Trenutna procedura priznavanja roda u Crnoj Gori zahtijeva obaveznu sterilizaciju maloljetnih i punoljetnih osoba, što je u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava. Ovu dehumanizujuću praksu može promijeniti  Nacrt Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, ali se na njegovo usvajanje još čeka

Milena RADONJIĆ

„Momenat u kom sam shvatio da sam slobodan roda koji mi se nametao, postao sam slobodan svih drugih okova, kaže za CIN NCG  transmuškarac i građanski aktivista Nikola Ilić.

“Osjećaš se kao da si korak bliže autentičnosti i svojoj suštini. Otvara se prostor za iskustva koja priželjkujemo, umjesto onih na koja smo primorani”, objašnjava Ilić i dodaje da „nakon prilagođavanja pola, u odrazu vidi sebe“.  Kaže da veoma raduje količina empatije koju ljudi umiju pokazati i prihvatiti transrodne osobe.

Transrodna zajednica, međutim, još čeka na Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, koji bi olakšao institucijama da ih jasnije vide, a koji je trenutno u formi Nacrta.

Iz Asocijacije Spektra za CIN-CG objašnjavaju da procedure trenutno definišu da je promjena oznake pola u dokumentima moguća nakon izvršene tranzicije, što Ministarstvo unutrašnjih poslova tumači tako što zahtjeva prinudnu sterilizaciju.

“Tranzicija može biti socijalna, hormonska ili medicinska. MUP ovu odredbu tumači tako što zahtijeva prinudnu sterilizaciju kako bi osoba imala pravo na promjenu oznake pola”, pojašnjava aktivista ove organizacijeAleksa Radonjić.

Radonjić kaže da je zbog toga važno usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je na čekanju, jer bi trenutnu “dehumanizujuću” praksu konačno izbacio iz upotrebe.

Akcija za ljudska prava (HRA) tu praku nazvala je okrutnom i u suprotnosti sa međunarodnim i evropskim standardima ljudskih prava.

„Usvajanje ovog zakona omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da podnose medicinsku dokumentaciju ili dokaze o obavljenim medicinskim procedurama, kao što su operacije ili hormonske terapije“, kaže za CIN - CG načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Biljana Pejović.

Prema njenim riječima , ovaj Zakon predstavlja značajan korak ka unapređenju ljudskih prava u Crnoj Gori, između ostalog, jer smanjuje i administrativne barijere i nasilje u vezi sa promjenom integriteta.

Administrativne barijere

„Lična dokumenta nisu samo papir, imaju široku primjenu u svakodnevnom životu, poput prelaska granice, odlaska u poštu, banku, ili bilo koju drugu ustanovu ili instituciju. Kada sistem primorava trans osobe da prođu kroz proces gentialne rekonstrukcije kako bi uskladile dokumenta sa svojim identitetom, on zapravo primorava na autovanje svaki put kada dođe do upotrebe dokumenata. Identiteti trans osoba koje iz raznih razloga – ličnih, medicinskih ili drugih – ne žele ili ne mogu da prolaze kroz genitalnu rekonstrukciju nije ništa manje stvaran“, objašnjava Nikola Ilić.

On ističe  da sterilizacija kao preduslov za promjenu oznake pola u dokumentima predstavlja primoravanje onih koji ne žele da prolaze genitalnu rekonstrukciju da to učine ne bi li imali jednak tretman u društvu.

“Oni koji iz medicinskih ili drugih razloga nisu prošli kroz proces sterilizacije i promijenili oznaku pola u dokumentima, trpe svakodnevno nasilje kada se njihova dokumenta, izgled i rodni identitet preispituju. To se dešava svaki put kada pođete u neku instituciju, kada uđete u banku ili svratite do pošte da pokupite paket. Svaka situacija u kojoj morate da predate identifikacioni dokument, a takvih je mnogo, dovodi do preispitivanja, pogotovo kada se vaš izgled možda ne poklapa sa oznakom u dokumentima i onime što drugi "očekuju”, navode iz Spektre.

Aktivista Spektrea Marko Vukčević kaže za CIN- CG da novi Zakon očekuju na sjednici Vlade i u Parlamentu, te da su kompromisi morali biti napravljeni, kako bi samoodređenje ostalo princip koji je temelj ovog zakona.

Kompromis zarad samoodređenja

“Jedno od ograničenja novog Zakona je činjenica da osoba ne može biti ni u braku ni u životnom partnerstvu kako bi pristupila ovom pravu, što znači da će osobe koje jesu u ovim zajednicama morati da se razvedu kako bi pristupili pravu”, objašnjav Vukčević.

Posebno ih je, kako je naveo, pogodio kompromis da se podigne granica sa 15 na 18 godina. Smatraju da to nanosi nemjerljivu štetu mladima koji imaju podržavajuće roditelje i kojima bi život bio značajno kvalitetniji da mogu da pristupe ovom pravu.

“Ovaj kompromis suštinski znači da ostaje norma da djeca između 16 i 18 godine i dalje moraju prolaziti sterilizaciju kako bi pristupili ovom pravu, tako da argument da je kompromis napravljen zbog dobrobiti djece ne stoji”, ocijenjuje  Vukčević.

Ograničenje je, dodaje on, da pravu mogu pristupiti samo crnogorski državljani, što je, kako kaže, regresivnije od svih evropskih zemalja koje imaju ovakve zakone, a koje dozvoljavaju i rezidentima.

“Ovo je posebno problematično zbog velikog broja ljudi koji danas bježe od rata i koji ovo pravo nikad neće moći da ostvare u matičnim državama. Zakonsko rješenje ograničava i one koji su na izdržavanju krivične kazne ili dok traju pravne posljedice, pa ne možemo govoriti da je pravo na samoodređenje dostupno baš svima jednako uzevši u obzir ova sva ograničenja”, rekao je Vukčević.

Ipak, smatra on, veliki korak će se napraviti ako se zakon usvoji, kako na praktičnom nivou za živote svih ljudi koji i dalje moraju prolaziti sterilizaciju, tako i na vrijednosnom.

Biljana Pejović ističe da se obezbjeđivanjem prava na identifikuju u skladu sa osjećajem priznaje dostojanstvo i autonomija.

Pravo da budeš ono što jesi

„Promjena počinje osnovnim poštovanjem i razumijevanjem da niko ne traži više od prava da bude ono što jeste“, jasan je Nikola Ilić.

Društvo koje to omogućava je, kako kaže, društvo koje je bolje za sve, ne samo za trans zajednicu.

Ilić navodi da je želja da bude ono što jeste eliminisala sve opcije osim prilagođavanje pola, te dodaje da bi svaki drugi izbor koji bi napravio značio „gubljenje sopstva“.

„Volio bih da ljudi u Crnoj Gori shvate da trans osobe nijesu nešto što treba tolerisati već smo ljudi kao svi drugi, koji žele živjeti dostojanstveno, bez objašnjavanja i pravdanja svojih identiteta. Diskriminacija i nasilje su nešto što utiče na svaki aspekt naših života, ljudi moraju postati svjesni posljedica svojih djela“, kaže. Ilić naglašava da je važno da se njihove potrebe uzmu u obzir, da bi bez straha bili dio društva.

Dostupnost Neofolina obradovala trans zajednicu

Iz Spektre su krajem novembra ove godine saopštili da je, nakon osam godina, riješen problem nestašice hormonske terapije estradiol u injekcionom obliku.

“Prema zvaničnoj informaciji dobijenoj od strane Montefarma, na osnovu našeg zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama, obaviješteni smo da se Neofolin nalazi na stanju, te da će biti i u buduće čime je ovaj problem sistemski riješen. Napominjemo da smo zajedno sa našim saveznicima iz civilnog sektora uložili osam godina aktivnog truda u rješavanje ovog problema”, kazali su oni.

Ilić kaže da je vijest o ponovnoj dostupnosti Neofolina veoma obradovala trans zajednicu, te da je on od životnog značaja za žene, naročito one trans.

Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, naglašava da je upravo pružanje pravne, medicnske i socijalne podrške osobama koje žele živjeti u skladu sa svojim rodnim identitetom ključno za osiguravanje njihove dobrobiti i integracije u društvo.

“Važno je naglasiti da prihvatanje novog zakona ne znači nužno odricanje od tradicionalnih vrijednosti, već predstavlja napredak ka izgradnji društva koje cijeni različitost i poštuje prava svih svojih građana i građanki”, zaključila je Pejović.

Rasprava o Zakonu na čekanju

Ono što brine transrodnu zajednicu jeste odlaganje rasprave o Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.

Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku raspravu nije uvrstila u Dnevni red za sjednicu Vlade 19. decembra što su iz Spektre kritikovali.

„Podsjećamo da rad na ovom zakonu traje punih osam godina, da su zakonski tekst pažljivo razmatrali svi relevantni akteri i da su usvojene sugestije svih učesnika u procesu.  Nacrt je dobio pozitivnu ocjenu Evropske komisije, čime su se stekli uslovi da se nađe na Dnevnom redu Vlade Crne Gore“, saopštili su.

Ukzali su i da ovaj postupak Vlade nije u skladu sa obavezujućim zaključcima relevatnih tijela UN, niti sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.

„ Podsjećamo da je u nedavno usvojenom Privremenom izvještaju Evropske Unije o mjerilima za poglavlje 23, navedeno da se ono može zatvoriti tek kada Crna Gora "obezbijedi efikasnu primjenu i sprovođenje prava i sloboda utvrđenih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, njenim protokolima i praksom Evropskog suda za ljudska prava“, upozorili su iz te organizacije.

Direktorica Doma u Bijeloj, Marela Savić, naglasila je da u ovoj ustanovi borave djeca iz cijele zemlje, a razlozi njihovog smještaja su raznovrsni, uključujući lišenje roditeljskog staranja

Danijela Lasica

Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj trenutno je dom za 78 mališana.

Ipak, već godinama nijedno dijete iz ove ustanove nije usvojeno.

Većina djece ima smetnje u razvoju, a prema nezvaničnim informacijama, značajan dio su djeca romske populacije.

Ove činjenice ukazuju na ozbiljne prepreke u sistemu usvajanja u Crnoj Gori, koje dodatno pogoršava zakonska isključivost prema LGBTQ populaciji i samohranim roditeljima.

Lako je slobodno preći prolaze između dvije zemlje i kopnenim i vodenim putevima, koji su često bez službenika i patrola na Skadarskom jezeru i drugim manjim prelazima. Tim putevima teku nesmetano droga, cigarete, ljudi

Tijana LEKIĆ

Nebo je bilo vedro tog jutra, kada je novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), početkom novembra, krenula biciklom iz Virpazara ka Albaniji, sa namjerom da obiđe crmnička sela, predjele kojima su koračali njeni preci vjekovima.

Sunce je grijao blago, kao što to biva u kasnu jesen, kada je prošla pored uredno održavanih vinograda koji su se isticali u kontrastu sa divljim žbunovima kupina i špargli na putu do sela. Stigla je do stare, prađedove, kamene kuće. Toplina i obala jezera obojana u nijansama zelene, zlata i bakra bile su inspiracija da se nastavi panoramskim putem, obodom Skadarskog jezera.

Sa uskog i krivudavog puta vidijela su se u daljini ribarska naselja, kao i ostrva sa manastirima. Stigla je do sela Ckla. Privukao joj je pažnju jedan novo utabani makadamski put. Išla je njim oko kilometar i završila u - ćorsokaku.

Krenula je drugom stazom, koja se nalazi sa lijeve strane prekinutog makadamskog puta. Trnovito granje i raspukli šipkovi su pratili stazu, a između stabala drveća moglo se vidjeti jezero, sad u više nijansi plave. Staza je bila duga oko 800 metara i na samom kraju se nalazila mala prodavnica. Ušla je da kupi tablu čokolade, i to sa lješnicima da se i tako oporavi od dugog puta, skupi snagu da nastavi izlet.

Tek na kasi, kada je prodavac zatražio 200 leka, shvatila je da je u Albaniji. Prodavac je objasnio da se nalazi u selu Zogaj. Zbunjena, odlučila je da se odmah vrati nazad, na teritoriju Crne Gore.

Uz put nije bilo nikakvih oznaka niti signalizacije kojom bi se upozorili putnici na blizinu međudržavne međe, ili graničnog prelaza.

Jezero se sada nalazio sa desne strane, a u kratkom danu sunce je već krenulo ka zalasku za planine s lijeve strane. Tada je naišla ekipa turista iz Italije koji su kretali u suprotnom smjeru. Uputili su se iz Crne Gore u Skadar, gdje su namjeravili da stignu prije mraka.

,,Mi smo krenuli iz Rima i uživamo u turi kroz zemlje Balkana”, ispričali su mlađi ljudi, čiji je identitet poznat redakciji CIN-CG-a. Kazali su da je ruta koja ide od Virpazara do Skadra vrlo atraktivna i popularna za turiste – bicikliste, koji prelaze zemlje Balkana. ,,Mi znamo za ovaj put. Preporučili su nam ga prijatelji koji su prethodno prolazili ovdje bez ikakvih problema i granične kontrole, pa su prenjeli drugima informacije kako mogu da uđu iz Crne Gore u Albaniju, preko ovog prelaza”.

Nekoliko dana kasnije, kada su se vratili u Italiju, isti turisti su javili novinarki da su prešli granicu, da nije bilo kontrole od strane policije i da, takođe, nisu imali problema u momentu izlazaka iz Albanije, isto kao i njihovi prijatelji, prije njih, koji su im prenijeli iskustvo. 

Da su granice Crne Gore porozne potvrđuje i slučaj Alije Balijagića koji je osumnjičen za dvostruko ubistvo u mjestu Sokolac, kod Bijelog Polja, tražen 27 dana od strane nadležnih i na kraju uhapšen u selu Goleša kod Priboja u Srbiji.

Granice su propusne sa Albanijom i na vodi. A različiti putevi, kopneni i oni preko jezera i Bojane, mogu da koriste ne samo turistima gladnih divlje ljepote, već se preko njih švercuju ljudi i različite robe, a vrši se i krivolov, jer su mnogi punktovi bez granične kontrole i drugih policijskih snaga.

Nezaštićene granice Skadarskog jezera

Granice Skadarskog jezera su često nezaštićene od strane Plovne jedinice Sektora granične Policije (PJ). O tome svjedoče i službene zabilješke nadzornika Nacionalnog parka (NP) Skadarsko jezero, u koje je redakcija CIN-CG imala uvid. U njima se jasno vidi da je u toku 2024. godine PJ u više navrata odbijala asistenciju na vodi zbog nedostatka plovila ili službenika. U takvim situacijama nenaoružani čuvari NP-a se suočavaju sa krivolovcima, koji često bježe u teritorijalne vode Albanije. Kada krivolovci nezakonito pređu granicu sa Albanijom nisu više u nadležnosti crnogorske policije, kao ni nadzornika NP.

Iz Uprave policije (UP) za CIN-CG nijesu direktno odgovorili zašto granica sa Albanijom nije pod stalnom kontrolom. Umjesto toga dali su uopštene podatke: „da svakodnevno vrše nadzor i kontrolu“, te „da angažuju i dodatne patrole iz redovnog sastava Stanice granične policije Regionalnog Centra i Podgorica“, da pripadnici Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu (FROTEX): „pružaju ispomoć plovnoj jedinici u vidu zajedničkih patrola“, zatim da: „realizuju zajedničke patrole sa policijskim službenicima granične policije Republike Albanije na teritoriji te države kao i na teritoriji Crne Gore“...

,,Plovna jedinica policije pruža asistenciju nadzornicima na Skadarskom jezeru u svakom slučaju u kojem postoji neposredno predstojeća i stvarna ugroženost radnika NP Skadarsko jezero, u slučaju neposrednog gonjenja učinilaca krivičnog djela ili prekršaja, zaštite života ljudi i imovine, a shodno Zakonu o unutrašnjim poslovima. Dakle, u ovim situacijama policijski službenici po proceduri koja je dogovorena sa Upravom NP Skadarsko jezero, pružaju asistenciju.”

I pored ovih ovlašćenja, početkom februara nadzornici NP su tokom kontrole sumnjivog plovila, zadobili tjelesne povrede od osoba koje su presreli. Napadači su osuđeni zbog napada na službeno lice na šest mjeseci zatvora, ali su oslobođeni od optužbi za krivolov.

Carinski službenik, sa dugogodišnjem iskustvom rada na granici sa Albanijom, koji je tražio da ostane anoniman, za CIN-CG tvrdi da nema adekvatne zaštite na jezeru: ,,Izlovljava se riba pored službenika policije jer oni ne reaguju, čak i kada su prisutni očevici lova sa agregatima i lampama”. Ističe da iako to svi znaju, a i više puta je prijavljeno, istrage se ne pokreću.

