Nezakonit prijem maloljetnika se nastavlja; bolnica je pretrpana licima upućenim od strane suda i osobama bez porodične i stambene sigurnosti. Nasilje među pacijentima je učestalo, kreveta je manje nego bolesnika, a kadra nedovoljno.

Tijana Lekić

U vrijeme pandemije COVID-19, Luka (pravo ime poznato redakciji), tada 25-godišnjak, prolazio je kroz težak životni period. 

„Imam neku vrstu predispozicije za mračne misli i jedno vrijeme koristio sam prekomjerno psihoaktivne supstance. Iako sam bio kod raznih psihijatara, nisu mi mogli pomoći. Tek nakon raznih događaja sam jasno shvatio da su tadašnje štetne navike, kao i mračne misli bile simptom drugih dubljih procesa“, kazao je za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).   

Izolacija, sve komplikovaniji odnosi sa ljudima i pogoršano mentalno stanje doveli su do toga da pokuša samoubistvo. Nakon toga prvo je smješten u Klinički centar Crne Gore (KCCG), a odatle je upućen u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti (SBP Dobrota).

„Kada sam stigao u Dobrotu, dežurna doktorka se žalila da nema mjesta za mene. Međutim, ubrzo je našla rješenje, otpustili su jednog pacijenta kako bi mene smjestili.“

Direktor SBP Dobrota, dr. Aleksandar Mačić, uskoro će steći uslove za penziju, nakon 38 godina predanog rada u zdravstvu. Tokom svoje karijere, sedam godina proveo je u hitnoj službi, 15 godina u Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja u Kotoru, a 16 godina radio je kao psihijatar i obavljao rukovodeće funkcije u SBP u Dobrota. 

Njegov nasljednik neće imati lak zadatak. SBP Dobrota je jedina ustanova zatvorenog tipa te vrste u Crnoj Gori, otvorena još 1953. godine. Prosječna popunjenost bolnice često je veća od njenih kapaciteta. Mačić je za CIN-CG rekao da bolnica, iako raspolaže sa 233 kreveta, trenutno ima 243 pacijenta, uz dodatnih 20 koji dolaze vikendom.

Neki spavaju na dušecima na podu. Kompleks nije ograđen, nema liftova, a zgrade su povezane samo stepenicama. Tehničari su preopterećeni, osoblja je nedovoljno.

„Nakon što sam pokušao da se ubijem, bio sam u takozvanoj sedmici, odnosno odjeljenju 7M, muškom odjeljenju za akutne psihoze.“

Zatvorska pravila među pacijentima: ćutnja iz straha

Luka je u bolnici proveo oko dvije nedjelje, a izašao je na sopstvenu inicijativu jer su, kako kaže, na odjeljenju za akutne psihoze uslovi užasni. Opisuje da se odjeljenje nalazi uz dugački hodnik sa sobama sa obje strane. Svaka soba ima po šest kreveta, podijeljenih pregradnim zidom, što ne pruža ni minimum privatnosti – sve je to, kaže, više ličilo na zatvor nego na bolnicu.

U samo dvije nedjelje boravka u SBP Dobrota, Luka je doživio niz trauma koje i danas nosi sa sobom. Nekoliko dana nakon prijema, svjedočio je smrti pacijenta koji se ugušio pored njega.

„Taj čovjek je imao zdravstvene probleme, tih dana sam bio svjedok dva njegova napada gušenja, spasili su ga drugi pacijenti jer zbog ogromnog obima posla često tehničari ne uspijevaju da reaguju na vrijeme.“

Kada se dogodio treći napad, niko nije stigao.

„Dan danas osjećam grižu savjest jer nisam uspio da pomognem tom čovjeku.“

Iz bolnice nisu htjeli da potvrde, niti komentarišu ovaj slučaj.

Međutim, Luka ističe da to nije jedina trauma koju nosi iz SBP Dobrota.

„Začuđujuće je da su u istom prostoru bili smješteni auto-agresivni slučajevi, kakav sam ja tada bio, sa onima koji su bili agresivni prema drugima.“

Ubrzo nakon smrtnog slučaja, desio se i fizički napad među pacijentima. Jedan njegov cimer je „krizirao“ za cigaretama, dok je drugi spavao i pored njega je bila kutija duvana.

„Kada je prvi krenuo da uzme cigaretu, drugi se probudio i fizički napao ovoga koji je pokušao da dođe do duvana, optužujuži ga za krađu.“

Nasilje i zlostavljanje se nastavilo i narednih dana. „Nije pametno prijaviti nasilno ponašanje jer sa tom osobom provodiš 24 sata dnevno,“ kaže naš sagovornik.

Iako bi SBP Dobrota trebalo da pomogne i osobama sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, kao i onima koji žele da se liječe samoinicijativno, u praksi to često nije moguće. Bolnica trpi ogroman pritisak zbog preopterećenosti sudskim i socijalnim pacijentima, a nezakonite hospitalizacije maloljetnika i dalje se nastavljaju, uprkos zakonskim ograničenjima. Sve to dovodi ovu ustanovu na ivicu funkcionisanja – i zakonski i ljudski.

Sudski pacijenti iscrpljuju SBP Dobrota

SBP Dobrota se suočava s neriješenim problemima pravnog i socijalnog sistema. Sudsko odjeljenje formirano je 2006. godine odlukom Vlade Crne Gore kao privremeno rješenje za smiještaj tkz. sudskih ili forenzičkih pacijenata kojima je sud izrekao mjeru obaveznog pshijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, kao i obavezno liječenje bolesti zavisnosti. 

Iako forenzičko odjeljenje u SBP Dobrota raspolaže sa 21 krevetom, trenutno se u bolnici nalazi 98 sudskih pacijenata.

Direktor Mačić je objasnio da su sudski pacijenti raspoređeni na forenzičko, akutno i odjeljenje za bolesti zavisnosti.

„Ovi pacijenti se stoga smještaju i po drugim odjeljenjima, što predstavlja određene sigurnosne rizike. Na primjer, na odjeljenju za akutne psihoze hospitalizovani su i pacijenti s izrečenim sudskim mjerama, kao i pacijenti s problemima zavisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci“, upozorava Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman).

Ombudsman dodaje da ovakva miješana patologija predstavlja značajan izazov za kliničku praksu i ispunjenje zahtjeva za liječenje.

„Različite terapijske potrebe, bezbjednosni rizici, kompleksnost interakcije među pacijentima, izazovi za osoblje… Ovakvo okruženje zahtijeva individualizovan pristup svakom pacijentu, ali i adekvatnu organizaciju odjeljenja i resursa. Balansiranje različitih terapijskih prioriteta može dovesti do konflikata u tretmanu i organizaciji resursa“, ukazuje Ombudsman.

Terapija između dušeka i slobodnog vikenda

Luka, sa početka priče, nakon nekoliko godina se vratio u SBP Dobrota kako bi pokušao da pomogne prijatelju.

„Relativno skoro sam bio tamo sa jednim prijateljem kako bih mu pokušao pomoći, ali situacija je bila slična kao i ranije. Na odjeljenje za bolesti zavisnosti, gdje je on namjeravao da ide, nisu mogli da ga prime jer postoji lista čekanja, a ni u odjeljenju za akutne psihoze takođe nije bilo mjesta...“

Tokom posjete CIN-CG-a krajem februara, na odjeljenju za bolesti zavisnosti, koje raspolaže sa 21 krevetom, nalazilo se 18 sudskih pacijenata, plus još sedam koji dolaze samo vikendom. Iako je ovo odjeljenje namijenjeno i za osobe koje se samoinicijativno odvikavaju, oni moraju čekati. Trenutno je na listi čekanja 16 osoba, a prvi zahtjev podnijet je još 8. novembra 2024. godine.

Takođe, na odjeljenju za akutnu psihozu, koje raspolaže sa 37 kreveta, tada se nalazilo 40 sudskih pacijenata, plus 12 koji dolaze vikendom.

Direktor bonice je objasnio da zbog preopterećenosti sudskim pacijentima, u doba naše posjete je 10 ljudi spavalo na dušecima na podu.

Zbog popunjenosti ustanove uspostavljen je sistem liječenja vikendom za sudske pacijente, što znači da se pacijenti smjenjuju – neki su slobodni određenim danima, dok drugi dolaze na liječenje.

„Pošto nemamo gdje da smjestimo sudske pacijente, dešava se da, ako su bolje, idu kući i dolaze samo vikendom. Međutim, to stvara dodatne probleme“, ističe Mačić. Napominje i da je sudske pacijente teško izmjestiti iz bolnice, jer sudovi često oklijevaju sa ukidanjem mjera bezbjednosti obaveznog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.

„Plaćamo sve defekte pravnog sistema. Kada je liječenje pri kraju ili već završeno, ne možemo ih otpustiti dok sud ne da saglasnost. A to traje nekad i do godinu dana. Trenutno, najstariji zahtjev poslat je prije tri mjeseca. Dok čekamo odobrenje, broj sudskih pacijenata samo raste“, ističe on. 

Iz Ministarstva Zdravlja (MZ) kažu za CIN-CG da se porast ove grupe pacijenata evidentira u gotovo svim zemljama Evrope.

„Završetak izgradnje zatvorske bolnice (SZU) u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) značajno će doprinijeti rasterećenju bolnice u Dobroti. U ovom kontekstu, ubrzanje procedure otpusta pacijenata, u slučajevima preinačenja mjera bezbjednosti, bilo bi korisno. Međutim, ovo je pitanje u nadležnosti sudova koji su te mjere izrekli“, zaključuju iz MZ.

Nesuđena Specijalna bolnica u okviru UIKS-a

Najavljena davne 2011. godine, a u preporukama Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja (CPT) na njoj se insistira od 2013, Specijalna zdravstvena ustanova (SZU) u okviru UIKS-a, i dalje nije počela sa radom, uprkos obećanjima.

Iz Ministarstva pravde (MP) su odgovorili za CIN-CG da je glavni projekat za izgradnju SZU izrađen 2020. godine, a 7. marta 2023. godine ozvaničen je početak izgradnje četiri nova objekta u kompleksu UIKS-a, uključujući specijalnu zdravstvenu ustanovu, multifunkcionalni objekat, otvoreni zatvor i prijavnicu.

„Izgradnja SZU je dostigla 65 odsto realizacije“, kažu iz resora ministra pravde Bojana Božovića.

Ministarstvo pravde (MP) naglašava da će SZU biti objekat zatvorenog tipa za izvršenje mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obavezno liječenje zavisnika od psihoaktivnih supstanci i alkohola, kao i liječenje lica sa akutnim psihičkim oboljenjima ili zdravstvenim problemima koji zahtijevaju stacionarno bolničko liječenje. Ova bolnica bi trebalo da rastereti kapacitete u SBP u Dobroti, poboljša uslove liječenja i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, te uvaži preporuke relevantnih komiteta Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope u pogledu primjene standarda i dobre prakse u uslovima zatvora.

Međutim, kada će započeti sa radom i ko će raditi u ustanovi, još uvijek nije definisano.

„Zaključkom od 19. decembra 2024. godine, Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo zdravlja da, nakon završetka izgradnje SZU, obezbijedi kadar odgovarajućeg profila i kvalifikacija potrebnih za funkcionalnost ove zdravstvene ustanove“, ističu iz MP.

Takođe, formirana je radna grupa koja radi na procjeni i sistematizovanju radnih mjesta za potrebe SZU, uz podršku eksperata Savjeta Evrope.

Socijalni pacijenti i njihov status u bolnici

Prema riječima direktora Mačića, trenutno oko jedne trećine pacijenata, odnosno oko 70 ljudi, nastavlja hospitalizaciju u Dobroti ne zbog dodatne potrebe za liječenjem, već zbog toga što nemaju riješeno stambeno pitanje ili srodnike koji mogu da im pruže podršku.

Luka sa početka priče navodi da, kada je bio u SBP Dobrota, nije mu bilo jasno zašto se u tu ustanovu nalazio čovjek koji je bio nepokretan i ukupno lošeg zdravlja.

„Mi smo bili u istoj sobi. Za njega su spremali specijalnu hranu koju su stavljali u blender, jer nije imao zube, ali pošto su tehničari imali dosta posla, on je morao da čeka dok nađu vremena. Zbog toga sam mu pomagao da se hrani kako bi mogao da jede topli obrok. Nije bio opasan, nije mi bilo jasno zašto je uopšte tamo.“

Ombudsman godinama ukazuje na problem socijalnih pacijenata u bolnici.

„Pojedini pacijenti borave u bolnici, a da za to više nema medicinskih indikacija. Zaštitnik ljudskih prava ponavlja da je važno sistemski raditi na rješavanju problema socijalnih pacijenata i pronaći adekvatna rješenja za njihovo zbrinjavanje“, kaže Ombudsman.

Na osnovu Zakona o zaštiti prava mentalno oboljelih lica, kada mentalno oboljelo lice treba otpustiti iz psihijatrijske ustanove, a ono zbog svog mentalnog stanja, materijalnih i porodičnih prilika, nije sposobno da se brine o sebi, premješta se u ustanovu socijalne zaštite.

„Problem pacijenata u socijalnoj potrebi zahtijeva koordinirano djelovanje više servisa u društvu, sinhronizaciju rada zdravstvenih i socijalnih službi. Tokom aktuelnog perioda ulažu se konstantni napori da se pronađe adekvatno rješenje primjenjivo u našem društvu“, zaključuju iz Ministarstva zdravlja.

Eksponenacijalni rast broja maloljetnih pacijenata 

Iako SBP Dobrota nema kadrovske i institucionalne kapacitete propisane Zakonom o zaštiti mentalno oboljenih lica za hospitalizaciju maloljetnika, njihov broj nezakonito raste. 

Direktor Mačić izjavio je za CIN-CG da je u 2022. godine hospitalizovan jedan maloljetnik, 2023. godine osam, dok je 2024. godine taj broj skočio na 16.

„U SBP Dbrota i dalje se dešavaju situacije hospitalizacije maloljetnika. Tokom obilazaka u 2024. godini zatekli smo maloljetnike na odjeljenju za akutne psihoze“, ističe Ombudsman.

Hospitalizacija se odvija na akutnim odjeljenjima, najčešće nakon intervencije Hitne medicinske pomoći i dolaska u pratnji roditelja. 

 „Hospitalizacija maloljetnika u praksi je složen proces koji zahtijeva poseban pristup zbog njihovog uzrasta i osjetljivosti situacije. Odjeljenje nije prilagođeno za boravak maloljetnika, nema poseban ulaz, prostor i opremu koja bi zadovoljila standard“, navodi Ombudsman. 

Iz MZ tvrde da su hospitalizacije bile isključivo hitne i kratkoročne, dok se ne organizuje adekvatno liječenje u nadležnim ustanovama.

Da bi se preduprijedio ovaj problem, u septembru 2024. godine svečano je otvorena nova Klinika za psihijatriju „Dušan Kosović“ u Podgorici, uz prisustvo direktora KCCG Aleksandra Radovića, ministra zdravlja Vojislava Šimuna i premijera Vlade Crne Gore Milojka Spajića. Radović je tada izijavio:  

 „Prvi put omogućavamo i bolničko liječenje maloljetnika, što je presudno za njihovu adekvatnu brigu“. 

Međutim, sedam mjeseci kasnije, to odjeljenje nije počelo sa radom. 

Treba ukljućiti opšte psihijatre u preglede adolescenata 

Iz KCCG za CIN-CG navode da odjeljenje za liječenje maloljetnika još nije počelo sa radom zbog nedostatka dječijh psihijatra. 

„Nakon intenzivnog rada menadžmenta KCCG i Klinike za psihijatriju, u situaciji deficita kadra u ovoj oblasti, finalizuju se i sve aktivnosti za rad ovog odjeljenja u punom kapacitetu“.

Oni ističu da su u kontatku sa dječijim i adolescentnim psihijatrima iz Srbije koji pomažu u organizaciji rada.

Dječija psihijatrica Milica Pejović-Milovančević koja radi u Institut mentalnog zdravlja u Srbiji, kaže za CIN-CG da se opšti psihijatri uključuju u preglede maloljetnika.

„Broj dječijih psihijatara je veoma mali na odnosnu na potrebe. Tako da u ustanovama gdje su hospitalizovana djeca i mladi, a koje u svom sastavu imaju adultnu psihijatriju, dežurstva se organizuju tako da mogu da dežuraju i adultni i dječiji psihijatri“, ističe Pejović-Milovančević.

Šta je bio prioritet

Dječija psihijatrica iz Srbije, kao i direktor SBP Dobrota, smatraju da bi iz bezbjednosnih razloga bilo bolje imati odjeljenje zatvorenog tipa. Takođe vjeruju da je dovoljno pet kreveta za situacije hitnih stanja – akutne psihoze, akutna suicidialnost itd.

„Hospitalizacije se dešavaju u najmanjem broju slučajeva, ali one zahtjevaju brzu rekaciju. Oni koji nisu opasni za sebe i za druge mogu da stignu u inostranstvo, dok je prioritet u Crnoj Gori rješiti hitne slučaje“. 

Odjeljenje za maloljetnike u podgoričkoj Klinici za psihijatriju trenutno ima 12 kreveta, ali je cijela zgrada koncipirana kao objekat otvorenog tipa, sa ciljem deinstitucionalizacije. 

„Neophodno je i zatvoreno odjeljenje. Dolaze kod nas jer nisu mogli opstati u porodičnom okruženju i bilo je potrebno da budu u zatvorenom. Prvo se moraju zaštiti od sebe, a zatim i od drugih“, ističe Mačić.

Nakon što se riješi problem kadra i odjeljenje za maloljetnike počne sa radom, postoji rizik da se nastavi praksa upućivanja najtežih slučajeva u SBP Dobrota. 

Zanemarivanje potreba u oblasti psihijatrije stvara plodno tlo za nasilje

Ombudsman je istakao za CIN-CG da je tokom 2024. godine postupao u četiri predmeta koja se odnose na SBP Dobrota. On je, između ostalog, kritikovao odnos uprave SBP Dobrota prema uvjerljivim navodima o zlostavljanju. 

„Ova kritika temelji se na činjenici da zlostavljanje nije bilo blagovremeno prijavljeno nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu, niti je efikasno interno istraženo. Takođe, nije donesen jasan zaključak o tome da li se prijavljeno zlostavljanje dogodilo, i ako jeste, koje mjere su preduzete u vezi s tim“ kaže Ombudsman.

Ombudsman ukazuje i na činjenicu da nije odgovoreno na njegove zahtjeve za izjašnjenje, uprkos tome što je više puta urgirao. Takođe, predstavnicima Zaštitnika nije bilo omogućeno da neposredno izuzmu spise predmeta.

„Zbog ovih propusta, mišljenje je upućeno Ministarstvu zdravlja, kao resornom ministarstvu zaduženom za nadzor nad radom bolnice, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru“. 

Iako Crna Gora ima dugu istoriju kada je riječ o psihijatrijskim ustanovama – još 1902. knjaz Nikola je podigao prvu bolnicu za ovu vrstu zdravstvenih problema, nadomak Danilovgrada – i dalje smo daleko od sistema koji poštuje osnovna ljudska prava i dostojanstvo pacijenata.

Rješenja nijesu moguća bez koordinisanog djelovanja više državnih aktera – i bez promjene političke volje.

Umjesto da liječi, sistem često otežava proces oporavka. Kao u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda, i iza zidova ove bolnice briga ponekad prestaje da bude podrška. 

O tome svjedoči i Lukina priča, nakon pokušaja samoubistva napustio je bolnicu poslije svega petnaest dana, duboko potresen onim što je tamo doživio. Pomoć je pronašao kasnije, kroz grupnu terapiju i u zajednici među ljudima koji su, poput njega, prošli kroz ista bolna iskustva.

Prostorno-urbanistički plan (PUP) Podgorica trebao je da bude usvojen do Nove godine, ali do toga još uvijek nije došlo. I pored toga što je javna rasprava ukinuta, na Plan je stiglo 468 primjerdbi. Najviše polemike izazvao je naknadno dodati projekat Velje brdo i ucrtani vjerski objekti

Predrag Nikolić/Kristina Radović

Vlada je zbog gromoglasno najavljenog projekta Velje brdo, koje reklamira kao ostvarenje ,,crnogorskog sna'', zanemarila javu i brojna  strateška dokumenta i planove.

Postojeća Strategija regionalnog razvoja naglašava potrebu za ravnomjernim razvojem svih dijelova zemlje, uz poseban fokus na područja koja zaostaju. Nacrt Prostornog plana Crne Gore  do 2040. (PPCG), koji je pred usvajanjem, jasno naglašava da treba ograniči stambenu izgradnju van naselja na već formirana građevinska područja, bez novih stambrenih zona.

„Čitava ova priča o Veljem brdu, iz stručnog ugla, zvuči kao čardak ni na nebu ni na zemlji. Ne mogu da pričam o tome koliko će stanova na Veljem brdu da bude ili ne bude i treba li više, kada mi ne znamo ni ekonomsku, ni demografsku, ni ekološku, ni prostornu stranu te priče”, kaže Sonja Dragović iz nevladine organizacije (NVO) KANA ko ako ne arhitekt.

Podaci posljednjeg popisa stanovništva i domaćinstva pokazuju da stanovništvo masovno odlazi sa sjevera države. A novi projekat u Podgorici, kako stručnjaci upozoravaju, može samo doprinijeti još većem pražnjenju sjevera.

Projekat Velje brdo je uvršten u Izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Glavnog grada, koji još nije usvojen.

Predsjednik Strukovne komore arhitekata Crne Gore (SKACG) Novica Mitrović objašnjava da se izmjene plana rade samo za gradnju nekog manjeg objekta, kao što je škola i bolnica, ali nikako za jedan cijeli novi grad, takav plan bi morao da se radi ispočetka.

