potvrdio i Apelacioni sud, je u ovom postupku, umjesto za silovanje za koje je bila predviđena kazna od minimum 10 godina zatvora, odlučio da optuženog kazni za drugo krivično djelo - obljubu nad djetetom, za koje je bila predviđena kazna od tri do 12 godina.

Apelacioni sud je u tri slučaja potvrdio oslobađajuće presude, a u tri slučaja vratio procese na ponovno suđenje.

Nema protokola, suđenja predugo traju

Osim problematične sudske prakse u predmetima silovanja i dalje smo daleko od ispunjenja i ostalih međunarodnih standarda kada govorimo o postupanju pravosuđa - suđenja predugo traju, a žrtve se nerijetko saslušavaju više puta čime se dodatno viktimizuju.

Problem je prilično nevidljiv za crnogorske institucije, jer se većina silovanja uopšte ne prijavi, ne postoje krizni centri ili slične ustanove za žrtve seksualnog nasilja.

Ne postoje ni protokoli o postupanju sa žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode, niti postoje besplatne službe za žrtve silovanja i drugih seksualnih zločina.

Nalazi CIN-CG slični su i zaključcima studije koji je Sigurna ženska kuća (SŽK) uradila za period od 2014 do 2018, što dosta govori o tome da se situacija nije promijenila.

“Postupanje nadležnih institucija u procesuiranju slučajeva silovanja ostalo je nepromijenjeno, jer nije bilo kontinuiranih specijalizovanih obuka o seksualnom nasilju nad ženama”, kaže Hajduković.

SŽK je u svojoj analizi sudske prakse istakla da se učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode izriču kazne zatvora koje su blizu propisanog minimuma. Posebno zabrinjava podatak da je manje od jedne trećine procesuiranih prijava za krivično djelo silovanje za ishod imalo osuđujuću presudu.

Dodaju da broj prijavljenih slučajeva ne odražava stvarno stanje u praksi.

Iz iskustva 100 žena i djevojčica koje su preživjele seksualno nasilje, dodaje se u studiji SŽK, samo 12 odsto njih je seksualno nasilje formalno prijavilo institucijama, a u 70 odsto slučajeva državni tužioci su odbacili krivičnu prijavu.

“Od 100 žena i djevojčica koje su doživjele seksualno nasilje, dva odsto počinilaca je kažnjeno, i od toga samo jedan je dobio kaznu zatvora”.

Dvije trećine žena koje su učestvovale u istraživanju nikada nikom nijesu pričale o svom iskustvu seksualnog nasilja.

“Najčešči razlozi da ne prijave seksualno nasilje su strah i sramota od javnosti, nedostatak povjerenja u institucije, patrijarhalno vaspitanje i tradicija, te sumnja da bi im iko povjerovao”.

Više od polovine ispitanica, 64 odsto, seksualno nasilje je doživjelo od strane partnera.

“Neophodno je ograničiti upotrebu dokaza koji se odnose na seksualnu prošlost i ponašanje žrtve, kako bi bila zaštićena od ponovne viktimizacije tokom postupka”, ističe se u studiji SŽK.

Ovo je jedan od standarda i Istanbulske konvencije, gdje se naglašava da prethodno seksualno ponašanje žrtve ne smije biti izgovor za smanjenje odgovornosti počinitelja seksualnog nasilja.

“Žrtve treba da imaju pristup pravnim ljekovima bez prolaska kroz dodatnu traumu zbog svoje seksualne istorije ili ponašanja”, piše u Konvenciji.

U tom dokumentu se ističe i da treba obaviti forenzički pregled bez obzira na to hoće li slučaj biti prijavljen policiji, te pružiti mogućnost uzimanja i spremanja uzoraka tako da se odluka o prijavi silovanja može donijeti i kasnije.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je, još u decembru 2003. u presudi protiv Bugarske, zaključio da se svaki polni čin bez pristanka, uključujući i nepostojanje fizičkog otpora žrtve, mora efikasno procesuirati i kazniti:

“Bilo kakav rigidni pristup procesuiranju seksualnih prestupa, kao što je zahtijevanje dokaza o fizičkom otporu u svim okolnostima, nosi rizik da određene vrste silovanja ostanu nekažnjene te tako ugrožava učinkovitu zaštitu polne autonomije pojedinca”.

Tužilaštvu nedostaju adekvatne prostorije

Iz SŽK ističu da žrtvama krivičnih djela protiv polne slobode potrebno obezbijediti poseban status u okviru krivičnog postupka, te da je raširena štetna praksa suočavanja žrtava sa počiniocima:

“Alarmantno je što se to dešava i u predmetima gdje su žrtve djeca, a zakonske odredbe izričite da je to zabranjeno”.