Iz Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) kažu za CIN-CG da je u protekih pet godina to odjeljenje vršilo jednu kontrolu rada policijskog službenika Plovne jedinice Sektora granične policije u akvatoriju Skadarskog jezera.

Kontrola je vršena polovinom marta 2023. godine, nakon pritužbe koja se odnosila na jednog službenika PJ. ,,Potvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je policijski službenik počinio težu povredu službene dužnosti u smislu neizvršavanje ili nesavjesno ili neblagovremeno ili nemarno vršenje službenih obaveza”, piše u odgovoru Odeljenja za unutrašnju kontrolu.

Oni dodaju da je izvještaj tog slučaja sa spisima sačinjenim u postupku unutrašnje kontrole dostavljen Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Podgorici na dalji postupak, ali su u februaru informisani da je ODT-a odbacio krivičnu prijavu.

Nezvanični granični prelazi i (ne)zaplijenjeni narkotici

Prema podacima Uprave carina Crne Gore za skoro pet godina, od 2020. do 1. decembra 2024, na zvaničnim graničnim prelazima oduzeto je 14,3 kilograma heroina i 1.955 kilograma kokaina, što u tržištu vrijedi više desetina miliona eura. S druge strane, prema podacima Uprave policije, u protekle četiri godine i devet mjeseci na nezvaničnim graničnim prelazima bilo je zapljene mariuhane, ali nije bilo oduzimanja kokaina i herona.

Da rute za krijumčarenje raznih narkotika vode upravo preko ilegalnih puteva, koji zaobilaze zvanične granične prelaze kopnenim putem, te preko mora i Skadarskog jezera, upozoreno je u u izvještaju: Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala za 2024. (SOCTA), koji je za EUROPOL sačinio međuresorni nacionalni tim sačinjen od predstavnika organa obavještajno-bezbjedonosnog sektora i Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Domišljatost krijumčara nema kraja, pa je u izvještaju navedeno da su u protekloj godini čak zabilježeni slučajevi transporta opijata bespilotnom letjelicom.

Zanimljivi su podaci Uprave carina koji govore da od 2020. do decembra ove godine na zvaničnom kopnenom graničnom prelazu sa Albanijom – Božaj nije bilo zapljene kokaina i heroina, a na drugom prelazu Sukobin takođe nije bilo zapljene heroina, ali jeste kokaina, u dva navrata, ali simbolično. Jednom su pronašli 10,3 grama, a drugi put 1,17 grama.

Ovi podaci su u nesuglasju sa izvještajem SOCTA u kome piše da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa (OKG) iz Crne Gore krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. Prema istom dokumentu Crna Gora je zadržala ulogu tranzitne države za krijumčarenje svih vrsta narkotika, koje se realizuje kako od strane OKG iz Crne Gore, tako i od strane OKG iz regiona, prvenstveno Albanije. U izvještaju je navedeno i da je registrovano i prisustvo i povezivanje sa domaćim OKG inostranih grupa, posebno iz Turske, Gruzije, Rusije i drugih zemalja.

Iako nijesu imali ni jednu zapljenu kokaina i heroina, iz Uprave policijeza CIN-CG kažu da granična policija raspolaže sa svim podacima o putevima kojima je moguće prelaziti slobodno državnu liniju razgraničenja, bez provjera granične policije.

,,Većina tih puteva kojima je bilo moguće preći državnu granicu sa motornim vozilima su zapriječeni sa dvije i više zapreka”, kažu iz UP i tvrde da se u kontinuitetu sprovodi pojačan nadzor najugroženijih pravaca pogodnih za nezakoniti prelazak državne granice.

Ipak iz UP u odgovoru CIN-CG navode da se mora imati u vidu i specifičnost teritorije Crne Gore: ,,dužina državne granice u odnosu na ukupnu površinu državne teritorije, kao i činjenica da određeni broj puteva siječe graničnu liniju, dok planinski lanci otežavaju nadzor zelene granice”.

Najviše zaplijenjene marihuane

U izvještaju SOCTA se ukazuje da se upravo preko područja zelene granice, ilegalnim putevima zaobilaze zvanični granični prelazi, pa se marihuana u specijalno pripremljenim vrećama prenosi i pješke.

Kada je u pitanju zapljena marihuane, prema podacima UP-a od početka 2020. do 1. oktobra ove godine, na ilegalnim prelazima, zaplijenjeno je 3.142 kilograma marihuane/skanka.

Na zvaničnim prelazima carinici su od početka 2020. do 01. decembra 2024. oduzeli 5.854 kg marihuane/skanka. Samo preko dva prelaza sa Albanijom, na Božaju i Sukobinu, oduzezto je oko 1.500 kilograma marihuane.

Međutim, izvještaj SOCTA upozorava da se u Albaniji i dalje proizvodi najviše marihuane u ovom dijelu Evrope. ,,Nove plantaže marihuane na sjeveru Albanije, olakšale su crnogorskim i regionalnim OKG pristup proizvođačima ove vrste narkotika. Na području Albanije, marihuana se uglavnom uzgaja u više regiona, među kojima su najznačajniji Kruja, Skadar i Valona.”

U ovom dokumentu se navodi i da se za transport marihuane kroz Crnu Goru koriste kopnene krijumčarske rute i da je izraženo aktivani transport preko akvatorijuma Skadarskog jezera.

Plovna jedinica na rijeci Bojani često ne reaguje na krivolov sa strujom

Izgleda da situacija nije bolja ni kada je u pitanju rijeka Bojana, koja svojim tokom 23 kilometara čini crnogorsko-albansku granicu. Konotrole često izostaju, što je najuočljivije kada je u pitaju krivolov. Dva pouzdana izvora CIN-CG-a, koji žele da ostanu anonimni da se ne bi izložili rizicima, su potvrdila da Plovna jedinica na rijeci Bojani često ne reaguje na krivolov sa strujom, koji se vrši u crnogorskom dijelu voda te rijeke.

,,Na Bojani se lovi sa strujom na 50 metara od policijske patrole. Službenici policije ne reaguju, izgleda da nijesu zainteresovani i ne izlaze”, kaže za CIN-CG jedan ulcinjski ribar čiji je identitet poznat redakciji.

To je potvrdila u razgovoru za CIN-CG i osoba koja je dugo vremena radila u bezbjedonosnom sektoru Crne Gore i dobro poznaje prilike u Ulcinju.

,,Smatram da je moguće obezbijediti kontrolu, ako ima volje. Isti kadar je već decenijama angažovan na tom radnom mjestu”. On ističe da u cilju boljeg i efikasnijeg nadzora državne granice na vodama rijeke Bojane, treba na tim poslovima angažovati nove ljude koji bi osvježili i unaprijedili rad te granične jedinice.

Međutim, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije u proteklih pet godina nije imalo disciplinske ili neke druge vrste postupaka kada je u pitanju nadzor službenika granične Plovne jedinice na rijeci Bojani.

Krijumčarenje duvana

U dokumentu SOCTA navodi se da se, pored zvaničnih graničnih prelaza, krijumčarenje cigareta i rezanog duvana odvija i preko rijeke Bojane. ,,Na plovnoj granici rijeke Bojane krijumčarenje se odvija čamcima, kojima se cigarete uglavnom u noćnim ili jutarnjim časovima transportuju iz Albanije u Crnu Goru u rejonu Fraskanjela, a zatim po unaprijed dogovorenom planu, državljani Albanije ili Crne Gore iste preuzimaju i vozilima odvoze u unutrašnjost teritorije Crne Gore”, piše u izvještaju SOCTA.

Iz Uprave carina za CIN-CG kažu da je na zvaničnim graničnim prelazima, od početka 2020. do 1.decembra 2024. godine, oduzeto ukupno preko milijardu i po komada cigara, u vijednosti oko 205 miliona eura, i 55.289 kilograma rezanog duvana u vrijednosti od preko tri miliona eura. Kada su pitanju zvanični kopneni granični prelazi sa Albanijom, na Božaju je zaplijenjeno 168 kg rezanog duvana i 400 komada cigareta, dok je na Sukobinu oduzeto 30 kg rezanog duvana i 546 komada cigara.

Na ilegalnim prelazima, u gotovo istom periodu, policija je zaplijenila 14.052 kilograma duvana i 11.661 šteka cigara.

U izviještaju SOCTA se navodi da je krijumčarenje cigareta na zvaničnim graničnim prelazima omogućila infiltracija pripadnika kriminalnih struktura u redove bezbjednosnog sektora, zakonska regulativa koja definiše funkcionisanje Slobodne zone Luke Bar, kao i finansijska moć koju posjeduju organizovane kriminalne grupe koje djeluju u poslovima krijumčarenja cigareta.

Većina duvanskih proizvoda ima kao ciljnu destinaciju države Evropske unije, ali izvjesna količina ostaje na teritoriji Crne Gore. Po procjeni SOCTA zbog distribucije i prodaje švercovanih duvanskih proizvoda na teritoji naše države šteta koja se nanosi budžetu iznosi čak 0,52 odsto ukupnog BDP-a.

Nedostaje jedna trećina kadra graničnoj policiji, nema papira za fotokopiranje

Iz Uprave policije su saopštili za CIN-CG da imaju problema sa kadrovima u Sektoru granične policije, koji je sada popunjen samo 68 odsto. I u izvještaju SOCTA govori se o ovom problemu i ističe da je krajem 2023. godine bilo popunjeno samo 1.075 radnih mjesta u graničnoj policiji, od predviđenih 1.514. Dakle, nedostaje gotovo jedna trećina graničnih službenika, odnosno oko 500 ljudi.

,,Kako bi nadomjestili nedostajući broj službenika, posebno na granici prema državi Albaniji, u cilju bolje kontrole migratornih kretanja, tokom turističke sezone imali smo angažovanje Vojske Crne Gore, kroz mješovite patrole sa našim službenicima” kažu iz Uprave policije za CIN-CG. Ističu i da je osnovni uslov za kvalitetno obavljanje poslova uspostavljanje modernih sistema i tehnologije za nadzor, te adekvatan broj angažovanih policijskih službenika.

,,Nedostajući broj službenika kompenzuje se kroz upotrebu i razvoj savremenih sistema i nabavku opreme, kroz projekte sa međunarodnim partnerima, razmjenu informacija i jačanje kapaciteta za samostalno vođenje istraga”, piše u odgovorima Uprave policije.

To je primijetila i Evropska komisija (EK) koja u Izvještaju za Crnu Goru za 2024. prepoznaje da se oprema za upravljanje granicama postepeno unapređuje, ali da se visoko oslanja na podršku Evropske unije (EU) i drugih donatora.

Nezvanični sagovornik iz Uprave carine kaže da zbog nedostatka osnovne opreme, čak i na zvaničnim graničnim prelazima, službenici često moraju da nose svoje papire za fotokopiranje dokumentata koji su neophodni za rad, jer graničnoj policiji ni to nije uvijek obezbijeđeno.

Na povratku novinarka je bez problema opet prešla granicu. Novembarsko sunce se već umaralo i spremalo za zalazak. Bližila se duga kasnojesenja noć, na prelazu na kom nema osvjetljenja. Kakva blagodet za švercere. Na kraju, kada je stigla u Crnu Goru, pojela je čokoladu iz Albanije, ali je mogla bilo šta da unese i po onom vedrom danu, u korpi svog bicikla. Kontrole nije bilo ni sa jedne strane.

Predlog zakona za uspostavljanje kancelarije FRONTEX-a

Vlada Crne Gore je, u junu ove godine, usvojila predlog Zakona o potvrđivanju sporazuma između Crne Gore i Evropske unije o operativnim aktivnostima koje sprovodi Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu (FRONTEX) u Crnoj Gori.

Novina u sporazumu je da Evropska agencija može da djeluje i na granicama Crne Gore sa zemaljama koje nisu članice EU kao i na ostalim djelovima teritorije Crne Gore. Zakonom se omogućava uspostavljanje kancelarije te agencije na teritoriji Crne Gore radi bolje koordinacije operativnih aktivnosti, kao i radi efikasnijeg upravljanja ljudskim i tehničkim resursima FRONTEX-a.

,,FRONTEX ima tim od 64 službenika i specijalizovano osoblje u Crnoj Gori. Opremljen je najnovijim alatima i resursima za podršku nacionalnim vlastima u upravljanju granicama”, saopštila je Katarzyna Volkmann iz kancelarije FRONTEX-a za CIN-CG.

FRONTEX je, pored Crne Gore, aktivno prisutan u još tri zemlje Zapadnog Balkana na osnovu bilateralnih sporazuma: Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

Ilegalne migracije i krjumčarenje ljudi

Prema posljednjim podacima misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u prvih devet mjeseci 2024. u Crnoj Gori su registrovana 2.323 ilegalna ulaska migranata.  

Kada su u pitanju ilegalni putevi iz Uprave policije su saopštili za CIN-CG da je zbog nezakonitog prelaska državne granice prekršajno odgovaralo tokom 2020. godine 229 lica, a godinu kasnije njih 239. U 2022. godini znatno je povećan broj, čak 511 migranata procesuirano je zbog nezakonitog prelaska granice. Trend rasta se nastavlja, pa je tokom 2023. odgovaralo 616 lica, a tokom ove godine, do sada, njih 873.

Najviše je migranata iz Avganistana koji pokušaju da prođu crnogorsku granicu ilegalno, a potom slijede oni iz Irana, Pakistana, Maroka, Iraka, Sirije i Palestine.

Tokom 2024. godine službenici granične policije, podnijeli su 137 krivičnih prijava (117 samostalno i 20 u saradnji sa drugim organizacionim jedinicama Uprave polciije) protiv 159 lica.

U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, odrađenog od strane MUP-a, prepoznaje se da će ugovor sa FRONTEX-om imati pozitivne implikacije na vođenje pregovora u oblasti vladavine prave, odnosno Poglavlja 24, posebno u dijelu migracija i granične bezbjednosti i da će crnogorski granični policijiski službenici dobiti odgovarajuću ekspertsku podršku, obuke, te tehničku pomoć.

„Glavni indikatori propisa su: smanjen broj ilegalnih prelaza u Crnoj Gori, povećan broj razmijenjenih informacija sa EU u oblasti vanjskih granica i povećan broj riješenih slučajeva ilegalnih prelazaka u odnosu na prethodni period“, piše u tom izvještaju MUP-a.

Iako su tadašnje Ministarstvo prosvjete i uprava škole bili obaviješteni o incidentu koji se desio u proljeće 2023. u školi nedaleko od Tuzi, odgovorni nijesu adekvatno reagovali, uprkos tvrdnjama da je nastavnik više puta imao nedolične ispade

Đurđa RADULOVIĆ

Školske 2022/2023. godine nastavnici škole u okolini Tuzi prijavili su slučaj seksualnog uznemiravanja učenice šestog razreda od strane njenog nastavnika. Iako su prema našim izvorima i uprava škole i tadašnje Ministarstvo prosvjete (MP) bili obaviješteni o ovom slučaju, ponašanje nastavnika nije detaljno ispitivano i on i dalje radi u prosvjeti. Tek ovih dana, nakon što je u javnosti eksplodirala tema seksualnog uznemiravanja u školama, i ovaj je predmet, uz još nekoliko, predat Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT), tvrde naši izvori.

Prema dopisu iz 2023, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, nastavnik K. (ime poznato redakciji) je počekom drugog polugodišta prošle godine neprilično dodirivao po tijelu djevojčicu od svega oko 12 godina. I prije toga, prema prijavi koju je CIN-CG dostavila NVO Prima, K. je navodo na časovima seksualno uzemiravao ovu, ali i druge učenice.

Nakon što su se roditelji pobunili poslije incidenta u dvorištu, K. je tek naredne školske godine prestao da radi u toj školi. Ipak, nastavio je posao u drugoj osnovnoj školi, takođe u okolini Tuzi, u kojoj je prema više izvora CIN-CG direktor njegov otac.

U dopisu koji je potpisala grupa nastavnika u aprilu 2023. i upoznala sa tim Ministarstvo, navodi se da se učenica požalila da je K. seksualno uznemiravao nakon što je jako udarila lopta u školskom dvorištu. K. je, kaže se u dopisu, prvo zagrlio, a potom nastavio kontakt dodirujući njene grudi. Iz dopisa proizilazi da je članovima nastavnog osoblja bilo poznato i ranije problematično ponašanje ovog nastavnika, njegove lascivne opaske na časovima i druge neprimjerene radnje.

O prijavi grupe nastavnika iz aprila 2023, prema izvorima CIN-CG, obaviještena je bila tadašnja direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno vaspitanje i obrazovanje u MP Aleksandra Kuč. Upitana o ovom slučaju, Kuč je za CIN-CG prvo kazala da se ne sjeća pomenute situacije "jer je ta godina bila jako turbulentna", te da se prijava grupe nastavnika ne nalazi u arhivi Ministarstva. Kasnije se, međutim, javila CIN-CG, pošto je kako kaže pogledala evidenciju u svom rokovniku i vidjela da je 21. aprila 2023. imala sastanak na kome je obaviještena o slučaju.

