Nakon smjene vlasti prije tri godine počeli su da se “tope” depoziti položeni u banci mlađeg Đukanovića koja je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i bliskih biznismenaRevizor upozorio na neizvjesnu budućnost kompanije, Centralna banka tvrdi da je sve u redu, ali krije nalaze o kontroli

Biljana Matijašević

Dok Prva banka upada u novu krizu radi istorije rizičnog poslovanja i gubljenja privilegovane pozicije na tržištu nakon 30. avgusta 2020, njen dominantni vlasnik Aco Đukanović poslije sloma DPS-a živi van Crne Gore i nastoji da proda ovu kompaniju. Prva je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i biznismena bliskih Đukanovićima.

Više izvora Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdilo je da je brat bivšeg višestrukog premijera i predsjednika države Mila Đukanovića preselio u Luksemburg brzo nakon izbora 2020. godine i da je tamo već ušao u nove projekte.

Dugogodišnji režim DPS-a omogućio je Acu Đukanoviću i određenom broju povezanih biznismena enormno bogaćenje, često uz zaobilaženje zakonskih propisa, uprkos činjenici da su zakoni pisani upravo za njih. Bogatstvo mađeg Đukanovića procjenjivano je na više stotina miliona eura. Prva banka samo je jedna od bivših državnih firmi koja je prešla u Acove ruke, tokom godina sumnjivih i ortačkih privatizacija kojima je rukovodio Đukanović stariji.

Nakon smjene vlasti prije tri godine počelo su da se “tope” depoziti položeni u Prvoj, a u revizorskom izvještaju za 2022. istaknuto je da postoje značajne neizvjesnosti kada je u pitanju buduće poslovanje banke.

“Potencijalni kumulativni efekti pitanja iznijetih u djelovima našeg izvještaja Osnove za mišljenje sa rezervom i Skretanja pažnje, mogu direktno uticati na smanjenje adekvatnosti kapitala ispod propisanih minimuma, kao i na pogoršanje ostalih pokazatelja i limita propisanih od strane Centralne banke, što ukazuju na postojanje materijalno značajne neizvjesnosti koja izaziva značajnu sumnju u vezi sa sposobnošću banke da nastavi poslovanje u skladu sa načelom stalnosti poslovanja”, piše u izvještaju nezavisne revizorske kuće BDO.

Kako su se topili depoziti

Nova uprava Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), koja je značajan akcionar Prve (oko 20 odsto) povukla je oko 11 miliona eura depozita iz banke, odmah nakon konstituisanja menadžmenta i promjene vasti. Iz EPCG su za CIN-CG rekli da je u ovom trenutku stanje na depozitnom računu kod Prve oko 1,6 miliona eura.

Energetska kompanija je 2019. u Prvoj banci imala ukupno 24 miliona eura depozita (oročeni i po viđenju), da bi taj iznos 2020. godine bio oko 20 miliona. Prema podacima iz revizorskih izvještaja, EPCG 2021. godine depozite u banci Aca Đukanovića smanjuje na 14,5 miliona, a u prošloj godini na 8,8 miliona eura, da bi sada stanje bilo svega 1,6 miliona.

Državno energetsko preduzeće je 2010. godine Prvoj banci odobrilo subordinirani kredit od 10 miliona eura, kako bi prevazišla problem s likvidnošću.

Kredit je kroz više aneksa smanjen na šest miliona, a posljednji aneks potpisala je bivša uprava EPCG 2020. godine, i otplatu odložila do 1. aprila 2028.

Iz EPCG podsjećaju da su prošle godine od CBCG tražili odobrenje da povuku subordinirani kredit, ali regulator to nije dozvolio. Iz CBCG su ranije pojasnili da bi to ugrozilo poslovanje banke.

“Ukupni prihodi EPCG po osnovu obračunatih i isplaćenih kamata na subordinisani dug, zaključno sa 31. 3. 2023. godine, iznose oko 6,5 miliona eura”, rekli su iz EPCG za CIN-CG.

Prva banka je na kraju 2019. godine imala depozite od oko 340,8 miliona eura. Već krajem 2020, nakon pada DPS-a, depoziti klijenata se smanjuju na 301,7 miliona, a 2021. godine na 258,4 miliona eura. Na kraju prošle godine depoziti Prve ipak su porasli i iznosili su oko 285,3 miliona eura, ali i dalje je to veliki odliv u odnosu na vrijeme vladavine Đukanovića starijeg.

Značajan iznos depozita u Prvoj banci imala je i ćerka kompanija EPCG - Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), kao i kompanije u većinskom vlasništvu EPCG - Rudnik uglja i Zeta energy.

Depozite su imale i Pivara Trebjesa, Sportski objekti d.o.o, nikšićki Dom učenika i studenata i Opština Nikšić.

Od njih su depozite, značajno umanjene, u prošloj godini imali samo EPCG, CEDIS, Zeta energy i Rudnik uglja.

Tako je CEDIS 2019. imao položeno ukupno 20 miliona eura, a na kraju prošle godine svega 3,5 miliona eura.

Depoziti Rudnika uglja 2019. godine su iznosili 3,2 miliona, a prošle godine 675 hiljada.

Kompanija Zeta energy je depozite smanjila sa 953 hiljade u 2019. godini, na simboličkih hiljadu eura u prošloj.

CBCG krije nalaze kontrole

CBCG je obavljala kontrolu Prve banke u prošloj godini, ali iz institucije kojom još upravlja Radoje Žugić, čovjek od povjerenja bivšeg režima i bivši direktor banke Aca Đukanovića, ne žele da otkriju nalaze. Žugiću je istekao mandat, ali zbog političkog nesuglasja novi guverner još nije izabran, pa on rukovodi ovom institucijom, koju je preuzeo 2016. godine. On je tom institucijom rukovodio i u periodu od 2010. do 2012. godine.

“Informacije u vezi nalaza kontrole banaka, kao i eventualnom uvođenju mjera su povjerljivog karaktera”, kazali su za CIN-CG iz CBCG.

Goran Knežević, bankarski ekspert i nekadašnji zamjenik generalnog direktora CBCG, kaže da je, prema njegovim informacijama, CBCG bila krajem prošle godine i početkom ove u kontrolu banke i da navodno nije nađeno ništa sporno.

Prema njegovim riječima, u nalazima kontrole Prve od strane CBCG navodno piše da je poslovanje banke usklađeno sa zakonom, dobrim praksama i stabilno, pri čemu su kao presječni datum uzeli kraj novembra, a ne kraj godine.

“Prema novom Zakonu o kreditnim institucijama CBCG je u obavezi da objavljuje prekršajne mjere prema bankama, ako ih izriče. Ako ih ne izriče trebalo bi da znači da je sve u redu”, objasnio je.

Iz CBCG kažu da je Prva banka u redovnom režimu poslovanja, likvidna je i nema neizvršenih naloga.

Na pitanje CIN-CG da li će EPCG nastaviti da pomaže Prvoj banci kao u prethodnom periodu, iz energetske kompanije su odgovorili da Prva banka u svom polugodišnjem izvještaju navodi da ne postoje problemi u poslovanju, da je likvidnost na zadovoljavajućem nivou i omogućava nesmetano funkcionisanje i da banka funkcioniše bez ikakvih ograničenja u pogledu odobrenja kredita.

Analiza CIN-CG pokazala je da više od deceniju Prva banka nema pozitivan izvještaj nezavisnog revizora, što je moralo biti alarm za regulatora, Centralnu banku, da preduzme oštrije mjere.

Revizorske kuće u izvještajima u prethodnih 12 godina (raniji izvještaji nijesu dostupni na sajtu Centralne banke) uglavnom ukazuju na iste probleme - visok nivo loših kredita, neusklađenost sa propisima regulatora i međunarodnim revizorskim standardima, potcijenjene ili precijenjene bilansne stavke, zbog čega krajnji rezultat poslovanja nije istinito prikazivan.

Izvor CIN-CG upoznat sa situacijom u Prvoj (ime poznato redakciji) rekao je da je ta banka ranije zasluživala i negativno mišljenje revizora, “ali se niko nije usudio da ga napiše”, s obzirom na to da je u vlasništvu brata Mila Đukanovića koji je i sam jedno vrijeme imao akcije u toj banci. Poznato je da je on prodajom tih akcija zaradio svoj prvi legalni milion.

Izvor navodi da se ta banka nije prilagođavala bankarskim propisima Crne Gore, već su se propisi “prilagođavali njoj”, odnosno Centralna banka je regulativu labavila zbog Prve banke.

Goran Knežević za CIN-CG kaže da se, analizirajući perfomanse ove banke, može zaključiti da bi bilo poželjno da Prva banka promijeni poslovni model, sistem upravljanja rizicima i poslovnu kulturu.

“Graditelji jedne kulture teško mijenjaju istu, osim ako se sami intenzivno ne mijenjaju, pa obično novu mora donositi neko drugi ili neodgovarajuća poslovna kultura dovodi do propadanja sistema”, ocijenio je Knežević.

On je potvrdio da je nakon 2008. godine, kad je Prva bila u prvoj velikoj krizi, “popustila” kontrola banaka.

Pod velom tajne mjere i podaci u poslovanju

Na pitanje CIN-CG zašto nijesu preduzimali oštrije mjere prema Prvoj banci, s obzirom na činjenicu da više od deset godina nema pozitivno mišljenje revizora, iz CBCG su odgovorili da su informacije u vezi sa nalazima kontrole poslovanja banaka, kao i o uvođenju mjera, povjerljive i mogu se dostavljati “isključivo za to nadležnim državnim organima”.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović kaže za CIN-CG da stvarna kontrola poslovanja banke od vrhovne monetarne institucije nikada nije preduzeta, a oni koji su to svojevremeno pokušali brzo su sklonjeni.

“To je prosto bila ‘nedodirljiva’ banka kojoj je zbog jakih političko-nepotističkih veza bio podređen državni interes, pa je veliko pitanje i koliko su u takvom ambijentu revizori od menadžmenta banke dobijali zaista relevantne podatke i koliko su onda mogli dati relevantne ocjene o stanju banke”, ocijenila je.

Smatra da od krize banke 2008. godine, nakon čega su je građani, a da ih niko nije pitao, pomogli sa 44 miliona, a godinu kasnije je u nju položeno desetine miliona eura od prodaje dijela državnog paketa akcija EPCG kako bi se spasila bankrota, prave brojke poslovanja te banke u dobroj mjeri su i dalje obavijene “velom tajne”.

Prva banka nastala je preuzimanjem državne Nikšićke banke 2006. godine, i za nekoliko mjeseci u rukama porodice Đukanović narasla je za više desetina puta. Odmah je počela da služi, kako je izvještavao BBC, kao keš mašina vladajuće elite i njihovih prijatelja, od kojih su neki dobijali milionske kredite bez sigurnih kolaterala.

Regulator je prije krize i pomoći države 2008. godine uveo mjere Prvoj banci, zbog utvrđenih problema sa likvidnošću. Tada je od nje zahtijevano da prekine da odobrava kredite koji nijesu u skladu sa propisima. Međutim, banka, kako se vidi iz revizorskih izvještaja, nije poštovala mjere CBCG pod kojima je faktički samo formalno bila dvije i po godine.

Prva je izbjegla slom uz pomoć države 2008. godine donošenjem specijalnog zakona, navodno zbog globalne krize, i odobravanjem kredita od 44 miliona eura iz budžeta države. Banka je kredit vratila u tranšama, a u dijelu javnosti su se pojavile sumnje da je fiktivno vraćen. Prva rata je vraćena tako što je 13. marta 2010. godine uplaćeno 11 miliona u 11 uzastopnih transakcija i to nakon priliva depozita od državnog Regionalnog vodovoda, takođe u 11 transakcija po milion eura. To je potvrdio revizor.

Zbog sumnje u regularnost vraćanja kredita državi, protiv Prve banke i nekih tadašnjih članova Vlade podnijeto je više krivičnih prijava. Prijave su podnijeli MANS, CBCG i Pokret za promjene. Iz Prve banke su tada negirali navode da su nezakonito vratili Vladi dio kredita.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) nijesu odgovorili za CIN-CG šta je sa krivičnom prijavom koju su 2020. godine podnijeli predstavnici Demokratske Crne Gore, Partije penzionera i Sindikata penzionera. Raniju krivičnu prijavu, iz 2012. godine, odbacilo je Vrhovno državno tužilaštvo na čijem je čelu bila Ranka Čarapić. Tu prijavu podnijela je CBCG zbog sumnji u neregularnosti u poslovanju, na čijem je čelu bio Ljubiša Krgović. On je smijenjen sa te pozicije, nakon što se suprotstavio porodici Đukanović.

Teško će neko kupiti banku opterećenu problemima

Banku je u eri DPS-a faktički držala Elektroprivreda Crne Gore kroz depozite, dokapitalizaciju i odobravanjem suboordiniranog kredita, kao i kroz milionske transakcije prilikom prodaje dijela EPCG italijanskoj A2A. Prodaju crnogorskog najvrednijeg preduzeća ugovorio je Đukanović stariji.

Tako je, zahvaljujući EPCG, Prva uspijevala da ima zakonom propisan nivo kapitala.

Nakon posljednjeg izvještaja revizora za 2022. i iskazanog mišljenja sa rezervom, pokrenuta je priča o prodaji banke.

Mediji iz Srbije i Crne Gore su u julu objavili da je za Prvu banku zainteresovana Poštanska štedionica Srbije, ali je to brzo demantovano.

Iz Centralne banke kažu da nijesu dobili formalno obavještenje o namjeri kupovine akcija Prva banke, a takvu informaciju nemaju, kako tvrde, ni u EPCG.

Revizor je u izvještaju za Prvu banku za 2022. naveo da postoji interesovanje za kupovinu većinskog paketa akcija banke “od strane strateških investitora iz Evrope i regiona”.

“Po mišljenju rukovodstva banke u kratkom roku može doći do realizacije neke od ponuda, čime bi se stvorili neophodni uslovi za opstanak i dalji razvoj banke”, piše u izvještaju.

CIN-CG je pisao većem broju banaka u Evropi i regionu i sve su saopštile da ne razmišljaju o kupovini Prve. Iz Prve banke nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li pregovaraju o prodaji i sa kim.

Izvor CIN-CG podsjeća da se o prodaji te banke priča više od deset godina i da će je teško neko kupiti zbog problema sa likvidnošću.

Još 2011. godine, prema medijskim izvještajima, pregovaralo se o prodaji Prve banke ruskom bankaru Vladimiru Antonovom, koji je sumnjičen za pronevjeru novca u litvanskoj banci Snoras i letonskoj Krajbanci i finansijske malverzacije u vezi sa HSBC bankom.

O prodaji Prve banke pregovarano je i sa kraljevskom porodicom Al Nahijan iz UAE, 2008. i 2013. godine, ali ni to nije bilo uspješno.

Banka je na kraju prošle godine imala 280 akcionara od kojih su najveći Aco Đukanović sa 41,46 odsto i EPCG sa 19,76 odsto, dok su vlasnici ukupno 11 odsto akcija skriveni iza zbirnih kastodi računa u Hipotekarnoj banci (4,48 odsto), Prvoj banci (3,44 odsto) i Crnogorskoj komercijalnoj banci (3,1 odsto).

Aco sada povećava svoje depozite

NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) objavila je krajem avgusta da je Aco Đukanović, kada je tražio pomoć države 2008. godine, svoje depozite povlačio.

Prema podacima ASP, oročeni depoziti Aca Đukanovića su krajem 2008. godine sa 18,1 smanjeni na 4,3 miliona eura. Njegovi depoziti su nastavili da se smanjuju, pa on 2019. godine, prema revizorskom izvještaju, na svoje ime nije imao depozita u Prvoj.

Pošto je napustio zemlju, mlađi Đukanović je međutim u posljednje tri godine, dok su drugi povlačili, upumpavao depozite u svoju banku, pokazuju revizorski izvještaji. Tako je 2020. imao u banci depozit od 956.000, a 2021. ta je suma narasla na 1.127.000 eura. Te godine je i mikrokreditna firma u vlasništvu Prve banke Montenegro investment credit položila depozit u Prvoj u iznosu od 806.000 eura. U revizorskom izvještaju za 2022. navodi se da je depozit Aca Đukanovića iznosio 1,8 miliona eura, dok je Montenegro investment credit smanjio depozit na 514.000.

Pošto država više ne upumpava novac u banku koja je godinama bila privilegovana, očito je da mlađi Đukanović sada mora da ubacuje sopstveni novac kako bi spasio likvidnost banke i pripremio je za prodaju. Imajući u vidu koliko su novca izvukli iz države, ovi depoziti su samo simbolični iznosi za familiju.

Kontrola svih banaka slabija od 2008. godine

CIN-CG je tražio od CBCG kopije izvještaja o kontroli Prve banke iz 2008. godine i 2009. godine, ali je zahtjev odbijen jer, kako su obrazložili, predstavljaju poslovnu tajnu.

CIN-CG je, preko MANS-ove platforme za slobodan pristup informacijama, tražio i poseban revizorski izvještaj kojeg je po nalogu CBCG 2009. uradila međunarodna revizorska kuća PriceWaterhouseCoopers (PWC), ali je CBCG i taj zahtjev odbila uz obrazloženje da nije u njihovom posjedu. PWC nije završio reviziju, koja je ostala u formi nacrta. To je, kako je Krgović naveo u izjavi u tužilaštvu 2014. godine, jedna od najtežih kvalifikacija za neku banku.

Na pitanje CIN-CG da li je CBCG uništila dokumentaciju o poslovanju Prve banke za 2008. i 2009. godinu, odgovorili su da ne uništavaju dokumentaciju o poslovanju banaka i “ona je dostupna na uvid trećim licima u skladu sa zakonom”.

“Kada je u pitanju arhiviranje i čuvanje dokumentacije, Centralna banka postupa u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti i Listom kategorija registraturske građe Centralne banke na koju je dao saglasnost Državni arhiv Crne Gore”, kazali su.

Djelove nacrta revizorskog izvještaja PWC i objavila je 2012. godine regionalna mreža istraživačkih novinara Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP). Izvještaj je pokazao da je Prva banka skoro dvije trećine odobravala povezanim licima gdje je kršila ne samo svoja interna pravila, nego zakon i drugu regulativu, nanoseći štetu sebi zarad posebnog tretmana VIP firmi i osoba.

Jedan od primjera su strane firme povezane sa biznismenom i prijateljem Mila Đukanovića, Zoranom Bećirovićem. Kontrolori Centralne banke su 2007. godine utvrdili da je banka, bez pribavljanja svih informacija i dokumentacije, otvorila račune za Beppler and Partners, registrovanom na Britanskim Djevičanskim ostvrima, zatim Caldero Trading, Beppler Property and Development i Beppler Investments, registrovane na Kipru.

OCCRP je 2014. objavio i da je Prva banka poslovala sa osuđenim narko-bosom Darkom Šarićem i njegovim saradnicima, omogućivši im da preko računa u toj banci dobijaju kredite pod povoljnim uslovima, za koje postoji osnovana sumnja da su korišćeni za pranje novca.

“U poslovanju sa Šarićem i Rodoljubom Radulovićem, odnosno sa njihovim firmama, Prva banka je kršila zakon i interne akte, dodjeljujući im kredite uz kršenje propisane procedure i bez sredstava obezbjeđenja iz kojih bi se mogli vratiti. Tako, na primjer, pri otvaranju računa za Lafino Trade LLC i američke savezne države Delaver i Camarilla Corporation sa Sejšela, Prva banka nije pribavila važeći izvod iz registra, kao ni kopije ličnih dokumenata za lica koja su imala pristup računu. Na taj način Prva banka je prekršila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma”, objavio je OCCRP.

Prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura za garancije za nevraćene kredite, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica Novac je u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završio u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove

Ukupne garancije države od 2009. godine, kada su zbog Kombinata aluminijuma (KAP) one postale uteg na vratu crnogorskih građana, iznosile su oko 800 miliona eura. Taj novac, koje su dale vlade na čijem su čelu bili Milo Đukanović, Igor Lukšić i Duško Marković, mogao je biti uložen u izgradnju jedne dionice auto-puta ili nekoliko većih energetskih objekata.

Od ukupno odobrenih, a nevraćenih garancija države, koje su vlade Demokratske partije socijalista (DPS) dijelile kapom i šakom njima bliskim firmama, prethodnih decenija građani su platili oko 230 miliona eura, koliko, na primjer, vrijedi manji luksuzni turistički rizort ili nekoliko dobro opremljenih bolnica.

Rekordan iznos garancija izdat je 2010. godine, 247 miliona eura, što je tada činilo osam odsto BDP-a. Prema podacima Monstata, BDP je 2010. iznosio oko tri milijarde eura.

Prema Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državnu garanciju izdaje Vlada u svrhu obezbjeđenja otplate obaveza po osnovu kreditnih ugovora ili dužničkih hartija od vrijednosti. Ukupan iznos garancija ne smije da pređe 15 odsto BDP-a.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je kazao da je izdavanje garancija mehanizam za podršku kod ključnih razvojnih projekata, predviđen Zakonom, i suština je da se opsežno i sa svakog aspekta prate razvojni projekti i pravovremeno reaguje na eventualne probleme u njihovoj realizaciji.

”Suština je da se garancije daju kompanijama koje će, u negativnom scenariju biti u mogućnosti da vrate obavezu koju bi za njih eventualno država platila”, rekao je Damjanović.

Najviše garancija država je izdala za kompanije koje su bile nosioci industrijskog razvoja države - KAP, Željezara, Rudnici boksita, željeznička i energetska preduzeća. Međutim, garancije u slučaju KAP-a, Boksita i Željezare završile su u džepovima njihovih bivših vlasnika, koji su ta preduzeća opustošili, a državi ostavili dugove.

Samo za KAP, koji se, iako ponovo privatizovan, praktično gasi posljednjih godina, garancije države, koje su na kraju plaćene iz državnog budžeta, iznose 135 miliona eura.

Garancije su date KAP-u prije više od deceniju (2009. i 2010. godine), za vrijeme Đukanovićeve Vlade, a dok je njim gazdovao Oleg Deripaska, oligarh blizak Vladimiru Putinu. Deripaska je sada pod sankcijama EU i SAD, kao i Crne Gore, zbog napada Rusije na Ukrajinu.

Garancije su tada date i drugoj Deripaskinoj firmi - Rudnicima boksita, koji sada takođe propadaju, za kredite od više od šest miliona eura, koje je na kraju platila država. Đukanovićeva Vlada je garantovala za tri kredita Boksita kod NLB banke.

Slučaj garancija za KAP još izviđa Specijalno državno tužilaštvo (SDT), zbog sumnje da je državi nanijeta šteta.

Da su garancije za KAP date bez odgovarajuće procjene i obezbjeđenja potvrdila je i Državna revizorska institucija (DRI).

U izvještaju DRI iz 2013. godine navedeno je da su činjenice u finansijskim i revizorskim izvještajima KAP-a upozoravale da fabrika ima “nagomilane gubitke, da je prezadužena i da sa velikom izvjesnošću od svoje djelatnosti ne može vraćati kredite”.

”Kupac KAP-a, u periodu prije izdavanja državnih garancija nije u potpunosti izvršio ugovorene obaveze, što je mogao biti jedan od razloga za raskid ugovora zaključenog 2005. godine”, naveli su državni revizori.

Sporne su bile i garancije za Željezaru, koja je praktično ugašena, a dala ih je 2009. i 2010. godine Đukanovićeva Vlada, privatnoj kompaniji Montenegro speciality steels (MNS), povezanoj sa Anom Đukanović, sestrom tadašnjeg premijera, a aktuelnog predsjednika države. Država je za Željezaru na osnovu palih garancija platila 34,5 miliona eura 2009. i 2011. godine.

Za tada državno novinsko preduzeće Pobjeda, vlade premijera Lukšića i Đukanovića, platile su 3,2 miliona eura garancija, 2011. godine, 2012. i 2013. dok je još bila u državnom vlasništvu i predstavljala udarnu pesnicu DPS vlasti, posebno u obračunu sa nezavisnim medijima i NVO.

”Revizijom je utvrđeno da (s obzirom da Pobjeda, bez podrške većinskog vlasnika nije bila u mogućnosti da izmiruje obaveze prema kreditorima, kao i dio obaveza iz poslovanja, u slučaju da se ne realizuje prodaja državnog udjela), postoji rizik od uvođenja stečaja, odnosno postoji visok stepen rizika da će obaveze po osnovu dugoročnih kredita odobrenih od Podgoričke banke i Erste bank za koje su date državne garancije otplatiti država”, piše u izvještaju DRI.

Garancija države 2010. godine, kada je premijer bio Đukanović, a ministar finansija Lukšić, data je i za kredit za oživljavanje proizvodnje i otpremnine za radnike u Primorci Bar, koju je 2008. godine privatizovala podgorička Krisma grupa Nebojše Boškovića. Tokom 2010. prelazi u vlasništvo of-šor firme Melgonija holdings ltd sa Kipra, koju je takođe osnovao Bošković.

Zajam za Primorku je, međutim, preusmjeren za vraćanje dugova Boškovićevih firmi Krisma motors i Krisma trade, pa je Primorka bankrotirala, a državne garancije su aktivirane u korist NLB banke i Krisma grupe, zbog čega je podignuta optužnica, a suđenje je u toku.

