Bivši sudija primljen u advokate dok je bio osuđen, disciplinski postupci zastarijevaju, netransparentna Komora, sumnje u primjenu odbrana po službenoj dužnosti i zloupotreba procesnih ovlašćenja, neki su od brojnih problema vezanih za ovu pravnu profesiju

Maja BORIČIĆ

Bivši sudija Milosav Zekić primljen je u Advokatsku komoru 2021.godine, iako je tada bio osuđen za ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lakih tjelesnih povreda.

Prema dokumentaciji, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Komora je 7. septembra 2021. primila Zekića u svoje članstvo, iako je tada još bila na snazi pravosnažna presuda, po kojoj je osuđen na pet mjeseci uslovne kazne zbog učestvovanja u tuči.

Prema Zakonu o advokaturi, pravo upisa u imenik advokata, između ostalog, ima lice koje nije osuđivano za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za bavljenje advokaturom.

Iz Advokatske komore Crne Gore (AKCG) za CIN-CG navode, međutim, da “svaka osuđivanost ne podrazumijeva i nedostojnost za bavljenje advokaturom”.

“Advokat Zekić upisan je u Imenik advokata za vrijeme mandata ranijeg Upravnog odbora, pa je pretpostavka da je taj Upravni odbor cijenio sve okolnosti i našao da nema smetnji da imenovani bude upisan u Imenik advokata Advokatske komore Crne Gore”, navodi predsjednik Komore Danilo Mićović.

Bivši predsjednik Komore Zdravko Begović kaže za CIN-CG da je takva odluka donijeta jer nije osuđen na kaznu zatvora preko šest mjeseci, te da ova dva krivična djela ne spadaju u ona koja ga, prema Statutu AKCG, čine nedostojnim za obavljanje advokatske profesije.

Međutim, u Zakonu o advokaturi i Statutu AKCG, se ne precizira koja krivična djela čine nekog nedostojnim za bavljenje tim poslom, pa očigledno Upravni odbor samovoljno odlučuje o tome.

Osnovni sud u Kotoru je u aprilu 2019.godine uslovno osudio Zekića za dva krivična djela-ugrožavanje sigurnosti i nanošenje lake tjelesne povrede. Bivša sutkinja tog suda, sada sudija Ustavnog suda Momirka Tešić je, obrazlažući odluku, navela da nije našla ni olakšavajuće, ni otežavajuće okolnosti na strani okrivljenog sudije, pa ga je osudila uslovno na pet mjeseci zatvora, kaznu koja se neće izvršiti, ukoliko u dvije godine od pravosnažnosti presude, ne počini novo krivično djelo. Presuda je postala pravosnažna 11. septembra 2019. Zekić je rješenjem suda u Kotoru iz decembra 2022. rehabilitovan, odnosno izbrisana je kazna iz evidencije, ali ga je Komora primila u svoje članstvo gotovo godinu i po prije rehabilitacije.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čiji je branilac advokat Begović, je nedavno prvostepeno osuđena na šest mjeseci zatvora, zbog ranijeg prikrivanja pred Sudskim savjetom da se protiv tadašnjeg sudije Zekića vodi krivični postupak. Tako je omogućila Zekiću da sam da ostavku na mjesto sudije Osnovnog suda u Rožajama, izbjegne razrješenje i vođenje disciplinskog postupka.  Zekić je uzeo i funkcionersku naknadu, ali i otpremninu, i nastavio da radi kao advokat.

Odsustvo okrivljenih i branilaca odgađa postupke, sudije ne planiraju suđenja

U više izvještaja kao jedan od razloga neefikasnosti pravosudnog sistema pominje se i to što advokati u nekim slučajevima opstruiraju sudski proces, različitim metodama.

U Izvještaju o praćenju suđenja na zapadnom Balkanu koji je izradio OEBS, se ističe da, od septembra 2021. do marta 2024. godine, u svim predmetima koji su praćeni pred sudovima, u prosjeku je održano samo sedam ročišta na mjesečnom nivou, a da je jedan od glavnih razloga izostanka bilo i odsustvo advokata.

“Glavni razlozi za odlaganje bili su odsustvo okrivljenih na 152 ročišta, od kojih su 72 ročišta odložena zbog zdravstvenih razloga, odsustvo branilaca na 78 ročišta i odsustvo sudija na 51 ročištu”, piše u izvještaju.

Napominje se da, pored nedostatka ljudskih i materijalnih resursa, uključujući i sudnice, nedovoljno proaktivni pristupi sudija doprinijeli su brojnim odlaganjima.“U najmanje dva predmeta, sudije su odložile ročište na zahtjev advokata, iako su procesne pretpostavke za održavanje ročišta bile ispunjene”, navodi se u dokumentu.

Viši sud u Podgorici, u kome se trenutno vodi više značajnih procesa protiv nekadašnjih čelnika pravosudnog sistema i policije je, u posljednje vrijeme, počeo češće da kažnjava advokate zbog nedolaska na zakazane pretrese. Međutim, iz tog suda nije odgovoreno na pitanje CIN-CG da li misle da advokati koče sudske postupke u tom sudu.

Advokat Veselin Radulović za CIN-CG kaže da procesne zloupotrebe pojedinih učesnika u postupku, među kojima su i advokati, jesu jedan od razloga zbog kojih je crnogorsko pravosuđe godinama neefikasno.

“Međutim, ključna odgovornost za to je na strani suda koji ne koristi dovoljno raspoložive mehanizme da te zloupotrebe onemogući”, ističe advokat.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, gdje je bilo više od 20 odlaganja to najbolje pokazuje, zato što su u najvećem broju slučajeva ta odlaganja bila neopravdana, naglašava Radulović.

“Ohrabruju mjere koje je nova sutkinja u tom predmetu Vesna Kovačević preduzela nakon što je zadužila predmet, ali istovremeno i potvrđuju da je sud dvije i po godine u tom predmetu bio nedopustivo pasivan i da je omogućavao zloupotrebe onima koji su procijenili da im je u interesu da postupak odugovlače”, ocijenio je Radulović.

Radi se o još jednom predmetu koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja, u kome je njen sin Miloš Medenica označen kao šef kriminalne grupe optužene, između ostalog, za šverc narkotika, cigareta i protivzakoniti uticaj na sudsku vlast.

Suđenje je nedavno, nakon gotovo dvije godine od pokušaja početka ovog procesa, počelo iznova, nakon što je promijenjena sutkinja, jer je prethodna koja je postupala na dužem bolovanju. U tom postupku je, u većini slučajeva, pretres odlagan zbog nedolaska okrivljenih, njihovih branilaca ili zahtjeva za izuzeće koje su podnosili sudu.

Pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka protiv advokata

U posljednjih pet godina, protiv nekoliko advokata pokrenuti su krivični postupci, prema informacijama dostupnim CIN-CG.

SDT je optužilo advokata Dimitrija Dapčevića iz Budve za stvaranje kriminalne organizacije i pranje oko 2,6 miliona eura za vođu tzv „kavačkog“ klana Radoja Zvicera. Početak suđenja, u Višem sudu u Podgorici, je prošlog mjeseca odgođen za 19.mart.

SDT je odbio naš zahtjev za slobodan pristup informacijama, koji smo tražili da nam dostave sve pokrenute postupke protiv advokata, u posljednjih pet godina. Te informacije odbili su da dostave i Više i Osnovno tužilaštvo u Podgorici, ali i osnovna tužilaštva na Cetinju, u Rožajama i Kotoru, a u Pljevljima nijesu ni odgovorili na zahtjev. Ostala tužilaštva su dostavila tražene informacije, pa je ODT Nikšić pokrenulo dva postupka protiv advokata, dok su u Herceg Novom i Bijelom Polju pokrenuli po jedan krivični postupak protiv advokata. U bjelopoljskom Višem državnom tužilaštvu nije bilo pokrenutih postupaka, ali ni u osnovnim tužilaštvima u Ulcinju, Beranama, Plavu i Baru.

