Više od četvrtine pripadnika/ca zajednice krije identitet od porodice, prijatelja, partnera... Stigma i predrasude široko rasprostranjeni, a prekršajni postupci traju dugo, što rezultira zastarama. Na društvenim mrežama najlakše se širi netrpeljivost, a najtaže se dokazuje 

Tijana Lekić

“Danas se desilo nešto izuzetno važno, lider zapadnog čovječanstva, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, saopštava da imaju dva pola – muški i ženski. Amerika će da se posveti vraćanju zdravog razuma”. To je izjavio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u jednoj emisiji. Samo nekoliko dana prije ovog Mandićevog nastupa, u Podgorici su u dva navrata napadnuti strani državljani, pripradnici LGBTIQ zajednice, od strane grupe maloljetnih osoba.

Prema informacijama nevladine organizacije (NVO) Queer prvi napad dogodio se 15. januara, u večernjim satima. Oko 15 maloljetnika gađali su ove ljude kamenicama i staklenim flašama, uzvikujući homofobne uvrede. Jedna od žrtava zadobila je lakše povrede ruku.

Drugi napad desio se 17. januara ispred iznajmljenog stana žrtvi, kada je grupa maloljetnih lica, naoružana metalnim šipkama i kamenjem, opkolila taksi vozilo u kojem su se nalazili strani državljani. Napadači su pokušali nasilno otvoriti vrata vozila i tom prilikom su oštetili automobil.

“Pozivamo nadležne institucije da brzo i efikasno procesuiraju i sankcionišu počinitelje, a društvo da iskaže solidarnost i osudi svaki oblik nasilja. Takođe apelujemo na obrazovne institucije da hitno uključe u školske kurikulume teme o ljudskim pravima, različnosti i nenasilju”, apelovali su iz te NVO.

Ovo nasilje samo je nastavak široko rapsrostranjenih predrasuda i govora mržnje prema LGBTIQ. Psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić ističe za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da bi bilo važno, kako bi se spriječilo nasilje i diskriminacija, edukovati građane i građanke. U obrazovani sistem trebalo bi uvesti nove predmete, poput emocionalne pismenosti. Prema njegovom mišljenju, saosjećanje i razumijevanje potreba drugih ljudi, koji se mogu razlikovati od nas, ključni su za društvo. Stvaranje uslova u kojima ljudi mogu ispoljavati slobodno svoj identitet, odlika je zrelih i stabilnih društava, ali i ličnosti koje doprinose zdravoj zajednici.

Crna Gora je donekle prilagodila svoj pravni okvir, kada je ova oblast u pitanju. Ali, postojanje zakona nije dovoljno – potrebna je efikasna primjena od strane institucija. Za to su neophodne pozitivne akcije, kao što su adekvatno djelovanje policije, implementacija zakona od strane sudova i mjera koje provode vladini organi.

Prema istraživanju LGBTIQ Socijalnog centra (Socijalni centar) Uticaj govora mržnje na sigurnost LGBTI osoba iz 2023. godine, 84 odsto ispitanika iskusilo je govor mržnje, dok 55 odsto nikada nije prijavilo takvo ponašanje. Ovo istraživanje obuhvatilo je ukupno 62 ispitanika.

“Država sa niskom kaznenom politikom i apsolutnim nečinjenjem, odnosno neprocesuiranjem ovakvih slučajeva, osim po prijavama, daje vjetar u leđa nasilnicima i tako ih ohrabruje da šire mržnju,” kaže za CIN-CG, Bojana Jokić predsjednica Upravnog odbora u nevladinu organizaciju LGBT Forum Progres (Forum Progres). 

Jokić tvrdi da Forum Progres podnosi najveći broj prijava nadležnima, a da efikasniji rad Uprave policije (UP) može značajno doprinijeti zaštiti manjinskih grupa u toj oblasti. Takođe, smatra da govor mržnje treba biti procesuiran po službenoj dužnosti, jer kako kaže, možda bi bilo manje mržnje i nasilja.

Prema podacima nevladinih organizacija, najveći broj govora mržnje širi se na društvenim mrežama, a najteže ih je dokazati.

Izvještaj Višeg suda za prekršaje Crne Gore o procesuiranim slučajevima diskriminacije, nasilja i drugih oblika napada na pripadnike LGBTIQ populacije, koji su bili u radu sudova za prekršaje od 2021. do prve polovine 2024. godine, ukazuje na značajne izazove u procesuiranju tih predmeta. Postupci traju dugo, često dolazi do zastare predmeta i gotovo uvijek se koristi neadekvatna pravna kvalifikacija. 

Uglavnom se krivično ne odgovara

Akcija za ljudska prava (HRA) bavila se 2022. godine govorom mržnje u Priručniku - Suzbijanje govora mržnje: evropski standardi i praksa. U toj analizi HRA ukazuje da se posljednjih godina sve pritužbe govora mržnje protiv LGBTIQ osoba usmjeravaju na sudove za prekršaje i tretiraju kao prekršaji na osnovu Zakona o javnom redu i miru, a ne kao krivična djela.

„Nejasno je po kom se kriterijumu u praksi odlučuje da se radi o prekršaju, a ne krivičnom djelu“, navodi se u priručniku HRA.

U tom dokumentu oni tvrde da se krivičnim djelom rasna i druga diskriminacija kažnjava onaj ko „propagira mržnju ili netrpeljivost”, a prekršajem onaj ko „vrijeđa drugog”, po osnovu seksualne orijentacije.

HRA ukazuje da su najčešće prijave govora mržnje vezane za vrijeđanje LGBTIQ osoba kao „bolesnih“ ili „izopačenih“, što je propagiranje mržnje, kako je to prepoznao i Evropski sud za ljudska prava (ESLJP). 

CIN-CG je utvrdio da od 2021. do kraja 2024. nijedan Osnovni sud u Crnoj Gori nije razmatrao niti donio pravosnažnu presudu za krivično djelo rasne i druge diskriminacije.

Iz Višeg suda za prekršaje Crne Gore (Viši sud) su potvrdili nalaz HRA da je najveći izazov u procesuiranju predmeta diskriminacije i govora mržnje protiv LGBTIQ osoba upravo taj što to djelo procesuiraju uglavnom sudovi kao prekršaj javnog reda i mira.

„Kada se kvalifikuje predmet kao narušavanje javnog reda i mira, sankcije su dosta minorne u odnosu na one propisane Zakonom o zabrani diskriminacije”, kaže za CIN-CG Bojana Jokić.

Od ukupno 93 predmeta u radu sudova za prekršaje Crne Gore u prvoj polovini 2024. godine, samo pet postupaka je procesuirano na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije. Svih pet u sudu u Bijelom Polju. 

Forum Progres ukazuje u posljednjem polugodišnjem izvještaju za 2024: Tragovima mržnje: izvještaj slučajeva govora mržnje i verbalnog nasilja nad LGBTIQ zajednicom u Crnoj Gori da najveći broj komentara na online prostoru koji sadrže govor mržnje nije upućen konkretnoj osobi, već cjelokupnoj LGBTIQ zajednici.

Oni ističu da, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, kao pripadnici LGBTIQ populacije imaju pravo da, nakon podnošenja prijave, budu tretirani kao oštećene strane u postupku, a ne samo kao svjedoci, što je slučaj u najvećem broju postupaka. Ovaj pristup bi smanjio šanse za donošenje oslobađajućih presuda.

Veliki problem predstavlja trajanje postupka

U ovom polugodišnjem izvještaju Forum Progres ukazuje i na problem da predmeti zastarijevaju nakon dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen. Tada često sudovi donose rješenja o obustavljanju postupka zbog zastare, a okrivljeni ostaju nekažnjeni. 

“Relativno kratak rok zastare od dvije godine, kao i veliki broj predmeta u radu prvostepenih sudija, kao i druge okolnosti koje utiču na trajanje postupka, npr. postupanje policije po izdatim naredbama za vođenje okrivljenih i svjedoka, dovode do toga da u dijelu predmeta dođe do nastupanja apsolutne zastarjelosti” odgovorili su iz Višeg suda za CIN-CG.

U prvoj polovini 2024. godine, sudovi su imali ukupno 93 predmeta u radu, od kojih su tri započela 2021. godine, 30 su pokrenuta u 2022. godini, a 59 u 2023. godini. Samo jedan predmet je pokrenut u prvoj polovini 2024. godine.

„Podatak velikog broja slučajeva još u radu otvara pitanje kapaciteta sudova, njihovih resursa, kao i neophodnosti ubrzavanja sudskih procedura u cilju pružanja pravovremene zaštite žrtvama“, upozorava se u posljednjem izvještaju Foruma Progresa.

Često policija ne pokreće istrage zbog ograničenih resursa 

U prvoj polovini 2024. godine Forum Progres podnio je 142 prijave Upravi policije za govor mržnje upućen LGBTIQ osobama.

U izvještaju te NVO navodi se da su u prvih šest mjeseci 2024. godine zabilježeni verbalni napadi na LGBTIQ aktiviste, posebno u toku javne kampanje za donošenje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja i Parade ponosa.

Jokić tvrdi da bi efikasniji rad UP značajno doprinio u suzbijanju govora mržnje protiv manjina. Ona smatra da bi govor mržnje u praksi trebao biti procesuiran po službenoj dužnosti.

„Činjenica da nas petoro, koji smo u timu za monitoring društvenih mreža, možemo u jednoj godini da podnesemo oko 300 prijava, da idemo na bezbrojna ročišta, da damo toliko izvještaja UP, da stignemo da obradimo sve te podatke i da na kraju imamo ljude koji bivaju sankcionisani zbog toga, postavlja pitanje – zašto tako efikasno i UP ne radi?” ističe predsjednica Upravnog odbora Foruma Progresa.

Iz UP navode da u većini slučajeva, policijske istrage o govoru mržnje započinju nakon što građani, organizacije ili druge institucije podnesu prijavu.

“Ovo je uobičajeno jer policija često ne može da isprati sve online aktivnosti zbog ograničenih resursa”, kažu iz UP.

Iz Uprave policije kažu da u pojedinim situacijama, policijski organi pokreću istrage i samoinicijativno, posebno kada se govor mržnje širi u većem obimu ili predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom redu i miru ili ako se detektuje sadržaj koji poziva na nasilje ili terorizam. 

“Kombinacija proaktivnog i reaktivnog pristupa ključna je za efikasno suočavanje s ovim problemom, ali zahtijeva adekvatan pravni okvir, tehničke resurse i međusobnu saradnju policije, društvenih mreža i građana”, ukazuju iz UP. 

Najviše govora mržnje širi se na društvenim mrežama, ali neke čuvaju podatke

Kada su u pitanju istrage na online prostoru, iz resora Danila Šaranovića tvrde da način na koji se pristupa ovim slučajevima zavisi od pravnog sistema, prioriteta organa, raspoloživih resursa kao i mjesta izvršenja krivičnog djela tj. društvene mreže putem koje je iskazan govor mržnje.

„Najviše govora mržnje primjećujemo na društvenoj mreži X, međutim tamo imamo najmanje prostora za reakcije, jer ta platforma ima politiku kojom bolje štiti podatke i informacije o svojim korisnicima. Zbog te politike, prijave često nemaju pravni efekat, jer je teško pratiti te osobe, budući da uglavnom komentarišu pod lažnim imenima i bot profilima”, kaže za CIN-CG Jokić. 

Iz UP ukazuju da većina poznatih društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju ima odjeljenja za odgovore na pravne zahtjeve, međutim, stepen i način saradnje variraju. 

“Većina platformi zahtijeva pravni dokument za dostavljanje identifikacionih podataka o korisnicima, kao i u hitnim zahtjevima za slučajeve gdje postoji neposredna opasnost po život ljudi. Ukoliko su platforme registrovane u drugoj zemlji, zahtjev se često mora podnijeti putem mehanizma međunarodne pravne pomoći” ukazuju iz UP.

Veoma važna okolnost u istragama je protok vremena 

Iz UP dodaju da Internet servis provajderi (ISP) mogu otkriti identitet korisnika IP adrese samo uz sudski nalog, a proces dobijanja naloga može biti dugotrajan. 

ISP-ovi su kompanije koje omogućavaju korisnicima pristup internetu u bilo kojoj formi, pružaju usluge poput hostinga web stranica, e-mail servisa i sigurnosnih mrežnih rješenja. 

“Pošto mnogi ISP-ovi čuvaju podatke o saobraćaju samo na određeno vrijeme, ako se prijava ne izvrši u kratkom vremenskom roku onda je moguće da ti provajderi nemaju više evidenciju o korisniku IP adrese”, ukazuju iz UP. 

Oni navode da se dešava da IP adresa krajnjeg korisnika bude dinamična, odnosno da se mijenja ili da istovremeno jednu istu adresu koristi veći broj korisnika. Do toga dolazi zato što većina ISP dodjeljuje IP adrese iz svog mrežnog opsega za određeni vremenski period. Iz UP zaključuju da često krajnji korisnici koriste i alate za anonimizaciju. 

Izuzetno izražen stepen društvene distance – Nepoželjni kao komšije

Zabrinjavajući podatak proističe iz Izvještaja o istraživanju stavova građana i građanki o prisustvu stereotipa, predrasuda i društvenom prihvatanju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, koji je odradio Socijalni Centar u 2023. godini gdje su anketirana 284 građana.

Na pitanje u kojoj mjeri za svaku od navedenih grupa ne bi željeli da ih imaju za komšije, 68 odsto ispitanika u studiji izjasnilo se da ne bi voljeli da to budu LGBTIQ osobe, dok svega 18 odsto nema ništa protiv toga.

Najveći stepen društvene distance pokazan je prema HIV pozitivnim osobama (86 odsto), prema romskoj i egipćanskoj populaciji (82 odsto), korisnicima droga, osuđivanim licima i migrantima (79 odsto), dok je LGBTIQ zajednica na četvrtom mjestu, a na kraju su siromašne osobe (64 odsto).

“Kao i sve fobije, tako su ksenofobija, homofobija i transfobija su iracionalni strahovi, koji ako ništa drugo, fiksiraju naš neprijatni doživljaj i emocionalni naboj na neki objekat, stvarajući pogrešnu vezu između nekog neodređenog negativnog doživljaja sa jedne strane i konkretnog objekta sa druge”, objašnjava psihoterapeut Al-Ammar Kašić.

Kašić smatra da se predrasude i diskriminacije često koriste kao alat za održavanje društvene kontrole, što imamo priliku da vidimo i u našoj zemlji gdje se iznova i iznova podstiču različiti vještački konflikti koji su u osnovi vezani za nacionalnu, religijsku, seksualnu ili neku drugu pripadnost, otežavajući ljudima da imaju kvalitetne i ispunjene živote koji im pripadaju.

U istom izviještaju navodi se da 44 odsto ispitanika smatra da je homoseksualnost opasna po društvo i čak 62 odsto misli da su LGBTIQ osobe opasne po djecu.

Psihoterapeut ukazuje da LGBTIQ osobe nisu imune na projekcije i etiketiranja proistekale iz predrasuda i stigmatizacije kao ni na diskriminaciju koja ugrožava ostvarivanje mnogih ljudskih i često podrazumijevanih prava i sloboda. 

“Kako to obično biva, slobodu najbolje razumiju oni kojima je oduzeta, a u ovom slučaju možemo da govorimo o slobodi da se živi dostojanstven život sa svim pravima koja ljudi u društvu već ostvaruju i uživaju” ističe on.

Više od četvrtine ispitanika krije da je LGBTIQ

Kašić objašnjava da uvažavanje seksualne orjentacije i rodnog identiteta, kako sebi, tako i drugima, može biti izuzetno teško u uslovima kada je stalno prisutan strah od odbacivanja, osude ili nasilja.

Rezultati studije o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba u Crnoj Gori koji je odradio Socijalni Centar 2023. godine, pokazuju da 46 odsto LGBTIQ nije priznalo svoju seksualnu orjentaciju ili rodni identitet pred drugima, dok njih 45 odsto jeste. Čak 27 odsto ispitanika to nije saopštio ni prijateljima ni članovima porodice. 

Psihoterapeut objašnjava da svi imamo fundamentalne potrebe vezane za druge ljude – za sigurnošću, prihvatanjem, ljubavlju i samoodređenjem. Kada te potrebe nisu zadovoljenje, uskraćeni smo za važna životna iskustva. On smatra da kod LGBTIQ osoba, zbog neprihvatajućeg društvenog okruženja, dijelovi identiteta često ostaju skriveni i nepotvrđeni. Svakodnevne situacije koje su drugim ljudima uobičajene, LGBTIQ osobama mogu biti neprijatne ili uznemiravajuće.

“Zamislite da ne smijete da kažete nikome ko je vaša simpatija, da svoju najveću ljubav morate da lažno predstavljate kao svog cimera ili prijatelja, ili da nikada ne možete javno da pokažete ni najmanji znak naklonosti osobi sa kojom tajno dijelite čitav jedan život”, ističe psihoterapeut.

Više od polovine ispitanika, odnosno 51 odsto, je navelo da se u javnosti trude da njihov identitet bude manje vidljiv, kako drugi ljudi ne bi pomislili da su pripadnici LGBTIQ manjine.

“Kako društvo ne pokazuje da su ljudi koji su drugačiji na bilo koji način dobrodošli i da su bezbjedni, mnoge LGBTIQ osobe primorane su da sebe umanjuju i da se sakrivaju, krijući djelove svog identiteta od kolega na poslu, prijatelja, članova porodice, u nekim slučajevima čak i od svojih bračnih partnera” objašnjava Kašić.

On ističe da skrivanje tako važnog djela svog identiteta može da dovede do stvaranja dvostrukog ili paralelnog života, što sa sobom povlači mnogo problema i nepotrebne ljudske patnje.

,,Predrasude i diskriminacija duboko prožimaju crnogorsko društvo. Slučajevi nasilja koji su se dogodili 15. i 17. januara, su podsjetnici na urgentnu potrebu za sistemskom borbom protiv mržnje prema manjinama. Neophodno je da institucije, pojedinci i društvo u cjelini preuzmu odgovornost u stvaranju nenasilnog, bezbjednog i inkluzivnog okruženja za sve”, kažu iz NVO Queer Montenegro.

Zvaničnici novih vlasti optuživali su kompaniju da predstavlja vrh kriminalne piramide, ali sa njom država sklapa najveće poslove i nakon pada DPS-a 2020. godine. Sa kadrom i mehanizacijom, poštovanjem rokova i kvalitetom izgradnje, nametnuli su se kao jedna od najozbiljnijih kompanija u Crnoj Gori

Predrag Nikolić 

I nakon političkih promjena 2020. godine, firme privilegovane tokom ere Mila Đukanovića nastavile su da povlače najviše novca iz državnog budžeta, preko tendera i na druge načine.

Među prvim po poslovima sa državom je i dalje “Bemax”, iza kojeg navodno stoji sam vrh bivše političke elite.

Nova vladajuća garnitura je na priči o borbi protiv navodnog kriminalnog klana iz “Bemaxa” temeljila propagandu o uvođenju vladavine prava, a istovremeno sa tom kompanijom nesmetano radila, dajući joj u posljednjih nekoliko godina poslove vrijedne više desetina miliona eura.

Ni većina drugih firmi nastalih na krilima podrške u doba vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) nemaju problema u poslovanju sa novim vlastima.