Država je 2019. godine platila i garancije za Opštinu Budva od skoro 30 miliona eura, za zajam od njemačko-austrijske WTE grupe, za sporni projekat otpadnih voda u koji je umiješana budvanska kriminalna grupa, na čijem čelu je bio, po sopstvenom priznanju, bivši predsjednik države zajednice Srbija i Crna Gora i funkcioner DPS-a Svetozar Marović. Marovića čeka odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori, međutim on se nalazi u Srbiji koja odbija da ga izruči šest godina. Budvi prijeti opasnost da izgubi još miliona u ovom poslu, jer je investitor pokrenuo međunarodne arbitraže.

DPS vlade su odobravale garancije i manjim privatnim firmama, kao što je nikšićka Mi-Rai grupa, zatim bankama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, opštinama, Montenegro erlajnsu kojeg su držali na aparatima do prije dvije godine, kada je ugašen.

Od državnih preduzeća, najviše garancija dobijaju željezničke kompanije, a “vise o koncu” garancije odobrene za kredite kod kineske Exim banke za kupovinu brodova Crnogorske i Barske plovidbe.

SDT ćuti o garancijama za KAP

Tužilaštvo još ne donosi konačnu odluku zbog garancija ruskim vlasnicima KAP-a, od ukupno 135 miliona eura, iako je prošlo već skoro dvije godine od hapšenja više državnih funkcionera zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada će donijeti odluku koju su najavili još prošle godine dok je na čelu te institucije bio bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Prva garancija za KAP-ov kredit od 49,68 miliona kod mađarske OTP banke izdata je 2009. godine. U 2010. godini izdate su još dvije - za kredit kod Dojče bank od 22.000.000 i ruske VTB bank od 60.000.000 eura. Garancija za kredit kod Dojče banke aktivirana je 2012, a ostale dvije 2013. godine.

KAP je 2005. kupila kompanija Salomon Enterprises ltd (kasnije preimenovana u CEAC), ruskog biznismena Olega Deripaske, koji je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Roćen je bio ambasador u Rusiji i imao je jake veze sa tamošnjim vrhom i samim Deripaskom, o čemu svjedoče i presretani razgovori koji su ranije objavljeni u crnogorskim medijima.

KAP je decenijama bio strateško crnogorsko preduzeće, najveći izvoznik, od kojeg je zavisio cijeli metalurško-energetski lanac u državi. Pored KAP-a, Deripaska je privatizovao i nikšićke Rudnike boksita, koji su takođe dio tog značajnog ekonomskog sistema. Oba preduzeća, nekada giganti, od tada počinju da tonu, i sada su pred gašenjem, što pokazuje da je novac, za koji je garantovala država, praktično bačen.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da to što se desilo sa garancijama upućuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile.

”Da li će nadležni organi zaokružiti svoj dio posla, vidjećemo. Ali, sve što se desilo nas obavezuje da se sve učini kako se takve stvari više nikada ne bi desile i kako bi država bila zastićena kada kroz garancije bilo kojoj kompaniji, državnoj ili privatnoj, pomaže u obezbjeđivanju kreditne podrške za realizaciju kapitalnih projekata koji imaju širi društveni i državni značaj, jer se jedino i za takve projekte treba izdavati garancija”, rekao je Damjanović.

Podsjeća da dok je bio poslanik to komentarisao često u Skupštini i da je kao predsjednik Odbora za ekonomiju finansije i budžet formalno inicirao aktivnosti na utvrđivanju okolnosti i posljedica izdavanja garancija kompanijama (KAP, Željezara), na osnovu koje je i urađena revizija.

Garancije KAP-u su date na osnovu Ugovora o poravnanju kojeg su potpisali Vlada i CEAC 2009. godine, kada je državi pripalo 50 odsto akcija Rusa u KAP-u i Boksitima. Država je time, nekoliko godina nakon privatizacije, postala suvlasnik KAP-a, odnosno dobila je 29,36 odsto akcija u podgoričkoj fabrici, a u Rudnicima boksita 31,82 odsto, koliko i CEAC.

Državni revizori su utvrdili da je nominalna vrijednost akcija KAP-a i Rudnika tada iznosila svega 22.185.131 eura, što je predstavljalo 16,85 odsto državnih garancija KAP-u, ako bi se akcije prodale po nominalnoj vrijednosti. Tržišna vrijednost akcija tih preduzeća je bila znatno niža zbog gubitaka i dugova.

Ugovor sa ruskim menadžerima u KAP-u potpisao je bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji je hapšen u aprilu prošle godine, kao i 11 državnih službenika, zbog sumnje u zloupotrebu položaja i nanošenje štete državnom budžetu. Vujović je bio ministar ekonomije od 2009. do 2013. godine, u periodu kada su date garancije za KAP.

Vujović i ostali službenici su odmah pušteni da se brane sa slobode, a Đukanović je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Zbog garancija za KAP, poslanici Pokreta za promjene su u maju 2011. godine podnijeli krivične prijave protiv Đukanovića, Deripaske i više državnih funkcionera i ruskih menadžera u fabrici. Tada je u SDT-u formiran predmet. Zbog toga je i MANS podnio krivičnu prijavu protiv Đukanovića i Lukšića i više državnih funkcionera, 2013. godine.

Novinar Monitora Zoran Radulović za CIN-CG kaže da je slučaj garancija za KAP, kojim sada, kao i Boksitima, upravlja lokalni biznismen Veselin Pejović, jedan od jednostavnijih za tužilaštvo i da je za podizanje optužnice dovoljan izvještaj DRI.

Komentarišući decenijski izviđaj garancija za KAP u SDT-u, rekao da je “manje trebalo Ajnštajnu da definiše teoriju relativiteta”.

Deripaska i njegove kompanije su, s druge strane, pokrenuli više arbitražnih postupaka protiv Crne Gore, tvrdeći da je Crna Gora preduzela mjere koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Boksite nakon privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i vlasniku “uskratila mogućnost da zaštiti investiciju”.

Privredni sud je uveo je stečaj u fabriku u julu 2013. godine, a zatim i u Boksite, čime su Rusi izgubili pravo upravljanja. Stečaj je uveden na zahtjev Ministarstva finansija, zbog duga od 24,4 miliona eura po osnovu aktiviranih garancija prema Dojče banci. Imovinu fabrike je 2014, kroz stečaj, kupio Uniprom Veselina Pejovića, kao i Rudnike boksita, a Deripaska i CEAC su se obratili međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije pred arbitražnim sudovima u Beču i Parizu, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći pred švedskim Arbitražnim tribunalom u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma o zaštiti investicija između SRJ i Ruske Federacije. Švedski sud se proglasio nenadležnim navodeći da sporazum između SRJ i Rusije nije primjenjiv na Crnu Goru koja je nezavisna država, Deripaska se žalio Apelacionom sudu u Stokholmu, tražeći da poništi odluku Arbitražnog tribunala. Apelacioni sud je 11. novembra ove godine presudio u korist Crne Gore.

Iz Ministarstva ekonomije je saopšteno da je sud naložio Deripaski da Crnoj Gori nadoknadi troškove postupka od 628.456 eura i 86.075 dolara. Iz Ministarstva su kazali da Deripaska nije platio ni troškove ranijeg postupka od oko 1,6 miliona eura u korist Crne Gore.

Tužilaštvo se nije bavilo garancijama za Željezaru i Pobjedu

Osim garancija za KAP, predmet državne revizije bile su i garancije izdate Željezari, Željezničkoj infrastrukturi, Željezničkom prevozu i Pobjedi, u 2010. i 2011. godini. Njima se tužilaštvo nije bavilo.

Od ukupnog iznosa plaćenih garancija za Željezaru, 32,92 miliona odnosi se na nevraćeni kredit Željezare kod Credit Suisse banke, a 1,6 miliona na pozajmicu od of-šor kompanije BlueBay Multi-Strategy investments iz Luksemburga, čiji je krajnji vlasnik britanska BlueBay grupa, preko niza of-šor preduzeća.

Garancije su date dok je fabrikom upravljala holandska kompanija MNSS, a predsjednik Borda direktora bio Radomir Vukčević, tadašnji partner Ane Đukanović koja je i sama jedno vrijeme bila član borda direktora Željezare. Ona je bila advokat u toku dvije privatizacije kupcima Željezare, ruskom Midlend risorsisu i MNSS-u.

Garancija za zajam BlueBayu odobrena je iste godine kada je pala, 2009, a za kredit kod švajcarske banke 2010. godine.
Nakon što je MNSS nagomilao milionski dug za plate radnicima, u fabriku je u aprilu 2011, na zahtjev zaposlenih uveden stečaj, a dotadašnji vlasnik je pokrenuo arbitražni postupak protiv Crne Gore pred sudom u Parizu, tražeći isplatu 72 miliona eura. MNSS i povezana firma Rekupero su u tužbi naveli da su arbitražu pokrenuli zbog “nepravilnog i nezakonitog postupanja Crne Gore prema ulaganjima investitora u Željezaru Nikšić”.

MNSS je izgubio arbitražu, a Željezarom je za vrijeme stečaja upravljao nikšići biznismen Miodrag Daka Davidović. Fabrika je četvrti put prodata u maju 2012. godine turskoj kompaniji Tosčelik za 15,1 milion eura. Željezara je danas ponovo u krizi, jer je turski vlasnik obustavio proizvodnju, a Vlada razmatra mogućnosti da fabriku preuzme državna Elektroprivreda.

U 2011. godini država je platila garancije od 992 hiljade za Pobjedin kredit kod Podgoričke banke, zatim 750 hiljada eura u 2012. kod iste banke, a 2013. godine još 1,48 miliona kod Societe generale banke (koja je kupila Podgoričku banku).
Država je godinama pomagala to novinsko preduzeće, pa mu je i 2009. godine izdala garanciju za kredit od 2,97 kod Podgoričke banke, a 2010. godine za 3,5 miliona eura kod Erste banke.

Pobjedu je 2014. godine kupio grčki biznismen Petros Statis, blizak Đukanoviću i kome su ranije u paketu dati u zakup najelitnija crnogorska ljetovališta Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža.

Sporne su bile i garancije za Primorku Bar, koju je privatizovala podgorička Krisma grupa u vlasništvu Nebojše Boškovića 2008. godine. Vlada 2010. daje garanciju novom vlasniku Primorke, of-šor firmi Melgonija holdings ltd sa Kipra. Tu firmu je, prema navodima iz optužnice, formirao Bošković. Primorka je dobila od Vlade garanciju od četiri miliona eura za kredit od 14,4 miliona eura, za koji je založena kompletna imovina Primorke. Garancije su pale 2014. godine, a SDT je podiglo optužnicu protiv više osoba, između ostalih i bivšeg direktora NLB banke Črtomira Mesariča, Boškovića, kao i NLB banke zbog sumnje da su početkom 2009. godine formirali kriminalnu grupu i da je na štetu budžeta Crne Gore, NLB banci pribavljena imovinska korist od oko 6,6 miliona eura. Suđenje u Višem sudu u Podgorici je u toku.

Nebojša Bošković osuđen je 2019. godine, u drugom slučaju, na tri godine i pet mjeseci zbog kriminalnog udruživanja u cilju računarske prevare i skidanja milionskog iznosa sa stranih bankarskih računa. On je u bjekstvu i za njim je prošle godine raspisana potjernica. Zbog toga je u februaru ove godine odloženo suđenju u slučaju Primorke, jer je advokat Boškovića, kako su prenijeli mediji, rekao da ne zna gdje mu je klijent.

Država prikrivala propuste, kupovala socijalni mir

Iz prethodnih primjera evidentno je da su DPS vlade u prethodnom periodu garancije davala svojim provjerenim biznismenima i firmama bliskim vlasti.

Zoran Radulović smatra da država nije davala garancije da riješi kratkoročne probleme ili da privredu učini boljom, nego da prikrije vlastite propuste i kupi socijalni mir.

”Zato imamo izdate garancije bez adekvatne procjene, da su one pale, a da država kroz postojeće mehanizme obezbjeđenja nije naplatila ni djelić onoga što je bio naš novac, a potrošio ga je neko drugi”, kazao je Radulović.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović nije odgovorila na pitanja CIN-CG koja preduzeća su ostala državi dužna po osnovu izdatih garancija i da li su pokrenuti postupci naplate. Nije poznato da je ijedno preduzeće vratilo državi dug po osnovu garancija.

I pored učestalih upozorenja Centralne banke (CBCG), posebno kroz izvještaje viceguvernera Nikole Fabrisa, da se zbog garancija povećava dug države, Vlada je nastavila da izdaje državne garancije i nakon onih izdatih KAP-u.

”Zabrinjava tendencija rasta spoljnjeg duga posljednjih nekoliko godina. Stoga, u narednom periodu treba biti vrlo restriktivan prilikom izdavanja garancija”, upozorila je CBCG još 2011. godine u izvještaju o dugu države.

Bezuspješan pokušaj obnove pomorske flote

Crna Gora je kupovinom brodova za Crnogorsku i Barsku plovidbu željela da obnovi pomorsku flotu, međutim ti brodovi, ukupno četiri, odmah su dati u najam.

Garancija za kredit od 36.632.368 eura kod kineske Exim banke za nabavku brodova Crnogorske plovidbe, data je 2010, kada je premijer Đukanović, a ministar finansija Lukšić. Osim Crnogorskoj plovidbi, Vlada je 2013. godine garantovala i za kredite Barske plovidbe za dva broda, u iznosu od 46,4 miliona dolara kod takođe kineske Exim banke. Tada je premijer ponovo bio Đukanović, a ministar finansija, Radoje Žugić.

Analiza NVO MANS i “Vijesti” iz 2016. godine pokazala je da je Vlada nabavku novih brodova ugovarala bez valjanih ekonomskih analiza o isplativosti tih projekata i u vrijeme najveće finansijske krize. U analizi je već tada upozoreno na opasnost da će značajan dio državnih garancija datih po tom osnovu platiti crnogorski građani.

Pomorske kompanije su, zahvaljujući poboljšanju prilika na tržištu i rastu vozarina, tek ove godine uspjele da plate rate Exim banci, umjesto da to u njihovo ime radi država, kao u prethodnih nekoliko godina. Kompanije godišnje plaćaju po dvije rate u januaru i julu, koje ukupno iznose oko devet miliona dolara jer je u toj valuti dogovoren kredit.

U januaru prošle godine, zbog gubitaškog poslovanja obje kompanije prijetio je pad garancija i da država odmah plati cijelokupni preostali iznos plus kamate i troškove, ali je Vlada u pregovorima sa Eksim bankom uspjela da dogovori da za kompanije plati obje rate u 2021.

Niko ne odgovara za naduvane fakture

Za sporni projekat otpadnih voda u naselju Vještice u Bečićima, Vlada je 2019. godine platila 29,25 miliona eura, po osnovu garancija. Njemačko-austrijski koncern WTE je, nakon što je aktivirao državnu garanciju, u januaru 2020. napustio postrojenje, ostavljajući ga u lošem stanju Opštini Budva na upravljanje.

Kako je CIN-CG ranije pisao, Budva, uz to, nije riješila svoj ključni ekološki problem, jer je na izgrađeno postrojenje priključen samo uži dio grada, dok se fekalne vode sa teritorije Jaza, Petrovca i Buljarice i dalje izlivaju u more, a nije izgrađena i kanalizaciona mreža za Sveti Stefan.

I prije početka radova tri miliona eura je opljačkano iz opštinske kase lažnom fakturom, što je priznao osuđeni šef budvanske kriminalne grupe, tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović.

Za naduvane fakture, izmišljene radove i usluge, ugradnju jeftinijeg i lošijeg materijala niko još nije odgovarao, a Njemci su pokrenuli međunarodne arbitražu u Frankfurtu i Ženevi, tražeći više od 100 miliona eura odštete.

Garancije i za pobjednike tranzicije

Đukanovićeva Vlada dala je garancije za nikšićku Mi-Rai grupu za kredit kod Hipotekarne banke od 800.000 u 2010. godini, a Lukšićeva 2011. godine za kredit od 700.000 kod Hipotekarne banke. Za kredite preduzeća Mi-Rai prema Hipotekarnoj banci država je platila 1,69 miliona u 2013. godini.

Vlasnik Mi-Rai grupe Branko Mićković jedan je od “pobjednika” tranzicije, poznat po privatizaciji nikšićke fabrike namještaja “Javorak” koju je kupio iz stečaja 2004. godine da bi destak godina kasnije u nju ponovo uveo stečaj.

Bivši radnici Javorka protiv Mićkovića su 2016. godine podnijeli krivičnu prijavu u kojoj ga terete da je prekršio kupoprodajni ugovor tako što je prodavao i izdavao pod zakup imovinu Javorka i zalagao je za kredite.

U 2019. godini država je, po osnovu datih garancija, platila ukupno 9,43 miliona duga za Invest Banku Montenegro i Atlas banku prema Evropskoj investicionoj banci. Garancije je izdala Vlada Mila Đukanovića 2009. i 2010. godine, a aktivirane su jer je u tim bankama biznismena Duška Kneževića krajem 2018. godine, uvedena prinudna uprava kao i privremena obustava plaćanja obaveza, što je onemogućilo otplatu duga.

Protiv Kneževića je SDT podiglo optužnice u kojima ga tereti za više krivičnih djela iz oblasti finansija, kao što su utaja poreza, pranje novca, korupcija...

Knežević je pokrenuo arbitražnu parnicu kojom traži 500 miliona eura obeštećenja od Crne Gore zbog, kako je naveo u zahtjevu, štete nastale “nezakonitim uvođenjem stečaja u dvije banke i nezakonitim postupanjem državnih organa u kompleksu Meljine u Herceg Novom”.

Knežević je bio vlasnik i bolnice u Meljinama, u koju je uveden stečaj 2018. godine, a koja je pred gašenjem.

Iz Vlade su nedavno najavili rješenje za tu bolnicu.

Garancije naredne godine samo za državna preduzeća

Vlada je Predlogom budžeta za narednu godinu planirala da izda garancije od 160 miliona za šest državnih preduzeća - Regionalni vodovod, Željezničku infrastrukturu, Željeznički prevoz, Montekargo, Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) i Elektroprivredu.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kazao je da su garancije namijenjene za kreditne aranžmane iz kojih će se finansirati infrastrukturni i razvojni projekti.

”U skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, državne garancije se mogu izdati samo za finansiranje kapitalnih projekata, što se iz prikaza planiranih garancija i vidi. Da li će planirani aranžmani biti realizovani zavisi od zrelosti projekata koje potencijalni korisnik garancije planira da realizuje, kao i sposobnosti korisnika garancije da se zaduži i izmiruje sopstvene obaveze”, rekao je Damjanović.

Za željeznička preduzeća država je od 2009. do ove godine izdala garancije od preko 100 miliona eura, uglavnom za zajmove za remont pojedinih djelova pruge i nabavku opreme.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Bivši vlasnik KAP-a ne odustaje od arbitraže, želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog sankcija, a Crnu Goru optužuje da je prisilno oduzela fabriku aluminijuma tako što je otjerala u stečaj i da je ubrzala naplatu kredita kod Dojče banke. Rus tokom postupka potvrdio da je kupoprodaju Kombinata aluminijuma dogovorio sa Milom Đukanovićem koji mu je navodno obećao i Termoelektranu Pljevlja

Bivši vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i nikšićkih Rudnika boksita Oleg Deripaska nastavio je arbitražni spor sa Crnom Gorom iz kojeg želi da izvuče stotine miliona eura, nakon što je izgubio prethodne tri arbitraže.

Prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u Apelacionom sudu u Stokholmu u utorak je počela rasprava po žalbi ruskog oligarha, na odluku švedskog Arbitražnog tribunala koji se ranije proglasio nenadležnim u sporu sa Crnom Goru.

Deripaska je arbitražni postupak protiv Crne Gore pokrenuo 2016. godine, tvrdeći da je uvođenjem stečaja u KAP i Boksite prekršen Sporazum o zaštiti investicija između bivše Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Ruske Federacije. U tužbi tada nije navedena vrijednost spora, ali je prethodno najavljivano da će biti zahtijevana naknada štete ne manja od 600 miliona eura, a što su potvrdili i iz crnogorske Vlade.

Deripaska se u januaru 2020. obratio Apelacionom sudu u Stokholmu i zatražio da poništi odluku Arbitražnog tribunala.

Iz Apelacionog suda u Stokholmu za CIN-CG su rekli da će rasprava trajati sedam dana.

”Rasprava će se održati tokom sedam dana, odnosno 20, 21, 22, 23, 27, 29. i 30. septembra”, kazala je šefica administracije suda Meri Lingander.

Švedski mediji objavili su da na ovaj način Deripaska želi da nadoknadi gubitke koje ima zbog međunarodnih sankcija.

”Oligarhu i kralju aluminijuma, kojeg nazivaju ‘Putinovim miljenikom’ treba novac nakon uvođenja sankcija. Sada se nada da će mu Apelacioni sud Švedske dati pravo da se približi šest milijardi kruna (600 hiljada eura) koliko traži od Crne Gore”, objavio je SvD.

Švedski novinar Knut Kainz Rognerud za CIN-CG je kazao da su na prvom ročištu u utorak Deripaskini advokati počeli da predstavljaju njegov slučaj i svoje argumente - uglavnom iste kao i prije - zašto ranija odluka Arbitražnog tribunala treba da se poništi.

”Malo je više fokus bio na to da su odnosi između Crne Gore i Rusije bili jaki prije nezavisnosti i nakon toga, kao i da je formalno razdvajanje sa Srbijom počelo kad su ugovori potpisani”, rekao je Rognerud.

U četvrtak su, kako je kazao, argumente iznijeli zastupnici Crne Gore.

Ruski tajkun je KAP i Rudnike boksita kupio 2005. godine i njima je upravljao do 2009. na osnovu većinskog vlasništva. Od tada do uvođenja stečaja 2013. godine KAP-om je upravljao sa 29,36 odsto akcija, a Boksitima sa 31,82 odsto, koliko je imala i Vlada, na osnovu Sporazuma o poravnanju.

Deripaska je bio blizak sa tadašnjim premijerom, a sada predsjednikom države Milom Đukanovićem i njegovim savjetnikom, nekadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Đukanović je direktno sa Deripaskom dogovorio prodaju KAP-a, a kasnije se uključivao u rješavanje sporova.

Đukanović je Deripaski tada obećao i Termoelektranu Pljevlja, što je Rus pomenuo u raspravama tokom arbitraže, pokazuju dokumenta u koje CIN-CG ima uvid.

Spekulisalo se da je Deripaska pomogao referendum za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, na šta ukazuju i audio-snimci razgovora Roćena i ruskog oligarha, objavljeni 2019. godine. U razgovoru Roćen, tada ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore u Moskvi, moli Deripasku da iskoristi svoj uticaj na kanadskog milijardera Pitera Manka (koji je kasnije kupio Arsenal u Tivtu i napravio Porto Montenegro), kako bi on izlobirao odgovarajuće uslove referenduma kod Amerikanaca, odnosno Kontakt grupe.

O Deripaskinoj podršci nezavisnosti Crne Gore, pisao je 2018. godine američki Tajm, navodeći da je Rus ponudio pomoć nekoliko svojih savjetnika uključujući Pola Manaforta, nekadašnjeg šefa kampanje bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, osuđivanog na kaznu zatvora na osnovu optužbi o mogućem ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine i zbog finansijskih malverzacija.

”Oni su nam pomogli da dobijemo podršku koja nam je bila potrebna od naših međunarodnih partnera, iz Rusije i Zapada”, kazao je neimenovani crnogorski zvaničnik za Tajm.

Ključni crnogorski izvoznik, KAP, prodat je Deripaski za 48 miliona eura uoči referenduma o nezavisnosti.

Privatizacija KAP-a bila je više od prodaje fabrike ruskom oligarhu, to je bilo važno i ruskom državnom vrhu jer je u sve bio uključen Sergej Šojgu, tada ministar za vanredne situacije, koji je danas ministar odbrane i jedan od ključnih Putinovih vojnih stratega. Š

ojgu je dolazio u Crnu Goru kad god bi nastao neki problem, pa je došao i 2009. kada je počela kriza u KAP-u zbog pada cijene aluminijuma, a Deripaska se počeo žaliti na crnogorske vlasti da mu nijesu dali prave podatke o fabrici. Nakon posjete Šojgua, zaključen je Sporazum o poravnanju kojim je bilo predviđeno i međusobno povlačenje tužbi, jer su Rusi bili pokrenuli arbitražu pred sudom u Frankfurtu tražeći odštetu od 300 miliona eura. Crna Gora je odgovorila kontratužbom.

Vlada je tim sporazumom Rusima dala subvencije za struju od 60 miliona i garancije za kredite od 135 miliona eura, koje su na kraju platili građani Crne Gore.

Međutim, ni to nije riješilo probleme u KAP-u, koji se, uvođenjem stečaja 2013. godine, vratio državi, odnosno Privrednom sudu, koji ga je (imovinu) 2015. prodao crnogorskom biznismenu Veselinu Pejoviću, kao i Rudnike boksita, a Deripaska se obratio međunarodnim sudovima.

Nakon što su dva arbitražna postupka, koje su pokrenule Deripaskine kompanije, završena u korist Crne Gore, on je lično pokrenuo treći, u decembru 2016. godine, tvrdeći da je Crna Gora prekršila više obaveza iz sporazuma koji je zaključen između SRJ i Ruske Federacije.