Protiv jednog advokata iz Nikšića pokrenut je postupak za prevaru, zato što je u junu 2023. doveo u zabludu javnu izvršiteljku, dva puta se naplatio po istom osnovu i uzeo oko 7.000 eura. Njemu prijeti robija od jedne do osam godina.

Drugi advokat iz tog grada optužen je da je, od decembra 2018. do oktobra 2023. držao svog klijenta u zabludi da se pred Osnovnim sudom u tom gradu vodi postupak u kome ga zastupa, te da je pribavio 350 eura. Sudi mu se za zloupotrebu povjerenja za koje je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Iz Osnovnog suda u Nikšiću je za CIN-CG rečeno da su ta dva postupka u toku pred tim sudom.

Advokat iz Herceg Novog je optužen da je, u martu 2023, bez znanja klijentkinje prevarno uzeo sa njenog računa oko 15.000 eura. On je optužen za produženu zloupotrebu povjerenja i prijeti mu robija od jedne do osam godina. Predsjednica hercegnovskog Osnovnog suda Vesna Gazdić je za CIN-CG rekla da optužnica još nije potvrđena. 

Osnovno državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je pokrenulo postupak za falsifikovanje isprave protiv advokata, koji je optužen da je, u junu prošle godine, upotrijebio lažno punomoćje, za šta je zaprijećena kazna do tri godine zatvora. Iz Osnovnog suda u Rožajama je CIN-CG odgovoreno da suđenje počinje 29.maja.

Disciplinski postupci tajna, kasni se sa usvajanjem Etičkog kodeksa

Iz Advokatske komore su odbili da nam dostave podatke o disciplinskim postupcima protiv advokata, navodeći da su ti podaci tajni.

Mićović objašnjava da se podaci o vođenju disciplinskih postupaka protiv advokata ne mogu davati bez saglasnosti onog protiv koga se postupak vodi. To piše i u Statutu AK, ali izgleda da niko ne planira da mijenja ovakve odredbe Statuta.

Na netransparentnost Komore, ukazuje i to što na njihovom sajtu nema podataka, nema izvještaja o radu, o disciplinskim postupcima, ni bilo kojeg dokumenta iz koga bi se moglo analizirati postupanje AKCG, što nije slučaj sa sajtovima drugih komora i pravnih udruženja, kao što su notari ili vještaci, gdje se mogu naći makar elementarni podaci o njihovom radu.

Strategija pravosuđa od 2024. do 2027. ističe da se nizak nivo povjerenja građana u pravosuđe, uključujući i advokate, obrazlaže manjkom integriteta usljed uticaja politike i korupcije, te da treba raditi na uspostavljanja efektivnih mehanizama odgovornosti.

“U slučaju Advokatske komore, ozbiljan problem predstavlja kašnjenje u usvajanju Etičkog kodeksa za advokate, ali i neefikasno vođenje disciplinskih postupaka koje nerijetko vodi nastupanju zastarjelosti”, prepoznaje se u strateškom dokumentu.

U izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru iz prošle godine se naglašava “da ne postoji etički kodeks za advokate”.

Kao prioriteti Strategije su postavljeni hitno usvajanje Kodeksa profesionalne etike za advokate i efikasno vođenje disciplinskih postupaka.

Ova Komora i dalje koristi Kodeks profesionalne etike advokata, koji je usvojila AK Jugoslavije 1999.godine.

“Trenutno se radi na izmjenama i dopunama postojećeg Kodeksa, što zahtijeva određenu proceduru i vrijeme”, navodi predsjednik Komore.

Jednoj advokatici 140.000 eura za odbranu po službenoj dužnosti

Prema tvrdnjama više različitih izvora, neki advokati su privilegovani u dobijanju odbrana po službenoj dužnosti, međutim, CIN-CG nije došao do dokumenata, koji bi potvrdili ove sumnje. Ono do čega smo došli je da je nekoliko advokata dobilo neuporedivo više novca, od svih ostalih advokata, od Sudskog savjeta (SS) prošle godine.

Prema slobodnom pristupu informacijama, CIN-CG je dobio podatke da SS ubjedljivo najviše novca za odbranu po službenoj dužnosti trenutno duguje advokatici iz Podgorice Zorici Drašković - oko 140.000 eura u predmetu koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici za tzv “državni udar”.

Nakon advokatice Drašković, za odbranu po službenoj dužnosti, oko 47.000 eura, dobila je, od SS prošle godine, njena koleginica Aleksandra Rogošić, ali za četiri predmeta. Još nekoliko advokata uzelo je od 30.000 do 40.000 eura.

Da se dobro može zaraditi i od troškova u prekršajnim postupcima, govori to što je advokat Dragan Nikolić naplatio oko 70.000 eura troškova od sudova za prekršaje u Podgorici, Budvi i Bijelom Polju, od čega je pola prinudno naplatio.

Ostalih oko 500 advokata, koji se nalaze na spisku isplata SS, dobilo je znatno manje novca, dok polovina upisanih u imenik Advokatske komore Crne Gore (AKCG) nije na tom spisku. U imenik AKCG upisano je oko 1000 advokata.

Na sajtu Višeg suda u Podgorici nije objavljeno nijedno rješenje o postavljenju advokata po službenoj dužnosti od 2019. godine, što ukazuje na nedovoljnu transparentnost, ali i sumnje u zloupotrebu. Ne objavljuje se ni tačan redosljed advokata koji je postavljen, odnosno ko je sljedeći na redu. Ranije su ovi podaci objavljivani na sajtu Suda.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG zašto je to tako.

 “Nažalost, godinama je uspostavljena praksa po kojoj jedan dio 'odabranih' advokata dobija ogroman novac iz državnog budžeta na ime odbrana po službenoj dužnosti, što ukazuje na ozbiljne sumnje da se radi o težim zloupotrebama kojima je odavno trebalo da se pozabavi SDT”, ističe za CIN-CG advokatRadulović.

Nemoguće je, ocjenjuje on, da jedan manji broj advokata po tom osnovu svake godine prihoduje desetine ili stotine hiljada eura iz državnog budžeta, a da se ne radi o zloupotrebi i nepoštovanju redosljeda sa liste advokata.

“Dakle, mislim da se radi o klasičnom primjeru protivpravnog iskorišćavanja službenog položaja radi pribavljanja imovinske koristi maloj grupi advokata, što čini bitne elemente bića krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Ta zloupotreba može imati i dodatno ozbiljne posljedice po funkcionisanje pravosuđa, jer se osnovano može postaviti pitanje i sumnja iz kojih motiva se određeni advokati privileguju i da li zauzvrat vraćaju uslugu sudijama i tužiocima koji im to omogućavaju”, naglašava advokat.

 Činjenica da Viši sud pred kojim se vode najznačajniji krivični postupci ne objavljuje rješenja o postavljenju branilaca po službenoj dužnosti, ocjenjuje on, “doprinosi sumnjama da se radi o uhodanoj koruptivnoj šemi koja omogućava pribavljanje velike imovinske koristi pojedincima, ali istovremeno se ugrožavaju i zakonito funkcionisanje pravosuđa i pravo na odbranu okrivljenima koje privilegovani branioci brane”, ocijenio je advokat Radulović.

Tužilaštva su prošle godine dala oko 166.000 eura za odbrane po službenoj dužnosti 326 advokata,  a svima je dat sličan iznos novca, najviše po nekoliko hiljada eura, prema uvidu u spisak isplata Tužilačkog savjeta (TS).