„Planirana infrastruktura je loše riješena, a zabrinjavajuće je i to što član Savjeta za reviziju saobraćaja sugeriše usklađivanje višeg plana s nižim, iako Zakon o planiranju prostora nalaže suprotno i preporučuje rješenje kroz novi Prostorni plan Crne Gore (PPCG). Ove izmjene su već jasno definisane u odluci o izmjenama PUP-a Glavnog grada“, kaže on za CIN-CG.

Od objave javne rasprave o izmjenama PUP-a krajem novembra 2024. godine, u kojoj je predložen projekat Velje brdo, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i drugi iz civilnog sektora više puta su izrazili zabrinutost i ukazali na nepravilnosti u procesu usvajanja dokumenta. Otkrili su da predloženi proces nije u skladu sa zakonom, da nema utemeljenje u planu višeg reda, da krši Ustav Crne Gore, te da su tokom procesa javne rasprave ignorisani principi transparentnosti i učešća građana, kaže Ksenija Medenica, programska direktorica CZIP-a.

Kršenje planova, strategija i zakona, kao i neodržavanje javne rasprave, nije spriječilo Vladu da otvori sajt na kome se građani mogu prijaviti za kupovinu stanova. Do sada se prijavilo blizu 10.000 zainteresovanih.

Međutim, još nije usaglašeno koliko će biti tačno stanova, najprije su kazali da će biti 11.250 stanova, a nešto kasnije 20 hiljada. Planirani stanovi bi koštali oko 1000 eura po kvadratu, a površina bi bila 60 i 100 kvadrata. Procjenjuje se da bi projekat koštao tri i po milijarde eura!

Doskorašnji zamjenik gradonačelnice Glavnog grada, Luka Rakčević smatra da je ovaj projekat vođen političkim interesima, a ne strateškim urbanističkim promišljanjem.

„Sama činjenica da je premijeru ovakav megalomanski projekat pao na pamet svega par dana prije lokalnih izbora u Podgorici, a da je aktuelni ministar urbanizma lokaciju za novi grad, veličine Nikšića, odredio tako što je zažmurio i zamislio gdje bi to moglo da bude, kako je sam rekao, govori o ozbiljnosti pristupa i tananim temeljima čitavog projekta“ kaže on za CIN-CG.

Na sajtu Vlade piše, prvi stanovi bi trebali biti do kraja 2026. godine.

Iako, nije jasno kojim čarobnim štapićem, mogu da završe prve stanove za godinu dana, kada još nema ni plana, a nije raspisan ni konkurs za idejno rješenje. Ranije najave revidirao je Slaven Radunović, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, nedavnom najavom da je malo vjerovatno da će se prvi stanari useliti do sredine 2026. godine, već očekuje da bi to moglo da se dogodi krajem te godine ili tokom 2027.

CIN-CG je uputio dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i razvoja sjevera za sastanak, kako bi nam odgovorili na ovo i brojna pitanja u vezi novog projekta. Međutim, iz tog vladinog resora kažu da se neće oglašavati u vezi sa projektom Velje brdo, dok se PUP Podgorica ne usvoji.

Demografski rizik

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstva iz 2023. u Podgorici živi 180.186 stanovnika, a ima 64.140 domaćinstava i 88.431 stanova.

„Planska dokumentaciju u Podgorici omogućava 112.679 stanova, prema procjenama imamo više od 20 hiljada nelegalnih objekata, od kojih najveći broj nije predviđen planskim dokumentima, i da više od 50 odsto domaćinstava u Podgorici ima od tri do pet članova, jasno je da Podgorici u nije potrebna dodatna stambena gradnja, pogotovo ne u predviđenom obimu”, kaže za CIN-CG Mitrović.

Rakčević objašnjava da su hiljade praznih stanova van tržišta zbog loše poreske politike i nesređenog zakonodavstva.

Demografski podaci pokazuju da su samo tri crnogorska grada dobitnici tranzicije, Budva, Podgorica i Tivat, dok su svi ostali gradovi gubitnici.

U ove tri opštine broj stanovnika je, 2011. bio 191.577 ili skoro 31 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Do 2023. godine broj stanovnika se povećao za 31.616 ili 16 i po odsto na 223.194 stanovnika što je približno nešto preko 35 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, dok je u ostale 22 opštine živjelo skoro 65 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore.

„Onih što rade u Podgorici, a dolaze iz Cetinja, Bara, Budve, Nikšića, Danilovgrada, Kolašina ima preko 10 hiljada. Svi će pokušati da dobiju stanove na Veljem Brdu. Projekat može privući simpatije građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za Crnu Goru koja je izgubila demografsku ravnotežu”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore demograf Miroslav Doderović.

Na konstataciju da bi izgradnja novog naselja i popularne cijene stanova podstakle novi talas doseljava u Podgoricu, što bi negativno uticalo na regionalni razvoj, ali i na život u samoj Podgorici zbog prenaseljenosti, Saša Mujović Gradonačelnik Podgorice kaže da ni ovo nije prepreka koju nosi novo naselje.

„Ne možete se u Podgoricu doseliti da bi samo udisali naš vazduh. Morate imati zaposlenje, morate imati uslova da obezbijedite egzistenciju. Ako neko ima zaposlenje u Nikšiću, nisam siguran da će odustati od njega samo da bi živio na Veljem brdu“ kaže Mujović za CIN-CG.

Ekološki rizik

Dio Veljeg brda je 2019. godine postao sastavni dio Parka prirode Rijeka Zeta, jer povezuje i štiti rijeku i kompleks izvora na Marezi.

„Podgorica već sada ima problem sa zagađenjem vode. Prije 20 godina Mareza je bila neispravna za piće samo nakon ekstremnih kiša, dok se danas zamućenja javljaju i nakon manjih padavina. Umjesto da radimo na sanaciji, planira se razvoj koji će dodatno ugroziti ovo ključno vodoizvorište” kaže ekolog Vuk Iković za CIN-CG.

U Izmjenama i dopunama PUP-a piše da je za obezbjeđenje potrebnih količina vode za planirano naselje Velje brdo potrebno izgraditi sistem pumpnih stanica i distributivnog cjevovoda sa posotojećeg vodoizvorišta Mareza.

Trenutno posljedice ovog projekta na biodiverzitet i ekosistem područja, nisu sagledive jer se nikada nije desilo da u neposrednoj blizini parka prirode i u dijelu treće zone zaštićenog prirodnog dobra bude izgrađen kompletan novi grad za 40 hiljada stanovnika, upozoravaju iz CZIP-a.

Ovako veliko naselje dnevno bi proizvodilo oko 6.000 tona otpadnih voda, što bi imalo negativan uticaj na Moraču, objašnjava Iković.

Mujović je tražio da Glavni grad ima uticaj na dinamiku gradnje i strukturu izgrađanih objekata. „Želim izbjeći bilo kakvu situaciju da se izgrade zgrade, a da ne postoje prateći školski, zdravstveni i sportsko-rekreativni sadžaji. Samo na ovaj način izbjegavamo da novo naselje bude teret za već izgrađeni dio grada“.

Njegov predlog je prihvaćen na sastanku Koordinacionog tijela kojeg je formirala Vlada. Dobijene su i garancije da će biti izgrađena adekvatna putna infrastruktura do naselja, kao i da će kanalizacioni sistem biti priključen na novi sistem za prečišćavanje otpadnih voda, sekundarnu kanalizacionu mrežu Tološi, objašnjava Mujović.

U izmjenama i dopunama PUP-a piše da je glavna komponenta projekta izgradnja novog postrojenja za tretman otpadnih voda oko pet kilometara nizvodno od postojećeg i na drugoj, lijevoj obali rijeke Morače. Postojeće postrojenje će biti deaktivirano i srušeno, a na postojećem području Glavni grad planira da izvrši sanaciju, prethodno uklanjanje građevinskog materijala i građevinskog otpada, uklanjanje mulja, tretman zemljišta i uklanjanje opasnih materija i rekultivaciju zemljišta. Ovdje usporedba sa Botunom

Ekolozi s pravom sumjaju u ova idilična obećanja. „Možemo pretpostaviti da bi rijeka Zeta mogla pretrpjeti promjene u hidrološkim karakteristikama zbog povećane upotrebe vode, odvođenja površinskih voda i mogućeg ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda“ kaže Medenica.

Jeftini stanovi – politički poeni

Planirani sadržaji stanovanja su za prvenstveno mlade porodice odnosno tek zasnovane porodice koje će po povoljnim uslovima uz napor države ostvariti parvo na stan, piše u Izmjenama i dopunama PUP-a.

,,Velje brdo je primjer kako se urbanističko planiranje koristi za političke poene, a ne za dugoročno održiv razvoj grada. Projekat je donesen bez jasnih analiza nije istražen uticaj na izvorište Mareza, nema realnih procjena infrastrukturnih troškova, niti mogućnosti da grad i država to urade na adekvatan način i u planiranim rokovima, a prve procjene kažu da bi oni mogli biti višestruko veći od najavljenih” kaže Rakčević.

Po njegovom mišljenju ova ideja se forsira po političkoj liniji, bez obzira na posljedice, šta će rezultirati trošenjem ogromnog novca građana Crne Gore na izradu projektne dokumentacije i održavanje iluzije, tempirane u susret parlamentarnim i lokalnim izborima, od koje na kraju neće i ne može biti ništa.

„Ako je Vlada Crne Gore prije pet godina proglasila dio Veljeg brda parkom prirode, onda ta odluka mora biti sprovedena. Donijeti odluku o urbanizaciji tog područja bilo bi direktno kršenje propisa o zaštiti prirode. Zato ovaj projekat treba da ostane samo 3D simulacija – i ništa više“, zaključuje Iković.

Iz SKACG predlažu da se izrada izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada zaustavi, kao i da se odustane od ovog planskog dokumenta i da se nakon usvajanja novog Zakona o uređenju prostora u PPCG, u skladu sa novim zakonom započne izrada novog PUP-a lokalne samouprave, koji će biti uređen novom metodologijom i sa ciljevima koji odgovaraju isključivo zahtjevima i potrebama društva i javnog interesa.

„Nadam se da aktuelna Vlada neće priseći očajničkom potezu usvajanja ovakvog PUP-a, koji i pored Veljeg brda sadrži ogromne nedostatke i kojim bi se širom otvorila vrata trajnoj devastaciji našeg grada - od Gorice i Ljubovića, do dijela grada Preko Morače i novih stambenih kvartova”, kaže Rakčević.

Sa problemima koje su naveli stručnjaci Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović nije saglasan iako ih, kako kaže, razumije. „Tržište je regulator potreba. U Podgorici postoji konstantna potreba za novim stambenim prostorom. U periodu kada je gradska vlast bila u tehničkom mandatu, usporeno je izdavanje dozvola za komunalno opremanje, što je uticalo na porast cijena zakupnina stanova i novosagrađenih stanova. Prosto, novo se nije gradilo, a potrebe su rasle.“

Kršenje zakona, iluzije, tržište i potrebe, za sada sve liči da će Velje brdo ostati samo san. „Nemamo podataka, a sve što možemo da pogodimo ovako bez detaljnih mjerenja pokazuje da taj projekat nije moguć”, zaključuje Sonja Dragović.

Vjerski objekti

Između ostalog, na Veljem brdu je izmjenama PUP-a ucrtan i jedan vjerski objekat, površine 1.527 kvadrata, na državnim zemljištu površine 15.270 kvadrata. Pored njega Glavni grad će dobiti još 17 novih vjerskih objekata.

Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije…

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne. Tako je MCP zamolila da se u City kvartu, Big fashion (Deltu), Urbanističkim planom ,,ucrta jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafići, butici, apoteke i kladionice.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić - Bojović. Uoči lokalnih izbora 2022. godine Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta (DF) je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Iz SPC-a nijesu odgovorili CIN-CG koji su im sve predlozi usvojeni.

Ono što se za sada zna je da se na padini Veljeg brda u Tološima, predviđa gradnja crkven-manastirskog kompleksa sa objektima površine pet hiljada kvadrata.

Na Sadinama, na sadašnjem prostoru “Plantaža”, predviđa se buduće stambeno naselje i u njemu vjerski objekat koji se do sa nije nalazio u planskim dokumentima.

U Zagoriču, u Piperskoj ulici, planira se novi vjerski objekat na zemljištu od 5.469 kvadrata u svojini Vlade, koje je po važećem DUP-u planirano za centralne djelatnosti, odnosno za upravne zgrade, administraciju, poslovanje, usluge, zdravstvo, kancelariju mjesne zajednice... U istom naselju planiran je još jedan vjerski objekat u blizini OŠ “Branko Božović”, na zemljištu u vlasništvu dviju porodica za koje je u toku prenos na Mitropoliju crnogorsko primorsku.

Na Zlatici uz postojeći arheološki lokalitet starog manastira, predviđa se prostor za izgradnju novog vjerskog objekta.

U istom naselju, između stadiona FK Kom i HD Laković, na parceli od 9.273 kvadrata, data je mogućnost izgradnje vjerskog objekta površine oko hiljadu kvadrata.

Na Zabjelu u neposrednoj blizini OŠ “Vuk Karadžić” planirana je izgradnja vjerskog objekta na parceli od 2.230 kvadrata koja je u vlasništvu Glavnog grada.

Na novom gradskom groblju na Ćemovskom polju planirana je izgradnja vjerskog objekta - crkvene kapele od 150 kvadrata. Novi vjerski objekat predviđen je u blizini JU “Kakaricka gora”, na zemljištu u svojini Vlade Crne Gore, na obližnjem vrhu brda, kod sportskog terena. Na lokalitetu Cerovice u Piperima planirana je izgradnja crkve, parohijskog doma sa pratećim sadržajima.

U Staroj varoši u Ulici Spasa Nikolića predviđa se izgradnja vjerskog objekta. Kod crkve Svetog Đorđa, pod Goricom, planom se definiše izgradnja memorijalnog parka sa spomen kosturnicom i kriptom (kapelom) u kojoj bi se održavali vjerski obredi posvećeni postradalima u bombardovanjima Podgorice u Drugom svjetskom ratu i uredilo njihovo groblje.

Na Koniku, na lokacija kod Doma zdravļja, predlogom plana se potvrđuje ranije rješenje izgradnje vjerskog objekta koje je predviđe postojećim DUP-om “Konik - Sanacioni plan”.

Između Donje i Gornje Gorice, kod postojeće crkve, novi plan daje mogućnost izgradnje parohijskog doma, spratnosti prizemlje i jedan sprat. Izgradnja parohijskog doma predviđa se kod groblja u Donjim Kokotima, kao i kod postojeće crkve u Momišićima.

Na Medunu, u Kučima, predviđa se izgradnja manastirskog kompleksa sa pratećim sadržajima, objektima za obavljanje vjerskih obreda uz izgradnju pristupnog puta. Ovoj kompleks, kako se precizira, podijeljen u više funkcionalnih cjelina, gostinski, monaški, ekonomski dio, crkva, groblje,..., uz površine za poljoprivrednu djelatnost. Jedan dio ovog kompleksa je već nelegalno izgrađen, a planiran je na zemljištu koje je sada u vlasništvu Mitropolije, države i Glavnog grada.

,,Islamska zajednica je predložila nekoliko krucijalnih objekata koji su potrebni za normalan razvoj infrastrkture koji će pomoći u rješavanju deficita vjerskih i kulturo-obrazovnih sadržaja. U te objekte nismo uključuvali porušene ili trajno oduzete vakufe ili zadužbine poput medresa, džamija i grobalja, već smo stavili fokus samo na osnovne objekte bez kojih muslimani u Crnoj Gori ne mogu funkcionisati. Nismo "obilježavali teritoriju" niti smo planirali vjerske objekte gdje im nije mjesto i gdje nema muslimanskog življa'', kaže za CIN-CG podgorički imam Džemo Redžematović.

Predlozi Islamske zajednice nisu ispunjeni u mjeri u kojoj su postojali realni uslovi za njihovom realizacijom, kaže Redžematović. On dodaje da od 2012. čekaju na proširenje kapaciteta izgradnje islamskog centra na Koniku gdje je na 36 ari upisano samo 700 kvadrata za izgradnju vjerskog objekta. ,,Da uprostim, na skoro 30 ari površine možemo slobodno da pustimo ovce ili vežemo konje'', kaže Redžematović uz opasku - Toliko o korektnosti.

Izmjenama PUP-a, na pomenutoj lokaciji, na izlazu iz Podgorice prema Tuzima planirana je izgradnja islamskog centra sa pratećim sadržajima. To je lokacija preko puta Dekar pumpe. Ranije je ovu parcelu površine 30 hiljada kvadrata Vlada ustupila Islamskoj zajednici.

Predlog plana daje mogućnost izgradnje nove džamije na Koniku u Ulici braće Ribar. Postojećim DUP-om predviđen je objekat od 750 kvadrata, a novi predviđa 2.500 kvadrata.

,,Obzirom da PUP još nije usvojen, mi ne znamo zvanično šta je nama dozvoljeno ili ucrtano pa možemo da planiramo aktivnosti na tom planu, zato apelujemo da se Islamska zajednica konsultuje u svim narednim planiranjima i nacrtima planova kako bi mogli na transparentan način objasniti ljudima šta su naši prioriteti'', kaže Redžematović.

U posljednjih deset godina u Glavnom gradu, napravljena je jedna džamija. Radi se o Hadrovića džamiji koja je u Podgorici prva džamija sagrađena nakon Osmanagića džamije koja datira iz XVIII vijeka. ,,Dakle, skoro 300 godina je između njih dvije'', naglašava podgorički imam.

Ni Katolična crkva u Podgorici nije, posljednjih 10 godina, izgradila ni jedan objekat. Nacrt plana predviđa katoličku crkvu na Fundini, čija je izgradnja već počela bez važećeg plana. Iz ove crkve nam je nezvanično rečeno da su u pregovarima sa administracijom Glavnog grada oko jedne lokacije za gradnju.

Preko puta groblja Čepurci (prema Morači) u planu je izgradnja objekta površine 707 kvadrata za Jevanđeosku crkvu Riječ Božija, vjersku organizaciju koja postoji u Podgorici od 2001. godine.

Na pitanja o vjerskim objekitima iz Glavnog grada nam je odgovoreno da ,,poslove na izradi i donošenju PUP-a Glavnog grada Podgorica, vrši Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U toku je faza izrade nakon Javne rasprave, koja podrazumijeva odgovore Obrađivača na primjedbe sa Javne rasprave, odnosno postupanje po istima. Odgovori na konkretna pitanja se ne mogu dati u ovoj fazi''.

Konačan broj novoplaniranih vjerskih objekata biće poznat nakon pripreme Predloga plana odnosno nakon njegovog donošenja, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva.

​,,Tokom javne rasprave po Nacrtu plana, vjerske zajednice iskazale su interes za izgradnjom vjerskih objekata, dok su ostali korisnici prostora iskazali najmanji interes za ove objekte, ne računajući sporadični interes NVO, koje u svojim programima zastupaju njihove interese'', objasnili su.

​Dodali su i da ,,​što se, pak, tiče pitanja građenja vjerkih objekata odnosno iskazane potrebe za ovom vrstom objekata – upućujemo da se radi o pitanjima koja ne spadaju u domen politike planiranja prostora koja je u resornoj nadležnosti ovog ministarstva''.

Poslove Mohameda Alabara, kome premijer Milojko Spajić nudi kilometre državne obale, prate prema pisanjima inostranih medija  sumnje u korupciju i prevare

Đurđa Radulović/Milka Tadić Mijović

Mohamed Alabar nema namjeru da u projekat Velike plaže uloži 35 milijardi, kako tvrdi crnogorski premijer Milojko Spajić. „Konkretan iznos na koji se pozivate ne odgovara investiciji koju razmatramo“, ovako je Alabar odgovorio Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) na pitanje kako je moguća ovolika investicija u Ulcinju. Moguće je, međutim, dodao je Alabar da suma od 35 milijadi odražava širi ekonomski uticaj projekta.

Ovaj čovjek je u Crnu Goru ušao na mala vrata - preko tendera za zakup plaža, da bi preko noći bio predstavljen kao investitor koji će, prema riječima premijera Milojka Spajića, na jugu naše zemlje uložiti između 20 do 30 milijardi, da bi na kraju ta suma narasla na nevjerovatnih 35 milijardi.

Nije poznato na osnovu čega je Spajić napravio proračun. Nikakav projekat nije javno dostupan, osim ako se ne računa maglovita elektronska animacija. Da bi moglo biti riječi o pretjerivanju, govori i podatak da ukupne strane direktne investicije u zemlji, od sticanja nezavisnosti 2006. do kraja 2024, iznose 14 milijardi eura, dok ulaganja u projekte Luštica Bay, Porto Montenegro i Portonovi do sada jedva dostižu dvije milijarde.

Kabinet premijera nije odgovarao na više pitanja CIN-CG povodom nedoumica oko ovog projekta.

„Moje zanimanje za Crnu Goru počelo je dok sam bio turista, posjetilac – privukla me njena prelijepa obala, bogata kultura i izuzetna arhitektura. Vjerujem da Crna Gora posjeduje izvanredan potencijal, i svaki projekat ovdje mora prije svega služiti zajednici – za ljude, od strane ljudi. Trenutno čekamo smjernice lokalnih vlasti, zajednice i Vlade, kako bismo bolje razumjeli njihove želje i način na koji možemo smisleno doprinijeti“, rekao je Alabar za CIN-CG.

Spajić namjerava da Alabaru bez naknade ustupi na korišćenje vrijedno državno zemljište za izgradnju, bez tendera i javne rasprave, zaobilazeći važeće prostorne planove, strategiju razvoja države, kao i principe očuvanja životne sredine i biodiverziteta tog jedinstvenog, još uvijek nedirnutog prostora.