BEMAX

Prve godine nakon promjene vlasti 2021, “Bemax” je iz budžeta povukao 19 miliona, a sljedeće milion više. I pored prozivanja tadašnjeg premijera Dritana Abazovića o vezama ove kompanije sa švercom cigara i narkotika, 2023. godina je bila rekordna za “Bemax”, koji je iz budžeta te godine naplatio 26,9 miliona. Ni prošle godine im nije išlo loše, do kraja novembra iz budžeta im je direktno uplaćeno 9,7 miliona eura.

Iako je “Bemaks” dežurni krivac i Vladi premijera Milojka Spajića i potpredsjednika Alekse Bečića, uz kritike da stoji i iza aktuelnih studentskin protesta, to ni njima ne smeta da sa ovom firmom ugovaraju velike poslove. Samo tokom ove godine ti će poslovi donijeti kompaniji rekordnu zaradu iz budžeta.

Uprava za saobraćaj (Uprava) je krajem decembra prošle godine potpisala ugovor sa “Bemaxom” vrijedan 9,3 miliona eura, za rekonstrukciju saobraćajnice koja povezuje Petnjicu i Bioče.

Početkom januara, Uprava je na ponovljenom tenderu za izgradnju zapadne obilaznice oko Podgorice izabrala još jednu ponudu “Bemaxa”, i tou iznosu od 20,39 miliona eura.

Uprava je samo nastavila staru praksu - od 2011. do 2021. za poslove koje je radio “Bemax” direktno je ovoj firmi isplatila više od 75 miliona eura, dok je Ministarstavo saobraćaja u tom periodu uplatilo 46 miliona, a Ministarstvo finansija blizu 10 miliona. Prema podacima Instituta Alternativa, od 2011. godine najviše novca “Bemaxu” je plaćeno za puteve, oko 137 miliona. Institut alternativa nema ažurirane podatke na svom sajtu Mojnovac za isplate iz budžeta prije 2011. godine.

Kada se sabere, od 2011. do kraja prošle godine iz državnog budžeta je ovoj kompaniji uplaćeno direktno gotovo 180 miliona eura.

No, to nije sav novac iz državne kase. Pored ovoga, “Bemaxu” je pripao i najveći dio kolača predviđen za podizvođače prilikom izgradnje prve dionice auto-puta Bar-Boljare. Prema podacima državnog “Monteputa”, koje je objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), “Bemax” je za dionicu od Smokovca do Mateševa dobio 234 miliona eura, ili skoro 30 odsto od ukupne ugovorene cijene te dionice, a značajno više nego svi drugi domaći podizvođači. Poslove im je povjerio glavni izvođač - kineska kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC).

Najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, koja ima slogan Gradimo Crnu Goru, osnovana je 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta.

“Bemax” je slovio za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.

Formalno, osnivač, stoodstotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme “Fin Invest”, jedne od firmi iz “Atlas grupe” Duška Kneževića.

U julu 2022. Kovačević prodaje kompaniju Ivanu Uboviću, sinu Ranka Ubovića, za svega 750 hiljada eura. Mlađi Ubović kupuje ”Bemax” za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Naime, kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital bio je procijenjen na 142 miliona, a na raučunu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.

Bivši premijer Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio za šverc kokaina i cigareta, i to preko “Bemaxa”, sa kojim je njegova Vlada istovremeno poslovala. Naveo je i da je “Bemax” eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovao desetine miliona.

Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, “Bemax” je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević (URA), koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko “Bemaxa” aktuelizovan je i tokom 2024. godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.

U februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme “Tehnomax”.

Firma “Bemax” je donator mnogih sportskih klubova, brojnih manifestacija, a finansira i dio medija. U podgoričkom naselju Tološi prije par godina sagrađena je i osnovna škola “Novka Ubović”, koja je poklon gradu porodice Ubović i firme “Bemax”. Novka Ubović, majka Ranka Ubovića, bila je poznata prosvjetna radnica u Podgorici. Škola je donacija glavnom gradu u vrijednosti od sedam miliona eura, a “Bemax” je izgradio mjesec dana prije planiranog roka.

Pored sumnjivog početkog kapitala i optužbi za nelegalne poslove, koje institucije nikako da do kraja istraže, “Bemax” je postao najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori. Sa stručnjacima i mehanizacijom, poštovanjem rokova i kvalitetom izgradnje, nametnuli su se kao jedna od najozbiljnijih kompanija u Crnoj Gori, koja na tenderima daje ponude koje su često najkonkurentnije.

MEHANIZACIJA I PROGRAMAT

Nikšićka građevinska firma “Mehanizacija i programat” je prema portalu “Mojnovac” od 2011. do 2024. iz državnog budžeta prihodovala 105,6 miliona eura.

Kompaniju su iz tada opozicione Demokratske Crne Gore (DCG), 2019. godine optužili da su DPS tajkunska firma u koju se prelivaju milioni državnog novca.

Iz “Mehanizacije i programata” su odgovorili da nisu tajkunska niti of-šor kompanija, te da tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nema nikakve veze sa tom kompanijom.

Kada su nekadašnji opozicionari došli na vlast, poslovi nisu stali, već su pojačani. Samo u 2021. iz budžeta je ova kompanija naplatila 3,3 miliona, da bi se nakon te godine poslovi razgranali, pa je 2022. naplatila 17 miliona, 2023 - 14,5 miliona, a tokom ove godine 13,3 miliona.

Ova firma je za gradnju puteva dobila 90 miliona, za lokalne puteve 7,6, ulice i parkove više od dva miliona.

Najviše novca je uplatila Uprava za saobraćaj, više od 60 miliona, zatim Ministarstvo saobraćaja - 25 miliona...

Dušan Đurović je predsjednik Odbora direktora firme i većinski vlasnik. Udio u kompaniji imaju i Vladimir Zečević i Igor Đurović.

NOVI VOLVOX

“Novi Volvox” je direktno iz državnog budžeta od 2011. do kraja 2024. prihodovao 67,8 miliona eura, prema sajtu “Mojnovac”. Najviše novca ova je kompanija dobila 2019. godine - 14 miliona, ali i u posljednjih nekoliko godina njeni su prihodi direktno iz budžeta bili višemilionski. Ovdje nijesu uračunati eventualni prihodi “Volvoxa” kao podizvođača, niti poslovi sa lokalnim samoupravama.

Iz državnog budžeta ovoj je firmi Uprava javnih radova uplatila više od 38 miliona eura, Uprava za kapitalne projekte više od 11 miliona, a Ministarstvo održivog razvoja i turizma više od 10 miliona.

Kompanija je 2022. zajedno sa italijanskom firmom “Leitner SPA” dobila posao izgradnje žičare Kotor - Lovćen.

Većinski vlasnik “Volovoxa” je podgorička firma “Seed Capital Partners”, u vlasništvu Milana Ivanovića, koji ima udio od 81 odsto. Ivanović je brat od strica Miodraga i Vladana Ivanovića, koji važe za bliske prijatelje Mila Đukanovića. Vladan Ivanović je ranije bio i u vlasničkoj strukturi firme “Novi Volvox”.

U maju 2024. za izvršnog direktora “Volvoxa” izabran je Slavoljub Popadić, nekadašnji izvršni direktor Rudnika uglja i Crnogorskog Telekoma. On je na toj poziciji zamijenio Vladana Bajagića.

Pritvoreni vlasnik “Atlas Grupe” Duško Knežević kazao je prije nekoliko godina da se na braću Vladana i Miodraga Ivanovića vodi takozvana ničija kuća, luksuzno zdanje kod Vile Gorica, koje vrijedi oko 10 miliona eura, a čiji je pravi vlasnik navodno Đukanović.

FIDIJA

Podgorička firma “Fidija” imala je prihode iz budžeta od 65,9 miliona eura, najviše tokom 2023. godine - 11 miliona, a tokom prošle 10 miliona.

Od 2011. ovoj kompaniji država je plaćala za stavke građevinski objekti - 10,2 miliona, bolnice - 4,4 miliona, dispanzeri - dva miliona, putevi 1,6 mililna, a najviše novca je pod stavkom ostalo - 38,3 miliona.

Uprava za kapitalne projekte je uplatila najviše novca “Fidiji” - 10 miliona, Ministarstvo ekonomije i Ministarstvo održivog razvoja i turizma - svako preko devet miliona, Uprava javnih radova 7,8 miliona, Direkcija javnih radova - Izgradnja i rekonstrukcija objekata socijalnog staranja - 7,3 miliona.

Vlasnik ove kompanije je Ivan Blagojević, a do decembra 2020. bio je njegov otac Joko. U maju 2019. Joko je uhapšen u operaciji “Klap” zbog utaje poreza, a zatim je sa tužilaštvom potpisao sporazum o priznanju krivice.

LD GRADNJA

Prihodi iz budžeta od juna 2011. do kraja novembra prošle godine nikšićke kompanije “LD gradnja” iznose 35 miliona eura.

Posljednje dvije godine prihodi iz budžeta ove firme naglo rastu i iznose 2023 - 5,8 miliona, a prošle godine šest miliona.

Vlasnik ove kompanije je Luka Nikčević. Kompanija je osnovana 2007. godine, a djelatnost obavlja u sklopu sistema firmi “LD Group” iz Nikšića, “Crna Gora Inžinjering” iz Moskve i “Montenegro Inžinjering iz Moskve”.

Najviše novca prihodovali su od Ministarstva rada i socijalnog staranja - 11,8 miliona, Uprave za kapitalne projekte - 5,9 miliona, Ministarstva održivog razvoja i turizma - 3,4 miliona, Uprave javnih radova - više od šest miliona, Ministarstva ekonomije - dva miliona, Ministarstva prosvjete - 1,5 miliona... Pod stavkama ostalo - više od 17 miliona, sredstva transporta - 8,7 miliona, građevinski objekti - 2,6 miliona, konsultantske usluge - 2,1 milion...

MANJE POSLOVA ZA “EURO ASFALT”

Bosanska firma “Euro Asfalt” je od septembra 2017. do kraja novembra 2024. iz budžeta Crne Gore naplatila 71,8 miliona eura. Vlasnik ove firme je Hamed Ramić, koji se na listi najbogatijih ljudi u regionu magazina “Nedjeljnik” našao na 65 mjestu, sa kapitalom od 404 miliona eura.

Preduzeće trenutno nije u blokadi, ali bilo je četiri puta blokirano po osnovu prinudne naplate. Posljednja blokada, u iznosu od 6.489 eura, trajala je od kraja novembra do 20. decembra prošle godine.

Ova firma koja je gradila puteve, najviše novca iz budžeta povukla je 2019. - 13, 2 miliona, prošle godine - 12 miliona, a ove sedam.

Za nagli prodor ove firme u Crnu Goru i dobijanje poslova u vrijednosti od 60 miliona eura za kratko vrijeme, zainteresovalo se i Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Rad ove firme na trasi puta Berane-Kolašin, preko Bjelasice, sa tunelom Klisura, kasnio je četiri godine, a u međuvremenu su trškovi porasli za 20 miliona eura. SDT je zato formirao predmet protiv bivšeg ministra saobraćaja Osmana Nurkovića iz Bošnjačke stranke (BS), kao i bivšeg direktora Uprave za saobraćaj Sava Parače iz DPS-a.

“Euro asfalt” nije na vrijeme završio obilaznicu oko Rožaja. A tokom rada na njoj ostala je slika rušenja mosta Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju. Most dužine 160 metara srušio se krajem decembra 2020. Tom prilikom teške tjelesne povrede zadobila su trojica radnika.

TEHNOPUT

Kompanija “Tehnoput” je od 2014. do 2024. iz državnog budžeta naplatila 60,8 miliona eura. Najviše novca iz budžeta dobila je 2018 - više od 10 miliona, a 2020. godine osam miliona. Nakon promjene vlasti, poslovi ove firme sa državom su značajno umanjeni: 2022. godine direktno iz budžeta naplaćuje 3,2 miliona, da bi 2023. prihod iz budžeta pao na na pola miliona, a prošle godine na 234 hiljade eura.

Ovo preduzeće, iako u blokadi od kraja 2012. godine i na vrhu liste poreskih dužnika zbog gotovo sedam miliona duga, nesmetano je poslovalo sa državom.

Vlasnik komanije je Saša Aćimić, koji je 2023. uhapšen nakon što je skinuo pečat građevinske inspekcije sa asfaltne baze “Tehnoputa” na rijeci Cijevni. Ubrzo je pušten, a prošle godine je dobio i saglasnost za asfaltnu bazu koja je duže od deceniju radila nelegalno.

KROLING

Danilovgradska kompanija “Kroling” je do 2016. imala milionske poslove sa državom. Ukupni prihodi iz državnog budžeta od 2011. iznose 23,7 miliona, međutim u posljednjim godinama sve manje je prihodovala u poslovima sa državom.

Vlasnik komanije Željko Mišković se preorijentisao na posao gradnje malih hidroelektrana. Ova firma je 2016. dobila koncesije za gradnju mHE na tri rijeke koje izviru u Nacionalnom parku Prokletije. Preko firme “Kroling”, Mišković je od 2019. vlasnik atraktivnih i vrijednih nekretnina u srcu Boke Kotorske, u Prčanju. Odlukom Vlade Republike Srbije nekretnine prčanjskog Instituta Vrmacova kompanija je dobila u zamjenu za šestospratnicu u Beogradu.

TOŠKOVIĆI

“Toškovići” su još jedna od građevinskoh kompanija koja je imala milionske poslove sa državom do 2021. godine. Iz budžeta joj je od 2011. do kraja 2021. uplaćeno 16,4 miliona eura. Međutim, za razliku od mnogih drugih, nakon promjene vlasti gube poslove sa državom, pa iz državnom budžeta 2021. naplaćuju svega 23 hiljade eura.

Preduzeće je krajem prošle godine izašlo iz blokade koja je trajala duže od tri mjeseca.

Vlasnik firme je Vanja Tošković, a do 2022. bio je Ivica Tošković. On je krajem 2019. osuđen za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i utaja poreza i doprinosa. U slučaju “Vardar”, Tošković je označen kao član kriminalne grupe koja je oštetila državni budžet za 3,7 miliona eura, a u sporazumu o priznanju krivice obavezao se da vrati 140.000 eura za koliko ga je tužilaštvo teretilo i plati kaznu od 40.000 eura.

GLOSARIJ

Pored građevinskih firmi, u poslovima sa državom izdvaja se i cetinjski “Glosarij”, firma Branislava Martinovića koja je rekorder po broju tendera koje su dobili sa javnim zdravstvenim ustanovama. Od 2021. godine, kada je započeo sa radom elektronski sistem javnih nabavki (CEJN), do kraja prošle godine, kompanije je dobila 284 tendera i naplatila više od 221 milion eura.

“Tea Medica”, čiji su vlasnici Martinovićevi sinovi, je od 2015. do 2024. iz državnog budžeta dobila 33 miliona eura.

CIN-CG je već pisao o monopolu koji Martinović preko svojih firmi ima u uvozu i distiribuciji ljekova - “Glosarij” je zastupnik ili ovlašćeni distributer za više od 90 odsto ljekova.

Nova vlast nije ništa uradila da preduprijedi ovaj monopol.

CRBC kolo vodi sa gotovo 770 miliona

China Road and Bridge Corporation (CRBC) je kompanija koja je dobila najviše novca iz budžeta Crne Gore - 769.875.748 eura, u periodu od 2015. do juna 2022. Kineska kompanija je gradila auto-put u Crnoj Gori, uz brojne ekološke probleme i kašnjenje od tri godine. Iako je druga na crnoj listi poreskih dužnika, sa dugom od 11,6 miliona, iskazala je zainteresovanost i za gradnju druge dionice auto-puta.

Od inostranih kompanija, nakon CRBC, na vrhu liste je “Jugopetrol” sa prihodima iz budžeta od 91.336.665. Slijedi austrijski “Strabag” - kompanija je u posljednje dvije godine iz bužeta prihodovala 46.883.619, a ranija firma “Strabag Podgorica” od jula 2017. do avgusta 2023 - 31.971.891 euro. “Lovćen osiguranje” - 67.266.665. Od 2011. do kraja novembra ove godine prihodi “Crnogorskog Telekoma” (T-COM) iz budžeta iznosili su 34.033.359 eura.

 

Od ukupno 19 prijetnji i napada na novinare tokom prošle godine, osam je bilo na novinarke. Istovremeno, sve je prisutniji i mizogini govor prema ženama u medijima

Predrag Nikolić

Tokom prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 19 prijetnji i napada na novinare, od čega osam na novinarke.

To su podaci regionalne platforme Safejournalist koja, pored naše zemlje, bilježi napade i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

Uporedni podaci pokazuju da je prošle godine u Crnoj Gori zabilježen najveći broj napada, prijetnji i uznemiravanja prema novinarkama. Prethodnih godina, cifre su bile drugačije. Tako je od 16 evidentiranih napada u 2023. godini, šest bilo prema ženama, dok se 2022. dogodilo 28 napada, od kojih su u sedam žrtve bile novinarke.

Osim rasta broja napada prema novinarkama, Marijana Camović Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore (SMCG), ukazuje na sve prisutniji govor mržnje i mizoginiju kojoj su novinarke izložene.

“Prostim čitanjem komentara ispod objava na društvenim mrežama i nekim portalima može se registrovati govor mržnje i mizoginija koja je izražena kada su u pitanju tekstovi i prilozi koje potpisuju novinarke. Tu su seksistički i ženomrzački komentari gotovo pravilo. Novinarke jesu izloženije toj vrsti etiketiranja, uvreda i pokušaja diskreditacije i to je problem koji uzima maha, a ne vidim da redakcije daju neki odgovor, osim što puštaju da se to događa”, kaže ona za CIN-CG.

PRIJETNJE SILOVANJEM

Kao jedan od drastičnijih ona navodi slučaj prijetnji silovanjem prema pet novinarki.

“U tom slučaju država je potpuno zakazala jer je bilo kakav odgovor izostao. Po tom pitanju ništa nije urađeno”, objašnjava.

Nepoznata osoba uputila je 12. decembra 2023. prijetnje silovanjem na mail adresu urednice “M portala” Danice Nikolić. Prijetnjama su obuhvaćene i novinarke iz različitih medija Tamara Nikčević, Bojana Dabović, Mirka Dević i Slavica Kruščić Vasović.

Više međunarodnih organizacija zatražilo je od crnogorske policije i tužilaštva da hitno procesuiraju te prijetnje. Povodom slučaja predmet je formiran u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

Danica Nikolić je sa iste mail adrese u septembru 2022. godine primila prijetnju smrću, a slučaj još nije riješen.

“Koliko su seksizam i mizoginija odomaćeni u Crnoj Gori i koliko su novinarke tu nemoćne govori i slučaj novinarke Irene Tatar kojoj se u emisiji uživo prostački i vulgarno obratio profesor Univerziteta Crne Gore Aleksandar Stamatović, a kojem je kasnije, umjesto da osude takav ispad, stalo u zaštitu troje kolega koji su činili etički odbor Univerziteta. Umjesto satisfakcije desilo se novo poniženje jer su oni zaključili da je Stamatović ‘iskazao afinitet prema duhu novinarke’”, podsjeća Camović Veličković.

Osim rasta govora mržnje i mizoginog govora, prošla godina donijela je i veći broj napada na novinarke.

Posljednji se desio 10. novembra 2024. kada je novinarka “Pobjede” Ana Raičković napadnuta, u večernjim časovima, od strane biznismena Zorana Bećirovića, u čijoj pratnji su bili njegov sin Luka i članovi njihovog obezbjeđenja Mladen Mijatović, koji je službenik Ministarstva unutrašnjih poslova i Ljubiša Dukić. Pored novinarke, povrijeđeni su njen i sin i vjerenik koji su joj pritekli u pomoć. Napadači su joj demolirali automobil.