Suprotno Zakonu o krivičnom postupku, koji pruža mogućnost da osoba sa iskustvom seksualnog nasilja svjedoči samo jednom tokom postupka, oštećene budu saslušavane najmanje tri puta, navodi se u analizi SŽK.

Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici za CIN-CG kažu da je problem nedostatak adekvatnih prostorija za saslušanje.

“Kako Više državno tužilaštvo u Podgorici nema prostorije za snimanje saslušanja, u tu svrhu se koriste prostorije Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici”.

U postupku se najčešće koristi Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja o porodici ili u porodičnoj zajednici, dodaju iz tužilaštva.

Oni tvrde da se sve maloljetne žrtve silovanja saslušavaju u posebnoj prostoriji opremljenoj audio vizuelnom opremom.

“Prethodno se vrši procjena o sposobnosti saslušanja maloljetne žrtve od strane stručnih lica Stručne službe, a po procjeni se i postavlja punomoćnik žrtvi iz reda advokata koji imaju specijalistička znanja za postupanje prema maloljetnicima, čiji troškovi padaju na teret budžetskih sredstava”.

Ovo ne važi za punoljetna lica. Iz VDT kažu da se saslušanja punoljetnih žrtava uglavnom ne snimaju.

“Punoljetne žrtve silovanja se u toku istrage uglavnom saslušavaju samo jednom. Izuzetno, saslušavaju se i drugi put, i to u situacijama kada to zahtijevaju interesi postupka ili sama žrtva. Maloljetne žrtve se uvijek saslušavaju samo jednom”.

Prema propisima, žrtva krivičnog djela protiv polne slobode, kao i dijete koje se saslušava kao svjedok, ima pravo da svjedoči u odvojenoj prostoriji pred sudijom i zapisničarem, a tužilac, okrivljeni i branilac da gledaju prenos iz druge prostorije, uz mogućnost da postavljaju pitanja svjedoku.

Oštećeni koji je žrtva krivičnog djela protiv polne slobode ima pravo i da ga u policiji i državnom tužilaštvu ispita osoba istog pola, kao i da i postupak vodi sudija istog pola, ako to omogućava kadrovski sastav suda, da uskrati odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na privatni život, zahtijeva da bude ispitan putem audio-video uređaja.

U Italiji minimalna kazna zatvora šest godina

U Italiji je minimalna kazna zatvora za silovanje šest godina, a ukoliko se radi o djetetu može ići i do 24 godine zatvora. Italijanskim Krivičnim zakonikom detaljno su opisane otežavajuće okolnosti koje uvećavaju kaznu minimum za trećinu, a to su ako je osuđeni roditelj ili staratelj žrtve, ukoliko je korišćeno oružje, ili je žrtva pod dejstvom alkohola ili droge, ukoliko je u pitanju bivši ili sadašnji partner, ako je žrtva trudna...

Ta zemlja ima sve potrebne protokole za postupanje u ovim slučajevima.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) navode da su tokom boravka 2022. u Švedskoj posjetili krizni centar za žrtve silovanja. Prostorije kriznog centra su adekvatno opremljene, posebno prostorija u kojoj psihološkinja obavlja razgovor sa žrtvom.

“Razgovor se snima sa čim je žrtva upoznata, s tim da kamere nisu na vidljivom mjestu. Sami izgled prostorije podsjeća na dnevni boravak što doprinosi da se žrtva osjeća slobodnije i sigurnije”.

U drugoj prostoriji, pojašnjavaju, predstavnici Centra za socijalni rad, policije i tužilaštva prate razgovor i imaju mogućnost da postavljaju dodatna pitanja žrtvi posredstvom psihološkinje.

Na taj način se žrtva saslušava samo jednom, čime su ispoštovani standardi Istanbulske konvencije.

“Takođe, u okviru kriznog centra postoji adekvano opremljena ordinacija u kojoj se obavljaju potrebni pregledi u cilju prikupljanja potrebnih dokaza”.

I Direktivom Evropske unije (EU) o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja je nedavno usvojena, sve države članice su obavezane da u roku od tri godine primijene njena pravila. Ta pravila se, između ostalog, odnose i na to da istrage i krivično gonjenje za silovanje ne bi trebalo da zavisi od prijave žrtve, te da krivični postupak treba da se nastavi i ako žrtva povuče prijavu.

“Žrtvama seksualnog nasilja potrebna je neodložna podrška u vezi s traumom, u kombinaciji sa hitnim forenzičkim pregledima radi čuvanja dokaza potrebnih za buduće krivične procese. Krizni centri za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja trebali bi biti dostupni u dovoljnom broju i raspoređeni na državnom području svake države članice, uzimajući u obzir geografske karakteristike i demografski sastav države članice. Takvi centri mogu biti dio postojećeg zdravstvenog sistema”.