Sve ovo, vladajuća većina, a moguće i dio opozicije, namjerava da legalizuje jednim potezom: Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji bi imao prednost nad domaćim zakonodavstvom, ali i nad obavezama koje je Crna Gora preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Zbog ovoga je već reagovala opozicija, neke partije u Vladi, lokalna vlast u Ulcinu, dio civilnog sektora, ali je i Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) najavila da će istražiti da li se krše pravila.

Osim 20 miliona kvadratnih metara Velike plaže, premijer je poslednjih dana pominjao da bi mogao ponuditi investitorima iz UAE i druge vrijedne lokacije, bisere poput Buljarice, Jaza i hercegnovskog dijela Luštice.  

Sumnje u prevare i sudski procesi

U kakvim je sve projektima biznismen Mohamed Alabar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE)?

Tačno je da je Mohamed Alabar, investitor iz UAE, osnivač firme Emaar Properties, koja je sagradila najvišu zgradu u svijetu, Burdž Khalifu u Dubaju, kao i najveći svjetski tržni centar, Dubai Mol. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 2,3 milijarde i na 20. je mjestu Forbsove liste najbogatijih Arpa.

Među najznačajnijim dioničarima Emaar Properties su vladar Dubaija – šeik Mohamed Al Maktum i državni fond ove zemlje – Investiciona korporacija Dubai. Alabar je i vlasnik kompanije Eagle Hills. Prema zvaničnom sajtu i riječima samog Alabara tokom njegovog javnog nastupa u Tivtu, 10. aprila, Eagle Hills posluje u 18 zemalja Azije, Afrike i Istočne Evrope.

Alabar je dugo bi i ekonomski savjetnik  Al Maktuma, što dodatno upućuje na njegovu bliskost sa kraljevskom porodicom Dubaia.

Iako naši zvaničnici najavljuju Alabara kao kredibilnog investitora, koji će doprinijeti razvoju Crne Gore, poslovi ovog biznismena širom svijeta, navode na zebnje. Beograd na vodi, projekat u Draču, više investicionih zahvata u Aziji – sve su to prema pisanju više medija pratili brojni problemi, kontroverze i sumnje u korupciju, ali i saslušanja i tužbe.

Prema pisanju više medija u Indiji uključujući The New Indian Express, Economic Times, Hindu i druge, u februaru 2025, u jednoj od indijskih država- Telangana, državni organi formirali su pravnu komisiju da bi se riješili brojni sporovi koji su se nizali tokom 20 godina poslovanja Emaara u toj indiskoj državi.

I na drugim lokacijama u Indiji, Emaar je imao problema u poslovanju.

U toj zemlji i dalje traju ispitivanja povodom slučaja koji je Centralni biro za istrage Indije pokrenuo još 2011. a tiče se poslovanja Emaara u indijskoj državi Andra Pradeš, gdje se sumnja u koruptivne poslove između Emaara i tadašnjih čelnika države. 

Policija je i na teritoriji Delhija, prema pisanju medija, uključujući Times of India i Bussines Standard India, ispitivala Alabara i to 2023. zbog sumnji da je njegova firma Emaar India prevarila kupce stanova u kompleksu „Palm Garden“. Prijavu je, kako se navodi, protiv Alabara i drugih uključenih u ove poslove podnijelo više kupca stanova. U prijavi, kako su pisali lokalni mediji, ističe se da je projekat pokrenut 2010, da je trebalo do bude završen 2015, što se nije desilo, pa su kupci pretrpjeli štetu. Alabara su optužili da je njegova kompanija prikupljala novac od kupaca i preusmjeravala ga u druge svrhe, što je dovelo do kašnjenja radova.

Mađarski portal 444.hu, koji je istraživao poslove ovog Arapina širom svijeta, prenio je nedavno da je kompanija Emaar, prije više od deceniju, počinila sporan posao u indijskom gradu Mohali, u državi Pundžab, prilikom relizacije projekta izgradnje 1670 vila. Navodno je Emaar prodavao zemlju u Indiji koja mu nije pripadala, da bi tako došli do novca za investicije. Prema izvještajima ovog medija, kupci više od 560 prodatih vila nijesu mogli da se usele, jer je zemljište bilo u vlasništvu drugih. Dejli post Indija je objavio 2011. informaciju o ovom događaju.

Alabar za CIN-CG potvrđuje da je Indiji „došlo do nekih sporova, ali je većina njih  u međuvremenu riješena“.

„U Indiji smo bili dio partnerstva koje, nažalost, nije ispunilo standarde kvaliteta  koji vjerujemo da naši kupci zaslužuju. Zbog toga smo donijeli odluku o prekidu partnerske saradnje, kako bismo zadržali nadzor nad razvojem projekta. Ta odluka jeste dovela do kašnjenja, ali je bila neophodna kako bismo osigurali da jedinice koje smo gradili budu isporučene na nivou izvrsnosti, koji naši kupci s pravom očekuju“, pojašnjava Alabar za CIN-CG.

I u Pakistanu je, prema pisanju mađarskog 444.hu, Alabarova kompanija trebalo da do 2013. izgradi luksuzne vile i stanove. I ovaj projekat prema navodima portala 444.hu obilježili su problemi, pa je 300 lokalnih investitora tužilo kompaniju, zahtijevajući povrat novca. „Nijesmo upoznati sa postojanjem sličnih slučajeva u Pakistanu“, kaže Alabar.

Luksuzni kompleks u Draču - kršenje rokova i tužbe zbog sumnji u korupciju

Nakon dužih pregovora, početkom 2023. Vlada Albanije potpisala je ugovor sa Alabarovom kompanijom Eagle Hills Real Estate Development da na mjestu strateški važne luke Drač, gradi luksuzni kompleks Durres Yachts & Marina. Ne samo da je Alabar dobio besplatno jednu od najvrijednijih lokacija u zemlji, već se Albanija obavezala da iz državne kase finansira premještanje luke i izgradnju nove, na drugoj lokaciji, navodi više lokalnih medija uključujući BIRN, Voxnews Albania i Tirana Times.

Selidba luke, prema nekim procjenama, mogla bi da košta Albaniju preko milijardu eura, a dok postane operativna proći će godine, što bi moglo da nanese dodatnu štetu albanskoj ekonomiji.

Izmještanje državne luke Drač, jedne od najvećih i najznačajnijih na Jadranskom moru, izazvalo je negodovanje predstavnika Evropske unije, koja je putem instrumenata pomoći i kredita uložila milione eura u ovaj objekat od neprocjenjivog transportnog i strateškog značaja, ne samo za Albaniju, već i za Evropu i NATO.

Alabar je zauzvrat Albancima obećao dvije i po milijarde investicija, izgradnju luksuznog turističkog centra sa marinom za jahte, hotelima, stanovima i uslužnim djelatnostima.

Kada ulazi u neku zemlju, Alabar obično sarađuje direktno sa prvim ljudima na vlasti. Tako Vlada Edija Rame nije samo dala veliki posao Eagle Hillsu, već se i premijer lično uključio u kampanju. Opozicija je kritikovala Ramu da je otvoreno reklamirao projekat i ubjeđivao one koji imaju novac da ulažu, da plaćaju unaprijed i faktički kreditiraju Alabara i one koji se iza njega navodno kriju. Država u cijelom projektu ima samo oko 33 odsto vlasništva, kako se navodi u lokalnim medijima.

Kao što bi se i ovdje moglo desiti, u Albaniji je Alabar došao po uhodanoj šemi - bez tendera, na osnovu međunarodnog ugovora između Albanije i UAE.

Predstavnici albanske opozicije dva puta su podnosili žalbe Ustavnom sudu, tražeći poništenje ugovora, koji je omogućio realizaciju projekta. Međutim, Ustavni sud je prvo 2023, a potom i u februaru 2025. odbio ove ustavne žalbe, uz obrazloženje da nema osnova za poništenje zakona o ugovoru Vlade Albanije sa Alabarovom kompanijom.

„Projekat marine u Draču – zajedničko ulaganje sa vladom Albanije – napreduje stabilno. Ključna infrastruktura, razvoj plaže i više objekata su u poodmakloj fazi, dok su ostali aktivno u izgradnji“, kaže Alabar za CIN-CG dematujući pisanja lokalnih medija da se krše ugovori i obmanjuju kupci stanova. „Sve tvrdnje o obmanjivanju kupaca ili kršenju ugovora potpuno su neosnovane“, ističe ovaj investitor.

Projekat u Albaniji funkcionište po principu minimalnih ulaganja i rizika za investitora, dok država, pored strateške lokacije koju faktički poklanja, preuzima dodatne troškove.

,,Nova luka koštaće Albance najmanje 1,5 milijardi eura, a ti euri ne dolaze iz Alabarovog profita, već iz naših džepova. Ramin plan je ekonomska i društvena sramota: sadašnju luku Drač, najvredniju imovinu u Albaniji, uzima njegov prijatelj, dok se nova luka gradi novcem od albanskih poreskih obveznika. Alabar će se dodatno obogatiti imovinom koju mu je poklonio Edi Rama, a ovaj će dobiti svoj dio…Jedino što će prosječan Albanac moći da uradi u zemlji koja je nekada bila vlasništvo svih, jeste da pojede sladoled i vidi izloge skupih prodavnica”, kazao je Eno Bozdo, član predsjedništva opozicione Demokratske partije, u julu 2024, nakon raspisivanja tendera za izgradnju nove državne luke.

Razrađena šema

Podaci poslovnih registara iz više zemalja pokazuju da kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Dubaiju, samo koristi ovo ime u drugim zemljama, u kojima formira posebne kompanije, pod sličnim imenom, koje rade nezavisno. Te kompanije ne koriste kapital iz Dubajia već prikupljaju novac na osnovu dobijenih povlastica u zemljama u kojima posluju – atraktivnog zemljišta, povoljnih kredita, novca od kupaca koji plaćaju unaprijed, često podstaknuti kampanjom lokalnih moćnika i vlasti. Dakle, to su kompanije bez kapitala i prethodne poslovne istorije, takozvane „shell companies“, koje sakupljaju kapital za projekte pomoću vlasti država u kojima grade.

Eagle Hills Montenegro takođe je bez istorije. U Centralni registar privrednih subjekata Crne Gore (CRPS) upisana je 6. marta 2025, i odmah se sa vrtoglavom ponudom javila na tender Morkog dobra za zakup ulcinjskih plaža. Prema podacima CRPS-a vlasnik ove kompanija je firma Jaona Investments iz UAE. Zanimljivo, Jaona Investments je i vlasnik i Eagle Hills-a u Hrvatskoj, koji posjeduje hotele u toj zemlji.

Osnivač Eagle Hills Montenegro je prema podacima CRPS-a, Hisham Mohamed Ibrahim Soliman, koji je direktor i u Eagle Hills Properties u Srbiji, koja gradi kontroverzni projekat Beograd na vodi. Soliman rukovodi i Eagle Hills Real Estate Development SH.P.K u Albaniji, koja gradi Durres Yacht & Marina.

Član opozicije u Albaniji, Agron Shehaj, upozorio je da Eagle Hills registrovan u Albaniji nije u registru povezan sa istoimenom kompanijom iz Dubaija, te da ne posjeduje kapital, niti podatake o krajnjem vlasniku i, kako tvrdi, predstavlja tipičnu strukturu za pranje novca i korupciju. Postoje i sumnje da lokalni moćnici imaju skriveni udio u tim projektima.  

Crnogorski ekspert za investicije, koji je želio da ostane anoniman, objašnjava za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da zemljište koje je predato na 99 godina može poslužiti investitoru i kao hipoteka za kredite kojima će finansirati projekat. ,,Moja pretpostavka je da bi banke koje posluju u Crnoj Gori rado finansirale ovakav projekat iz depozita koji su trenutno veliki. Za projekat je potrebno vrlo malo kapitala samog investitora, i on će i bankama i investitoru biti isplativ, ali državi neće. “, objašnjava ovaj izvor CIN-CG.

Prema riječima ovog stručnjaka biznis model kojim se ulaže isključivo iz tuđeg novca je legitiman, i veoma povoljan za investitora. ,,Budala je onaj ko to dozvoli“, objašnjava on. Procjena ovog stručnjaka je da samo zemljište, od oko 20 miliona metara kvadrata Velike plaže, vrijedi milijarde. Ustupiti tako nešto, bez preciznog plana i tendera, samo po sebi je ogroman gubitak za državu.

Ovaj ekspert za CIN-CG kaže da su cinične Spajićeve tvrdnje da nema prodaje zemljišta, da ono ostaje u vlasništvu države. „Ovo je klasična manipulacija. Jednom kad se zgrada izrgadi, šta država može da radi sa zemljištem ispod te građevine i čije je ono?“

U Mađarskoj i Hrvatskoj otkazani projekti

Alabar je bio na putu da besplatno dođe do atraktivnih lokacija i u nekim zemaljama EU. Njegove projekte su protežirali predsjednik Mađarske Viktor Orban i pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Oba projekta, i u Budimpešti i u Zagrebu su ipak zaustavljena, jer su naišla na veliko protivljenje građana i opozicije kojima se nikako nije dopadala šema ustupanja vrijedne lokacije u bescjenje, na netransparentan način, bez tendera, za megalomanska cementiranja vrijednih dijelova ovih starih centralnoevropskih prijestonica.  

Projekat rekonstrukcije 85 hektara oko pruge u Budimpešti, pompezno je nazvan „Grand Budapest“. Predsjednik Orban ga je zvao i ,,Maksi Dubai“, najavljivao je i izgradnju najviše zgrade u Budimpešti. Stanovnicima tog dijela grada rečeno je da moraju hitno da se isele, ali im niko nije nudio pomoć oko selidbe, kako navodi Balkan Insight.

Plan je početkom 2025. i zvanično obustavljen, zbog više faktora, a najviše zahvaljujući otporu građana i opozicionom gradonačelniku Budimpešte Gergelju Karačonju. Alabar se na kraju povukao.

Za projekat “Zagreb City” trebalo je da se Alabarovoj kompaniji ustupi  110 hektara Zagrebačkog velesajma, Hipodroma i teren fudbalskog kluba Lokomotiva. Bilo je predviđeno da grad Zagreb ima manjinski udio u kompaniji sa Eagle Hillsom, registrovanoj u Hrvatskoj.

I pored brojnih protesta i negodovanja javnosti, od projekta se odustalo tek kada je Bandić preminuo, 2021.

Ipak, Alabar je prošle godine uspio da preuzme 100 odsto vlasništva nad hrvatskom kompanijom Sunce hoteli, koja ima 13 popularnih hotela brenda Bluesun Hotels & Resorts, ali i vlasništvo nad 50 odsto aerodroma na Braču.

Nacional je 2021, kada je Alabar počeo da preuzima ovu kompaniju, objavio da hrvatske banke ispituju porijeklo novca zbog pretpostavki da su transakcije pokušale da se obave preko računa firmi umiješanih u izgradnju  Beograda na vodi. To je budilo sumnje da je Alabar samo paravan za netransparentni srpski kapital koji se pere i u Hrvatskoj. Ove navode, međutim, CIN-CG nije uspio da potvrdi na hrvatskoj strani.

Sam Albar tvrdi da je i u ovom, kao i u svim drugim slučajevima njegova kompanija radila strogo po zakonu. „Kompanija Eagle Hills u potpunosti poštuje sve finansijske, pravne i regulatorne standarde u svakoj zemlji u kojoj posluje, i ta posvećenost nije predmet kompromisa. Navodi koji se spominju ne odražavaju stvarnost naših praksi ni naših vrijednosti“, izjavio je za CIN-CG.

 Beograd na vodi- državni kapital u bescijenje

,,Za izgradnju Beograda na vodi, država je poklonila 177 hektara najbolje građevinske lokacije na Balkanu, koja je 2014. vrijedila na tržištu od 5,3 milijarde do 8,8 milijardi, a do danas je kao manjinski akcionar od tog projekta, u vidu dividende dobila manje od 10 miliona eura“, kazao je tokom nedavnog gostovanja u emisiji Načisto, Televizije Vijesti, Milan Ćulibrk, urednik u magazinu Radar.

Ćulibrk je slikovito objasnio i koliku korist Srbija ima od „Vučićevog projekta veka“. Jedan stan u Beogradu na vodi 2023. prodat je za 2,6 miliona eura. „Dakle, država je dobila manje od četiri stana. To je slika nacionalne koristi. Svaki stanovnik Srbije je dobio po jedan i po euro“, kazao je Ćulibrk.

On je podsjetio da je u Srbiji u toku implementacija još jedne štetne odluke Aleksandra Vučića, kojom država ustupa dodatnih 320 hektara za drugi dio Beograda na vodi, u vrijednosti od 20 milijardi, koje će, kako tvrdi Ćulibrk, biti Vučićev poklon Alabarovoj kompaniji.

Koliko ugovori sa kompanijama iz UAE mogu biti upitni, pokazuje i činjenica da u slučaju Beograda na vodi zemljište ispod zgrade na kojoj se gradi ne pripada ni državi, pa čak ni stanarima, već kompaniji Beograd na vodi, u kojoj firma iza koje formalno stoje Arapi ima oko 68 odsto učešća, a Vlada Srbije svega oko 32 odsto.

Troškovi za građane Srbije, pored izgubljenog zemljišta, su ogromni: izmještanje željezničke i autobuske stanice, rušenje objekata u Savamali, gubitak hotela Bristol, planirano izmještanje sajma... Sve to da bi se ostvario privatni projekat od kojeg samo pojedinci imaju korist.

Alabar je nedavno potpisao ugovore i o grandioznim projektima u Rigi u Letoniji i izgradnji na dvije lokacije u Gruziji. U Rigi će mu biti ustupljena riva za projekat ,,Riga Waterfront”, dok će mu u gruzijskoj luci Batumi- biti ustupljena obala i prostor za izgradnju luksuzne marine, kao i 200 000 kvadratnih metara zelene površine u Tbilisiju.

Zvijezda skupa u Tivtu

Alabar je bio zvijezda skupa u Tivtu, 10. aprila. Izjavio je da će poštovati lokalnu zajednicu i njene želje, ukoliko bude gradio u Crnoj Gori. Obećao je i socijalne stanove, kao u Egiptu. ,,Zašto ne bismo stvari radili kako treba, zašto ne bismo slušali ljude, slušali zajednice i njihove potrebe”, zapitao se ovaj graditelj.

Međutim, u Beogradu nije slušao građane. U aprilu 2016. grupa muškaraca sa maskama nasilno je srušila objekte u Savamali i bila nasilna prema građanima koji su se protivili rušenju. Policija nije intervenisala. Alabar je nastavio gradnju, zapošljavajući nelegalnu radnu snagu iz Turske i Bangladeša, od kojih je nekoliko preminulo zbog loše zaštite na radu.

Arapske investitore u Beograd je, prema brojnim tvrdnjama, doveo bivši premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Upravo on je povezao Aleksandra Vučića sa Mohamedom Dahlanom, Palestincem koji je imao dobre veze sa investitorima i vladarima iz UAE.

Projekat koji sada protežira aktuelni crnogorski premijer, kao da je rađen po Đukanovićevim nacrtima. Počasni predsjednik DPS-a požurio je da pohvali saradnju sa UAE, ističući svoju bliskost sa kraljevskom porodicom. Ostaje da se vidi da li će njegova partija, DPS, imati snage da se u parlamentu distancira od plana vezanog za Veliku plažu.     

Problem nije samo u mogćoj devastaciji naših prirodnih resursa, na šta upozoravaju iz civilnog sektora, i netransparentnosti koja do sada prati projekat. U geostrateškom smislu, Crna Gora, kao država male teritorije, ne bi trebalo da ustupiti oko 12 kilometara obale na krajnjem jugu, jer bi time mogla postati previše zavisna i ranjiva od jednog investitora. Pored toga, Velika Plaža je, u komercijalnom smislu, veoma atraktivna lokacija i sigurno bi brojni investitori iz Evrope i regiona bili zainteresovani da grade na mnogo manjim parcelama na tom prostoru.

Nastavlja se stara praksa neutvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Predrag Nikolić/Maja Boričić

Sudovi su nezakonito oslobodili okrivljenog za pranje novca, ukinuli privremenu mjeru zabrane raspolaganja nepokretnostima, donijeli nezakonitu odluku o zastarjelosti krivičnog postupka, izuzeli zakonit zapisnik o pretresanju, zakonito mišljenje vještaka, nezakonito smanjivali kazne i potvrđivali optužnice... Ovo su samo su neke od nepravilnosti, koje je  tokom prošle godine utvrdio Vrhovni sud, kod nekoliko osnovnih, dva viša suda i Apelacionog suda Crne Gore.

Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) od 17 zahtjeva za zaštitu zakonitosti, o kojima je odlučeno tokom 2024,  prihvaćeno je 14. Koliko je porastao ovaj broj govori činjenica da je 2023. usvojeno osam zahtjeva, a 2022. i 2021. samo po jedan.

I ove godine već je usvojeno nekoliko zahtjeva za zaštitu zakonitosti, od kojih je u jednom utvrđeno i da su sudije nezakonito smanjile kaznu za silovanje djevojčice sa 15 na osam godina zatvora.

Međutim, nastavlja se sa starom praksom neodgovornosti za greške u pravosuđu.

Problem je što kada se utvrdi da je povreda zakona učinjena u korist okrivljenih, Vrhovni sud može samo da konstatuje da je rad bio nezakonit. Ali bi ovo moralo da utiče na ocjenu rada ovih sudija, a mogli bi se pokretati i eventualni krivični postupci, navode stručnjaci sa kojima je razgovarao CIN-CG.

Iz Sudskog savjeta (SS) su za CIN-CG rekli da su u toku izmjene Pravilnika za ocjenjivanje sudija, te da bi utvrđene nezakonitosti u radu sudija trebalo da utiču na ocjenjivanje.

Trenutno se vodi se nekoliko krivičnih postupaka protiv visokih funkcionera pravosuđa, pa su tako bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović optuženi za zloupotrebu službenog položaja, ali su suđenja i dalje na početku ili nijesu ni počela.