Nakon incidenta, Raičković je prebačena u Urgentni centar, a policija je uhapsila Bećirovića, njegovog sina i Mijatovića. Nešto kasnije uhapšen je i drugi Bećirovićev tjelohranitelj, Ljubiša Dukić. Tužilaštvo ih tereti za nasilničko ponašanje. Bećirović i Mijatović su još u pritvoru, dok je sin Zorana Bećirovića pušten da se brani sa slobode. Iz pritvora je u međuvremenu pušten i Dukić, a nakon žalbe njegovih branilaca.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kako je saopšteno, iniciralo je disciplinski postupak protiv Mijatovića.

ŽIVOT SA POLICIJSKOM ZAŠTITOM

Novinarka “Vijesti” Jelena Jovanović prijavila je policiji 20. juna M. K. zbog upućenih prijetnji prilikom izvještavanja o ubistvu koje se dogodilo na Cetinju. Naime, M. K. je brat jednog od ubijenih i zahtijevao je da se saopšti da li se tu nalazi Jelena Jovanović, te da je ona sljedeća jer je “nacrtala metu” njegovom bratu. U Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju formiran je predmet povodom navedenog događaja, gdje je novinarka Jovanović saslušana u svojstvu svjedoka, a spisi predmeta od strane policijskih službenika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje su dostavljeni tužiocu na ocjenu i odlučivanje.

Jovanović je, pored Olivere Lakić, novinarka koja zbog ranijih prijetnji i napada ima 24 sata policijsku pratnju i zaštitu.

“Uvijek treba podsjetiti da kada je riječ o napadima na novinarke i uopšte bezbjednosti u novinarstvu, na činjenicu da već nekoliko godina dvije novinarke imaju dvadesetčetvoročasovnu policijsku zaštitu jer im je ugrožena bezbjednost i nema izgleda da će se to stanje skorije promijeniti. U međuvremenu, nijedan muškarac nije u sličnoj situaciji’’, kaže za CIN-CG Camović Velićković.

Posljednjeg dana maja, novinarka Radio Televizije Crne Gore D. B. i njena majka T. S. našle su se na meti prijetnji i napada Podgoričanina Draga Bulatovića. Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici odredilo je Bulatoviću zadržavanje od 72 sata zbog sumnje je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. Osnovno državno tužilaštvo je sredinom jula podnijelo optužni predlog protiv Bulatovića.

Dopisnica TV Vijesti iz Bijelog Polja, Alisa Hajdarpašić, napadnuta je tokom obavljanja radnog zadatka 14. aprila u Bijelom Polju. Novinarka je dobila zadatak da isprati policijske aktivnosti u Orahovici ispred porodične kuće Zorana Lazovića, bivšeg zvaničnika obavještajnog sektora koji je tog dana uhapšen po nalogu SDT. Bez obzira što se Hajdarpašić odmah po dolasku predstavila i pokazala pres legitimaciju, grupa ljudi koja se nalazila na licu mjesta, počela je da je vrijeđa, omalovažava i gura, kako bi je spriječili da obavi novinarski zadatak.

U izjavi datoj policiji, novinarka je kazala da je Vladan Kovačević, lokalni funkcioner, podstrekao mještane da je okruže, te da je Sakib Čindrak, predsjednika Mjesne zajednice Bistrica, gurao kako ne bi obavila radni zadatak.

PRIJAVA ZBOG ZAŠTITE IZVORA

Novinarka i direktorica lokalnoj javnog emitera Radio Tivat, Tamara Vučinović, prijavljena je krajem februara policiji od strane direktorke obrazovne ustanove u tom gradu, jer nije željela da otkrije izvor informacija u vezi sa tom školom. Direktorka je najprije direktno pokušala da sazna ko je iz te ustanove javio informaciju da škola neće raditi zbog štrajka, a pošto je novinarka odbila da oda izvor, prijavila je policiji. Policija je saslušala Vučinović, koja se branila odredbama Zakona o medijima i Etičkog kodeksa koji garantuju anonimnost izvoru informacije. Vučinović napominje da je policija bila veoma korektna u nastupu, te da nisu od nje tražili otkrivanje izvora, već da samo da izjavu povodom prijave.

Ministar pravde Andrej Milović oteo je mobilni telefon novinarki portala Libertas press, Radmili Grbić. Do incidenta je došlo u hodniku Skupštine Crne Gore 9. februara 2024. Ministar je novinarki oduzeo telefon iz ruke i predao ga jednom od službenika obezbjeđenja, koji je odmah potom vratio telefon novinarki. Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv ministra.

Novinarka RTCG, Nataša Baranin, napadnuta je u Podgorici 6. januara. Do incidenta je došlo kada je Baranin, koja je upravljala automobilom, sirenom dala znak licima koja su se nalazila na kolovozu da se sklone. Nepoznati muškarac je prišao automobilu i kako se navodi u tekstu koji je objavila Antena M, uputio novinarki niz prijetnji i uvreda. Slučaj je prijavljen policiji, a kao dokaz priložene su fotografije napravljene na licu mjesta.

Danica Nikolić je i krajem jula bila na meti online prijetnji. Ona je 27. jula dobila mail prijeteće sadržine:

“…Rekao sam ti da ćeš da visiš i vidiš da sam bio dobar prorok”.

Kako M Portal navodi, riječ je o osobi koja se potpisuje kao Branko i koja je upućivala prijetnje M portalu i prošle godine, zbog čega je i saslušan od strane policije.

PETICIJA ZA ZABRANU RADA

Novinarka lista “Vijesti” i nedjeljnika “Monitor” iz Kolašina, Dragana Šćepanović, prijavila je odjeljenju bezbjednosti Kolašin da se osjeća ugroženo, jer je na meti višemjesečnog vrijeđanja, optužbi i omalovažavanja koji je sputavaju u obavljanju novinarskog zadatka. Riječ je o tekstovima koji se objavljuju mjesecima unazad na portalu Aktuelno i koji su posljedica njenog izvještavanja o poslovanju Ski-resorta “Kolašin 1450”, koji stoji i iza portala Aktuelno, a čiji je vlasnik Zoran Bećirović. Takođe, pokrenuta je peticija kojom se traži da joj se onemogući izvještavanje, uz obrazloženje da njen rad “tjera” investitore iz Kolašina. Kako je Šćepanović navela, njoj svakodnevno prilaze sugrađani koji je upozoravaju da ne treba da se bavi određenim temama.

Pjesnikinja i producentkinja televizijske emisije “Dnevnica” Lejla Kašić putem društvene mreže Instagram, optužila je muzičara Ramba Amadeusa (Antonija Pušića) za seksualno uznemiravanje. Ona je o incidentu izvijestila predstavništvo UNICEF-a za Crnu Goru, s obzirom na to da je muzičar ambasador dobre volje te organizacije.

Kako je kazala, sve se dogodilo u petak 10. marta, tokom snimanja emisije, i da je Pušić neprimjereno dodirnuo. Ekipa je za to saznala tek nakon što su se svjetla kamera pogasila, iako u sirovom materijalu ima i video-zapis u kojem je Pušić naziva “glupačom”. Umjesto izvinjenja, od Pušića je dobila niz uvreda da je “glupača”, “ludača”… Nešto kasnije dobila je i poruku u kojoj joj muzičar “objašnjava” da je sve pogrešno shvatila i loše protumačila njegov utisak da “možemo da budemo dobri drugari”.

Novinarka “Vijesti”, Jadranka Ćetković, prijavila je dežurnoj službi Odjeljenja bezbjednosti Bijelo Polje da joj je 1. marta 2023. nepoznata ženska osoba uputila riječi uvredljivog sadržaja ispred zgrade Višeg suda u Bijelom Polju. O događaju je obaviješten državni tužilac koji je naložio prikupljanje obavještenja od više osoba i izuzimanje video-nadzora. Nakon identifikacije ženske osobe, od nje su prikupljena obavještenja u svojstvu građanke. Državni tužilac se izjasnio da se u njenim radnjama ne stiču elementi krivičnog djela nakon čega je protiv B. G. podnijeta prekršajna prijava zbog prekršaja iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru.

Glavnoj i odgovornoj urednici Portala Analitika, Rosandi Mučalici, 28. februara 2023. upućena je poruka neprimjerenog, prijetećeg i seksitičkog sadržaja. Ona je slučaj prijavila policiji protiv NN osobe. Državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici se izjasnio da se u predmetnom događaju ne stiču elementi bića krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Krajem septembra 2024. predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se, po ugledu na svog prethodnika Mila Đukanovića, na neprimjeren i drzak način obratio novinarki Televizije Crne Gore Aleksandri Jovančević. Razlog - novinarka je postavila pitanje koje mu se nije dopalo. Incident se dogodio 24. septembra tokom konferencije za medije.

Milatović je prvo pitao novinarku da li je pogledala promotivni spot o kome je postavila pitanja, nakon što je novinarka rekla da nije, kazao je da je riječ o “naručenom pitanju (generalnog direktora RTCG) Borisa Raonića” i pitao: “Jesmo li se za ovo borili”.

Sindikat medija Crne Gore je reagovao u ovom slučaju, a Milatović se kasnije izvinio i rekao da mu nije bila namjera da se iko osjeća ugroženim, već da je kritikovao uređivačku politiku RTCG-a.

Iako vještaka medicinske struke ima 111, sudovi i tužiaštva većinu njih nikada ne angažuju. Država kasni i sa isplatama i zbog toga plaća dodatne penale

Maja Boričić

Četiri vještaka medicinske struke uzela su gotovo trećinu novca koji je isplatio Tužilački savjet (TS) u 2023. za vještačenja u krivičnim postupcima u crnogorskim tužilaštvima.

TS je, u tom periodu, isplatio nešto preko 543.000 eura, od čega su četiri vještaka Nemanja Radojević, Miodrag Šoć, Krsto Nikolić i Ivana Čurović uzeli oko 170.000 eura. Najviše novca uzeo je Radojević – preko 50.000 eura.

Tužilaštva nijesu bila toliko izdašna prema vještaku medicinske struke Željku Goluboviću. On je međutim, dobro naplatio svoje usluge od crnogorskih sudova u krivičnim postupcima. Od svih vještaka za vještačenje pred sudovima uzeo je najviše-oko 40.000 eura u 2023 i prvoj polovini 2024. Odmah za njim je i Radojević, koji je uzeo nešto oko 30.000 eura.

Vještaci dolaze do novca i na osnovu sudskih izvršenja. I po ovom osnovu Radojević je najviše dobio – gotovo sav novac naplaćen preko javnih izvršitelja namijenjen vještacima, otišao je njemu. Od ukupno 78.000 eura izvršenja, u prvoj polovini 2024, Radojević je dobio 75.000, uključujući troškove advokata i izvršitelja. Radojević je podnosio tužbe zbog neisplaćenih naknada i time dobio višestruko uvećane iznose od države, koja je kasnila sa isplatama vještaku.

Dakle, za godinu i po, ako se sabere ono što su isplatila tužilaštva i sudovi za vještačenja, Radojević je dobio oko 150.000 eura.

U najvećoj mjeri do ovih podataka Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Centar za građanske slobode (CEGAS) došli su slobodnim pristupom informacijama od Tužilačkog i Sudskog savjeta.

Na posljednjem ažuriranom spisku vještaka koji objavljuje Ministarstvo pravde (MP) nalazi se 111 vještaka medicine i sudske medicine, a većina njih nikada nije angažovana u ovim sudskim postupcima.

Pravosuđe pokazuje nemoć

Direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić za CIN-CG ističe da je nevjerovatno da se stalno biraju isti vještaci. „ Vi dakle stalno birate istog čovjeka,  a onda vas on utuži zbog neblagovremene isplate, pa i po tom osnovu dobje ogroman novac“, kaže Popović Kalezić. I po tome što stalno angažuje iste ljude i što dozvoljava da vještaci dolaze do desetina hiljada eura na osnovu utuženja, država i pravosuđe pokazuju nemar, za koji nijesu odgovorni vještaci, a ni zakoni, ocjenjuje Popović Kalezić.

Direktorica CEGAS-a naglašava da su problemi višestruki- neadekvatan način izbora sudskih vještaka, postupak reizbora, edukacije i odgovornosti, nepostojanje nekog vida selekcije, nepribjegavanje pokretanja postupka razrješenja vještaka od strane sudija i tužilaca, onda kada to zakon nalaže. Problem je i stalni izbor jednih te istih.

U izvještaju TS za 2023. piše da je u toj godini urađeno 5822 vještačenja u svim tužilaštvima, najviše iz oblasti medicine i sudske medicine- 2651. Ovo je prva godina u kojoj TS objavljuje ovu vrstu podataka u izvještaju, dok ih SS još ne objavljuje.

Ni iz Tužilačkog, ni iz Sudskog savjeta CIN-CG nije dobio informacije koliko je tužbi podneseno zbog kašnjenja u isplati naknade vještacima, zašto se ove naknade ne isplaćuju u roku i kako objašnjavaju da su godinama nekoliko vještaka  medicinske struke najplaćeniji i najangažovaniji, obzirom da ima veliki broj vještaka medicinske struke u Crnoj Gori.

Iz SS kažu da su to pitanja za Ministarstvo pravde (MP), dok iz MP navode da su to pitanja za Sudski i Tužilački savjet. Iz TS tvrde da se plaćanje vještacima vrši kada tužilaštvo dostavi rješenje, najčešće u roku od osam dana. A da li tužilaštva imaju novca za te svrhe, zavisi od mjesečnih otpuštanja budžetskih sredstava Ministarstva finansija, kažu iz TS.

Utuženje se može izbjeći isključivo redovnom isplatom, ističe Popović Kalezić. Neshvatljivo je da onaj koji bi trebalo da uplati troškove za vještačenja to ne radi na vrijeme. Ovo je čisto tehničko pitanje, gdje pravosudni organ mogu tražiti i intervenciju Ministarstva finansija, kako bi se potraživanja vještaka blagovremeno isplatila, da država, tj. građani, ne bi davali dodatni novac, ističe direktorka CEGAS-a.

KCCG ne vodi evidenciju ko vještači i koliko

Veoma je sporno i što Klinički centar Crne Gore (KCCG) ne vodi evidenciju, ni kontrolu koliko sati vještaci utroše na sudska vještačenja koja se obavljaju unutar te zdravstvene ustanove. Nema podataka u kojoj mjeri vještaci koriste državne resurse za obavljanje svojih privatnih poslova, koje debelo naplaćuju, pa sav novac ide njima, iako možda koriste kapacitete KCCG ili neke druge državne ustanove. 

Iz KCCG, i nakon više insistiranja, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto ne vode evidenciju o radu sudskih vještaka, koji vrše medicinska vještačenja u prostorijama Kliničkog centra.

Tako su ostala bez odgovora naša pitanja koliko sati pojedini ljekari zaposleni u KCCG provedu u vještačenju, da li im se to oduzima od plate, da li je sporno što radno vrijeme i kapacitete Kliničkog centra koriste za privatne poslove...

CIN-CG je pitanja prvo proslijedio direktoru KCCG Aleksandru Radoviću, a on je saopštio da je za odgovore nadležna direktorka Centra za sudsku medicinu KCCG Ivana Čurović. Zanimljivo, upravo Čurović je jedna od četvoro vještaka koji su u 2023. godini uzeli najviše novca za svoje usluge od tužilaštava....

Iz MP za CIN-CG navode da je pitanje transparentnosti i odgovornosti u radu svih institucija od izuzetnog značaja za povjerenje u njihov rad.

“Ukoliko bi u bilo kojoj instituciji postojala zloupotreba državnih resursa u privatne svrhe, svakako ne možemo govoriti o dobroj praksi”, kažu iz MP.

Dodaju da je važno da svako korišćenje državnih resursa bude u skladu sa zakonskom procedurom, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe. “Neophodno je unaprijediti saradnju između svih nadležnih institucija kako bi se osigurala efikasna kontrola i poštovanje zakonskih procedura”, navode iz Ministarstva.

Ne postoje mehanizmi zaštite državnih resursa, kada se sudska vještačenja obavljaju unutar državnih prostorija, kaže se u analizi CEGAS-a “Studija o sudskom vještačenju u Crnoj Gori”, iz oktobra 2024.

Popović Kalezić za CIN-CG naglašava da sve institucije u kojima se obavlja vještačenje moraju voditi evidenciju o broju urađenih vještačenja, upotrebi određenih potrošnih materijala za vještačenje, kao i predmeta prilikom vještačenja, uz jasnu satnicu o trajanju datog vještačenja i imena lica koje je to vještačenje obavilo. “Institucija će pokazati određenu količinu odgovornosti sa pažnjom dobrog domaćina, onda kada bude znala ko, kako, koliko, radi čega i na koji način koristi njene resurse, pa tako i KCCG”, naglašava direktorica CEGAS-a.

Dodaje da bi bilo od izuzetne važnosti i da oni koji koriste državne resurse za svoje privatne poslove, institucijama plate za korišćenje tih resursa.

Preko 65 odsto vještaka nije nikad angažovano

Preko 65 odsto vještaka nikad nije angažovano tokom 2023.godine, piše u analizi CEGAS-a.

U Zakonu o sudskim vještacima piše da “za vještačenje u pojedinom predmetu sud, državno tužilaštvo, odnosno drugi organ koji vodi postupak, po pravilu, određuje vještaka, koji ima prebivalište na području tog suda, državnog tužilaštva, odnosno drugog organa koji vodi postupak, vodeći računa da vještaci iz iste oblasti budu ravnomjerno angažovani“.

Iz MP ističu da se srazmjerna zastupljenost vještaka nije obaveza, budući da je angažovanje vještaka uslovljeno brojem vještaka na određenom području, njihovim stručnim kvalifikacijama, složenosti predmeta i drugim okolnostima.

Popović Kalezić za CIN-CG ističe da razumije nedostatak izbora vještaka kada su određene struke u pitanju, “a tu mislim isključivo na one sa jednim ili dva sudska vještaka na raspolaganju (oblast autorskih prava, antikviteta, digitalnih dokaza, forenzika video materijala i fotografija, kompjuterska forenzika, forenzika mobilnih tetefona, arhivistička struka, oblast forenzičke genetike…), ali tamo gdje izbor postoji, birati isključivo jednog ili dva stručnjaka, krajnje je sporno i navodi na mogućnost pristrasnosti, subjektivnosti i diskriminacije”.

Ona podsjeća da se često čuje od tužilaca i sudija da biraju stalno iste vještake zbog povjerenja i ranije profesionalno obavljenih zadataka. Ističe, međutim, da je bez obzira na povjerenje, sporno što tužioci i sudije ne ostavljaju mogućnost drugim vještacima da budu izabrani. Ona problematizuje i praksu što pravosudni organi ne pribjegavaju pokretanju postupka za razrješenje vještaka, kada se za to pokaže potreba.

U studiji CEGAS se zaključuje da još nema adekvatne kontrole rada vještaka, ne postoji mehanizam ravnopravne dodjele posla, većina vještaka funkcioniše van udruženja, te time bez ikakve kontrole. Ističe se i da vještaci nemaju pristup obukama i usavršavanju, da iz pojedinih oblasti nema dovoljnog broja sudskih vještaka, dok ih u određenim oblastima ima i previše.