Arbitražni tribunal je u odluci, u koju CIN-CG ima uvid, utvrdio da taj sporazum nije primjenljiv na Crnu Goru jer je ona proglasila nezavisnost 2006. godine. Tribunal je odlučio da pune troškove arbitraže snosi tužilac, odnosno Deripaska.

Arbitražni tribunal u postupku protiv Deripaske činili su predsjedavajuća Jean Kalicki, i ko-arbitri Brigitte Stern i Zachary Douglas QC. Crnu Goru su zastupali advokatske kancelarije Moravčević-Vojnović i partneri u saradnji sa Schönherr iz Beograda i David Pawlak iz Varšave i Vašingona. Tužioca su u ovom postupku zastupali Egorov Puginsky Afanasiev & Partners (Moskva), Guglielmo Verdirame i Kate Parlett (London) i Hecate Legal Advisory LLC (Moskva).

Prethodna dva postupka protiv Crne Gore pokrenula je Deripaskina Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC) registrovana na Kipru. Jedan postupak je pokrenut po osnovu navodnog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti stranih investicija između Srbije i Crne Gore i Kipra, a drugi po osnovu navodnog kršenja Sporazuma o poravnanju.

Deripaskini zastupnici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kakav ishod očekuju u švedskom Apelacionom sudu i koliko tačno novca Dripaska traži od Crne Gore. Deripasku u sporu zastupaju Ginta Ahrel, Therese Isaksson, Emma Bliman Blomstervall i Kristians Goldsteins iz advokatske kancelarije Westerberg and partners iz Stokholma.

U žalbi ruskog oligarha, u koju CIN-CG ima uvid, navedeno je da Deripaska traži odštetu za pravne troškove, a iznos će biti naknadno preciziran.

Deripaska je, zbog ruske agresije na Ukrajinu, pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD, a od kraja jula ove godine i Crne Gore.  

Deripaska: KAP oduzet i otjeran u stečaj

U žalbi Apelacionom sudu u Stokholmu, Deripaska je naveo da je Arbitražni tribunal dao pogrešnu ocjenu o valjanosti ugovora između Crne Gore i Rusije.

”Netačna je ocjena Arbitražnog suda da nije nadležan za rješavanje spora jer ugovor ne obavezuje Crnu Goru i Rusiju. Crna Gora je obavezana ugovorom u odnosu na Rusiju. U ugovoru, Crna Gora daje stalnu ponudu za rješavanje investicijskih sporova putem arbitraže... Arbitražni sud bio je nadležan da raspravi Deripaskin zahtjev”, navodi se u žalbi.

Tokom rasprave pred Arbitražnim tribunalom, Deripaska je iznio niz optužbi na račun Crne Gore, koje su zastupnici Crne Gore odbacili.

U presudi Arbitražnog tribunala navodi se da su ročišta održana 19. i 20. novembra 2017. u Hagu i da je tužilac tražio deklaratorno i kompenzaciono obeštećenje za navodnu povredu ugovora SRJ i Rusije, da Crna Gora obezbijedi pravičan tretman njegovoj investiciji i da plati nadoknadu za eksproprijaciju.

Deripaska je, preko svojih zastupnika, tvrdio da je Crna Gora preduzela niz mjera koje su stvorile neprijateljsko radno okruženje za KAP i Rudnike boksita nakon njihove privatizacije 2005. godine i na kraju “eksproprisala” (prisilno oduzela) KAP tako što ga je otjerala u stečaj i sprovela stečajni postupak na način koji je tužiocu uskratio “mogućnost da zaštiti investiciju”.

”Tužilac tvrdi da je tuženi uznemiravao jednog od njegovih predstavnika u Crnoj Gori, pokrećući krivičnu istragu protiv njega”, navodi se u presudi u dijelu koji se odnosi na istorijat postupka.

U drugoj polovini 2013. godine uhapšen je tadašnji finansijski direktor KAP-a Dmitrij Potrubač zbog sumnje da je omogućio krađu 190.515 megavat sati struje iz evropske interkonekcije u vrijednosti 9,5 miliona eura za fabriku, a na štetu Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES). Potrubač je bio u pritvoru sedam dana, a pušten je nakon što je En plus grupa uplatila jemstvo od 100.000 eura. Početkom 2014. godine tužilaštvo je odustalo od njegovog gonjenja zbog nedostatka dokaza.

Do krađe je došlo jer je Elektroprivreda odbila da snabdijeva KAP strujom zbog duga.

Potrubač je tvrdio da je postojao interni dogovor da CGES za potrebe KAP-a, bez ugovora o snabdijevanju, od 22. februara do 25. maja 2013. povlači iz evropske interkonekcije nedostajuće količine električne energije. Potrubač je zbog hapšenja podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici i tražio odštetu od pet miliona eura. Sud je utvrdio da mu je “povrijeđeno pravo na slobodu, čast i ugled” i dosudio mu deset hiljada eura nadoknade.

Električnu energiju iz interkonekcije platile su državne firme - CGES i Montenegro bonus.

Sa Đukanovićem dogovarao i kupoprodaju Termoelektrane

U presudi Arbitražnog tribunala podsjeća se da je Vlada Crne Gore u januaru 2003. godine odlučila da privatizuje KAP, zbog problema s kojim se fabrika suočavala.

”Krajem marta 2004. godine, gospodin Deripaska je s tadašnjim crnogorskim premijerom (sadašnjim predsjednikom države) Milom Đukanovićem razgovarao o mogućnosti ulaganja u KAP, Rudnike boksita, koji su snabdijevali KAP boksitom, kao i u Termoelektranu Pljevlja, koja je snabdijevala KAP električnom energijom”, kazali su Deripaskini zastupnici.

Time su potvrdili medijske objave da su Đukanović i Deripaska kupoprodaju KAP-a dogovorili u jednom podgoričkom kafiću, “uz čivas”, ali i spekulacije da je Deripaski obećana Termoelektrana.

Tender za prodaju 65,4 odsto akcija državnih fondova u KAP-u raspisan je 9. avgusta 2004, a za 32 odsto akcija Boksita u januaru 2005. Na oba tendera je pobijedio CEAC.

Deripaska je, prema navodima njegovih zastupnika, uz saglasnost Savjeta za privatizaciju, čiji je predsjednik bio tada Đukanović, “pregovarao sa Crnom Gorom, između 2006. i početka 2007. godine, o uslovima prodaje i kupoprodajnog ugovora za TE Pljevlja”.

Tender za oko 31,11 odsto akcija TE, kako se podsjeća u dokumentima, raspisan je 30. maja 2005. Deripaskina En plus grupa je dostavila ponudu 31. maja 2006. i proglašena pobjednikom 16. juna 2006. Međutim, Vlada je 3. jula, na predlog Skupštine, odnosno tadašnje opozicije i Socijaldemokratske partije (tada koalicionog partnera Đukanovićevog DPS-a), poništila tender za TE i prekinula pregovore o prodaji sa En plus grupom.

Deripaska se, prema tvrdnjama njegovih zastupnika, ubrzo nakon toga lično sastao sa Đukanovićem i tražio objašnjenje.

”Đukanović je potvrdio opredijeljenost Crne Gore da podmiri potrebe KAP-a za električnom energijom i da mu pruži još jednu priliku da kupi TE Pljevlja”, naveli su.

Tender za prodaju TE više nije raspisivan.  

”Značajne neprikazane obaveze KAP-a”

Deripaska tvrdi da je nakon preuzimanja KAP-a u novembru 2005. otkrio značajne neprikazane obaveze KAP-a.

”Novi menadžerski tim g. Deripaske je naručio izvještaje o procjeni imovine KAP-a i procjeni uticaja na životnu sredinu i o finansijskoj situaciji”, naveli su Deripaskini zastupnici u sudskim spisima u kojima su pojedini djelovi, posebno finansijski podaci, zatamnjeni jer se smatraju poslovnom tajnom.

Kako se dodaje, ovi izvještaji su pokazali da je Crna Gora pogrešno prikazala operativnu i finansijsku situaciju KAP-a. Tužilac takođe tvrdi da se Crna Gora u periodu od 2005. do 2006. godine miješala u poslove KAP-a i nije mu pomogla da riješi radne sporove i smanji troškove proizvodnje.

Deripaska tvrdi da je, ubrzo nakon stupanja na snagu Sporazuma o poravnanju 2009, Crna Gora počinila seriju “nepoštenih, nepravedenih i na kraju ekspropriacionih djela” koja su kreirala neprijateljsko okruženje za njegov biznis.

Zbog problema u poslovanju, KAP je tokom 2009. i 2010. godine sklopio nekoliko finansijskih aranžmana sa tri glavna kreditora - OTP, Dojče bank i ruskom VTB bankom, a Vlada Crne Gore, na čijem čelu su u tom periodu bili Đukanović i Igor Lukšić, je izdala garancije za te kredite od 135 miliona eura.

U prvoj polovini 2011. KAP nije mogao da vraća kredite, pa je Dojče banka od države zatražila otplatu na osnovu državne garancije. Crna Gora je vratila kredit u potpunosti 2012. godine, a građanima je zbog toga uvedena taksa od jednog eura na SIM kartice, brojila, kablovsku, zamrznute su penzije, uveden krizni porez, povećan porez na dodatu vrijednost (PDV).

Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je da su garancije date bez odgovarajućih kontragarancija, zbog čega su u aprilu prošle godine hapšeni bivši ministar ekonomije Branko Vujović i 11 državnih službenika. Oni su odmah pušteni da se brane sa slobode, a predsjednik države je nedavno odlikovao Vujovića Ordenom crnogorske zastave “za doprinos izgradnji, razvoju i afirmaciji Crne Gore, obnovi njene državnosti i značajna postignuća u različitim oblastima”.

Iz Tužilaštva su još prošle godine “Vijestima” rekli da je izviđaj pri kraju i da se narednih dana očekuje donošenje odluke u tom predmetu. Međutim, odluka još nije donijeta.

Ministarstvo finansija je sredinom 2013. podnijelo zahtjev za stečaj KAP-a zbog nemogućnosti da otplati dug Crnoj Gori za izmirenje kredita Dojče banke.

Stečaj je trajao do oktobra prošle godine. Stečaj u Rudnicima boksita, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), uveden je krajem 2013. godine i još traje.

CEAC i En plus grupa su Crnu Goru optužili da je prekršila ugovorne i zakonske obaveze podnošenjem zahtjeva za stečaj u KAP-u, da je opstruirala planove za restrukturiranje fabrike i da je nezakonito prouzrokovala ubrzanje naplate kredita kod Dojče bank.

CEAC je 20. marta 2014. godine pokrenuo drugi arbitražni postupak protiv Crne Gore zbog kršenja sporazuma između Kipra i Crne Gore.

Arbitražni sud je utvrdio da nema nadležnost da održi rasprave jer nije utvrđeno da CEAC ima “sjedište” na Kipru da bi se kvalifikovao kao “investitor” prema sporazumu sa Crnom Gorom.

CEAC je, kako je ranije saopšteno iz Vlade, odbio da isplati iznose na koje je obavezan arbitražnim odlukama.

Deripaska i o arbitraži pokušao da pregovara sa Đukanovićem

U sudskim spisima navodi se da je Crna Gora obaviještena o novom sporu kao rezultat sastanaka na visokom nivou 2015. i 2016.

”G. Deripaska tvrdi da je on lično pokušao da pregovara sa g. Đukanovićem tokom dva sastanka, i ističe da dok tuženi postavlja pitanje dovoljnosti dokaza podnijetih u ovom pogledu, ne poriče da su se ti sastanci desili”, naveli su Deripaskini zastupnici.

Zastupnici Crne Gore odgovorili su da tužilac nije bio “aktivno uključen” i “nije direktno i aktivno učestvovao” u namjeravanim investicijama.

Kazali su da nije bilo “dokaza da je bilo koja osoba djelovala kao podnosilac tužbe ili u njegovo ime na bilo kojim sastancima sa Vladom”.

Zastupnici Crne Gore tvrde da tužilac nije dokazao svoju kontrolu nad investicijom.

Iako je 2013. godine izgubio KAP i Boksite, Deripaska u Crnoj Gori ima još vrijedne imovine.

On, preko firme Overseas assets management, posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni od 25.000 kvadrata kojeg je kupio 2005. na tenderu tadašnjeg Fonda za reformu sistema odbrane Srbije i Crne Gore za 627.000 eura, ili svega 18 eura po kvadratu zemlje na obali. Nakon toga je od Morskog dobra dokupio još hektar.

Kvadrat zemljišta, prema podacima sa sajtova agencija za nekretnine, na ovom području kreće se od 50 do 300 eura.

Kako je CIN-CG ranije pisao, radi se o raskošnom ljetnjikovcu sa mermerom obložene dvije spojene palate od 1.600 kvadrata, dok ostalih devet vila ima od 100 do 300 kvadrata.

Firma K.P.M. limited, koju su mediji povezivali sa Deripaskom, kupila je od kotorske Opštine 2004. godine zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje.

Deripaska, preko svoje kompanije Rasperia trading ltd, posjeduje i 25,9 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Vlada Crne Gore je ruskog biznismena na listu sankcija dodala tek krajem jula, iako je 8. aprila formalno usvojila sankcije Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu.

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, glavni izvršni direktor Rosnjefta Igor Sečin, glavni izvršni direktor Transnjefta Nikolaj Tokarev, Banka Rusije…

Iz MUP-a su 10. juna saopštili da su zamrznute 44 nekretnine 34 ruska državljana kojima su prethodno uvedene sankcije. Iz Vlade nijesu objavili imena ruskih državljana kojima je zamrznuta imovina, iako je spisak sa imenima Rusa pod sankcijama objavljen na sajtu Vlade.

Ipak, imena su procurila u javnost, pa je objavljeno da je zamrznuta imovina bivšem šefu Putinovog kabineta Sergeju Ivanovu, zamjeniku šefa kabineta Predsjedničke administracije Alekseju Gromovu, poslanicima Dume iz Putinove Jedinstvene Rusije Viktoru Kazakovu, Ani Kuznjecovoj i Vladimiru Vasiljevu…

I dok Deripaska vodi spor protiv Crne Gore, tražeći stotine miliona eura, još se ne zna da li će njegova imovina u Crnoj Gori biti zamrznuta, jer se iz Vlade tim povodom ne oglašavaju.

Pod ruskom upravom KAP pozitivno poslovao samo dvije godine

KAP je, dok je Deripaska bio njegov vlasnik, poslovao pozitivno samo 2006. i 2010. nakon što mu je država dala subvencije za struju od 60 miliona eura.

KAP je, prema podacima iz izvještaja Državne revizorske institucije, godinu u kojoj je prodat (2005.) završio sa gubitkom od 147.871.000, a akumulirani gubitak prikazan je u iznosu od 271.465.000 eura.

U 2006. godini KAP je prikazao dobit od 47.023.000 eura, a već sljedeće 2007. godine minus od 2.290.000 eura.

U 2008. prikazan je gubitak od 57.881.000 eura, a akumulirani je dostigao 284.325.000 eura.

Prema podacima iz izvještaja o poslovanju objavljenih na sajtu Montenegroberze, u 2009. godini KAP je zabilježio gubitak od 71.616.000 eura, ali je u 2010. ostvario profit od 47.875.085 zbog Sporazuma o poravnanju.

U 2011. godini gubitak KAP-a iznosio je 87.240.471, u 2012. godini 52.444.020, a u prvom kvrtalu 2013. godine 16.232.115. Te godine je uveden stečaj u fabriku, pa podaci o poslovanju nijesu objavljivani.

Nakon što je imovinu preuzeo Uniprom, fabrika posluje u okviru preduzeća Uniprom KAP Veselina Pejovića.

Preduzeće je, prema podacima sa sajta Uprave prihoda, u 2015. godini imalo gubitak od 2.675 eura, a u 2016. godini 896.554.

U 2017. KAP je zabilježio negativan rezultat od 769.181 eura, a u 2018. je imao profit od 4.131.394.

U 2019. ponovo bilježi minus od 538.335, u 2020. profit od 2.139.733 eura. Prošle godine Uniprom KAP je prikazao gubitak od 212.574 eura.

Nakon rasta cijene struje Uniprom je prošle godine tražio da mu se omogući dugogodišnje snabdijevanje po staroj cijeni od 45 eura za megavat. Iz EPCG su to odbili, pa je Uniprom KAP prvo smanjio proizvodnju, a zatim je nedavno najavio otpuštanje 300 radnika.

Ostalo je da Uprava prihoda završi inspekcijski pregled, jer ih je Pejović optužio da neće da vrati poresku pretplatu od 7,8 miliona eura, zbog čega je, kako tvrdi, ugrožena likvidnost fabrike.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Iako su iz doskorašnjeg resora Jakova Milatovića bili optimisti i tvrdili da ne očekuju veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, Dženifer Idu iz Evropske komisije za putovanja smatra da bi rat u Ukrajini mogao loše da utiče na destinacije u Istočnoj Evropi, pa i na Crnu Goru

Crnogorski turizam, kao jedan od glavnih stubova ekonomije, jako će pogoditi rusko-ukrajinski sukob, s obzirom na to da su to dva značajna emitivna tržišta za Crnu Goru.

Gosti iz Rusije i Ukrajine činili su oko 20 odsto turističkog prometa u prošloj godini i, iako su u Ministarstvu za ekonomski razvoj, do skoro dok je njim rukovodio Jakov Milatović, bili optimisti i tvrdili da neće biti veliki pad broja turista, pa ni iz Rusije, stručnjaci misle drugačije.

Dekan Fakulteta za turizam u Budvi Rade Ratković za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da je Crna Gora za ovu godinu izgubila tržišta Ukrajine i Rusije.

”U Ukrajini je rat, ljudi ne mogu ni da pobjegnu, a kamoli da dođu da odmaraju. Što se tiče Rusa, ni na njih ne treba računati, nema letova, nema ništa”, rekao je Ratković.

Šefica istraživanja u Evropskoj komisiji za putovanja (ETC) Dženifer Idu za CIN-CG kaže da je Crna Gora jedna od eksponiranijih evropskih destinacija, uz Tursku, Kipar, Letoniju, Finsku, Estoniju i Litvaniju.

”Očekuje se da će destinacije u Istočnoj Evropi proći lošije od drugih regiona zbog većeg oslanjanja na putovanja iz Rusije”, rekla je Idu.

U Ministarstvu za ekonomski razvoj su za CIN-CG kazali da ogroman potencijal za uspješnu ljetnju turističku sezonu, kao i do sada, vide u zemljama regiona i da im je fokus na osnaživanju određenih i otvaranju novih tržišta, posebno na teritoriji Zapadne, Centralne i Sjeverne Evrope.

”To će nam omogućiti da nadomjestimo nedolazak turista iz Ukrajine. Što se tiče turista iz Ruske Federacije, mišljenja smo da neće doći do značajnog pada broja turista, a to će nam donijeti prihode na nivou između 90 odsto i 100 odsto u odnosu na rekordnu 2019. godinu, što je iznos od oko milijardu eura”, naveli su iz Milatovićevog doskorašnjeg resora.

Saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov za CIN -CG je rekao da mu ovo izgleda nerealno, “ali Ministarstvo bi trebalo da zna”.

Da će sezona biti uspješna rekao je i bivši potpredsjednik Vlada, sada novi premijer Dritan Abazović.

On je na konferenciji za novinare 20. aprila, predstavljajući koncept nove Vlade koja je izabrana u četvrtak, rekao da će ovogodišnja turistička sezona biti izvanredna i da u tome leži značajan dio spašavanja javnih finansija Crne Gore.

Abazović je ranije poručio da je među prioritetima priprema sezona, međutim umjesto toga, mjeseci su izgubljeni na sastavljanju nove Vlade i podjeli resora po partijama.

Ratković upozorava da se pripreme sada rade za sljedeću godinu.

”Ostale zemlje Mediterana pripreme za sezonu naredne godinu počinju za uskršnje praznike”, kazao je Ratković.

”RUŽNO PAČE” MEDITERANA

Ratković smatra da je centralni problem Crne Gore struktura turističkog tržišta, to što nema organizovanog turizma sa njemačkog, britanskog, francuskog i skandinavskog tržišta, niti se na tome radi organizovano.

”Mi smo kao ružno pače, mimo svih zemalja Mediterana, dominantno penetrirani u ove posljednje dvije-tri godine na niskoplatežna tržišta, odnosno region, Rusiju i Ukrajinu, i to je neodrživo. Kad god su nam ta trišta dominirala, mi smo bili u gubicima i prije pandemije”, rekao je Ratković.

Komentarišući podatke o prihodima od turizma od milijardu eura, kaže da to nije realan prihod, već je to način obračuna koji je i pređašnja vlast koristila u propagandne svrhe.

”To je procjena doprinosa turizma, gdje se u obzir uzima i ono u sivoj zoni i to je takozvana satelitska metoda obračuna, ali to nijesu žive pare. Te pare su negdje drugo završile, ne u bilansima turističkih preduzeća. Inače, nama je najveći prihod bio 542 miliona 2019. godine. Ove godine, kad se sve sabere, naš prihod, objektivno, ne može biti veći od 320 miliona eura”, smatra Ratković.

Navodi i da su turisti iz regiona siromašniji nego prošle godine, zbog rasta cijena energenata i osnovnih životnih namirnica, što će uticati i na njihovu manju posjetu i slabiju potrošnju.

Dženifer Idu navodi da je pandemija kovid-19 već izazvala značajan pad ruskog turizma u posljednje dvije godine.

”Naši podaci pokazuju pad od 80 odsto ruskih dolazaka u Evropu u 2020. u poređenju sa 2019”, rekla je ona.

Objašnjava da je prije ruske vojne invazije na Ukrajinu, ETC predviđao da će ruski putnici biti jedan od ključnih pokretača oporavka evropskog turizma i da će rusko tržište biti među deset najvećih faktora koji doprinose rastu, zajedno sa Njemačkom, UK, SAD i Kinom.

”Malo je vjerovatno da će se ovo sada ostvariti. Osim toga, tržišta istočne Azije takođe mogu imati negativan uticaj zbog zatvorenog vazdušnog prostora i ukidanja direktnih ruta ka Evropi u kratkom i srednjem roku”, kazala je Idu.

Prema njenim riječima, Rusi imaju tendenciju da troše mnogo, što znači da će se još veći uticaj osjetiti u smislu potrošnje u turizmu na pogođenim destinacijama.

Podsjeća da je u 2019. ruska potrošnja učestvovala sa 34 odsto u ukupnoj potrošnji u Crnoj Gori.

”U 2021. godini, Crna Gora je imala relativno bolje rezultate od većine evropskih destinacija. Prije početka ukrajinsko-ruskog sukoba, učinak turizma u 2022. godini izgledao je obećavajući, uz rast ruskih dolazaka i noćenja u Crnu Goru u prva dva mjeseca ove godine”, navela je Idu.

Međutim, kako je kazala, ne očekuje se oporavak za destinacije koje se u velikoj mjeri oslanjaju na ruski turizam u bliskoj budućnosti.

”U više zemalja udio ruskog turizma je pao od 2014. jer su prethodne sankcije nakon ruske aneksije Krima i depresijacija rublje imale trajni uticaj”, rekla je Idu.

Podsjeća da je Srbija zadržala dobre odnose i vazdušnu povezanost sa Rusijom i Crna Gora će možda moći da iskoristi ovo i vidi brži oporavak od ostatka Evrope nakon ukidanja ekonomskih sankcija Rusiji.

Broj ruskih turista u Crnoj Gori 2014. godine iznosio je oko 318,3 hiljade, da bi već naredne godine, nakon ruske aneksije Krima i sankcija EU, kojima se pridružila i Crna Gora, pao na 298,3 hiljade. Značajniji oporavak zabilježen je 2019. godine kada je broj ruskih turista (posjeta) premašio 380 hiljada.

Iz Ukrajine je prošle godine bilo oko 136 hiljada turista, dok je prethodnih godina njihov broj bio značajno manji.

Iz Aerodroma Crne Gore su rekli da je, shodno najavama, ove godine Ukrajina trebalo da ima 75 rotacija na Aerodromu Podgorica, a 1.139 rotacija na Aerodromu Tivat.

Milica Dabanović iz Aerodroma za CIN-CG kaže da su prije rata najave bile da ukupan broj rotacija za ljetnju sezonu 2022. čini 4.460 rotacija na Aerodromu Podgorica i 3.827 rotacija na Aerodromu Tivat, što znači da je učešće Ukrajine u ukupnom saobraćaju trebalo da bude 15 odsto na nivou preduzeća.

RASTE “POREZ NA SIROMAŠNE”

Ekonomske posljedice rata u Ukrajini prvo su se osjetile kroz rast cijena energenata i hrane. Nakon što je većina crnogorskih građana obradovana povećanjem plata, zahvaljujući Vladinom programu Evropa sad, ubrzo je uslijedio cjenovni šok: enormno poskupljenje goriva, a zatim i osnovnih životnih namirnica - hljeba, mlijeka, mesa, jaja, ulja, brašna…

Prema podacima Ujedinjenih nacija, Ukrajina i Rusija proizvode 30 odsto svjetske pšenice, 20 odsto kukuruza i 75-80 odsto suncokretovog ulja, a rat između njih izazvao je nestabilnost na tržištima žitarica, što je dovelo do snažnog rasta cijena na globalnom nivou.

U Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, dok je na njegovom čelu bio Milojko Spajić, za CIN-CG su kazali da je Vlada odmah uradila ono što je do nje - usvojila paket mjera namijenjen ublažavanju posljedica prouzrokovanih događajima u Ukrajini i da je likvidnost budžeta države obezbijeđena.

Navode da inflacija i nema toliki uticaj na rast budžetskih prihoda, koliko ima povećanje raspoloživog dohotka građana kroz program Evropa sad.

Ekonomska analitičarka Mila Kasalica navodi da je svaka promjena cijena energenata, koji su inputi ukupnim investicijama u proizvodnje, uslovila i nestabilnost na tržištima prehrambenih proizvoda.

”Visoke cijene energenata i hrane su kroz inflaciju ništa drugo do ‘porez na siromašne’”, rekla je Kasalica za CIN-CG.

Spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom je, međutim, na niskom nivou i ta država nije među vodećim trgovinskim partnerima Crne Gore (Srbija, Kina, Njemačka).

Crna Gora je prošle godine iz Rusije uvezla robu vrijednu oko deset miliona eura. Najviše cigarete za 3,3 miliona eura, naftna ulja i gas za 1,8 miliona. A izvezla je robe u vrijednosti 2,3 miliona.

Iz Ukrajine je Crna Gora uvezla proizvode vrijedne šest miliona, i to najviše meso i suvo voće, a izvezla proizvode za oko 1,2 miliona eura.

NA DAN RUSKE INVAZIJE BAREL NAFTE PREŠAO GRANICU OD 100 DOLARA

Istog dana ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara, cijena barela nafte je na svjetskim tržištima skočila oko pet odsto, prelazeći psihološki nivo od 100 dolara po barelu, prvi put od 2014. godine, zbog straha trgovaca od poremaćaja u snabdijevanju. Cijena prirodnog gasa je takođe u jednom danu povećana oko 30 odsto.

U Crnoj Gori su cijene goriva četiri dana nakon ruske invazije na Ukrajinu skočile oko 2,5 odsto, a već 15. marta i do 20 odsto. Cijene goriva se u Crnoj Gori usklađuju petnaestodnevno i na rekordnim su nivoima, iako su u međuvremenu padale nekoliko centi.

Ove sedmice je došlo do novog rasta cijena, pa litar eurosupera 95 i 98 trenutno košta 1,73, odnosno 1,77 eura, a eurodizela 1,76 eura. Na dnevnom redu sjednice Skupštine koja je počela u četvrtak su izmjene i dopune Zakona o akcizama, koje predviđaju njihovo smanjenje, što će sniziti cijene goriva.

Kasalica smatra da ekonomski nije realno, bar do kraja godine, očekivati značajno smanjenje trendova, a Vladimir Gligorov da će se više znati sredinom maja kada će biti jasnije čemu tačno Rusija teži u Ukrajini.

”Ako Rusija ne odustane od cilja potpune okupacije Ukrajine, teško je predvidjeti sa bilo kojom preciznošću privredne posljedice i promjene cijena”, kaže Gligorov.

Podsjeća da su najviše pogođene zemlje koje se dosta oslanjaju na gas i zavise isključivo od Rusije.

”Srbija je tu u najgorem položaju. Zemlje sa izlazom na more, kao Crna Gora, mogu da traže alternativne izvore. A mogao bi i region u cjelini ako bi se dogovorili”, smatra Gligorov.

Na pitanje da li će ekonomska kriza povećati korupciju i organizovani kriminal u regionu, odgovara da bi korupcija mogla da se smanji ako bi se to htjelo, jer je značajno širenje korupcije preko ruskih veza.

”Što se organizovanog kriminala tiče, to je problem koji je dosegao takve velike razmjere prije svega u jugoslovenskim ratovima i u kasnijoj nespremnosti da se sa njim zemlje nose. Pa taj problem može zaista da se pogorša prije svega zbog političke oslabljenosti država, njihovih vlasti u regiji”, upozorava Gligorov.

POSLANICI NE ŽURE DA SPUSTE CIJENE

Nakon goriva, poskupio je i hljeb, usljed rasta nabavnih cijena brašna zbog privremene zabrane izvoza iz Srbije, pa vekna osnovnog bijelog hljeba košta od 1. marta 80 centi. Bivša vlada je predložila ukidanje poreza na dodatu vrijednost (PDV) na brašno i ulje, međutim ta mjera, odnosno izmjene Zakona o PDV-u čekaju u Skupštini mjesecima, kao i smanjenje akciza na gorivo. Izmjene Zakona o PDV-u takođe su na dnevnom redu Skupštine i biće razmatrane sljedeće sedmice.

Cijena vekne osnovne vrste bijelog pšeničnog hljeba početkom prošle godine iznosila je 50 centi, da bi u julu u dogovoru sa Vladom bila zamrznuta na taj iznos do kraja 2021. U januaru ove godine je cijena povećana na 65 centi.

Prema podacima Monstata, cijene u februaru u Crnoj Gori bile su veće 6,7 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, odnosno toliko iznosi godišnja stopa inflacije, dok je u martu iznosila skoro deset odsto.

Najviše su u martu, u odnosu na isti mjesec prošle godine, porasle cijene goriva za motorna vozila 34,6 odsto, hljeba i žitarica 34 odsto, jestivih ulja i masti, 32,1 odsto, a zatim povrća 27,5 odsto, mlijeka, sira i jaja 14,6 odsto, kafe i čaja 14,2 odsto, šećera i slatkiša 11,3 odsto, mesa 9,9 odsto, voća 9,1 odsto...

Bivša vlada je, u pokušaju da spriječi novi rast cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, krajem februara usvojila i Informaciju o potrebi formiranja robnih rezervi, navodeći da je praksa drugih država pokazala da su robne rezerve potrebne svakoj ozbiljnoj ekonomiji jer utiču na stabilizaciju cijena.

Time bi Crna Gora dobila državne rezerve, prvi put od 2003. godine.

Mila Kasalica podsjeća da su robne rezerve bile resurs kojeg su se donosioci odluka odavno, predlogom crnogorskih neoliberala, odrekli bez promišljanja.

”To za otvorene, male ekonomije donosi rizike oko šokova u vezi eksternih poremećaja u svijetu. Nakon više od petnaestak godina nepostojanja rezervi tekuće se može konstatovati očigledno: magacinski prostori su visoko-zapušteni, dok su tankeri na jugu i sjeveru zemlje u devastirajućem stanju. Samim tim, inovirane potrebe za eventualnim uspostavljanjem robnih rezervi obavezuju na značajno javno investiranje, pa tek onda uspostavljanje modela zaliha, koji bi na kratki rok čuvale raspoložive dohotke građana-nki od naglašenih udara cijena”, kazala je Kasalica.

Osim energenata i osnovnih životnih namirnica, porasle se cijene građevinskog materijala što je uticalo i na rast cijena stanova.

Prema podacima Privredne komore (PKCG), došlo je do povećanja cijena asfalta 55 odsto, betona 20 odsto, pijeska 50 odsto, armature 40 odsto te polietilena 40 odsto.

Iz PKCG su nedavno kazali da je tokom prošle godine cijena izgradnje zabilježila rast od oko deset odsto, a već za prva tri mjeseca ove godine još deset odsto.

SANKCIJE UVEDENE, PODACI SE TEK PRIKUPLJAJU

Rusiji zbog napada na Ukrajinu, EU i SAD kontinuirano uvode oštre sankcije, koje podržava većina zemalja svijeta, pa i Crna Gora.

Sankcije EU Rusiji obuhvataju zamrzavanje sredstava i ekonomskih resursa, zatvaranje vazdušnog prostora za ruske avione, zabranu ruskih vladinih medija, te zamrzavanje imovine pravnim i fizičkim licima.

Crna Gora je 4. marta zatvorila vazdušni prostor za ruske avione, ali unutar Vlade nije postojala saglasnost da se uvedu sankciji Rusiji, pa je nakon dva bezuspješna pokušaja odluka o tome donijeta na sjednici 8. aprila.

Paket sankcija odnosi se na 696 ruskih državljana, finansijske institucije, imovinu, medije, promet, distribuciju dobara...

Na spisku sankcionisanih su, između ostalih, predsjednik Rusije Vladimir Putin, premijer Mihail Mišustin, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, portparolka Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova…

Formirano je i Koordinaciono tijelo za sprovođenje sankcija, koje je do sada imalo jedan sastanak na kojem su identifikovane institucije koje su zadužene za sprovođenje restriktivnih mjera. Međutim, za sada nema podataka da li je neko od investitora pod sankcijama. Prema nezvaničnim informacijama, institucije zadužene za sprovođenje sankcija, tek treba da prikupe takve podatke.

Prethodno je ruska Vlada, početkom marta, objavila spisak stranih država i teritorija koje “vrše neprijateljske radnje protiv Rusije, ruskih pravnih i fizičkih osoba”, na kojem se našla i Crna Gora.

NEMA NAJAVE POVLAČENJA RUSKIH INVESTITORA

Rusija je vodeći investitor u Crnoj Gori i od 2006. godine uložila je više od 1,5 milijardi eura, od čega milijardu u kupovinu nekretnina, a još 500 miliona su investirali uglavnom u turizam i industriju. Prema podacima Centralne banke, najviše ulaganja iz Rusije bilo je prve godine nakon sticanja nezavisnosti, 2007 - oko 215,8 miliona eura.

Visok priliv investicija iz Rusije zabilježen je i prošle godine, od 164 miliona eura, nakon što su 2014. i aneksije Krima investicije slabile. Tako su ulaganja Rusije u Crnu Goru 2014. godine oko 122 miliona, da bi se već 2015. smanjile na 68,9 miliona, a 2016. na 52,8 miliona. Značajniji rast zabilježen je tek prošle godine, a od ukupnog ulaganja 71 million se odnosio na investicije u domaća preduzeća i banke, a 59 miliona na kupovinu nekretnina. CBCG ne daje pojedinačne podatke o ulaganjima.

Ulaganja iz Ukrajine su znatno manja u odnosu na ruska i 2014. su iznosila oko devet miliona, da bi 2015. godine pala na oko tri miliona eura. U prošloj godini je zabilježen značajniji rast, na 11,8 miliona eura i ulaganja su se odnosila dominantno na nekretnine.

Iz Agencije za investicije (MIA) za CIN-CG kažu da se u narednom periodu može očekivati smanjenje stranih direktnih investicija u Crnoj Gori i u zemljama regiona.

”Međutim, Crna Gora ostaje atraktivna investiciona destinacija za kompanije koje su se povukle sa ruskog ili ukrajinskog tržišta ili su imale namjeru da ulažu na pomenuta tržišta. Takođe, određeni broj ruskih kompanija koje pretežno posluju sa zapadnim zemljama, pokušavaju da napuste Rusiju, usljed uvedenih sankcija, interupcije platnog prometa sa inostranstvom i sl.”, naveli su iz MIA.

Na pitanje da li očekuju povlačenje nekih ruskih investitora, odgovaraju da za sada nemaju takvih najava.

Najznačajnija ruska investicija, neposredno prije crnogorske nezavisnosti, bila je kupovina Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita Nikšić 2005. Te dvije kompanije prodate su Olegu Deripaski, vlasniku ruskog giganta Rusal, koji je pod sankcijama EU, Velike Britanije i SAD. Deripaska je upravljao KAP-om i Rudnicima do 2009. na osnovu većinskog vlasništva, a od tada do uvođenja stečaja 2013. godine, sa 29,36 odsto akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju.

Deripaska trenutno posjeduje turistički kompleks na rtu Platamuni i zemlju u zaleđu plaža Trsteno i Ploče, sve do Platamuna, koji su nedavno proglašeni za zaštićeno područje. Preko svoje kompanije Rasperia trading ltd posjeduje i 27,8 odsto u austrijskom Štrabagu, koji je vlasnik Crnagoraputa.

Zapad banka stabilna, za Adriatik ne očekuju sankcije

Iz Centralne banke su za CIN-CG rekli da je crnogorski bankarski sistem spreman da podnese eksterne šokove koji mogu proisteći iz ratnih dešavanja u Ukrajini.

Navode i da je poslovanje banke sa ukrajinskim kapitalom, Zapad banke stabilno, a da ne raspolažu informacijama da li bi se Adriatik banka mogla naći pod snakcijama.

Vlasnici Adriatik banke su rusko-kanadski milijarder Aleks Šnajder, u javnosti povezivan sa Putinom, i David Genecov. Oni su banku početkom 2020. godine kupili od azerbejdžanske kompanije Azmont Investments koja razvija projekat Portonovi.

Šnajder je suvlasnik kompanije “Midland Resources”, koja je upravljala nikšićkom Željezarom od sredine 2004. godine do kraja 2005. godine, kada je napustila fabriku i ostala dužna državi višemilionski iznos za poreze.

U CBCG ne očekuju povećanje kamatnih stopa, sve dok Evropska centralna banka ne poveća referentnu kamatnu stopu, kao što su to uradile Federalne rezerve SAD (FED).

Podsjećaju da je iz SWIFT-a (međunarodni sistem plaćanja) isključen jedan broj ruskih banaka koje nisu direktno prisutne u crnogorskom bankarskom sektoru, te se za sada ne zapažaju posljedice ovog isključenja.

Zbog izloženosti preko turizma, slabi crnogorska ekonomija

Međunarodne institucije, koje se bave prognozama rasta ekonomija, najavile su korekcije, jer je rat u Ukrajini pogodio ne samo crnogorsku, već i globalnu privredu. Prvo je to uradila Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) koja prognozira da će bruto-domaći prozvod (BDP) Crne Gore u ovoj godini porasti 3,7 odsto, što je značajno niže od u novembru prognoziranih 5,7 odsto.

Upozoravaju da Crna Gora ima određenu izloženost preko turizma.

Svjetska banka (SB) smanjila je prognozu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,6 odsto sa 5,6 odsto koliko je prognozirala u januaru, navodeći da rat u Ukrajini pogoršava pozitivne perspektive.

Međunarodni monetarni fond (MMF) takođe je snizio u novim aprilskim prognozama procjenu rasta crnogorske ekonomije u ovoj godini na 3,8 odsto, sa oktobarskih 5,6 odsto.

Prema podacima Monstata, BDP za 2020. godinu iznosio je 4,19 milijardi eura, dok je 2019. bio 4,95 milijardi. Procjene su da će BDP za 2021. godinu iznositi oko 4,9 milijardi eura.

Bruto dodata vrijednost sektora pružanja smještaja i ishrane, odnosno hotelijerstva i ugostiteljstva, u 2020. godini, u odnosu na 2019, smanjila se 78,6 odsto, a u strukturi kreiranja ukupnog BDP-a pala je sa 7,8 u 2019. godini na dva odsto.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Turska povećava ulaganja u državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom da ojača politički uticaj, ali i da se približi EU. Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupne investicije iz te države u Crnu Goru iznose oko 266 miliona eura, ali najveće, u Željezaru i Kontejnerske terminale, nijesu ispunile očekivanja

Iako se u regionu, kao ključni igrači kada je ekonomski i politički uticaj u pitanju pominju Rusija, EU i Kina, posljednjih godina u trku se uključila i stara kolonijalna sila, Turska.

Turska povećava ulaganja u Crnu Goru, koja su se približila cifri od 300 miliona eura, ali ipak najveće investicije, u nekadašnja državna preduzeća Željezaru Nikšić i barski Kontejnerski terminal i generalni tereti, nijesu ispunile očekivanja i investitori najavljuju povlačenje.

Turske investicije se povećavaju i u ostalim državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom Turske da ojača politički uticaj, posebno u djelovima sa muslimanskim stanovništvom, ali i da se približi EU i unaprijedi trgovinske veze, kako bi ublažila ekonomske probleme.

Snažan pad turske lire, rast inflacije i nezaposlenosti ozbiljno su uzdrmali ekonomsku i socijalnu stabilnost u Turskoj, ostavljajući veliki broj građana ispod praga siromaštva. Najveći dio njih na Zapadnom Balkanu i u Crnoj Gori je prije svega zbog ekonomskih razloga i uslova za biznis. Manji broj Turaka je, pretpostavlja se, otišao iz Turske i iz političkih razloga i plaše se povratka, jer ih optužuju za veze s Gulenovim pokretom i navodnim pokušajem puča 2016.

Iz Ambasade Turske u Podgorici za CIN-CG su kazali da se procjenjuje da u Crnoj Gori ima više od sedam hiljada turskih državljana dugoročno i kratkoročno u potrazi za poslovnim mogućnostima.

Crna Gora je postala članica NATO-a 2017. što je, prema mišljenju analitičara, uticalo na rast investicija, ali to je bio samo jedan od faktora u slučaju Turske, koja je u NATO-u od 1952. godine i među pet članica koje najviše doprinose u aktivnostima tog saveza.

"Kao što pokazuju turske investicije u Srbiji, pitanje NATO-a nije presudno. Turska se vodi kombinacijom lukrativnih kriterijuma i političke procjene. Članstvo Crne Gore u NATO-u je sigurno pomoglo kada je u pitanju procjena političkog rizika od strane turskih investitora, ali teško je reći do koje mjere", kaže za CIN-CG Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

Iz Ambasade Turske navode da budući da to što je Crna Gora članica NATO-a, njena perspektiva članstva u EU, njeno pouzdano i stabilno okruženje nesumnjivo dovode do povećanja trgovinskih i investicionih odnosa.

"Međutim, turski investitori održavaju uspješne trgovinske i investicione odnose sa balkanskim ili evropskim zemljama koje nisu članice NATO-a", rekli su iz Ambasade.

Iz crnogorske Agencije za investicije za CIN-CG kažu da je Crna Gora posljednjih godina sve više popularna destinacija za kompanije čiji su vlasnici turski državljani.

"Značajan rast interesovanja turskih kompanija za ulaganje u Crnu Goru bilježi se posljednih godina, naročito nakon učlanjenja Crne Gore u NATO. To je dodatno uticalo na sigurnost turskih biznismena da svoj kapital ulažu u Crnu Goru, a naročito na primorju. Turski investitori su do sada iskazali najveće interesovanje za ulaganje u sektor turizma i ugostiteljstva, sektor građevinarstva i sektor energetike".

Investicije oko 260 miliona eura

Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupna ulaganja iz Turske, prema podacima Centralne banke (CBCG), iznose oko 266,4 miliona eura i Turska je među prvih deset investitora u Crnoj Gori, poslije Rusije, Italije, Švajcarske, Srbije...

Najveći iznos investicija iz Turske zabilježen je 2018. godine, od oko 53 miliona eura. U 2019. godini, kad je pandemija koronavirusa počela da zahvata svijet, taj iznos je bio 34,4 miliona, a u 2020. godini 18,6 miliona. Investicije su za prvih deset mjeseci prošle godine porasle na 23,5 miliona eura.

Iz Agencije za investicije navode više razloga zbog kojih je Crna Gora privlačna stranim investitorima - otvaranje firme uz početni kapital od jednog eura, jednostavne procedure u poslovanju, stopa od devet odsto poreza na dobit i dohodak fizičkih lica, kao i to što strani investitori imaju isti tretman kao i domaći.

"Takođe, u Crnoj Gori se koristi euro što je posebno primamljivo u periodima nestabilnosti i fluktuacija kursnih lista", kažu iz Agencije.

Turska posljednjih godina sve više ulaže i u ostale države Zapadnog Balkana i, prema riječima Vuksanovića, pokazuje da se tu vodi i tržišnom logikom, a ne samo političkom.

"Iako je Ankari, kako se to kaže, bliže Sarajevo nego Beograd, Srbija je primila više turskih investicija nego Bosna i Hercegovina, pošto se Srbija smatra pouzdanijim tržištem. Naravno, turske investicije ne treba prekomjerno naglašavati. Uprkos rastu turskih investicija, investicije iz EU prednjače, a u nekim slučajevima poput Srbije i Rusija, Kina i Emirati prednjače kao investitori", navodi Vuksanović.

Na pitanje da li Turska želi preko Zapadnog Balkana da se približi EU ili je to pokušaj jačanja njenog političkog uticaja u regionu, kao u slučaju Rusije i Kine, odgovara da Turska načelno podržava članstvo zemalja regiona u EU.

"Međutim, nezavisno od EU, Turska ima svoj interes za Balkan. Turska politička elita smatra da Turska mora da ima uporište na Balkanu da bi se smatrala evropskim igračem. Mnogo važnije od toga, postoji razmišljanje da Turska mora da ima odbrambeni parametar i sferu uticaja na svom evropskom (balkanskom) zaleđu, ukoliko želi da ima efektivnu politiku na Bliskom istoku i široj Evroaziji", rekao je Vuksanović.

Na pitanje da li je učvršćivanje vladavine turskog predsjednika RedžepaTajipa Erdogana nakon navodnog pokušaja puča u Turskoj, uticalo na to da određeni broj Turaka koji se ne slažu sa njegovom politikom sigurnost za svoj kapital potraže na Balkanu, odgovara da to i jeste paradoks priliva turskog kapitala.

"Dobri odnosi Erdoganove vlade sa Srbijom i Crnom Gorom jesu pomogli prilivu turskog kapitala u ove zemlje. Međutim, imamo i priliv turskog kapitala koji nije naklonjen Erdoganu. Oni dolaze u zemlje Zapadnog Balkana na prvom mjestu da pobjegnu od socijalnog konzervativizma koji dolazi sa Erdoganovim političkim islamom. Takođe ih privlači da na Balkanu imaju visoku kupovnu moć, kao i blizina sa EU i sličnosti u mentalitetu sa lokalnom populacijom", objašnjava Vuksanović.

Iz Ambasade podsjećaju da je tokom pokušaja puča stradao 251, a povrijeđeno je više od dvije hiljade njihovih građana.

"Turska nastavlja borbu protiv FETO-a (Teroristička organizacija Fetullahci) u zemlji i inostranstvu na osnovu osnovnih prava i sloboda, kao i vladavine prava. Nije tajna da je naša zemlja, posebno kroz kontakte na visokom nivou našeg predsjednika upozoravala da FETO predstavlja prijetnju ne samo Turskoj već i demokratiji i sigurnosti svake zemlje u kojoj se nalazi. Očekujemo da međunarodna zajednica shvati da ova izdajnička struktura nije nevina organizacija koja se bavi obrazovanjem i dobročinstvom, da njeno postojanje predstavlja opasnost za obje zemlje, da je to teroristička organizacija sa mračnim političkim i ekonomskim ciljevima, te da je stoga neophodno razumijevanje naših prijateljskih zemalja za zajedničku borbu", rekli su iz Ambasade.

Turska želi da štiti muslimane u regionu

U analizi Evropskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR) navodi se da Turska preduzima korake da ojača odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, željela bi da bude ozbiljno shvaćena u regionu i zadržava svoj interes u zaštiti tamošnjih muslimana.

"Ali ništa od ovoga nije u rangu sa ekonomskim i političkim uticajem EU u regionu ili prijetnjom po njega, barem zasada", navodi se u analizi pod nazivom "Od mita do stvarnosti: kako razumjeti ulogu Turske na zapadnom Balkanu", čija je autorka Asli Ajdintašbaš.

U analizi se identifikuju tri različite faze politike Turske prema Zapadnom Balkanu pod vladom Partije pravde i razvoja (AKP) od 2002, ucrtavajući njen pomak od: tekućeg atlantizma u ranim godinama vladavine te stranke; na duži period pod ministrom inostranih poslova Ahmetom Davutogluom (2009-2014) koji je bio i premijer (2014-2016.) i naglašavao osmansko nasljeđe; na pragmatičan pomak nazad pod tek osnaženim Erdoganom, zadržavajući određeni naglasak na imperijalnoj prošlosti, ali se uglavnom fokusirajući na trgovinu. Erdogan je predsjednik Turske od 2014, a na čelo partije čiji je osnivač, AKP, vratio se 2017. nakon što je odstupio kad je izabran za predsjednika.

U analizi se ističu posebno dobri odnosi Srbije i Turske, država koje su se smatrale tradicionalnim protivnicima, naročito nakon posjete Erdogana Srbiji u oktobru 2017.

"To nije bio prvi put da je turski lider otišao u tu zemlju. Ali su prvi put Srbi primili Turčina sa takvom toplinom", ocijenjeno je u analizi.

Podsjeća se i da je Zapadni Balkan region za koji Rusija ima posebno snažan i aktivan interes, ali da uprkos rastućim vezama Turske sa Rusijom, ne postoji tursko-ruska koordinacija u regionu.

Cilj je trgovinska razmjena od 250 miliona dolara

Erdogan je u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori boravio u avgustu prošle godine.

Tada je, nakon susreta sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, kazao da je Turska među deset država koje najviše ulažu u Crnoj Gori i da je cilj da trgovinska razmjena između dvije države u narednom periodu dostigne 250 miliona dolara.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/564135/cilj-je-trgovinska-razmjena-od-250-miliona-dolara

Dinamika političkih odnosa sa Ankarom je naglašena od promjena u Crnoj Gori 30. avgusta 2020, iako su ekonomski odnosi počeli da jačaju tokom vadavine DPS-a, pa su predstavnici nove crnogorske vlasti tokom prošle godine često posjećivali Tursku.

U septembru 2021. je Tursku posjetio potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a nakon njega ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, kao i bivši predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kojem je u decembru u Istanbulu uručeno priznanje za mir, nacionalnu i vjersku toleranciju. U posjeti Turskoj je tokom prošle godine bio i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić...