Sudski savjet je prošle godine privremeno udaljio sudiju Višeg suda u Bijelom Polju Dragana Mrdaka, zbog vođenja postupka za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanja službene isprave. Tužilački savjet je privremeno udaljio i specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja je nepravosnažno osuđena na sedam mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja.

Sudija Danilo Jegdić je jedini razriješeni sudija posljednjih godina i to nakon što je, posle višegodišnjeg suđenja protiv njega u kome je dio optužbe zastario, pravosnažno osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, zbog falsifikovanja zapisnika sa suđenja.

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Amra Bajrović ocjenjuje za CIN-CG da ovi krivični postupci jasno ukazuju na ozbiljne sistemske probleme i izostanak efikasnih mehanizama prevencije i odgovornosti unutar pravosuđa.

Da je neophodno obezbijediti djelotvorne mjere za iskorjenjivanje korupcije iz sudstva i tužilaštva, ukazao je i Komitet za ljudska prava UN u svojim zaključnim razmatranjima o izvještaju za Crnu Goru, napominje Bajrović.

“Ovi problemi ne samo da narušavaju povjerenje građana u pravosudni sistem, već i ozbiljno ugrožavaju proces evropskih integracija ”, ističe pravna savjetnica HRA.

Evropska komisija u posljednjem izvještaju za Crnu Goru ponavlja da se treba poboljšati odgovornost pravosuđa u praksi, te da standardi profesionalnog ponašanja, kao i primjena disciplinskih pravila i etičkih normi za sudije i tužioce, i dalje predstavljaju izazov. ,,Sudski i Tužilački savjet (TS) moraju unaprijediti svoju praksu i proaktivnost, s obzirom na to da disciplinski postupci, kada su osnovani, uglavnom rezultiraju relativno blagim sankcijama, dok su razrješenja rijetka”, napominje se u izvještaju EK.

Ističe se i da se provjera imovinskih izvještaja sudija i tužilaca može unaprijediti i efikasnim disciplinskim mjerama od strane oba savjeta za nesprovođenje obaveze podnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Otvoren prostor za nekažnjavanje najozbiljnijih propusta

Sudski savjet ocjenjuje da nedostavljanje podataka o imovini i prihodima nije disciplinski prekršaj, ako se učini samo jednom. HRA je ranije upozoravala da ovakvo tumačenje otvara prostor za nekažnjavanje i najozbiljnih propusta da se prijavi vrlo vrijedna imovina, pod uslovom da se to učini samo jednom.

I dalje ne postoji adekvatan sistem utvrđivanja odgovornosti sudija i državnih tužilaca za neprijavljivanje imovine, iako je ASK u svim slučajevima prethodno utvrdila povrede Zakona o sprečavanju korupcije, podsjeća Bajrović.

U posljednje dvije godine nijednom sudiji, ni tužiocu, nije utvrđena disciplinska odgovornost po ovom osnovu.

„Tumačenje Sudskog savjeta da jednokratno neprijavljivanje imovine ne predstavlja disciplinski prekršaj, uz zahtjev da se dokaže namjera prikrivanja, praktično onemogućava utvrđivanje odgovornosti i otvara prostor za zloupotrebe“, ističe pravna savjetnica HRA.

Ona dodaje da i TS već duže vrijeme u svojim odlukama insistira na postojanju namjere kao uslova za disciplinsku odgovornost zbog neprijavljivanja imovine.

Jedini postupak, u kome je utvrđena disciplinska odgovornost sudije po bilo kom osnovu, u prethodne dvije godine, je slučaj sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše, koja je kažnjena 30 odsto od plate tri mjeseca i zabranom napredovanja od dvije godine, zbog njenih izjava da vjeruje da je presuda Apelacionog suda u predmetu "državni udar", kojom je ukinuta njena osuđujuća presuda, kupljena. Međutim, ni ova odluka još nije pravosnažna.

U rijetkim slučajevima u kojima je utvrđena disciplinska odgovornost posljednju deceniju- za kašnjenje u donošenju odluka, odugovlačenje postupka, neuzimanje predmeta u rad po redosljedu, kazne su bile 20 do najviše 40 odsto od plate na nekoliko mjeseci.

Osim toga, SS je obustavio i više postupaka, zbog stare prakse da sudije daju ostavku i time izbjegnu vođenje disciplinskog postupka.

Tačno je da u praksi postoji eventualna mogućnost zloupotrebe podnošenja ostavke u cilju  izbjegavanja utvrđivanja disciplinske odgovornosti, priznaju iz Ministarstva pravde (MP). „Treba razmotriti mogućnosti za sprječavanje ovih pojava, uvažavajući ustavne i zakonske odredbe u ovoj oblasti.  S druge strane, ukoliko postoji sumnja da je sudija ili državni tužilac u svom radu postupao nezakonito, pored disciplinske odgovornosti  postoje i drugi odgovarajući postupci“, dodaju iz resora kojim rukovodi Bojan Božović.

Ni u Tužilačkom savjetu situacija nije ništa bolja. Tužilački savjet je od 21 odluke koju je donio od početka 2023, u 20 slučajeva odbio ili odbacio predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti.

Samo u jednom slučaju TS je obavezao disciplinskog tužioca da sprovede istragu i podnese predlog za utvrđivanje odgovornosti. Međutim, iz TS su za CIN-CG rekli da je i u tom predmetu odbijen predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, zbog nepostojanja dokaza da je učinjen disciplinski prekršaj.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG napominju da je izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o državnom tužilaštvu u 2024. godini, u okviru tzv. IBAR zakona, revidiran i disciplinski i etički okvir za sudije i tužioce.

Iz MP pojašnjavaju da su izmjenama propisa uvedeni novi razlozi za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija i data mogućnost članovima Sudskog savjeta da podnose predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija.

„Revidirani su postojeći i propisani novi disciplinski prekršaji državnog tužioca, te data mogućnost disciplinskom tužiocu da samoinicijativno pokrene istragu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti državnog tužioca“, navode iz MP.

Oni dodaju da će nakon sagledavanja efekata ovih reformi, eventualno razmotriti potrebu za budućim mijenjanjem ovih propisa.

Međutim, Bajrović navodi da je evidentno da trenutne reforme i promjene u zakonodavnom okviru ne donose očekivane rezultate u pogledu odgovornosti sudija i državnih tužilaca.

Ona pojašnjava da zakonodavni okvir i dalje ne pravi jasnu razliku između disciplinskih prekršaja i kršenja Etičkog kodeksa, pa se u praksi njihovi opisi često preklapaju. “Disciplinski prekršaji nisu dovoljno precizirani, što omogućava da čak i ozbiljna kršenja zakona prođu nekažnjeno. Neophodno je da se nastavi rad na izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o Državnom tužilaštvu”, ocjenjuje pravna savjetnica HRA.

Ni osnovane pritužbe nijesu djelotvorne

U izvještajima HRA, u kojima su, između ostalog, analizirali i pritužbe na rad sudija i tužilaca u posljednje dvije godine se ističe da ni osnovane pritužbe ne dovode do bilo kakve odgovornosti, pa ni kada se utvrde vrlo ozbiljni propusti u radu.

Nijedna od 17 osnovanih pritužbi na rad tužilaca, u posljednje dvije godine, nije dovela do utvrđivanja bilo kakve odgovornosti, ističe se u izvještaju HRA „Analiza izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti državnih tužilaca u 2023.i 2024.“

Kao primjer dobre prakse valjanog obrazloženja navodi se odluka da je djelimično osnovana pritužba na rad bivšeg Glavnog specijalnog državnog tužioca (GST) Milivoja Katnića. “Međutim, ova odluka je zakašnjela zbog neopravdane pasivnosti ranijeg sastava Tužilačkog savjeta i donijeta je više od godinu dana nakon što je bivšem GST-u prestala funkcija”, naglašava se u izvještaju.

Katnić je, na sajtu tužilaštva, nezakonito objavio transkripte telefonskih komunikacija između advokata Gorana Rodića i njegovog klijenta Milana Kneževića, koji su pribavljeni mjerama tajnog nadzora.

U januaru 2024. TS je utvrdio da je osnovana pritužba koja je podnešena protiv državne tužiteljke u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), ali je ona u međuvremenu napredovala u Vrhovno državno tužilaštvo. “Skoro dvije godine nije bila donijeta odluka u predmetu, iako je zakonom propisan rok za donošenje odluke od tri mjeseca, odnosno maksimalno šest mjeseci u složenim predmetima”, ističe se u izvještaju HRA.

U drugoj odluci u kojoj je TS konstatovao da specijalna tužiteljka više od tri godine nije preduzimala ni jednu radnju, a najmanje šest godina nije donijela odluku, tužiteljki je samo ukazano da je potrebno da donese odluku iz njene nadležnosti.

Tužiteljka u ODT u Podgorici je saslušavala svjedoke bez urednog obavještenja osumnjičenog, zbog čega čega su kasnije zapisnici o saslušanju svjedoka izuzeti iz spisa predmeta. U izvještaju HRA se ističe da je ova tužiteljka ocijenjena ocjenom odličan.

Iz TS za CIN-CG tvrde da se podnijete pritužbe uzimaju u obzir prilikom ocjenjivanja tužilaca. „Takođe, postupak po pritužbama i mišljenja koja daje Tužilački savjet, imaju za cilj da državni tužilac intenzivira svoj rad u predmetima“, navode u TS.

U izvještaju “Analiza postupaka izbora,napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori u 2023 i 2024.” piše da su za dvije godine, prihvaćene samo dvije pritužbe i to na rad jednog sudije Osnovnog suda u Herceg Novom, ali je sudija podnošenjem ostavke, obustavio vođenje disciplinskog postupka.

Iz SS za CIN-CG navode da je najčešći motiv podnošenja pritužbi bilo nezadovoljstvo sudskom odlukom, zbog čega su stranke tražile da Sudski savjet te odluke ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, što nije njihov posao. Oni dodaju da su ipak uvidjeli da postoje problemi, pa mijenjaju Poslovnik SS.

„Inicirane izmjene imaju za cilj da dođe do konzistentnosti u načinu odlučivanja. Takođe, inicirano je propisivanje roka u kojem bi Sudski savjet trebalo da odluči o pritužbi, čime će se doprinijeti ažurnijem postupanju. Usvajanje izmijena Poslovnika se očekuje u prvoj polovini 2025. godine“, navode iz SS.

Unutrašnjim nadzorom utvrđeni propusti u osnovnim tužilaštvima

Podgoričko Više državno tužilaštvo (VDT) je 2023. godine, unutrašnjim nadzorom, ukazalo na propuste u radu pojedinih osnovnih tužilaštava i naložilo, između ostalog, i pokretanje disciplinskih postupaka. U izvještaju Višeg državnog tužilaštva za 2023. piše da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, veći broj broj predmeta koji imaju status nezavršenih predmeta, dok je taj broj predmeta manji u tužilaštvu u Kotoru.

“U određenom broju predmeta nije preduzeta nijedna radnja, određeni broj predmeta u kojima nisu preduzete radnje u dužem vremenskom periodu, a u određenom broju predmeta nastupila je zastarjelost krivičnog gonjenja”, piše u izvještaju.

I u Osnovnom tužilaštvu u Baru u 62 predmeta nijesu poštovani zakonski rokovi za preduzimanje i sprovođenje radnji u postupku, a bilo je i više predmeta u kojima nije preduzeta nijedna radnja ili je prošlo više od tri mjeseca od njihovog sprovođenja, a “rukovodiocima tih tužilaštava je naloženo i da preduzmu mjere u cilju efikasnog, blagovremenog i zakonitog izvršavanja poslova u državnom tužilaštvu”.

Bajrović dodaje da su neophodne suštinske reforme koje će omogućiti jasno definisanje odgovornosti i unaprijediti postojeće mehanizme za nadzor i sankcionisanje.

“Uvođenje vetinga kao mehanizma za provjeru integriteta, uz jačanje disciplinskih normi i etičkih standarda, bi mogao biti ključni korak ka obnovi povjerenja i osnaživanju pravosudnog sistema”, zaključuje Bajrović.

I dok obećane odgovornosti u pravosuđu još nema, sudska praksa nastavlja da šokira javnost. Tako je nedavno objavljena odluka pljevaljskog Osnovnog suda kojom je Dušku Šariću dosuđena odšteta od čak 15 miliona eura, zbog gubitaka njegove firme, dok je bio optužen za milionsko pranje novca. Ni u tom slučaju niko nije odgovarao zbog ozbiljnih propusta suda i tužilaštva, zbog kojih je Šarić oslobođen krivice. Slične greške napravljene su i u procesu protiv Safeta Kalića, ali ni za to niko nije odgovarao, a on je takođe uzeo milionsku odštetu.

Iako iz civilnog sektora uporno ponavljaju da je crnogorskom pravosuđu hitno potrebna provjera profesionalnosti i odgovornosti, ali i imovine kroz proces vetinga, nadležni još ne preduzimaju ništa, pa greške predstavnika pravosuđa skupo koštaju državu i građane.

Pravosuđe ponovo pucalo u Mrdaka

Oslobađajuća presuda Višeg suda sedmorici osumnjičenih za oružanu pljačku i ubistvo zaštitara Ljubiše Mrdaka u Nikšiću 2021. izazvala je buru u javnosti. I ovaj slučaj je ponovo pokrenuo staro pitanje ima li pravde u crnogorskom pravosuđu.

,,Teži dan mi je bio kada je presuda izrečena, nego dan pogibije brata. Taj dan sam bio u šoku, za to se ne možete spremiti. A ovo je kao da je ponovo ubijen'', priča za CIN-CG Aleksandar Mrdak, brat Ljubiše Mrdaka, koji je ubijen tokom pljačke Pošte u Nikšiću, u oktobru 2021.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 25. februara sve optužene, njih sedam,  za oružanu pljačku nikšićke Pošte, tokom koje je ubijen Mrdak, koji se suprotstavio pljačkašima.

Obrazlažući prvostepenu presudu, sudija Veljko Radovanović je, između ostalog, tvrdio da ima propusta u tužilačkoj istrazi ovog slučaja. Iz VDT-a su odgovorili da je optužnica potvrđena od strane vijeća Višeg suda u Podgorici, te da sud ni jedan dokaz nije izveo samostalno. Najavili su da će se žaliti na prvostepenu presudu.

Vršilac dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazar Šćepanović koji je radio na ovom slučaju kao tadašnji šef sektora za borbu protiv kriminala, zajedno sa tadašnjom tužiteljkom Višeg državnog tužilaštva Majom Jovanović, tvrdio je, u novembru 2022. da je slučaj riješen.

Nakon oslobađajuće odluke suda i prepucavanja suda i tužilaštva, uslijedili su protesti u Nikšiću i Podgorici.

Mrdak za CIN-CG kaže da su se i advokati odbrane, njih devet, na sve načine trudili da uspore proces, da bi nakon tri godine došlo do zastare. 

,,Smatram da su svi podjednako krivi, kompletan pravosudni sistem, a i sama država'', naveo je Mrdak. 

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zajedno sa partnerima u Mreži za izvještavanje o različitosti (Reporting Diversity Network) otvara poziv za projektne prijedloge sa ciljem suzbijanja govora mržnje i unapređenja reprezentacije različitosti.

Poziv je otvoren kao dio Mreže za Izvještavanje o Različitosti (Reporting Diversity Network), osnovane sa ciljem da efikasno utiče na medijsku reprezentaciju etniciteta, religije i roda na Zapadnom Balkanu. RDN ima za cilj da aktivira ulogu civilnog društva u suprotstavljanju narativima podjela i njihovoj zamjeni prijeko potrebnim pozitivnim diskursom koji doprinosi vrijednostima dobrosusjedskih odnosa i poštovanju društvene različitosti.

Poziv za prijedloge biće objavljen sa opštim ciljem da se poveća uticaj organizacija civilnog društva (OCD) na medijsko izvještavanje koje oblikuje percepcije o etnicitetu, religiji i rodu na Zapadnom Balkanu.

Specifični ciljevi poziva biće:

• jačanje pozicije lokalnih OCD u zaštiti prava njihovih korisnika/ca u medijima;
• pružanje mogućnosti lokalnim OCD da utiču na javne percepcije i odgovore na govor mržnje i štetne narative koji doprinose polarizaciji;
• povećanje broja i kvaliteta poruka koje se prenose publici kako bi se umanjio efekat polarizujućih narativa;
• unapređenje vidljivosti i medijske reprezentacije žena i pitanja prava manjina;
• doprinos pozitivnim percepcijama drugih i toleranciji i inkluziji u regionu.

Vrste aktivnosti koje su podobne za finansiranje (lista je otvorena i može uključivati i druge projektne aktivnosti sve dok doprinose gore pomenutim ciljevima):

a) zagovaračke kampanje i kampanje podizanja svijesti;

b) produkcija medijskog sadržaja;

c) kreiranje kampanja koje se suprotstavljaju narativima mržnje u javnoj sferi;

e) konsultacije, okrugli stolovi i sastanci sa lokalnim akterima;

f) facilitacija političkog dijaloga sa akterima (npr. političkim partijama, lokalnim zvaničnicima, stručnom zajednicom, medijima).

Sve aktivnosti moraju biti sprovedene u Crnoj Gori.

Trajanje projekta je maksimalno devet mjeseci.

Ukupan budžet programa iznosi 30.000 EUR po zemlji. U skladu sa programom Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), će podržati 5 projekata, dok je predviđena visina grantova minimum 5.000 EUR i maksimum 7.000 EUR.

OCD koji odgovaraju na ovaj poziv moraju ispunjavati sljedeće kriterijume:

• da su registrovani i da su izmirili sve zakonske obaveze;

• imaju iskustvo u oblasti reprezentacije različitosti i/ili govora mržnje;

• da su direktno odgovorni za pripremu i upravljanje projektom;

• da njihov bankovni račun nije blokiran;

• da organizacije nisu korisnici sredstava EU Civil Society Facility and Media Programa za Zapadni Balkan i Tursku za 2021-2023 (IPA III), budžetska linija: 15.020101.01

• organizacije mogu podnijeti samo jedan projektni prijedlog u okviru ovog Programa, kao aplikanti ili kao partneri.

Pozdravljamo prijave različitih tipova organizacija civilnog društva: organizacije na lokalnom nivou, članove šire mreže koje djeluju na nacionalnom ili regionalnom nivou, medije registrovane kao OCD.

Partnerstvo sa lokalnim medijima će se smatrati prednošću i donijeće dodatne bodove.

Jednodnevna obuka o pravilima i procedurama implementacije EU grantova biće organizovana za izabrane korisnike grantova. Obuka će obuhvatiti teme kao što su: upravljanje projektom, pravila vidljivosti, finansijsko izvještavanje itd.

Pored toga, izabranim projektima biće obezbijeđena mentorska podrška u sprovođenju kreativnih medijskih kampanja za podizanje javne svijesti, kao i u upravljanju projektnim aktivnostima.

Pozivamo sve zainteresovane organizacije da popune priložene prijavne formulare.

Rok za podnošenje prijava je 31. maj.

Molimo vas da svoje prijave pošaljete na:  assistantcincg@gmail.com i redakcijacincg@gmail.com.

Ukoliko imate dodatna pitanja, obratite se na: assistantcincg@gmail.com i redakcijacincg@gmail.com  najkasnije do 9. maja.

Kriterijumi za evaluaciju:

1. Relevantnost prijedloga u odnosu na ciljeve poziva i relevantnost za potrebe ciljnih grupa; (30 poena)
2. Efikasnost i izvodljivost aktivnosti – jasna povezanost i konzistentnost između ciljeva, očekivanih rezultata, predloženih aktivnosti i strategije; (20 poena)
3. Finansijski i operativni kapacitet za samostalno sprovođenje aktivnosti – mora se pokazati elementarni nivo organizacionih i menadžerskih kapaciteta; (20 poena)
4. Uticaj i uključivanje aktera – prijedlozi moraju biti izvodljivi, a indikatori objektivno provjerljivi (broj građana koji će biti uključeni); (10 poena)
5. Uključivanje ranjivih grupa i rodna pitanja – prijedlozi treba da uzmu u obzir potrebe ranjivih grupa; (5 poena)
6. Održivost - Prijedlozi treba da navedu kako će se ovaj projekat uskladiti sa planovima njihovih organizacija i budućim aktivnostima; (5 poena)
7. Budžet i troškovna efektivnost – odnos između predviđenih troškova i očekivanih rezultata mora biti zadovoljavajući; (10 poena)

Komisija za evaluaciju će voditi računa o geografskoj i tematskoj raznovrsnosti dodeljenih grantova, uz poštovanje principa jednakih mogućnosti i inkluzivnosti.

Napomena: Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) može zatražiti dodatnu dokumentaciju najkasnije osam dana nakon roka za predaju projektnih prijedloga.

Prijave će ocenjivati nezavisna Komisija za evaluaciju.

PRIJAVNI OBRASCI

Kancelarija državnog tužioca Malte je uputila zamolnicu našem SDT-u u vezi sa istragom o pranju novca i drugim krivičnim djelima oko izgradnje vjetroelektrane na granici između Ulcinja i Bara 

Jovo Martinović/Maja Boričić

Malteško tužilaštvo ispituje sumnje u pranje novca i traži dokumentaciju za više crnogorskih kompanija, u postupku koji se u toj državi vodi zbog poslova oko izgradnje vjetroelektrane (VE) Možura.

Prema dokumentima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), Kancelarija državnog tužioca Malte je uputila zamolnicu našem Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u vezi sa istragom o pranju novca i drugim krivičnim djelima. 