"Kabinet sam upoznala sa pojedinostima, kako bismo preduzeli dalje korake, a povratne informacije nijesam dobila", navela je Kuč za CIN-CG. Do zaključka ovog teksta CIN-CG nije uspio da provjeri ove navode u kabinetu bivšeg ministra Miomira Vojinovića.

Bivši direktor navodno ne zna za slučaj, napredovao u karijeri

Kuč je istakla, u odgovoru za CIN-CG i da je pozvala tadašnjeg direktora škole Leona Đuravčaja, koji joj je navodno rekao: "Da nikakvih prijava od strane učenika, roditelja ili nastavnika nije bilo".

CIN-CG je imao uvid i dopis nastavnog osoblja Đuravčaju, slične sadržine kao što je bila prijava Ministarstvu. Đuravčaj, koji je sada zaposlen u Zavodu za školstvo Crne Gore (ZŠCG), negira i za CIN-CG da bilo šta zna o ovom događaju. U telefonskom razgovoru na pitanje CIN-CG šta je preduzeo da zaštiti učenicu, ali i druge đake, naveo je da nije upoznat da je u toj školi došlo i do jednog incidenta seksualnog uznemiravanja. Negirao je da mu je bilo ko dostavio dopis.

Međutim, i navodi iz školskog dnevnika, koji je CIN-CG dobio na uvid, jasno ukazuju da postoji i zabiljška sa roditeljskog sastanka, gdje se vidi da su roditelji upoznati sa problematičnim ponašanjem K. U zabilješci, čiju kopiju CIN-CG posjeduje, stoji i da su: "roditelji nakon sastanka ostali da sačekaju direktora i o svemu sa njim da razgovaraju".

Par mjeseci nakon ovog incidenta, u septembru 2023. Đuravčaj je unaprijeđen - prešao je sa pozicije direktora seoske škole na mjesto prosvjetnog nadzornika u ZŠCG, institucijom koja bi trebalo i između ostalog i da kontroliše nastavno osoblje i osigura da ono na najbolji način postupa sa učenicima.

Prosvjetna inspektorka Lucija Adžić, najavila je u emisiji Reflektor TV Vijesti nedavno da će ZŠCG u okviru svojih aktivnosti izvršiti detaljan nadzor događaja u Gimnaziji "Slobodan Škerović", povodom slučaja seksualnog uzemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od strane profesora Radomana Čečovića, koji je objelodanjen u tekstu CIN-CG krajem novembra. Adžić je tom prilikom kazala da Zavod ima sve potrebne mehanizme da se utvrdi činjenično stanje. I slučaj profesora Čečovića je preuzelo Tužilaštvo.

Institucionalno zataškavanje seksualnog uznemiravanja djece - čest fenomen

CIN-CG je tokom višemjesečnog istraživanja ove teme kontaktirao brojne izvore među prosvjetnim radnicima, psiholozima i drugim stručnjacima koji rade sa djecom i mladima. Više njih je navelo da zna za slučajeve seksualnog uznemiravanja učenika/ca od strane osoblja, kao i sumnje u teže oblike seksualnog zlostavljanja. Međutim, gotovo svi oni ističu da se u dosadašnjoj praksi u Crnoj Gori obično dešavalo da uprave škola i nadležni organi ne reaguju adekvatno na ovu vrstu nasilja koja ostavlja velike, a nekad i doživote posljedice na žrtve.

Ćutanje odgovornih nije karakteristično samo za Crnu Goru. Poznati slučajevi u regionu, ali i šire, potvrđuju da uprave institucija uglavnom čine sve da zaštite sebe, pa i predatore, stavljajući nasilje pod tepih. To je pokazao i primjer u Srbiji objelodanjen prije tri godine, kada je časopis Vreme pokrenuo priču o seksualnom zlostavljanju najmanje 20 učenica od strane jednog od osnivača elitne Naučno-istraživačke stanice Petnica, namijenjene darovitim učenicima prirodnih nauka. Kao i podgorička gimnazijalka Sara, i učenice stanice Petnica, su se osjetile iznevjereno, ne samo zbog čina zlostavljanja, već zbog dugogodišnjeg ćutanja uprave, uprkos njihovim prijavama.

U tekstu u Vremenu navode se i nalazi britanskog Centra za ekspertizu o seksualnom zlostavljanju djece da: "institucija ili njeni rukovodioci najprije imaju poriv da zaštite sebe kada se pojavi slučaj seksualnog nasilja. Time, čak i nehotice, štite i počinioca, dok djeca ostaju sa osjećajem iznevjerenosti, samooptuživanja, gubitkom povjerenja u odrasle".

Osjećaj iznevjerenosti i ostavljenosti prati i strah od stigme i žigosanja, posebno u malim zatvorenim sredinama, zbog čega žrtve rijetko prijave nasilje. A i kad se odvaže i progovore, kao u ovom slučaju, ćutanje odgovornih štiti predatore, ostavljajući žrtve na milost i nemilost nasilnika.

Moć na strani predatora

Za slučajeve zataškavanja seksualnog uznemiravanja i nasilja u školama odgovorni su oni koji bi trebalo da procesuiraju ova krivična djela, kaže za CIN-CG Aida Perović, psihološkinja i koordinatorka Savjetovališta za mlade, koje radi u sklopu NVO Prima. "Zataškavanje podrazumijeva sve vrste nedostatka djelovanja - neprijavljivanje počinioca, namjerno skrivanje informacija, ignorisanje činjenica, umanjivanje nastale štete, kao i ometanje istrage", objašnjava Perović.

Posljedice zataškavanja seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja su ozbiljne. Zataškavanjem se žrtvi nanosi još veća šteta, objašnjava Perović. "Dalji život osobe koja je pretrpjela seksualno nasilje, kao i njeno mentalno i fizičko zdravlje, zavise i od toga da li je slučaj razriješen u korist žrtve, ili je došlo do skrivanja i ćutanja nadležnih", kaže Perović.

Zataškavanje predstavlja najveći stepen neodgovornosti ne samo prema žrtvi, već i prema društvu. Tako se uskraćuje zaštita od seksualnih predatora, što je naročito problematično kada oni rade sa djecom, ističe ova psihološkinja.

Žrtve koje se povjere odgovornima o onome što su preživjele, a onda budu ućutkane, često pate od osjećaja sramote, krivice, anksioznosti, tuge, depresije, a može doći i do suicidalnih misli. "Gubljenje povjerenja u institucije može spriječiti žrtvu da traži pomoć i podršku i da se bori za pravdu", kaže Perović.

"Zataškavanje seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u školama najbolje govori o našoj kulturi prećutkivanja nasilja, zbog koje žrtve često misle da nemaju prava da govore i da će ako progovore biti obilježene i stigmatizovae", ističe Perović.

U takvoj kulturi ćutanja predatori se osjećaju zaštićeno, što je ambijent idealan za njihovo djelovanje i nekažnjivost. Sve su to, ističe Perović, temelji društva u kojem moć ostaje u rukama onih koji čine i zataškavaju nasilje.

Od promjene vlasti 2020, sjeverni susjed postao je vodeći po prilivu stranih direktnih investicija, broju kompanija registrovanih ovdje, a u vrhu je i po prihodima od turizma i po doznakama

Predrag Nikolić/Đurđa Radulović

Srbija je u posljednje tri godine, po podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), na prvom mjestu po prilivu stranih direktnih investicija (SDI) u Crnoj Gori.

U prvih devet mjeseci 2024. iz te zemlje investirano je 92 miliona eura. Prošle, 2023, Srbija je ovdje bila vodeći investitor sa 125 miliona, a i 2022. sa 137 miliona ulaganja. Te, 2022. godine, srpske investicije su naglo skočile - za gotovo pet puta u odnosu na 2020, kada su iznosile svega oko 27 miliona. Do 2020. Rusija bila vodeća po prilivu SDI u Crnoj Gori. 

Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da je sve veće ulaganje iz Srbije posljedica tradicionalnih istorijskih veza, ali i činjenice da je u Srbiji sve više internacionalnih investitora koji iz te zemlje ulažu i u region. 

Među nekim ekspertima postoji određeni nivo bojazni da bi dominacija ulaganja iz Srbije mogla da bude i neka vrsta strategije zvaničnog Beograda i političkih aspiracija da se Crna Gora učini ekonomski zavisnosnom od većeg susjeda. Međutim, stručnjaci ističu da nije problem što toliki novac dolazi iz Srbije, već što Crna Gora nema osmišljenu strategiju ekonomskog razvoja, diverzifikovanu privredu, što nije krenula sa strukturnim reformama, smanjila korupciju i time privukla različite investitore.  

,,Ekonomski odnosi između Srbije i Crne Gore su istorijski snažni. Dominacija Srbije kao jednog od glavnih izvora SDI, od kojih više od polovine 51,4 miliona, odlazi na sektor nekretnina, ukazuje na važnost ove zemlje za crnogorsku ekonomiju“, kaže za CIN-CG Miloš Vuković, ekonomski analitičar. 

Međutim, tvrdi Vuković, trendovi opravdano otvaraju i pitanja o zavisnosti i dugoročnoj održivosti. ,,Možemo govoriti o određenom nivou ekonomske zavisnosti Crne Gore od Srbije. Kapital iz Srbije dominira u nekretninama, gdje dolazi do rasta cijena, što otežava dostupnost stambenog prostora lokalnom stanovništvu. Takođe, veliki broj kompanija iz Srbije u Crnoj Gori plasira svoje proizvode, tu su i doznake i dominacija turista iz te zemlje, što ukazuju da crnogorska ekonomija u značajnoj mjeri zavisi od srpskog tržišta“, kaže Vuković i dodaje da sve to stvara ranjivost Crne Gore na ekonomske i političke promjene u Srbiji. 

Na listi CBCG o direktnim stranim investicijama za 2024, nakon Srbije  slijedi Rusija (80 miliona), zatim Turska (75,8 miliona), Njemačka (57 miliona), Švajcarska (41 miliona). U prvih deset su i Sjedinjene Američke Države (SAD), Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Kipar, Velika Britanija i Hrvatska.

Četvrtina inostranog ulaganja u kompanije došla iz Srbije 

Najviše novca iz Srbije ove godine uloženo je u nekretnine 51,4 miliona, dok su investicije u kompanije i banke iznosile 25,3 miliona. 

Do septembra ove godine u domaća preduzeća je uloženo iz inostranstva oko 100 miliona, od čega su ulaganja iz Srbije najveća i čine četvrtinu. I ulaganje ruskih investitora u domaće kompanije je značajno, sa preko 19 miliona. Tako da gotovo polovina ovih ulaganja odlazi dolazi od srpskog i ruskog kapitala. Ulaganja drugih zemalja u naše kompanije znatno su manja. 

Prema podacima Monstata, od 851 filijale stranih preduzeća koja posluju u Crnoj Gori, najviše je u vlasništvu državljana Srbije - 179, što je 21 odsto od ukupnog broja. Kompanije iz Srbije su lani ovdje ostvarile i najveći promet gledano po zemljama, oko 718 miliona eura. To je 28 odsto ukupnog prometa stranih filijala na crnogorskom tržištu, koji je 2023. iznosio oko dvije i po milijarde. 

Te kompanije zapošljavaju i veliki broj radnika. Srpske filijale u Crnoj Gori su najvećim brojem zaposlenih su Idea sa 1.733 radnika, Aroma koja ima njih 1.224 i Mtel - 483 zaposlena. 

Po broju stranih filijala u Crnoj Gori, za Srbijom slijede: Turska sa 83, Bosna i Hercegovina (BiH) 33, Slovenija i Velika Britanija sa po 32 filijale. Najveće promete nakon Srbije ostvarila su preduzeća iz Švajcarske – 297,4 miliona (11,6 odsto), Slovenije – 261,3 miliona, UAR – 146,6 (5,7 odsto) i  Kipra – 144, 9 miliona (5,6 odsto). 

Srbija je bila dominantna po učešću stranih filijala i prometa i prije  promjena 2020. Prema podacima Monstata 2019. najveći broj stranih filijala dolazio je iz Srbije - 134 od ukupno 464 filijale, što je bilo gotovo 30 odsto od ukupnog broja, a srpske filijale su i tada ostvarivale najveći promet od filijala gledano po stranim zemljama. Međutim, primjetno je i da je broj stranih filijala u Crnoj Gori nakon 2020. znatno porastao.

Srbija je treća po redu kada je u pitanju broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, sa 2.140 poslovna subjekta, što je 11,6 odsto od ukupnog broja. Najveći broj aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu, prema zemlji porijekla, je iz Turske  (27 odsto), te Rusije (oko 23 odsto)

,,Činjenica da su investicije koje potiču iz Srbije najzastupljenije u Crnoj Gori, može se objasniti tradicionalnim vezama između Crne Gore i Srbije, te kultorološkim sličnostima koje opredeljuju investitore iz Srbije da ulažu u Crnu Goru“, objašnjava za CIN-CG ekonomski analitičar Zarija Pejović. 

U crnogorskoj javnosti bilo je riječi o ulaganja Srbije u državne kompanije poput Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) ili Luke Bar, ali za sada do toga nije došlo. Iz Srbije se još ne ulaže ni u ključne infrastrukturne projkte, što bi moglo dovesti da se znatnije, preko ekonomskog učešća, utiće i na političke prilike. 

,,O političkom uticaju kroz investicije možemo govoriti u slučaju ulaganja u javnu infrastrukturu od strateškog značaja kao što su energetski potencijali, no takvih vrsta investicija, odnosno prodaje javne-imovine ulagačima iz Srbije prema mojim informacijama za sada nema“, objašnjava Pejović. 

Srbija prva i po odlivima, ali i turistima i doznakama 

,,Srbija je istovremeno i prva po odlivima iz Crne Gore, što potvrđuje da u ovom međuodnosu ni jedna ekonomija nije na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja“, ističe za CIN-CG ekonomistkinja Mila Kasalica. Iz godine u godinu, do trećine ukupnih priliva iz Srbije ostaje u Crnoj Gori, objašnjava ona.  

Srbija je najveći spoljnotrgovinski partner Crne Gore u uvozu i izvozu, podaci su Monstata prema kojima je iz Srbije uvezeno robe u iznosu od 396 miliona eura, a izvezeno 98,8 miliona od januara do jula 2024. Međutim, izvoz iz Crne Gore opada iz godinu u godinu, što predstavlja pad konkurentnosti Crne Gore i na ovom polju, upozorili iz Fidelity Consultinga ranije ove godine. 

Kako objašnjava Kasalica, podaci potvrđuju da u ovom međuodnosu ni naša ni srpska ekonomija nijesu na gubitku i/ili u riziku u vezi ulaganja. ,,To dokumentuje dosta dobrog o crnogorskoj ekonomiji: ne treba zanemariti upornu atraktivnost i značajne potencijale dok privrednici sarađuju, jer crnogorska ekonomija je uvozno zavisna i izvozno uslužno orjentisana“, kaže Kasalica. 

Naš turizam prilično zavisi od dolaska posjetilaca iz Srbije, ali i od doznaka iz te zemlje. Tokom protekle godine najviše noćenja ostvarili su turisti iz Rusije (23,6 odsto), a odmah potom i Srbije (21,5 odsto), zatim Bosne i Hercegovine (BiH), njih (8,5 odsto). Posjeta njemačkih turista tokom prošle godine bio je u blagom padu u odnosu na 2022. godinu - svega 4,9 odsto.

Prema podacima Fidelity Consultinga  2021. je u Crnoj Gori priliv po osnovu doznaka fizičkih lica iznosio 794 miliona dolara. Najviše novca je stiglo iz Srbije (390 miliona dolara ili 54 odsto ukupnih doznaka), zatim Njemačke (153 miliona dolara ili 21 odsto) i Sjeverne Makedonije (50 miliona dolara ili sedam odsto. 

Iz CBCG su kazali za CIN-CG da ne vode evidenciju o prilivu doznaka po zemljama, već samo ukupni iznos. Crna Gora prema podacima Svjetske banke je jedna od država koje imaju najveći udio ličnih doznaka iz inostranstva u bruto domaćem proizvodu (BDP) od čak 10, 9 odsto za 2023. godinu.  Od zemalja regiona, samo Kosovo ima veće učešće ličnih doznaka u BDP-u, 17, 6 odsto. Učešće doznaka u BDP-u Srbije je 7,7. 

Nekretinine ne doprinose razvoju   

Struktura stranih direktnih investicija (SDI) ukazuje na opadanje ulaganja u produktivne sektore. Ubjedljivo najveća strana ulaganja u Crnoj Gori otpadaju na kupovinu nekretnina od strane državljanina drugih zemalja. I Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD ) je 2021. u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) istakla da iako je SDI u Crnoj Gori po glavi stanovnika veliki, najviše otpada na nekretnine. 