Prema podacima Monstata, ukupna spoljnotrgovinska razmjena između Turske i Crne Gore porasla je deset puta od 2006. godine. Crna Gora je visoko zavisna od uvoza, tako da je spoljnotrgovinski bilans i sa Turskom negativan, odnosno Crna Gora više uvozi nego što izvozi u tu državu. Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom iznosio je 2006. 13,3 miliona, a na kraju prošle godine 134,7 miliona. Uvoz iz Turske 2006. je iznosio 12,8 miliona eura, a prošle godine 110 miliona eura.

Crna Gora iz Turske najviše uvozi tkanine i proizvode od tekstila, namještaj, obojene metale, satove, nakit (zlato, srebro, platina), fotoaparate....

U Tursku Crna Gora izvozi gvožđe i čelik, aluminijum, mineralne rude, đubriva...

Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom bi mogao biti još nepovoljniji za Crnu Goru, s obzirom na smanjenu proizvodnje aluminijuma i čelika.

Devalvacija lire zemlju bacila na koljena

Ekonomija u Turskoj već godinama slabi, što je, uz šokove od pandemije kovida i panevropske energetske krize, dovelo do rekordne devalvacije turske lire, značajnog rasta nezaposlenosti i do inflacije koja je u kratkom roku milione turskih građana bacila ispod praga siromaštva, a zemlju dovela na ivicu ekonomskog i socijalnog kolapsa.

Inflacija je u Turskoj, prema podacima turske Centralne banke, u januaru porasla na 48,7 odsto, nakon što je u decembru dostigla 36 odsto.

Turski i svjetski ekonomisti i opozicija u toj državi smatraju da bi stvarna stopa mogla biti veća jer su troškovi života porasli mnogo više.

Erdogan je kritikovao visoke kamatne stope, za koje vjeruje da uzrokuju inflaciju, suprotno konvencionalnom ekonomskom razmišljanju.

Zbog visoke stope inflacije, neki građani Turske prinuđeni su da napuste državu.

U Crnoj Gori se njihov broj povećava i sada ih je već sedam hiljada, dok ih je prošle godine, prema podacima Ambasade Turske, bilo oko šest hiljada.

https://www.vijesti.me/vijesti/politika/572677/ozan-2021-godina-je-godina-crnogorsko-turskih-odnosa

U crnogorskim gradovima, posebno Podgorici i na primorju, sve je više turskih restorana, prodavnica, frizerskih i kozmetičkih salona…

Menadžerka u jednoj turskoj prodavnici u Podgorici u neformalnom razgovoru je za CIN-CG rekla da je prošle godine došla iz Antalije u Crnu Goru i da joj se sviđa ovdje.

Kaže da ima djecu i da je Crna Gora dobro mjesto za njih, jer je prije svega bezbjedna.

Objašnjava da kursna razlika (euro-turska lira) čini život malo skupljim u Crnoj Gori, ali ipak je jeftinije nego u drugim državama Evrope.

Bračni par iz Izmira radi u jednom turskom restoranu u Podgorici. Zadovoljni su u Podgorici jer, kako navode, imaju dobre uslove za život, a nadaju se da će uskoro naučiti i crnogorski jezik jer im je sporazumijevanje, zasada, otežano.

Od ukupnog broja stranih preduzeća, trećina turska

Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori je u 2020. godini bilo 11.280 preduzeća u stranom vlasništvu. Od ukupnog broja, najveći dio stranih preduzeća u vlasništvu je turskih biznismena, i to njih 3.250, odnosno 28,8 odsto.

"Posmatrajući aktivne poslovne subjekte po opštinama i zemlji porijekla vlasnika u opštinama Budva, Podgorica i Tivat, najviše je aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu iz Turske", navodi se u izvještaju Monstata.

U 2019. godini u Crnoj Gori je bilo 3.652 preduzeća čiji su vlasnici iz Turske, dok je njihovo procentualno učešće 2018. bilo 24,4 odsto, a 2017. svega 8,7 odsto.

"Broj turskih kompanija tokom 2017. godine, prije učlanjenja Crne Gore u NATO iznosio 250, dok je taj broj danas čak 14 puta veći, a interesovanje raste iz dana u dan", rekli su iz Agencije za investicije.

Od većih preduzeća iz Turske, u Crnoj Gori posluje Ziraat banka, zatim Tosčelik, koji upravlja Željezarom Nikšić, kao i Global ports, koji je kupio nekadašnji Kontejnerski terminal i generalne terete u Luci Bar.

Takođe, otvoreni su i objekti velikih turskih brendova Dogtaš, Waikiki, DeFacto..

U Crnoj Gori direktno ili preko predstavnika posluju turske firme ili crnogorski predstavnici i to, kako navode iz Agencije za investicije, Beko kompanija, Enza Home-Yatas, Horoz elektrik, Tudors, La Monte, Pop shop, Ozdilek, Ceyo, Dagi, ADL.

Značajan broj turskih kompanija bavi se izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada i učestvuju u izgradnji velikh projekata (Porto novi).

Turski biznismeni kupili su hotel "Fjord" u Kotoru, kojeg su srušili i najavili gradnju novog. Oni su (kompanija Boka bay) vlasnici zgrade Jugooceanije koja ima posebnu arhitektonsku vrijednost i koja bi, prema najavama, uskoro trebalo da bude zaštićena. Turska kompanija "T&T Investments and real estate", sa sjedištem u Tivtu, dobila je saglasnost glavnog državnog arhitekte za gradnju luksuznog stambenog objekta u Kotoru, na Kavaču.

Kompanija Mia investments željela je uz dozvolu bivše DPS vlasti da gradi dvije kule od po 15 i 16 spratova na spornoj parceli ispred Jadranskog sajma na Slovenskoj plaži u Budvi, ali je to stopirano po tužbi Opštine Budva.

Turski NET Holding u okviru kojeg posluje brend Merit, ima ugovore o upravljanju kazinima u crnogorskim hotelima "Hilton" (Podgorica), "Splendid" (Bečići) i "Avala" (Budva).

Gintaš je investirao u izgradnju zelene pijace, tržnog centra Mall of Montenegro i hotela "Ramada", kojeg je prodao 2016. švedskoj kompaniji Savana čiji je osnivač biznismen crnogorskog porijekla Veselin Mijač.

Turske kompanije zainteresovane su i za dobijanje koncesije za upravljanje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Najviše uložili Global ports i Tosčelik, koji su najavili odlazak

Najveća ulaganja, i pored sumnji sindikata i tadašnje opozicije da nijesu ispunili ugovorene obaveze, do sada su imali Global ports i Tosčelik.

Global ports je 2013. godine kupio od Vlade 62 odsto akcija nekadašnjeg Kontejnerskog terminala (sada Port of Adria) za osam miliona eura, uz obavezu da za tri godine investira 13,5 miliona eura, a dodatno još 7,6 miliona eura.

Iz kompanije tvrde da su ispunili obaveze, dok su iz sindikata preduzeća tvrdili suprotno. U saopštenju iz februara 2021. godine iz uprave kompanije su naveli da su zaključno sa oktobrom 2019. realizovali socijalni program od 8,84 miliona eura i investicioni program od 14,15 miliona.

Kompanija je početkom prošle godine na Londonskoj berzi objavila da razmatra mogućnost prodaje svojih akcija u Port of Adriji jer žele napustiti firme koje se bave lučkim poslovima.

Prodaja još nije realizovana, a kompanija nije odgovorila na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima u Port of Adriju i daljim planovima u Crnoj Gori.

I turski vlasnik Željezare, Tosčelik, dio Tosyali grupe, najavio je povlačenje, ali nije odgovorio na pitanja CIN-CG zbog čega i koliko su do sada uložili u fabriku.

Proizvodnja u Željezari obustavljena je u martu prošle godine. Iz Tosčelika obustavu rada su više puta pravdali nelojalnom konkurencijom, padom prodaje zbog epidemije virusa korona. Prošle godine su od Vlade tražili višemilionsku pomoć za obnavljanje rada u Željezari, koja im nije odobrena.

Imovinu Željezare turski investitori kupili su iz stečaja 2012. godine za 15,1 milion eura, uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika. Međutim, kako je turski menadžment priznao početkom 2019, do tada su uložili svega deset miliona eura.

Nedavno je nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ponovio da je zainteresovan da preuzme Željezaru kojom je upravljao 2003, 2006. i u periodu 2011/2012, kada su fabriku napuštali ruski vlasnici. On je tokom kampanje za izbore u Nikšiću u martu prošle godine tvrdio da ima plan kako da oporavi Željezaru.

Crnogorci uče turski jezik zbog serija

U Crnoj Gori, kao i zemljama regiona, 15 godina je aktivna Turska Agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) koja je sprovela brojne projekte u obrazovanju, zdravstvu, poljoprivredi, kulturnoj saradnji.

Iz te agencije nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima i donacijama u Crnoj Gori, ali je Erdogan prilikom posjete Crnoj Gori rekao da je TIKA do sada realizovala 399 projekata i aktivnosti vrijednih oko 20 miliona eura.

Takođe je ukazao i na važnost turskog kulturnog centra Junus Emre u Podgorici, koji je počeo da radi u februaru 2014. kao kulturna ustanova koja djeluje u okviru Ambasade Turske u Podgorici. Institut Yunus Emre trenutno ima 64 centra u 53 zemlje širom svijeta.

V.d. koordinator Instituta Yunus Emre Podgorica Džan Guraj kaže za CIN-CG da u Crnoj Gori kao i u drugim zemljama promovišu Tursku, turski jezik, istoriju, kulturu i umjetnost, prezentuje relevantne informacije i dokumenta, pruža usluge u inostranstvu onima koji žele da se obrazuju iz oblasti turskog jezika, kulture i umjetnosti...

“Mi u Yunus Emre Podgorica, veoma smo zadovoljni interesovanjem građana Crne Gore, sa kojima dijelimo zajedniču istoriju i kulturu.  Od 2014 .godine, kada smo počeli sa aktivnostima, pa do danas, u saradnji sa približno 50 lokalnih partnera, u gotovo svim gradovima Crne Gore, realizovali smo više od 120 kulturno-umjetničkih aktivnosti na kojima je prisustvovalo hiljade građana Crne Gore. Tokom posljednje dvije godine, zbog pandemije korona virusa, naše kulturno-umjetničke aktivnosti su usporile, ali nastavljamo da se trudimo u mjeri koju dozvoljava situacija sa pandemijom u zemlji”, rekao je Guraj.

Kako je kazao, uticaj turskih serija, koje se posljednjih deset godina prate sa velikim interesovanjem, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori, kao i investicije turskih firmi u Crnoj Gori, te prepoznavanje šanse za zaposlenjem u njima, doprinijeli su da među građanima Crne Gore značajno raste interesovanje za učenje turskog jezika.

“Od osnivanja do danas, naše kurseve turskog jezika pohađalo je približno dvije hiljade učenika”, rekao je Guraj.

Turska u Srbiju uložila 200 miliona dolara

Turske investicije u Srbiju su se za desetak godina popele sa milion dolara na 200 miliona dolara, saopštio je Erdogan tokom sastanka sa Vučićem u Ankari u januaru ove godine.

„Danas u Srbiji posluje više od 1.300 turskih kompanija koje zapošljavaju oko 8.000 ljudi. Naši preduzetnici u Srbiji do sada su realizovali i potpisali 45 projekata, u vrijednosti 823 miliona dolara“, naveo je Erdogan.

https://beta.rs/vesti/politika-vesti-srbija/157805-vucic-se-sastao-sa-erdoganom-u-ankari

Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije, prošle godine je obim razmjene između dvije države iznosio oko dvije milijarde dolara.

Najvažniji projekt o kojem se godinama priča je izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd. Ova saobraćajnica će povezati i Banja Luku sa Sarajevom i Beogradom, ali znatno smanjiti putovanje od Sarajeva do Novog Pazara, Prištine, Skoplja, Sofije, Istanbula…

Turci rekonstruišu putni pravac Novi Pazar - Tutin u Sandžaku, a u konzorcijumu sa Amerikancima grade i Moravski koridor (Behtel-Enka).

Na kosovskom tržištu posluje 725 kompanija iz Turske sa kapitalom od najmanje 1,2 milijarde eura, pokazuju podaci Ministarstva trgovine i industrije.

Prema podacima Kosovsko-turske privredne komore, investicije zvanične Ankare na Kosovu od 2009. do 2019. godine iznosile su 450 miliona eura.

Do prošle godine turske investicije u Sjevernoj Makedoniji iznosile su, prema podacima Makedonsko-turske privredne komore, oko dvije milijarde dolara.

Turske investicije čine 38 odsto ukupnih ulaganja, Turska je peti najveći investicioni partner S. Makedonije i osmi trgovinski partner, a trenutni obim trgovine između dviju zemalja iznosi oko 500 miliona dolara godišnje.

https://www.slobodenpecat.mk/sr/bitikji-post-kovid-periodot-e-shansa-da-sozdademe-region-koj-kje-bide-konkurenten-i-atraktiven/

Najveća turska investicija u Sjevernoj Makedoniji odnosi se na ulaganja kompanije TAV, koja ima koncesiju na dva aerodroma, u Skoplju i Ohridu.

Direktne investicije Turske u BiH trenutno premašuju 250 miliona dolara, saopštio je Erdogan krajem prošle godine na sastanku sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u Turskoj.

Turske investicije u BiH su najvećim djelom realizovane kroz projekte TIKA-e, Direkcije za vakufe i drugih vladinih i nevladinih organizacija.

Najveće turske investicije u industriju su u Lukavac, Maglaj i Goražde, bankarski sektor i obrazovanje.

Turska je ulaganjima u turizam pred sami ulazak Hrvatske u EU bila u samom vrhu po investicijama. Pored turizma, turske kompanije prisutne su i u građevinarstvu. Projekat vrijedniji od Pelješkog mosta dobila je turska kompanija Cengiz Insaat koja je godinama prisutna na izgradnji Koridora Vc u BiH. Turci su u maju počeli da grade drugi i rekonstruišu postojeći kolosijek željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice i prema granici s Mađarskom. Ovo je pojedinačno najveći projekt infrastrukture u Hrvatskoj vrijedan 321 milion eura, od čega 85 odsto finansira EU.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) robna razmjena s Turskom tokom 2020. godine porasla je skoro 40 miliona dolara, sa 583,2 na 622,7 miliona.

Agrogora Organic pokreće organsku proizvodnju voća

Turska kompanija Agrogora Organic je korisnik zemljišta u mojkovačkoj biznis zoni “Babića polje“, gdje želi da pokrene agro poslovanje, kako bi se iskoristile prirodne zalihe šumskog voća i pokrenula organska proizvodnja voća u zemlji.

Iz Agencije za investicije podsjećaju da je osnivač kompanije Ahmet Dasman potpisao ugovor sa Opštinom Mojkovac o desetogodišnjem zakupu zemljišta od 11.713 kvadrata, sa mogućnošću produžetka na još toliki period, a planirano je otvaranje 25 stalnih radnih mjesta, kao i angažovanje od 120 do 150 sezonskih radnika.

Ranije je iz Opštine Mojkovac saopšteno da je investicija vrijedna oko 4,6 miliona eura, a fabrička hala treba da bude završena u avgustu ove godine, a prva fazna proizvodna fabrike će biti u potpunosti aktivna 2023. godine.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa ZZZCG, tri kompanije u većinski državnom vlasništvu dobile petinu novca za zapošljavanje, iako su u fokusu javnosti zbog prekomjernog primanja novih radnika

Elektroprivreda (EPCG), Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Pošta Crne Gore, preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države, dobili su ove godine više stotina hiljada eura i uposlili na desetine ljudi preko programa Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG), koji su namijenjeni prvenstveno za podršku privatnom sektoru i nezaposlenima. To potvrđuju dokumenta do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preko ovih programa Zavoda, prethodnih godina finansirale su se i lokalne samouprave, a EPCG, CEDIS i Pošta nijesu učestvovali u njima.

Ova tri preduzeća su, od ukupno opredijeljenih 1,4 miliona eura za sprovođenje dva programa Zavoda, dobila petinu tog iznosa.

Prekomjerno zapošljavanje u većinski državnim firmama, posebno u EPCG i CEDIS-u je u fokusu javnosti posljednjih mjeseci, od kada je promijenjena uprava u ovim preduzećima. Funkcije predsjednika borda i izvršnih direktora u EPCG i CEDIS-u preuzeli su funkcioneri Demokratskog fronta (DF) i Demokratske Crne Gore. I Pošta Crne Gore je u raspodjeli “po dubini” takođe pripala ovim partijama. Direktor ZZZCG je Goran Folić, funkcioner Demokrata.

Na veliki broj novozaposlenih u EPCG i CEDIS nedavno je upozorio i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je na konferenciji za novinare prošlog mjeseca rekao da u ovim firmama raste broj zaposlenih, a padaju prihodi i da nije srećan zbog toga.

CEDIS i EPCG su među pet državnih kompanija sa najvećim rastom zaposlenih. Prema Izvještaju o poslovanju preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, koje je sačinilo Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), na kraju trećeg kvartala u CEDIS-u je bilo više 18 odsto, a u EPCG 14 odsto zaposlenih.

U EPCG je na kraju septembra bilo 1.129 zaposlenih, 135 više nego u istom periodu prošle godine. CEDIS je, prema izvještaju MKI, na kraju septembra imao 1.591 zaposlenog, 237 više nego u uporednom periodu. CEDIS je u vlasništvu Elektroprivrede.

Pošta je, prema izvještaju o poslovanju objavljenom na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti, na kraju trećeg kvartala imala 1.010 zaposlenih, 32 više nego na kraju septembra prošle godine.

Podaci o zaposlenima u tri preduzeća, međutim, ne uključuju zaposlene preko ovogodišnjih programa ZZZCG. Radi se o dva programa Zavoda – Programu osposobljavanja za samostalan rad i Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca, za čije sprovođenje je ukupno ZZZCG opredijelio skoro 1,4 miliona eura. Od toga su EPCG, CEDIS i Pošta dobili ukupno oko 278 hiljada eura. To su firme koje ostvaruju visoke prihode i ovakva pomoć njima nije neophodna.

EPCG je kroz oba programa zaposlila ukupno 39 osoba. U okviru Programa osposobljavanja za samostalan rad, državnoj elektroenergetskoj kompaniji je Zavod dodijelio 24.594 eura za zapošljavanje deset osoba. Po osnovu Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca, EPCG je dodijeljeno još 71.322 eura za zapošljavanje 29 osoba.

CEDIS je u okviru Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca dobio 120.510 eura za zapošljavanje 49 osoba.

Pošta je u okviru programa ZZZCG dobila novac za zapošljavanje 25 osoba, odnosno ovom državnom preduzeću je opredijeljeno 61.485 eura.

Moguće je da je situacija još gora

Istraživač javnih politika NVO Institut alternativa Marko Sošić za CIN-CG kaže da sve podatke koji dolaze od državnih preduzeća treba uzeti sa rezervom, jer je moguće da ne odražavaju stvarno stanje i da je situacija mnogo gora.

”Takođe, Ministarstvo kapitalnih investicija vrši nadzor nad tek jednom trećinom svih državnih preduzeća, tako da nemamo cjelovitu sliku stvarnog obima problema. Dok god se uzdamo u dobru volju preduzeća da nekom kvartalno daju podatke, nećemo biti sigurni da znamo stvarno stanje”, rekao je Sošić.

Navodi da Ministarstvo finansija još od 2016. godine ima obavezu da vodi evidenciju zaposlenih i njihovih zarada u javnom sektoru, koji po Zakonu o zaradama zaposlenih u javnom sektoru uključuje i državna preduzeća, ali to ne čini.

Sošić upozorova da će, na izričit zahtjev Ministarstva finansija, državna preduzeća biti izuzeta iz nove strategije reforme javne uprave, a time i iz svih pokušaja optimizacije ili makar uspostavljanja evidencije zaposlenih u ovom dijelu javnog sektora koji je po konzervativnim procjenama brojniji nego centralni nivo uprave - sa preko 12 hiljada zaposlenih.

”Da bi se doveo u red haos u državnim preduzećima mora se sistemski krenuti u rješavanje nagomilanih problema, prvenstveno kroz novi pravni okvir za njihov rad i uspostavljanje centralnog organa nadležnog za vođenje regulatorne i nadzorne politike u državnim preduzećima. Bez novog pravnog okvira, profesionalnog menadžmenta, strogog nadzora i pouzdanih podataka, nastavićemo da se zgražavamo nad neracionalnim praksama i partijskim zapošljavanjem, a na kraju ćemo te gubitke platiti svi mi”, kazao je Sošić.

Prijavili se jer su “društveno odgovorna preduzeća”

Iz CEDIS-a su rekli da jedini razlog zbog kojeg su se prijavili na konkurs Zavoda obezbjeđenje nedostajuće radne snage preko osposobljavanja pojedinaca za samostalno obavljanje određenih poslova, imajući u vidu da na tržištu rada nema dovoljno radne snage koja im je potrebna.

”Pored toga, zapošljavanjem lica koja se duže nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, kao odgovorna kompanija dajemo doprinos smanjenju stope nezaposlenosti i to na način što će se nezaposleni koji su imali prepreke za ulazak na tržište rada zbog nedovoljne osposobljenosti za određene poslove, kroz ovaj Program obučiti u CEDIS-u, što će povećati njihovu zapošljivost”, rekli su iz CEDIS-a za CIN-CG.

Komentarišući kritike o partijskom zapošljavanju u tom preduzeću, kažu da je neshvatljivo da neko ovako ozbiljan program pokušava politizovati, posebno u vremenu kada posljedice pandemije COVID-19 negativno utiću na tržište rada i stopu zaposlenosti.

Objašnjavaju da odavno imaju potrebu za radnom snagom III i IV, ali je problem manjak dobro obučene radne snage te stručne spreme na tržištu rada, pa je jedan dio poslova prepuštan eksternim izvođačima, što im nije cilj.

”Želimo da projekte, posebno one višemilionske na izgradnji, revitalizaciji i održavanju mreže i objekata realizujemo sa zaposlenima koji su dio CEDIS porodice”, kazali su iz preduzeća.

Na pitanje da li se CEDIS ranije prijavljivao na konkurs za učešće u ovom i sličnim programima Zavoda, iz kompanije su odgovorili da od osnivanja, 30. juna 2016. godine, učestvuju kao poslodavac u Programu stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem.

Taj program Zavoda je namijenjen svim poslodavcima, za razliku od Programa osposobljavanja za samostalan rad i Programa osposobljavanja za rad kod poslodavca.

Izvršni direktor CEDIS-a od aprila je Vladimir Čađenović (Demokrate), dok je na čelu borda Rajko Radošević (DF).

Iz EPCG nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zbog čega su se prijavili na konkurs za učešće u programima Zavoda i kako komentarišu kritike da je u pitanju partijsko zapošljavanje.

Novi bord direktora EPCG izabran je u martu, a na njegovom čelu je funkcioner DF-a Milutin Đukanović, dok je za izvršnog direktora izabran Nikola Rovčanin (Demokrate).

Iz Pošte su za CIN-CG rekli da prvi put učestvuju u programu Zavoda i da je to prije svega, društveno odgovorna odluka.

”Dodatni motiv da učestvujemo u Programu osposobljavanja za rad kod poslodavca jeste i naša realna potreba za anagažovanjem radne snage. Epidemija COVID-a uslovila je odsustva naših zaposlenih, posebno poštara i šalterskih službenika koji su u svakodnevnom kontaktu s velikim brojem ljudi”, kazali su iz Pošte čiji je izvršni direktor Dragan Tufegdžić (Demokrate).

Rekli su da im je Zavod odobrio sredstva u iznosu od dvije trećine zarade za 25 zaposlenih koji budu uključeni u Program na teritoriji Crne Gore.

”Pošta će isplaćivati njihovu zaradu do iznosa koji je predviđen našim Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Pošte i Zakonom o radu”, kazali su iz preduzeća.

Naglašavaju da je ZZZCG predvidio da ovaj program traje šest mjeseci, a da je Pošta odlučila da za njene zaposlene to bude devet mjeseci.

”Dakle, zaradu zaposlenima će posljednja tri mjeseca angažovanja u cjelosti isplaćivati Pošta”, rekli su iz preduzeća.

Petina zaposlenih preko programa otišla u tri preduzeća

U okviru dva programa ZZZCG zaposleno je ukupno u Crnoj Gori 560 osoba na određeno vrijeme, od čega u ova tri državna preduzeća 113.

Na sajtu Zavoda je objašnjeno da su ciljevi ovih programa povećanje zaposlenosti i zapošljivosti učesnika programa.

”Izvođač programa je poslodavac, prvenstveno iz privatnog sektora koji ima odgovarujuće prostorne, tehničko-tehnološke, kadrovske i finansijske uslove neophodne za realizaciju programa”, navodi se na sajtu Zavoda.

Iz Zavoda, međutim, za CIN-CG kažu da nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora.

”U realizaciji programa osposobljavanja nije dat prioritet poslodavcima iz privatnog sektora, niti je pripadnost bilo javnom ili privatnom sektoru bila opredjeljujuća za izbor poslodavaca za realizaciju programa osposobljavanja”, rekli su iz Zavoda.

Zavod ova dva programa sprovodi od 2019. godine, i novac za zapošljavanje je odobravan dominantno privatnom sektoru i nevladinim organizacijama za pomoć osobama sa invaliditetom (OSI), ometenima u razvoju, zatim mladima...