Nedavnim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, tužilac čini lakši disciplinski prekršaj, ako bez opravdanog razloga, postavi osumnjičenom branioca po službenoj dužnosti, suprotno redosljedu sa spiska Advokatske komore.

Sudski savjet, međutim, nema dostupne podatke koliko je precizno novca uzeto od sudova samo za odbrane po službenoj dužnosti tokom prošle godine, ali je krajem 2024. dugovao advokatima, po više osnova, gotovo milion eura.

Više od trećine ispitanih advokata misli da njihove kolege daju mito

U anketi HRA “Percepcija korupcije kod aktera u pravosuđu” oko pet odsto anketiranih tužilaca smatra da pojedini advokati daju mito sudijama i tužiocima. Istog je stava 9,5 odsto sudija, dok to mišljenje dijeli 15,2 odsto vještaka. Interesantno, u anketi se ubjedljivo najveći procenat advokata slože sa ovom konstatacijom, njih 36,7 odsto. Dakle, više od trećine ispitanih advokata smatra da njihove kolege daju mit sudijama i tužiocima.

Advokat Radulović ističe da ta percepcija pokazuje nedostatak povjerenja advokata u rad pojedinih kolega. “Istovremeno, to je i zabrinjavajući podatak, jer je pretpostavka da su advokati, po logici stvari i prirodi svog posla, dobro obaviješteni o problemima koji prate rad pravosuđa”, naglašava advokat.

Na anketu HRA je odgovarao 41 tužilac, 95 sudija,92 vještaka i 109 advokata, u period od jula do septembra 2024.

Većina ispitanih vidi i rizik od konflikta interesa zbog članstva advokata u Tužilačkom i Sudskom savjetu. Posljednjim izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ograničen je broj advokata, na samo jendog u Tužilačkom savjetu.

U istraživanju HRA zanimljivo je da sudije i tužioci samo kod oko 19 odsto advokata prepoznaju visok nivo stručnosti u radu.

Preko 40 odsto advokata kazalo je da zna da neki advokati ne uplaćuju državi porez na prihode.

Radulović, međutim, ističe da je sistem oporezivanja advokata nepošten i diskriminatoran. On pojašnjava i da osnovica za obračunavanje i plaćanje raznih doprinosa iznosi čak 150 odsto prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori: “Ovakav način oprezivanja uveden je za advokate 2013. godine i osim toga što je neprimjeren i nepravičan teret za obveznike, on ne doprinosi boljoj poreskoj disciplini jer manji broj advokata je u stanju da takav teret redovno izmiruje”.

On zaključuje da su brojni problemi na koje je Advokatska komora više od 15 godina ćutala, a nekada i aktivno učestvovala u njihovom stvaranju.

“Dakle, jedan mali broj advokata koji pod sumnjivim okolnostima dobijaju ogroman novac iz državnog budžeta, koji opstruiraju rad pravosuđa i koje državni organi i Advokatska komora ne mogu ili neće da pozovu na bilo kakvu odgovornost, kreirao je ambijent u kome javnost cjelokupnu advokaturu percipira na negativan način i u kome su u drugi plan došli brojni problemi za funkcionisanje advokatske profesije”, zaključuje advokat Radulović.

Da javnost ne bi ovu profesiju percipirala na negativan način, bilo bi dobro da Komora za početak bude mnogo transparentnija, a advokati koji ne rade svoj posao profesionalno, konačno pozovu na odgovornost.

Ugovorom o eksploataciji rude boksita sa privatnom nikšićkom kompanijom, koji je potpisao ministar Šahmanović, odobrena je i sječa 90.000 kubnih metara drvne mase, uključujući i zaštićenu vrstu - muniku. Uprava za šume isključena je iz procesa donošenja koncesionog akta i odluka, a protiv sječe šuma je i Ministarstvo poljoprivrede

Tijana LEKIĆ

Kompanija „Novi Boksiti“ Nikšić dobila je koncesiju za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju potencijalnih ležišta crvenih boksita u koncesionom bloku četiri, na teritoriji Opštine Nikšić. Pomenuti koncesioni blok se nalazi na području Kuta II koji pripada domenu planine Prekornici, koja je ujedno i dom najvećim zajednicama munike na Balkanu, posebne vrste bora koja je zaštićena zakonom.

Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava za šume) su naveli da u okviru koncesionog područja na kojem je planirana eksploatacija rude, čak 656 hektara su šume i šumsko zemljište. Pravo upravljanja nad tih 656 hektara ima Uprava na šume.

Na tom području nalazi se veliko šumsko bogatstvo, preko 90 hiljda kubnih metara vrijednih vrsta, od čega je čak 23 hiljade kubnih metara munike. „Polovina površine pripada zaštitnim šumama nad kojim se, shodno važećem Zakonu o šumama, ne može vršiti promjena namjene do čega bi moralo doći pri realizaciji predmetnog ugovora”, istakli su iz Uprave za šume za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Ugovor o koncesiji potpisao je 17. oktobra 2024. godine ministar rudarstva, nafte i gasa Admir Šahmanović, nakon što je za to dobio ovlašćenje Vlade Crne Gore na sjednici 12. septembra 2024. godine.

,,Koncesioni ugovor ne prepoznaje prisustvo munike, koja je zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, iako ona čini čak 26 odsto ukupnog drvnog fonda u koncesionom području. Planirana sječa bi dodatno ugrozila ne samo muniku već i održivost cjelokupnog ekosistema ovog područja”, komentariše ovu koncesiju Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE) za CIN-CG.

Crveni boksit je ključna sirovina za proizvodnju aluminijuma. Njegova ekonomska i strateška važnost ogleda se u širokoj primjeni i velikoj potražnji na globalnom tržištu. Prema podacima Privredne komore Crne Gore, dokazane rezerve crvenog i bijelog boksita u našoj zemlji prelaze 40 miliona tona, što čini čak oko jedan odsto ukupnih svjetskih rezervi.

S druge strane, munika (pinus heldreichii) je vrsta bora koja raste isključivo na planinama Balkana, s izolovanim nalazištima na Apeninima. „Munika je reliktna vrsta, što znači da je preživjela ledeno doba. Njena staništa su od izuzetne ekološke važnosti i u Crnoj Gori su zaštićena još od 1976. godine“, kaže Mićanović.  

Iz CDE-a objašnjavaju da su šume munike već decenijama pod izuzetno visokim pritiskom zbog masovnih šumskih požara i sječe, a da bi dodatni gubici ugrozili ne samo ovu vrstu, već i cjelokupni šumski ekosistem i opstanak vrsta koje zavise upravo od ovih šuma. ,,Šume munike zahtijevaju obnovu, a ne dodatno uništavanje već brutalno devastiranih šumskih područja“, upozorava Mićanović.

Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede isključeni iz procesa dodjele koncesije

Uprava za šume, koja je nadležna na tom području, bila je isključena iz procesa donošenja koncesionih akata i odluka o davanju koncesije. Njima je ostalo da tek po ugovorenom poslu upozore na moguće štete.  

Pored Uprave i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPSV) uputilo je kritike na račun ove koncesije.

„S obzirom na to da se munika, kao endemska vrsta Balkanskog poluostrva, nalazi na Crvenoj listi ugroženih vrsta biljaka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN), napominjemo da su zabrane njene sječe ustanovljene u procesu usklađivanja našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije u predpristupnoj fazi i da smo ih već u obavezi primjenjivati“, istakli su u dopisu koji je ministar Vladimir Joković, u ime MPSV, proslijedio Ministarstvu rudarstva, nafte i gasa (MRNG) 31. januara 2025. godine, tri i po mjeseca nakon potpisivanja koncesije.