I ove godine je do septembra oko polovina ukupnih SDI otišlo je na kupovinu nekretnina, dok je 2023. od uloženih 862,3 miliona čak više od pola - 463,3 miliona otpalo na nekretnine. Lani su opet najviše novca u nekretnine 78,3 miliona uložili kupci iz Srbije. Potom slijede investitori iz Rusije sa 55,9 miliona ove vrste ulaganja, iz Turske od ukupno 85,3 miliona, 51 milion je otišao za nekretnine. Od njemačkih 72,8 miliona preko dvije trećine, preko 51 milion, je otišlo u nekretine. Od ukrajinskih ulaganja koja su počela da rastu nakon invazije na tu zemlju, najveći dio novca, preko 15 miliona, je otišao u nekretnine. 

,,Investicije koje su prisutne u Crnoj Gori su se po pravilu realizovale u sektor nekretnina. Nije sve otišlo u stanove, došlo je i do izgradnje novih hotela što je pozitivno za razvoj turizma. No, opet, ove investicije su se ostvarile  tamo gdje postoji 'prirodna renta', kao što je atraktivna morska obala. Kako su prirodni resursi kao što je zemljište neobnovljivi, postavlja se pitanje njihove održivosti“, kaže Pejović. 

Po neto efektu najviše investicija sa Zapada 

Kasalica ističe da je prema neto efektu, odnosno razlici između odliva i prliva, najviše investicija iz zapadnih i razvijenih zemalja, Evropske unije (EU), Kanade, Australije, SAD. 

U Strategiji EBRD za Crnu Goru napominje se konitnuirana saradnja sa EU, uključujući niz Instrumenata za pristupnu pomoć (IPA),  te da kao ključna važnost ostaje doprinos donatora kroz mehanizme kao što je Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). 

Crna Gora ostaje privlačna, kako za EBRD, tako i za Evropski investicionu banku (EIB) i Svjetsku banku. Za našu zemlju je imao otvorena vrata i Abud Dabi fond, kao i tekući OPEC fond, podsjeća Kasalica i naglašava da su ta iskustva trebalo da nauče lidere državne administracije transparentnosti i kako se privaliče kredibilni investitori kroz ,,političke, institucionalne i strukturne reforme u Crnoj Gori'.

Bez strateških promjena nema privlačenja zdravih investicija 

Sagovornici CIN-CG se slažu da bi Crna Gora trebalo da diverzifikuje strane investicije i da jače ulaganje u privredu. Korupcija i netransparentnost vlasti ostaju velike prepreke. Bez strateških promjena, zemlja ostaje nedovoljno atraktivna za zapadni kapital, čime propušta priliku za dugoročni razvoj i ekonomsku stabilnost, navodi Vuković. 

,,Zapadne kompanije traže stabilnost, inovativne sektore i predvidivo poslovno okruženje, ali Crna Gora se pretežno oslanja na turizam i nekretnine, što nije u skladu s njihovim interesima.
Konkurentnost regionalnih investitora, poput onih iz Srbije, otežava zapadni priliv kapitala, a slaba promocija Crne Gore kao destinacije dodatno pogoršava situaciju“, objašnjava Vuković. 

Upozorava i na neefikasan pravni sistem, koji uz korupciju i birokratske prepreke stvaraju nepovjerenje kod investitora - ,,dok mala veličina tržišta i politička nestabilnost dodatno smanjuju privlačnost zemlje“, objašnjava Vuković.

Da bi privukla zapadne investicije, Crna Gora mora reformisati pravni sistem, smanjiti administrativne barijere i fokusirati se na razvoj inovativnih sektora poput IT-a i obnovljivih izvora energije, objašnjava Vuković. ,,Ključ za to leži u boljoj regulaciji tržišta, jačanju pravne sigurnosti i strateškom usmjeravanju investicija ka sektorima koji doprinose dugoročnom ekonomskom razvoju“, kaže Vuković. 

EBRD u Strategiji za Crnu Goru (2021- 2026) naglašava da Crnoj Gori fali i diverzifikacija ekonomije ,,čime bi se napravio otklon od isključivo sezonskog turizma koji se oslanja na 'sunce, pijesak i more''. Ističe se i da je neophodna refoma neefikasnih preduzeća u državnom vlasništvu,  principi zelene ekonomije, dalji rad na integraciji regionalne transportne i energetske mreže, te digitalizacija sa ciljem podsticanja veće povezanosti i otvaranja novih radnih mjesta. Međutim, ni jedna od vlada nakon promjena 2020, nije se ozbiljno uhvatila u koštac sa ovim izazovima, niti je vodila računa o sugestijama stranih strateških partnera kao što je EU, Svjetska banka ili EBRD,  kada su u pitanju strukturne reforme u ekonomskoj sferi.

Crnoj Gori nedostaju investicije u sektor proizvodnje, kaže u razgovoru za CIN-CG Zarija Pejović, ekonomski analitičar. ,,Posebno bi takve investicije bile od značaja na sjeveru  Crne Gore, gdje se nalaze i šumski i mineralni resursi. Nažalost država nije dovoljno radila na privlačenju ovih investicija“, objašnjava Pejović. 

Naglašava i da politike koje su vodile deindustrijalizaciji Crne Gore na žalost rezultiraju i odsustvom kvalifikovane radne snage, koje bi investicije u sektor proizvidnje mogle da angažuju.

Ono što je trenutno neodrživo je lična potrošnja kao generator razvoja, navodi Kasalica: ,,Takav cilj je kratkoročan a nacionalna ekonomija se mora razvojno promišljati za narednih pedeset godina“.  

Problem je i netransparentnost vlasti 

Dok je kvalitetnije prisustvo zapadnih investitora poželjno i pradstavlja nesporni razvojni cilj, tvrdi Kasalica, moraju se stvari posmatrati i kroz prizmu crnogorskih negativnih iskustava sa stranim investicijama iz razvijenih zemalja. Navodi primjere njemačkih investicija u postrojenja za prečišćavanje voda u Budvi, ili afere u Regionalnom vodovodu oko ulaganja austrijske kompanije, te nerazriješene afere niza crnogorskih institucija i inostranih investitora. ,,Držati se ideala da je zapadni investitor bolji od bilo kojeg drugog investitora nije standard bilo gdje u svijetu, i to već više decenija“, objašnjava Kasalica. 

,,Crnogorski političari ni prije ni poslije 30. avgusta ne riješevaju osnovno pitanje održivosti crnogorske ekonomije - a to je samosvjesno i odgovorno udaljivanje od netransparentnosti“, kaže Kasalica. Zato crnogorska ekonomija plaća skupu cijenu loše reputacije, kao i cijenu nepovjerenja  sopstvenog stanovništva, objašnjava ona. 

Ines Mrdović, iz Akcije za socijalnu pravdu za CIN-CG kaže da  transparentnost SDI nikada nije bila na nivou. ,,Dovoljno je pomenuti da mi još nemamo bazu stranih investitora u Crnoj Gori“, kazala je Mrdović i dodala da SDI u prethodnih dvije decenije nijesu dovoljno doprinijele ekonomskom razvoju naše zemlje, što pokazuje loš standard i siromaštvo u Crnoj Gori.

Srbi zainteresovani za crnogorsko državljanstvo

Od građana Srbije i Rusije, koje imaju najveći SDI u Crnoj Gori, stiže i najviše zahtjeva za državljanstvo. 

Prema posljednjim podacima MUP-a najviše su za tokom posljednje dvije godine za državljanstvo naše zemlje bili zainteresovani građani Srbije. Oni su od  januara 2023. do 31. oktobra 2024. godine podnijeli 1.197 zahtjeva. Slijede državljani Rusije sa 928 zahtjeva. Potom je najviše zahtjeva iz Bosne i Hercegovine - 542, Albanije - 160, Kosova - 124. Zanimljivo je i da je 94 građana Sjedinjenjenih Američkih Država zatražilo crnogorski pasoš. 

Iz Rusije je bilo najviše zahtjeva i najviše dobijenih državljanstava putem Programa ekonomskog državljanstva. Od 2019. do 2024. preko polovina onih koji su dobili državljanstvo bila je porijeklom iz Rusije, tj. njih 1.055 od ukupno 2074, podaci su Centra za građansko obrazovanje (CGO). 

Srbija uspješna u privlačenju evropskih SDI  

Od 2007. do početka 2024. godine Srbija je privukla više od 46 milijardi eura direktnih stranih investicija, podaci su Narodne banke Srbije. Tokom ove godine do oktobra uspjela da je da privuče 3,2 milijarde.

Za razliku od Crne Gore u Srbiji su nekoliko prvih investitora sa Zapada, vodeća je Njemačka iz koje je došlo 13,5 odsto  ukupnog priliva, zatim Italija sa 11, 7 dsto od ukupnih SDI,  teće mjesto dijele SAD i Rusija sa po 10, 9 odsto priliva. Kina koja je posljednjih godina stalni partner Srbije, preko ulaganja u javne kapitalne radove nalazi se na četvrtom mjestu sa 10, 5 odsto udjela u SDI. Iza Kine je Francuska sa 8,5 odsto udjela u SDI. 

Među stranim kompanijama koje posluju u Srbiji su Boš, Mišlen, Simens, ZF, Panasonik, NCR, Gasprom, Ziđin, Majkrosoft, Gorenje, Magna, Leoni, Fijat-Krajsler, Šnajder elektrik i mnoge druge.

EBRD u Strategiji za Srbiju (2023- 2028) ocjenjuje da u snažni prilivi u SDI-ju u Srbiji podstiću veći izvoz i ekonomsku kompleksonst, te da se u Srbiji, za razliku od Crne Gore, rast BDP-a bazira na izvozu koji se povećao i zahvaljujući konstantno visokim prilivima SDI u proizvodnom sektoru u toj zemlji.   

Oboljelima od multiple skleroze gotovo je nemoguće ostvariti pravo na ličnu invalidninu, zbog toga što se Pravilnik ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenja koja su navedena. Procedure za dobijanje tuđe njege, pomoći i lične invalidnine traju više godina, što predstavlja veliki problem oboljelima

Kristina RADOVIĆ 

,,Moj proces dobijanja lične invalidnine trajao je četiri godine. Odbila me je dva puta provostena i dva puta drugostepena komisija jer su samo gledali dijagnozu, a ne simptome”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) oboljeli od multiple skleroze, koji je želio da ostane anoniman.

Pravilnikom o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena (Pravilnik), članom devet definisana je Multipla skleroza - Expanded Disability Status Scale (EDDS) 6,5 -10 100 odsto.

„Pored ostvarivanja prava na tuđu njegu i pomoć, Pravilnikom se garantuje i lična invalidnina koja je, skoro, pa neostvariva za oboljele od multiple skleroze, posebno zbog toga što se Pravilnik najčešće ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenjima koja su navedena”, kaže predsjednica NVO Udruženje multiple skleroze Crne Gore (UMSCG), Andrijana Nikolić. 

Ona ukazuje da se Pravilnik mora mijenjati jer je EDSS visoko postavljen. ,,Mora se razmotriti lice i naličje Pravilnika zbog visoko postavljene skale od 6.5 kojom se stanje pacijenta opisuje kao pokretnog za hod do 20 metara, bez odmaranja, ali uz stalnu obostranu pomoć, štap, štaka ili proteza. Jasno je da su pacijenti sa nižom skalom od 6,5 u suštini zavisni od tuđe njege i pomoći”, kaže ona. 

Već kod postotka oštećenja 5,0 primjetna je pokretnost pacijenta uz pomoć ili uz odmor, nakon hoda od 200 metara uz uočljivu umanjenost svakodnevne aktivnosti. 

Postotak oštećenja od 5.5 ukazuje na pokretnost pacijenta, sa ili bez pomoći ili uz odmor nakon hoda od 100 metara, dok je onesposobljenost toliko jaka da potpuno utiče na sve dnevne aktivnosti.

Oštećenost od 6.0 odsto pripisuje se pacijentu koji je pokretan uz povremenu i/ili stalnu pomoć ortopedskog pomagala, štapa, štaka, proteza, hodalica, i to za hod do 100 m sa ili bez odmora.

Prema podacima Klinike za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) oboljelih od multiple skleroze u Crnoj Gori je oko 880, dok je broj onih koji su se učlanili u UMSCG - 550.

Kako bi oboljelima od multiple skleroze olakšali ostvarivanje prava, iz UMSCG su uputili zahtjev za smanjenjem EDSS sa 6,5 na 5,0, kao uslova za dobijanje tuđe njege i pomoći, uzevši u obzir opisano stanje pacijenta. 

,,Tadašnja ministarka rada i socijalnog staranja, Naida Nišić, jasno je izrazila svoju punu podršku našem zahtjevu, naglašavajući da razumije potrebe oboljelih od multiple skleroze jer ima oboljelu osobu u porodici”, tvrdi Andrijana Nikolić.

Na obećanju je ostalo. Dopis ministarki Nišić UMSCG je uputio preko arhive Ministarstva 12. decembra 2023. godine. Pošto se nije oglasila, uputili su zahtjev za sazivanje sjednice Skupštinskog odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje. Na tom odboru ministarka je dala obećanje koje do danas nije ispunjeno. 

Nakon rekonstrukcije Vlade u julu 2024. godine resori su podijeljeni. Kako su objasnili za CIN-CG iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga kojim rukovodi ministarka Nišić, ta oblast je sada u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, demografije i brige o porodici (MSDBP). 

Iz tog resora su za CIN-CG kazali da je prethodno Ministarstvo rada i socijalnog staranja formiralo radnu grupu za izradu Predloga izmjena i dopuna Pravilnika. 

„U radnu grupu su uključeni predstavnici NVO sektora i drugih relevantnih institucija, koji će raditi na izmjenama i dopunama važećeg Pravilnika. Do sada su održana dva sastanka radne grupe, na kojima su razmatrani prijedlozi za unapređenje i dopunu postojećih medicinskih indikacija“ objašnjavaju za CIN-CG iz MSDBP. 

Invalidnina kao trajno pravo 

,,Još od usvajanja Pravilnika, kao podzakonskog akta Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ukazujemo na činjenicu da ovaj akt treba da se izmijeni, uostalom kao i sam Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Lična invalidnina mora biti definisana kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta, odnosno treba biti tzv. naknada za neravnopravnost”, ukazuju iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, na čijem čelu je Marina Vujačić (UMHCG). 

U tom Udruženju smatraju da bi se lična invalidnina morala priznati kao trajno pravo. „Ukoliko je Zakonom definisano da je mogu ostvariti osobe sa teškim invaliditetom, to znači da se nikako ne može desiti da teški invaliditet kao takav preraste u lakši ili laki, sve dok država i društvo, imajući u vidu definiciju invaliditeta iz Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom, ne uklone prepreke i ne pruže potrebnu podršku“, objašnjavaju. 

Doktorke Ljiljana Radulović, Zilha Idrizović i Dragana Perović Durković su podržale zahtjeve UMSCG, kao i doktori Jefto Eraković i Vladimir Dobričanin, uz podršku poslanika nadležnog odbora. Pravilnik, međutim, još čeka izmjene. 

,,Mi smo tražilli da se Pravilnikom oboljelima od multiple skleroze koji su radno aktivni, omogući rad na četiri sata sa punom platom, jer je čovjek produktivniji kada radi. Stanje mnogih pacijenata koji su radno aktivni ne dozvoljava petodnevni rad po osam časova dnevno“, objašnjava Andrijana Nikolić. Tražili su još nekoliko izmjena koje se ne tiču samo oboljelih od multiple skleroze, već i drugih ranjivih grupa pacijenata koji su im se obratili za pomoć. 

Preduge procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine

Procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine počinju ispunjavanjem formulara u Centru za socijalni rad, uz predaju neophodne medicinske dokumentacije, ne starije od šest mjeseci.

Nakon toga se čeka zasijedanje prvostepene socijalno-ljekarske komisije, pozivanje stranke i pismeno obavještenje koje se upućuje stranci na kućnu adresu. Procedura traje od tri do četiri mjeseca. Ukoliko je mišljenje i nalaz komisije negativan, stranka u postupku ima mogućnost žalbe drugostepenom organu. 

,,Naša praksa pokazuje neujednačen pristup centara za socijalni rad, kada je u pitanju priznavanje prava na ličnu invalidninu”, kažu iz UMHCG.

Predsjednica UMSCG Andrijana Nikolić napominje da je istovremeno za pacijente to „dug period iščekivanja, neizvjesnosti i najčešće razočarenja“. 