Od državnih preduzeća u programima prethodnih godina učestvovali su Monteput i Montecargo, kao i jedan broj lokalnih preduzeća i javnih ustanova.

Zbog državne pomoći posljednje otvoreno Poglavlje 8

Zavod, kako je objašnjeno u konkursima za ova dva programa, dodjeljuje sredstva kao državnu pomoć male vrijednosti, tzv. de minimis pomoć.

Crna Gora kao država kandidat za pristupanje Evropskoj uniji (EU) trebalo bi da poštuje pravila koja se odnose na državnu pomoć. Vladama je, prema propisima EU, dopušteno da dodjeljuju državnu pomoć samo ako su ispunjeni restriktivni uslovi, s ciljem sprečavanja narušavanja tržišne utakmice.

Evropska komisija ranije je godinama upozoravala Crnu Goru zbog kontinuirane podrške bivšoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines.

Zakonski uslov da neko dobije državnu pomoć je saglasnost Komisije za državnu pomoć, odnosno od 2018. Agencije za zaštitu konkurencije (AZZK) funkcionalno nezavisna institucije, koja je preuzela nadležnosti Komisije.

Nezavisnost Komisije za kontrolu državne pomoći, koja je bila pod okriljem Ministarstva finansija, bilo je mjerilo za otvaranje pregovora sa EU u Poglavlju 8 – Politika konkurencije. To poglavlje je posljednje otvoreno, u junu prošle godine.

Agencija za zaštitu konkurencije donijela je ove godine rješenje kojim je utvrđeno da cijeli Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa nije u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći.

Taj zakon usvojen je krajem 2019. godine, a na osnovu njega je bivša Vlada do kraja avgusta prošle godine kompaniji isplatila 43 od planiranih 155 miliona eura.

Iz AZZK nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li su provjeravali državnu pomoć dodijeljenu kroz dva programa Zavoda zapošljavanja.

AZZK je početkom godine pokrenula dva ispitna postupka zbog programa Zavoda. To su program Troškovi profesionalne orijentacije vrijedan 6.986 eura i Program profesionalne rehabilitacije vrijedan 255.781 euro. Savjet AZZK je u martu ove godine ocijenio da navedeni programi ne predstavljaju državnu pomoć.

ASK: Kontrolisali smo zapošljavanja u toku izborne kampanje

Iz Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) za CIN-CG su rekli da su kontrolisali sva zapošljavanja u organima vlasti u Mojkovcu i na Cetinju u toku kampanje “i svu dokumentaciju učinila javno dostupnom”.

Iz Zavoda su kazali da su tražili mišljenje ASK, s obzirom na to da su programi sprovedeni uoči lokalnih izbora u Mojkovcu, Petnjici i na Cetinju koji su održani 5. decembra.

ASK je, kako navode, dala mišljenje da Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja nijesu propisane zabrane i ograničenja za te programe u toku izborne kampanje imajući u vidu da su to redovni programi Zavoda na godišnjem nivou.

Iz Zavoda su pojasnili da će sa izabranim izvođačima iz opština u kojima su održani izbori, a na koje se odnose zabrane i ograničenja zapošljavanja, ugovore o realizaciji programa zaključiti nakon izbora.

ASK odobrila Pošti zapošljavanje u Mojkovcu

Iz Pošte su naveli da je Zavod odobrio zapošljavanje jednog kandidata na teritoriji opštine Mojkovac.

”Imali smo u vidu član 44 Zakona o finansiranju političkih subjekata i političkih partija, te smo kontaktirali ASK ovim povodom. Dobili smo odgovor da, s obzirom na to da je sjedište kompanije u Podgorici i da je ovo mjerodavno, nijesmo u obavezi da dostavljamo dokumentaciju koja je predviđena Zakonom, bez obzira na to što je oglas raspisan i za teritorije opština u kojima će biti održani lokalni izbori. Ukoliko, ipak, bude zahtijevano, Pošta će blagovremeno dostaviti sve što je propisano”, rekli su iz Pošte.

Preporuka EK da se razviju mjere zapošljavanja mladih, žena i OSI

Evropska komisija je u ovogodišnjem izvještaju navela da je Crna Gora u oblasti socijalne politike i zapošljavanje postigla ograničen napredak. Preporuke su, između ostalog, da se nastavi primjena Zakona o radu i razvoju kvalitetne mjere zapošljavanja usmjerene na mlade i žene, osobe s invaliditetom, manjine i ugrožene osobe pogođene pandemijom.

Zavod je krajem oktobra saopštio da je iz evropskih fondova, za teže zapošljiva lica sa evidencije, dobio 1,2 miliona eura. Tako je 159 nezaposlenih sa evidencije Zavoda dobilo bespovratna sredstva za zapošljavanje i otpočinjanje biznisa u vrijednosti od tri do 7,5 hiljada eura.

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara upozoravaju na moguće posljedice gradnje mosta Verige, ali i da se oko projekta premoštavanja preko Luštice mora voditi računa jer se nalazi u zaštićenoj zoni. Iz Ministarstva kapitalnih investicija saopštili da odluku još nisu donijeli, a predsjednici bokeških opština poručuju da ne žele da ugroze UNESCO status

Ukoliko bi se odlučili za gradnju mosta Verige, Kotor bi mogao postati četvrti grad izbrisan sa Liste svjetske baštine UNESCO, upozorili su u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) stručnjaci za zaštitu kulturnih dobara.
I predsjednici bokeških opština ističu da je očuvanje ovog statusa za Boku od najveće važnosti.
Liverpul je sredinom ove godine postao treći grad koji izbrisan sa Liste UNESCO. Kotor se na Listi nalazi od 1979. godine, ali već dugi niz godinama "koketira" sa mogućnošu da bude skinut, kako zbog nekontrolisane gradnje, tako i zbog planova o mostu Verige kojim bi bile spojene dvije obale.

Vlada Zdravka Krivokapića zvanično nije odustala od mosta čiju je izgradnju još 1999. godine promovisao tadašnji ministar saobraćaja u Vladi Filipa Vujanovića, Jusuf Kalamperović.
"Gradnjom mosta preko Veriga prirodno i kulturno istorijsko područje Kotora bi izgubilo ili ozbiljno ugrozilo status na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Vlasti bi trebalo da sačeka sa bilo kojim projektom prije nego što se uradi ozbiljna integralna studija saobraćaja za cijelu Boku Kotorsku i nađu adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj prostor koji je prepoznat kao kulturni pejzaž od izuzetne univerzalne vrijednosti za cijelo čovječanstvo", kazala je za CIN-CG inžinjerka arhitekture i predstavnica NVO Expeditio Aleksandra Kapetanović.
Državno preduzeće "Monteput" krajem prošlog mjeseca odbilo je da Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) dostavi dio dokumentacije koji se tiče gradnje ovog mosta, poručujući da se radi o službenoj tajni i autorskom djelu...
Komitet za Svjetsku baštinu UNESCO-a 2005. prvi put pominje problematiku vezanu za Verige, a 2007. zahtijeva od Crne Gore da pozove misiju Međunarodnog savjeta za spomenike i lokalitete (ICOMOS) kako bi ispitala održivost predloženog projekta i uticaj na kulturne i pejzažne vrijednosti zaštićenog područja. Na osnovu preporuka misije, dvije godine kasnije Univerzitet Ahen uradio je Studiju o vizuelnom uticaju planiranog mosta. U Studiji se, između ostalog, navodi da bi bilo "nedvosmisleno najbolje rješenje da se odustane od planirane izgradnje mosta i njegovih prilaznih puteva".
Kroz odluke Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO još 2012. godine je, prema riječima arhitektice Kapetanović, veoma jasno istaknuto da je potrebno da se preispita ideja mosta na Verigama kako bi se istražili alternativni načini povezivanja zaliva, kao što su tunel, bolje trajektne usluge, obilazni put i slično i nađu odgovarajuća rješenja u dogovoru s Centrom za svjetsku baštinu i savjetodavnim tijelima.
"Ovi zahtjevi Komiteta za svjetsku baštinu su i dalje mjerodavni, jer do sada nije urađena ozbiljna integralna studija saobraćaja za Boku Kotorsku koja bi našla adekvatna saobraćajna rješenja za ovaj izuzetno kompleksan i osjetljiv kulturni pejzaž", kazala je Kapetanović za CIN-CG.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) za CIN-CG kazali su da se na samom području Veriga nalazi jedno kulturno dobro - crkva Gospe od Anđela. Ovo kulturno dobro u Lepetanima se pod zaštitom države nalazi od kraja 1976. godine. UZKD je 2013. dala saglasnost za rekonstrukciju crkve Gospe od Anđela, koja je u međuvremenu urađena.
Tivatska arhitektica, koja je dugo bila i urbanistkinja u Opštini Tivat Marija Nikolić navodi da planirani most presijeca najvažniju vizuelnu osu zaliva.
"Osnovni problem je upravo presijecanje te ose i promjena vizure iz Tivatskog zaliva i Veriga na prilazu zaštićenom području, promjena vizure na Perast", pojasnila je Nikolić u razgovoru za CIN-CG.

Nije, međutim, samo most problem. Most je ističe Nikolić, samo jedan od objekata saobraćajnice koja bi prolazila iznad Tivta. Saobraćajnica bi iznad Tivta, na padini brda Vrmac, tvrdi ona, proizvela snažan vizuelni uticaj na kulturni pejzaž koji ima veliku vidljivost, bilo kako da se dolazi u Boku - brodom, avionom ili autom.
"Crnogorska obala je stjenovita i strma i od Budve prema jugu, pa treba razmotriti koji bi uticaj na pejzaž proizvela saobraćajnica i tim dijelom trase. Nije poznato da li je pitanje mosta i sobraćajnice sagledano upoređujući različite aspekte, to jest koji će problem riješiti naspram onih koje će proizvesti - uticaj na pejzaž, uticaj na baštinu, uticaj na svakodnevni život građana. Jer, projekat dijeli prostor na onaj sa jedne i sa druge strane saobraćajnice... Nije nebitna ni potencijalna cijena izgradnje na terenu koji je ovakve morfologije i geologije", istakla je Nikolić.
Odluka o povezivanju dviju strana Boke još nije donijeta, kazali su za CIN-CG predstavnici Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), u čijem portfoliju je i oblast saobraćaja.
"Još uvijek nismo dobili dovoljno materijala i studija na osnovu kojih bismo dali predlog Vladi za konačnu opciju. Most Verige je bio predmet više studija kao i premošćavanje podmorskim tunelom od Luštice ka Herceg Novom. Još uvijek intenzivno prikupljamo mišljenja stručnih lica iz više oblasti, kao i konačnu finansijsku elaboraciju projekta", naveli su iz resora ministra Mladena Bojanića.
Ministarstvo će, ističu u odgovoru, poštovati stav struke i podržati realizaciju varijante projekta koja ispunjava sve propisane nacionalne i međunarodne uslove i standarde.
Most se pominje i u Strategiji razvoja saobraćaja za period 2019-2035. godinu, koju je usvojila Vlada Duška Markovića, u kojoj, između ostalog, piše da se nije u punoj mjeri vodilo računa o "posebnostima kulturno-istorijskog područja Kotora, koje upravo u zoni Veriga ima prepoznatu jednu od najznačajnijih vizurnih osa pri ulasku ili izlasku iz zone najstrože zaštite, tj. zone koja je upisana na listu svjetske baštine kao izuzetno vrijedno kulturno dobro".
Procijenjeni uticaji različitih segmenata Strategije na parametre životne sredine ocijenjeni tako što se ocjene A, B ili C smatraju prihvatljivim. Ocjene D i E su, međutim, neprihvatljive. Baš te, neprihvatljive ocjene D i E, u Strategiji su date za uticaj koji bi most Verige imao na kulturnu baštinu predjela.
"Najveći uticaj očekuju se na kulturno-istorijsku baštinu opštine Kotor, posebno imajući u vidu da se na teritoriji Crne Gore najveći broj spomenika kulture nalazi u opštini Kotor (31 odsto)", navodi se u dokumentu.
Uticaj na pejzaž takođe nosi neprihvatljivu ocjenu D. "Najznačajniji uticaj Strategije očekuje se na pejzažnu jedinicu/predio Bokokotorskog zaliva usljed planirane izgradnje mosta Verige", navodi se u dokumentu.
Na pitanje da li bi gradnja mosta Verige uticala na status Kotora, koordinatorka Nacionalne kancelarije za saradnju sa UNESCO Milica Nikolić uputila nas je na Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Iz resora ministarke Vesne Bratić, međutim, nisu odgovorili na pitanja CIN-CG.
Ministarka Bratić je prošlog mjeseca učestvovala na 41. Generalnoj konferenciji UNESCO u Parizu. Tada je kazala da je "članstvo u UNESCO jedan od strateških prioriteta naše spoljne politike", zahvalila se organizaciji na podršci prethodnih godina, "s ciljem značajnog poboljšanja očuvanja prirodne, kulturne i istorijske oblasti Kotora".
Ona je u februaru, nakon sastanka sa predsjednikom Opštine Kotor Vladimirom Jokićem, poručila da je očuvanje statusa Kotora na Listi UNESCO i kulturne baštine, prioritet i za gradske i za državne vlasti.
Jokić, takođe, nije odgovorio na pitanja CIN-CG o mostu Verige.

Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazao je za CIN-CG da će taj grad podržati samo ono rješenje koje je prihvatljivo za UNESCO, navodeći da je izgradnja mosta na Verigama "osporena od strane UNESCO-a", ali i da je od "neupitnog značaja za cijelu Boku i Crnu Goru sačuvati status Kotora kao grada na Listi svjetske kulturne baštine".
"U glavnu putnu infrastrukturu u Boki se nije ozbiljnije ulagalo od izgradnje Jadranske magistrale šezdesetih godina, zbog čega svake godine imamo saobraćajne čepove, višesatna čekanja koja blokiraju funkcionisanje cijelog jednog regiona, nezadovoljne građane i turiste", rekao je prvi čovjek Novog.
Upravo iz tog razloga iz Herceg Novog se zalažu za spajanje dviju obala zaliva na potezu između Zelenike i Kumbora ka Luštici, gdje su moguće obje opcije - izgradnja tunela ili mosta, istakao je Katić. On je kazao i da je visok stepen saglasnosti među predsjednicima opština Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva da je baš to optimalno i održivo rješenje za spajanje dviju obala zaliva. Prvi čovjek Herceg Novog poručuje i da bi to rješenje trebalo da bude i državni priortet.
I iz tivatskog Sekretarijata za uređenje prostora za CIN-CG kazali su da je stav te Opštine da je umjesto Veriga potrebno pronalaženje alternativnog rješenja, "imajući u vidu negativne efekte koje bi most proizveo narušavajući integritet i vizuelni identitet kulturnog pejzaža Boke Kotorske". Iz Sekretarijata navode i da se u izradi prostorno-planskih dokumenata, kojima se predviđa detaljnije razmatranje alternativnog rješenja saobraćajne veze koja bi vodila preko Luštice.
"Pojačanom investicijskom aktivnošću na poluostrvu Luštica pojavila se potreba direktne putne veze između Herceg Novog i poluostrva Luštica", navodi za CIN-CG predsjednik tivatske Opštine Željko Komnenović.
Zajednička ideja je, pojašnjava on, da se razmotri izgradnja podmorskog tunela između predjela Zelenika u Herceg Novom i predjela Špiljice na poluostrvu Luštica. Na oba kraja tunel bi se preko kružnih tokova spajao sa budućim i postojećim putevima.
Iz tivatskog Sekretarijata poručuju da bi se finansijska sredstva za izgradnju navedenih puteva i podvodnog tunela obezbijedila iz kapitanog budžeta Vlade Crne Gore ili povoljnim kreditnim aranžmanom.

Na posljednjim novskim izborima ideju pomorskog tunela pominjali su kandidati za odbornike koalicije "Crno na bijelo", a tamošnje vlasti predvođene DPS-om su 2015. promovisale isti projekat, ističući da bi izgradnja koštala oko 100 miliona eura.
Ne treba žuriti ni sa tunelom, upozoravaju iz nevladine organizacije Expeditio, navodeći da okolina Herceg Novog i poluostrvo Luštica predstavljaju dio zaštićene okoline (ili buffer zone) Prirodnog i kulturno istorijskog područja Kotora.
Dok područje Kotora obuhvata unutrašnji Kotorsko-Risanski zaliv, zaštićena okolina (buffer zona) obuhvata cijeli Bokokotorski zaliv i njegovo zaleđe, uključujući Tivatski i Hercegnovski zaliv, padine Orjena i poluostrvo Lušticu, što se može vidjeti i na sajtu UNESCO.
Predstavnica Expedicio Aleksandra Kapetanović naglašava da UNESCO jasno ističe da i "bafer zona" predstavlja područje koje okružuje zaštićeno dobro, a "koje ima komplementarna zakonska i/ili običajna ograničenja koja se postavljaju vezano za njegovo korišćenje i razvoj kako bi se dao dodatni sloj zaštite dobra".
Imajući u vidu da je područje Kotora zaštićeno kao nepokretno kulturno dobro od međunarodnog značaja, u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara je navedeno da je zaštićena okolina "prostor oko nepokretnog kulturnog dobra koji je od neposrednog značaja za njegovo postojanje, zaštitu, korišćenje, izgled, očuvanje i istraživanje, kao i za njegov istorijski kontekst, tradicionalni ambijent i vizuelnu dostupnost", napominje Kapetanović. Takođe u istom Zakonu je navedeno i da "zaštitu, kao i kulturno dobro, ima i zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra".
Stručnjaci stoga upozoravaju da bi izgradnja mosta ili tunela preko Luštice, kao velika infrastrukturna intervencija, imala veliki uticaj na kulturni pejzaž Boke, koja je sa prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora i njegovom zaštićenom okolinom prepoznata kao svjetska baština.
Umjesto projekata koji bi mogli da ugroze Boku, nedovoljno se radi na drugim održivim vidovima transporta. Tako Crna Gora gotovo uopšte ne koristi mogućnosti koje more pruža u povezivanju primorskih opština. Nema redovnih brodskih linija između gradova i naselja, kojima bi se značajno mogao rasteretiti drumski saobraćaj. Trajekt Kamenari - Lepetani i taksi brodovi ne mogu nadomjestiti potrebe, pogotovu tokom sezone.

Za gradnju bili zainteresovani Azerbejdžanci, Kinezi...

O prelasku preko Boke govori se decenijama, ali na projekat mosta preko Veriga nisu svi gledali blagonaklono, uključujući i bivšu gradonačelnicu Kotora Mariju Maju Ćatovića, koja se zalagala za povezivanje između dvije obale podvodnim tunelom. Protiv mosta bilo je i više profesora kotorskog Pomorskog fakulteta.
Ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković je u martu 2017. godine informisao Vladu da je studijom opravdanosti dokazano da je varijanta tunela preko Veriga “višestruko nepovoljnija sa prostorno-urbanističko, tehničko ekonomskog, saobraćajno tehničkog, ekološkog, funkcionalnog i bezbjednosnog aspekta”.
Za gradnju mosta bilo je zainteresovano više investitora. Kada je 2015. godine krenula u gradnju prioritetne dionice auto-puta Bar - Boljare, delegacija kineske kompanije China Road and Bridge Corporation (CRBC) je prilikom susreta sa više ministara u Vladi Mila Đukanovića izrazila zainteresovanost za gradnju mosta Verige.
Ova mogućnost pominjala se i na sastancima sa predstavnicima Vlade Duška Markovića.
Iz CRBC nisu željeli da odgovore na pitanja CIN-CG o tome kada su posljednji put sa predstavnicima vlasti razgovarali o ovom pitanju.
Azerbejdžanska ambasada ponudila je Vladi Crne Gore 2016. godine da kompanije iz te zemlje grade Verige i obilaznicu oko Tivta za 175 miliona eura, što bi prema predlogu Azerbejdžanaca naša država finansirala kreditom koji bi zvanični Baku dao po kamati od tri odsto, sa rokom otplate od 15 godina i grejs periodom od pet godina. Bilo je planirano da nosilac kredita bude državno preduzeće “Monteput”, a u slučaju da on ne može da servisira obaveze, onda bi kredit vratila Vlada. Na čelu tima koji je pregovarao sa Azerbejdžancima bio je tadašnji minister saobraćaja Ivan Brajović. Među članovima tima bio je i njegov nasljednik na toj poziciji - Nurković.
Ambasada Azerbejdžana nije odgovorila CIN-CG-u da li su i dalje zainteresovani za taj posao.
CIN-CG je prije godinu objavio da su ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva i njegov tast krajnji vlasnici kompanije “Azmonts investments”, koja u Kumboru gradi luksuzni kompleks Portonovi. Portonovi je u blizini projekta kojim se planira saobraćajno povezivanje sa Lušticom.
Sa premijerom Markovićem o gradnji mosta na Verigama su početkom 2018. godine govorili i predstavnici belgijske kompanije “Besiks”.
”Besiks” grupa je u Crnoj Gori prisutna od 2013. godine, izvođač su i suinvestitor “Luštica Bay” i suvlasnici tamošnjeg hotela “Chedy”.
Prije više od 15 godina za ovaj projekat bile su zainteresovane i izraelske, i hrvatske kompanije.

KANA: Ima hitnijih saobraćajnih problema

Grupa arhitekata okupljenih oko organizacije “Ko ako ne arhitekt” (KANA) smatra da je trajno regulisanje saobraćaja preko Bokokotorskog zaliva neophodno, ali da bi pitanje povezivanja dviju obala trebalo da bude rezultat “konsenzusa svih relevantnih struka, usklađeno sa uslovima zaštite prirodnog i kulturnog nasljeđa”.
I most i tunel su dobra rješenja ukoliko se, ističu iz KANA, izgrade na način koji ne šteti baštini.
”Naravno, govorimo o mostu zadovoljavajućih estetskih kvaliteta, koji ne bi bio samo tehničko saobraćajno rješenje, već bi izgledom bio u skladu sa ljepotom zaliva. Budući da je to prilično diskutabilno, podmorski tunel je sigurno rješenje koje vizuelno ne bi smetalo zalivu, ali postavlja se pitanje njegove izvodljivosti i ekonomske opravdanosti”, navode iz KANA u odgovoru za CIN-CG.
Naglašavaju da je neophodno prvo uraditi studije, kako ekonomske i tehničke, tako i studije uticaja na životnu sredinu, a sva potencijalna rješenja razmotriti sa organima UNESCO-a, pa tek onda izabrati konačni projekat.
”Već sada se može krenuti u proceduru koja zahtijeva dosta vremena, ali mi imamo i drugih većih i hitnijih saobraćajnih problema od prelaska zaliva, kao što su bolja povezanost svih primorskih gradova, regulisanje pješačkog saobraćaja, ulaganje u javni prevoz i druge održive vidove transporta. Kolaps koji se ljeti stvara u saobraćaju i problemi koji time nastaju su već ogromni i nedopustivi i značajno umanjuju i kvalitet života na našem primorju i kvalitet ovog dijela Crne Gore kao turističke destinacije”, poručuju iz ove grupe arhitekata.

Miloš RUDOVIĆ

Za vrijeme vladavine DPS-a Srbija je postala najveći regionalni investitor u Crnoj Gori, a najava novih ulaganja iz te zemlje sada se u opoziciji dočekuje na nož i predstavlja kao dio nacionalističkog projekta  Beograda. Privrednike iz susjedne države odavno interesuju sektor turizma, nekretnina, energetike, a posebno Luka Bar, a u posljednje vrijeme i crnogorski mediji, što je izazvalo zabrinutost kod dijela javnosti i Evropske unije (EU)

Zategnuti politički odnosi između Crne Gore i Srbije posljednjih godina ne utiču na ekonomsku saradnju dvije države. Srbija je i dalje glavni spoljnotrgovinski partner Crne Gore, jedan od vodećih investitora, a najveći broj turista iz te države dolazi na crnogorsko primorje. 

Takođe, značajan broj građana Srbije ima stan ili kuću u Crnoj Gori, najviše na primorju, ali zvaničnih podataka o tome nema.

Privrednici iz Srbije odavno su zainteresovani za ulaganja u sektor turizma, nekretnina, energetike, a posebno za Luku Bar, a u posljednje vrijeme i za kupovinu crnogorskih medija. Kupovina medija je izazvala zabrinutost kod dijela javnosti i EU,  a u javnosti se sve češće čuju kritike da je sve dio projekta ,,srpski svet” čiji je cilj jačanje uticaja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u regionu. Iz Beograda to demantuju, tvrdeći da  je riječ samo o brizi za građane srpske nacionalnosti u državama bivše Jugoslavije.

Vučić je krajem prošle godine u intervjuu na Televiziji Vijesti rekao da želi da otvori fabrike na sjeveru Crne Gore i zaposli na stotine ljudi u većim gradovima, kao što su Bijelo Polje i Berane.

Kazao je i da sa ponosom daje značajan novac srpskim organizacijama u Crnoj Gori zbog očuvanja pisma i srpskog jezika, ali da je pomagao i Crnogorcima i da je u Malom Iđošu uveo crnogorsku manjinsku stranku u lokalnu vlast.

Ekonomsko prisustvo Srbije je bilo izraženo u Crnoj Gori čak i za vrijeme DPS vlada koje su se deklarativno okretala ka Zapadu, ali su široko otvorile vrata investitorima iz Rusije, bivših sovjetskih republika, Kine, Azerbejdžana i Srbije...Od DPS-a, koji je u opoziciji od avgusta prošle godine, sada se čuje najviše kritika zbog interesovanja Srbije za ekonomsku saradnju sa Crnom Gorom.