Specijalno tužilaštvo je od Poreske uprave Crne Gore, zatražio dokumentaciju o više kompanija ranije povezanih sa izgradnjom jedne od prvih projekata vjetroelektrana u Crnoj Gori. Prema dokumentaciji koju posjedujemo ovaj zahtjev je SDT uputio Poreskoj upravi 15. novembra 2024. Traženi su podaci o kompanijama „Možura Wind Park“ (MWP), „Čelebić“, „Adriatic Energy Services“, „Management Consulting Montenegro“ i „Montmorency“. Malteškim tužiocima pomaže i evropska policijska organizacija Europol.

Kompanija „Fersa Energias Renovables” (sada “Audax Energias Renovables”) započela je pregovore sa Vladom Crne Gore prije gotovo dvije decenije, oko izgradnje vjetroelektrane na brdu između Ulcinja i Bara. Firma „Čelebić“, biznismena Tomislava Čelebića, je ušla u posao sa udjelom od jedan odsto u firmi Možura Wind Park, koju je zajedno sa Fersom osnovala u Crnoj Gori. 

Sa Malte su tražili podatke i o kompaniji „Management Consulting Montenegro“, koja je u vlasništvu Marka Vujovića, brata od tetke bivšeg ministra iz redova Demokratske partije socijalista (DPS) Branimira Gvozdenovića. 

Stopostotni vlasnik budvanskog preduzeća „Montmorency“ o kojem se takođe traže podaci je, prema  Poslovnoj mreži, malteški advokat Antony Axisa. Organized Crime and Corruption reporting project (OCCRP) je još 2018.godine pisao da je ovaj advokat „jedan je od pionira onlajn kockanja na Malti”.

Pored Malte i špansko tužilaštvo u Madridu je, prema dokumentu u koji je CIN-CG imao uvid, u septembru 2024. godine pokrenuo izviđaj protiv kompanije „Audax Energias Renovables S.A.“ (Fersa), po prijavi Vladimira Popovića, zbog sumnji na pranje novca, zloupotrebu položaja, podmićivanje crnogorskih zvaničnika, utaju poreza i falsifikovanje dokumenata. 

Popović  tvrdi da je sa partnerom Karlas Palau Kolom oštećen, jer su navodno zakinuti za milionsku proviziju za posredovanje u ovom projektu i zbog toga su pokrenuli više sporova pred našim i inostranim sudovima. 

Sve je počelo 2007. godine kada je španska kompanija „Fersa Energias Renovables“ izrazila interes za izgradnju vjetroelektrane Možura. Vlada Crne Gore je 2010. godine potpisala koncesioni ugovor sa Fersom na 20 godina. Tokom prvih 12 godina, ugovorom je predviđena finansijska pomoć Vlade Crne Gore investitoru kroz subvencije za struju od nevjerovatnih 115.3 miliona eura. Ubrzo nakon toga potpisan je i ugovor o zakupu zemljišta. 

Zanimljivo je da je „Fersa“ svojim akcionarima u Španiji prijavila projekat izgradnje vjetroelktrane snage 100 megavata (MW) u Crnoj Gori. U realnosti, međutim, planirani i izgrađeni kapacitet vjetroelektrane je iznosio samo 46 MW. Ova razlika je, prema  tvrdnjama nekih aktera, navodno služila za napumpavanje troškova i izradu koruptivne šeme isplata, po kojoj je planirano da se 10 miliona podijeli između više učesnika, uključujući tadašnje rukovodstvo Ferse i neke aktere u Crnoj Gori. Ove tvrdnje su izrečene i u procesima pred crnogorskim sudovima.

Iako je Fersa dobila koncesije od Vlade CG i sve dozvole još 2010. godine projekat izgradnje vjetroelektrane ta kompanija nije izvela, već je posao preuzeo lanac  drugih kompanija i off-shore firmi.

Nakon više promjena vlasnika i izvođača, vjetroelektrana je ipak ugledala svjetlost dana, u novembru 2019.godine. Investiciju je na kraju realizovala malteška državna kompanija “Enemalta” i kompanija “Malta Montenegro Wind Park”, a glavni izvođač radova bila kineska kompanija “Shangai Electric Power Engineering”.

SDT ćuti, podgorički sud odbio tužbu

Crnogorsko tužilaštvo za sada nije uradilo gotovo ništa da rasvijetli sumnje u ovaj posao koja godinama opterećuje ne samo crnogorsku, već i međunarodnu javnost. Gotovo svi postupci su obustavljeni zbog nedostatka dokaza. Iz SDT nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su postupili po zamolnici malteškog tužilaštva, kao ni u kojoj je fazi postupak zbog sumnji u način formiranja firmi koje su vodile posao izgradnje vjetroelektrane na Možuri.

Obustavljen je postupak u kome je ispitivano da li je firmi „Možura Wind Park“ zakonito odbijeno gotovo sedam miliona eura ulaznog PDV-a, zatim postupak za utaju poreza i doprinosa protiv kineskog izvođača radova vjetroelektrane na brdu između Bara i Ulcinja, ali i proces oko konsultantskih usluga rađenih za “Možura Wind Park”.

SDT je godinama ispitivao da li je izvršni menadžer firme „Adriatic Capital Advisory“ Marko Vujović preplatio konsultantske usluge firmi Možura Wind Park od oko 1,5 miliona eura. I prijava koju je SDT proslijedilo Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv izvođača radova kineske firme “Shangai Electric Power Engineering Montenegro LLC” i direktora te firme Jian Zhanga, za utaju poreza i doprinosa, takođe je odbačena.

Bivša sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Katarina Peković je, nakon maratonskog suđenja odbacila  i tužbu Vladimira Popovića i Karlasa Palou Kola, koji su tvrdili da su ih u ovom poslu prevarile kompanije Fersa (Audax) i BWP Montenegro, čiji je zastupnik bila Milena Popović, kćerka dugogodišnjeg sindikalnog lidera Danila Popovića. Popović i Kol tvrde da su se Danilo i Milena Popović našli na spornoj šemi isplate, zajedno sa predsjednikom borda direktora Ferse Hose Maria Roherom, iako je to navodno bio konflikt interesa. Popović i Kol su tvrdili da su ostali bez honorara, zato što nisu htjeli da pristanu na koruptivnu šemu isplate. Danilo Popović je nekoliko puta negirao da ima veze sa šemom isplate i uopšte sa projektom. 

Presuda je postala pravosnažna u februaru 2023. Sada se čeka odluka o reviziji postupka pred Vrhovnim sudom. Peković je sada zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. 

U razgovoru za CIN-CG Vladimir Popović kaže da „smatra da je bio žrtva koruptivnog sistema“ i da je zato presuda takva kakva jeste. „Odbio sam da učestvujem u spornoj šemi i insistirao na zakonitosti“ kaže Popović. 

Tužba protiv Audax-a (Ferse) u Španiji

Španac Karlas Kol je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni u junu 2023.godine i traži nadoknadu štete od 75 miliona eura od Audax-a Renovables. Suđenje je počelo u januaru 2025. godine. 

„Audax“ nije odgovarao na brojna pitanja novinara CIN-CG o ovom poslu poslata više puta emailom. Ostala su bez odgovora i pitanja poslata na mobilni broj potpredsjednika borda direktora Audax-a Eduarda Romea. 

Kol Palau je pred španskim sudom optužio Audax da je, između ostalog, i nezakonito prodao 99 odsto akcija Možura Wind Park (MWP) mističnoj firmi Cifidex Ltd. sa Sejšela, koja nije zadovoljavala ni jedan uslov iz crnogorskog tendera da preuzme koncesiju od 115.3 miliona eura novca građana Crne Gore, koje su prema ugovoru date investitorima kroz subvencije. 

Interesantno je da je pravni zastupnik Cifidex-a bio rođeni brat Marka Vujovića, Bojan Vujović. Pravi vlasnik Cifidex-a se krio iza druge ofšor firme GSA Services Ltd osnovane samo nekoliko mjeseci prije transakcije sa Fersom i Čelebićem. 

Crnogorski Zakon o koncesijama navodi da se ugovor o koncesiji ne može prenijeti na drugog koncesionara bez prethodne saglasnosti koncedenta (u ovom slučaju Vlade CG). Takođe zakon nalaže da novi koncesionar mora ispunjavati najmanje iste uslove kao i raniji koncesionar. Cifidex sa kapitalom od jednog američkog  dolara i bez ikakvog iskustva u predmetnom poslu nije mogao zadovoljavati uslove. 

Bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović je ranije medijima rekao da je čitav posao urađen „besprekorno zakonito“ i da iza  optužbi za korupciju "stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”. Crnogorska Vlada je insistirala da je pregovarala sa državnom firmom Enemalta o prodaji MWP i prenošenju koncesije.

Bivši premijer Malte Džozef Muskat je nekoliko puta pred malteškim medijima rekao da mu „nije jasno zašto tolika povika oko posla u Crnoj Gori“ i da „tu nema ništa sporno“. Muskat je, krajem maja prošle godine, optužen za pranje novca, prevaru, podmićivanje i korupciju u slučaju privatizacije tri bolnice na Malti. 

Za Cifidex čuli iz štampe

Fersa je u novembru 2015. finalizovala prodaju svojih 99 odsto akcija MWP-a za 2.9 miliona, dok je Tomislav Čelebić za svojih jedan odsto dobio 650.000 eura (preko 22 puta više od cijene akcije koja je plaćena Fersi). 

Ministarstvo ekonomije u Markovićevoj vladi, kojim je rukovodila Dragica Sekulić, je u julu 2020. objavilo da nema informacije „o navodnom učešću ofšor kompanija 17 Black i Cifidex Ltd u prenosu udjela sa prethodnih na novog zakupca u projektu gradnje VE Možura“. Takođe je navedeno da sa tim kompanijama nisu nikad stupili u kontakt, a još manje zaključivali bilo kakve ugovore. 

Međutim, dokumenta Poreske uprave i zvanična objava Službenog lista Crne Gore od 9. decembra 2015. godine pokazuju da je Cifidex Ltd postao vlasnik Možura Wind Park, uprkos tvrdnjama crnogorskih zvaničnika.     

Nakon što je sejšelski Cifidex kupio 100 odsto akcija MWP-a od Španaca i Tomislava Čelebića za tri i po miliona eura, krajem 2015, samo poslije 19 dana prodaje se vjetroelektrana državnoj malteškoj kompaniji Enemalta po tri puta većoj cijeni-10,3 miliona.

Tri miliona eura za kupovinu akcija MWP-a je, prema tvrdnjama, izvora agencije Reuters obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Karuana Galicije. Fenek je novac za akcije MWP uplatio preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Ubijena malteška novinarka je, između ostalog, istraživala i sumnjive poslove oko izgradnje Možure. Galicija je ubijena na Malti eksplozivom postavljenim ispod njenog auta 2017. godine. 

Fenek je nedavno pušten da se brani sa slobode za ubistvo novinarke, uz kauciju od preko 50 miliona dolara. Suđenje mu još nije počelo, a on negira umiješanost u ubistvo. Dva brata Džordž i Alfred Deđorđo priznali da su postavili bombu i osuđeni su na po 40 godina zatvora. Još jedan saučesnik u ubistvu Vins Muskat takođe je priznao i nagodio se da robija 15 godina.

Ostaje nada da će Španci, Maltežani i Europol uraditi svoj dio posla i podstaknuti crnogorsko pravosuđe da konačno počne sa rasvjetljavanjem ove složene afere.   

Danas je svim poslaničkim klubovima u Skupštini Crne Gore dostavljena inicijativa čak 101 organizacije civilnog društva sa snažnim protivljenjem najavljenim izmjenama medijskih zakona koje bi trebalo da omoguće potpunu partijsku kontrolu nad savjetima RTCG, Agencije za audiovizuelne medijske usluge i lokalnih javnih emitera.

Povod je najava da bi se ubuduće predstavnici NVO u tim tijelima birali voljom političkih partija, umjesto samih NVO koje ispunjavaju zakonom propisane uslove. Žao nam je što je inicijativa manjeg broja NVO poslužila za pokušaj ostvarenja određenih političkih interesa u Skupštini Crne Gore. Zato smo se i odlučili da pokažemo da je višestruko više onih koji drže do autonomije civilnog sektora, ali i jačanja nezavisnosti medijskih institucija i ubrzanja evropskih integracija, što je bio cilj tzv. IBAR zakona, čiji su dio i medijski zakoni, koji bi se u važnom segmetu ovim izmjenama obesmislili.

Važeći zakoni jasno definišu stroge kriterijume za izbor članova savjeta – VII1 nivo obrazovanja i najmanje 10 godina iskustva, te omogućavaju da predstavnike NVO biraju same organizacije koje imaju dokazano iskustvo i rezultate u relevantnim oblastima. Time se ograničava neprimjereni politički uticaj i osigurava profesionalizacija ključnih upravljačkih tijela javnih servisa i regulatora.

Predložene izmjene otvaraju vrata partijskom kadriranju, snižavaju profesionalne standarde i vode direktno ka urušavanju sistema. Neprihvatljivo je da se članovima savjeta mogu imenovati osobe sa trogodišnjim fakultetom i pet godina iskustva, umjesto visokokvalifikovanih i iskusnih kandidata.

Podsjećamo da je aktuelni Savjet RTCG, izabran po takvom naopakom modelu političke trgovine, dva puta protivzakonito imenovao generalnog direktora – što su potvrdile i pravosnažne sudske presude, a njegovi članovi se sada i krivično procesuiraju.

Upozoravamo da bi izmjene zakona mogle voditi otvaranju samo privremeno zatvorenog Poglavlja 10 (Informatičko društvo i mediji), jer EU traži funkcionalnu i profesionalnu Agenciju za AVM usluge, bez političke kontrole. Takođe, novi Akt o slobodi medija, koji je EU donijela 2024. godine, dodatno obavezuje države članice i kandidate da osiguraju nezavisnost javnih servisa i medijskih regulatora, a ne da ovu oblast dodatno urušavaju zarad partikularnih interesa.

Zato pozivamo Skupštinu i Administrativni odbor da odustanu od retrogradnih inicijativa i opstrukcija, kao i da hitno primijene važeće zakonske norme. NVO koje su nezavisne u radu moraju same birati svoje predstavnike kroz transparentan i kredibilan proces, a ne političkim dekretima.

Ovo je jedna od najšire podržanih inicijativa civilnog društva u Crnoj Gori u posljednjih 15 godina. O njenom sadržaju biće obaviještene i relevantne međunarodne institucije, posebno one iz EU koje pažljivo prate stanje u sektoru medija u Crnoj Gori.

Podnosioci inicijative:

1. Media centar, Goran Đurović
2. Sindikat medija Crne Gore, Radomir Kračković
3. Unija slobodnih sindikata Crne Gore, Srđa Keković
4. Centar za istraživačko novinarstvo CIN-CG, Milka Tadić Mijović
5. Akcija za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević
6. Institut za medije Crne Gore, Olivera Nikolić
7. NVO Juventas, Ivana Vujović
8. Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević
9. NVO Prima, Aida Perović
10. Udruženje pravnika Crne Gore, Branislav Radulović
11. BIRN, Vuk Maraš
12. Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Ljupka Kovačević
13. NVO 35 mm, Darko Ivanović
14. Asocijacija SPEKTRA, Jovan Ulićević
15. Crnogorski PEN centar, Adnan Čirgić
16. Centar za monitoring i istraživanja (CeMI), Zlatko Vujović
17. Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCKJ), Aleksandar Radoman
18. Savez za jednaka prava LGBTI osoba ERA, Danijel Kalezić
19. Crnogorski ženski lobi, Aida Petrović
20. Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro, Staša Baštrica
21. Centar za ženska prava (CŽK), Maja Raičević
22. Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Zorana Marković
23. Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG), Marina Vujačić
24. Green Home, Azra Vuković
25. CAZAS, Mišo Pejković
26. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, Bijana Zeković
27. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Berane, Radmila Anđić
28. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav, Esmeralda Šuvahić
29. Sociološki centar Crne Gore (SOCEN), Nikoleta Đukanović
30. Centar za građanske slobode (CEGAS), Marija Popović Kalezić
31. Unija mladih preduzetnika Crne Gore (UMPCG), Uroš Bulatović
32. NVO NADA – Herceg Novi, Marina Vuksanović
33. NVO Natura, Mikan Medenica
34. Otvoreni centar Bona fide, Sabina Talović
35. Media tim, Duško Marković
36. NVO Ikre, Velida Hodžić
37. NVO Gradionica, Goran Janković
38. NVO Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju – Podgorica, Milisav Korać
39. Mreža za evropske politike MASTER, Andrea Popović
40. NVO Udruženje za afirmaciju i podršku mladima – Podgorica, Savo Jovović
41. NVO Udruženje za podršku djeci sa teškoćama u razvoju i njihovim porodicama Crne Gore – Podgorica, Dragana Pešikan
42. NVO Vuča – Berane, Vučeta Korać
43. NVO Vunov lom, Branislav Šekularac
44. NVO SOS telefon za zene i djecu žrtve nasilja Bijelo Polje, Nada Ristanović
45. NVO Manifest, Mirsad Lukač
46. Bjelopoljski savez nevladinih organizacija, Uglješa Prebiračević
47. NVO Evropski omladinski centar Crne Gore, Mladen Španjević
48. NVO Agro centar, Ljubomir Radović
49. Centar za romske inicijative (CRI), Fana Delija
50. NVO Bjelopoljski demokratski centar, Zdravko Janjušević
51. Defendologija – Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore, Slavko Milić
52. Udruženje za zaštitu prava radnika i nezaposlenih lica Opštine Bijelo Polje, Drago Zeković
53. NVO E-Roma, Ismet Selimović
54. Udruženje Roma “Novi put”, Safet Selimović
55. NVO Demokratski progres, Mirko Rakonjac
56. NVO Zelena akcija, Božidar Rogović
57. NVO Ekološko društvo Breznica Pljevlja, Miloran Mitrović
58. NVO Udruženje mladih Alternativa Pljevlja, Alija Šljulka
59. Udruženje za razvoj demokratije i građanskog društva, Stefan Fuštić
60. NVO Točak života Mojkovac, Miodrag Kalezić
61. NVO Centar za informisanje i anketno ispitivanje -BP Megafon, Svetislav Perišić
62. Centar za  razvoj demokratije i ljudskih prava, Snežana Konatar
63. NVO Centar za unapređenje i razvoj Mioče, Momčilo Sarić
64. NVO Super zvezde A1 Plav, Milorad Vuković
65. NVO Borba za inkluziju OSI – BIOS, Miroslav Božović
66. Multimedijalni studio Bijelo Polje, Ruzmir Osmanović
67. NVO Zelena dolina, Zihno Omerović
68. Udruženje penzionera i  invalida rada sa najnižim primanjima, Marko Hajduković
69. Udruženje za razvoj civilnog društva, Mirsala Tomić
70. NVO BIhorski parlament, Safet Adžibulić
71. NVO Multimedijal Montenegro, Željko Đukić
72. NVO Bonum Pljevlja, Ruždija Strujić
73. Centar za razvoj Durmitora, Darko Stijepović
74. NVO Talas Bihora, Samir Rastoder
75. NVO Đakomo Adriatik, Azra Hrapović
76. Udruženje gluvih i nagluvih veterana, Velibor Tomović
77. NVU Lica sa Invaliditetom Petnjica, Denis Ramdedović
78. NVU Dobrovoljni davaoci krvi Petnjica, Enver Rastoder
79. NVU Kulturno umjetničko društvo BIHOR, Sinan Tiganj
80. NVO BEHAR – Centar za proučavanje kulturne baštine  Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori, Rifat Vesković
81. NVO Znanje stav ponašanje – Began, Beća Čoković
82. Lokalno omladinsko vijeće-Lokalni omladinski savjet  Pljevlja, Ljubiša Lečić
83. NVO Geen Action Herceg Novi, Dragomir Mitrović
84. NVO Turističko informativni centar Herceg Novi, Ivan Savčenko
85. NOVI HORIZONT, Nazif Velić
86. SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj, Hatixhe Nelaj
87. EDUKO PLUS, Almedina Dodić
88. NVO UL INFO, Mustafa Canka
89. NVO Naš glas:UL, Enes Uković
90. Društvo za zaštitu zivotinja – FENIKS Cetinje, Julija Milanović
91. NVO Optimisti, Boško Milović
92. Ženska akcija, Slavica Striković
93. NOVA – Centar za feminističku kulturu, Nataša Nelević
94. NVU Centar sjevera, Boris Nedović
95. NVU Sua Sponte Bar, Radomir Petrić
96. NVO Aktivna zona, Miloš Marković
97. NVO Asocijacja lokalnih emitera sa sjevera, Buljana Rudić
98. NVO Život sa dijebetesom LIFE, Miranda Ćurčija
99. NVO Zrak sunca, Ljiljana Krstić
100. Asocijacija hercegnovska inicijativa, Mladen Rostović
101. NVO Ksena, Sanja Crnić

Inicijativu su dodatno podržali:

102. NVO Alumni akademija Pravnog fakulteta UCG, Nebojša Vučinić
103. Centar za demokratiju i ljudska prava CEDEM, Nevenka Vuksanović

Investitori iz Srbije, Rusije i Turske prednjačili su u Crnoj Gori lani. Profili zemalja iz kojih se najviše ulaže nije usklađen sa evroatlantskim ciljevima Crne Gore. Strani investitori nezadovoljni ambijentom i uslovima za ulaganja, Vlada bez strategije 

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Tokom prošle godine vodeći strani investitori u Crnu Goru bile su Srbija, Rusija i Turska, čija ulaganja zbirno čine više od trećine ukupnih stranih direktnih investicija (SDI) u 2024. Iz ove tri zemlje uloženo je oko 318 miliona od ukupno 889 miliona SDI. Ulaganja iz zemalja Evropske unije (EU) znatno su manja, i iznose svega 250,5 miliona.

„Dubina procesa integracija nije se odražavala na promjenu profila investitora, pa na vrhu liste ne dominiraju zemlje EU. To je statistika iza koje se krije mnogo prostora za istraživanja“, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Gordana Đurović, redovna profesorka Ekonomskog fakulteta, nekadašnja ministarka za evropske integracije.