Iz MSBPD za CIN-CG tvrde da procedura za dobijanje rješenja vezano za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ne traje godinama. „Građani podnose zahtjev za ostvarivanje prava nadležnom centru za socijalni rad, nakon čega se pozivaju na socijalno-ljekarsku komisiju koja ocjenjuje medicinske indikacije za ostvarenje predmetnog prava. Nakon održane sjednice socijalno-ljekarske komisije podnosilac zahtjeva u roku od 30 dana dobija rješenje kojim se priznaje ili odbija ostvarivanje navedenog prava“, kažu. 

Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta 

MSBPD u saradnji sa UNDP realizuje projekat Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta. ,,U okviru ovog projekta planirano je donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje”, kažu iz MSBDP.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove, zavoda za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. 

,,Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom”, objašnjavaju iz MSBPD.

U postojećem sistemu u okviru pet resora funkcioniše više od 35 komisija, između ostalog i socijalno-ljekarske komisije za utvrđivanje medicinskih indikacija za ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć i ličnu invalidninu, pri čemu svi resori imaju svoje komisije kao i kriterijume koji su dominantno zasnovani na medicinskom pristupu invaliditetu, oboljenja i zdravstvenog stanja. 

Reforma sistema vještačenja invaliditeta će doprinijeti uspostavljanju pravednijeg, ravnopravnijeg i jednostavnijeg pristupa pravima na novčanu podršku i uslugama namijenjenih licima sa invaliditetom.

„Institut za javno zdravlje (IJZ) nastavio je da pruža podršku u izradi kompleksne metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta. Kao rezultat konsultacija i rada pet radnih grupa oformljenih od strane IJZ, kao i uz podršku konsultanata angažovanih u okviru Projekta, pripremljena su dva segmenta metodologije. Prvi segment se odnosi na kriterijume za ocjenu oštećenja organizma i sadrži listu oštećenja organizma“, kažu iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Drugi segment odnosi se na kriterijume za ocjenu funkcionalnog statusa lica. Sastoji se iz liste oštećenja funkcionalnih sposobnosti, WHODAS 2.0 upitnika za odrasle, kao i Upitnika za procjenu funkcionisanja djece.

Oba segmenta metodologije izrađena su u skladu sa međunarodnim referentnim metodološkim okvirom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). 

Pored ovoga, planiraju izradu i trećeg segmenta metodologije, upitnika o potrebnom stepenu podrške, koji ima za cilj da obezbijedi prelazak na model ljudskih prava. Rad na ovom segmentu je odložen do usvajanja Zakona kako bi se prilagodio konačnom pristupu uređenju ove oblasti.

„S obzirom na to da se postojeći Pravilnik oslanja na medicinski pristup invaliditetu, dok se nova metodologija temelji na modelu ljudskih prava, smatramo da je prioritetno usmjeriti napore ka ubrzanju reforme sistema utvrđivanja invaliditeta. Uporedo sa tim, do usvajanja novog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i izrade metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta, razmotrićemo nastavak rada na izmjenama postojećeg Pravilnika kako bismo obuhvatili veći broj korisnika u cilju pravednijeg i sveobuhvatnijeg sistema koji bolje odgovara potrebama osoba sa invaliditetom“ zaključuju iz MSBPD.

,,Ne može se tretirati podjednako pacijent koji može samostalno da obavlja sve poslove, kod kojeg se bolest ispolji u vidu napada i uz terapiju prođe, relapsno-reminentni vid, i oboljeli od primarno-progresivnog oblika koji sam ne može ni da se pomjeri kakav je moj slučaj”, kaže naš sagovornik koji boluje od multiple skleroze.

Izostaju mnoge olakšice 

„Multipla skleroza je autoimuno oboljenje koje zahvata centralni nervni sistem, progresivnog je toka, i dominantno počinje u trećoj i četvrtoj deceniji života i više od dva puta je češća kod osoba ženskog pola”, objšnjava neurološkinja KCCG, dr Ljiljana Radulović.

Ona objašnjava da je multiple skleroza jedna je od vodećih bolesti koja uzrokuje invaliditet mlađih pacijenata u svijetu. „U zemljama koje nemaju mogućnost adekvatnog liječenja pacijenata, ovo oboljenje značajno remeti kvaliet života već od samog početka“, kaže. 

„Po brojnim istraživanjima koja su sprovedena posebno u posljednje dvije dekade u kojima se istražuje uticaj bolesti na kvalitet života ustanovljeno je da se kod oko 80 odsto pacijenata može ustanoviti određeni stepen invaliditeta, te da je kvalitet života narušen kako u domenu fizičkog, tako i mentalnog zdravlja” objašnjava Radulović. 

Najčešći psihološki poremećaj kod pacijenata je pojava depresivnosti i anksioznosti koji se primjećuju već po postavljanju dijagnoze, a kasnije u slučaju napredovanja bolesti, ovi poremećaji postaju izraženiji. 

„Međupartnerski odnosi, takođe budu poljuljani, te po istraživanjima stepen razvoda je veći u odnosu na opštu populaciju, a izmijenjeni socijalni život pacijenta definitivno doprinosi narušenom kvalitetu života“ objašnjava za CIN-CG Radulović.

Motorna ograničenost, kognitivni pad značajno utiču na radne sposobnosti pacijenta, u cilju poboljšanja uslova rada brojne zemlje nude oboljelima različite vrste olakšanja kao što su skraćeno radno vrijeme, produživanje ili vremensko usklađivanje pauze u radu sa potrebama pacijenta.

Svaka vlast treba da gaji empatiju prema ranjivim kategorijama u svakom segmentu vršenja vlasti, posebno u zakonodavnom sistemu, kaže Andrijana Nikolić. „Međutim, i bivše, a i sadašnja vlast, sjete se ranjivih kategorija u predizbornim kampanjama i nakon zasjedanja na tron zaborave svoja predizborna obećanja“, konstatuje ona. 

Written by: Đurđa Radulović

In March 2024, Radio Television of Montenegro (RTCG), through its broadcasts of the programmes “Dnevnik” and “Argumenti”, as well as in an article on its website, contributed to spreading gender disinformation by presenting unbalanced views, dominated by religious figures, on LGBTIQ+ rights. The topic was the Draft Law on Legal Gender Recognition Based on Self-Determination. This important law, which Montenegro is expected to adopt soon, would enable transgender individuals to change their sex designation in official documents without undergoing medical procedures such as surgical interventions or hormone therapy, which is the current practice. This would reduce the stigmatisation of LGBTIQ+ individuals and allow everyone to live by their gender identity.

On March 11, during the Dnevnik prime-time news programme at 7:30 PM, RTCG broadcasted a statement from the Metropolitate of Montenegro and the Littoral regarding the Draft Law: “The Draft Law on Legal Gender Recognition Based on Self-Determination threatens the spirit of traditional and faithful Montenegro and contradicts the existing legal norms of the state, according to the Metropolitanate of Montenegro and the Littoral.” During the announcement, footage of the Cetinje Monastery was shown, and apart from this segment, the topic was not further addressed in the main news programme, according to a warning, which also included concerns about objectivity and balance, issued by the Agency for Electronic Media (AEM) to RTCG.

During the segment, no alternative perspectives were presented, nor was any editorial commentary provided on how the views of the church could impact LGBTIQ+ rights. A similar report was published on RTCG's portal under the title "The Metropolitanate Opposes Sex Designation Change”. In this statement, the Metropolitanate described the Draft Law as a "disgrace and scandal" that must be excluded from the realm of "serious debate and decision-making”. The Metropolitanate's statement also appealed to decision-makers who are members of the Serbian Orthodox Church (SPC) not to support the law.

A few days later, on March 14, during the TV show“Arguments”, religious leaders were invited by the host and editor, Ivana Popović, to comment on the draft law. Four religious leaders from Montenegro participated in the TV show: Metropolitan Joanikije of the Serbian Orthodox Church, the Reis of the Islamic Community of Montenegro, Rifat Fejzić, the Catholic Archbishop of Bar, Rrok Gjonlleshaj, and the Chief Rabbi of Montenegro, Luciano Moše Prelević. The programme, which was initially intended to focus on the coexistence of religious communities in the country, turned into a discussion about how religious institutions could strengthen their influence over key political decisions and legislation.

“You recently spoke out from the Metropolitanate regarding the alleged Draft Law, which would also include the possibility of changing one’s sex and identification number. Why were you the first to comment on this matter, and isn’t this interference in state affairs?” Popović asked Joanikije.

Following the program, the Coalition for the Rights of LGBTIQ+ Persons Equality appealed, highlighting that the way the question was posed was highly problematic. They stated that “the editor misrepresented the content and essence of the Draft Law, which addresses the administrative change of sex designation and identification numbers, and doesn’t deal with the issue of gender-affirming surgery, which has been regulated since 2012 under the Health Insurance Law.”

Following an initiative submitted by non-governmental organisations advocating for LGBTIQ+ rights, AEM issued a warning to RTCG for violating numerous media regulations and ethical principles during the broadcast of these programs. AEM's warning stated that RTCG had "failed to contribute to comprehensive, impartial, and objective public information regarding the Draft Law on Legal Recognition of Gender Identity Based on Self-Determination in a fair and balanced manner”.

By posing questions about the law only to the representatives of religious communities, and not including representatives of secular institutions or organisations, "the views of religious communities regarding participation in the drafting of laws on human rights were presented as relevant in Montenegrin society. This directly violates the principle of a secular society," the Equality coalition stated.

The Use of Propaganda Rhetoric by Religious Leaders

Answering the journalist's question, religious leaders expressed a number of problematic views. “There are some people who have this problem and cannot identify... but encouraging a person to such an unnatural dilemma is truly dangerous because we are talking about minors," stated  Joanikije. He further stated, without citing sources, that "it is well known that those who change their sex later have problems and want to return to their original state, and an incurable trauma occurs. Suicides happen. In such cases, the number of suicides is extremely high”.

Fejzić supported Joanikije, commenting that religious communities agree on many issues, including this one. Fejzić stated that the state should deal with sick children, "instead of paying someone to change their sex, only to have them change it back again”. Furthermore, Fejzić linked the passing of this law to Montenegro's aspiration to join the European Union, presenting the law as "one of the problems" on the European path.

Archbishop Rrok Gjonlleshaj stated that religious representatives cannot remain silent about laws that are "against God's commandments" because believers are their "spiritual children," and "a parent cannot remain silent if the life of a child is endangered”.

Chief Rabbi Luciano Moše did not want to comment on the law, but said that the problem is that "Europe imposes certain laws" and called for the inclusion of religious communities in making laws like this one.

Such views are typical examples of anti-transgender propaganda. Transphobic narratives often use arguments about the suicide rate among transgender people to undermine the validity and effectiveness of medical interventions, including hormone therapy and gender-affirming surgeries. These arguments are usually based on the claim that suicidal tendencies do not decrease or may even increase after gender-affirming procedures, which is often misinterpreted or taken out of context. Recently, Elon Musk, one of the most influential billionaires in the world and a proponent of transphobic narratives, wrote on "X" that the suicide rate is higher among individuals who undergo gender-affirming surgery, compared to the general population. While it is true that the transgender community faces mental health challenges, the number of suicides can hardly be perceived solely as a result of the surgery itself, as the general lack of community support and psychological care for transgender individuals can have a significant contribution.

Fejzić's argument regarding sick children, to whom the state should redirect funds instead of paying for gender-affirming surgeries, is common transphobic discourse to delegitimise healthcare support for the transgender community. This argument typically operates on the assumption that supporting one group must exclude support for another, and that the needs of one are more legitimate than the needs of the other.

Furthermore, the view that LGBTIQ+ human rights are part of "European propaganda" is common in conservative circles, which attempt to undermine human rights and portray them as a negative influence coming from the West.

"The broadcaster failed to contribute to comprehensive, objective, and impartial public reporting, particularly due to the fact that the topic was treated superficially and incidentally in a format that did not meet the requirements for the application of the “other side” rules, allowing the presentation of harmful views, as well as incomplete and false claims, without any appropriate response from the host," stated the AEM. While the guests "suggested that supporting the right to recognise gender identity based on self-determination is questionable in terms of 'normalcy' and 'naturalness', and that the law calls into question and undermines religious feelings and heritage," RTCG "should have highlighted the legally protected right to protection from discrimination based on gender identity," stated the AEM.

Among other things, the AEM assessed that by adopting this approach, RTCG "enabled the tendentious promotion of the interests of one group/side (religious communities)," and further criticised the fact that in subsequent broadcasts, RTCG did not address the draft law in a balanced manner.

“Verdict” of the Agency for Electronic Media

The AEM assessed that RTCG violated several provisions of the Law on Electronic Media (the Law) and the Rulebook on Program Standards in Electronic Media (the Rulebook). According to the Warning Decision sent to RTCG, the public service violated Article 55 of the Law and Article 7 of the Rulebook "by failing to fulfill the media obligation to contribute to free, truthful, comprehensive, impartial, and timely public information about events in the country," as well as Article 56 of the Law and Article 8 of the Rulebook, which concern the obligation of faithful representation, i.e., that "different approaches and opinions should be appropriately represented, encouraging impartiality and respecting differences in opinions on political or economic issues”. Additionally, Article 8 of the Law and Article 11 of the Rulebook state that "programme content, especially news-political and current affairs programmes, must be fair and balanced, which is achieved by presenting opposing views, either in the same programme or in a series of other programmes that form a whole in addressing a specific topic," and that "the interests of a political party or any group or individual must not be tendentiously promoted”.

The AEM instructed RTCG to broadcast information regarding the imposed administrative supervisory measure in its programme.

This was not the first time that RTCG has reported on important gender topics in a problematic manner. In May 2022, RTCG aired a programme, also in prime time, titled "Abortion: Women's, State or Church Issue," which opened the topic of abortion rights, which were legalised in Montenegro in 1974 and have not been questioned since. 

The title of the program was changed after a public outcry. It was retitled to "The Right to Abortion – YES or NO?", and eventually, the title was adjusted to "Abortion – From Constitutional Right to Taboo Topic?"

The program featured feminist and philosopher Paula Petričević, the then-priest of the Serbian Orthodox Church, Gojko Perović, gynaecologist Vojislav Šimun, and representative of the Ministry of Health, Slađana Ćorić. Perović's participation, where he defended the stance of the Serbian Orthodox Church, sparked significant discontent and protests. The Ombudsman for Human Rights, Siniša Bjeković, stated in an interview with Radio Free Europe that he did not understand why this issue was being raised at this time, emphasizing that for the Ombudsman, "it is absolutely and unquestionable a woman's right to decide on this matter”.

Since 2020, the Serbian Orthodox Church an Active Socio-Political Actor

Montenegro has undergone significant socio-political changes since 2020. The end of the three-decade rule of Milo Đukanović and the Democratic Party of Socialists (DPS) in 2020, which happened with the support of the Serbian Orthodox Church (SPC), marked a turning point. Large protests (liturgies) in 2019 against the Law on Religious Freedom signalled the strengthening of the SPC and Serbian nationalism, and thus the conservative values upheld by the SPC.

The 42nd Government of Montenegro, which replaced the DPS, was closely linked to the SPC. The Church, through its activities and public appearances, increasingly assumed the role of a political actor, while government representatives promoted conservative views. Statements by politicians such as Prime Minister Zdravko Krivokapić and other government members were marked by traditionalism, patriarchal views, and negative stances on gender equality. At the same time, SPC promoted positions against LGBTQ+ rights and women's freedoms.

Such views began to gain media space, often relativizing discrimination and opposition to laws and international human rights conventions that Montenegro supports. The SPC promoted collectivism and anti-Western sentiment, often using manipulative messages containing gender disinformation that reinforced misogyny, homophobia, and transphobia, which, according to the UN, represents a form of gender-based violence.

Through the analysis of the public service RTCG, which opened space for the SPC and other religious institutions to comment on civic laws, it was revealed how media spreads disinformation about women's and LGBTQ+ rights. This practice further jeopardises minority rights and contributes to the political instrumentalisation of gender issues in Montenegrin society, which remains a key issue for the future reforms.

I kada uprave saznaju za problematično ponašanje, sankcije uglavnom izostaju

Đurđa Radulović

Kada je C. (pravo ime je poznato redakciji) počeo krajem 2020. da predaje kao profesor u Gimnaziji “Slobodan Škerović”, Nina (ime izmijenjeno zbog očuvanja identiteta) je bila oduševljena. Smatrala ga je idealnim profesorom.

“Bio je posvećen predmetu koji je predavao, umjetnički tip. Organizovao je veliki broj kreativnih aktivnosti”, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Nina, sada studentkinja.

Nina je bila u četvrtom razredu gimnazije, C. je odmah probao da razvije prisniji odnos sa njom.

“Iako smo imali grupni inboks odjeljenja za komunikaciju i dogovore o časovima, on je često samo meni slao poruke. Postala sam posrednik između odjeljenja i njega”, govori ova djevojka.