U izvještaju Sudskog savjeta za 2023. navodi se da je čest uzrok odlaganja sudskih ročišta kašnjenje vještaka u izradi nalaza. Ističe se i da sudije u nedovoljnoj mjeri pribjegavaju kažnjavanju vještaka, kao i drugim zakonom propisanim načinima, kako bi se nalaz i mišljenje dostavljali sudovima u predviđenim rokovima.

Prema više međunarodnih i domaćih analiza, problem je i što tužioci i sudije ne ispituju kvalitet rada vještaka.

Izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, iz juna prošle godine, predviđeno je da se protiv tužioca može pokrenuti disciplinski postupak, ukoliko ne podnese predlog za razrješenje vještaka, ako postoje zakonski razlozi za to. Za sudije još ne važe ova pravila.

U toku krivični postupci protiv tri vještaka

Na posljednjem ažuriranom spisku sudskih vještaka iz decembra prošle godine nalazi se njih 704, s tim da piše da dvoje ne radi do okončanja krivičnog postupka-Saša Zejak i Omer Markišić. Njima dvojici se sudi u postupku protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, koji je optužen da je organizovao kriminalnu grupu, među kojima su i ova dva vještaka, koja se tereti da je u stečajnim  postupcima oštetila osam firmi za više stotina hiljada eura.

Poseban krivični postupak se, prema saznanjima CIN-CG, vodi i protiv vještakinje građevinske struke Ranke Brajković, ali na sajtu MP nema te informacije, pa je ona očigledno nastavila nesmetano da radi svoj posao.

Prema sudskoj dokumentaciji, u koju je CIN-CG imao uvid, njoj se sudi zbog davanja lažnog iskaza. Prvostepenom presudom je oslobođena da je u oktobru 2021. pred kolašinskim Osnovnim sudom dala lažan iskaz u jednom parničnom postupku da dio katastarske parcele predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište tj. da je privedeno namjeni, te da sporno zemljište ne može da bude predmet povraćaja ranijim vlasnicima. Čeka se Viši sud u Bijelom Polju da donese presudu po žalbi kolašinskog tužilaštva.

CIN-CG je ranije pisao da je Ministarstvo pravde u posljednjih šest godina razriješilo samo jednog sudskog vještaka.

Iz resora kojim rukovodi Bojan Božović za CIN-CG kažu da nakon razješenja sudskog vještaka Gorana Dedića nije bilo novih postupaka za razješenje sudskih vještaka, jer Komisiji za sudske vještake u 2022, 2023. i 2024. godini nije podnijet nijedan predlog za razješenje.

Nema odgovornosti, mijenjaće zakon

I u „Komparativnoj analizi uloge vještaka u sudskim sistemima Zapadnog Balkana“, iz 2019. godine, kao jedan od ključnih nedostataka navodi se nejednaka raspodjela dodjele posla vještacima.

Nedostatak kvalifikovanih sudskih vještaka vodi tome da su malobrojni iskusni vještaci stalno angažovani od strane sudova i da su preopterećeni poslom, a u svim  razmatranim jurisdikcijama postoji nejednaka raspodjela posla među vještacima, piše u Analizi.

“Što je pouzdaniji vještak i što više posla ima, to je veći rizik od kašnjenja u dostavljanju nalaza i mišljenja. To može postati ozbiljan problem jer sudovi imaju tendenciju da budu preblagi prema onim sudskim vještacima na koje se najviše oslanjaju, te oklijevaju izreći sankcije za kašnjenja. Također, nedostatak adekvatne raspodjele predmeta među vještacima može izazvati zabrinutost u pogledu transparentnosti, budući da to ostavlja prostor za favoriziranje i korupciju”, upozorava se u Analizi.

Oni, između ostalog, preporučuju uvođenje obaveze objavljivanja javnog poziva za imenovanje na zahtjev sudova i tužilaštava, radi usklađivanja stvarnih potreba za vještacima u određenoj oblasti sa raspoloživošću vještaka u toj oblasti.

Oni takođe preporučuju da sudija/tužilac naloži plaćanje sudskom vještaku ubrzo po podnošenju nalaza i mišljenja, te da bi bilo korisno izbjegavati plaćanje vještacima tek po završetku postupka: “Sudovi nemaju razloga da gomilaju dugove prema sudskim vještacima, naročito u parničnom postupku, jer sredstva već trebaju biti raspoloživa na depozitnim računima suda nakon uplate predujma. Stoga bi sudski vještak vrlo brzo po dostavljanju nalaza i mišljenja mogao biti plaćen. Time bi se spriječilo gomilanje dugova, te bi se povećala ukupna efikasnost rada sudskih vještaka”.

Prema smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), stalni izbor istog vještaka za istu vrstu vještačenja, od strane istog suda, može negativno uticati na činjeničnu i ličnu nezavisnost tog vještaka: “Sudovi trebaju takođe biti na oprezu u pogledu situacija monopola nad vještačenjem. Rotacija vještaka može se smatrati prikladnim načinom izbjegavanja recipročne zavisnosti i unapređenja nezavisnosti vještaka u odnosu prema sudu”, piše u smjernicama CEPEJ.

U crnogorskoj Strategiji pravosuđa od 2024 do 2027. se primjećuje da je u praksi primjetan izostanak primjene mehanizama odgovornosti sudskih vještaka u slučaju nestručnog ili neefikasnog postupanja.

“Unaprjeđenje stručnosti sudskih vještaka je oblast koja i dalje nije sistemski adresirana i zahtjeva dalju intervenciju, uzimajući u obzir heterogenost oblasti koje pokrivaju sudski vještaci. Kao gorući problem u ovoj oblasti izdvaja se neujednačenost ekspertize koja rezultira učestalim angažovanjem istih vještaka”, ističe se u Strategiji.

Dodaje se da u praksi veliki izazov predstavlja nemotivisanost sudskih vještaka da prihvataju predmete, naročito u udaljenim sudovima koji zahtijevaju putovanja na ročišta, ali i preveliko opterećenje brojem predmeta i neefikasnost rada pojedinih vještaka, što negativno utiče na efikasnost sudskih postupaka.

“Razvoj sistema obuka sudskih vještaka zahtjeva intenzivan rad u predstojećem periodu, pri čemu prioritet predstavlja izrada plana daljeg razvoja ovog sistema kojim se moraju identifikovati primarne oblasti vještačenja u kojima je neophodno prioritetno razvijati programe obuke, kao i definisati mehanizme, rokove i nadležnosti”, zaključuje se u tom dokumentu.

Postojeći Zakon o sudskim vještacima ima brojne manjkavosti i dobro je što će se uskoro mijenjati, zaključuje Popović Kalezić, koja je i članica Radne grupe za izmjenu Zakona o sudskim vještacima.

Iz MP navode da će se raditi na jačanju sistema disciplinske odgovornosti pravosudnih profesija,među kojima su i vještaci, te da će doći do izmjena Zakona.

“ U cilju sistemskog unapređenja zakonskih rješenja u ovoj oblasti. Planirano je da rad na izradi zakona bude završen do kraja 2025.”, navode iz resora kojim rukovodi Božović.

Imajući u vidu da mišljenja vještaka najčešće imaju odlučujući uticaj na ishod postupaka pred sudom, nadležni bi trebali mnogo više pažnje da posvete unaprjeđenju zakonskog okvira i prakse ove važne profesije.

Pripadnici zajednice često primorani da sami objašnjavaju zdravstvenim radnicima kako da im pomognu...

Đurđa RADULOVIĆ

Tranziciju u ženski pol započela sam uz injekcije lijeka Neofolina - hormonske terapije za trans žene, koju sam dobila u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG). Na taj način pokrila sam prva dva mjeseca tranzicije, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Iskra Đurišić, mlada trans žena i aktivistkinja zaposlena u NVO Spektra.

Iako joj je država isprva omogućila pristup odgovarajućoj hormonskoj supstituciji, tvrdi da nakon dva mjeseca terapija više nije bila dostupna.

“Doktor koji me je pratio rekao je da ne brinem, da će terapija stići, ali to se nije desilo”, kaže Đurišić.

Nakon toga započinje njena borba za pristup hormonskoj terapiji.

“Na svoju ruku prešla sam na tablete i tako funkcionisala dvije i po godine, uz stalne prekide, jer ih je bilo potrebno nabavljati iz inostranstva, često na crnom tržištu. Osim toga, bila sam nezaposlena, a moja majka nije uvijek mogla da izdvoji novac za terapiju. U jednom trenutku, nabavka je postala finansijski neizdrživa”, kaže Đurišić.

U međuvremenu su u KCCG postale dostupne ampule, jer je Ministarstvo zdravlja sistemski riješilo problem nedostatka hormonske terapije i uvrstilo ljekove na obaveznu listu za nabavku. Do ovoga je došlo nakon osam godina napora civilnog sektora da se ovo pitanje riješi.

“Kontinuirana primjena hormonske terapije je neizostavan dio rodno afirmativne zdravstvene njege, a za to je neophodna redovna aplikacija i dostupnost ovih lijekova. Sporadično i nesistematsko pribavljanje hormonske terapije osim što ne ispunjava potrebe transrodnih osoba za afirmacijom roda, može imati brojne štetne posljedice po zdravlje transrodne osobe”, kaže za CIN-CG Tea Dakić, psihijatrica i jedina članica Svjetskog udruženja profesionalaca za zdravlje transrodnih osoba u Crnoj Gori.

Međutim, uprkos dostupnoj terapiji za trans žene i muškarce, ostaju brojni izazovi, jer je zdravstvena zaštita transrodnih osoba mnogo složenija od same primjene hormona i obuhvata više grana medicine, objašnjavaju sagovornici CIN-CG.

“Neki ljekovi i medicinski tretmani ne smiju se koristiti uz hormonsku terapiju, ali dešavalo se da nam ih prepišu, a da nas pritom ni ne pitaju da li koristimo terapiju. Takođe, često nailazimo na čuđenje kada, na primjer, trans muškarac ode na pregled dojki ili kada trans žene zbog terapije posjećuju kardiologa”, kaže Đurišić.

Navodi i da se suočavaju sa “nepristojnim pitanjima”, poput: “Jesi li se operisala dolje”?

“Najčešće smo mi ti koji doktorima objašnjavamo šta nam treba, veze između hormonsketerapije i pojedinih ljekova, intervencija”, kaže Đurišić.

U crnogorskom društvu, a tako je uglavnom i globalno, ne postoji dovoljno informacija o zdravstvenim aspektima transrondosti, objašnjava za CIN-CG endokrinolog Aleksandar Đogo.

“Polnost nije uvijek jasno definisana, ona nema samo primarne i sekundarne seksualne karakteristike. Moglo bi se reći da je polnost nekada fluidan identitet, a princip prilagođavanja rodnog identiteta u endokrinološkoj nauci pretpostavlja hormonsku supstituciju koja se odnosi na pol koji osoba osjeća kao svoj”, objašnjava Đogo.

Zbog toga je važno da transrodne osobe koje koriste hormone vrše periodične provjere zdravstvenog stanja, pri čemu se ističu uloga urologa, ginekologa, endokrinologa, kaže Đogo.

Za sada je u Crnoj Gori moguće izvršiti samo neke medicinske intervencije afirmacije pola. Osim hormonske terapije, tu je i uklanjanje grudi za trans muškarce, dok urološke i genitalne operacije nijesu moguće. Zbog toga Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZOCG) pokriva troškove ovih operacija u Srbiji.

“Do sada su se tri crnogorska građanina operisala u Srbiji na taj način”, kazali su iz FZOCG za CIN-CG.

NEPRIJATAN SUSRET SA LJEKARIMA

“Doktori koji su me liječili govorili su mi da mi čine uslugu jer niko drugi ‘to ne bi radio’; dobijao sam neetičan i štetan tretman; komentarisali su moje genitalije i pravili grimase na iste; obraćali su mi se u pogrešnom rodu; urađen mi je tip operacije koji je suprotan od onoga što smo dogovorili prije operacije, uz izgovor da ‘mi je tako bolje’”, navodi se u publikaciji Društvo jednakih ili ipak ne iz 2023. godine, čiji je izdavač Spektra.

Za potrebe ove publikacije sprovedeno je istraživanje o socioekonomskom položaju transrodnih, interpolnih i rodno varijantnih (TIRV) osoba u Crnoj Gori. Oko 90 odsto ispitanika i ispitanica ocijenilo je dostupnost zdravstvene zaštite najnižim ocjenama, odnosno kao “lošu” i “veoma lošu”. Niko od ispitanika nije dao visoke ocjene. Paradoksalno je što su gotovo svi ispitanici bili korisnici zdravstvenog osiguranja, neki državnog, a pojedini privatnog, navodi se u istraživanju. Gotovo pedeset odsto ispitanika/ca susrelo se s diskriminacijom u zdravstvenom sistemu, navodi se u publikaciji.

“To znači da postoje sistemske prepreke kojima se negiraju potrebe TIRV osoba, iako većina ispitanih ima pristup uslugama iz sistema zdravstvene zaštite”, navodi se.

“U domu zdravlja, izabrana ljekarka mi je rekla da imam poremećene hormone i da zato mislim da nisam muško”, jedan je od odgovora u ovom istraživanju.

Drugom ispitaniku ili ispitanici izabrani doktor je, nakon što je izrazio/la želju da uđe u proces tranzicije, kazao “da ne izgleda trans”.

U jednom slučaju, koji se takođe navodi u publikaciji, ljekar je otvoreno odbio da izda uput za specijalistu kada je osoba poželjela da započne proces tranzicije.

Rezultati drugog istraživanja iz 2022. godine, sprovedenog za potrebe publikacije koju je takođe objavila Spektra, pod nazivom Osnaživanje transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih (TIRV) žrtava nasilja, takođe su poražavajući. Čak 75 ispitanika/ca smatra da bi im, kao transrodnoj, interpolnoj ili rodno varijantnoj osobi, bilo neprijatno da se obrate za pomoć zdravstvenim službama, navodi se u ovoj publikaciji.

Obrazlažući razloge za osjećaj neprijatnosti u odnosu na zdravstvene službe, većina ispitanika opisuje svoja i tuđa prethodna negativna iskustva sa ovim institucijama i njihovim osobljem. Takođe, izražavaju strah od autovanja, diskriminacije, nepovjerenje u poštovanje medicinske tajne, utisak da su zdravstveni radnici i radnice nedovoljno senzibilisani za potrebe i prava TIRV osoba, te da LGBT osobe generalno ne tretiraju na poštujući način, navodi se u istraživanju.

Manje od polovine ispitanika/ca ovog istraživanja, njih oko 43 odsto, prijavilo je da su ih medicinski radnici tretirali sa poštovanjem, dok je oko 31 odsto navelo da su bili tretirani bez poštovanja od strane zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, da su ih oslovljavali pogrešnim imenom ili pogrešnim zamjenicama. Oko 6,3 odsto je izjavilo da su ih medicinski radnici maltretirali, odbili da im pruže pomoć i potpuno zanemarili njihov rodni identitet. Čak polovina ispitanika/ca smatra da medicinski radnici nemaju dovoljno znanja o zdravlju transrodnih osoba.

LJEKARI NEDOVOLJNO INFORMISANI

Većina profesionalaca u oblasti zdravlja ne posjeduje adekvatne vještine neophodne za komunikaciju i rad sa transrodnim osobama, kaže za CIN-CG Dakić.

“Iako ljekari i ljekarke prolaze kroz niz godina edukacije o svim pitanjima ljudskog tijela i uma, ipak se temama o širokom spektru rodnih identiteta nedovoljno posvećuju, a tokom školovanja uglavnom dobijaju neadekvatno i nepotpuno obrazovanje o zdravstvenoj zaštiti transrodnih i rodno različitih osoba”, kaže Dakić.

Svjetsko udruženje profesionalaca za zdravlje transrodnih osoba, čija je Dakić članica, krovna je organizacija koja kreira i izdaje Standarde zdravstvene njege transrodnih i rodno različitih osoba, koji predstavljaju najpouzdaniji vodič dobre prakse u radu sa transrodnim osobama. Ovi standardi podržavaju ljudska prava transrodnih osoba i medicinsku praksu zasnovanu na dokazima, objašnjava Dakić.

Ljekari u Crnoj Gori uglavnom osjećaju nelagodu i nevješti su u praćenju ovih pacijenata, iako zapravo, kao endokrinolozi, posjeduju sva neophodna znanja, objašnjava Dakić.

“Hormonski tretman, koji je ključan za transrodne osobe, ne razlikuje se značajno od bilo koje druge hormonske terapije i praćenja njenih efekata s medicinske strane”, kaže Dakić.

Sa druge strane, hirurški tretmani u rodno afirmativnom smislu ipak iziskuju dodatnu edukaciju, kao i značajnu praksu u ovoj oblasti, kako bi transrodnim osobama omogućili najbolje zdravstvene ishode u skladu s njihovim potrebama.

Većina pacijenata iz Crne Gore se za potrebe genitalne hirurgije upućuje u Srbiju, u Beograd, gdje rade neki od najvećih svjetskih stručnjaka u ovoj oblasti, iako, recimo, druge oblasti zdravstvene zaštite transrodnih osoba nisu ni tamo tako dobro pokrivene, objašnjava Dakić.

U Crnoj Gori ne postoje zvanične smjernice za zdravstvenu zaštitu transrodnih osoba. NVO Spektra je izdala publikaciju Rod, pol i zdravlje: Smjernice za zdravstvene radnike za afirmativno postupanje sa transrodnim i interpolnim osobama još 2019. godine.

KRŠE SE OSNOVNA PRAVA

“Najveći zdravstveni rizici za transrodne osobe u Crnoj Gori su prije svega oni koje nosi sredina, a ne striktno medicinski. Zdravlje je neodvojivo od društvenog konteksta”, objašnjava Dakić.

Zbog brojnih predrasuda, hostilne društvene sredine, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, stigmatizacije, marginalizacije i posljedica takozvanog manjinskog stresa, transrodne, odnosno rodno inkongruentne osobe, mogu se naći u povišenom riziku od anksioznosti, depresije, suicidalnosti i drugih psihijatrijskih simptoma, navodi Dakić.

Kako ističe, ovi simptomi nijesu karakteristični za transrodnost ili rodnu različitost samu po sebi, već su posljedica tretmana društva prema ovim osobama.

“Vjerovatno bi svaki čovjek u sličnoj situaciji osjećao slične posljedice po zdravlje. Tek kada se eliminišu stigma i diskriminacija, omogućićemo bolje zdravstvene ishode za transrodne osobe”, kaže Dakić.

Nadalje, problem je što još nije donesen Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji bi adekvatno podržao osnovna ljudska prava transrodnih osoba, navodi Dakić.

“Aktuelna pravna praksa o promjeni oznake pola u dokumentima za transrodne i rodno različite osobe podrazumijeva obavljanje medicinskih procedura takozvane kompletne tranzicije, odnosno potpunog prilagođavanja pola rodnom identitetu, što podrazumijeva i sterilizaciju”.

Svjetska medicinska asocijacija (WMA), čija je Crna Gora punopravna članica, smatra da bez obzira na rod, ni jedna osoba ne smije biti podvrgnuta prinudnoj sterilizaciji, što uključuje i sterilizaciju kao preduslov za promjenu oznake pola u zvaničnim dokumentima.

I prema načelima Ujedinjenih nacija, ovakvi oblici prinudne sterilizacije predstavljaju kršenje osnovnih ljudskih prava: na zdravlje, privatnost, kao i na zaštitu od mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, objašnjava Dakić.