Trend ulaganja iz zemalja van zapadnog bloka nastavljen je i nakon obnove nezavisnosti, 2006. i deklarisana priključenja u EU i NATO za ključne prioritete. Od tada do danas, u Crnu Goru se slilo  preko 14,6 milijardi direktnih stranih investicija (SDI). Od toga je 10 zemalja uložilo najviše, oko devet milijardi, a među njima su samo četiri članice i EU i NATO (EU), uz Turski koja je dio NATO saveza.

Zemlja*	Priliv SDI
Ruska Federacija	2.067.812.251
Švajcarska	1.099.197.661
Italija	1.054.593.732
Srbija	1.025.011.964
Austrija	730.741.382
Kipar	622.893.351
Njemačka	613.324.140
Ujedinjeni Arapski Emirati	574.945.104
Turska	548.174.241
Azerbejdžan	543.084.012
Holandija	534.326.274
Velika Britanija	532.713.416
Mađarska	467.389.142
Slovenija	438.176.636
SAD	418.080.882
Norveška	263.538.704
Bosna i Hercegovina	193.060.555
Luksemburg	188.654.246
Djevičanska Ostrva (Britanska)	184.294.952
Panama	173.257.627
Top 20 ukupno	12.273.270.271
Ukupan priliv SDI	14.772.767.759

SDI po zemljama porijekla, tabela načinjena na osnovu podataka CBCG

Među prvih deset stranih ulagača od zemalja EU našle su se Italija, Austrija, Kipar i Njemačka, čije ukupno ulaganje iznosi  nešto preko tri milijarde.

Prvo mjesto po SDI zauzima Rusija, sa preko dvije milijarde, koja je svake godine od nezavisnosti bila među prvih pet ulagača. Za njom slijede Švajcarska, Italija i Srbija, od kojih je iz svake uloženo nešto preko milijardu. U prvih deset su i Turska, kao i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Azerbejdžan, svaka sa preko pola milijarde ulaganja.

Ukupna ulaganja zemalja EU od 2006. do danas čini manje od polovine ukupnog SDI, tj. 6,1 milijardi.

Iz kabineta premijera Milojka Spajića kažu za CIN-CG da su neki od najznačajnijih projekata u Crnoj Gori realizovale kompanije iz EU, kao što je podmorski energetski kabl između Crne Gore i Italije, koji je realizovala italijanska kompanija Terna, te da veliki broj predstavništava stranih kompanija sa sjedištem u Srbiji indirektno investiraju u Crnu Goru.

Nadalje, tvrde da se, shodno putu ka EU, u budućnosti očekuje veći priliv investicija iz država zapadne Evrope.

,,Uslijed globalnih dešavanja tokom posljednjih nekoliko godina, zabilježen je pad interesovanja investitora iz Rusije, paralelno sa porastom interesovanja investitora iz EU i drugih država, te se ne možemo saglasiti sa konstatacijom da u Crnu Goru ne ulažu razvijene države EU”, tvrde iz kabineta.  

Međutim, podaci iz prošle godine, koje smo naveli na osnovu statistike Centralne banke Crne Gore (CBCG), demantuju te tvrdnje, jer su Srbija, Rusija i Turska i dalje vodeći strani direktni investitori.

Iz poreskih rajeva dolazi mnogo novca

U prvih 20 najvećih investitora u Crnu Goru od nezavisnosti su i poreski rajevi – Djevičanska Ostrva sa 184 miliona i Panama sa 173 miliona. A kada se na te cifre dodaju prihodi i sa nekih drugih sličnih  adresa (Barbados, Bahami, Belize, Džerzi, Mauricijus, Sejšeli, Gibraltar, Bahrein, Kajmanska Ostrva, Maršalska Ostrva...)  oni prelaze 600 miliona eura.  Samo to je više nego što je u Crnu Goru od nezavisnosti uložila recimo Njemačka, koja je jedna od najvećih investitora iz EU. Ulaganja iz netransparentnih zona su zapravo daleko veća, jer ovdje nijesu uračunate of-šor kompanije koje dolaze sa Kipra, Velike Britanije, Holandije ili nekih drugih zemalja, jer nijesu dostupni podaci koliko je ulaganja sa ovih destinacija došlo iz of-šor firmi, a koliko od kompanija sa transparentnom vlasničkom strukturom.

,,To ulaganje preko of-šor kompanija može da ukazuje  na skrivanje  vlasnika kapitala ili porijekla kapitala. Takođe i domaći kapital može osnovati  firmu u zemljama koje važe za poreski  raj,  a potom, osnovati firmu u Crnoj Gori koja će se potom oporezivati po nižoj stopi u matičnoj kompaniji. U ovim slučajevima, od presudne je važnosti  nadzor Poreske uprave'', kaže za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar.

Nadzora za orgomni kapital koji je ulazio u Crnu Goru uglavnom nije bilo. Investicije skrivenih vlasnika više su uticale na enormno bogaćenje pojedinaca nego na dobrobit društva i građana. Investiranje preko of-šor kompanija su koristili često i crnogorski građani, koji su i tako skrivali tragove sumnjivo stečenog kapitala i legalizovali ga u zemlji.  

Globalnu istragu o of-šor finansijskim poslovima pod nazivom Pandora papiri vodio je Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja. Baza procurjelih podataka sadrži skoro 12 miliona dokumenata koja su prikupljena iz registara zemalja Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname, Belizea, Kipra, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura, Velike Britanije, Švajcarske i tako dalje.

Ova afera iz 2021. još uvijek nije dobila pravosudni epilog u Crnoj Gori. U Panama papirima se pominju bivšu premijer i predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo koji su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Ne ulaže se u razvoj zemlje

Nije samo problem odakle novac dolazi. Gordana Đurović ističe da, ni po strukturi, investicije ne ukazuju na aktivno ulaganje u realni sektor, a time i razvoj zemlje, što predstavlja izazov, jer se Crna Gora od nezavisnosti gotovo u potpunosti oslanjala na rast i razvoj od SDI. ,,Neto priliv SDI bio je prosječno oko 14 odsto BDP-a godišnje, što govori o modelu razvoja zasnovanom pretežno na privlačenju SDI, dok izostaje izvozna orijentacija, posebno u robnom izvozu'', objašnjava za CIN-CG profesorica Đurović.

Međutim, iako se od nezavisnosti SDI bliži cifri od 15 milijardi, od čega su neto SDI gotovo 10 milijardi, ta su sredstva nedovoljno korištena za razvoj, objašnjava Đurović.

Struktura	Ukupan priliv	Učešće (%)
Investicije u kompanije i banke	4.662.553.015	31,6
Interkompanijski dug	4.515.359.060	30,6
Nekretnine	4.865.284.910	32,9
Ostalo	729.570.774	4,9
Ukupan priliv	14.772.767.759

Struktura SDI, tabela sačinjena na osnovu podataka CBCG

Struktura investicija od nezavisnosti pokazuje da je najviše novca otišlo u nekretnine, 32,9 odsto, ulaganje u realni sektor je iznosilo je 31,6 odsto, dok je 30,6 odsto SDI otišlo u interkompanijski dug, odnosno pozajmljivanje novca lokalnim kompanijama od strane matičnih firmi iz inostranstva, što predstavlja ulaganja koje ne povećavaju osnovni kapital.

Zarija Pejović objašnjava da učešće interkompanijskog duga  u SDI u iznosu od 30,6 odsto, što upućuje na to da matične firme, umjesto da vrše dokapitalizaciju kćerki firmi u Crnoj Gori radije ih kreditiraju i na taj način kroz rashode za kamatne stope umanjuju oporezivu dobit, a time smanjuju i poresku obavezu prema Crnoj Gori na dobit pravnih lica. 

Ulaganja u nekretnine prelaze polovinu ukupnog SDI u 2023. i 2024. što je zabrinjavajući trend, s obzirom da Crna Gora ne  diverzifikuje privredni sektor i ne podstiče izvoz, kažu sagovornici CIN-CG. ,,Iz Srbije stižu zdravija ulaganja, jer dio novca ide u realni sektor - dakle podstiče se razvoj zemlje, dok novac iz Rusije uglavnom ide u nekretnine, što zamrzava razvoj“, navodi Đurović.

,,Efekat investicija u nekretnine na priveredni rast izražava se  u uvećanju potrošnje. Ovo  dovodi do rasta cijena nekretnina,  što opet otežava domaćem stanovništvu  kupovinu nekretnina  i  za osnovne, egzistencijalne potrebe“, kaže Pejović.

Iz kabineta premijera međutim tvrde da investicije u nekretnine mogu donijeti korist društvu. ,,One ne predstavljaju nužno i negativan uticaj na ekonomiju, posebno kroz rast građevinskog sektora, povećanje turističkih, poslovnih, stambenih kapaciteta i rast potrošnje povezan sa kupovinom nekretnina, što su generalno investicije sa bržim povratom u odnosu na investicije u realni sektor.” Kako navode, ovakva ulaganja doprinose zapošljavanju, jačanju pratećih djelatnosti i povećanju budžetskih prihoda kroz poreze i takse. ,,Takođe, potrebno je istaći da je ova vrsta ulaganja, dominantno kroz program ekonomskog državljanstva, podstakla ubrzani razvoj sjevernih opština, posebno opštine Kolašin”, naglašavaju za CIN-CG iz kabineta premijera.

Međutim, prema upozorenjima više stručnjaka, arhitekata i prostornih planera projekat ubrzane urbanizacije Kolašina doveo je do devastacije ovog grada i okoline, a jedan od razloga bio je upravo institut ekonomskog državljanstva. Ubrzana urbanizacija, dovela je i do devastacije drugih vrijednih prostora u zemlji.

Ulaganje u kompanije manje nego tokom kovid krize 2020.

Posljednje dvije godine SDI je značajno opao, nakon uspona 2021. i 2022, a naročito je izražen pad ulaganja u kompanije i banke. I prošle i 2023.  godine ulaganje u domaće kompanije bilo je manje nego u godini kovid krize- 2020. kada je iznosilo 123 miliona. Ukoliko se na to doda inflacija u odnosu na 2020. podaci su zaista zabrinjavajući. Tako je 2020.  ulaganje iznosilo 123,8 miliona, godinu kasnije značajno više 215 miliona, a i u 2022. je zabilježen rast od 219, 4 miliona, da bi u 2023. došlo do ogromnog pada – iz inostranstva uloženo je svega 95,2 miliona. Lani se stanje malo poravilo, ali bilo je svega 113,9 miliona ulaganja u kompanije, što je gotovo duplo manje nego u 2023. godini.

I dok se ulaganje u kompanije značajno smanjilo, analiza podataka CBCG pokazije da ulaganje u nekretnine nije opalo - posljednje tri godine kretalo se u prosjeku oko 450 miliona godišnje.

	Ulaganje u domaće banke i preduzeća u milionima eura	Prodaja nepokretnosti u Crnoj Gori u milionima eura
2020.	123,8	116, 3
2021.	215	278
2022.	219,4	448,2
2023.	95,2	463,3
2024.	113,9	455,3

Struktura SDI 2020.- 2024, podaci CBCG

,,Analiza priliva SDI u Crnoj Gori pokazuje trend smanjenja u posljednjem periodu, uz promjene u samoj strukturi investicija. Naime, dolazi do opadanja investicija u kompanije i banke, dok se porast dešava u sektoru nekretnina. Ovaj signal se odražava na slabljenje investicione atraktivnosti Crne Gore, na koju je uticala i politička nestabilnost u zemlji”, navodi se u Bijeloj knjizi Savjeta crnogorskih stranih investitora iz 2024.

Trend rasta ulaganja bio je naročit u postpandemijskom periodu i nakon agresije Rusije na Ukrajinu. U prvoj godini invazije 2021,  SDI je porastao i približio se cifri od milijardu. Naredne, 2022. godine ta brojka je bila preko milijardu. Međutim 2023. i 2024. SDI je iznosio manje od 900 miliona.

 „Crnoj Gori treba više ulaganja u kompanije a manje u nekretnine, jer samo takva ulaganja imaju održiv i mjerljiv efekat na razvoj lokalnih zajednica i zemlju u cjelini“, ističe Đurović.

Prema  podacima iz više različitih izvora, stranih državljana koji su privremeno pronašli dom u Crnoj Gori ima oko 100.000. Međutim, važno je napomenuti da povećana potrošnja i dolazak stranih državljana nijesu pokrenuli značajne investicije u realnom sektoru, kao ni otvaranje novih radnih mjesta, ističu sagovornici CIN-CG.

Istraživanje BIRN-a iz 2023. pokazalo je da 64 odsto od gotovo šest hiljada kompanija koje su u Crnoj Gori otvorili ruski državljani nakon invazije na Ukrajinu, ima samo jednog zaposlenog, a preko 20 odsto nema registrovanih radnika osim osnivača. Budžet Crne Gore je od ovih kompanija tokom prve godine agresije Rusije na Ukrainu imao prihod od svega 4,8 miliona eura, pokazalo je ovo istraživanje BIRN-a.

Vlada bez strateške vizije

Iz Spajićevog kabineta kažu za CIN-CG da je prioritet Vlade da usmjeri ulaganja investitora, naročito stranih, u realni sektor crnogorske privrede. Međutim, prema riječima Đurović percepcija investicione zajednice je da je Crna Gora kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, država gdje sigurnost za privatnu imovinu i ulaganja nije dovoljno snažna. Državi ne  ide u prilog ni manjak  kontrole stranih investitora, nedostatak brzog reagovanja u slučaju lošeg poslovanja i kršenja ugovora, kršenje rokova realizacije investicija i tako dalje, dodaje ona.

,,U više navrata, istakli smo da su potencijali Crne Gore za strana ulaganja, a time i razvoj i diverzifikaciju ekonomije, neupitni i značajni. Međutim, za njihovu potpunu valorizaciju, neophodno je osigurati predvidivi i transparentni poslovni ambijent. Poštovanje i jačanje principa vladavine prava je nužno kako bi se osigurao predvidivi i stimulišući poslovni ambijent'', istakli su za CIN-CG iz Savjeta stranih investitora u Crnoj Gori. Oni navode da godinama ukazuju na to, ali da se indeksi ne popravljaju.

Iz Vlade pak za CIN-CG ističu Crna Gora aktivno preduzima korake za jačanje ekonomske stabilnosti, otvaranja novih radnih mesta i povećanja konkurentnosti. Kako kažu rade na rješavanju izazova u tom procesu, a to su dostupnost kvalifikovane radne snage, razvoj infrastrukture, rješavanje pitanja zaštite životne sredine i restutucije zbog kojih su, kako navode, neke investicije u realnom sektoru stopirane.  Kako navode, rade na unapređenju zakonodavnog okvira ne bi li se stvorila povoljnija investiciona klima.

Međutim, Svjet stranih investitora u Crnoj Gori smatra da suštinski problemi ostaju, uprkos, prividnom napretku u periodu nakon pandemije, kako se ističe u njihovoj publikaciji Bijela knjiga za 2024.  ,,Reformski koraci koje preduzima Vlada Crne Gore nedovoljni su i neadekvatni za suočavanje sa ozbiljnim izazovima koji ugrožavaju održivost crnogorske ekonomije”, navodi se u publikaciji. Ističe se da je rast BDP-a kojim se Vlada hvali, baziran na rasta plata i penzija, a ne na povećanju produktivnosti iz proizvodnje i investicija, što ne doprinosi dugoročnom razvoju. Stabilizacija javnih finansija je takođe posljedica potrošnje stranaca, a ne stvarnih strukturnih reformi. Navodi se i da je povećanje minimalnih plata upitne održivosti - jer se ne oslanja na rast realnog sektora.

Bijela knjiga navodi i da je: ,,ekonomija bez strateške vizije, zavisna od potrošnje; alarmantan deficit u trgovinskoj razmjeni od 14 odsto, odnosno manjak izvoza, inflacija koja je bila iznad prosjeka EU 2022. i 2023 koja je otežala opstanak malih i srednjih preduzeća, naročito u nerazvijenim regionima, te problem pretrpanog javnog sektora koji je najveći poslodavac u zemlji, manjak diversifikacije djelatnosti i preveliko oslanjanje ekonomije na turizam.“

U Bijeloj knjizi nalaze se i preporuke za hitno djelovanje: razvoj poljoprivrede, prerađivačke industrije, tehnoloških sektora, smanjenje prekomjernog zapošljavanja u javnom sektoru, pružanje podrške malim i srednjim preduzećima, naročito u manje razvijenim regionima kao što je sjever i kreiranje povoljnog ambijenta za produktivne SDI.

Ako bi se nešto od ovog ispunilo i struktura SDI bila bi značajno povoljnija za realni sektor i cjelokupne ekonomske prilike u zemlji.

• Jedan od ključnih instrumenata SAD – crne liste, postale su svakodnevna pojava na Balkanu.
• Spiskovi takozvanih ciljanih ličnosti sa Balkana su prilično dugi i na njima se mogu „sresti“ mrtvi.
• Stavljanje na crnu listu obično ima samo politički i nesadržajni uticaj na pojedince i kompanije.
• Pooštravanje sankcija ponekad prati i zatvaranje bankovnih računa sankcionisanih fizičkih i pravnih lica.
• Balkan sa radoznalošću iščekuje crne liste, ali onda nastupa razočarenje kada se shvati da – „svako čudo traje samo tri dana“.

Jedan od ključnih instrumenata Sjedinjenih Američkih Država, lista nepoželjnih osoba, poznata kao „crna lista“, postala je svakodnevna pojava na Balkanu. Na meti poznate američke „disciplinske mjere” su političari, biznismeni i tajkuni. Ali da li je to donijelo rezultate - to je drugo pitanje.

Za više od dvije decenije, više desetina političara i biznismena, predstavnika pravosuđa iz Makedonije, samostalno ili „u paketu” sa porodicama, iznenada se našlo na američkoj crnoj listi. Većini njih je zabranjen ulazak u Sjedinjene Države. Najnovija ažurirana lista iz Stejt departmenta uključuje Artana Grubija i njegovu užu porodicu i sudiju Envera Bedžetija. Njima je zabranjen ulazak u SAD, a Vašington je najavio moguće dodatne sankcije. Bivši potpredsjednik vlade i visoki političar u stranci DUI, zajedno sa sadašnjim sudijom Apelacionog suda Enverom Bedžetijem, optuženi su za korupciju putem podmićivanja u sudskim postupcima vezanim za krivičnu osudu bivšeg moćnika za vrijeme vlade Nikole Gruevskog, Saša Mijalkova, koji se takođe nalazi na crnoj listi SAD-a.

Krajnji cilj sankcija nije kažnjavanje, već podsticanje pozitivnih promjena u ponašanju, navodi se u saopštenju američkog Ministarstva finansija iz aprila 2022. godine, kada je na listu sankcija Sjedinjenih država dodat bivši predsjednik zajedničke države Srbije i Crne Gore i bivši potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), sada odbegli, Svetozar Marović. Ova izjava možda najbolje pokazuje da stavljanje na crne liste najčešće ima samo politički, a ne suštinski uticaj na pojedince i kompanije.

Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) stavila je nekoliko crnogorskih državljana na svoju listu sankcija u proteklih deset godina, zbog ozbiljnih optužbi za korupciju, organizovani kriminal i zlonamjerni ruski uticaj, ali niko od njih nije pretrpio značajnije posljedice.

A u Bosni i Hercegovini, samo u posljednjih 10 godina, više od 60 osoba stavljeno je na listu sankcija američkog Ministarstva finansija zbog nepoštovanja Dejtonskog sporazuma, podrivanja državnih institucija, kriminala i korupcije, te ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu. Većina njih su visoki zvaničnici i nalaze se u Republici Srpskoj. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dva puta je bio na američkoj crnoj listi. Prvi put je sankcionisan u januaru 2017. Godine, zbog ometanja implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. U tadašnjoj odluci OFAC-a navodi se da je američkim vlastima dozvoljeno da blokiraju Dodikov pristup bilo kojoj njegovoj imovini ili imovini pod jurisdikcijom SAD. Takođe, ovom odlukom američkim pojedincima je zabranjeno da s njom obavljaju transakcije.

Čak i u Albaniji, većina pojedinaca na američkoj crnoj listi su „visoko profilisani“ i obično političari. Reč je o Aćifu Rakipiju, bivšem poslaniku, Iliju Ndrokiju, vlasniku Ora TV, kao i o lideru demokratske opozicije, Sali Berishi, umešanom u korupciju 2021. godine.

Ali šta se dešava nakon stavljanja na crnu listu? Šta se dešava sa tim ljudima i da li snose posljedice? U Centralnoj banci Crne Gore (CBCG), koja je nadležna za nadzor nad primjenom Zakona o restriktivnim mjerama, kažu da nema građana Crne Gore pod restriktivnim mjerama, koje su finansijske institucije u Crnoj Gori dužne da poštuju.

"Sankcione liste Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) Ministarstva finansija SAD služe finansijskim institucijama van SAD za dodatne kontrole u vidu praćenja rizika lica sa kojima stupaju ili imaju uspostavljene poslovne odnose. Takođe, na osnovu procjene, preduzimaju mjere i radnje prema njima, u skladu sa internom politikom", kaže jedan od direktora sektora banke Nikola Bašanović.

Spiskovi takozvanih ciljanih lica sa Balkana su prilično dugački i na njima se mogu "sresti" mrtve osobe. U Crnoj Gori se na američkoj „crnoj listi“ trenutno nalaze pokojni Branislav Mićunović, odbjegli Svetozar Marović, Miodrag Daka Davidović, Sergej Kokorev i njegova kompanija International Business Corporation Bar, te kompanije Nasera Keljmendija i njegove porodice u Crnoj Gori – kompanija Donata i hotel Kasa Grande u Ulcinju. Sankcije uključuju zamrzavanje njihove imovine u Americi ili imovine i kompanija koje kontrolišu ljudi bliski njima u toj zemlji. Marović je na spisak dodat 2022. godine, a Mićunović i Davidović 2023. godine, dok su ostali od ranije na ovoj listi. Koliko crna lista utiče na njihove živote najbolje govori podatak da Marovićev advokat Zdravko Begović i ne zna da je njegov klijent na listi. On je u razgovoru sa novinarom naveo da on i Marović o ovome i ne razgovaraju.