Prema podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG) od 2006. godine do septembra ove, ukupna ulaganja iz Srbije iznose više od 600 miliona eura, što tu državu svrstava među vodeće investitore u Crnoj Gori, odmah poslije Rusije, Švajcarske i Italije. Iako se veći dio investicija odnosi na nekretnine, značajna su ulaganja preduzeća iz Srbije u sektor turizma, telekomunikacija, energetike, medija...

Od bivših jugoslovenskih republika u Crnu Goru je poslije Srbije, najviše investirala Slovenija oko 386 miliona eura od 2006. do septembra ove godine. U tom periodu je iz BiH stiglo oko 140,8 miliona eura investicija, a iz Hrvatske 104,8 miliona eura.

Godinama su turisti iz regiona najbrojniji na crnogorskom primorju, a ove godine su ,,izvukli” sezonu. Prednjačili su gosti iz Srbije koji su, prema podacima Monstata, za deset mjeseci ove godine ostvarili oko 700 hiljada noćenja, što je više u odnosu na 2019. koja se smatra rekordnom. Te godine su, prije kovid krize, turisti iz Srbije ostvarili pola miliona noćenja.

Crna Gora, kao visokozavisna od uvoza, najviše robe uvozi iz Srbije, ali i izvozi najviše u tu državu. Prema podacima Monstata, prošle godine je uvoz bio vrijedan oko 1,5 milijardi eura, od čega iz Srbije više od 300 miliona.

Iz Srbije Crna Gora najviše uvozi meso i mesne prerađevine, mliječne proizvode i jaja, žitarice, stočnu hranu, pića, proizvode od drveta, električne mašine...U Srbiju se iz Crne Gore najviše izvoze farmaceutski proizvodi, mineralna goriva, aluminijum, alkoholna pića i meso i mesni proizvodi.

Prema podacima Privredne komore Srbije (PKS) za devet mjeseci ove godine, spoljnotrgovinska razmjena između dvije države iznosila je 641,2 miliona eura, što je povećanje od 18,8 odsto u odnosu na prošlu godinu. 

,,Izvoz u Crnu Goru iznosio je 591,3 miliona eura, što je 19,4 odsto više u odnosu na isti period 2020. godine. Uvoz iz Crne Gore veći je 12,5 odsto u odnosu na isti period 2020. godine i iznosio je 49,9 miliona eura”, rekao je za CIN-CG Aleksandar Radovanović, rukovodilac Centra za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije.

Podsjeća da iz godine u godinu ekonomska saradnja između Srbije i Crne Gore bilježi kontinuirani rast, a očekuje da će u narednom periodu biti uspostavljen i platni promet.

Radovanović kaže da je u 2020. godini 6.002 privrednih subjekata iz Srbije ostvarilo spolјnotrgovinsku robnu razmjenu sa Crnom Gorom, od čega je  5.395 samo izvozilo, 270 uvozilo, dok je 337 privrednih subjekata ostvarilo spolјnu trgovinu u oba smjera. 

,,Perspektivni sektori za širenje saradnje su sektor prehrambene industije, naročito industrija mesa, plastike, kao i industrija namještaja i automobila”, naveo je Radovanović. 

Da je i crnogorska strana zainteresovana za unapređenje ekonomske saradnje sa Srbijom, pokazuje i odluka nove Vlade da ponovo formira Mješovitu komisiju za ekonomsku saradnju između dvije države.

Kako je objašnjeno u dokumentu, riječ je o „propisanoj obavezi” proistekloj iz sporazuma koji su dvije države potpisale 2009. godine, a od tada su održane samo dvije sjednice Mješovite komisije.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj (MER) za CIN-CG su kazali da je u toku definisanje termina za održavanje treće sjednice komisije. 

,,Prvobitno  je bilo dogovoreno da se ista održi krajem oktobra 2021. godine u Podgorici, ali je zbog zdravstvenog stanja srbijanske kopredsjednice održavanje Mješovite komisije odloženo”, rekli su iz Ministarstva i potvrdili da politički odnosi ne utiču na ekonomske.

Oko dvije hiljade preduzeća u vlasništvu državljana Srbije

Prema podacima koje je CIN-CG dobio iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), u Crnoj Gori je oko 2,3 hiljade preduzeća u vlasništvu državljana Srbije.

Najpoznatije srpsko preduzeće u Crnoj Gori je M:tel koji je u Crnoj Gori počeo da radi u julu 2007. Tada je bio u vlasništvu Telekoma Srbije i holandske kompanije Ogalar čiji je vlasnik biznismen iz Srbije Miroslav Mišković.

Miškovićev udio od 49 odsto kupio je u februaru 2010. Mtel BiH, u većinskom vlasništvu Telekoma Srbije, za deset miliona eura.

Sredinom 2017. crnogorski mediji objavili su da je Elektroprivreda Srbije EPS) zainteresovana za kupovinu 41,7 odsto akcija koje je u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) imala italijanska firma A2A. Godinu kasnije, akcije je od A2A otkupila Vlada Crne Gore pa je EPCG danas 88,12 odsto u vlasništvu države.

Nakon izbora i raspodjele funkcija, predsjednik Borda direktora EPCG postao je funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović, kojeg je premijer Zdravko Krivokapić u junu ove godine optužio da je mimo Vlade pregovarao o prodaji EPCG, što je Đukanović demantovao.

Takođe, kako je objavila bivša vlast u julu 2019. idejni projekat za HE Komarnica, EPCG radi sa EPS-om shodno Ugovoru o zajedničkoj poslovno-tehničkoj saradnji.

Elektromreža Srbije (EMS), kompanija u vlasništvu države Srbije, posjeduje oko 15 odsto u većinski državnom Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES). EMS je deset odsto akcija CGES-a kupio prije pet godina na Montenegroberzi za 13,9 miliona eura, a još pet odsto ove godine za sedam miliona eura. Time je EMS dobio mjesto u Odboru direktora CGES-a i pravo učešća u odlučivanju.

Hidroelektrana Piva je od puštanja u pogon 1976. radila u elektroenergetskom sistemu Srbije, shodno ugovoru o razmjeni energije između dvije elektroprivrede, a ugovor je raskinut 2014.

Srbija je sa Republikom Srpskom 2020. godine potpisala zajedničku izjavu o izgradnji tri hidrocentrale u gornjem slivu rijeke Drine na istočnoj granici BiH i Srbije - Buk Bijela, Foča i Paunci. Za učešće u gradnji HE Buk Bijela prvobitno je bila zainteresovana i bivša crnogorska vlast, ali je nakon protivljenja dijela javnosti i civilnog sektora, odustala 2004. godine kada je u Skupštini izglasana Deklaracija o zaštiti rijeke Tare.

Od poznatijih srpskih preduzeća na crnogorskom tržištu prisutni su MK grupa Miodraga Kostića (posjeduje udio u Budvanskoj rivijeri i Svetom Stefanu), zatim Kon Tiki Travel, Trivit, Mona, Legend, Meridianabet, Turističko naselje “Sveti Marko” Tivat…

MK grupa je u maju ove godine saopštila da su njene članice na berzi od Stratexa kupile 12,1 odsto akcija Budvanske rivijere za oko sedam milliona eura. Ovom transakcijom je MK grupa udio Budvanskoj rivijeri povećala na 28,7 odsto.

Kostić posjeduje hotele i u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj.

Kostićeva AIK banka posjeduje i 19,98 odsto u preduzeću Sveti Stefan hoteli, na koju su u katastru upisani hoteli Sveti Stefan i Miločer, a koji su dati u zakup kompaniji Adriatic properties.

Preduzeće Sveti Stefan hoteli su 2019. godine izdvojeni iz Budvanske rivijere nakon restrukturiranja te većinski državne hotelske grupe. Izdvajanje je urađeno uz proporcionalnu podjelu akcija akcionarima - Vladi, AIK banci i Stratexu koji u Budvi na Zavali razvija projekat Dukley Gardens, a čiji je predsjednik Nil Emilfarb.

Sveti Stefan je prvi put dat u zakup 1992. godine i to na pet godina srpskom bankaru Jezdimiru Vasiljeviću, poznatijem kao gazda Jezda, vlasniku nekadašnje piramidalne štedionice Jugoskandik, kasnije osuđenom za prevaru i utaju poreza.

Takođe je na ostrvu Sveti Nikola kod Budve 1997. godine srpski biznismen Nenad Đorđević kupio najveću parcelu, površine 45 hektara. Cijena po kojoj je nekadašnji potpredsjednik Jugoslovenske ljevice (JUL) i vlasnik lanca trgovina BTC postao vlasnik dijela ostrva nije poznata.

Dio ostrva 2007. godine od Đorđevića kupuje biznismen iz Srbije Stanko Cane Subotić, koji se  sa aktuelnim crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem 2008. godine našao na optužnici italijanskih vlasti zbog šverca cigareta, ali je Subotić oslobođen optužbi, dok se od optužnice protiv Đukanovića odustalo. Subotić, kojem je i u Beogradu suđeno zbog šverca cigareta, ali je oslobođen optužbi, ostrvo kod Budve je 2017. godine prodao bivšem tajlandskom premijeru Taksinu Šinavatri, kojem je bivša vlast dala crnogorsko državljanstvo.

Zapadne partnere brine prodaja medija 

Zapadni partneri već duže upozoravaju na uplitanje Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore, a u posljednje vrijeme ih posebno brine da bi se uticaj te države mogao proširiti kroz kupovinu crnogorskih medija.

To pitanje je aktuelizovano na sjednici Spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta (AFET) 26. oktobra, kada je raspravljano o situaciji u Crnoj Gori.

Direktor Službe za vanjske poslove EU Marko Makovec rekao je na sjednici da imaju naznake da Rusija uveliko utiče preko određenih političkih stranaka, ,,a sve više se upliće susjedna Srbija, posebno kroz kupovinu medija".

Prema podacima Agencije za elektronske medije, od četiri televizije sa nacionalnom pokrivenošću, dvije nijesu crnogorske, a uskoro neće biti ni treća. TV Prva je u vlasništvu srpskog biznismena Srđana Milovanovića, vlasnik Nove M je Junajted Media u vlasništvu međunarodnih investicionih grupa, koja će vjerovatno postati većinski vlasnik Televizije Vijesti, novina i portala, jer je nedavno potpisano pismo o namjerama za ulazak u partnerstvo.

Iako se u posljednje vrijeme iz Demokratskog fronta čuju kritike da su "Vijesti sada Vesti", aludirajući na srpsko vlasništvo, u grupaciji Junajted Media je dominantno strani kapital. Ako dođe do dogovora sa Vijestima, vlasnički odnos će biti 51:49, a uređivačka politika ostaće u nadležnosti dosadašnjih suvlasnika. Junajted Media posjeduje i značajan broj medija u regionu, prepoznatih po profesionalnom radu.

Krajem septembra je na crnogorskom tržištu počela da radi i Adria TV (nekadašnja A1 TV, odnosno Atlas TV odbjeglog biznismena Duška Kneževića) u vlasništvu preduzeća Adria Management Services, čiji je osnivač, prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata Bratislav Stoiljković. Adria Managment Services je početkom ove godine preuzeo hercegnovski Radio Jadran.

U vlasništvu srpskih državljana je još nekoliko radio stanica u Crnoj Gori (Hit, TDI, Radio S, Play), dok je veći broj internet portala koji zastupaju interese Srbije u Crnoj Gori, ali njihovo vlasništvo, zbog neuređenosti tržišta, nije transparentno.

Iz EU za CIN-CG kažu da pomno prate slobodu izražavanja i medija i pluralizam u okviru procesa pristupanja, a iz Ambasade SAD poručuju da vlast treba da obezbijedi da vlasništvo nad medijima bude transparentno, kako bi javnost bila potpuno upoznata ko stoji iza uticajnih medija.

Iz Ambasade Velike Britanije rekli su da brinu da li postoji dovoljno pluralizma na medijskoj sceni Crne Gore.

Šef Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović upozorava da u najvećem dijelu novi vlasnici medija dolaze iz istog političkog centra sa jedinom idejom da ostvare političku korist preko svojih medija. 

,,Istinito, tačno i objektivno informisanje građana njih jednostavno ne interesuje. Zato su to veoma opasne pojave i za našu medijsku scenu i za razvoj medija i demokratije u Crnoj Gori”, rekao je Vujović za CIN-CG.

Pomažu da se Crna Gora suoči sa neprikladnim miješanjima

Portparol EU za spoljnu politiku i bezbednost Peter Stano za CIN-CG kaže da je posljednjih godina EU pojačala saradnju sa partnerima sa Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru, na polju otpornosti, sajber bezbjednosti i strateškoj komunikaciji kako bi ih bolje opremila da se suoče sa neprikladnim miješanjima. 

Podsjeća da se sloboda izražavanja i medija i pluralizam pomno prate u okviru procesa pristupanja, uključujući godišnje izvještaje o napretku.

U novom Izvještaju EK o Crnoj Gori objavljenom 19. oktobra preporučuje se da se u narednom periodu Crna Gora fokusira na usvajanje zakona kojim bi se obezbijedila nezavisnost medijskog sektora od političkog uticaja.

Šefica Odjeljenja za medije i kulturu u Ambasadi SAD u Podgorici Nikol Galager za CIN-CG kaže da crnogorske vlasti i medijski regulatori treba da osiguraju da rad medija bude usklađen sa postojećim propisima koji, u nekim slučajevima, propisuju određeni procenat vlastito proizvedenog ili lokalnim temama posvećenog medijskog sadržaja.

,,Vlasti bi takođe trebalo da obezbijede da vlasništvo nad medijima bude transparentno, kako bi javnost bila potpuno upoznata sa tim koje poslovne, političke i druge moćne osobe stoje iza uticajnih medija. Dezinformacije i poluistine će nesumnjivo nastaviti da kruže Crnom Gorom, ali one će biti uspješne samo u onoj mjeri u kojoj društvo bude slabo i podijeljeno”, kazala je Galager. 

Iz britanske Ambasade za CIN-CG su kazali da ključni problem u vezi sa vlasništvom nad medijima bilo gdje u svijetu nije u tome ko ih posjeduje, već koliki udio medija može posjedovati jedna grupa. 

Kažu da rade sa medijima u Crnoj Gori na jačanju medijskog pluralizma, koji im je osnovna briga.

 

Srpske vlasti mogu uticati na važne događaje

Profesor Univerziteta u Beogradu i bivši državni sekretar u Vladi Srbije Ivan Videnović smatra da bi u načelu, proširenje bilo kog slobodnog biznisa na region trebalo da bude pozdravljeno.

,,Kako, međutim, u medijskoj sferi u Srbiji već odavno nema slobodnog biznisa, što je dovelo do monolitnog jedinstva srpske medijske ponude na nacionalnim frekvencijama u podršci aktuelnoj vlasti, opravdana je bojazan da će ova proširenja biti iskorišćena za dodatno širenje uticaja srpskih vlasti na crnogorsko javno mnjenje”, rekao je Videnović za CIN-CG. 

Kaže da posebno onespokojava to što ni drugi privatni operateri, koji u Srbiji slove za bliske opoziciji, nemaju nimalo drugačiju uređivačku politiku kada su u pitanju važne crnogorske teme kao što su popis, izbori ili djelovanje SPC u Crnoj Gori.

Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Nikočević za CIN-CG kaže da interes velikih korporacija jeste u ukrupnjavanju vlasništva nad medijima, uvezivanju medija i zaokruživanje prostora Zapadnog Balkana. 

Upozorava ipak da se tu ne smije isključiti ni politički interes vlasnika, posbno struktura bliskih predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću koji kupovinom i osnivanjem medija u Crnoj Gori, širi svoj uticaj na aktuelne političke i društvene prilike u zemlji. 

,,Takva ulaganja nisu isplativa, rijetki od tih medija su održivi, ali jasno je da pojedini mediji ne postoje da bi stvarali kvalitetan program i radili u interesu javnosti - već da bi bili oglasna tabla i propagandni punktovi određenih političkih lidera”, objašnjava Nikočević.

Dodaje da je crnogorsko tržište prezasićeno medijima, što je pokazalo istraživanje CGO. 

 

Od Pinka do Adrije

Pink M je bio prva televizija u srpskom vlasništvu u Crnoj Gori, a program je počela da emituje 2002. Prema navodima tada opozicionih partija, njihov signal nelegalno je pušten preko repetitora sa krova zgrade RTCG.

Vlasnik Pinka je Željko Mitrović kojeg dio javnosti u regionu kritikuje da je medijsku kuću osnovao da bi služio režimu Slobodana Miloševića, a uspio je da bude blizak sa svakom vlašću nakon Miloševića.

U maju ove godine Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) objavio je da je firmama Željka Mitrovića reprogramiran poreski dug od 35,6 miliona dinara i da je tako ,,vlast nagradila Pink za lojalnost” što nije prvi put. 

U oktobru 2018. Pink M je, nakon što ga je kupila Junajted Media grupa, postao Nova M.

Osnivač Junajted Media grupe, kablovskog i medijskog operatera čije je sjedište u Luksemburgu, je biznismen Dragan Šolak kojeg povezuju sa jednim od lidera opozicije u Srbiji Draganom Đilasom. Đilas je to demantovao više puta.

Međunarodna investiciona grupa BC Partners je u martu 2019. za 2,6 milijardi eura kupila većinski udio u Junajted grupi od investicionog fonda KKR sa sjedištem u Njujorku, pri čemu je KKR zadržao manjinski udio. 

Junajted Media grupa pokriva tržište Srbije, BiH, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Osim televizija N1 i Nova, oni su vlasnici dnevnog lista Danas, zatim bugarskog Telegrafa, nedjeljnika Politika...

Prva Televizija počela je u Crnoj Gori da emituje program 2014. godine i bila je u vlasništvu grčke Antena grupe. Grci su Prvu TV krajem 2018. godine prodali srpskom biznismenu Srđanu Milovanoviću.

Milovanović je vlasnik Televizije Kopernikus u Srbiji, koja je dospjela u centar pažnje pred izbore 2012. godine kada je kompanija „Sens marketing”, bliska Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS), zakupila osam sati programa na jednom od Kopernikusovih kanala da bi pravila sopstveni televizijski program „Svet plus info”. 

Milovanovićev brat Zvezdan bio je povjerenik SNS-a za Niš. Ostavku je podnio u maju ove godine.

Vlasnik Adria TV, Bratislav Stojiljković pominjan je u medijskim izvještajima o incidentu uoči lokalnih izbora u Nikšiću, kao prijatelj Nove srpske demokratije i Andrije Mandića. Tada je policija pretresala automobile u kojima je sa srpskim državljanima – rukometašom Vladom Mandićem i Aleksandrom Jokićem, bio i poslanik Demokratskog fronta Milo Božović.

Vlasnici Prve i Adria TV nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto su odlučili da prošire biznis na Crnu Goru, s obzirom na to da se radi o malom tržištu i kako se bore sa konkurencijom.

U Crnoj Gori je prisutan i portal mondo.me.

Prema podacima iz registra medija Agencije za privredne registre od februara 2019. godine, vlasnik portala Mondo je zvanično Igor Žeželj, posredstvom firme Mondo Inc. Portal Mondo.rs je 2004. godine osnovalo Telekom Srbije. 

Mondo Inc je kupila i kompaniju Adria Media Grupa, što je u dijelu javnosti otvorilo sumnju da je Telekom neformalni vlasnik i izdavača tabloida „Kurir“ i drugih izdanja Adria Media Grupa, što iz Adria grupe demantuju.

Neophodna ulaganja u zajednicku infrastrukturu

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj kažu da je pandemija potvrdila potrebu za regionalnim povezivanjem, integracijama i zajedničkim nastupom na trećim tržištima u sferama trgovine i turizma u kojima postoji kompatibilnost interesa između Srbije i Crne Gore. 

,,U narednom periodu treba raditi na kreiranju što boljih uslova za razvoj spoljnotrovinskih odnosa, turističkih potencijala i ekonomskog prosperiteta”, kažu iz Ministarstva.

Prostor za dalje unapređenje saradnje sa Srbijom vide u oblasti turizma i smatraju da su neophodna i ulaganja u zajedničku infrastrukturu. 

,,Završetak dionice auto-puta Podgorica-Mateševo i valorizacija postojećih kapaciteta Luke Bar će dati dodatni impuls razvoju trgovinske razmjene između naše dvije zemlje”, kazali su iz Ministarstva. 

Biljana MATIJAŠEVIĆ

Raste suma kredita kod kojih privreda i građani kasne sa otplatom. Kamatne stope i dalje visoke, banke prepolovile dobit, a građani sve manje oročavaju štednju. Kriza ojačala elektronsko bankarstvo

Građani i privreda sve teže vraćaju kredite, a visoke kamatne stope tek simbolično padaju. Zbog krize izazvane virusom korona znatno je manje oročene štednje, a mobilni telefoni sve više zamjenjuju šaltere. 

Ove ocjene proizilaze iz analize uticaja pandemije na ekonomski i bankarski sistem koju je nedavno objavila Centralna banka Crne Gore (CBCG), tvrdeći da je sopstvenim mjerama i politikom u velikoj mjeri sačuvala stabilnost. 

Ukupan kapital banaka na kraju marta 2021. godine bio je 600,4 miliona eura i na godišnjem nivou bilježi pad od 0,9 odsto.

Depoziti na kraju marta ove godine su bili 3,45 milijardi i porasli su za godinu 94 miliona eura. Građani su na računima imali 1,77 milijardi, ili 51,28 odsto, a privreda 1,68 milijardi ili 48,72 odsto. U uporednom periodu prošle godine depoziti građana su bili 1,70 milijardi eura, a privrede 1,66 milijardi.

Prema podacima CBCG ukupno odobreni krediti na kraju marta su 3,26 milijardi eura od čega građanima 1,4 milijarde, a privredi 1,85 milijardi. To je rast od 104,6 miliona u odnosu na uporedni period prošle godine.

Banke su od marta do kraja 2020. godine odobrile 789 miliona eura novih kredita od čega više do 72 odsto privredi. Za prva tri mjeseca ove godine odobreno je 238,08 miliona eura kredita što je za 22,95 odsto više u odnosu na uporedni period prethodne godine. 

Krediti sa kojima se kasni u otplati dospjelih rata (NPL) su na kraju marta, prema podacima CBCG, iznosili 177,9 miliona eura, što je rast od 17,3 miliona ili 10,76 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine. U ukupno odobrenim kreditima udio ovih je 5,45 odsto. 

Na kraju marta ove godine građani su kasnili sa otplatom rata kod kredita vrijednih 63,5 miliona eura, a pravna lica usporeno vraćaju dug od 114,5 miliona.

“Podaci ukazuje da su banke dobro do sada podnijele ekonomske posljedice pandemije i da je sačuvana njihova stabilnost kao najznačajnijeg dijela finansijskog sistema”, tvrde za "Vijesti" u CBCG. 

Ekonomski analitičar Predrag Drecun, međutim, objašnjava  za “Vijesti”, da je logično da rastu krediti, jer se u kriznim periodima građani i preduzeća štite pozajmicama od nelikvidnosti, ali da taj rast sam po sebi, nije dovoljna premisa da se izvuče bilo kakav zaključak o zdravlju ekonomije. 

“Treba vidjeti čime je opravdan rast kredita, da li je nivo obezbjeđenja kvalitetan, da li rastu krediti rezidentima ili nerezidentima. Da li je rast kredita posljedica rasta dohotka građana ili je došlo do širenja baze zajmotražilaca. Logično je da rast kredita prati rast zaposlenosti. Međutim naš rast kredita prati rast nezaposlenosti. To znači da treba vidjeti ko se zadužuje, jer je logično da nezaposleni građanin ne može lako dobiti kredit”, ukazuje Drecun.

On je istakao da ako se pogledaju podaci CBCG uočava se da je rast kredita dominantno uzrokovan rastom kredita datih Vladi.

“Rast kredita 2019/2020 iznosi 97,4 miliona eura, a od toga se na rast kredita datih centralnoj vladi odnosi 45,5 miliona. Uočava se da krediti iz godine u godinu rastu, ali sve manjim iznosima. Vrlo je karakterističan podatak da je rast kredita za četiri mjeseca 2021. godine u odnosu na decembar 2020. godine značajan imajući u vidu trend iz posljednje četiri godine.  Došlo je do rasta kredita u iznosu od 136 miliona, ali taj rast je dominantno izazvan rastom kredita datim nerezidentnim pravnim licima u iznosu od 112 miliona. Dakle, priča CBCG o rastu kredita je vrlo upitna sa aspekta koristi za crnogorsku ekonomiju. Rezidentima je dodijeljeno svega 24 miliona eura više u odnosu na stanje kredita na kraju decembra prošle godine. Rast kredita stanovništvu je simboličan i iznosi jedva 1,4 miliona eura”, objasnio je Drecun.

On je rekao da depoziti pokazuju opasan trend po stabilnost sistema. Pad učešća oročenih depozita u ukupnim depozitima je, kako smatra, drastičan.

Prema podacima CBCG, kaže Drecun, oročeni depoziti (za koje se zna rok oročenja i kamata) su 2013. godine činili 70,99 odsto u ukupnim depozitima, u januaru prošle godine 39,46 odsto, a u aprilu ove godine 36,04 odsto. 