“Sramota je da Crna Gora i dalje podržava ovakve prakse, koje su beskrajno štetne po zdravlje transrodnih osoba. Neophodno je da se Zakon što prije donese, kako bi se ukinuo krajnje nehuman tretman osoba čiji rodni identitet i pol, pripisan na rođenju, nisu usklađeni”, ističe Dakić.

Evropska komisija upozorila je Crnu Goru u poslednjem izvještaju iz 2024. godine, da što prije usvoji Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

“Evropski sud za ljudska prava je više puta zaključio da uslovljavanje priznavanja rodnog identiteta transrodnih osoba sterilizacijom ili tretmanom koji dovodi do sterilnosti predstavlja kršenje njihovog prava na poštovanje privatnog života prema Članu osam iz Evropske konvencije za ljudska prava i prava na fizički integritet prema Članu tri iste konvencije”, upozorili su iz Akcije za ljudska prava (HRA) krajem prošle godine, u saopštenju za medije povodom stopiranja usvajanja ovog Zakona.

MEDICINSKI TIM PRUŽA PODRŠKU, ODLUKA O TRANZICIJI LIČNA

Stručni razgovor između transrodne osobe i profesionalca u oblasti mentalnog zdravlja je veoma važan korak kako bi se na najbolji način donijela odluka o podršci koja je osobi potrebna, baš kao i za sve druge pacijente, objašnjava Dakić.

“Važno je naglastiti da nema opšteg procesa procjene koji će odgovarati svakoj osobi ili situaciji, ističe ONA.

“Većina transrodnih osoba će zahtijevati samo kratku procjenu, i lako pristupiti daljim procedurama, bilo da su one hormonske i hirurške, po modelu informisanog pristanka, kakav se koristi i u drugim oblastima medicine”, kaže Dakić.

Osobe koje imaju kompleksniju prezentaciju slučaja ili manje uobičajene zahtjeve po pravilu iziskuju detaljniju procjenu i uključivanje multidisciplinarnog tima, objašnjava Dakić.

“Međutim, uopšteno gledano, za većinu transrodnih osoba nije neophodna niti psihološka eksploracija, niti psihoterapija. To se ne zahtijeva ni od drugih pacijenata kada ih upućujemo na planirane intervencije”, kaže Dakić.

Svakako, konačna odluka o rodno afirmativnim tretmanima je ekskluzivno pravo izbora transrodne osobe, baš kao i bilo koja druga odluka koja se tiče njihovog zdravlja i tijela.

Na koje vrste medicinskih afirmativnih tretmana će se transrodna osoba odlučiti stvar je ličnih želja, toga kako se ona osjeća, objašnjava Đurišić.

“Neko želi hormone, neko samo operacije, neko i jedno i drugo, a neko ništa od toga. Nažalost, ljudi koji ne žele ništa od toga, i ne ‘prolaze’ dovoljno ni kao muškarci ni kao žene, imaju jako surov tretman od strane društva”, objašnjava ona.

“Spektra i organizacije sa kojima sarađujemo često organizuju obuke za ljekare, posebno se to odnosti na psihologe i psihijatre, ali i za ostatak zdravstvenog kadra. Smatram da zdravstveni sistem treba biti informisan o transrodnim osobama, na koji način raditi sa njima, jer ipak je u pitanju zdravlje. Napredak je vidljiv u odnosu na prethodne godine svakako, ali može i mora još mnogo na tome da se radi”, kaže Đurišić.

MALTA, ZEMLJA ZA PRIMJER

Istraživanja pokazuju da je Malta, već punu deceniju, zemlja sa najvišim standardima zdravstvene njege i ljudskih prava transrodnih osoba na svijetu, ističe Dakić.

“Malta je bila prva država u Evropi koja je uključila rodni identitet u svoj ustav, kao osnov zaštite, i prva država koja je zabranila takozvanu konverzivnu terapiju, odnosno pseudonaučne pokušaje da se promijene nečiji rodni identitet ili seksualna orijentacija. Zakonodavstvo Malte, u smislu zaštite prava transrodnih osoba, predstavlja model kojem i druge zemlje treba da teže. Nedavno su predložili i kompletno pokrivanje troškova svih rodno afirmativnih procedura, uključujući i hirurške, u okviru osnovnog paketa zdravstvenog osiguranja, odnosno bez dodatnih troškova za pacijente”, naglašava Dakić.

Mnogi zakoni i podzakonski akti nijesu usklađeni sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, koji je usvojen 2020. godine. Od kada je Zakon stupio na snagu do sada je sklopljeno preko 100 partrerstava lica istog pola. Iako je jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na usvajanje djece, LGBTIQ+ osobe i dalje ne mogu usvojiti djecu

 Kristina Radović

,,Ja bih prva usvojila dijete, ali nije da imam neki razlog da vjerujem da je to moguće”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Staša Baštrica direktorica organizacije Queer Montenegro.

Nepostojanje prava na usvajanje djece za istopolne parove predstavlja jedno od ključnih ograničenja aktuelnog Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola u Crnoj Gori (Zakon), koji je usvojen u julu 2020. godine.

,,Ovo ograničenje odražava društvene predrasude i ukazuje na to da LGBTIQ+ zajednica još uvijek nije u potpunosti prihvaćena kao ravnopravni dio društva. Pravo na usvajanje djece nije samo pitanje zakonske regulative već i ljudskih prava, jer bi svaki par i svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju, trebalo da ima pravo na usvajanje”, objašnjava za CIN-CG Danijel Kalezić, član radne grupe koja je radila na izradi nacrta zakona.

U Crnoj Gori je sklopljeno preko sto istopolnih partnerstava od 2021, kada je Zakon stupio na snagu. 

U Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ+ osoba u Crnoj Gori za period 2024-2028 (Strategija) navodi se da istopolni parovi nemaju pravo na usvajanje djece ili pristup određenim socijalnim beneficijama. Takođe, Zakon ne prepoznaje pravo na zajedničko roditeljstvo, što dodatno otežava život istopolnim parovima koji žele zasnovati porodicu. 

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava (MLJMP) najavljuju da će na sastancima radnih grupa biti riječi i o ovom pitanju.  

„Imajući u vidu da se ubrzo očekuje utvrđivanje Predloga zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja od strane Vlade Crne Gore kao i utvrđivanje Predloga zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, biće potrebna harmonizacija brojnih zakonskih rješenja, što će biti prilika da se na sastancima radnih grupa razmotri i ovo pitanje“, kažu za CIN-CG iz tog resora.

U Portugalu, Španiji, Austriji, Belgiji, Estoji i u još 18 evropskih država moguće je legalno podnijeti zahtjev za zajedničko usvajanje djece. Dok je trans roditeljstvo priznato samo u Belgiji, Finskoj, Islandu, Malti, Sloveniji i Švedskoj.

Parterstvo, a ne brak

Iako je Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola bio značajan napredak za Crnu Goru, terminološka razlika ostavlja i dalje prostor za nejednakost, jer odnosi dvoje ljudi u istopolnoj zajednici ni u nazivu ni u pravima nisu definisane kao brak.

Ovaj Zakon koristi termin partnerstvo umjesto brak, a razlog za to je u pravnom okviru, objašnjava Kalezić. „Brak je u Crnoj Gori ustavom definisan kao zajednica muškarca i žene, što onemogućava definisanje prava zajednica istog pola na taj način. Ovo je uslovilo da se, nakon dobijanja mišljenja Ustavnog suda, prava istopolnih parova regulišu se posebnim zakonom koji, uzimajući u obzir obim prava kao i Ustavna ograničenja, nije ni mogao biti nazvan brakom, te je uzeta terminologija koja se u svijetu već koristi u odnosu.”

Iako Zakon prepoznaje istopolne zajednice, značajna ograničenja ostaju. I u Strategiji se navodi da brojni drugi zakoni i podzakonski akti nijesu usklađeni s ovim zakonom, što značajno otežava njegovu punu primjenu i stvara prepreke u ostvarivanju prava. Ovo dovodi do situacije u kojoj LGBTIQ+ osobe ne mogu u potpunosti uživati prava koja im pripadaju, što je neprihvatljivo u modernom društvu koje teži jednakosti i poštovanju ljudskih prava.

Baštrica upozorava da se ograničenja u poređenju sa heteroseksualnim parovima ogledaju u ostvarivanju prava na državljanstvo, nasljeđivanje, zdravstvenu zaštitu, i još mnogih drugih prava. 

Ovaj Zakon pruža osnovu za ravnopravnost, omogućavajući prava poput zajedničke imovine, nasljeđivanja i zdravstvene zaštite za partnere u istopolnim zajednicama. To pomaže u smanjenju diskriminacije i omogućava veći osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti u društvu.

Implementacija Zakona u praksi često nailazi na prepreke zbog velikog broja povezanih zakona koji i dalje nisu usklađeni sa ovim. Problem je i nedovoljna informisanost javnih institucija o ovom pravu, kao i društvene predrasude, što otežava ostvarivanje prava, objašnjava za CIN-CG Kalezić.

Kaže da je diskriminatorna sama činjenica da pojedina prava uopšte nijesu dio ovog Zakona. Pored prava na usvajanje djece, tu je i pravo na prepoznavanje neformalnih životnih partnerstava koja se odnose na zajednički život dvije osobe istog pola u dužem trajanju u slučaju kada nisu sklopili životno partnerstvo, što recimo sadrži zakon u Hrvatskoj. Naši zakonodavci nisu imali sluha da se to uključi u tekst zakona prilikom njegove pripreme. 

Roditeljstvo u istopolnim zajednicama i dalje izaziva brojne otpore konzervativnih struja.

Prema studijama faktori koji utiču na razvoj djeteta bilo u homoseksualnim bilo u heteroseksualnim porodicama jeste kvalitet odnosa roditelj/dijete, odnos između partnera/ki, kao i ekonomski uslovi vezani za ishrane, zdrave sredine, obrazovanja.

„Svi ovi faktori svakako zavise od sredinskih faktora, te tako odnos roditelj/dijete zavisi i od toga da li oba roditelja imaju legalno priznato roditeljstvo, da li je sredina podržavajuća, da li vlada odsustvo predrasuda i stigmi. Ako je prisutna bilo koja negativna stavka, svi prethodno gore pomenuti simptomi psihološki bi se i na djecu odrazili i narušili njihov kvalitetan rast i razvoj“, kaže za CIN-CG psihološkinja Stela Burzanović.

Stereotipi prema LGBTIQ+ i dalje duboko ukorijenjeni

Nevladine organizacije Queer Montenegro, Juventas i Asocijacija Spektra, koje se bore za prava LGBTIQ+ osoba, uputile su Vladi Crne Gore, još prije tri godine, inicijativu za obezbjeđivanje uslova za primjenu Zakona. 

U Inicijativi upućenoj bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću navodi se da je neophodno da Vlada obezbijedi usklađivanje 27 zakona i 14 podzakonskih akata sa ovim Zakonom, kako bi stvorila uslove za njegovu primjenu.

Međutim, sve je ostalo samo na papiru. „Nemamo informaciju da je bilo šta urađeno, odnosno nije ništa urađeno“, kaže Baštrica.

U Strategiji piše da su stereotipi prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori  duboko ukorijenjeni i često se temelje na neznanju i nedostatku informacija. Najčešći stereotipi uključuju percepciju da LGBTIQ+ osobe predstavljaju prijetnju tradicionalnim porodičnim vrijednostima ili da su njihove seksualne orijentacije i rodni identiteti izbor, a ne prirodni dio njihovog identiteta. 

„Da bismo kao društvo prihvatali različitosti kao datosti a ne kao ograničavajuće okolnosti, u smislu da sam sistem ne procjenjuje sposobnost staranja pojedinaca/ki nad djecom po osnovu seksualne orijentacije i pola oba partnera, smatram da je neophodno da se intezivno radi na edukaciji kako opšte javnosti, a prije svega predstavnica i predstavnika institucija koje se bave ovim pitanjima“, kaže Baštrica.

Dodatno unaprjeđenje Zakona, uključujući eliminaciju postojećih ograničenja i kontinuiranu edukaciju društva, ključni su koraci ka postizanju pune ravnopravnosti za LGBTIQ+ osobe u Crnoj Gori.

Stereotipi su često podržani religijskim i kulturnim normama koje promovišu heteronormativnost i stigmatizuju bilo kakvo odstupanje od ove norme. Takvi negativni stavovi značajno utiču na svakodnevni život LGBTIQ+ osoba, dovodeći do socijalne isključenosti, negativnog uticaja na psihičko zdravlje i opšte zdravlje i blagostanje, nezadovoljstva životom LGBTIQ+ osoba i verbalnog ili fizičkog nasilja prema njima, navodi se u Strategiji.

Predrasude prema LGBTIQ+ osobama u Crnoj Gori manifestuju se na različite načine, uključujući diskriminaciju u oblastima poput zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite 

Narušavanje poštovanja LGBTIQ+ prava u Crnoj Gori može se vidjeti i na Duginoj mapi, koja prikazuje status pravne zaštite LGBTQ+ osoba širom Evrope. Crna Gora je 2022. bila na osmom mjestu i imala 63 odsto bodova, 2023. godine pala je na 12. mjesto. Trenutno je na 20. mjestu sa 48 odsto bodova u Evropi.

Burzanović upozorava na to da ne mali broj LGBTIQ+ osoba, iz straha da ne budu prepoznati, javno izloženi verbalnom i fizičkom nasilju, ulažu velike svakodnevne napore da prikriju bilo koji znak, tj. pripadnost populaciji. 

Razna istraživanja pokazuju da ove osobe češće imaju istoriju samopovrjeđivanja, zatim izraženiji osjećaj usamljenosti, demoralizacije, stida, somatskih simptoma i manjak povjerenja u sebe, objašnjava ona za CIN-CG.

LGBTIQ+ prava se najčešće koriste kao sredstvo političkih pregovora

Politička volja za unaprjeđenje prava LGBTIQ+ zajednice često je ograničena, jer se prava ove zajednice često koriste kao sredstvo političkih pregovora, a ne kao prioritet. Ovo otežava donošenje novih zakona ili izmjenu postojećih kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost naglašava Kalezić.

,,Borba za ravnopravnost LGBTIQ+ zajednice u Crnoj Gori suočava se s brojnim izazovima, koji su rezultat kombinacije društvenih predrasuda, nedovoljne institucionalne podrške i političkih prepreka. Jedan od najvećih izazova je ukorijenjena homofobija i transfobija u društvu, koje se manifestuju kroz diskriminaciju, verbalno i fizičko nasilje, te marginalizaciju LGBTIQ+ osoba“, objašnjava za CIN-CG Baštrica.

Najveći izazovi uključuju političku i institucionalnu nestabilnost koja usporava usklađivanje zakona podzakonskih akata sa Zakonom. Zatim, duboko ukorijenjene predrasude i nedostatak podrške zajednici, nasilje u porodici i vršnjačko nasilje, kao i neadekvatna primjena postojećih zakona kada je u pitanju sankcionisanje počinitelja nasilja prema LGBTIQ+ osobama. 

Queer Montenegro se trudi da društvenu klimu, okruženje i prihvatanje LGBTIQ+ osoba podstakne kroz edukativne aktivnosti, kampanje, lobiranje za zakonodavne promjene i podršku zajednici kroz razne programe i događaje. Najistaknutiji događaj je Montenegro Prajd, koji se od 2013. godine održava u Podgorici, a koji predstavlja platformu za izraz nezadovoljstva zajednice, kao i mehanizam za veću vidljivost LGBTIQ+ osoba, kaže Baštrica.

Dugina mapa pokazuje da je kategorija „porodica“, koja se bavi priznavanjem i zaštitom porodičnih prava LGBTIQ+ osoba, uz razmatranje zakona o jednakosti u braku, registrovanim partnerstvima, usvajanju i trans roditeljstvu, u Crnoj Gori i dalje u zoni alarmantna, ima samo 11 odsto bodova. 

Uticaj okoline može biti veoma važan u nekim situacijama i dovesti čak i do suicida. „Vođenjem računa o neverbalnoj komunikaciji, tonalitetu glasa i gestikulaciji, njihovim željama za porodicu, dugoročno veoma iscrpljuje osobu i može je učiniti nesigurnom, povučenom i anksioznom u socijalnim kontaktima, kao i depresivnom“ kaže psihološkinja.

Negativne percepcije utiču na povišen nivo stresa, sniženo samopoštovanje, samoprezir i autodestruktivnost, jer konstantan napor da se prikrije identitet, a samim tim i dalja nezadovoljstva zbog nemogućnosti usvajanja djece dovodi do narušenog mentalnog zdravlja. 

„Njihove potrebe za porodicom ne mogu biti ispunjenje, osjećaju se nepotpuno, nezadovoljno, potišteno i manje vrijedno. Vjerujući da su manje vrijedni, da ne pripadaju porodici i onim koje vole, vjerujući da su drugačiji, nažalost krajnji put bez povratka jeste suicid, kao jedno od rešenja“ objašnjava psihološkinja Burzanović.

Evropska komisija je u izvještaju za 2024. godinu ocijenila da su najranjivije grupe u društvu, uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom, LGBTIQ+ osobe, kao i to da su i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. 

Region i prava LGBTIQ+ osoba

Većina zemalja regiona - Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Albanija nijesu još usvojile zakone koji se odnose na životno partnerstvo lica istog pola.

U Hrvatskoj je 2014. usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog spola, koji je omogućio pravno priznanje istopolnih zajednica, pružajući gotovo sva prava kao i brak.

Zanimljiv je slučaj iz 2021. godine kada je Upravni sud Hrvatske presudio u korist istopolnih partnera, da mogu ravnopravno pristupiti postupku usvajanja djece i pritom se ne smiju diskriminisati prema polnoj orijentaciji. Na ovu odluku suda žalilo se Ministarstvo porodice. Kasnije, Visoki upravni sud je ipak presudio u korist istopolnih partnera i omogućio im usvajanje.

,,Naša priča s usvajanjem počela je 2016. godine, kada smo odbijeni od sistema jer smo istopolni par u životnom partnerstvu. Sudska odiseja trajala je šest godina. Naših šest godina nije ništa naspram šest godina života djece koju smo već tada mogli usvojiti”, izavili su Ivo Šegota i Mladen Kožić, a prenose hrvatski mediji.

Ova presuda ima dalekosežne posljedice za prava LGBTIQ+ osoba i istopolnih parova u Hrvatskoj,  budući da su njome životni partneri izjednačeni po pravima kao i bračni drugovi. Sud je odbio argumentaciju Ministarstva kojom istopolni parovi ne bi smjeli pristupiti procjeni za usvojitelje zbog cilja zaštite interesa djeteta.

U Sloveniji je 2017. godine usvojen zakon koji omogućava osobama istog pola da sklope zakonsko partnerstvo slične prirode kao brak. Ovaj zakon omogućava partnerima ista prava kao i bračnim parovima, uključujući prava u vezi sa nasljedstvom, porezima i socijalnim pravima. Slovenački Ustavni sud je 2022. presudio da zakonske regulative, prema kojima samo osobe različitog pola mogu da sklope bračnu zajednicu i usvajaju djecu, nijesu ustavne. 

Iz Ustavnog suda su kazali kako to ne znači da će istopolni partneri ubuduće imati apsolutno pravo na usvajanje djece, već da će im se omogućiti da budu uvršteni na listu kandidata za usvajanje, dok će odabir najprimjerenijih kandidata i dalje biti u nadležnosti centara za socijalni rad.