Prije skoro deceniju, Marović je postigao dogovor sa tužilaštvom i priznao optužbe za korupciju kao gradonačelnik Budve.Osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora i trebao je da plati oko milion evra, ali je prije izdržavanja kazne pobjegao u Srbiju. Tada je dobio srpsko državljanstvo, a vlasti u Srbiji godinama ignorišu zahtjeve Crne Gore da ga izruče na izdržavanje kazne, koja zastarijeva u oktobru sljedeće godine.

Prali su novac decenijama i niko ih nije „vidio”

Ministarstvo finansija SAD saopštilo je u novembru 2023. da je Miodrag „Daka“ Davidović na listi, jer je „decenijama prao novac za kriminalne sindikate, stvarajući kriminalnu imperiju zasnovanu na švercu cigareta, nafte i oružja u Crnu Goru“. On je, dodaje se, umiješan i u skandal koji je doveo do hapšenja generalnog sekretara Vlade Severne Makedonije Dragija Raškovskog.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore nije odgovorilo na pitanje da li je pokrenut postupak protiv Miodraga Dake Davidovića ili Sergeja Kokoreva i, ako jeste, u kojoj su fazi i za koja krivična djela se terete.

Davidović takođe nije odgovorio na pitanja da li je stavljanje na crnu listu SAD uticalo na njegov život i poslovanje. Da Davidović nije snosio nikakve posljedice zbog sankcija, svjedoči i njegovo nesmetano učešće na tenderu za kupovinu željezare u Nikšiću.

Branislav "Brano" Mićunović stavljen je na crnu listu 2023. godine, optužen da je "decenijama bio jedna od vodećih ličnosti organizovanog kriminala u Crnoj Gori". Bio je suvlasnik i vlasnik više kompanija koje se bave kockarskim i građevinskim poslovima u Crnoj Gori. Preminuo je u aprilu prošle godine, ali je i dalje na američkoj listi. Crnogorske "Vijesti" su pisale da je imovina njegove kompanije "Zeta film" udvostručena od 2022. godine.

Naser Keljmendi, njegova porodica i njihove kompanije stavljeni su na crnu listu 2015. Ministarstvo finansija SAD je naknadno saopštilo da je Keljmendi poznat kao narko bos i da je više od 35 godina bio umiješan u kriminalne aktivnosti na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope.

U saopštenju iz 2015. se objašnjava da njegova organizacija vodi mrežu za distribuciju droge koja se proteže od Avganistana do Turske i Evrope, uglavnom za prodaju heroina, ali i za šverc kokaina i ekstazija. Američka odluka je uključila i Keljmendijevo četvoro dece - Besnika, Elvisa, Donatu i Liridona "zbog podrške njegovim aktivnostima trgovine drogom ili delovanja u njegovo ime".

Ipak, na spisku sankcija Srbiji su i neki Crnogorci. Među njima je i brat Radovana Karadžića, Luka Karadžić.

U Makedoniji, pored bivšeg zamenika premijera Artana Grubija i sudije Envera Bedžetija, na crnoj listi su i bivša specijalna javna tužiteljka Katica Janeva i gradonačelnik skopske opštine Karpoš Stevče Jakimovski. Janeva je iza rešetaka dobila vijest da je na crnoj listi Stejt departmenta i da joj je zabranjen ulazak u SAD. Kada je u pitanju bivša specijalna tužiteljka, istaknuto je da postoje vjerodostojne informacije da je tražila i primala mito da bi uticala na tužilaštvo. Osim Janeve, na američkoj crnoj listi nalazi se i njena uža porodica. Gradonačelniku je, međutim, objašnjeno da je umiješan u korupciju. Ali to nije ugrozilo njegovu političku karijeru i on trenutno služi svoj četvrti mandat kao gradonačelnik jedne od ključnih skopskih opština, Karpoš.

Još jedan bivši potpredsednik vlade i poslovni tajkun –Kočo Anđušev, nalazi se na crnoj listi u Makedoniji, gdje ga „prate” supruga i dvoje djece. Razlog je, kako navode Sjedinjene Američke Države, njegova umešanost u korupciju dok je bio na vladinoj funkciji. Anđušev je 2021. godine imenovan za počasnog konzula Malte, ali nakon što su ga SAD stavile na crnu listu, tamošnje Ministarstvo spoljnih poslova mu je oduzelo ovu titulu. To su jedine posljedice koje je osjetio na svojim leđima.

Na pitanje da li su američke crne liste efikasne ili samo neka vrsta poruke lokalnim vlastima, prema riječima direktora Makedonskog centra za međunarodnu saradnju (MCMS) Aleksandra Kržalovskog, riječ je o kombinaciji „pomalo i jednog i drugog“, ali ocjenjuje da crne liste u Sjevernoj Makedoniji nemaju nikakav poseban efekat.

„Kako kažu iz same ambasade, ovo je pokazatelj njihovog istraživanja i kontrole slučajeva i uputstvo ili preporuka lokalnim pravosudnim organima da postupaju i kontrolišu počinioce takvih djela“, kaže on. Problem je, dodaje Kržalovski, što se to obično dešava nakon završetka političkih funkcija, a ne dok se te stvari rade.

„Onda je kasno, prođu godine dok se neke od tih stvari ne kontrolišu i od svega toga nema efekta“, smatra on.

Ofanziva protiv Dodika

U Bosni i Hercegovini se, međutim, stezao obruč čak i za saradnike Milorada Dodika. Nikoli Špiriću, visokom funkcioneru Dodikove stranke, izrečene su sankcije zbog umiješanosti u korupciju. Pored njega, istom odlukom sankcionisani su i njegova supruga, sin i ćerka. Godine 2020. sankcije su uvedene i Amiru Zukiću, tadašnjem funkcioneru SDA (Stranke demokratske akcije), takođe zbog umiješanosti u korupciju.

Pola godine kasnije, u januaru 2022, počela je „ofanziva“ američkih sankcija protiv Dodika, njegove porodice i „Dodikove mreže podrške“. Dodiku su 5. januara 2022. produžene sankcije „zbog koruptivnih aktivnosti i prijetnji stabilnosti Bosne i Hercegovine“. Osim Dodika, sankcije su uvedene i Alternativnoj televiziji iz Banjaluke, čiji se vlasnički udjeli vezuju za Milorada Dodika, tačnije, pod njegovom kontrolom. U odluci o sankcijama je navedeno da su blokirana sva imovina i prava na imovinu koja se nalazi u Sjedinjenim Državama.

Istog dana, od Stejt departmenta su sankcionisani i Dodikov tadašnji savjetnik i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija, kao i njegova supruga Tijana i predsjednik stranke PDA (Pokret za demokratsku akciju) Mirsad Kukić (sada pokojni). Tegeltia je navodno koristio svoj položaj za dobijanje beneficija u zamjenu za miješanje u sudski proces i manipulaciju imenovanjima na pravosudne funkcije i zapošljavanjem na drugim javnim pozicijama.

U aprilu 2022. na američku crnu listu stavljeni su i Asim Sarajlić, visoki funkcioner stranke SDA i tadašnji poslanik, i Gordana Tadić, bivša glavna tužiteljka Tužilaštva BiH, kao i članovi njihovih porodica. Obrazloženje je da korupcijom i kriminalom ugrožavaju stabilnost regiona. U junu te godine, tadašnji predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Marinko Čavara i tadašnji ministar zdravlja Republike Srpske Alen Šeranić stavljeni su na listu sankcija zbog „podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i demokratskih institucija Bosne i Hercegovine“.

U septembru 2022. godine, tadašnja državna tužiteljka Bosne i Hercegovine Dijana Kajmaković dodata je na spisak sankcija zbog „nastavka podrivanja demokratije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini“. U obrazloženju se navodi da je ona "eklatantan primjer korumpiranog državnog tužioca u Bosni i Hercegovini, povezanog sa kriminalnim organizacijama".

Čini se da je Bosna i Hercegovina na vrhu balkanske liste sankcionisanih od strane SAD, a na njoj se nalazi i nekoliko desetina premijera i ministara, poput premijera Fadila Novalića, članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, premijera i ministara iz Republike Srpske, koji se navode kao Dodikovi saradnici, šefovi obavještajnih službi itd.

Posljednje u nizu sankcija, praktično u posljednjim danima Bajdenovog mandata kao predsjednika SAD, najavljene su u januaru ove godine i usmjerene su na zvaničnike Republike Srpske poput ministra unutrašnjih poslova Siniše Karana, Džerarda Selmana, predsjednika Ustavnog suda i drugih, a sve zbog „antidejtonskog ponašanja, korupcije ili drugih radnji koje destabilizuju ili ugrožavaju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine“.

Treba napomenuti da je pooštravanje sankcija na osnovu izvršne naredbe predsjednika SAD prošle godine u Bosni i Hercegovini bilo praćeno zatvaranjem bankovnih računa sankcionisanih fizičkih i pravnih lica.

Sali Beriša ljut na Soroša

Kako prenose naši medijski saradnici iz Albanije, ukupan broj ljudi na američkoj crnoj listi je 22. Zanimljivo, svi oni, uključujući i one koji su bili dio aktivnog političkog života u vrijeme proglašenja sankcija, nastavili su nesmetano da obavljaju svoje funkcije. Čak i oni koji su kasnije bili optuženi i osuđeni od strane suda, kao što su javni tužilac Adriatik Lala i gradonačelnik Drača Vanđuš Dako, suočili su se sa posljedicama, ne zbog toga što su ih SAD stavile na crnu listu, već za potpuno različite slučajeve, koji se odnose na njihov javni položaj ili njihovo bogatstvo.

Jedan od ilustrativnih primjera je primjer sa Salijem Berišom. Lulzim Baša, tadašnji predsjednik Demokratske partije, odlučio je da izbaci Berišu iz poslaničke grupe te stranke, jer je bio na crnoj listi SAD. To je izazvalo unutrašnji sukob i podjele u stranci, ali je posle tri godine ponovo ujedinjena i Beriša se ove godine kandiduje za poslanika kao predsjednik Demokratske stranke.

Beriša je tada okrivio Soroša za odluku SAD.

"Moje proglašenje kao 'persona non grata' je djelo Soroša da pomogne vladi Edija Rame, najkorumpiranijoj u Evropi, da nanese štetu albanskoj opoziciji i okalja njeno 30-godišnje nasleđe," izjavio je on.

Ali, mišljenje van Berišine orbite ne prihvata njegove argumente.

„Vjerujem da je crna lista imala efekte. Možda izgledaju nemjerljivi, ali su vidljivi. Na primjer, u slučaju gospodina Beriše – političari njegovog kalibra, oni koji su vodili državu kao premijeri ili predsjednici, provode pola vremena razmišljajući o svom političkom nasleđu. Završetak karijere na crnoj listi je mrlja koju niko ne želi na njihovoj političkoj biografiji," kaže Afrim Krasnići, izvršni direktor Instituta za političke studije u Albaniji - nevladine organizacije koja prati korupciju u institucijama.

Zbog crne liste, Tom Doši, bivši predsjednik Socijaldemokratske partije Albanije, takođe je napravio pauzu od politike, ali se poslije četiri godine vratio i ušao u trku za parlamentarne izbore u maju ove godine.

Ali u isto vrijeme u Albaniji postoje i optužbe za stavljanje pojedinaca na crnu listu. Takav je slučaj generalnog tužioca Adriatika Lale, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, nakon čega je pobjegao, ali ga je Interpol uhapsio u Rimu i izručio albanskim vlastima, kao i slučaj bivšeg gradonačelnika Drača Vanđuša Dakoa, koji je osuđen na zatvorsku kaznu, ali je pošteđen zbog proceduralnih grešaka i trenutno se nalazi u kućnom pritvoru.

Eugen Beci, bivši tužilac za teške zločine u Albaniji, kaže da crna lista ima uticaj i nije samo simbolična, već i praktična, jer orjentiše birače i često služi kao veoma efikasan alat za rješavanje pitanja sa kojima lokalne institucije za sprovođenje zakona nijesu u stanju da se izbore.

"Ali da bi se pokrenula krivična istraga, potrebni su mnogo sadržajniji dokazi od prostog mišljenja ili stava strane države. Međutim, to svakako može poslužiti kao značajan razlog za fokusiranje pravnih mehanizama, kako bi se omogućilo otvaranje krivičnog postupka", naglasio je Beci.

U Makedoniji je američka crna lista postala dio političke i pravne debate u zemlji o tome da li ona može biti osnova za preduzimanje mjera države. Zatraženo je ograničavanje ekonomskih i političkih aktivnosti sankcionisanih lica. Na primjer, zabrana pojedincima da se kandiduju za javne funkcije ili zabrana sporazuma sa državom, kao npr. učešće na tenderima, za pravna lica. Međutim, nova vlast smatra da u sistemu postoje kvalitetne procedure za procesuiranje ovakvih krivičnih dela.

Na ovoj liniji je i naš sagovornik, advokat Zvonko Davidović.

"Naš pravni okvir je dovoljan. Problem je što ne sprovodimo zakone. On predviđa zatvorske kazne i konfiskaciju imovine, ali je problem što izvršna vlast usmjerava sav rad pravosuđa i zakonodavne vlasti. Američke crne liste nemaju nikakvog uticaja, ti ljudi koji su na crnim listama nastavljaju da rade, žive, ostvaruju i uvećavaju svoje bogatstvo, a veliki broj njih aktivno učestvuje u odlučivanju", smatra Davidović.

Takav je slučaj i sa makedonskim biznismenom Kočom Anđuševom. Naime, prošlog oktobra se pojavio na javnom događaju kod ministra prosvjete, gdje je govorio o tome kakvi su kadrovi potrebni državi.

Tužilaštvo tvrdi da vodi postupke protiv svih koji su na crnim listama. Ali sudskog epiloga nema.

„Protiv Koče Anđuševa je pokrenut postupak, ali izmjenama Krivičnog zakonika mnogi slučajevi koje smo vodili su propali. Uradićemo šta možemo, ali je teško doći do dokaza“, rekao je nedavno glavni državni tužilac Makedonije Ljupčo Kocevski.

Slično je i sa drugim funkcionerom, Ramizom Merkom, predsjednikom opštine Struga, koji se zajedno sa porodicom nalazi na crnoj listi. Podstaknut crnom listom, protiv njega je u toku devet postupaka za razna krivična djela, ali on je i dalje gradonačelnik, dok je njegov sin Genc Merko, koji je takođe na američkoj crnoj listi, ranije dobio dozvolu za otvaranje Medicinskog fakulteta na kome je njegova stranka DUI bila koalicioni partner, ali je sadašnja vlast tu dozvolu ukinula.

Na spisku su i premijer od 2006-2016 Nikola Gruevski i njegov rođak, tada šef tajne službe Sašo Mijalkov sa porodicama. Ali, osim što je Gruevski morao da pobjegne i da je u azilu u Mađarskoj da bi izbjegao domaću pravdu, nema značajnih posledica ni za jednog ni za drugog, a Mijalkov nije ni odgovarao po lokalnom zakonu za teška krivična djela, jer je poslije odsluženja dijela zatvorske kazne postao slobodan građanin „zahvaljujući” izmjenama Krivičnog zakonika u Makedoniji, koje su uništile pravni sistem.

Crna lista nije „ocrnila” biznismene Jordana Kamčeva i njegovu porodicu, kao ni njegovog poslovnog partnera Sergeja Samsonenka, jer su oni i danas na poslovnoj sceni nakon što su zatvorskim kaznama i konfiskacijom imovine „otplatili” dugove makedonskom pravosudnom sistemu. Zanimljivo je da je Kamčev stavljen na crnu listu nakon što je pravosudni sistem završio s njim. Ruski tajkun sa makedonskim državljanstvom Samsonenko nastavio je da gradi svoj hotel u centru Skoplja kao da se ništa nije dogodilo.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je istragu i protiv nekoliko osoba sa američke crne liste. Kako su rekli, predmeti u procesu formirani su odmah nakon što su pojedinci i zvaničnici stavljeni na crnu listu američke vlade. Međutim, nisu otkrili ko su ti ljudi. Slične izjave iz ove pravosudne institucije stizale su i ranije, tačnije tokom 2023. i 2022. godine, ali konkretnog epiloga nije bilo.

Međutim, ranije ili istovremeno su pokrenute istrage protiv pojedinih lica koja su stavljena na crnu listu za korupciju i zloupotrebu službenog položaja, što je, kao i u slučaju bivšeg premijera Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, rezultiralo optužnicama i osudama. Među njima je i Milorad Dodik.

Neki od pojedinaca koji su navedeni na crnoj listi pristali su da govore o svojim iskustvima. Milovan Bjelica, bivši načelnik opštine Sokolac i jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDP), izjavio je za bosanskohercegovački medij „Fokus” da se nalazi na američkoj crnoj listi od 2003. godine. Te godine je smijenjen sa dužnosti gradonačelnika tadašnjeg srpskog grada Sarajeva, pod optužbom da je pomagao haškom odbjeglom optuženiku Radovanu Karadžiću.

"Bio sam među prvima na crnoj listi i Amerike i EU. Tada se govorilo da će mjere ostati na snazi dok Karadžić ne bude uhapšen i izručen Haškom tribunalu. Karadžić je 2008. godine uhapšen, a njegovim hapšenjem su prestali razlozi za sankcije protiv mene", kaže Bjelica.

On kaže da je uklonjen sa crne liste EU tek 2011. i sugeriše da vjeruje da se to odnosi i na crnu listu SAD.

"Međutim, ostao sam na toj listi. Uskoro će se navršiti 22 godine kako sam na američkoj crnoj listi. Nikada nisam putovao u Sjedinjene Američke Države, ne posjedujem nikakvu imovinu, a ne poslujem sa američkim državljanima. U Bosni i Hercegovini nisam imao drugih prepreka da živim i radim bezbjedno. Početkom prošle godine, kada su pooštrene američke sankcije grupi oko Milorada Dodika, pooštrene su mjere u vezi sa bankarskim sistemom. Morali smo da zatvorimo račune. Dobrovoljno sam otišao u banku da ljudi ne trpe posljedice zbog mene, a dobrovoljno sam raskinuo ugovor da ne bih imao otvorene račune u banci“, priznaje Bjelica.

Ostali sankcionisani funkcioneri, poput Milorada Dodika, zadržali su svoje funkcije. Među njima su bivši predsjednik Bosne i Hercegovine Marinko Čavara, premijer Fadil Novalič, Željka Cvijanović, premijer, ministar zdravlja i predsjednik Skupštine Republike Srpske Radovan Višković, Alen Šeranić i Nenad Stevandić i drugi. Neki su kasnije smijenjeni nakon što im je istekao mandat ili kada su nove stranke došle na vlast i prešle na druge funkcije. Veliki broj sankcionisanih zvaničnika izjavio je tada da nije ni osjetio sankcije koje su im nametnute i da nemaju namjeru da putuju u SAD.

Samo tokom 2024. godine sankcije SAD protiv pojedinaca i kompanija sa crne liste su značajno porasle. Banke su počele sa zatvaranjem računa. Ugašeni su računi firmi Gorice Dodik, ćerke Milorada Dodika, kao i firmi njenog brata Igora. Ugašeni su i računi političke stranke SDP, ali i još nekoliko sankcionisanih lica, među kojima je i Marinko Čavara, koji je zatražio pomoć od institucija Bosne i Hercegovine, jer zbog zatvorenog računa nije mogao da primi platu. Prošle jeseni zatvorena su preduzeća povezana sa porodicom Dodik, a nakon što su vlasnici počeli da ih preregistruju ili kreiraju nove, sankcije su uvedene i novim firmama.

Predsjednik Transparency International za Bosnu i Hercegovinu Srđan Blagovčanin je na našoj platformi prokomentarisao da su ove sankcije imale veoma značajne efekte.

"Sankcije su jasno potvrdile ono na šta su upozoravali mediji i organizacije civilnog društva. Da zapravo imamo kriminalnu hobotnicu u državi, čiji je centar na čelu vlade. U stvari, godinama je situacija bila takva da tu hobotnicu nije procesuirao pravosudni sistem", kaže on.

Blagovčanin dodaje da su neki od ljudi koji su bili na crnoj listi u Bosni i Hercegovini bili onemogućeni da rade.

"Ova vrsta kriminalne hobotnice, ako je možemo tako nazvati, očigledno je imala velike implikacije. Njihovi bankovni računi su zatvoreni, a da nemaju pristup bankovnim računima, ne bi mogli legalno da rade", kaže on.

Znatiželja i razočaranje

U Finansijsko-obavještajnoj upravi (FIU) Crne Gore kažu da ako se neko nađe na crnoj listi, neće moći da otvori poslovni račun u crnogorskim poslovnim bankama.

„Međutim, ako to lice već radi u Crnoj Gori, onda će njegov rad uključivati mjere dubinskog skrininga“, kažu u Upravi.

Međutim, pravnik i profesor međunarodnog javnog prava Miloš Vukčević smatra da postoji i mogućnost ograničavanja poslovnih aktivnosti ovih lica.

U Crnoj Gori postoji dovoljno zakonskih osnova za preduzimanje određenih radnji, posebno sada kada je na snazi Zakon o restriktivnim mjerama, koji uključuje i nacionalne restriktivne mjere“, naglašava Vukčević.

Na pitanje zašto ljudi na crnoj listi nisu imali veće posljedice u Crnoj Gori, Vukčević kaže da na to treba da odgovaraju državni organi.