U dopisu koji je MPSV uputilo MRNG-u ističe se da Uprava za šume kao ni ovo Ministarstvo nisu bili konsultovani u procesu donošenja koncesionih akata i odluka o dodjeli koncesije.

„Kako Uprava za šume, kao upravljač predmetnog prostora, nije učestvovala u donošenju koncesionog akta, niti je uopšte bila obaviještena od strane nadležnog organa o namjeri zaključenja koncesionog ugovora za područje kojim upravlja, postavlja se pitanje legitimiteta predmetnog ugovora“, zaključuju iz Jokovićevog resora.

S druge strane, iz resora ministra Šahmanovića tvrde da je javna rasprava o Nacrtu koncesionog akta održana u periodu od 22. januara do 15. februara 2024. godine i da su sve nadležne institucije, uključujući i MPSV, bile uredno obaviještene.

Cijeli posao je pokrenulo Ministarstvo energetike i rudarstva, na čijem čelu je bio sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, koje jeobavijestilo nadležne institucije o javnoj raspravi putem javnog poziva. Poziv je, između ostalog, dostavljen i e-mailom na adresu Kabineta MPSV-a. ,,Na pomenuti dopis MPSV nije dostavio nikakve primjedbe ni sugestije“, navode iz MRNG-a.

Iz MPSV-a nisu odgovorili na upit CIN-CG-a da li su dobili poziv i ako jesu zašto nijesu učestvovali u javnoj raspravi. Iz Uprave za šume, međutim, potvrdili su za CIN-CG da su o koncesionom ugovoru bili obaviješteni tek 14 dana nakon zaključenja posla. 

Ministrastva različito o zakonitosti posla

MPSV i Uprava, zajedno sa osam ekoloških nevladinih organizacija, dovode u pitanje legitimitet koncesionog ugovora, ukazujući na niz proceduralnih propusta.

Jokovićevo ministarstvo u svom dopisu Šahmanovićevom resoru navodi da uočeni nedostaci u izradi plana davanja koncesija, koncesionog akta i odluke o dodjeli koncesije ograničavaju ostvarenje koncesionog prava u potpunosti.

S druge strane, iz MRNG-a tvrde da je cijeli proces sproveden u skladu sa zakonom. „Kako hronologija sprovedenih procedura pokazuje, tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva je postupak dodjele koncesije sprovelo u skladu sa zakonom, vodeći računa o zaštiti javnog interesa.“

Iz CDE-a upozoravaju da su neadekvatna zaštita i nedostatak transparentnosti u procesu odobravanja koncesija doveli do nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa bez ikakve strategije održivosti: „Institucije moraju preduzeti odgovarajuće mjere i postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o šumama,“ kažu iz CDE za CIN-CG.

Pored upozorenja nadležnima da se zakon mora poštovati iz CDE su uputili urgenciju svim nadležnim institucijama. „Ako ne postupe u skladu sa zakonom, obratićemo se nadležnim inspekcijama. Ukoliko inspekcije ne reaguju, tražićemo odgovornost organa nadležnih za njihov rad“, poručuju iz CDE-a.

Netransparentna izmjena PUP-a

U julu 2024. godine, četiri mjeseca prije nego što je ministar Šahmanović potpisao koncesioni ugovor, stupila je na snagu odluka Vlade o izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Nikšić. Tom odlukom je u grafičkom dijelu predmetni lokalitet (KO Kuta II) definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje.

Uprava za šume tvrdi da je tek nakon zaključenja koncesionog ugovora dobila informaciju o promjeni namjene parcele kojom gazduje, a koja je uključena u koncesiono područje za eksploataciju mineralnih sirovina.

„Odsjek za uređivanje šuma Uprave do dana dostavljanja ugovora o koncesiji nije imao informaciju o promjeni namjene parcela kojima Uprava gazduje kao šumom i šumskim zemljištem, a koje su dio koncesione površine za korišćenje mineralnih sirovina“, navodi se u zahtjevu za instrukciju o postupanju koji je Uprava za šuma uputila Ministarstvu poljoprivrede 21. januara 2025. godine, pola godine nakon izmjene PUP-a.

Iz CDE-a izražavaju zabrinutost zbog izmjena PUP-a opštine Nikšić, ističući da je promjena namjene zaštitnih šuma kroz krčenje zabranjena članom 45 Zakona o šumama.

„Zabrinjavajuća činjenica u vezi s izmjenama PUP-a opštine Nikšić jeste da je odluci o koncesiji prethodila izmjena ovog plana. Prema novim izmjenama, predmetni lokalitet (KO Kuta II) je definisan kao ležište mineralnih sirovina i eksploataciono polje, dok je ranije bio prepoznat kao šumska površina unutar gazdinske jedinice Župa-Štitovo, kojom upravlja Uprava za gazdovanje šumama i lovištima“, navodi Mićanović iz CDE-a.

Iz DOO “Novi Boksiti” su naglasili da se u neposredoj okolini predmetnog lokaliteta decenijama ekploatiše ruda crvenog boksita i da se tu nalaze četiri aktivna rudnika. ,,Predmetna lokacija na kojoj smo prema ugovoru sa Vladom Crne Gore dobili da radimo geološka istraživanja i eksploataciju ležišta crvenih boksita je tri puta u posljednjih dvadeset godina bila predmet koncesionog poziva,” rekli su za CIN-CG iz ove kompanije.

Prikaz lokacije Kuta II, koju je uradio CIN-CG na osnovu tehničkog elaborata firme Geo Friends, potvrđuje da se na malom dijelu tog lokaliteta obavlja eksploatacija boksita. Međutim, novim koncesionim ugovorom, legitimisanim PUP-om, predviđeno je širenje prostora rudnika i velika sječa uglavnom zaštićene šume.

U CDE-u ističu da isključenje Uprave za šume iz procesa izmjene PUP-a dodatno ukazuje na netransparentnost i nedostatak koordinacije u donošenju ovako važnih odluka. „Zbog toga zahtijevamo hitno preispitivanje usvojene odluke i obustavu svih daljih aktivnosti kako bi se spriječila brutalna devastacija zaštićenih šuma“, kažu iz CDE-a.

Umjesto ekološkog, cijenili areološki aspekt

Prema informacijama Uprave za šume, u koncesionom aktu se navodi da je tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva tražilo mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je utvrdila da na tom lokalitetu nema zakonom zaštićenih arheoloških nalazišta.

„Uvidom u dokumentaciju zaključeno je da se u blizini koncesionog područja nalazi kulturno dobro ‘Stari rudnik, Župa’, međutim, isto ne zahvata koncesiono područje i nalazi se na udaljenosti većoj od 500 metara“, saopštili su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara za CIN-CG.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se geološka istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina ne mogu vršiti na područjima gdje se nalaze kulturna dobra, niti u njihovoj neposrednoj blizini, bez prethodne saglasnosti Uprave.

Međutim, dodatnu kontroverzu izaziva izostanak ekološkog aspekta u postupku donošenja odluke o koncesiji. Naime, iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da nisu nadležni za pitanje zaštite prirode, te upućuju na Agenciju za zaštitu životne sredine.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) su potvrdili za CIN-CG da procjena uticaja nije rađena. Međutim, shodno Zakonu o procjeni uticaja na životnu sredinu nosilac projekta je dužan da EPA-i podnese zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata.

„Koncesinar je dužan da na istražno-eksploatacionom prostoru 'Bloka br. 4', pri planiranju i sprovođenju investicionog zahvata, sprovode postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa zakonom“, piše u nacrtu Koncesionog akta koji je odradio tadašnje Ministarstvo energetike i rudarstva krajem 2023. godine.