Nakon osmogodišnjeg rada Zakon je spreman za usvajanje. Ali, i pored deklarativne podrške, premijer Milojko Spajić ga još nije uvrstio u dnevni red Vlade, po tvrdnji Asocijacije Spektra zbog naloga predsjednika Skupštine Andrije Mandića

Predrag Nikolić/Maja Boričić

I pored obećanja, Vlada nije sredinom decembra na dnevni red stavila prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Zakon je nakon osmogodišnjeg rada u potpunosti spreman. Očekivalo se da bude usvojen do kraja prošle godine u Skupštini Crne Gore.

Zakon je, između ostalog, trebalo da omogući transrodnim osobama da legalno promijene oznaku pola i jedinstveni matični broj u dokumentima bez potrebe za operacijom i sterilizacijom, koja je trenutno preduslov za to.

"Ova praksa nehumanog postupanja predstavlja direktno kršenje prava transrodnih osoba, te je uz to što je nehumana i ponižavajuća", naglašava se i u Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ, koja je usvojena u junu prošle godine.

Usvajanje Zakona je i obaveza prema Vladinom programu za pristupanja EU 2024-2027. Prema tom dokumentu, ovaj propis trebalo je da bude usvojen do kraja 2024.

Skupština je završila sa redovnim radom 31. decembra, a prvo proljećno zasijedanje održava se početkom marta naredne godine. Dakle, izvjesno je da Zakon neće biti usvojen u rokovima koji su bili predviđeni.

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da je neshvatljivo zbog čega Vlada odbija da uvrsti Zakon na dnevni red. Elizabeta Mrnjavčević iz HRA podsjeća da je poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić na konferenciji Spektre izjavio da će Zakon biti razmatran na sjednici Vlade sredinom decembra, što se nije desilo. Na Zakonu se radilo punih osam godina, uz uvažavanje sugestija svih relevatnih aktera, pa je apsurdno obrazloženje generalnog sekretara Vlade Dragoljuba Nikolića da je premijer Milojko Spajić tražio dodatne konsultacije, kaže Mrnjavčević.

"Ako je razlog politička trgovina i pritisci, podsjećamo Vladu da ljudska prava ne smiju biti predmet političkih kalkulacija, jer su ona temelj osnovnih sloboda. Vlada ima obavezu da osigura poštovanje ljudskih prava, bez obzira na političke pritiske i interese", naglašava Mrnjavčević.

Iz Asocijacije Spektra su kazali da zahtijevaju od premijera Spajića prestanak prakse političke trgovine kad su ljudska prava u pitanju. Dodaju i da im nije jasno da je cijela parlamentarna većina talac retrogradnih politika kojima ne smije da se suprotstavi, dok međunarodnim partnerima i Crnoj Gori prodaje priču o ljudskim pravima i demokratiji, radeći upravo suprotno od toga. Sličnih je stavova i Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Iz Spektre dodaju da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevantnih tijela Ujedinjenih nacija (UN), niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Evropska komisija (EK) je u svom dopisu Vladi od 13. decembra 2024. godine izrazila pozitivno mišljenje na prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. U posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru se navodi da su najugroženije grupe u društvu, uključujući i LGBTIQ osobe i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i napadima iz mržnje.

"Potrebno je uložiti više napora da se u potpunosti obezbijedi pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno za ranjive grupe", ističe se u izvještaju EK.

Vlada obećavala, pa stopirala usvajanje Zakona

"Zakon je stopiran s vrha od samog premijera Spajića, po nalogu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, prema nezvaničnim informacijama koje imamo, a koje su, ako su istinite, zastrašujuće", navodi se u saopštenju Asocijacije Spektra.

Početkom decembra na panelu Lično je političko, data je jasna politička podrška ovom Zakonu. Na ovom događaju poslanici/e Pokreta Evropa sad, Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD) i Građanskog pokreta URA izrazili su nedvosmislenu podršku Zakonu, te pozvali Vladu da hitno utvrdi prijedlog i pošalje ga Skupštini Crne Gore na izglasavanje.

Kada je Zakon o istopolnom partnerstvu bio u parlamentu 2020. godine, Bošnjačka stranka, albanske koalicije, Hrvatska građanska inicijativa i tadašnji Demokratski front odbili su da ga podrže, navodeći da bi podrio "tradicionalne vrijednosti".

Iza Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja stalo je 48 organizacija civilnog društva i aktivista/kinja Crne Gore, mladi u Omladinskom parlamentu Crne Gore, kao i 137 organizacija i aktivista/kinja regiona, preko 100 cijenjenih akademika/kinja, 18 evropskih parlamentaraca, te najveće evropske organizacije poput TGEU, ILGA Europe, IGLYO i ERA, koje imaju preko 900 organizacija članica. Dodatno, svi međunarodni izvještaji, poput izvještaja Evropske komisije, CPT, US State department izvještaj i CEDAW sa žaljenjem konstatuju da pravo na samoodređenje još nije moguće u Crnoj Gori, te pozivaju na njegovo usvajanje.

CIN-CG je poslao svim šefovima poslaničkih klubova i sekretarima pitanje da li očekuju da će se glasanje o ovom Zakonu naći na dnevnom redu do kraja ove godine, te da li će poslanici njihove stranke glasati za njega. Dobili smo samo odgovor PR službe potpredsjednika Skupštine Nikole Camaja:

"Stav o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je u formi nacrta saopštićemo na plenumu, kada taj predlog dođe na dnevni red".

Prekinuti ponižavajuću praksu prinudne sterilizacije

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) uslovljava osobe koji žele da promijene oznaku pola u dokumentima da prođu kroz sterilizaciju, iako ovaj preduslov nije propisan zakonom. Novi Zakon bi uklonio taj nehumani preduslov i omogućio ljudima da slobodno odlučuju o sopstvenom identitetu. Na pitanja koje je CIN-CG poslao MUP-u u vezi ove prakse odgovore nijesmo dobili.

Pravo na samoodređenje rodnog identiteta prihvata većina članica Savjeta Evrope, njih 37. Praksa Evropskog suda za ljudska prava navodi da prisilna sterilizacija krši pravo na privatnost.

Novi Zakon predviđa da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za promjenu oznake zabranjeno tražiti obavljanje medicinskih pregleda ili dokaze o obavljenim medicinskim pregledima i intervencijama. Usvajanjem Zakona bila bi omogućena promjena registrovanog rodnog identiteta, bez podvrgavanja operaciji promjene pola i sterilizaciji.

Usvajanje zakona bila bi još jedna prekretnica u borbi za ljudska prava u Crnoj Gori, nakon što je 2020. postala prva balkanska država izvan Evropske unije koja je legalizovala istopolna partnerstva.

Direktor Spektre Jovan Ulićević za CIN-CG pojašnjava da se ovim zakonom uređuje jedna pravna praznina, koja je do sada rezultirala praksom prinudne sterilizacije kao preduslova za promjenu oznake pola u dokumentima, kako bi osoba imala lična dokumenta koja odgovaraju njenom rodnom identitetu i ličnom opisu.

"Dakle, Crna Gora je jedna od svega nekoliko evropskih zemalja koje i dalje imaju ovu praksu. Takva praksa je zaostavština najgorih, nacističkih režima, koje evropske zemlje u potonjih nekoliko decenija ubrzano napuštaju", naglašava direktor Spektre.

Ulićević se nada da će se i Crna Gora pridružiti onim rješenjima koja poštuju ljudska prava.

"U praksi ovo znači da osobe više neće biti u problemu kad pokazuju ličnu kartu u pošti recimo, prilikom pristupa različitim zdravstvenim uslugama, ili npr. prilikom prelaska granice jer nemaju dokumenta koja odgovaraju njihovom identitetu", objašnjava Ulićević.

Psihološkinja Ida Marković, koja i sama prolazi kroz proces tranzicije iz muškog pola u ženski, za CIN-CG podsjeća da je pravo na samoodređenje jedno od osnovnih ljudskih prava:

"Svaki pojedinac treba da živi u skladu sa svojim osjećajem identiteta, bez straha od diskriminacije i stigmatizacije''.

Pravo ne može koristiti osoba u braku, nije dostupno maloljetnicima...

Ulićević ističe i da nijesu mali kompromisi na koje su pristali da bi ovaj Zakon bio donijet.

"Imamo ograničenje da osoba ne može biti u braku kako bi pristupila ovom pravu, čime se krši njeno pravo na privatan i porodični život. Ovo znači da svako ko je u braku će morati da se razvede da bi pristupio ovom pravu", naveo je on.

Dodaje i da će zakon važiti samo za crnogorske državljane, što je regresivnije rješenje ovog tipa u drugim zemljama Evrope, koja dozvoljavaju bar rezidentima uz državljane, da mogu pristupiti pravu.

"Ovo znači da mnogi ljudi koji danas recimo bježe od rata, i koji možda nikad više neće moći da dođu u svoje matične zemlje da pristupe svom pravu, neće moći ni kod nas", pojašnjava Ulićević.

Nacrtom zakona koji je predstavljen u februaru prošle godine pravo na promjenu pola imale su osobe starije od 15 godina. Taj predlog je naišao na oštre reakcije vjerskih poglavara, pa se starosna granica podigla na 18 godina.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je sredinom marta prošle godine na RTCG izjavio da se zbog promjene pola "događaju neizlječive traume, kao i da dolazi vrlo često do samoubistava".

Kritikama zakona se pridružio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić:

"Država treba da pomogne liječenju djece, umjesto da plaća operacije promjene pola".

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su saopštili da je podizanje starosne granice mjera kompromisa, kojom bi se omogućilo usvajanje zakona.

"Ovo je bio najteži kompromis jer upravo takav ide na štetu mladih koji su najranjiviji u društvu. Naše inicijalno rješenje se vodilo najboljim interesom đeteta", dodaje Ulićević.

Zakon ne poštuje, ističe on, ni prezumpciju nevinosti, pa ovom pravu ne mogu pristupiti ni osobe koje su u krivičnom postupku, a iz njega su takođe isključeni i oni na izdržavanju zatvorske kazne.

"Kao što se vidi, dosta je kompromisa od kojih svaki uključuje kršenje ljudskih prava, a koje smo pravili sa ciljem da obezbijedimo pravo na samoodređenje dostupnim", pojašnjava Ulićević.

Dodaje da nijesu baš najzadovoljniji ovim rješenjem, ali da im je najvažnije bilo da se izbore za pravo na samoodređenje, koje će biti podložno unapređenju.

Psihološkinja Marković ocjenjuje da je društvo svakako milosrdnije prema muškarcima, tu je svega par zabrana koje značajno otežavaju život muškarcima, ali ih i toliko društveno i identitetski oblikuju, da je nekad teško razlikovati mušku poziciju od patrijarhalnih i muških narativa koji veličaju mušku moć i potiskuju i zabranjuju emocionalnost i nježnost istog. Tako, kaže ona, snaga bez obzira što je imenica ženskog roda u patrijarhalnom diskursu pripada muškarcu.

"Ono što je snaga za muškarca, trpljenje je za ženu. Seksualizacija i mizoginija toliko postaju vidljive i neprepoznatljive kad dovoljno dugo hodaš u ženskim cipelama", govori ona iz perspektive nekog ko je bio i u ulozi drugog pola.

Govoreći o odnosu njenih pacijenata nakon što je promijenila pol, Marković ističe da nije izgubila nijednog klijenta, te da je dobila i neke nove.

"Odnos je taj koji spaja, liječi, transformiše i gradi ljubav, prijateljstvo, savezništvo, ali i povjerenje, sigurnost i lojalnost, a ne to kojeg smo roda, pola, nacije ili vjere'', navodi iskustvo iz svoje psihološke prakse Marković.

Evropske statistike pokazuju kako se LGBT osobe više javljaju za pomoć stručnjacima za mentalno zdravlje od ostatka heterosekualne populacije. Ova statistika je u tijesnoj vezi sa povećanim stopama depresije i anksioznosti u LGBT populaciji koja se uglavnom pripisuje negativnoj društvenoj klimi, diskriminaciji, institucionalnoj homofobiji.

"Statistike o mentalnom zdravlju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, međutim, imajući u vidu dominantno negativan stav prema LGBT zajednici, sve snažnije antirodne narative i zloupotrebu ljudskih prava u političkim i ideoliškim igrama unutar društava u tranziciji (krizi), u medijima prisutan govor mržnje, može se opravdano pretpostaviti da su pripadnici LGBT populacije izloženi značajno višem nivou diskriminacije i stresa, pa samim tim i mentalno zdravlje ovih ljudi biva otežano'', kaže psihološkinja Marković.

Zapošljavanje nemoguće, obrazovanje otežano, prijetnje i napadi stalni

Podatak iz istraživanja 2018. govori da je više od polovine trans tinejdžera pokušalo da izvrši samoubistvo bar jednom u životu.

Neki od razloga kriju se i u tome što istraživanja pokazuju da je zapošljavanje transrodnim osobama skoro nemoguće, obrazovanje otežano, a prijetnje i napadi su stalni.

Istraživanje Asocijacije Spektra: "Osnaživanje transrodnih, rodno varijantnih i interpolnih (TIRV) žrtava nasilja", iz novembra 2022, ukazuje na zabrinjavajuće lošu sliku kvaliteta života TIRV osoba u Crnoj Gori.

Poražavajući podatak je da su, prema ovom istraživanju, počinioci najozbiljnijih incidenata i nasilja najčešće članovi porodice/domaćinstva (31,3 odsto) ili neko drugi koga poznaju (18,8 odsto), dok su u 12,5 odsto slučajeva to komšije ili neko iz škole, sa fakulteta ili univerziteta…

"Primarne porodice su za većinu izvor trauma, i mjesto doživljenog i preživljenog zlostavljanja i nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog", ističe se u istraživanju.

Naglašava se i da među počiniocima ovih najozbiljnijih iskustava fizičkog/seksualnog nasilja nema ženskih počinilaca.

"Sigurna mjesta nisu ni kuća ni škola, ali ni javni prostori, nasilje je sveprisutno, ne kažnjava se, a i ne prijavljuje", piše u izvještaju.

Početkom prošle godine predstavljena je i publikacija Asocijacije Spektra: "Društvo jednakih ili ipak ne". Ovo istraživanje o socio-ekonomskom nasilju nad TIRV zajednicom u Crnoj Gori popunilo je 38 ispitanica i ispitanika.

"Tražim posao, ali je moju porodicu strah zbog toga kako izgledam da će me tući i maltretirati'', kaže jedan/na od ispitanika/ca. "Živim sa roditeljima, zavisim od njih, a imam 32 godine, živim u sramoti", ističe drugi/a.

"Čim sam stavila gazdi do znanja da sam član LGBTIQ+ zajednice kirija mi je povećana za 40 odsto"...

Više svjedočenja govori o neprimjerenom obraćanju predstavnika institucija.

"Bukvalno najviše diskriminacije doživim na šalteru, od države u stvari. Kad god bih predao dokumenta, vazda bi me neki jad našao", kaže jedan/na od ispitanika/ca.

Ne prijavljuju nasilje iz straha, iako prijave, nema adekvatne zaštite

Istraživanje Spektre je pokazalo da je gotovo dvije trećine učesnika/ca u istraživanju navelo da su u posljednjih pet godina bili fizički/seksualno napadnuti ili im je prijećeno nasiljem kod kuće ili na drugom mjestu.

Slučaj posljednjeg incidenta fizičkog/seksualnog nasilja nije policiji prijavilo tri četvrtine ispitanika/ca, a najčešći razlozi su utisak da nisu mislili da će se nešto promijeniti ili da nisu mislili da mogu bilo šta da učine.

Kada se radi o povjerenju u tužilaštvo i sudstvo, jednoglasni su u negativnoj ocjeni ovih institucija.

"Nepovjerenje u ove ustanove takođe je dodatni faktor obeshrabrivanja TIRV osoba u prijavljivanju nasilja", ocjenjuje se.

Većina TIRV osoba koje su nasilje prijavljivale, ostale su bez adekvatne zaštite, uz dodatnu viktimizaciju, dodaje se u istraživanju.

Marković koja je pretrpjela i prijavila brojne verbalne, pa i fizičke napade, za CIN-CG kaže da ne vjeruje da će se oni procesuirati:

"Smatram da bi bilo značajno da nasilnici odgovaraju za ono šta su uradili, ali nisam optimistična. Sve više ovakvih slučajeva bez epiloga nam šalje sve eksplicitniju poruku da je nasilje nekažnjivo i da je 'okej' da uzimamo pravdu u svoje ruke, što je pogrešno i opasno uvjerenje'', ističe Marković.

I Ulićević za CIN-CG kaže da kazna za nasilje treba da bude pravična, adekvatna i odvraćajuća.

"U našoj sudskoj praksi nemamo zadovoljenje nijednog od ovih principa. Kazne su blage, i dalje su procesi najviše iscrpljujući za žrtve, a dehumanizujući tretman žrtava je izuzetno zastupljen. Ovo djeluje odvraćajuće na one koji prijavljuju nasilje, pa su sve više demotivisani da prolaze kroz mučne procese u okviru kojih neće dobiti pravdu", ocjenjuje on.

Kao prioritetne probleme ove zajednice većina ispitanika identifikuje donošenje zakona o rodnom identitetu i bolju primjenu zakona o zabrani diskriminacije, potrebu da se smanji diskriminacija, nasilje i zlostavljanje u školama, te bolju primjenu zakona kada se radi o zločinima iz mržnje.

Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju

Samo osam zemalja u Evropi zahtijeva sterilizaciju kao uslov za prepoznavanje roda. Pored Crne Gore, taj uslov imaju Bosna i Hercegovina, Češka, Finska, Kosovo, Letonija, Srbija i Turska.

Modele pravnog prepoznavanja roda na bazi samoodređena usvojilo je devet država u Evropi - Danska, Irska, Malta, Norveška, Belgija, Luksemburg, Portugalija, Island i Švajcarska. Samoodređenje znači da nije potrebno uključiti treću stranu, kao što su sudije, prsiholog, psihijatar, medicinski stručnjak ili roditelj, niti je potrebno dostaviti bilo kakav medicinski ili drugi dokaz.

Za deset godina, samo pet kućnih zatvora zbog pranja novca u Crnoj Gori i to zahvaljujući nagodbama sa tužilaštvom. Rezultata nema, jer nedostaje znanja i političke volje

Maja Boričić

Pet kućnih zatvora, jedna uslovna osuda, gašenje dvije firme, jedna odbijena optužba zbog zastare, dva odustajanja tužioca prije završetka suđenja i jedna oslobađajuća odluka-rezultati su crnogorskog pravosuđa u borbi protiv pranja novca, u posljednjih deset godina.

To su podaci koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Osim toga, u jedina dva slučaja u kojima je crnogorsko pravosuđe vodilo postupak zbog optužbi za pranje velike količine novca, prije više od decenije, porodice Kalić i Šarić su oslobođeni optužbi, a država im je isplatila milionske odštete.

Stručnjaci i civilni sektor ističu da ne čudi što Crna Gora nema značajnije rezultate u borbi protiv pranja novca, jer su to veoma kompleksni postupci, za koje nema ni političke volje, ni odgovarajućeg zakonskog okvira, ali ni kadra koji ima dovoljno znanja za vođenje istraga.

Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Dejan Milovac za CIN-CG naglašava da je Crna Gora decenijama destinacija gdje se uglavnom nesmetano pere novac, jer vladavina prava ne predstavlja ozbiljniju prepreku za organizovani kriminal. “Sve ono što smo vidjeli iz SKY prepiski potvrdilo je sumnje u infiltriranost organizovanog kriminala na onim mjestima od kojih se očekivalo da budu ključni nosioci, ne samo borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već prije svega prijeko potrebnih reformi u sektoru pravosuđa i policije”, ocjenjuje Milovac.

On podsjeća da još nemamo odgovore ni na pitanja koji se odnose na poznate predmete u kojima se sumnjiči bivši predsjednik i premijer Milo Đukanović, kao što su  "prvi million", "Pandora papiri", pa ni za gotovo četiri miliona dolara porodice Svetozara Marovića na jednom od švajcarskih računa.

Profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović za CIN-CG naglašava da ovakvo stanje nije isključivo vezano za rezultate rada pravosuđa u Crnoj Gori, nego su slične tendencije prisutne u cijelom regionu.

“Ako se naša pravosuđa budu i dalje strogo pridržavala tradicionalnih, konzervativnih, često restriktivnih tumačenja, bojim se da još dugo nećemo imati adekvatne rezultate u borbi sa ovim veoma opasnim fenomenom, koji ugrožava ne samo državu, institucije i ekonomiju, nego i svakog građanina”, ocjenjuje profesor.     

Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da „oprani novac“ u svijetu čini između dva i pet odsto globalnog BDP-a, te da bi to značilo da se na Zapadnom Balkanu godišnje “opere” između 1,8 i 4,6 milijardi eura.

U izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2024. ističe se da je potrebno povećati efikasnost tužilaštva i sudstva u slučajevima teškog i organizovanog kriminala, posebno pranja novca.

Ističe se da su kapaciteti za borbu protiv pranja novca ograničeni i da nedostaje slučajeva samostalnog pranja novca.

“Riješiti problem dugotrajnosti suđenja i čestih odlaganja u slučajevima organizovanog kriminala, obezbijediti primjenu ključnih pravnih pojmova kao što su samostalno pranje novca i kvalitet dokaza od strane sudova i tužilaštva”, piše u posljednjem izvještaju EK.

Da broj istraga, optužnica i presuda u slučajevima pranja novca nije u skladu sa procjenama o rizicima za mogućnost pranja novca u Crnoj Gori, upozoravaju i iz Komiteta eksperata Savjeta Evrope za evaluaciju mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (Manival).

U posljednjem izvještaju Komiteta iz 2023. preporučuje se nadležnima u našoj zemlji da efikasnije procesuiraju slučajeve samostalnog i pranja novca preko povezanih lica, kao i pranja novca od stranih prihoda od kriminala, te da pojačaju fokus na pranje novca povezano s visokorizičnim krivičnim djelima (kao što su trgovina drogom, korupcija na visokom nivou, organizovani kriminal i zloupotreba pravnih subjekata). Manival takođe poziva na primjenu efikasnih, proporcionalnih i odvraćajućih krivičnih sankcija.

“Okvir treba ojačati u slučaju visokorizičnih nefinansijskih sektora, naročito kockarnica, advokata, notara i pružalaca usluga za preduzeća”, piše u izvještaju Manivala.

I dok međunarodni partneri upozoravaju na loše rezultate u borbi protiv pranja novca u Crnoj Gori, jedine osuđujuće presude sa simboličnim kaznama, u posljednjih deset godina, izrečene su samo u slučajevima koji su završeni sporazumnim priznanjem krivice.

Kućni zatvori, uslovna, zastara, odustajanje tužioca

Specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici je u ovih deset godina presudilo devet puta za krivično djelo pranje novca.

Krivičnim Zakonikom (KZ) predviđena je kazna od šest mjeseci do 12 godina u zavisnosti od težine kd i iznosa novca koji je “opran”.

Izmjenom KZ iz 2017. propisano je da za postojanje tog krivičnog djela nije neophodno da postoji osuđujuća presuda za krivično djelo iz koga je taj novac potekao. Međutim, očigledno je da ove izmjene još nijesu proizvele pozitivan efekat.

Javnosti poznat slučaj navodnog pranja novca, u kojem je, između ostalih, i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević bio jedan od optuženih, kao šef kriminalne organizacije, završen je odustajanjem tužioca od većine optužbi, pa i za pranje novca. U odluci koja je postala pravosnažna ove godine, sud je za pranje novca oslobodio i one za koje tužilac ranije nije odustao od gonjenja. Medojević i biznismen iz BIH Momir Nikolić su se teretili da su organizovali desetočlanu kriminalnu grupu da pere novac za izbornu kampanju tokom 2016.godine.

Odbijena je i optužba za pranje novca višestrukog povratnika Velija Hota, 2016. godine zbog zastare. Hot je bio optužen da je još 2004. kupio dva poslovna prostora u Baru od novca, koji je zaradio prodajom narkotika. U ovom slučaju Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je tek 2014.podiglo optužnicu za produženo krivično djelo pranje novca, a Viši sud u tom gradu se godinu kasnije oglasio nenadležnim i predmet dostavio Višem sudu u Podgorici. Specijalno tužilaštvo je 2016. izmijenilo optužnicu, a podgorički Viši sud odlučio da je optužba zastarjela još 2014.

“Ako je poslije izvršenja krivičnog djela zakon izmijenjen jednom ili više puta, primjenjuje se zakon koji je najblaži za učinioca”, piše u obrazloženju presude.

Nagodbom sa tužiocem Sead Ferizi, ranije osuđivan za prodaju narkotika, osuđen je 2019. na tri mjeseca kućnog zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura, zato što je novac koji je stekao prodajom kokaina koristio za uređenje kuće i kupovinu namještaja. Oduzeto mu je i 20.000 eura.

Iste godine na pet mjeseci kućnog zatvora i da plati 3.000 eura, osuđen je Franc Bayer za pranje novca i utaju poreza. Sa tužilaštvom se dogovorio i da njegova firma plati 75.000 eura novčane kazne, te Poreskoj upravi nešto malo manje od 90.000 eura.

Povratnik Davor Perović se nagodio 2020. da provede šest mjeseci u kućnom pritvoru i plati 3.000 eura za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranja novca i utaje poreza, a njegovo preduzeće je uslovno kažnjeno, odnosno da neće platiti kaznu od 80.000 eura,ukoliko u sljedeće tri godine ne počini novo krivično djelo. Oduzeto mu je nešto preko 12.000 eura pribavljenih utajom poreza i doprinosa.

Za pranje novca i produženo krivično djelo prevare, ranije osuđivani Tomo Čađenović je nagodbom iz 2021. osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora i 2.000 eura novčane kazne, dok je njegov saučesnik Slobodan Čađenović kažnjen uslovno i sa 1.000 eura novčane kazne za ista krivična djela. Iako su prevarno od različitih firmi uzeli nešto malo manje od 300.000 eura, prema presudi, tužilaštvo i sud im nijesu oduzeli ni centa.

Nagodbom, iste godine, Ljiljana Dragičević je za učestvovanje u kriminalnoj organizaciji, pranju novca putem pomaganja i utaju poreza i doprinosa osuđena na šest mjeseci kućnog zatvora i 4.000 eura novčane kazne. Ona je osuđena za pomaganje okrivljenom Dušku Kneževiću, u postupku koji se vodi zbog pranja novca i utaju poreza u predmetu “E-komerc”.

Dva pravna lica “PM Holding” i “Paradise Properties” kažnjena su 2023. gašenjem, još jednom nagodbom sa Specijalnim državnim tužilaštvom. Kako je vlasnik firmi preminuo, tužilaštvo i sud su zaključili da predstavnici tih firmi nijesu znali da je on kupovao nekretnine od nelegalno stečenog novca od prodaje narkotika. Međutim, ovo je jedini primjer gdje je oduzet veći broj nekretnina u Perastu, Morinju, Baru, Podgorici, Herceg Novom…

Istraživanje tokova novca i međunarodna saradnja ključna

Milovac za CIN-CG ističe da, nažalost, ni nakon oslobađanja hipoteke višedecenijskog režima DPS-a, ne svjedočimo značajnijim pomacima. “Dio reformi koji je započet i dalje je zarobljen prije svega individualnim interesima političkih partija,” ocjenjuje direktor Istraživačkog centra MANS-a. 

On kaže da tužilaštvo nedovoljno stavlja fokus na ono što može značajno oslabiti organizovani kriminal. “Tužilaštvo je bilo primorano pod pritiskom prije svega političkih elita, da inicira određene postupke koji možda nisu bili pripremljeni do kraja, na način da fokus bude na istraživanju tokova novca i kako je novac završio u nekretninama, kompanijma, luksuznim automobilima i slično”, pojašnjava Milovac.

Za takve vrste postupaka, dodaje on, je potreban ogroman rad i mnogo više znanja nego što trenutno možemo da vidimo da postoji, prije svega u tužilaštvu i policiji.

On smatra i da je naivno vjerovati da dobar dio tog “kapitala” nije iznijet iz Crne Gore i legalizovan kroz investicije na drugim lokacijama. “MANS je do sada više puta ukazivao na potrebu snažnijeg povezivanja sa odgovarajućim službama drugih zemalja,” ističe Milovac.

I professor Mujanović ističe da je krivično djelo pranja novca dosta kompleksno, pa prilikom istrage i cijelog postupka zahtijeva specijalizovana znanja i iskustva policije, tužilaštva i suda, te vrlo blisku i efikasnu međunarodnu i međuinstitucionalnu saradnju između različitih aktera iz javnog i privatnog sektora.

Posebno je složeno pitanje dokazivanja kriminalnog porijekla novca i namjere legalizacije tog novca, ističe Mujanović. “Većina država čak predviđa krivičnu odgovornost i za nehatno pranje novca uz blaže sankcionisanje. Naši zakoni u ovoj oblasti su usklađeni sa međunarodnim standardima, ali i dalje je vrlo upitna njihova implementacija u praksi”, ističe Mujanović.     

Primarno treba ispravno shvatiti šta je sve pranje novca, naglašava profesor, te nakon toga prilagoditi sudsku praksu aktuelnim trendovima pranja novca i prihvatiti sve relevantne međunarodne standarde.

“A koji u suštini idu ka ‘relaksaciji’ dokaznih standarda i prihvatanja doktrine da se svijest i namjera učinitelja mogu izvoditi iz svakog konkretnog slučaja”, pojašnjava on.

Policija i tužilaštvo, dodaje Milovac, nemaju ni osnovnih tehničkih uslova za rad kada su u pitanju finansijske istrage za pranje novca.

Ukoliko želimo rezultate, ističe Milovac, ono što moramo imati je i funkcionalan i ažuriran registar stvarnih vlasnika kompanija. “Pristup ostalim bazama podataka i njihova međusobna nepovezanost i dalje nešto što radi u korist kreiranja idealnog ambijenta za pranje novca”, ističe Milovac.

Neophodna je, dodaje i suštinska kadrovska reforma Uprave za sprečavanje pranja novca i odjeljenja za finansijske istrage Uprave policije. “Jer za sada ne vidimo da postoji dovoljno profesionalne hrabrosti na tim adresama da se država ozbiljno zaštiti od uticaja organizovanog kriminala na sistem, kroz pranje novca”, navodi on.

Osim toga, dodaju sagovornici CIN-CG, neophodna je i kontinuirana obuka i saradnja sa ekspertima iz ove oblasti kako bi uspostavili sistem koji više neće biti tolerantan prema toj vrsti kriminala. 

Pranje novca olakšava i nedovoljna stručnost inspekcija

U strateškim dokumentima kao najvažniji sektori koji su u riziku od pranja novca se izdvajaju banke, sektor nekretnina i priređivača igara na sreću.

U više dokumenata govori se i o visokom stepenu opasnosti od pranja novca preko notara i advokata. U Nacionalnoj procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, ističe se i problem efikasnog nadzora nad advokatima i notarima.

“Visok rizik od pranja novca prepoznat i kod kategorije priređivača igara na sreću. I tu je evidentno neefikasno zakonsko rješenje u pogledu nadzora, i odsustvo sistema prijavljivanja sumnjivih transakcija, iako se radi o segmentu koji ima izuzetno visok udio prometa gotovog novca, i izuzetno visoke godišnje obrte. Kao posebna ranjivost prepoznata je od internet priređivanja igara na sreću. Takođe ne postoje mehanizmi kojima bi se spriječilo da pravosnažno osuđena lica i njihovi saradnici budu vlasnici ili da upravljaju kazinima”, ističe se u tom Vladinom dokumentu iz 2021.godine.

U Vladinoj Procjeni opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA) se ističe da tzv. perači novca ciljano biraju države u tranziciji, zato što državni aparat u takvim zemljama u fokusu ima podizanje ekonomskog standarda, smanjenje siromaštva, dok se manje pažnje poklanja snaženju sistema prevencije pranja novca i finansiranja terorizma.

Olakšavajuću okolnost u sprovođenju aktivnosti pranja novca predstavlja nedovoljna stručnost tužilačkih organa, lica koja se bave inspekcijskim nadzorom i slaba međunarodna razmjena podataka, naglašava se u dokumentu SOCTA.

Veliki izazov u postupanju u predmetima pranja novca, dodaje se, predstavlja međunarodna saradnja koja je sa nekim državama slaba i nedovoljna, posebno kada su u pitanju transakcije sa ofšor destinacija. “To se uglavnom odnosi na države sa kojih novac dolazi i prema kojima ide: Hong Kong, Singapur, Maršalska ostrva, Mauricijus i druge”, piše u dokumentu.

Dodaje se da je pranje novca putem građevinskih djelatnosti i poslova sa nekretninama i dalje visokorizična oblast, jer relativno lako može apsorbovati velike količine kapitala.

Objašnjeno je i na koji način funkcionišu kriminalne grupe(OKG) kada žele da “operu” novac, pa se ističe da je na globalnom planu zadržan trend da OKG sve više koriste usluge drugih organizacija koje su osnovane kao legalni privredni subjekti, koji služe kao provajderi za pranje novca.

“Članovi kriminalnih grupa najčešće novac stečen kriminalnim aktivnostima ulažu u investicione objekte, sportske klubove, kladionice, kockarnice, kupovinu nekretnina, turizam i ugostiteljske objekte, taksi i rent a car udruženja, privredna društva koja se bave reciklažom sekundarnih sirovina, kupovinu skupocjenih automobile i slično”, piše u dokumentu.

Državljani zemalja Istočne Evrope i Turske koji borave na području Crne Gore, napominje se u dokumentu SOCTA, dovode se u vezu sa sprovođenjem aktivnosti pranja novca posredstvom međusobno povezanih pravnih lica registrovanih na teritoriji Crne Gore u čijim vlasničkim i upravljačkim strukturama imaju učešće, a koje uglavnom posluju u oblastima konsaltinga, finansijskog poslovanja i poreskog upravljanja, izgradnje i trgovine nekretninama i trgovine motornim vozilima.

Samostalno procesuirati pranje novca

U Izvještaju o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu od jula 2021. do marta 2024, koji je izradila Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) se

primjećuje da se većina praćenih predmeta sa optužbama za pranje novca u Crnoj Gori procesuira istovremeno sa predikatnim krivičnim djelom.

“Tužioci su tokom konsultacija potvrdili da ne procesuiraju samostalna krivična djela pranja novca, jer im je bilo potrebno da znaju tačno kojim krivičnim djelom je ostvarena dobit”, pojašnjava se u izvještaju.

Međutim, prema relevantnim međunarodnim standardima, posebno preporukama Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF) i Varšavskoj konvenciji, prethodna ili istovremena osuđujuća presuda za predikatno krivično djelo ne bi trebalo da bude preduslov za osuđujuću presudu za pranje novca.

“Dakle, da bi se dokazalo da imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu krivičnim djelom, tužiocima nije potrebno da precizno utvrde koje krivično djelo je poslužilo kao izvor sticanja imovine”, zaključuje se u Izvještaju.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva za CIN-CG kažu da nastoje da unaprijede postupanje u ovim predmetima. “Upravo zbog toga je u procesu analiza organizacionih okvira, kako bi se obezbijedila funkcionalnija organizaciona struktura, a samim tim i bolji rezultati u procesuiranju krivičnih djela pranja novca”, kažu iz tužilaštva, na čijem je čelu Milorad Marković.

Planiraju i dodatne edukacije državnih tužilaca u ovoj oblasti za narednu godinu.

“Potreba za edukacijom proizilazi i iz činjenice da je izmjenama Zakona sužena nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva, nakon čega su predmeti koji se odnose na pranje novca u nadležnosti osnovnih državnih tužilaštava”, napominju iz VDT.

Iz Vrhovnog suda za CIN-CG navode da su, krajem oktobra ove godine, izradili smjernice za upravljanje predmetima teškog i organizovanog kriminala, kako bi sudijama pomogli u pripremi i vođenju predmeta.

Vrhovni sud će kod Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu inicirati kažu i dodatnu edukaciju sudija koji postupaju u predmetima procesuiranim za krivična djela pranje novca.

Iz Višeg suda su za CIN-CG naveli da je trenutno u toku 18 suđenja u kojima je jedno od krivičnih djela za koje se terete okrivljeni i pranje novca, od čega su tri predmeta vezana samo za to krivično djelo. Nedavno je i bivši visoki policijski funkcioner Duško Koprivica uhapšen pod sumnjom da je sa suprugom, sinom i zetom oprao više od million eura od 2019.godine. Ovi postupci će pokazati da li je naše pravosuđe konačno spremno da se uhvati u koštac sa ovim ozbiljnim krivičnim djelom ili će se nastaviti sa dosadašnjom praksom.

Stručanjaci upozoravaju da javni penzoni sistem može da doživi kolaps, ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, kao što je je povećana starosna granica odlaska u penziju. Kreatori reformi nijesu vodili računa o činjenici da je u ukupnom broju stanovnika u Crnoj Gori drastično povećano učešće starijih od 65 godina, što dodatno ugrožava penzioni sistem

Kristina Radović/Predrag Nikolić

Za samo deset mjeseci ove godine, nakon Vladinih reformi, deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) je preko 25 odsto ili 156,45 miliona eura. Ovo je drastično uvećanje, jer je u cijeloj prošloj godini bio svega 36,7 miliona.

I u ranijem periodu Fondu PIO nedostajalo je neuporedivo manje novca, u odnosu na deset mjeseci ove godine. U 2019. deficit je bio 96 miliona, 2020. godine 102 miliona. Međutim, nakon smjene vlasti, krajem 2020. deficit počinje da pada. Tako je za vrijeme vlada premijera Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića deficit iznosio: 2021. godine 95 miliona, u 2022. godini 86 miliona, da bi u posljednjoj godini 43. Vlade bio više nego duplo manji. To su podaci Fonda PIO do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ovogodišnji deficit će još rasti jer nijesu stigli na naplatu učinci reforme Evropa sad 2 Vlade premijera Milojka Spajića, kojom su po sistemu „paf, paf“, bez dublje analize znatno umanjeni doprinosi za Fond PIO. Taj program je stupio na snagu tek u oktobru ove godine.

Od januara do oktobra 2024. Fond PIO je imao ukupne rashode u iznosu od 607,41 miliona eura. Za preko 125 hiljada penzionera uplaćeno je 603,98 miliona eura. Fond je, u istom periodu, imao prihode od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 450,96 miliona eura, što je samo 74,24 odsto ukupnih izdataka.