Dugo je smatrala da je profesorovo ponašanje sasvim u redu. Međutim, krajem te godine, nakon maturske večeri, C. se javio Nini da čestita maturu, ali tako što je prokomentarisao njen dekolte.

“Imaš divan dekolte, što je izuzetna preporuka…”, napisao je u poruci u koju je CIN-CG imao uvid.

Nakon što je Nina odgovorila da će se u životu voditi glavom, a ne dekolteom, komunikacija je prestala, ali samo do oktobra te godine.

Kad je Nina već počela da studira, C. se javio i ponudio da je izvede na kafu. Nakon što je odbila, uslijedila je salva seksualnih ponuda, komentara na račun njenog izgleda i tijela. Poruke su bile pune seksualne objektivizacije. Iako je Nina više puta stavila C. do znanja da ne želi takvu komunikaciju, nastavio je da je uznemirava u seriji od preko sto poruka u koje je CIN-CG imao uvid, u kojima joj je na eksplicitan način pisao o svojim seksualnim fantazijama, želji da ima seksualne odnose sa njom, itd. “Nisam ga blokirala, htjela sam da ispiše sve i da odmah pokažem poruke direktorici Gimnazije”, kaže Nina.

Prema izvorima CIN-CG, ona nije jedina koje je doživljavala neprijatnosti od C.

“Dolazile su djevojke koje su se žalile da ih odmjerava, da im je neprijatno na njegovim časovima, da nose dukserice da bi se sakrile od nepoželjnih odmjeravanja”, kazali su za CIN-CG iz jedne NVO organizacije koja se bavi mladima.

Primjer koji je naveden, po svemu sudeći, nije izolovan.

“Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje djece je, nažalost, mnogo češći problem nego što bismo željeli da priznamo”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković, koja radi sa djecom i mladima sa iskustvom seksualnog zlostavljanja.

Istraživanje CIN-CG pokazalo je da preko trećine ispitanih roditelja i članova nastavničnog osoblja smatra da djeca nijesu nužno bezbjedna od seksualnog uznemiravanja i/ili zlostavljanja od strane zaposlenih. Brojni razgovori CIN-CG sa stručnjacima koji rade sa djecom, kao i intervjui tinejdžera putem anonimnih upitnika, pokazali su da je seksualno uznemiravanje učenika/ca u određenoj mjeri prisutno u srednjim, ali i u osnovnim školama, a zaposleni koji se neprimjereno ponašaju rijetko budu sankcionisani.

Kažnjen po džepu, bez prijave nadležnim

Nina je sve poruke koje je dobila od C. proslijedila direktorici podgoričke Gimnazije, Biljani Vučurović. Iz prepiske u koju je CIN-CG imao uvid, Vučurović je čestitala Nini na hrabrosti, obavijestila je da su određene mjere preduzete, ali joj nikada nije saopštila koje. Vučurović je savjetovala Nini da prijavi C. nadležnim organima.

“Nijesam htjela da ulazim u tu proceduru, već sam očekivala da će škola zaštititi druge učenice od takve osobe”, kaže Nina.

Na upit CIN-CG o ovoj situaciji, Vučurović je kazala da je nakon što ju je Nina upoznala sa incidentom, kaznila profesora C. disciplinskom mjerom u iznosu smanjenja zarade za 30 odsto, u novembru 2021. Vučurovič je tražila izjašnjenje od C. koji je priznao sve, ističući da u trenutku neprimjerenih poruka, tada više Nina nije bila učenica u školi (prva poruka poslata je u junu,a maturanti su školovanje završili u maju).

C. je priznao da je “prešao granicu u odnosu prema Nini”, navela je Vučurović u odgovoru za CIN-CG. U odluci o disciplinskoj mjeri koju je Vučurović dostavila CIN-CG navodi se da C. “izražava duboko žaljenje” zbog neprijatnosti koju je priredio bivšoj učenici i direktorici. Smatra da se “preigrao sa riječima”.

“Dio pritužbe učenice koji se odnosi na njenu sumnju da na isti način komunicira sa drugim učenicama, profesor sa gnušanjem odbija”, navodi se u Odluci.

“Ni prije, ni poslije pomenute prijave, niko drugi nije prijavio sličan slučaj u vezi sa nastavnikom C. Kako se nemila scena dogodila među učenicima generacije koja je već završila školovanje, nije bilo moguće utvrditi činjenice ispitivanjem učenika”, kazala je Vučurović u odgovoru za CIN-CG.

C. i dalje radi u Gimnaziji “Slobodan Škerović, potvrdila je Vučurović.

CIN-CG je kontaktirao Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacije (MPNI) i osnovne i srednje škole za podatke o evidenciji o disciplinskim postupcima u tim školama. Od 166 osnovnih škola odgovorilo je svega oko 30, dok je od je od 59 srednjih škola odgovorilo samo 12.

Većina škola koje su odgovorile, nijesu vodile disciplinske postupke protiv osoblja u poslednjih godina, a i u slučajevima kada jesu, svega se nekoliko incidenata u osnovnim školama ticalo neprimjerenog ponašanja prema učenicima. Međutim, naglasili su iz ovih škola, to nikada nije uključivalo bilo kakvu vrstu seksualnog uznemiravanja. Treba istaći da su direktori nekih škola davali odgovore koje se odnose samo na trajanje njihovog mandata, što je u nekim slučajevima bio period manji od godinu dana.

Iz MPNI su kazali za CIN-CG da ne vode nikakvu vrstu evidenciju o disciplinskim postupcima u školama.

Tokom 2023. mediji su izvijestili o slučaju iz osnovne škole u Rožajama, gdje je postojala sumnja da je zaposleni u produženom trajanju seksualno zlostavljao učenika te škole. CIN-CG je pitao Osnovno državno tužilaštvo Rožaje o ovom slučaju, ali nijesu odgovorili.

Javnosti je poznat slučaj iz 2015. u OŠ “Mahmut Lekić” u Tuzima, u kojoj su roditelji protestovali zbog uposlenja učitelja koji je navodno pedofil, a zbog tih negodovanja je kasnije ostao bez posla. CIN-CG je pitao MPNI i OŠ “Mahmut Lekić” da li je pomenuti nastavnik krivično odgovarao, i da li je nastavio da radi u školskom sistemu. Nijesmo dobili odgovore na ova pitanja - iz Prosvjetne inspekcije MPNI su kazali da nijesu dobijali nikakvu inicijativu vezanu za ovaj slučaj, pa nijesu ni vršili nadzor, a iz OŠ “Mahmut Lekić” nijesu odgovorili.

I roditelji i osoblje znaju za incidente

CIN-CG je radi ovog istraživanja formirao tri anketna upitnika - za osoblje u školama, za roditelje i za učenike/ce.

Upitnik za osoblje distribuiran je preko izvora zaposlenih u školama. Od 30 isputanika/ca iz crnogorskih škola, preko 30 posto, njih 12, smatra da djeca nijesu bezbjedna od seksualnog uznemiravanja i seksualnog kontakta osoblja u školama, dok 18 smatra suprotno - da su djeca bezbjedna. Sedam od trideset ispitanika/ca zaposlenih u školama izjasnilo se da su im se učenici/e požalili/e da su doživjeli seksualno uznemiravanje, dok je četvoro ispitanika/ca lično primjetilo problematično ponašanje osoblja prema učenicima.

“Lice zaposleno kao nastavnik godinama ima bliske i neprimjerene kontakte sa učenicama, a teške neprimjerene opaske pravi sa dječacima”, navela je nastavnica jedne veće osnovne škole.

CIN-CG je uputio pitanja ovoj školi da li im je poznato problematično ponašanje nastavnika prema djeci, te da li su dobijali prijave o tome od učenika ili nastavnika, ali nijesmo dobili odgovor.

“Više učenica se žalilo na neumjesne komentare jednog od nastavnika. Nakon pritužbi učenica, nastavnik je dobio otkaz”, opisana je u upitniku situacija iz jedne srednje škole.

Zaposleni u većoj srednjoj školi u Podgorici naveo je da je primijetio da se nastavnik ponaša zavodnički prema učenicima, da komentariše i izgled, šminku, odjeću, itd.

CIN-CG je pitao i roditelje djece osnovnih i srednjih škola da podijele svoja zapažanja putem onlajn anonimnog upitnika. Od 40 ispitanih, i ovdje je više od tećine, njih 15, navelo da su im poznati slučajevi seksualnog uznemiravanja njihove i/ili druge djece u školi.

“Profesor redovno flertuje sa učenicima”, jedan je od odgovora roditelja koji se odnosi na situaciju u srednjoj školi.

“Profesor je dijelio neprimjerene komplimente učenici i slao poruke sa komplimentima”, navodi se u drugom odgovoru, takođe o profesoru iz jedne srednje škole.

U tri slučaja roditelji su naveli da je nastavnik nudio djetetu dobru ocjenu u zamjenu za seksualni kontakt, a od toga je jedan slučaj bio u osnovnoj školi. Pet ispitanika/ca je reklo da je zaposleni u školi inicirao fizički kontakt seksualne prirode sa djetetom. U deset slučajeva roditelji su prijavili da nastavnici odmjeravaju učenike/ce, u devet da komentarišu izgled na neprimjeren način, što su najčešći oblici seksualnog uznemiravanja učenika/ca.

Ipak, većina roditelja, njih 25, navela je da im nijesu poznati ovakvi slučajevi, i smatraju da su njihova djeca u školi u potpunosti, ili donekle bezbjedna.

Od 2017. do danas registrovana su četiri slučaja neprimjerenog ponašanja osoblja, odnosno zaposlenih u srednjim ili osnovnim školama prema učenicima, kazali su za CIN-CG iz Uprave policije (UP).

“U jednom slučaju je podnijeta krivična prijava protiv lica koje je zaduženo za održavanje inventara jedne osnovne škole zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljene polne radnje u produženom trajanju, dok su preostale tri prijave odbačene od strane tužilaštava zbog nedostatka dokaza”, kazali su iz UP.

“Prosvjetnoj inspekciji su od 2020. do danas dostavljane inicijative koje su se ticale ‘nasilja prema učenicima i verbalnih komentara neprimjerene prirode’, ali su bile rijetke, tj. radilo se o izolovanim slučajevima”, kazali su za CIN-CG iz MPNI.

Nijedan od ovih slučajeva nije se ticao seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja učenika, već su se odnosili na ponižavanje i vrijeđanje učenika/ca.

Slučajevi teško izlaze na svjetlost dana

CIN-CG je informisan da je u jednom malom mjestu u središnjem dijelu Crne Gore nastavnik, čije je ime poznato redakciji, navodno seksualno uznemiravao učenicu u devetom razredu osnovne škole, neprimjerenim komentarima i fizičkim kontaktom. Incidenti su se dešavali tokom školske 2022/2023. godine. Prema saznanju CIN-CG-a, ovaj profesor je premješten u drugu školu.

Razredni starješina ove učenice odbio je da komentariše slučaj za CIN-CG, navodeći da se “ne može znati šta se tu tačno desilo”, te da se sad “tačno ne sjeća” jer je “bilo prije par godina”, čime je potvrdio da mu je poznat ovaj događaj.

Nedavno imenovani direktor škole u kojoj se incident dogodio, kazao je da nije informisan o navedenoj situaciji.

CIN-CG se obratio i bivšem direktoru škole, koji je tu funkciju vršio 2023, kada su se ovi incidenti dešavali. Žestoko je reagovao na naša pitanja, negirajući sve i tvrdeći da će se raditi o kleveti, ako pomenemo ovaj slučaj. Inače, on je trenutno na visokoj funkciji u jednoj prosvetnoj instituciji.

Stručnjaci koji rade sa djecom i mladima kažu za CIN-CG da nedostatak evidencije o uznemiravanju i zlostavljanju ne znači da slučajeva nema. Učenici/e su našim izvorima koji pružaju psihološku podršku prijavljivali/e različite oblike seksualnog uznemiravanja, uključujući dodire, odmjeravanje, flert. Kako navode, čak su se žalili upravama škola na neke od nastavnika, ali sankcija nije bilo - a problematično ponašanje se nastavljalo.

Više izvora CIN-CG koji su potvrdili da ovakve situacije postoje, insistiralo je na anonimnosti zbog klauzule povjerenja koja postoji između njih i djece sa kojom rade.

I dok to uglavnom jesu izolovani incidenti, cijele generacije nekada mogu osjetiti posljedice.

“Više žena, danas u dvadesetim i tridesetim godinama, govorilo nam je o nastavniku fizičkog iz jednog primorskog grada, koji je seksualno uznemiravao i zlostavljao učenice, tako što im je tražio da mu pokažu veš kad su zbog ciklusa tražile poštedu. Tada ih je, navodno, vodio u posebnu prostoriju gdje su mu morale pokazivati veš da bi dokazale da im treba pošteda”, kazali su za CIN-CG iz jedne organizacije koja se bavi pružanjem pomoći žrtvama nasilja.

Ni osoblje u školama ne zna kome da prijavi incidente

Prosvjetni radnik iz jednog grada sa sjevera informisao je CIN-CG da su mu poznati slučajevi seksualnog uznemiravanja od strane nastavnika, pa čak i seksualnog iskorištavanja učenica starijih razreda jedne osnovne škole koji su se dešavali tokom posljednje decenije.

“To je javna tajna, pojedinac teško može da se izbori sa sistemom koji štiti takve profesore, zbog poslovnih veza, porodičnih i prijateljskih odnosa u manjim mjestima, itd.”, kaže za CIN-CG ovaj izvor.

“Učenice su mi se požalile na profesora da ih seksualno uznemirava. Uglavnom su to neprimjereni komentari, nekada i kao slučajni dodiri”, opisuje za CIN-CG situaciju u jednoj crnogorskoj srednjoj školi mlada nastavnica, koja je željela je da ostane anonimna.

“Učenice su se plašile da ga imenuju. Očekivale su osvetu ocjenama - predaje neki važan predmet. Osjetila sam se nemoćno da im pomognem. Nijesam znala kako, ni kome da se obratim, ali ni šta učenicama da kažem”, govori ona.

“Prvi impuls mi je bio da sve ispričam direktorici, ali šta dalje? Možda bih napravila problem tim djevojčicamai njihovim porodicama”, kaže.

Mjesto u kojem je radila je malo, konzervativna sredina.

“Tamo se takve stvari zataškavaju, a žrtve i njihove porodice se stide”, kaže sagovornica CIN-CG.

CIN-CG je uputio pitanje školama da li postoje protokoli u slučajevima kada dođe do seksualnog uzemiravanja ili nedozvoljenih polnih radnji prema djeci od strane osoblja, a više njih je odgovorilo da škole nemaju takve protokole, ali da učenici mogu prijaviti razrednom starješini, direktoru ili nekome iz uprave ovakve prestupe.

Veliki broj škola odgovorio je da prate Uputstvo školama MPNI za postupanje u slučajevima nasilja. Prvi koraci podrazumijevaju obavještavanje direktora i uprave škole. Međutim, dešava se da uprava neadekvatno reaguje, pokaže nezainteresovanost, ili štiti nastavnika, što pokazuju i slučajevi navedeni u ovom istraživanju.

Predatori zloupotrebljavaju ranjivi položaj djece

CIN-CG je preko stručnih saradnika koji rade sa mladima podijelio i upitnik za učenike srednjih škola. Od 12 djevojaka koje su popunile upitnik, uzrasta od 15 do 23 godine, više od polovine, njih sedam, su rekle da su doživjele neki oblik seksualnog uznemiravanja od strane nastavnika u srednjoj školi, dok su tri kazale da su primjetile da nastavnici odmjeravaju i flertuju sa drugim učenicama, od čega se jedan slučaj odnosio na osnovnu školu.

Šest djevojaka je navelo da su profesori sa njima inicirali kontakt, koji je bio drugačiji od tretiranja drugih učenica/ka: molbe da ostanu nakon časa, privatni mejlovi i poruke, davanje zaduženja koje ne spadaju u školske aktivnosti, previše komplimenata. Jedna djevojka je navela da je “imala potrebu da se krije” od nastavnika.

Nijedna od ovih djevojaka nije prijavila nastavnike, iako su sve navele da su informisane da je seksualno uznemiravanje krivično djelo kažnjivo zakonom. Tri djevojke su zaokružile da nijesu prijavile da ih je nastavnik seksualno uznemiravao, jer su tada smatrale da je to bio njegov način da im pokaže “koliko ih uvažava, izdvaja, da su za njega drugačije od drugih”.

I Nina je prošla kroz to. Činilo joj se da je omiljena i drugačija od drugih u očima nastavnika.

“Bila sam zainteresovana za poeziju. C. me je podsticao da pišem i da mu pokazujem svoj rad, da učestvujem u predstavi, koju je organizovao”, kaže ona.