S druge strane ,,Novi Boksiti” kažu za CIN-CG da prema informacijama kojima oni raspolažu, navedeni elaborat nije potreban za istražne radove koje trenutno rade u skladu sa projektom.

Iz Uprave za šume smatraju da je bilo neophodno izraditi procjenu uticaja na životnu sredinu prije zaključenja predmetnog ugovora.

,,Novi boksiti’’ pod istragom zbog obilježavanja koncesione površine

Sumnju da je posao utanačen i prije zvaničnog potpisivanja ugovora podgrijava i krivična prijava Uprave za šume. Naime, mjesec dana prije potpisivanja ugovora nikšićka područna jedinica Uprave za šume podnijela je krivičnu prijavu protiv NN lica, za koja je navedeno i da se sumnja da su zaposlena u privrednom društvu ,,Novi Boksiti”. ,,Prijava je podnesena zbog toga što su NN lica izvršila obilježavanje površine pod šumom i šumskim zemljištem (odjeljenja 81a i 125a, gazdinska jedinica „Župa-Štitovo“) u nadležnosti Uprave za Šume bez znanja i učešća iste”.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikšić su za CIN-CG odgovorili da je povodom ove prijave formiran predmet i da se preduzimaju sve zakonom propisane mjere i radnje kako bi se prikupile relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.

,,Nakon usmenih informacija da je protiv nas podnešena krivična prijava, mi smo zatražili i dobili zvanično informaciju od ODT u Nikšiću da protiv nas nije podnešena prijava. Ne razumijemo ni zašto bi bila podnešena. Mi smo potpisali ugovor o koncesiji sa Vladom Crne Gore, tj. Ministarstvom rudarstva, nafte i gasa.', naveli su za CIN-CG iz Novi Boksiti.

Nikšićko preduzeće Novi Boksiti je u većinskom vlasništvu Nenada Bajovića (80 odsto), a suvlasnik sa 20 odsto udjela je Ivan Ivanović. Bajović je vlasnik Autoprevoza Bajović, a Ivanović je vlasnik preduzeća Rapax.

Raskid ugovora ne donosi štetu državi

Dva mjeseca nakon zaključenog ugovora „Novi Boksiti“ upućuju zahtjev Upravi za šume za sastanak s ciljem sprovođenja procedura za sječu šume na površini nad kojom imaju koncesiono pravo. Uprava se, tvrde iz Novih Boksita, nije se odazivala na njihove uporne pozive.

Iz ove kompanije navode da su tek početkom ove godine saznali za postojanje munike na koncesionom području. ,,Naši inženjeri su nakon saznanja o navodnom postojanju munike utvrdili da se područje gdje se po mapama navodno nalazi munika, što ne znači da je ima i na terenu, zbog požara i ostalog, samo dijelom preklapa sa koncesionim područjem gdje se trenutno sprovode istraživanja,” naglašavaju iz DOO “Novi Boksiti”.

Oni dodaju da bi se, ukoliko se pronađe ruda odgovarajućeg kvaliteta koja je isplativa za eksploataciju na području gdje se utvrdi da ima munike, eventualno radila podzemna eksploatacija, što, oni smatraju, ne bi ugrozilo muniku.

Zbog brojnih nepoznanica koje prate ovaj slučaj iz resoraŠahmanovića navode da je članom 18 Ugovora o koncesiji propisano pod kojim uslovima koncedent, odnosno država, ima pravo da raskine ugovor: „Naglašavamo da je stavom pet istog člana propisano da u slučaju raskida ugovora definisanih ovim članom, koncesionar nema pravo na naknadu štete“, kažu za CIN-CG iz Šahmanovićevog ministarstva.

Simbol otpornosti

Munika, ili pinus heldreichii je vrsta koja raste na visokim nadmorskim visinama između 1.200 i 2.000 metara. Ovo drvo može da dostigne visinu od 20-30 metara i izdvaja se po tankim i zelenim iglicama, raspoređenim u parovima, kao i po svojim cilindričnim čunjevima, dugim oko 7-12 cm. Kora je sivo-smeđa i gruba, posebno na starijim primijercima.

Munika nije samo biljka koja preživljava u ekstremnim uslovima, već predstavlja i izvanredan primer prilagođavanja prirodi. Njena sposobnost da raste u visokim planinama, na stjenovitim terenima i u oštrim klimatskim uslovima, čini je simbolom otpornosti.

Iz Uprave za šume kazu da je šuma munika rasprostranjena u Crnoj Gori na površini od 10.541 hektara, što je dva odsto ukupnog šumskog bogatstva. Najviše je ima u opštini Nikšić (803.474 kubnih metara), zatim na području Danilovgrada, Kolašina, Podgorice i Andrijevice.

Munika je dugovjeka vrsta, koja može da živi stotinama godina. U 2019. godini stručnjaci su procijenili da u okolini Andrijevice postoji munika stara preko 1500 godina, nazvali su je Radmilo.

Ta dugotrajnost muniku čini dragocjenim biološkim resursom, jer njene šume koje su među najstarijima i najprirodnijima u Evropi, pružaju utočište jedinstvenoj planinskoj fauni i podržavaju biodiverzitet koji bi inače mogao biti ugrožen krčenjem šuma ili klimatskim promenama.

Njeno prisustvo je indikator zdravlja planinskog okruženja u kojem raste. Zbog svoje osjetljivosti na klimatske promene, njena distribucija i rast mogu pružiti precizne signale o uticaju promjena u životnoj sredini, čineći je referentnom tačkom za studije ekologije i zaštite. Zbog ovih razloga, munika nije samo biljka kojoj se treba diviti zbog njene ljepote i snage, već i važan element za očuvanje prirodnog okruženja.

Munika kao ugrožena vrsta drveća je zaštićena u Crnoj Gori Zakonom o zaštiti prirode, a na međunarodnom nivou Evropskom direktivom o staništima, Evropskom strategijom za biodiverzitet, Međunarodnom unijom za očuvanje prirode (IUCN) i Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CBD) i Bernskom konvencijom.

Iako su uporno posjećivali ljekare više državnih i privatnih klinika, Lazaru (11) je tek nekoliko dana prije fatalnog ishoda utvrđena dijagnoza. Vrhovno državno tužilaštvo ispituje da li je bilo propusta u liječenju 

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

„Majko da li ću ja umrijeti - pitao me je dok je ležao u bolnici, par dana pred smrt. Bila sam zaprepaštena. Rekla sam - nećeš sine. Slagala sam ga”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Dragana Kankaraš, majka Lazara Kankaraša, dječaka koji je u decembru 2024.  preminuo u Kliničko- bolničkom centru Crne Gore (KCCG). Imao je svega 11 godina. 

U Višem državnom tužilaštvu (VDT) u Podgorici, formiran je predmet povodom slučaja preminulog djeteta, koji se nalazi u fazi izviđaja, kazali su za CIN-CG iz VDT-a. 

Samo nekoliko mjeseci pred smrt, Lazar je bio živahno, razdragano dijete. Trenirao je džudo, nikada nije imalo ozbiljnih zdravstveni problema, osim povremenih tipičnih dječijih povreda, ,,zarađenih” u igri. Pad sa bicikla u avgustu 2024, i šivenje rane na koljenu, djelovali su kao još jedna bezazlena povreda koja će lako i brzo proći, 

Međutim, nakon saniranja rane u ambulanti Urgentnog centra Opšte bolnice (OB) u Nikšiću, kreću prvi simptomi, naizgled misterioznog oboljenja, za koje ljekari nijesu uspijevali da utvrde uzrok. Cijela spirala različitih pregleda i doktora, davanja ljekova koji ne pomažu, ponovnih pregleda, trajala je od početka septembra, završila se 11. decembra - Lazarovom smrću. 