 „Ali ako se analiziraju u formalno-pravnom aspektu, akti koje je donijela druga država ne podliježu zakonskoj primjeni kod nas u Zakonu o restriktivnim mjerama, jer se pozivaju na Rezoluciju UN i akte EU. Čak je i Centralna banka, koja je nadležna za praćenje finansijskih transakcija, reagovala da postojeći zakon ne daje dovoljan pravni osnov, ali ako država razmišlja u tom pravcu, zakon predviđa i mogućnost nacionalnih restriktivnih mjera“, naglasio je Vukčević.

Stiče se utisak da Balkan sa radoznalošću čeka crne liste, ali onda počinje razočarenje odnosom vlasti prema njima. Izreka koja najbolje odgovara temi crnih lista je: „Svako čudo traje tri dana“. Ili kako kaže naš sagovornik Nurko Pobrić, bivši sudija i profesor ustavnog prava u Bosni i Hercegovini, zabrinjavajuće je da oni koji su sankcionisani, poput Dodika, i dalje obavljaju važne javne funkcije u Bosni i Hercegovini.

„Katastrofalno je što ove sankcije nisu ohrabrile pravosuđe u Bosni i Hercegovini da se pozabavi korupcijom na visokom nivou, odnosno da u potpunosti ispita navode američke Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC)“, kaže on.

Sankcije SAD mogu imati ograničen uticaj na određene pojedince, posebno u zemljama sa ograničenim kapacitetom ili nespremnošću da ih sprovedu, ističe se u izvještaju pod naslovom „Koliko su efikasne sankcije na Zapadnom Balkanu?“, koju je u decembru prošle godine pripremila međunarodna organizacija Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.

„Vlasti kojima nedostaje jasna volja da se pozabave vezama organizovanog kriminala i politike potencijalno se suočavaju sa nedostatkom stručnosti o tome kako sankcije mogu uticati na odnos između kriminalnih aktera i najviših nivoa društva“, navodi se u izvještaju.

On dodaje da vlade rijetko osporavaju opravdanost sankcija i generalno priznaju da su svjesne navodnih djela sankcionisanih pojedinaca. „Međutim, nespremnost da se preduzme odlučna akcija ostaje uobičajen izazov“, kaže se u izvještaju.

Takođe se ocjenjuje da mnogi sankcionisani pojedinci na Zapadnom Balkanu imaju značajan uticaj i da vladajuće strukture nastavljaju da sarađuju sa sankcionisanim pojedincima ili subjektima, prikriveno ili otvoreno.

„Takvu praksu trebaju javno osuditi subjekti koji uvode sankcije, sa jasnim posledicama za one koji podrivaju sprovođenje sankcija“, navodi se u izveštaju.

U dokumentu se takođe ističe da bi EU trebalo da slijedi primjer SAD i Velike Britanije u uvođenju sankcija, jer EU igra ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu i mnogi pojedinci pod sankcijama posjeduju imovinu u državama članicama EU i često putuju u zemlje EU. „Stoga bi zabrana putovanja i druge sankcije od strane EU bile efikasnije od onih koje bi uvele Velika Britanija ili SAD. To bi takođe podstaklo političare da izbjegavaju ponašanje koje podriva demokratiju i destabilizuje region“, zaključuje se u izveštaju.

Prevedeno na „naš balkanski jezik“, crne liste se mogu sažeti i kao „psi laju, karavan ide dalje“, što je još jedan verbalni izum za talas korupcije i kriminala, koji koči napredak regiona.

Ovaj sadržaj je proizveo Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Maja Boričić (CIN Crna Gora), Jona Plumbi (Faktoje Albanija), Amil Dučić (Fokus Bosna i Hercegovina)
Snimatelji: Slaven Tomović, Damir Begović
Montaža: Fani Goševska Živković

Bivši sudija primljen u advokate dok je bio osuđen, disciplinski postupci zastarijevaju, netransparentna Komora, sumnje u primjenu odbrana po službenoj dužnosti i zloupotreba procesnih ovlašćenja, neki su od brojnih problema vezanih za ovu pravnu profesiju

Maja BORIČIĆ

Bivši sudija Milosav Zekić primljen je u Advokatsku komoru 2021.godine, iako je tada bio osuđen za ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lakih tjelesnih povreda.

Prema dokumentaciji, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Komora je 7. septembra 2021. primila Zekića u svoje članstvo, iako je tada još bila na snazi pravosnažna presuda, po kojoj je osuđen na pet mjeseci uslovne kazne zbog učestvovanja u tuči.

Prema Zakonu o advokaturi, pravo upisa u imenik advokata, između ostalog, ima lice koje nije osuđivano za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom.

Iz Advokatske komore Crne Gore (AKCG) za CIN-CG navode, međutim, da “svaka osuđivanost ne podrazumijeva i nedostojnost za bavljenje advokaturom”.

“Advokat Zekić upisan je u Imenik advokata za vrijeme mandata ranijeg Upravnog odbora, pa je pretpostavka da je taj Upravni odbor cijenio sve okolnosti i našao da nema smetnji da imenovani bude upisan u Imenik advokata Advokatske komore Crne Gore”, navodi predsjednik Komore Danilo Mićović.

Bivši predsjednik Komore Zdravko Begović kaže za CIN-CG da je takva odluka donijeta jer nije osuđen na kaznu zatvora preko šest mjeseci, te da ova dva krivična djela ne spadaju u ona koja ga, prema Statutu AKCG, čine nedostojnim za obavljanje advokatske profesije.

Međutim, u Zakonu o advokaturi i Statutu AKCG, se ne precizira koja krivična djela čine nekog nedostojnim za bavljenje tim poslom, pa očigledno Upravni odbor samovoljno odlučuje o tome.

Osnovni sud u Kotoru je u aprilu 2019.godine uslovno osudio Zekića za dva krivična djela-ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lake tjelesne povrede. Bivša sutkinja tog suda, sada sudija Ustavnog suda Momirka Tešić je, obrazlažući odluku, navela da nije našla ni olakšavajuće, ni otežavajuće okolnosti na strani okrivljenog sudije, pa ga je osudila uslovno na pet mjeseci zatvora, kaznu koja se neće izvršiti, ukoliko u dvije godine od pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo. Presuda je postala pravosnažna 11. septembra 2019. Zekić je rješenjem suda u Kotoru iz decembra 2022. rehabilitovan, odnosno izbrisana je kazna iz evidencije, ali ga je Komora primila u svoje članstvo gotovo godinu i po prije rehabilitacije.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čiji je branilac advokat Begović, je nedavno prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora, zbog ranijeg prikrivanja pred Sudskim savjetom da se protiv tadašnjeg sudije Zekića vodi krivični postupak. Tako je omogućila Zekiću da sam da ostavku na mjesto sudije Osnovnog suda u Rožajama, izbjegne razrješenje i vođenje disciplinskog postupka.  Zekić je uzeo i funkcionersku naknadu, ali i otpremninu, i nastavio da radi kao advokat.

Odsustvo okrivljenih i branilaca odgađa postupke, sudije ne planiraju suđenja

U više izvještaja kao jedan od razloga neefikasnosti pravosudnog sistema pominje se i to što advokati u nekim slučajevima opstruiraju sudski proces, različitim metodama.

U Izvještaju o praćenju suđenja na zapadnom Balkanu koji je izradio OEBS, se ističe da, od septembra 2021. do marta 2024. godine, u svim predmetima koji su praćeni pred sudovima, u prosjeku je održano samo sedam ročišta na mjesečnom nivou, a da je jedan od glavnih razloga izostanka bilo i odsustvo advokata.

“Glavni razlozi za odlaganje bili su odsustvo okrivljenih na 152 ročišta, od kojih su 72 ročišta odložena zbog zdravstvenih razloga, odsustvo branilaca na 78 ročišta i odsustvo sudija na 51 ročištu”, piše u izvještaju.

Napominje se da, pored nedostatka ljudskih i materijalnih resursa, uključujući i sudnice, nedovoljno proaktivni pristupi sudija doprinijeli su brojnim odlaganjima.“U najmanje dva predmeta, sudije su odložile ročište na zahtjev advokata, iako su procesne pretpostavke za održavanje ročišta bile ispunjene”, navodi se u dokumentu.

Viši sud u Podgorici, u kome se trenutno vodi više značajnih procesa protiv nekadašnjih čelnika pravosudnog sistema i policije je, u posljednje vrijeme, počeo češće da kažnjava advokate zbog nedolaska na zakazane pretrese. Međutim, iz tog suda nije odgovoreno na pitanje CIN-CG da li misle da advokati koče sudske postupke u tom sudu.

Advokat Veselin Radulović za CIN-CG kaže da procesne zloupotrebe pojedinih učesnika u postupku, među kojima su i advokati, jesu jedan od razloga zbog kojih je crnogorsko pravosuđe godinama neefikasno.

“Međutim, ključna odgovornost za to je na strani suda koji ne koristi dovoljno raspoložive mehanizme da te zloupotrebe onemogući”, ističe advokat.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, gdje je bilo više od 20 odlaganja to najbolje pokazuje, zato što su u najvećem broju slučajeva ta odlaganja bila neopravdana, naglašava Radulović.

“Ohrabruju mjere koje je nova sutkinja u tom predmetu Vesna Kovačević preduzela nakon što je zadužila predmet, ali istovremeno i potvrđuju da je sud dvije i po godine u tom predmetu bio nedopustivo pasivan i da je omogućavao zloupotrebe onima koji su procijenili da im je u interesu da postupak odugovlače”, ocijenio je Radulović.

Radi se o još jednom predmetu koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja, u kome je njen sin Miloš Medenica označen kao šef kriminalne grupe optužene, između ostalog, za šverc narkotika, cigareta i protivzakoniti uticaj na sudsku vlast.

Suđenje je nedavno, nakon gotovo dvije godine od pokušaja početka ovog procesa, počelo iznova, nakon što je promijenjena sutkinja, jer je prethodna koja je postupala na dužem bolovanju. U tom postupku je, u većini slučajeva, pretres odlagan zbog nedolaska okrivljenih, njihovih branilaca ili zahtjeva za izuzeće koje su podnosili sudu.

Pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka protiv advokata

U posljednjih pet godina, protiv nekoliko advokata pokrenuti su krivični postupci, prema informacijama dostupnim CIN-CG.

SDT je optužilo advokata Dimitrija Dapčevića iz Budve za stvaranje kriminalne organizacije i pranje oko 2,6 miliona eura za vođu tzv „kavačkog“ klana Radoja Zvicera. Početak suđenja, u Višem sudu u Podgorici, je prošlog mjeseca odgođen za 19.mart.

SDT je odbio naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, koji smo tražili da nam dostave sve pokrenute postupke protiv advokata, u posljednjih pet godina. Te informacije odbili su da dostave i Više i Osnovno tužilaštvo u Podgorici, ali i osnovna tužilaštva na Cetinju, u Rožajama i Kotoru, a u Pljevljima nijesu ni odgovorili na zahtjev. Ostala tužilaštva su dostavila tražene informacije, pa je ODT Nikšić pokrenulo dva postupka protiv advokata, dok su u Herceg Novom i Bijelom Polju pokrenuli po jedan krivični postupak protiv advokata. U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu nije bilo pokrenutih postupaka, ali ni u osnovnim tužilaštvima u Ulcinju, Beranama, Plavu i Baru.

Protiv jednog advokata iz Nikšića pokrenut je postupak za prevaru, zato što je u junu 2023. doveo u zabludu javnu izvršiteljku, dva puta se naplatio po istom osnovu i uzeo oko 7.000 eura. Njemu prijeti robija od jedne do osam godina.

Drugi advokat iz tog grada optužen je da je, od decembra 2018. do oktobra 2023. držao svog klijenta u zabludi da se pred Osnovnim sudom u tom gradu vodi postupak u kome ga zastupa, te da je pribavio 350 eura. Sudi mu se za zloupotrebu povjerenja za koje je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Iz Osnovnog suda u Nikšiću je za CIN-CG rečeno da su ta dva postupka u toku pred tim sudom.

Advokat iz Herceg Novog je optužen da je, u martu 2023, bez znanja klijentkinje prevarno uzeo sa njenog računa oko 15.000 eura. On je optužen za produženu zloupotrebu povjerenja i prijeti mu robija od jedne do osam godina. Predsjednica hercegnovskog Osnovnog suda Vesna Gazdić je za CIN-CG rekla da optužnica još nije potvrđena. 

Osnovno državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je pokrenulo postupak za falsifikovanje isprave protiv advokata, koji je optužen da je, u junu prošle godine, upotrijebio lažno punomoćje, za šta je zaprijećena kazna do tri godine zatvora. Iz Osnovnog suda u Rožajama je CIN-CG odgovoreno da suđenje počinje 29.maja.

Disciplinski postupci tajna, kasni se sa usvajanjem Etičkog kodeksa

Iz Advokatske komore su odbili da nam dostave podatke o disciplinskim postupcima protiv advokata, navodeći da su ti podaci tajni.

Mićović objašnjava da se podaci o vođenju disciplinskih postupaka protiv advokata ne mogu davati bez saglasnosti onog protiv koga se postupak vodi. To piše i u Statutu AK, ali izgleda da niko ne planira da mijenja ovakve odredbe Statuta.

Na netransparentnost Komore, ukazuje i to što na njihovom sajtu nema podataka, nema izvještaja o radu, o disciplinskim postupcima, ni bilo kojeg dokumenta iz koga bi se moglo analizirati postupanje AKCG, što nije slučaj sa sajtovima drugih komora i pravnih udruženja, kao što su notari ili vještaci, gdje se mogu naći makar elementarni podaci o njihovom radu.

Strategija pravosuđa od 2024. do 2027. ističe da se nizak nivo povjerenja građana u pravosuđe, uključujući i advokate, obrazlaže manjkom integriteta usljed uticaja politike i korupcije, te da treba raditi na uspostavljanja efektivnih mehanizama odgovornosti.

“U slučaju Advokatske komore, ozbiljan problem predstavlja kašnjenje u usvajanju Etičkog kodeksa za advokate, ali i neefikasno vođenje disciplinskih postupaka koje nerijetko vodi nastupanju zastarjelosti”, prepoznaje se u strateškom dokumentu.

U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz prošle godine se naglašava “da ne postoji etički kodeks za advokate”.

Kao prioriteti Strategije su postavljeni hitno usvajanje Kodeksa profesionalne etike za advokate i efikasno vođenje disciplinskih postupaka.

Ova Komora i dalje koristi Kodeks profesionalne etike advokata, koji je usvojila AK Jugoslavije 1999.godine.

“Trenutno se radi na izmjenama i dopunama postojećeg Kodeksa, što zahtijeva određenu proceduru i vrijeme”, navodi predsjednik Komore.

Jednoj advokatici 140.000 eura za odbranu po službenoj dužnosti

Prema tvrdnjama više različitih izvora, neki advokati su privilegovani u dobijanju odbrana po službenoj dužnosti, međutim, CIN-CG nije došao do dokumenata, koji bi potvrdili ove sumnje. Ono do čega smo došli je da je nekoliko advokata dobilo neuporedivo više novca, od svih ostalih advokata, od Sudskog savjeta (SS) prošle godine.

Prema slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je dobio podatke da SS ubjedljivo najviše novca za odbranu po službenoj dužnosti trenutno duguje advokatici iz Podgorice Zorici Drašković - oko 140.000 eura u predmetu koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici za tzv “državni udar”.

Nakon advokatice Drašković, za odbranu po službenoj dužnosti, oko 47.000 eura, dobila je, od SS prošle godine, njena koleginica Aleksandra Rogošić, ali za četiri predmeta. Još nekoliko advokata uzelo je od 30.000 do 40.000 eura.

Da se dobro može zaraditi i od troškova u prekršajnim postupcima, govori to što je advokat Dragan Nikolić naplatio oko 70.000 eura troškova od sudova za prekršaje u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju, od čega je pola prinudno naplatio.

Ostalih oko 500 advokata, koji se nalaze na spisku isplata SS, dobilo je znatno manje novca, dok polovina upisanih u imenik Advokatske komore Crne Gore (AKCG) nije na tom spisku. U imenik AKCG upisano je oko 1000 advokata.

Na sajtu Višeg suda u Podgorici nije objavljeno nijedno rješenje o postavljenju advokata po službenoj dužnosti od 2019. godine, što ukazuje na nedovoljnu transparentnost, ali i sumnje u zloupotrebu. Ne objavljuje se ni tačan redosljed advokata koji je postavljen, odnosno ko je sljedeći na redu. Ranije su ovi podaci objavljivani na sajtu Suda.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto je to tako.

 “Nažalost, godinama je uspostavljena praksa po kojoj jedan dio 'odabranih' advokata dobija ogroman novac iz državnog budžeta na ime odbrana po službenoj dužnosti, što ukazuje na ozbiljne sumnje da se radi o težim zloupotrebama kojima je odavno trebalo da se pozabavi SDT”, ističe za CIN-CG advokatRadulović.

Nemoguće je, ocjenjuje on, da jedan manji broj advokata po tom osnovu svake godine prihoduje desetine ili stotine hiljada eura iz državnog budžeta, a da se ne radi o zloupotrebi i nepoštovanju redosljeda sa liste advokata.

“Dakle, mislim da se radi o klasičnom primjeru protivpravnog iskorišćavanja službenog položaja radi pribavljanja imovinske koristi maloj grupi advokata, što čini bitne elemente bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Ta zloupotreba može imati i dodatno ozbiljne posljedice po funkcionisanje pravosuđa, jer se osnovano može postaviti pitanje i sumnja iz kojih motiva se određeni advokati privileguju i da li zauzvrat vraćaju uslugu sudijama i tužiocima koji im to omogućavaju”, naglašava advokat.

 Činjenica da Viši sud pred kojim se vode najznačajniji krivični postupci ne objavljuje rješenja o postavljenju branilaca po službenoj dužnosti, ocjenjuje on, “doprinosi sumnjama da se radi o uhodanoj koruptivnoj šemi koja omogućava pribavljanje velike imovinske koristi pojedincima, ali istovremeno se ugrožavaju i zakonito funkcionisanje pravosuđa i pravo na odbranu okrivljenima koje privilegovani branioci brane”, ocijenio je advokat Radulović.

Tužilaštva su prošle godine dala oko 166.000 eura za odbrane po službenoj dužnosti 326 advokata,  a svima je dat sličan iznos novca, najviše po nekoliko hiljada eura, prema uvidu u spisak isplata Tužilačkog savjeta (TS).

Nedavnim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, tužilac čini lakši disciplinski prekršaj, ako bez opravdanog razloga, postavi osumnjičenom branioca po službenoj dužnosti, suprotno redosljedu sa spiska Advokatske komore.

Sudski savjet, međutim, nema dostupne podatke koliko je precizno novca uzeto od sudova samo za odbrane po službenoj dužnosti tokom prošle godine, ali je krajem 2024. dugovao advokatima, po više osnova, gotovo milion eura.

Više od trećine ispitanih advokata misli da njihove kolege daju mito

U anketi HRA “Percepcija korupcije kod aktera u pravosuđu” oko pet odsto anketiranih tužilaca smatra da pojedini advokati daju mito sudijama i tužiocima. Istog je stava 9,5 odsto sudija, dok to mišljenje dijeli 15,2 odsto vještaka. Interesantno, u anketi se ubjedljivo najveći procenat advokata slože sa ovom konstatacijom, njih 36,7 odsto. Dakle, više od trećine ispitanih advokata smatra da njihove kolege daju mit sudijama i tužiocima.

Advokat Radulović ističe da ta percepcija pokazuje nedostatak povjerenja advokata u rad pojedinih kolega. “Istovremeno, to je i zabrinjavajući podatak, jer je pretpostavka da su advokati, po logici stvari i prirodi svog posla, dobro obaviješteni o problemima koji prate rad pravosuđa”, naglašava advokat.

Na anketu HRA je odgovarao 41 tužilac, 95 sudija,92 vještaka i 109 advokata, u period od jula do septembra 2024.

Većina ispitanih vidi i rizik od konflikta interesa zbog članstva advokata u Tužilačkom i Sudskom savjetu. Posljednjim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ograničen je broj advokata, na samo jendog u Tužilačkom savjetu.

U istraživanju HRA zanimljivo je da sudije i tužioci samo kod oko 19 odsto advokata prepoznaju visok nivo stručnosti u radu.

Preko 40 odsto advokata kazalo je da zna da neki advokati ne uplaćuju državi porez na prihode.

Radulović, međutim, ističe da je sistem oporezivanja advokata nepošten i diskriminatoran. On pojašnjava i da osnovica za obračunavanje i plaćanje raznih doprinosa iznosi čak 150 odsto prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori: “Ovakav način oprezivanja uveden je za advokate 2013. godine i osim toga što je neprimjeren i nepravičan teret za obveznike, on ne doprinosi boljoj poreskoj disciplini jer manji broj advokata je u stanju da takav teret redovno izmiruje”.

On zaključuje da su brojni problemi na koje je Advokatska komora više od 15 godina ćutala, a nekada i aktivno učestvovala u njihovom stvaranju.

“Dakle, jedan mali broj advokata koji pod sumnjivim okolnostima dobijaju ogroman novac iz državnog budžeta, koji opstruiraju rad pravosuđa i koje državni organi i Advokatska komora ne mogu ili neće da pozovu na bilo kakvu odgovornost, kreirao je ambijent u kome javnost cjelokupnu advokaturu percipira na negativan način i u kome su u drugi plan došli brojni problemi za funkcionisanje advokatske profesije”, zaključuje advokat Radulović.

Da javnost ne bi ovu profesiju percipirala na negativan način, bilo bi dobro da Komora za početak bude mnogo transparentnija, a advokati koji ne rade svoj posao profesionalno, konačno pozovu na odgovornost.