U Hrvatskoj kazna zatvora zamijenjena radom u javnom interesu

Međutim, situacija u regionu je slična kao u Crnoj Gori, čak ima i gorih slučajeva. Sud u Strazburu je, u martu ove godine, u presudi protiv Hrvatske, utvrdio kršenje Konvencije o ljudskim pravima i dosudio odštetu, zbog zamjene desetomjesečne kazne zatvora u društveno koristan rad, osuđenom za seksualno nasilje.

Podnositeljka predstavke je, u junu 2015. godine, podnijela krivičnu prijavu protiv svog kolege s posla, ​​optužujući ga za seksualno nasilje, praćeno i prijetnjama da će biti otpuštena, ako ikome ispriča šta se dogodilo.

On je 2018. osuđen na deset mjeseci zatvora, zato što je tokom aprila, maja i juna, u više navrata seksualno zlostavljao podnositeljku predstavke. Međutim, u julu naredne godine, drugi sud je odlučio da mu kaznu zatvora zamijeni kaznom rada u javnom interesu.

Pristup domaćih sudova, naglašava se u odluci, može ukazivati na izvjesnu popustljivost u kažnjavanju nasilja nad ženama, umjesto da prenese snažnu poruku zajednici da se nasilje nad ženama neće tolerisati.

“Takva popustljivost može zauzvrat obeshrabriti žrtve da prijave, iako je nasilje nad ženama zabrinjavajuće uobičajeno i nedovoljno prijavljeno”, ističe se u odluci suda u Strazburu.

Psihijatrica Maida Burdžović za CIN-CG ističe da silovanje ima nesagledive posljedice po život žrtve, njene porodice i društva u kome se dešava.

“Svaki neadekvatan tretman žrtve, kao i silovatelja, povećava mogućnost da se takav događaj u budućnosti ponovi, a samu žrtvu čini još bespomoćnijom, vrlo često prepuštenoj samoj sebi”.

Takva situacija kod nje, pojašnjava psihijatrica, produbljuje patnju i onemogućava potpuni oporavak i vraćanje u svakodnevne životne tokove, povećava nepovjerenje i sumnju da će ikada moći da živi normalnim životom.

Ona ističe da je psihijatrijski pregled žrtve i počinioca važno uraditi što prije tokom postupka, “kako bi se na adekvatan način ocijenio stepen patnje i duševne boli žrtve, a istovremno i kompletan uvid u psihičko zdravlje počinioca”.

Iskustvo seksualnog nasilja ima ogroman uticaj na život žena i djevojčica koje su ga preživjele, upozorava i Hajduković.

“Posljedice silovanja prevazilaze nanesene fizičke povrede. Ono što ostaje je nastavak života sa osjećanjem straha, krivice, izgubljenog povjerenja, bespomoćnosti, nedostatka podrške i izolacije”, zaključuje ona.

Crna Gora je još daleko od toga da se na valjan način uhvatiti u koštac sa svim vidovima seksualnog nasilja. Sudska praksa, umjesto da demotiviše počinioce i dalje obeshrabruje žrtve da nasilje prijave i da očekuju pravednu kaznu za taj gnusni čin.

Infobox (Boks): Policija registrovala 36, tužilaštvo 55 prijava

Iz policije su saopštili za CIN-CG da su od početka 2021. do kraja 2023. godine registrovali 36 krivičnih djela silovanja. Međutim, podaci iz izvještaja Tužilačkog savjeta (TS) govore da je bilo 55 prijava silovanja i još četiri pokušaja.

U Izvještaju Tužilačkog savjeta (TS) za prošlu godinu se navodi da je povećan broj prijavljenih zbog krivičnih djela protiv polne slobode za 28,79 odsto.

“Zbog krivičnog djela silovanje prijavljena su 22 lica”, piše u izvještaju TS za 2023. Policija je te godine registrovala 14 silovanja.

U izvještaju TS za 2022. se navodi da je te godine za silovanje prijavljeno 16 osoba, a zbog pokušaja silovanja troje. Policija ih je registrovala 15.

U 2021. je zbog silovanja prijavljeno 17, a zbog krivičnog djela silovanje u pokušaju jedno. Policija je registrovala sedam.

Iz TS za CIN-CG objašnjavaju da se “broj prijavljenih lica u izvještajima može razlikovati po broju prijava koje je podnijela Uprava policije, koje je podnijelo fizičko lice ili po broju prijava koje su prevedene u predmete po poznatim punoljetnim učiniocima”.

Od 36 slučajeva, koje je u ove tri godine registrovala policija, u dva slučaja žrtve su bile osobe muškog pola.