CIN-CG je došao do obimne medicinske dokumentacije koja budi sumnju da je postojalo više propusta u dijagnostici i liječenju ovog dječaka. Lazar je bio pacijent više državnih i privatnih zdravstvenih službi: Dom zdravlja Nikšić, Opšta bolnica (OB) Nikšić, Dječje bolnice u KCCG i dvije privatne klinike iz Nikšića i Podgorice. 

Pa ipak, razlog njegovih upornih simptoma, otkriven je tek pet dana prije nego što je preminuo - infektivna upala srca (endocarditis). Infektivni endokarditis je jedno od infektivnih oboljenja sa visokom prevalencom smrti, od oko 25 odsto, bez obzira na sve medicinske napredne metode. 

U izvještaju o kliničkoj obdukciji, u koji je CIN-CG imao uvid navodi se da je pronađena „urođena srčana mana, sa znacima infektivnog endokarditisa i širenjem zapaljenja na sve slojeve srca, uz razvoj sepse i multiorganskog popuštanja, što je dovelo do smrtnog ishoda”. 

Za sada je nejasno kako je dječak, za kojeg se nije ni znalo da ima srčanu manu do nekoliko dana pred smrt, naglo preminuo od teškog oboljenja, uprkos redovnim višemjesečnim posjetama nizu ljekara zbog hronične groznice. Državne institucije u kojima se dječak liječio pokrenule su komisije za kontrolu kvalitelta: KCCG, OB Nikšić  i Dom zdravlja Nikšić. 

,,Povodom ovog slučaja zasijedala je i Komisija za kontrolu kvaliteta Kliničkog centra Crne Gore”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja (MZ). ,,Zbog kompleksnosti slučaja obavijestili su nas da će zatražiti  angažovanje eksternih članova iz oblasti dječije kardiologije i dječije kardiohirurgije, te će se nakon toga dostaviti nalaz Ministarstvu”, kazali su iz resora koji vodi Vojislav Šimun. ,,Ministarstvo će nakon toga preduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti, u pravcu daljih provjera svih aktera koji su učestvovali u pružanju zdravstvenih usluga u pomenutom slučaju”, kazali su iz MZ za CIN-CG. 

Komisija za kontrolu kvaliteta OB Nikšić utvrdila je da nije došlo do nepravilnog liječenja u toj instituciji, kazali su za CIN-CG iz ove institucije. Svu dokumentaciju proslijedili su Ministarstrvu na dalje analize. Iz Doma zdravlja Nikšić, gdje se dječak takođe liječio, za CIN-CG su kazali da je Komisija za kontrolu kvaliteta te ustanove sačinila izvještaj povodom ovog slučaja, i dostavila ga Ministarstvu zdravlja. Nijesu, međutm, precizirali nalaze Komisije.  

Iz Ministarstva su objasnili da za sada nema inicijative da se kontorliše i rad privatnih ustanova u kojima je dječak liječen, jer nijesu u saznanju da je tamo liječen. CIN-CG se obratio dvijema privatnim ustanovama u kojima je dječak liječen. Iz Pedijatrijske ordinacije Doktorica MIica nam je rečeno da su potršeni slučajem, kao i da nijesu sprovodili kontrolu kvaliteta rada koleginice, imunološkinje, koja je radila sa dječakom, jer kliniku vode pedijatrice opšte prakse. „Mi smo opšti pedijatri i ne bi bilo etički i moralno da dajemo mišljenje o pregledu koji je obavila koleginica koja sa takvim slučajevima ima više formalnog obrazovanja, iskustva i čija je to uža oblast“, rekli su iz uporave Dokorice Mice. Iz Milmedike nijesmo dobili odgovor na pitanja vezana za ovaj slučaj. 

Više od tri mjeseca bez dijagnoze 

,,Lazar je jedne ljetnje večeri uzeo biciklo provozao se, i nedaleko od kuće pao sa bicikla. Povrijedio je koljeno. Od tada kreće sve. Bio je kraj avgusta”, objašnjava u razgovoru za CIN-CG Vladimir Kankaraš, otac dječaka. 

Dječak je odveden u ambulantu Urgentnog centra OB Nikšić gdje su mu stavljena četiri konca. Konce je trebalo da nosi sedam dana, ali je to produženo na dvije nedjelje jer se rana nije zacijelila, objašnjavaju roditelji dječaka. Tada je primao antibiotike. 

Ubrzo nakon skidanja konaca, sredinom septembra dječak je nastavio sa normalnim aktivnostima. Krajem tog mjeseca počinju prvi bolovi u glavi i skokovi temperature. ,,Vodili smo ga odmah kod ljekara. Taj prvi porast temperature pripisan je stomačnom virusu, koji je u to vrijeme bio zastupljen u komšiluku i u Lazarovoj školi. Opet su mu dati antibiotici'', objašnjava Vladimir. 

Međutim, nakon kratkog oporavka, ponovo počinje temperatura. ,,Ljekari kažu da je manja upala, ali da nije ništa strašno”, kaže Vladimir. 

,,Drugih simptoma nema preko dana. Dijete je zdravo, igra se, ide u školu. Međutim, uveče krene da drhti, da se preznojava. Temperatura nekad ide i preko 39 stepeni. Nije nam jasno šta se dešava”, priča otac. 

Za Kankaraše počinje period neprekidnih Lazarovih pregleda, nalaza i lutanja oko dijagnoza. ,,Uvjeravaju nas da nije ništa strašno, ali ne znaju o čemu se radi.” 

Nakon što su kako tvrde, izvadili niz nalaza u nikšićkin zdravstvenim ustanovama, čiji rezultati nijesu ukazali da postoje značajni problem, nastavljaju liječenje i privatno u nišićkoj Millmedika. 

,,Čini mi se da smo par puta bili na nekom tragu da oktijemo šta je Lazaru. Pitao sam doktoricu u Milmedici zašto su dječaku batičasti prsti. Batičasti prsti blago naduti i plavkasti prsti koji se pojavljuju kod plućnih i srčanih bolesnika“, kaže za CIN-CG Lazarov otac. 

Zbog toga je Lazaru izmjerena saturacija-prisustvo kiseonika u krvi, koja je bila blago snižena. Međutim, doktorica nije nastavila ispitivanje u tom pravcu. 

,,Više puta mi je rečeno tokom Lazarovih ispitivanja da 'ne izigravam doktora Hausa', da 'se ne igram doktora' i slično. Bolje bi bilo da jesam'', kaže očajni otac. 

Ko vas tjera da mu mjerite temperaturu 

Lazara je tokom oktobra i novembra pregledao niz pedijatara u Domu zdravlja Nikšić. Slijede pregledi specijalista: hematolog, imunolog, reumatolog, oftamolog, hirurg, pulmolog, obavljeni u Domu zdravlja Nikšić i Dječjoj bolnici KCCG, kao i privatnim ustanovama. Lazaru snimaju pluća, rengen, ultrazvuk, eho bubrega, jetra, pankreas... Čak je doktorica tražila da se ultrazvučno snimi i koljeno, pričaju roditelji. 

Ništa se u ovim analizama nije alarmantno izdvajalo. 

Više ljekara izrazilo je stav da je dječak zdrav. ,,Ko vas tjera da mu mjerite temperaturu svaku noć”, pitala je roditelje jedna od specijalistkinja reumatologije, insistirajući da je zdrav, i da ,,bolesna djeca ne izgledaju tako”, - riječuju živahno i energetično. 

Ali, Lazar je bio takav samo do kad ne nastupi napad groznice. ,,Dijete svake večeri, klone, počne da se preznojava i odjednom ne može nikud”, objašnjava Vladimir. 