Do maturske večeri, Nina nije prepoznavala znake gruminga, odnosno pojačane prisnosti koju seksualni predatori iniciraju.

“Gruming je faza u kojoj neko (u školi nastavnik, član osoblja) nastoji da zadobije povjerenje djeteta ili mlade osobe, da bi ga kasnije iskoristio. To može biti nastavnik koji djeluje kao da je uvijek spreman da pomogne, favorizuje određene grupe, predlaže im da provode vrijeme nasamo, nudi dodatne časove…”, kaže za CIN-CG psihološkinja Adriana Pejaković.

“Ponašanje sa seksualnom konotacijom od autoriteta se doživljava kao izuzetno neprijatno, neočekivano, jedan vid izdaje i može izazvati brojne posljedice: povlačenje, izbjegavanja odlaska u školu, povećane anksioznosti i depresije do posttraumatskog stresnog poremećaja. Ukoliko je osoba pretrpjela seksualno zlostavljanje, često ostaju i posljedice kasnije u životu”, navodi Pejaković.

Bez strahopoštovanja prema autoritetu u školama

Prema zvaničnim statistikama, samo se 10 odsto slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavi, a ostali se zataškaju, nekad prepuštajući žrtve daljem zlostavljanju, a svakako traumama za cijeli život, objašnjava Pejaković. Zato je jako važno da se djeca uče da prepoznaju da nešto nije uredu, da slobodno kažu “ne”, da se uče ličnom integritetu, slobodi da nasilnika prijave, a prije svega da ne gaje strahopoštovanje prema autoritetu, što je doskora bilo nezamislivo u našem društvu, objašnjava Pejaković.

Generacije su u Crnoj Gori plaćale cijenu zbog straha od autoriteta, pretjeranog poštovanja prema starijima, posebno učiteljima i profesorima. Prijaviti nadređene, posebno nastavnike i profesore, za nedolično ponašanje ili seksualno uznemiravanje nekada je bilo nezamislivo.

“U starijim razredima osnovne škole nas djevojčice neprilično je dodirivao nastavnik tokom nastave, dok smo sjedjele u klupama, kao slučajno. Bilo nam je čudno, ali mi nijesmo umjele da prepoznamo o čemu se radi, pa nijesmo ni pomišljale da to nekome prijavimo. Tek mnogo kasnije, kad smo odrasle, shvatile smo da je to bilo klasično seksualno uznemiravanje i da je taj nastavnik koristio svoju poziciju. Znao je - mi, još djevojčice, nijesmo mogle ništa, bile smo laka meta”, kaže za CIN-CG sagovornica, danas u poznim godinama.

Osim podrške djeci da prijave sve vrste neadekvatnog ponašanja osoblja, jasni protokoli u školama za prijavu za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje su ključni, kaže Pejaković.

“Pojedine škole u svijetu imaju i ombudsmane ili savjetnike koji djeluju nezavisno u situacijama prijave seksualnog nasilja i omogućavaju da sistem reaguje sa što manje grešaka. Takodje, dobra je ideja uvesti anonimne platforme kao što je zapadna Safe2Tell gdje se anonimno može prijaviti osoba koja vrši nasilje”, kaže Pejaković.

U Sjedinjanim Američkim Državama (SAD) provjere bilo kakvih navoda o seksualnom uznemiravanju učenika/ca i nepriličnom ponašanju profesora sprovodi Odsjek za građanska prava pri Odjeljenu za obrazovanje SAD. I u drugim zemljama na Zapadu jasni su protokoli kada je ovo u pitanju.

Nina brine što C. i dalje predaje u Gimnaziji.

“Meni je njegovo ponašanje zaista uništilo svako lijepo sjećanje na Gimnaziju i radost koju mi je ta škola donijela. Sjećanje na moje povjerenje u njega, podsticaj koji mi je davao da se bavim onim što volim, a iza svega toga bila je loša namjera... Najgore je što su i djevojke kojima sada predaje u riziku”, zaključuje Nina.

Vlada ne vodi evidenciju rade li registrovani pedofili u prosvjeti

Crna Gora je sačinila prvi registar pedofila u avgustu 2024, koji trenutno broji 100 počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode na štetu maloljetnika, kažu za CIN-CG iz Ministarstva pravde.

Škole su dužne da prilikom zapošljavanja od Ministastva pravde traže informaciju da li se lice sa kojim sklapaju ugovor nalazi u evidenciji u registru pedofila, objašnjavaju iz Ministarstva pravde.

Međutim, Ministarstvo ne vodi evidenciju o tome gdje je bilo koja osoba iz registra bila zapošljena, ili gdje trenutno radi.

“Ta vrsta evidencije nije nadležnosti Ministarsta pravde, niti je zakonska obaveza ovog Ministarstva”, kazali su iz tog resora.

Psihološkinja Adriana Pejaković smatra da bi registrovanim počiniocima trebalo doživotno zabraniti rad u blizini djece.

“Potrebno je uvesti detaljnu provjeru kriminalne prošlosti osoba koje rade u školama, bazu ili registar pedofila i seksualnih prestupnika, kojima bi bio zauvijek bio onemogućen rad u blizini djece”, kaže ona.

Direktor škole snimao maloljetnice na šetalištu

Direktor jedne osnovne škole iz crnogorskog primorskog grada prijavljen je policiji, jer je krišom snimao maloljetnice na ulici tokom jula ove godine. Fotografisao je djelove njihovih tijela. Nakon što ga je prolaznik opomenuo, izbrisao je snimke sa telefona, ali ih je policija povratila tokom forenzike nakon što ga je privela.

Iz Uprave policije potvrdili su za CIN-CG da je došlo do incidenta:

“Službenici Odjeljenja bezbjednosti su 29. jula 2024. godine postupali po prijavi građana da u ulici... jedno nepoznato muško lice mobilnim telefonom snima maloljetna ženska lica. Odjeljenja bezbjednosti utvrdilo je da je direktor osnovne škole snimio nekoliko fotografija maloljetnica sa zadnje strane”, navode iz Uprave policije.

Navodno nije znao da je riječ o maloljetnicama, a u prostorijama Uprave policije naveo je da je “fotografije sačinio zbog ukazivanja na nedolično oblačenje, odnosno, nepoštovanje zabrane hodanja u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće po gradskim ulicama”.

Sa događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, koji je odbacio prijavu i izjasnio da se u radnjama ne stiču elementi krivičnog djela.

Nekoliko roditelja čija djeca idu u školu u kojoj je direktor izrazilo je zabrinutost povodom ovog događaja u razgovoru za CIN-CG.

Neophodna je depolitizacija zdravstvenog sistema, izmjene zakonskih propisa, kako bi se tržište otvorilo za više dobavljača ljekova, da  ljekovi i medicinske usluge budu dostupne građanima u svakom trenutku dobrim planiranjem, veća transparentnost javnih nabavki, ali i da se pravosudni sistem konačno uhvati u koštac sa korupcijom u zdravstvu, neki su od zaključaka debate „Zdravstveni sistem Crne Gore i borba protiv korupcije: Da li je naše zdravstvo zdravo?“. 

Debatu je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u sklopu projekta „Duštvo protiv korupcije“, koju realizuje uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (SAD), posredstvom Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

Direktorica CIN-CG Milka Tadić Mijović je istakla da nakon više istraživanja možemo zaključiti da se sistem još nije na pravi način uhvatio u koštac sa korupcijom u zdravstvu i da zbog toga najveću cijenu plaćaju građani, nekad i životom.

„ Iako je percepcija građana da je korupcija u zdravstvu široko rasprostranjena , iako je u našoj anketi preko 60 odsto učesnika tvrdilo da je dalo mito zdravstvenim radnicima, nijedna presuda zbog korupcije u zdravstvu nije donesena u posljednjih deset godina“, naglasila je Tadić Mijović.

Ona je podsjetila da su posljednjih 30 godina ovdje stvoreni oligopoli, privatna carstva koja imaju monopol nad nabavkama ljekova, te da su milijarde otišle u privatne ruke bliske vlastima, a da građani  za veliki broj medikamenata daju mnogo više novca nego u zemljama regiona, pa čak i Evrope.

Ministar zdravlja dr Vojislav Šimun tvrdi da medicinski radnici postaju taoci neodgovornih pojedinaca, te da se takvoj praksi mora stati na kraj i individualizovati krivica. On je istakao da rade na uspostavljanju nultog stepena korupcije u zdravstvu, ali i da pravosudni sistem mora adekvatnije da reaguje na korupciju.

Dodao je da se radi i na izmjenama Zakona o ljekovima koji će omogućiti konkurenciju, da će i ljekovima van liste ograničiti cijenu, te da se ubrzo očekuje i Strategija digitalizacije zdravlja.

Predsjednica Ljekarske komore dr Žanka Cerović zaključila je da zdravstvo nije zdravo i neće biti zdravo dok god je upliv politike u profesiju veliki.

„ Glavni izvor korupcije je politika, politička zapošljavanja, postavljanje ljudi na funcije bez nedovoljno znanja...“istakla je ona.

Ona je dodala da je političko zapošljavanje otvorilo put i lažnim diplomama, te da je depolitizacija zdravstva ključ.

„ Treba depolitizovati funkcije direktora zdravstvenih ustanova, da to ide preko javnog konkursa“, istakla je ona.

Ona tvrdi da nijedan ljekar neće pružiti lošiju zdravstvenu uslugu, ako mu se ne da novac, te da treba da odgovaraju i oni koji su samoinicijativno dali novac, ako ih niko nije uslovljavao.

Direktor Montefarma Aleksandar Bogavac kaže da je siguran da u toj instituciji sada nema korupcije: „Da je vidim prvi bi je prijavio“.

On je istakao da simbolično ozdravljenje sistema predstavlja i izbor njega za šefa Montefarma.

„ Ja sam prvi direktor Montefarma koji nije član nijedne partije“, naglasio je Bogavac.

Rukovoditeljka službe za javne nabavke u KCCG Bojana Đukić je istakla da efikasno sprovođenje javnih nabavki najviše koče neosnovane žalbe koje se podnose bez suštinskog razloga i prolongiraju postupke nabavki neophodnih medicinskih sredstava.

CIN-CG je objavio više istraživanja, koristeći, između ostalog, i online ankete sa brojnim građanima i građankama o njihovim iskustvima sa korupcijom u zdravstvu, baveći se sistemom javnih nabavki, novim informacionim sistemom, lažnim diplomama i odgovorom pravosuđa na korupciju u zdravstvu.

Iz Društva statističara i demografa procjenjuju da je preko dvjesta hiljada državljana Crne Gore u inostranstvu, te da je cifra sa popisa da ih je vani nešto više od 44.000 samo dio. Koliko tačno naših građana živi van granica zemlje teško je procijeniti jer institucije niti vode brigu o tome, niti imaju podatke, a davno najavljeni registar dijaspore još ne postoji

Kristina Radović Predrag Nikolić

Oko trećine crnogorskih državljana, odnosno 213.478 osoba, živjelo je u inostranstvu na dan popisa 31. oktobra 2023. godine, procjena je koja je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljena iz Društva statističara i demografa Crne Gore (DSDCG).

Da nešto više od 44 hiljada građana Crne Gore živi van njenih granica, saopštili su iz Uprave za statistiku (Monstat), pozivajući se na podatke dobijene na prošlogodišnjem popisu.

“Iako su popisom prikupljeni podaci za 44.017 osoba, to čini samo 20 odsto od procijenjenog broja dijaspore, dok 80 odsto, 169.461 osoba, nije obuhvaćeno, jer u trenutku popisa nijesu imali prisutnog člana domaćinstva u Crnoj Gori koji bi dao podatke u njihovo ime”, kaže za CIN-CG Gordana Radojević iz DSDCG.

Radojević, koja je dugo godina bila direktorica Monstata, objašnjava da ovo pokazuje da tradicionalni popisi nijesu pouzdan izvor informacija o dijaspori, ili crnogorskim državljanima u inostranstvu.

“Zbog toga je neophodno sprovesti posebno istraživanje koje bi omogućilo državljanima u dijaspori da putem elektronskog obrasca dostave tražene podatke. Inicijativa da ovo istraživanje bude dio popisa stanovništva 2023, definisana je posebnim zaključkom Vlade iz 2018”, kaže ona.

I pored zaključka tadašnje Vlade Duška Markovića, ni nakon popisa ne znamo tačan broj crnogorskih državljana u inostranstvu. Iz Ministarstva dijaspore (MD) kažu da Crna Gora nema precizne i tačne podatke o brojnosti dijaspore.

“Postojeći registri nisu ažurirani i stoga je Ministarstvo dijaspore kao svoj primarni zadatak postavilo za cilj izradu registra dijaspore. Već radimo na tehničkom planu izrade registra i očekujemo da bude već 2025. predstavljen široj javnosti i posebno našoj dijaspori”.

Cilj registra je dobiti makar približne tačne podatke o broju naših ljudi u dijaspori, kroz jedan standardni demografski upitnik, objašnjavaju iz tog Vladinog resora.

Migracije mijenjaju demografiju Crne Gore, što je već dovelo do ozbiljnih kriza.

“Ako se ne preduzmu odgovarajuće mjere demografskog oporavka, proces depopulacije će se nezaustavljivo širiti. Niski fertilitet, duži životni vijek i migracija promijenili su demografsku sliku mnogih područja u Crnoj Gori”, kaže demograf Miroslav Doderović za CIN-CG.

Pored brojnih činjenica o depopulaciji objavljenih nakon nedavnih predstavljanja rezultata popisa, Doderović dodaje i podatak da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. godine, u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci najnovijeg popisa pokazali da je njihovo učešće 16,8 odsto.

Nezaposlenost i niska primanja glavni razlozi odlaska mladih

Petina mladih u Crnoj Gori - njih 20,59 odsto, izrazilo je želju da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih standarda i uslova, pokazali su rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. Fondacije “Fridrih Ebert”.

“Glavni razlozi za odlazak mladih su nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nizak životni standard”, kaže Doderović.

Pored odlika tržišta rada, čitav niz politika kao što su obrazovna, stambena, poreska politika, politika tržišta rada, nepotizam i korupcija otežavaju položaj mladih i njihovu integraciju u društvu. To posebno važi za mlade, upravo one koji migriraju i one koji treba da budu nosioci pozitivnih demografskih promjena, ističe on.

“Popis stanovništva trenutno predstavlja jedini izvor podataka o mladima koji se školuju u inostranstvu. Prema posljednjem popisu, 8.230 građana Crne Gore boravi u inostranstvu radi školovanja, od čega se 43 odsto ili 3.607 osoba školuje u Srbiji”, kaže Radojević.

Mlada scenska umjetnica Sara Vujadinović je u Lisabonu već devet godina. Povod za odlazak iz Crne Gore bila je stipendija za master studije.

“Moj razlog za apliciranje je bio taj što sam osjećala potrebu za širim prostorom koji bi mi omogućio više mogućnosti za obrazovanje koje me interesuje i za samu spoznaju toga šta bih da radim i stvaram”.

“U Crnu Goru bih se vratila sa namjerom da nekako ‘donesem’ i razvijem ono čime se bavim u Lisabonu, a što kod nas baš i ne postoji, a to je plesni teatar. To mi je vrlo važno na ličnom nivou, ali vratila bih se samo ako znam da mogu da se vratim u Lisabon, iz razloga što se bojim da bih se razočarala suženošću umjetničke scene i nemanjem mogućnosti kod nas”, ističe Vujadinović.

Iako institucije u državi nemaju precizne podatke o dijaspori, neka iseljenička udruženja posjeduju određene podatke. Predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije, Mihailo Mandić kaže da u Australiji ima oko 5.000 naših građana.

Mandić naglašava da mlađe generacije napuštaju Crnu Goru, jer ne mogu da se nose sa očiglednom nepravdom sa kojom se susrijeću na svakom koraku.

“Nepotizam, korupcija, politički primitivizam, vjerska zatupljenost je dio atmosfere zbog čega civilizovane osobe, inteligentne, sposobne i edukovane ne žele da budu njihov dio. Traže uređene sisteme u kojima će doći do izražaja njihovo znanje i sposobnost i u kojem će imati zaštitu kao njihovi građani”, ističe on.

Za razliku od druge polovine prošlog vijeka, kada su zemlju napuštala najviše manje kvalifikovana radna snaga, posljednjih decenija iz nje odlazi mnogo onih koji su visokoobrazovani.

“Crna Gora proizvodi više zdravstvenih radnika od prosjeka zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), ali većina sadašnjih ljekara razmišlja o odlasku i već se javlja nedostatak pojedinih specijalista u nekim zdravstvenim sektorima”, objašnjava Doderović.

Nedostatak radnika i kadra u Crnoj Gori ne bilježi se samo u zdravstvu, nego zahvata sve oblasti.