Veći deficit tokom ove godine je posljedica reformi, kažu za CIN-CG iz Fonda: „Ovakav podatak je u Fondu očekivan i posljedica je izmjena i dopuna Zakona o PIO, koji se primjenjuje od 1.1.2024. godine, a zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura i isplate razlike svim penzionerima čija se penzija u momentu primjene ovog propisa kretala u intervalu od ranijeg do tada važećeg iznosa najniže penzije od 450 eura“.

Iz Fonda nijesu za CIN-CG mogli dati procjenu konačnog manjka u ovoj godini. Kao razlog navode da je u oktobru počela primjena Vladinog programa Evrope sad 2, koji je obuhvatio i izmjene i dopune Zakona o obaveznom socijalnom osiguranju. Novim Zakonom je smanjena stopa doprinosa za zaposlene, koji je išao u Fond PIO, sa 15 odsto na 10 odsto, a ukinuta je i stopa od 5,5 odsto na teret poslodavca.

Vlada je svjesno išla u povećanje deficita. Naime, u Fiskalnoj strategiji do 2027. stoji da će za isplatu penzija u 2025. trebati 777 miliona eura, odnosno deficit Fonda PIO se povećava sa sadašnjih 167 miliona na 383 miliona eura. Taj trend će se, piše, nastaviti i u 2026, kada će, prema proračunima, deficit iznositi 391 milion, a u 2027. - 406,5 miliona.

U Analizi Fiskalne strategije Crne Gore za period 2024–2027. godine, koju je uradio KabinetPredsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića navodi se da planirane reforme nose rizik da suštinski promijene strukturu penzionog sistema u Crnoj Gori gdje bi penzija, umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija.

Upozorenja nije imao ko da čuje

I prije ove reforme, kojom se drastično smanjuju doprinosi za PIO, stručnjaci su upozoravali da bi sve moglo negativno da utiče na javne finasije i ugrozi stabilnos penzionog fonda, koji je jedan od važnih stubova ekonomskog sistema zemlje.

Prije uvođenja Evropa sad 2, na poziv predsjednika Milatovića, ekonomski eksperti Nikola Altiparmakov iz Srbije, Mitja Čok iz Slovenije, i Predrag Bejaković iz Hrvatske prezentovali su iskustva iz svojih zemalja i upozorili da bismanjenje doprinosa moglo ugroziti javni penzioni sistem.

„Postoji opasnost da se javni penzijski sistem posve uruši'', kaže za CIN-CG doktor Bejković, nezavisni ekonomski analitičar. On smatra da se nepovoljno stanje može riješiti većim doprinosima ili nadomještanjem razlike iz budžeta na teret drugih budžetskih stavki: ,,Ni jedno ni drugo nije poželjno. Stoga penzijski sistem sve teže obavlja osnovni zadatak: smanjenje rizika starosti, invalidnosti i smrti. Zato su njegove promjene, pa i ozbiljne reforme, postale nužnost koja se više ne može odlagati“.

Jedan od ključnih načina da se sačuva penzijski sistem je podizanje zakonske starosti, pogotovo efektivne starosti za odlazak u penziju, smatra Bejaković uz napomenu da su ti uslovi u cijelom regionu niski. Kako je to nepopularna mjera kojoj se građani protive, Bejaković smatra da se to može postići matematičkim proračunima prijevremenih penzionisanja ili povećanjem penzija za duži ostanak na poslu.

U Crnoj Gori, podaci popisa stanovništva, pokazuju da se broj penzionera povećava, a time je sve veći pritisak na Fond PIO.

„U odnosu na 1971. u 2011. godini broj penzionera je gotovo upetostručen. Ukupni broj penzionera u istom periodu je povećan sa oko 32 hiljade na preko 103 hiljade. Što znači da je svaki šesti stanovnik 2011. godine bio penzioner, a sada je to svaki peti građanin”, kaže za CIN-CG demograf Miroslav Doderović. Trenutno je 125.939 korisnika penzije, starosne, invalidske, porodične i 3.622 korisnika ostalih prava, kao što su tuđa pomoć i njega, tjelesno oštećenje, naknada invalidima rada i dodatak na spomenicu.

Doderović objašnjava da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće sada gotovo dva i po puta veće, čak 16,8 odsto.

Ekonomske posljedice demografskog starenja

Doderović smatra da sve veći broj penzionera može izazvati opterećenje za državni budžet, voditi socijalnim tenzijama, pa i političkim sukobima aktivnog stanovništva i penzionera.

„Najznačajniji izazov je demografski trend starenja stanovništva zbog produženja životnog vijeka i istovremeno negativnog nataliteta. Povećava se udio osoba starijih od 65 godina, koji u pojedinim zemljama iznosi i više od četvrtine ukupnog stanovništva“, objašnjava Bejaković.

To za posljedicu ima smanjenje radno aktivnih osoba koje finansiraju penzije sve većeg broja penzionera. Tako se produbljuje nepovoljan odnos između uplaćenih doprinosa i potreba za isplatom postojećih penzija.

I u mišljenju savjetnika Predsjednika Crne Gore za ekonomiju i ekonomsku diplomatiju o Fiskalnoj strategiji, Mladena Grgića piše da je zabrinjavajuće to što se nanosi značajna šteta Fondu PIO za, kako se čini, skromne i kratkoročne benefite.

„Čak i sama Fiskalna strategija predviđa usporavanje ekonomskog rasta nakon 2025. godine, dok je investicioni zamah nedovoljan u poređenju sa potrebama za dostizanje razvijenih ekonomija. Ovaj projekat očigledno nije rezultat pažljive i detaljne analize, već se čini kao ad hoc rješenje koje tek djelimično opravdava snažna, ali nerealna predizborna obećanja” navodi se u mišljenju.

Odnos penzionera i zaposlenih

Zanimljivo je analizirati kako se broj penzionera i broj zaposlenih mijenjao godinama. Analiza pokazuje da se broj penzionera iz godine u godinu povećavao.

Godine 1971. bilo je 84.766 radnika u Crnoj Gori prema Statističkom godišnjaku Jugoslavije, dok je penzionera bilo 32.836.

Ukoliko analiziramo samo period od 2009. godine do oktobra 2024, vidjećemo kako ide ovaj trend. Tako je 2009. bilo zaposlenih skoro 170 hiljada, a penzionera nešto preko 97 hiljada, da bi u ovoj godini odnos bilo – zaposlenih oko 257 hiljada, a penzionera oko 116 hiljada.

Stručnjaci sa kojima je CIN-CG razgovarao podsjećaju na činjenicu da je trenutno u Crnoj Gori skoro 100 hiljada stranaca i da ne znamo koliko je tačno njih u ovom broju radnika.

Do povećanja broja korisnika Fonda PIO u ovoj godini došlo je i zbog ponovnog uspostavljanja prava na penziju majkama sa troje i više djece. Neke od njih su od januara do juna 2024. godine ponovo prešle na korištćenje prava penzijskog i invalidskog osiguranja zbog povećanja minimalne penzije na 450 eura, ukupno 2.488 korisnica za period.

„Očekivano je u Crnoj Gori da su stariji pretežno slabijeg materijalnog stanja s većim zdravstvenim problemima, usamljeniji, nepokretniji i slično. Iako nismo sigurni, s obzirom, na ekonomsku krizu i demografske promjene u kojoj mjeri su mladi, nezaposleni u povlaštenijem položaju u odnosu na starije. Nezaposlenost, neriješeno stambeno pitanje, nemogućnost zadovoljavanja različitih potreba su veliki problem omladine, koja nažalost, živi na račun ostarelih roditelja” objašnjava Doderović.

U Hrvatskoj, na primjer na 100 penzionera je 1,31 lice koje plaća penzijski doprinos. Veliki udio starijih lica u ukupnom stanovništvu znači i velika izdvajanja za penzijske rashode, kaže Bejaković.

Pored starijih s niskim penzijama u Crnoj Gori poseban problem su stariji ljudi bez penzija, oni predstavljaju posebno ranjivu i socijalno ugroženu kategoriju stanovništva. Njihov rizik od siromaštva se uvećava u odnosu na one s redovnim primanjima bez obzira koliki je iznos.

Sve više starih, a sve manje mladih

Socioekonomska dešavanja prethodne tri decenije negativno su odrazila na demografski potencijal Crne Gore, ali najviše sjevernog regiona, koji je godinama izložen depopulaciji po dva osnova, mali prirodni priraštaj i veliko iseljavanje.

„Najviša vrijednost stope ukupnog fertiliteta je zabilježena 1951. godine, 4,6 djeteta po ženi, dok stopa ukupnog fertiliteta danas iznosi 1,8, što znači da nije obezbijeđena ni jednostavna reprodukcija stanovništva”, kaže Doderović.

Smanjeno rađanje dovelo je do smanjenja broja djece predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Škole su postale poluprazne u najvećem dijelu države. Takođe, ne smijemo zaboraviti ni veoma važan aspekt, emigracija van države, jer se na taj način direktno ostaje bez najvrednijeg resursa svake države, mladih ljudi.

Zanimljivo je da na sjeveru imamo i najstariju i najmlađu opštinu u Crnoj Gori, Plužine sa prosječnom starosti od 47,3 godine i opštinu Rožaje sa prosječnom starosti od 35,8 godina. Popisni podaci pokazuju i da je prosječna starost stanovnika Crne Gore porasla na 39,7 godina.

Dakle, za nešto više od pola vijeka, prosječna starost stanovništva značajno je porasla, jer je 1971. bila oko 28 godina.

„Negativan migracioni saldo i negativne vrijednosti prirodnog priraštaja dovele su do toga da je devet opština u Crnoj Gori u stadijumu najdublje demografske starosti, od kojih je osam na prostoru sjevernog regiona” kaže Doderović.

Povećanje obima staračkog, uglavnom ekonomski neaktivnog stanovništva u Crnoj Gori, neminovno prouzrokuje povećanje lične i javne potrošnje, prije svega u domenu izdvajanja sredstava za zdravstveno, socijalno i penzijsko osiguranje.

,,U većini zemalja ne postoji dovoljno mehanizama koje podstiču osiguranike na duži rad. Treba razmotriti zadržavanje radno sposobnih osoba koje bi još uvijek mogle ostati u svijetu rada. Penzijska reforma je jako složena: gubici su neposredni, jasni i tačno usmjereni na pojedine društvene grupe; koristi su nevidljive, dugoročne, raspršene i naravno, izazivaju protivljenje osiguranika, ali su nužne, ako se želi očuvati penzijski sistem“, objašnjava za CIN-CG Bejaković.

Ono što se odražava na problem starenja je što sve više starijih živi u gradovima u Crnoj Gori, a oni koji žive u selima, zbog migracije mladih, sve su stariji i usamljeniji. Kako je životni vijek žena duži od muškaraca onda se i navedeni problemi s godinama za žene produbljuju. Demografske promjene imaju uticaj na sve oblasti života, pogotovo su nepovoljne u siromašnim i nedovoljno razvijenim zemljama kao što je Crna Gora.

„Ono što je zabrinjavajuće kod nas je što se penzioneri smatraju 'teretom' o vratu države bez dovoljne svijesti da se problemi starosti ne mogu ignorisati” kaže Doderović.

Penzijska prava ne mogu se bitno povećati i građani moraju sami što više brinuti za svoju starost. „Nužno je sistemski raditi na uklanjanju podsticanja za ranije penzionisanje, jačati povezanost doprinosa i penzije, poboljšati preventivne mjere zaštite na radu kako bi se smanjio broj invalidskih penzionera, ali i odlučno razbijati predrasude o slabijoj produktivnosti starijih radnika te mjerama cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja poboljšati njihove sposobnosti, znanja i stručnosti“, objašnjava Bejaković.

Predviđanja za budućnost ne daju razlog za optimizam. Prosječan životni vijek u Crnoj Gori iznosi oko 78 godina, dok je u razvijenim zemljama kao što su Japan, Italija, Španija dosegao 85 godina.

Studije Ujedinjenih nacija (UN), kažu da će do 2050. negativni demografski trendovi usloviti smanjenje broja stanovnika u Crnoj Gori od oko 8,2 odsto.

„Prema prognozama u 2050. godini u našoj zemlji živjelo bi 574.000 stanovnika, što približno odgovara populaciji s kraja 1970-ih godina. Ovaj podatak nas postavlja na 26. mjesto na listi država svijeta kod kojih se u navedenom periodu očekuje najveće procentualno smanjenje populacije” kaže demograf Doderović.

I u analizi Projekcije stanovništva Crne Gore do 2060. godine, koju je objavio Zavod za statistiku Crne Gore piše da bi se broj lica starijih od 65 godina više nego udvostručio do 2061. godine, sa 79 hiljade u 2011. na 176 hiljada u 2061. godini, što bi u prosjeku predstavljalo godišnje povećanje od po gotovo 2 hiljade lica.

Sada je pitanje kako u uslovima u kojima stanovništvo stari, a doprinosi za Fond PIO se smanjuju, očuvati javni penzioni sistem i obezbijediti da ljudi treće dobi ne budu socijalni slučajevi. Očito da o ovim pitanjima i trendovima kretori reformi Vlade Milojka Spajićanijesu vodili previše računa.

Direktori škola koji nijesu adekvatno reagovali na navode da jedan nastavnik seksualno uznemirava djecu u više škola u Malesiji, unaprijeđeni su i sada rade u institucijama koje bi trebalo da nadziru rad prosvjetnih radnika

Đurđa RADULOVIĆ

Nadležni već najmanje devet godina, od 2015, znaju za navode o seksualnom uznemiravanju djece od strane nastavnika K. (ime poznato redakciji) u školama u opštini Tuzi, čiji je slučaj tek nedavno uzelo u razmatranje Osnovno državno tužilaštvo Podgorice (ODT).

Međutim, tokom svih tih godina, ponašanje K. nije detaljno ispitivano, a on je nastavio da radi sa djecom.

ODT je tek prošle nedjelje, nakon navoda o seksualnom uznemiravanju učenice šestog razreda iz 2023, u manjoj školi u okolini Tuzi, o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objavio tekst, počelo da ispituje ovaj slučaj.

Međutim, više izvora informisalo je CIN-CG da K. nije primljen u radni odnos u OŠ “Mahmut Lekić”, najvećoj u Tuzima, gdje je trebalo da bude angažovan još 2015. godine. Tada su roditelji učenika protestovali, navodeći da K. seksualno uznemirava učenice.

Iz ODT-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li su upoznati i sa navodnim ranijim nedozvoljenim radnjama ovog nastavnika.

U septembru 2015. godine, dnevnik “Dan” je objavio da su roditelji učenika iz OŠ “Mahmut Lekić” potpisali peticiju protiv jednog nastavnika, navodno zbog nedozvoljenih polnih radnji nad učenicima. Prema pisanju “Dana”, tadašnje Ministarstvo prosvjete, na čijem je čelu bio Predrag Bošković, i direktor OŠ “Mahmut Lekić”, Nikola Dukaj, tvrdili su da nema dokaza za te navode. Dukaj je tada za “Dan” kazao da su se “roditelji učenika i ranije žalili na tog nastavnika, ali da nije dokazan problem sa pedofilijom”. On je tada rekao da će tražiti od roditelja da dokažu tvrdnje o nastavniku. Iako se u “Danu” ne navodi ime nastavnika protiv kojeg su protestovali roditelji, prema više izvora CIN-CG radi se upravo o K.

CIN-CG nije uspio da dobije izjavu Dukaja povodom ovog slučaja.

Prema podacima MPNI, K. je bio zaposlen u OŠ “Mahmut Lekić” i 2012. kada je direktor takođe bio Dukaj, nakon čega 2013. prelazi na pola godine u tušku OŠ “Jedinstvo”. Od tada do 2021. K. nema u evidenciji Ministarstva. Kako navode izvori CIN-CG, ovog nastavnika škole u Malesiji jedno vrijeme nijesu htjele da prime u radni odnos zbog žalbi roditelja.

Iz MPNI su za CIN-CG kazali da Prosvjetna inspekcija nikada nije primila inicijativu za kontrolu ponašanja K. On nikad nije prijavljen ni Upravi policije, kazali su iz ovog organa za CIN-CG.

Prema podacima Ministarstva, K. se 2021. zaposlio u seoskoj školi u kojoj je tada direktor bio Leon Đuravčaj. Prošle, 2023. godine, osoblje te škole uputilo je dopise Đuravčaju i Ministarstvu prosvjete (MP) povodom seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda te škole, od strane K, što je CIN-CG nedavno objelodanio.

K. je napustio tu školu krajem školske 2023. i nastavio da radi u drugim obrazovnim institucijama. Početkom školske 2023/2024. zasnovao je radni odnos u školi u kojoj je njegov otac direktor, a potom i u tuškoj predškolskoj ustanovi gdje radi kao ICT koordinator.

Oba direktora koji su znali za slučaj došla do važnih mjesta u prosvjeti

Iako nijesu inicirali ispitivanje slučajeva neprimjerenog ponašanja nastavnika K. u školama kojima su rukovodili, direktori Dukaj i Đuravčaj su napredovali u poslu. Dukaj je u septembru 2024. imenovan za prosvjetnog inspektora u MPNI. Prosvjetna inspekcija je, između ostalog, zadužena za kontrolu rada nastavnog osoblja, a dužna je i da utvrđuje nepravilnosti u postupanju osoblja prema učenicima. Ova institucija je nedavno predložila razrješenje direktorice Gimnazije “Slobodan Škerović” Biljane Vučurović zbog neadekvatne reakcije u slučaju seksualnog uznemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora te ustanove Radomana Čečovića.

I Đuravčaj je napredovao, u septembru prošle godine imenovan je za prosvjetnog nadzornika Zavoda za školstvo Crne Gore (ZŠCG), institucije koja bi takođe trebalo da nadzire rad nastavnog osoblja i postupanje sa učenicima.

Iako je Đuravčaj na naše pitanje tvrdio da nije upoznat sa navodima o seksualnom uznemiravanju K., CIN-CG je, osim dopisa grupe nastavnika, imao uvid i u zabilješku iz školskog dnevnika, u kojoj se pominje da je nastavno osoblje na roditeljskom sastanku obavijestilo roditelje o problematičnom ponašanju K., te da su nakon sastanka ostali da sačekaju direktora škole i sa njime razgovaraju.

Imenovanje Dukaja u prosvjetnog inspektora pratilo je negodovanje, posebno Sindikata prosvjete Crne Gore. Iz Sindikata su u septembru 2023. upozorili da je u vrijeme direktorskog mandata u OŠ “Mahmut Lekić” u Tuzima, Dukaj “bio prepoznat po nepravilnostima u svom radu, kao i po lošoj atmosferi i međuljudskim odnosima”.

“Nakon imenovanja za direktora u drugoj tuškoj ustanovi, OŠ ‘Đerđ Kastrioti Skenderbeg’, Dukaj je razriješen zbog zloupotrebe položaja direktora, što je potvrđeno i presudom Osnovnog suda iz aprila 2023”, naveli su tada iz Sindikata prosvjete.

U presudi u koju je CIN-CG imao uvid navodi se da je Dukaj zloupotrijebio položaj tako što je zaposlio nastavnicu na radno mjesto koje nije bilo slobodno i sistematizovano.

Vladina Komisija za žalbe je krajem 2023. Upravi za inspekcijske poslove naložila da ponovo odlučuje u ovom slučaju, pa je Dukaj, nakon procedure, imenovan tek u septembru ove godine.

Pitanje je sada kako će prosvjetne institucije u kojima su na ključnim pozicijama zaposleni i ljudi koji su ćutali nad ozbiljnim pritužbama u vezi sa K., vršiti kontrolu nastavnog osoblja.