Napadi groznice bi potom sami prošli. ,,Počeli smo, da bi mu spustili temperaturu, dajemo paracetamol”, kada je pedijatar odobrio. Oprezni i zabrinuti, Kankaraši su pažljivo slušali svaki savjet doktora, i nisu se usuđivali da daju ništa ,,na svoju ruku” u liječenju dječakove misteriozne bolesti. 

Nešto kasniji, novembarski nalazi Lazara, u koje je CIN-CG imao uvid pokazuju da se dječaku počinje javljati temperatura češće, i do dva puta dnevno. Još jedna od pedijatrica, specijalistkinja hematologije, izražava uvjerenje da dječaku nije ništa. Rani pubertet, kaže. ,,Ona nas uvjerava  da izreda dolaze djeca koja po dva-tri mjeseca imaju temperaturu, da to dođe i prođe. Uvjerava nas i da je to vjerovatno neki rani pubertet. On je zbilja živahan, ne staje, nikad se nije požalio. Samo što ima tu temperature”, objašnjava Vladimir. 

U izvještaju te pedijatrice - hematologa, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da su sedimentacija i leukociti blago povećani (znaci infekcije), ali kako se navodi da ,,nema indikacija za dalje hematološko ispitivanje''. 

U tom trenutku u Lazarevom tijelu je vjerovatno već divljala bolnička bakterija - streptokoka, koju će tek u decembru neposredno pred smrt pronaći u bakteriološjoj analizi krvi. Prvoj koja je urađena od početka simptoma. Streptokoka je bakterija koja se obično razvija i prenosi u bolničkim uslovima. 

Iako je Lazarova rana na koljenu pregledana više puta, čak ultrazvučno snimana, odstranjene su sumnje da je došlo do eventualne infekcije rane koja bi dovela do dječakovih simptoma. ,,Dječija reumatološkinja vidjela je na snimku rane nešto tamnije. Hirurg je u KCCG pregledao ranu, sklpelom izvukao končić. Kazao je da temepratura ne može biti od toga”, objašnjava Vladimir. 

,,Nakon svih analiza, poslali su nas kući - dijete je zdravo”, kaže Vladimir. 

Međutim, krajem novembra, Lazarova groznica postaje u potpunosti hronična, a Lazar gubi na kilaži, postaje bleđi, intenzivno se preznojava...

Opšta bolnica Nikšić- nijesu znali od čega da ga liječe

Krajem novembra, Lazar konačno dobija uput za liječenje u OB Nikšić. Međutim istog dana vraćen je kući. ,,Ljekar koji je bio na odjeljenju nije htio da ga primi jer nema dijagnozu. Kazao je da je Lazar zdrav, i da ne može da leži sa bolesnom djecom”, objašnjava Dragana. 

Ovaj ljekar upućuje dječaka na imunologa. ,,Pokušavamo da, što prije,  nađemo  imunologa privatno. Raspitujemo koji su dobri. Jasno nam je da ne bismo lako došli do njih u državnim ustanovama, i tražimo privatno, ko od preporučenih može prvi da nas primi”, objašnjav Vladimir agoniju potraga odgovarajućeg ljekara u Crnoj Gori, gdje oni koji ne mogu da plate private ljekare, čekaju i po više mjeseci na pregled specijaliste. 

Kankaraši odlaze kod ljekarke u ordinaciji Doktorica Mica. U izvještaju se ističe da je dječak ,,do sada ekstenzivno (detaljno) ispitan”, da je ,,reumatološki status uredan”, te da dalje ,,hematološko ispitivanje nije indikovano”. Daju mu  novu terapiju, koja uključuje lijek naproksen. Naproksen je vrsta lijeka za smanjenje bolova koji spada u grupu ,,nesteroidnih antiinflamantornih ljekova” (NSAID).

Kankaraši kažu da su se raspitivali kod brojnih ljekara i saznali da se ljekovi iz grupe NSAID ne preporučuju pacijentima koji imaju infektivni ednokarditis. ,,U tom trenutku doktorica nije to znala. Svi doktoti su ga detaljno pregledali. Ali ni jednom nije upućen kod kardioploga''.

Lazaru te večeri skače temperature na 40,5. ,,Padao je, nije mogao da se drži na nogama. Nismo znali šta da radimo, ne znamo smijemo li paracetamol da mu damo. Zovemo Hitnu, kažu dajte paracetamol, tuširali smo ga, cijelu noć bdijeli nad njime. Ujutru spada temepratura, odmah idemo ponovo kod doktora'', priča majka. 

Doktorica koja je dala naproksen, je nakon takvog razvoja događaja, kazala da se prestane sa tim lijekom. Njegova pedijatrica ga ponovo upućuje da leži u bolnici u Nikšiću. Međutim, u Nikšiću po drugi put odbijaju da ga prime, insistirajući da je bolje da bude smješten u Dječijoj bolnici u Podgorici. 

 Zakašnjela dijagnoza 

Lazar je u podgoričkom KCCG-u liječen od 6. do 11. decembra, kada je preminuo. ,,U petak, 6. decembra počinju doktori da ga pregledaju, svi specijalisti redom'' . 

Tog dana je Lazar konačno dobio dijagnozu – od pedijatra-kardiologa Draška Nikčevića. ,,Nakon što je preslušao Lazara, viknuo je gdje ste bili mjesed dana? Kada sam mu objasnila da se mi od septembra ne vadimo od ljekara, Nikčević je pitao - da li je moguće da niko nije čuo šum srca”, objašnjava Dragana.

,,Doktor Nikčević mi je pokazao tačkicu na Lazarovom srcu - tromb. Kaže to je sigurno izazvano bakterijom, veoma moguće tvrdio je ljekar od šivenja rane na koljenu koja se proširila po oragnizmu i napala srce.”, objašnjava Dragana. 

Osim toga uspostavlja se da Lazar ima srčanu manu - da ima dva umjesto tri listića na aortnom zalisku. U takvim slučajevima infekcije koje se šire putem krvi lakše dospijevaju do srca. U izvještaju se navodi da je ljekar izveo dijagnozu obzirom na podatke o istoriji bolesti: ,,prolongirana febrilnost, gubitak težine od 2kg, intenzivno znojenje i novonastali šum srca.“ 

Roditelji se sada pitaju zbog čega drugi ljekari, obzirom na dugoročnu prisutnost većine ovih simptoma, nijesu naložili pregled kardiologa. 

,,Kada smo čuli šta je dijagnoza, bili smo zaprepašteni. Odmah sam rekla da treba da se pakujemo i idemo za Beograd. Međutim dr Nikčević me je razuvjerio i kazao da dijete može biti liječeno kod nas. Kazao nam je da se prvi put sreće sa infektivnim endokarditisom, te da  je na vezi sa ljekarom iz Beograda, koji je ekspert bolesti srca kod djece“, objašnjava Dragana. 

Tada još nije bilo jasno koju vrstu bakterije Lazar ima što je bilo bitno za liječenje, i rečeno im je da se nalazi za bakteriju čekaju nekoliko dana i da će čim saznaju o čemu je tačno riječ, primijeniti ciljanu terapiju. „rekli su i da ne brinemo jer su ga svakako 'pokrili' antibioticima“, kaže Dragana. 

Kardiolog Nikćević nije htio da komentariše ovaj slučaj. Na pitanja CIN-CG rekao je da ne može ništa reći dok se ne završi rad eksterne komisije koja bi trebalo da ocijeni cijeli slučaj. 

Vikend bez posjete ljekara i nalaza 

,,Tog petka smiještamo se na kardiologiji, Lazaru uključuju longacef na 12 sati. Ubjeđuju me da se bakterija neće više širiti, da će stati ili će se izgubiti. Međutim, temperatura ne prolazi. Daju mu paracetamol, on se preznoji, jede, dobro je raspoložen. I onda kreće sve ispočetka“, objašnjava Dragana prve mučne sate u bolnici. 