Njemačka - jedna od najpoželjnijih za migracije

Ekonomski motivi su dominantni kada je riječ o emigraciji u zapadne zemlje, ali u slučaju Crne Gore postoji čitav niz dodatnih motiva. To potvrđuju i podaci Monstata - kao razlog odlaska iz Crne Gore najviše popisanih građana 2023. navelo je ekonomiju, njih 21.449, dok je zbog porodičnih razloga u inostranstvu 10.735 crnogorskih građana.

“Sa jedne strane imate visoko obrazovane kadrove, koji u odlasku vide priliku da profesionalno napreduju, ali i da finansijski obezbijede svoje porodice. A sa druge imate nisko obrazovane kadrove koji u sistemu u Zapadnoj Evropi, Njemačkoj, vide priliku da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju”, objašnjava Doderović.

Od zemalja zapadne Evrope, Njemačka je u oba slučaja u samom vrhu atraktivnosti za emigraciju iz Crne Gore, pogotovo sjever Crne Gore. Najveći broj popisanih državljana Crne Gore radi, školuje se ili boravi u Njemačkoj i to 10.413, prema podacima Monstata.

“Nažalost, Ministarstvo unutrašnjih poslova ne raspolaže tačnim podacima o broju iseljenih državljana niti o razlozima njihovog odlaska, jer oni koji odlaze iz Crne Gore ne odjavljuju prebivalište kako bi zadržali određena prava u Crnoj Gori, što otežava sagledavanje obima ukupne migracije. Stoga, sistemsko praćenje migracija predstavlja, prvi i najvažniji korak, posebno imajući u vidu da prema istraživanju o mladima imamo stabilnih 50 odsto mladih koji žele napustiti Crnu Goru”, kaže Doderović.

Prema podacima Monstata, Njemačka, Srbija i Sjedinjene Američke Države (SAD) na vrhu su liste država koje naši građani i građanke biraju za rad, boravak ili se školovanje. Nakon te tri države, slijede Luksemburg, Švajcarska, Švedska, Francuska, Bosna i Hercegovina, Italija i Slovenija.

Iz MD kažu da najviše naše dijaspore ima u regionu, ali i zemljama zapadne Evrope, poput Njemačke, Luksemburga, Švajcarske.

“Naša dijaspora je i te kako brojna u Sjevernoj Americi i Kanadi. Kada je riječ o iseljenicima, svakako se moraju pomenuti Turska i države Latinske Amerike”, kažu iz resora Mirsada Azemovića.

Predsjednik Saveza asocijacije Crne Gore u Njemačkoj (SCANJ) Nedžad Nurković kaže da je teško utvrditi koliko je crnogorskih građana u Njemačkoj, ali prema njegovim procjenama ima ih oko 70 hiljada.

Dakle, radi se o ogromnom broju, više od 10 odsto od ukupnog broja crnogorskih stanovnika.

Zanimljiva je fotografija koja kruži društvenim mrežama, uslikana u holu zgrade u Minhenu, gdje se po prezimenima vidi da su skoro svi stanari te zgrade sa naših prostora.

Procjenjuje se da ima 550 hiljada crnogorskih građana u inostranstvu

Građevinska zanimanja, medicinski kadar - sestre i tehničari, njegovateljice starih osoba i higijeničarke su poslovi koje najčešće naši rade u Njemačkoj, kaže Nurković.

Mandić kaže da su se Crnogorci u Australiju doseljavali u talasima. Ranije su dolazili većinom neškolovani da rade uglavnom razne fizičke poslove.

“Bili su to poslovi u građevinarstvu, komunalnim službama, rudarstvu... Pored njih dolazili su mehaničari, vozači, radnici uslužnih djelatnosti, da bi novija generacija došla sa zavidnim završenim fakultetskim obrazovanjem i znanjem engleskog jezika. Našli su bolje poslove koji nose veću finansijsku sigurnost. Danas ima dosta naših koji predaju na univerzitetima širom Australije, doktora i stomatologa, kao i u bankarskom sektoru, računovodstvu, privatnim biznisima itd.”, kaže on za CIN-CG.

Pored nove generacije iseljenika, po svijetu je veliki broj ljudi našeg porijekla, o čemu takođe nema pouzdane statistike, niti država o tome vodi posebno računa.

Kombinujući dostupne podatke sa procjenama broja naših iseljenika u pojedinim djelovima svijeta, profesor Doderović kaže da se može procijeniti da oko 550.000 ljudi našeg porijekla živi izvan granica Crne Gore.

Prema njegovim procjenama, samo u Turskoj živi oko 100.000 ljudi porijeklom iz Crne Gore, oko 40.000 je u SAD, 30.000 u Argentini, 25-30.000 u Njemačkoj, 12.000 u Luksemburgu i isto toliko u Albaniji.

Osim što crnogorska vlast nema evidenciju o broju naših građana koji žive vani, a posebno o onima čiji su preci davno napustili Crnu Goru, mnogi sagovornici CIN-CG-a iz dijaspore kažu da ih niko iz matične države nije kontaktirao, niti podržao na bilo koji način. Državni poslovi van Crne Gore svode se uglavnom na administraciju oko izdavanja dokumenata po konzulatima i ambasadama. Nema osmišljene politike, okupljanja oko nekih inicijativa iz kulture, umjetnosti, ekonomskih projekata, što rade uređene države, koje vode računa o svojim građanima gdje god da su.

Država se tako odriče svojih građana koji bi mogli mnogo da vrate i doprinesu zemlji iz koje su potekli, u ekonomskom, kuturnom, naučnom i ostalim poljima. Zemlje iz regiona, posebno Srbija i Hrvatska, imaju mnogo ozbiljniji odnos prema sopstvenoj dijaspori, koja značajno doprinosi tim državama.

Prema procjenama, u SAD živi oko 40.000 iseljenika porijeklom iz Crne Gore. Najviše ih je u velikim gradovima - Njujorku, Čikagu, Detroitu, San Francisku.

Senad Perazić vodi Kulturni centar “Rumija” u Čikagu. Centar je osnovan 1996. i ima oko 200 članova, uglavnom iseljenika iz barske opštine. Perazić smatra da je u SAD najbrojnija dijaspora u Njujorku, mada kaže da je teško odgovoriti koliko ima crnogorskih građana u toj zemlji.

“Ranije generacije iseljenika su se bavile raznim poslovima, održavanjem zgrada, zanatskim poslovima. Danas imamo jednu potpuno drugačiju sliku, gdje su naši iseljenici vlasnici malih i srednjih preduzeća, doktori, advokati, inženjeri…’’, navodi Perazić i dodaje da je glavni razlog što su napustili Crnu Goru ekonomske prirode.

“Što se tiče saradnje sa institucijama matične drzave, bile su dosta dobre do prije tri, četiri godine. Imali smo posjete svake godine Uprave za dijasporu, a isto tako i predsjednika Opštine Bar. Posljednjih godina to izostaje, tako da bih rekao da je saradnja mala ili nikakva’’, zaključuje Perazić.

Predsjednik udruženja Crnogoraca iz Bolivije Stevan Mićović, kaže za CIN-CG da u toj državi ima oko 900 crnogorskih potomaka, dok ih je na cijelom kontinetu Južne Amerike znatno više.

Veliki imigracioni talas naših ljudi u Latinsku Ameriku bio je početkom prošlog vijeka. Gordan Stojović, bivši ambasador Crne Gore u Argentini kaže da je ovu zemlju od 1918. do 1953. godine naselilo oko 18.000 osoba koje su rođene na teritoriji današnje Crne Gore. On smatra da u Argeniti živi minimum 60 hiljada do 80 hiljada potomaka iseljenika koji sa neke od porodičnih strana vuku korijene iz Crne Gore.

“Država je proteklih decenija prolazila razne periode od potpunog nepoznavanja i ignorisanja da potomci naših iseljenika postoje, pa sve do jednog od ključnih momenata institucionalizacije koji se ogleda u otvaranju ambasade kao pružene ruke prema njima. Brojni projekti su uslijedili u godinama nakon toga i mislim da se u posljednih 27 godina ipak od nule uspjelo pomjeriti dosta toga, uz veliki napor nas entuzijasta, civila, medija... Posljednje dvije godine posjećivao sam redovno Argentinu i mogu primjetiti da tamošnje iseljeničke institucije imaju pruženu ruku i žele raditi na daljem jačanju saradnje sa Crnom Gorom’’, kaže Stojović.

“Trenutno ne postoje programi podrške od strane Vlade Crne Gore, barem ne u Boliviji. Do 2018. godine imali smo sjajan početak vraćanja svojim korijenima zahvaljujući podršci bivšeg ambasadora Gordana Stojovića, koji je bio ambasador za Argentinu, Čile, Brazil i Urugvaj. Trenutno smo zaboravljeni i od strane Vlade Crne Gore i od strane sadašnjih diplomata u Buenos Ajresu, ne znamo ime ambasadora, u slučaju da je imenovan za sada”, kaže Mićović.

Crnogorska zajednica u Urugvaju ima oko 300 članova, uglavnom su u Montevideu i Karmelu, kaže predsjednik Crnogorske zajednice u Urugvaju Daniel Klisić. On navodi da je njihova imigracija veoma stara, većina je stigla početkom 20. vijeka, ali uspjeli su da očuvaju običaje i u posljednje vrijeme da obnove naš jezik.

I umjetnica Vujadinović za CIN-CG kaže da nema nikakvu podršku vlasti Crne Gore, kao ni crnogorskih institucija.v“U par navrata, prije nekoliko godina, aplicirala sam za određene otvorene fondove za umjetnost pri Ministarstvu kulture, ali nikad nijesam dobila čak ni odgovor”, kaže ona.

Monstatovi podaci popisa pokazali su da nakon Njemačke najviše crnogorskih građana boravi u Srbiji - 7.346, potom u SAD 6.428, u Luksemburgu je njih 3.578, u Švajcarskoj 1.987, Švedskoj 1.408, a u Francuskoj 1.381.

Podaci pokazuju da se iseljavanje povećava posljednjih godina. Kako se navodi u objavi Monstata, na rad, školovanje ili boravak u inostranstvo u 2023. otišlo je 6.930 crnogorskih građana, što je dva puta više nego godinu ranije kada je Crnu Goru napustilo 3.394 građana.

Tokom 2021. u inostranstvo je otišlo 2.786, a 2020. - 2.396. Podaci pokazuju da je od 2015. do 2019. Crnu Goru napustilo 8.499, opet dva puta više nego u periodu od 2010. do 2014. kada je iz Crne Gore otišlo 4.180 naših državljana.

Iseljavanja utiču i na etničku strukturu Crne Gore. Zanimljivo je da se s obzirom na učešće u broju stanovnika, najviše iseljavaju Bošnjaci, Albanci i Muslimani. Popisani državljani Crne Gore na radu, školovanju ili boravku van Crne Gore prema nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti izjasnili su se na sljedeći način: Bošnjaci - 15.486, Srbi - 11.789, Crnogorci - 8.790, Albanci - 4.938, Muslimani - 1.628... Kada je u pitanu geografska odrednica, najveći broj popisanih osoba koje rade, školuju se u inostranstvu je iz Podgorice i to njih 6.384.

“Popisni podaci o broju državljana koji borave u inostransvu, mogu pružiti samo djelimičan uvid, ali ne mogu se smatrati preciznim odrazom ukupne nacionalne strukture državljana Crne Gore koji žive u inostansvu. Da bi se obezbijedila veća reprezentativnost podataka, trebalo je razmotriti uvođenje mogućnosti elektronskog popisivanja. Ovo bi omogućilo iseljenicima da učestvuju u popisu bez fizičkog prisustva. Takvo rješenje bi značajno poboljšalo obuhvat i tačnost podataka o iseljenicima i omogućilo kvalitetniju analizu njihovih karakteristika, uključujući i nacionalnu strukturu”, ističe Radojević.

Na migracije u Crnoj Gori znatno će uticati predstojeća očekivana integracija u Evropsku uniju (EU) i globalna kretanja. Prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku, od ulaska u EU 2013. do 2023. zemlju je napustilo 389.197 ljudi. Hrvatsku je, u posljednjih deset godina, napustio svaki deveti stanovnik, Bugarsku svaki deseti.

Imajući u vidu klimatske pogodnosti Crne Gore, ali i EU integracije, može se očekivati da određeni broj inostranih građana dođe da živi u Crnu Goru. Priliv stanovništva biće iz različitih krajeva svijeta i različite starosne dobi. Očekuje se da će jedan broj ljudi starije životne dobi ovdje dolaziti zbog klime i povoljnih uslova života, kao što se to, na primjer, desilo Španiji. Prema jednom od scenarija Monstata, u periodu koji slijedi, veliki broj imigranata dolaziće iz azijskih i afričkih zemalja, motivisani različitim razlozima, uključujući i zahtjeve za međunarodnu zaštitu.

Istorija iseljavanja iz Crne Gore

U Crnoj Gori oko 130.000 građana živi na ivici siromaštva, od čega svega 19.400 ostvaruje pravo na materijalno obezbjeđenje. Socijalna davanja kreću se od 86 do 167 eura i teško se sa tim novcem može živjeti, pojašnjava demograf Doderović za CIN-CG.

“U našoj državi nadležni ne spominju siromaštvo zaposlenih i nepravedno i neprimjereno visoko zapošljavanje u javnoj upravi. Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije dovoljno u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela”, kaže Doderović.

I u prošlosti se iz Crne Gore iseljavalo uglavnom zbog siromaštva. Migracije su bile intenzivne u 18. vijeku, a masovne u 19. i prvoj polovini 20. vijeka, naročito poslije Balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata.

“Iako se i za Crnu Gori može reći ‘da je druge naselila, a sebe nije raselila’, ipak se njeno iseljeništvo, rasijano u manjim ili većim grupama, enklavama i kolonijama, u rasponu od nekolika vjekova, u velikoj mjeri gubilo u novoj sredini’’, navodi Doderović.

Nakon međunarodnog priznanja 1878. na Berlinskom kongresu, u Crnoj Gori je izvršen prvi popis stanovništva. U radu Đorđija Pejovića “Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku”, Titograd, 1962, navodi se da je zemlja u trenutku priznanja imala oko 200.000 stanovnika.

Pejović piše o godinama u kojima je vladala “epidemija gladi’’, pa je tako tokom 19. vijeka bilo preko dvije decenije gladnih godina, zatim epidemija - kolere, velikih boginja, dječjih bolesti... Smatralo se da je 1898. u Crnoj Gori bilo oko 200.000 stanovnika, a da je svega tri godine kasnije, 1901. ovaj broj iznosio oko 160.000. Navodi se i primjer da je 1907. samo na radu u Americi bilo oko 15.000, a uoči balkanskog rata 20.000 Crnogoraca ili oko 10 odsto ukupnog stanovništva.

Popis stanovništva 1921. je prvi organizovani i sistematski način dobijanja ne samo pouzdanog broja, već i drugih obilježja stanovništva Crne Gore. Tada je Crna Gora prisajedinjena Kraljevini SHS i u okviru njenih današnjih granica živjelo je 311.341 stanovnika.

Na popisu stanovništva 1931. godine Crna Gora je u današnjim granicama imala 360.044 stanovnika. Popis stanovništva koji je trebalo da bude 1941. godine nije izvršen zbog početka Drugog svjetskog rata. Međutim, procjenjuje se da je te godine Crna Gora, u današnjim granicama, imala 425.964 stanovnika.

Na popisu iz 1971, kada su Jugosloveni u velikom broju išli na rad u inostranstvo, broj prijavljenih stanovnika Crne Gore u inostranstvu iznosio je 11 hiljada, 1981. ta brojka se povećava na 18 hiljada, 1991. na 23 hiljade, da bi 2003. kada su posljednji put brojani, njihov broj bio 55 hiljada. Ni ove brojke nijesu precizne jer nijesu precizno vođene evidencije o iseljenicima.

Da se iz Crne Gore odlazi u kontinuitetu i to većinom mlađi stanovnici svjedoče i zvanični podaci Monstata, prema kojima je Crna Gora na popisu iz 1991. imala 615.035 hiljada stanovnika, a 32 godine kasnije 2023, svega par hiljada više - 623.633, uključujući preko 90 hiljada stranih državljana.

Prirodni priraštaj je svake godine bio pozitivan i ukupno je za period od 1991. do 2015. iznosio 73.126. Broj doseljenika iz inostranstva u ovom periodu iznosi najmanje 72 hiljade. To znači da je broj stanovnika, da nije bilo iseljavanja, trebalo da bude veći za 145 hiljada.

“Broj građana koje je Crna Gora ‘izgubila’ u ovom periodu je duplo veći nego što opština Nikšić ima stanovnika”, zaključuje demograf Doderović. Prema procjenama Ujedinjenih nacija (UN), Crna Gora će 2050. imati 93 hiljade stanovnika manje.