Depoziti po viđenju (bez roka oročenja) u januaru 2013.godine bili su 28,79 odsto, u januaru prošle godine  60,54 odsto, a na kraju aprila ove godine 63,96 odsto. 

“Likvidnost banaka je potencijalno ugrožena. Novčana sredstva banaka se kreću uglavnom u procentu od oko 90 odsto iznosa depozita po viđenju. To znači da su oročeni depoziti potpuno nepokriveni likvidnim sredstvima Depoziti su danas manji za oko 40 miliona u odnosu na kraj 2019. godine. CBCG opet svjesno lakira stvarnost time što rast upoređuje sa najgorim mjesecima i godinama, a ne sa najboljim”, kazao je Drecun, dodajući da su  uzrok promjene ročnosti depozita i niske kamate na štednju.

Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na štednju, prema podacima CBCG, na kraju marta ove godine je bila 0,41 odsto i na istom nivou je kao i u martu prethodne godine.

Iz CBCG, kojom rukovodi guverner Radoje Žugić, kažu da je minimalan pad ukupnog kapitala banaka najvećim dijelom posljedica računovodstvenog tretmana spajanja dvije banke (Podgoričke i CKB banke) u 2020. godini i nije uticao na agregatni koeficijent solventnosti koji je znatno iznad zakonom propisanog minimuma od 10 odsto.

Likvidnost banke podrazumijeva njenu sposobnost da u svakom momentu može izvršiti svoje dospjele obaveze. Nesolventnost nastaje kada visina njenih obaveza prevazilazi njena sredstva, odnosno kada ostvareni gubici premašuju njen dionički kapital.

“Taj koeficijent na kraju marta ove godine je bio 19,30 odsto. Njegov rast na godišnjoj osnovi iznosi 1,9 procentnih poena”, objasnili su iz CBCG.

U analizi je konstatovano da su klijenti suočeni sa padom prihoda, smanjenom likvidnošću i težim servisiranjem obaveza, što dalje vodi strožim uslovima banaka prilikom odobravanja kredita, dok je kao rizik istaknut rast neizvjesnosti u vezi mogućnosti budućih servisiranja kreditnih obaveza.

U Erste i NLB banci za "Vijesti" su kazali da očekuju dalji rast kredita kod kojih se kasni sa otplatom rata, dok u Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB) na ovo pitanje nijesu odgovorili.

"Očekujemo nastavak blagog rasta NPL plasmana, koji su prošle godine porasli sa 3,2 odsto na skoro 4,5 odsto, što je i dalje znatno ispod tržišnog prosjeka", rekli su u Erste banci.Iz NLB-a su istakli da značajan pad ekonomske aktivnosti neminovno dovodi do povećanja procenta nenaplativih kredita. 

"Prošlogodišnji izostanak turističke sezone smo osjetili najviše u segmentu prihoda od neto provizija i kroz veći trošak rizika, zbog pravovremenog prepoznavanja očekivanih kreditnih gubitaka. Udio NPL u ukupnim kreditima banke na kraju marta je bio 7,2 odsto", kazali su u NLB -u.

Prema procedurama CBCG banke imaju obavezu da za svaki odobreni kredit izdvoji obaveznu rezervu koja služi za pokriće u slučaju da se kredit ne vrati.

Ukupno izdvojena obavezna rezerva banaka kod CBCG na kraju marta 2021. godine bila je 182,2 miliona eura i bilježi rast od 1,2 miliona eura ili 0,7 odsto na mjesečnom nivou, dok u odnosu na mart 2020. godine bilježi pad od 74,2 miliona eura

Drecun objašnjava da je obavezna rezerva smanjena na oko 70 odsto nivoa iz 2019. godine.

“CBCG je saopštila da je svjesno smanjila obaveznu rezervu kako bi pomogla privredi sa oko 70 miliona eura. No, onda se ne može govoriti o realnom rastu kredita, jer to znači da je taj rast finansiran obaveznom rezervom u značajnom dijelu” objasnio je Drecun. 

Niže, ali ne i povoljne kamate

Podatak CBCG je da su se blago smanjili krediti sa kojima se kasni u otplati više od 90 dana i to sa 2,66 na 2,44 odsto što ukazuju, kako su objasnili, da su privremene mjere koje su uveli i koje se odnose na usklađivanje planova otplate sa očekivanim novčanim tokovima korisnika kredite bile adekvatne.

"Kada su u pitanju buduće projekcije kretanja NPL-a, bez obzira na njihov ograničen rast u odnosu na pretkrizni period, očekivati je da će ukidanje privremenih mjera dovesti do rasta ovih kredita, u prvom redu kod korisnika čije je poslovanje kao posljedica krize postalo neodrživo. Kako će se u narednom periodu kretati NPL zavisi od niza faktora, uključujući dužinu trajanja pandemije. Od toga zavisi cjelokupni makroekonomski ambijent u zemlji. Tu se prije svih, misli na efekte ovogodišnje turističke sezone koja će u najvećoj mjeri uticati na makroekonomske pokazatelje i kretanja u narednom periodu", rekli su u CBCG za “Vijesti”.

Statistika Centralne banke pokazuje da je u prethodnih godinu dana došlo do daljeg pada prosječne ponderisane efektivne kamatne stope na odobrene kredite, koja je na kraju marta ove godine bila 5,81 odsto, dok je godinu prije bila 5,93 odsto. Pritom, kamata na kredite odobrene građanima na kraju marta ove godine je bila 7,31 odsto, a privredi 4,35 odsto.

Drecun ističe da su kamatne stope nerealno visoke i da su one posljedica  bolesti crnogorske ekonomije i visokog spoljno-trgovinskog deficita.

“CBCG bi mogla da određenim mjerama koje bi se odnosile na adekvatnost kapitala utiče na sniženje kamata, jer je poznato da su visoke i zbog stroge regulative koje nameće bankama”, objasnio je Drecun.

Logično je, kaže on, ako privreda bude otežano vraćala kredite zbog lošeg poslovanja da se to može preliti i na vraćanje kredita građana koji rade u tim kompanijama.

Jedna od mjera CBCG za očuvanje bankarskog sistema u korona krizi je privremena zabrana isplata dividende akcionarima banke, osim u obliku akcija. To je urađeno da bi se povećati nivo kapitalizovanosti banaka. Banke su prošle godine ostvarile dobit od 22,7 miliona eura, što je znatno manje 2019. godine kada su bile u plusu 48,6 miliona eura.

Privremena zabrana isplate dividende vlasnicima banaka doprinijela je da, kažu u CBCG, poraste koeficijent solventnosti banaka na godišnjem nivou sa 17,40 na 19,30 odsto.

Iz Erste banke su kazali da je najuočljivija posljedica krize na poslovanje banaka iskazana kroz pad određenih prihoda, kao i dobiti od gotovo 60 odsto u 2020 godini.

"Najveći je uticaj rasta troškova rezervacija za potencijalne gubitke po kreditima zbog pandemije, a koji će ostati visoki i ove godine. Mi smo ojačali finansijsku poziciju u susret potencijalnom usložnjavanju situacije, pa je koeficijent solventnosti na kraju marta 2021. iznosio 24,4 odsto, znatno više od regulatornih 10 odsto. U ovim okolnostima fokus banke nije na traženju prilika za ostvarenje dodatnog poslovnog rezultata, već na podršku klijentima pogođenih krizom, uz očuvanje stabilnosti i zdravlja banke", kazali su u Erste banci,

Račun u mobilnom telefonu

Iz ove banke su naveli da su od početka pandemije aktivno radili na smanjenje negativnih uticaja krize na klijente, sproveli nekoliko moratorijuma, ukinuli određene naknade i tarife i obezbijedili povoljne kredite u saradnji sa međunarodnim finansijskim institucijama.

“Nastavljen je snažan rast broja korisnika elektronskog bankarstva, koji je iznosio 21,5 odsto u prošloj godini, kao i rast broja korisnika mobilnog bankarstva za skoro 33 odsto. Broj naloga bio je čak 86 odsto veći, dok je aktivnih kartica bilo oko devet odsto više", rekli su u Erste banci.

Iz CKB banke su kazali da je zbog smanjenja sveukupne ekonomske aktivnosti na tržištu, došlo do pada prihoda, kao i da je pandemija uslovila nove potencijalne kreditne rizike koji su u direktnoj vezi sa onim granama privrede koje su najviše pogođene krizom

"Zato smo izdvojili značajne troškove rezervisanja za potencijalne kreditne gubitke", istakli su u CKB-u.

Iz banke su kazali da su primijenili sve zvanično donesene mehanizme za pomoć privredi i građanima (moratorijum i restrukturiranje), kao i da su su imali " program zaštite klijenata".

Taj program, kako su objasnili, podrazumijeva da analiziraju svaki slučaj pojedinačno i nude rješenje koje najbolje odgovara mogućnostima klijenta. Iz banke su kazali da su zahvaljujući, između ostalog, tom programu izbjegli značajnije povećanje rasta nenaplativih kredita. CKB bilježe i rast od 25 odsto digitalno aktivnih klijenata u odnosu na raniji period.

NLB: Vidjećemo poslije turističke sezone

Iz NLB banke su kazali da su zadovoljni rezultatima u odnosu na „krizne“, dok su u odnosu na redovne ciljeve, znatno ispod planova.

"Prave efekte krize na klijente i naše poslovanje, očekujemo nakon izlaska većeg dijela kompanija iz moratorijuma i reprograma, te poslije efekata predstojeće turističke sezone", rekli su u ovoj banci.

Prema podacima NLB, građane i privredu podržali su prošle godine sa 165 miliona za moratorijum na otplatu kredita, dok je vrijednost kredita koji je privreda restrukturirala (definisanje povoljnijih uslova otplate) gotovo 20 miliona.

Iz banke kažu da nijesu usporili odobravanje kredite koji bilježe na kraju marta u odnosu na kraj 2020. rast od 2,7 odsto.

"Uprkos negativnim efektima pandemije 2021. godini nastavili smo u ovoj godini stabilno poslovanje uz neto dobit. Aktuelne okolnosti najviše su uticale na neto nekamatne prihode, koji bilježe pad u odnosu na uporedni period prethodne godine", rekli su u NLB-u.

Banka od izbijanja pandemije nastoji da stimuliše stanovništvo da koriste digitalne bankarske servise i u više navrata su, kažu, imali njihovo besplatno korišćenje, dok kod privrede su se fokusirali na obezbjeđenje novca za likvidnost i restrukturiranje kredita.

Privreda vapi za svježim novcem

Predstavnici privrede i sindikalnih organizacija za “Vijesti” kažu da su kamatne stope visoke i da bi trebalo da budu znatno niže da bi se brže sanirale posledice ekonomske krize.

U Uniji poslodavaca (UPCG) su kazali da kreditnu politiku banaka treba posmatrati u kontekstu u kome se trenutno nalazi privreda koja je duboko pogođena aktuelnom ekonomskom krizom.

"U tim uslovima privreda se našla u situaciji da ‘’vapi’’ za svježim novcem za održavanja tekuće likvidnosti, nastavka započetih investicija. Logično bi bilo da banke podrže privredu tako što će olakšati uslove za odobravanje novih kredita kroz smanjenje kamatnih stopa kako bi se ekonomiji ponovo dao zamajac rasta. Ali, pošto je i cilj banaka profit treba razumjeti da ne žele da se izlažu većem riziku od postojećeg. Kreditna politka je ostala na nivou iz 2019. godine, odnosno, nije došlo do značajnijeg pada kamatnih stopa. Naprotiv, banke su još obazrivije prilikom dodjele kredita privredi, iako imaju dovoljno svježeg novca na raspolaganju", ocijenili su u UPCG.

Iz ove organizacije kažu da su crnogorskoj ekonomiji potrebne niže kamatne stopa, ali pitanje je koliko je to realno u ovim uslovima.

U Privrednoj komori smatraju da su kamatne stope na kredite relativno visoke, da su i dalje ograničenje za dinamičniji oporavak privrede, te da bi trebale biti niže kako bi privreda što brže i lakše ušla u fazu oporavka.

"Tekuća politika kamatnih stopa pokazuje značajnu razliku u visini prosječne kamatne stope od skoro tri odsto na kredite građanima u odnosu na privredu. To se može objasniti povećanim rizikom kreditiranja stanovništva uzimajući u obzir povećani broj nezaposlenih, zatvaranje manjih biznisa, teškoće u isplati zarada, a sve kao posljedica pandemije. Privreda je relativno dobro sanirana u pogledu kreditnih obaveza sa do sada donijetim mjerama odlaganja otplata kredita. Dalji pad aktivnih kamatnih stopa je neophodan kako bi omogućio snažniji razvoj realnog sektora i stabilnije uslove oporavka i razvoja ekonomije" rekli su u PKCG.

Unija sindikata: Građani su drugog reda

Iz Unije sindikata su istakli da ne čudi podatak da je kamatna stopa za privredu osjetno niža u odnosu na građane, jer su građani već godinama sporedni.

"Privredi se pružaju brojne mogućnosti, kako kod banaka, tako i kod Investiciono razvojnog fonda. Građani u posljednjih desetak godina teže dolaze do povoljnih kredita nego ranije. Sada je često slučaj da efektivna kamatna stopa za stambeni kredit prelazi osam odsto, dok se za kamatnu stopu od 6,99 odsto može reći da je jedna od povoljnijih. Ne tako davno, nisu bili rijetki slučajevi kada su građani podizali stambene kredite po mnogo povoljnijim uslovima, te nominalnim i efektivnim kamatnim stopama čak i ispod tri odsto. Vjerujemo da je krajnje vrijeme da se politika kamatnih stopa vrati na period od prije 10 ili 20 godina, kada su se banke nadmetale za svakog klijenta i pružale brojne povoljnosti i relativno jako niske kamatne stope" kazali su u ovoj sindikalnoj organizaciji, dodajući da su banke i prošlogodišnji moratorijum iskoristile da dodatno uvećaju zaduženje klijentima.

Marija MIRJAČIĆ

Povrijeđeni radnici u međuvremenu su se oporavili. Inspekcija zaštite na radu ranije je obavila uviđaj i konstatovala više nepravilnosti u zaštiti na radu, ali nijesu htjeli da saopšte detalje, navodeći da to nije moralo da bude uzrok rušenja mosta i nesreće   

Rožajska kriminalistička policija podnijela je juče krivične prijave protiv četiri firme i sedam njihovih direktora i odgovornih inženjera zbog rušenja mosta u izgradnji na obilaznici kod Rožaja krajem decembra, kada su povrijeđena tri radnika. 

Prijava je podnijeta po nalogu Osnovnog džavnog tužilaštva u Rožajama, a osumnjičeni se terete za teška djela protiv opšte sigurnosti.

Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrđeno je da su prijave podnijete protiv crnogorske podružnice sarajevske firme Euro-asvalt, vlasnika i direktora Hameda Ramića (60) iz Sarajeva kao i njenog glavnog i odgovornog inženjera Suada Julardžija iz Zagreba.

Prijavom je obuhvaćena i podgorička firma Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja, čiji je izvršni direktor Radomir Vuksanović (43) iz Podgorice, a glavni i odgovorni inženjer Nebojša Pejović (35) iz Nikšića.

Policija tereti i podizvođača - kompaniju Vektra - Integra iz Sarajeva, njenog direktora Jasmina Trampu (37) i rukovodioca radova Anesa Grahića (29) iz Sarajeva, kao i drugog podizvođača firmu AXA company iz Bijelog Polja i njenog direktora Ismaila Brnčevića (57) iz Novog Pazara.

Nesreća se desila 24. decembra prošle godine kada se obrušio most u izgradnji, na projektu Uprave sa saobraćaj vrijednom 20 miliona eura. Teško su povrijeđena tri radnika, S.N. iz Srbije zaposlen u firmi Axa company iz Bijelog Polja, S.K. iz Bosne i Hercegovine angažovan u podgoričkoj podružnici sarajevskog Euro-asfalta, kao i državljanin Crne Gore A.K. radnik kompoanije Tofa iz Rožaja.

A.K. je imao povrede glave i vrata i liječen je na maksilofacijalnoj hirurgiji Kliničkog centra, dok je S.N. je zadobio višestruke povrede glave, vrata i grudnog koša i operisan je u bolnici u Beranama. Oba ova radnika imaju teže zdravstvene posljedice i duže su bili na medicinskom oporavku, dok je S.K. imao blaže povrede glave i potres mozga, pa je nakon kraćeg medicinskog zbrinjavanja otpušten na kućno liječenje.

Iz tužilaštva je ranije saopšteno za CIN-CG, da su u trenutku nesreće na samom mostu bila četvorica radnika, dok je peti bio u blizini kod pumpe za beton.

„Prilikom izlivanja betona došlo je do popuštanja konstrukcije, odnosno teške skele između drugog i trećeg stuba na mostu. Dvojica radnika koji su bili na mostu pali su zajedno sa konstrukcijom i zadobili teške povrede. Treći radnik je nekako ostao gore na ivici skele koja se rušila i nije povrijeđen. Radnika koji je bio na pumpi za beton udario je jedan dio skela ili oplata”, navedeno je iz Osnovnog državnog tužilaštva iz Rožaja.

Oni su angažovali više vještaka saobraćajne, građevinske i mašinske struke kao i vještaka zaštite na radu. Vještačenje je trajalo dugo, jer im je, kako su objasnili iz tužilaštva, zbog nevremena i visokog snijega bio otežan pristup lokaciji i samo obavljanja izviđaja.  

Inspekcija zaštite i zdravlja na radu je ranije završila svoj uviđaj u kojem je otkrila kršenje zakona i mjera zaštite na radu kod glavnog izvođača podružnice sarajevske firme Euro asfalt, kao i kod njegovih podizvođača Tofi iz Rožaja i Axa company iz Bijelog Polja, i izrekla im novčane kazne. Inspektori za CIN-CG nijesu željeli da preciziraju na šta se odnose nepravilnosti, jer one nijesu morale biti uzrok rušenja mosta i same nesreće, već samo pokazuju propuste u sistemu zaštite na radu kod ovih izvođača.

Inspektor zaštite na radu, kako je saopšteno iz Uprave za inspekcijske poslove, utvrdio je da je do povređivanja radnika došlo, jer je prilikom nalijevanja betona na prethodno pripremljenu podlogu, popustila konstrukcija skele mosta, koja se sa betonskom masom i oplatama srušila.

“Najteže je bio povrijeđen S.N. iz Srbije zaposlen u Axa company koji se u tom momentu nalazio na platformi mosta koja je bila u fazi betonaže. On se zajedno sa skelom i izlivenim betonom srušio - pao, sa visine od oko 7-8 metara, a na njega se sručila određena količina izlivenog betona i djelovi skele-oplate, nanoseći mu teške povrede”, naveli su iz Inspekcije.

U nesrećama na gradilištima u Crnoj Gori u proteklih pet godina poginulo je 12, a teško povrijeđeno 30 radnika. 

Iz sarajevske centrale kompanije Euro - asfalt juče su za CIN-CG kazali da nijesu primili nikakvu prijavu i da je ne mogu komentarisati.

Ni ranije, nakon nesreće, iz ove kompanije nijesu željeli da komentarišu moguće uzroke.

„Ozljeđena su tri radnika, kojima je na licu mjesta pružena pomoć. Naknadno su pregledani i u bolnici, te nakon kraćeg lječenja svi su pušteni na kućnu njegu. Dvoje od troje naših radnika vratili su se svojim radnim aktivnostima”, saopštili su tada iz Euro Asfalta.

Oni navode i da su svi njihovi radnici osigurani „po zdravstvenim i socijalnim osnovama koji im po zakonu pripadaju”.Na pitanje da li će povrijeđeni biti obeštećeni i ako hoće na koji način, iz ove kompanije su odgovorili:

„U ovom slučaju ne postoji osnova za tim. Želim naglasiti da kompanija Euro - asfalt na prvom mjestu vodi računa o svojim ljudima, njihovom zdravlju, sigurnosti i ostalim pravima kako njih tako i njihovih porodica”. Most Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju, dužine je 160 metara i dio je buduće druge faze obilaznice oko Rožaja, vrijedne oko 20 miliona eura. Sarajevska firma Euroa-sfalt dobila je taj posao 2017. godine, na konkursu Direkcije za saobraćaj, tadašnjeg  Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Ugovor predviđa izgradnju saobraćajnice duge 2,6 kilometara sa dva tunela dužine 1.193 i 693 metra, kao i dva mosta dužina 17,7 i 160 metara.

Ugovor su potpisali generalni direktor i vlasnik Euro-asfalta Hamed Ramić, ispred konzorcijuma izvođača, i direktor Direkcije Savo Parača.

Ova firma je krajem 2016. godine angažovana i za izgradnju dionice puta Lubnice - Jezerine na putnom pravcu Berane – Kolašin. Ugovorena vrijednost radova na početku je bila 41 milion eura, ali je aneksima zbog nepredviđenih i naknadnih radova vrijednost posla povećana na 56 miliona eura. Dobili su 2017. godine i posao sanacije kosina na željezničkoj pruzi Lutovo – Bratonožići u vrijednosti od 4,8 miliona eura.

Mediji u Bosni i Hercegovini vlasnika Euro-asfalta navode kao finansijera vladajuće Stranke demokratske akcije i prijatelja njenog predsjednika Bakira Izetbegovića. Ramić je početkom 2018, zajedno sa Mirsadom Berberovićem, zetom Izetbegovića, sarajevsko tužilaštvo privodila u akciji Zadruga, pod sumnjom za organizovani kriminal i pranje novca. Na kraju istrage protiv njih nije pokrenuta optužnica.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo je 2019. godine izviđalo poslovanje Euro-asfalta u Crnoj Gori. Prema medijskim izvještajima tužilaštvo se bavilo i eventualnim vezama te bosanske firme i tadašnjeg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića (BS) i jednog člana njegove porodice.

Advokat Euro-asfalta Nedim Ademović je tada negirao poslovne i bilo kakve druge aranžmane sa Nurkovićem, kao i sa njegovim članovima porodice. On je tvrdio da nema razloga da kompanija Euro-asfalt bude pod bilo kakvim istragama u Crnoj Gori.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a o tome da li je okončan ovaj izviđaj i šta je utvrđeno.

Euro asfalt do sada imao jednu nesreću, Axa bez dokumentacije

Podgorička podružnica kompanije Euro-asfalta imala je i u aprilu 2019. godine nesreću sa teškim povredama radnika na gradilištu kod tunela Klisura na putu Jezerine – Kolašin. Istraga inspekcije zaštite na radu tada je utvrdila da nije postojala odgovornost poslodavca, jer se radnik H.M. povrijedio uslijed nepažnje prilikom pokretanja utovarivača.

„Zaposleni je pokušavao da stavi u normalni radni režim sredstvo za rad - utovarivač, kojom prilikom ga je jedan dio mašine pritisnuo i polomio mu nogu. Za utovarivač je postojao stručni nalaz ovlašćene organizacije za poslove zaštite i zdravlja na radu da su na njemu obezbijeđene propisane mjere zaštite i zdravlja na radu, zaposleni koji je povrijeđen je bio osposobljen za bezbjedan i zdrav rad za rukovaoca građevinskom mašinom, zdravstveno je bio sposoban za rad na svom radnom mjestu i izdata su mu na upotrebu propisana sredstva i oprema lične zaštite na radu u skladu sa propisima, standardima i aktom o procjeni rizika koji je poslodavac posjedovao. U pitanju je bila nepažnja zaposlenog prilikom rukovanja mašinom“, navedeno je u izvještaju inspektora sa te nesreće.

Inspekcija kod firme Tofi iz Rožaja do sada nije zabilježila povređivanje zaposlenih, a utvrđeno je da ima dokumentaciju iz zaštite i zdravlja na radu.

U slučaju firme Axa company iz Bijelog Polja nije zabilježeno povređivanje zaposlenih, ali i da firma uopšte nema dokumentaciju iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

„Kao firma su registrovani 26.06.2019. godine i do sada nisu bili predmet inspekcijskog nadzora, jer nije zatečeno da izvode radove na gradilištima. Po nalogu postupajućeg inspektora rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, kod ovog preduzeća u toku je pribavljanje potrebne dokumentacije iz zaštite i zdravlja na radu“, naveli su iz Uprave za inspekcijske poslove.

Šteta na teret krivca 

Iz Uprave za saobraćaj, koja je naslijedila bivšu Direkciju kao investitora izgradnje obilaznice kod Rožaja, juče nijesu mogli da saopšte kada će biti nastavljeni radovi i koliko iznosi materijalna šteta zbog rušenja mosta.

Nijesu odgovorili ni na pitanje da li radove mogu nastaviti sa istim izvođačem, koji je sada zvanično okrivljen, ili će angažovati druge izvođače.

Iz Uprave su ranije saopštili da od nesreće ne mogu prići gradilištu, jer je tužilaštvo izdalo nalog da se zabranjuju dalji radovi dok se utvrde tačni razlozi zbog kojih je došlo do urušavanja skele na mostu.

Šteta na samom gradilištu može biti milionska, ali su iz Uprave za saobraćaj naveli da neće ići na teret državnog budžeta.

„Nastala šteta biće na teret izvođača, podizvođača i nadzora, a sve u zavisnosti od nalaza vještaka“, naveli su ranije za CIN-CG iz ove Uprave.

Goran KAPOR
foto: Jadranka ĆETKOVIĆ