U subotu i nedjelju, tokom vikenda nije bilo kardiologa na odjeljenju u Dječijoj bolnici KCCG. ,,Bilo je dežurnih ljekara, ali ne sa kardiologije. Dežurna ljekarka je sa vrata pitala jesmo li dobro“, govori Dragana.

Priča da je u subotu dječak bio u redu, šetao. Međutim, u nedjelju ponovo počinje groznica. Niko ne dolazi, samo sa vrata opet jedno - jeste li dobro. ,,U ponedjeljak je Lazara sve boljelo, plače on, plačem i ja. Opet ga bodu, vade niz nalaza'', priča majka.

Dragana objašnjava svoje stanje očaja i panike, dok ne zna šta joj se sa djetetom dešava, a u bolnici teče dan u kojem su svi oko nje smireni. ,,Jedan reumatolog mi je rekao da previše dramim. U posjetu dolazi i Deda mraz, obilježavaju se predstojeći praznici, a nama je od svega muka“.

Konačno dolazi nalaz, utvrđena je bakterija streptokoka. Mijenjaju terapiju. Medicinska evidencija pokazuje da Lazaru tada uključuju vankomicin na svakih šest sati. ,,Ali on je već tri dana pod longacefom, brine me sve to, zašto sad drugi lijek“, govori Dragana. Uz to mu daju i gentamicin. Saznajemo od druge kardiološkinje sa odjeljenja da je to prava kombinacija koju je trebalo da dobije prvog dana. 

Pitamo se da li je bilo moguće dobiti rezultate analiza brže, zar je neophodno da se čeka tri, četiri dana. 

Pogoršanje stanja i smrt 

Nakon što je kako objašnjava Dragana, Lazar primao novu terapiju 12 sati, počeo je otežano da diše, da se guši. ,,Vidjela sam kako mu se grudi spuštaju gore dolje, a on mi govori da ne može da smiri srce“, prepričava Dragana. ,,Dežurna kardiološkinja kaže da hitno moraju na intenzivnu. On plače i pita šta se dešava, meni ne daju da uđem''. 

Rano ujutru dolazi doktor Nikčević, da mu radi ultrazvuk. ,,Uvjerava me da će sve biti uredu. Čekam sat vremena, nadam se da je sve uredu, i da će ga vratiti sa intenzivne“, govori Dragana. 

Međutim, dr Nikčević saopštava da su nalazi gori nego u petak prvog dana. On zove ljekare iz Beograda, ne govori mi detalje. 

Na intenzivnoj Lazaru uključuju kiseonik. ,,Ubjeđuju me da sve ide na bolje. Puls mu je 145, meni to ne djeluje u redu, ali oni mi kažu da to kako treba“, govori Dragana. Te večeri su ga jako boljela leđa, nije spavao uopšte. Nisu mi dali da uđem tokom noći. Sjutra dan Lazar nije više mogao bez kiseonika. ,,Ujutru su me i dalje uvjeravali da će sve biti uredu“, govori ona. 

Dragani su u 14 sati tog dana, saopštili da se dječak ipak mora voditi za Beograd - ,,Tada mi Nikčević govori da oni tu više ništa ne mogu da urade. Kažu da Lazaru ništa nije bolje“. 

Međutim, let koji je trebalo da bude toga dana, odlaže se za sjutra ujutru.  ,,Kada su mi rekli da je prevoz tek ujutru jer im fali sredstava da efikasno organizuju let, ja sam počela da negodujem“, priča majka. 

U tom trenutku Lazar počinje da iskašljava nešto rozo, govori Vladimir. Počinju da mu daju krv. ,,Pogledam na monitor 170 otkucaju srca, pritisak 40 sa 90. Niko nam ne objašnjava šta se dešava, samo kažu malokrvan je. Daju mu nešto za izmokravanje. Sestre su uznemirene, vidimo da se nešto dešava'', prisjeća se otac. 

Nakon toga traže saglasnost od roditerlja za intubaciju. Objašnjavaju im da je izmoren i da će tako lakše podnijeti put do Beograda.

,,Objašnjavam mu - Lazo ti ćeš sada da zaspeš, da bi lakše disao, da se odmoriš, da bi lakše mogli da idemo u Beograd. Pogledao me i kazao - važi tata. Imao je puno povjerenje u mene'', prisjeća se Vladimir.  

,,Pitala sam mogu li da budem sa njim. Kazali su nam da nema što da ostajemo, nego da idemo da se spremimo za put. Da budemo u pola šest narednog dana u bolnici'', kaže majka. 

Dok su roditelji bili na putu za Nikšić, zazvonio je telefon. Saopštavaju iz Dječije bolnice da se Lazaru stanje pogoršalo i da se moraju vratiti. Kada su stigli, na intenzivno odjeljenje, kažu im da ne mogu kod sina, da ga trenutno reanimiraju. 

,,Reanimirali su ga  doktor Nikčević i drugi ljekari. Nakon 20 minuta pojavili su se da kažu da je Lazar umro. 'Nažalost, nijesmo uspjeli da ga oživimo' rekli su ljekari'', kaže Vladimir. 

Roditelji se prisjećaju da su doktori slijegali ramenima na sva njihova pitanja,  objašnjavali da se liječenje iskomplikovalo. Sa njima je ostao jedan od ljekara. ,,Kazao nam je da je on već u ponedjeljak bio faktički mrtav, na što je ukazivao nalaz troponina, koji je bio veliki. Kod teškog infarkt troponin bude od 40 do 50, a Lazaru je bio nekoliko hiljada. Niko nam to tada nije rekao''

I iz dokumentacije koju je CIN-CG imao na uvid vidi se da je nalaz troponina bio ekstremno visok.

„Neznanje je ubilo Lazara'', kaže Vladimir. ,,Nije mi jasno da od kraja avgusta do sredine decembra, nakon toliko pregleda, doktori nisu mogli da otkriju o čemu je riječ“. 

Sada je na potezu VDT-u, koji bi trebalo da rasvijetli sve činjenice vezane za ovu tragediju i da utvrdi da li se ona mogla preduprijediti. 

ODT Podgorica pokrenulo postupak koji je u fazi izviđaja, zbog navoda o seksualnom uznemiravanju i agresivnom ponašanju prema učenicima u OŠ Branko Božović

Đurđa Radulović

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici formiralo je predmet povodom sumnji da nastavnik fizičkog vaspitanja I. R. u osnovnoj školi Branko Božović agresivno postupa i seksualno unzemirava učenike i učenice, kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz ODT Podgorica. Predmet je u fazi izviđaja. 

Nastavnik I. R. udaljen je iz škole sredinom februara, nakon što je anonimni dopis roditelja učenika OŠ Branko Božović stigao na adresu Ministarstva prosjevte, nauke i inovacina (MPNI), povodom čega je ovaj resor pokrenuo ispitivanje cijelog slučaja. 

Za problematično ponašanje ovog nastavnika zna se godinama, što je u razgovoru za CIN-CG za potrebe teksta o ovojm slučaju, objavljenog 2. marta, potvrdilo više izvora, uključujući učenike te škole i njihove roditelje. 

CIN-CG je tada objavio i da je imo uvid u anketu sporvedenu u okviru vanrednog nadzora koji je Zavod za školstvo Crne Gore sproveo u februaru, nakon što je MPNI pokrenulo ispitivanje cijelog slučaja. Učenici su često navodili da nastavnik fizičkog, kojem se ne pominje ime ili inicajali, “upada djevojčicama u svlačionice”, “čudno gleda djevojčice”, “neprimjereno dodiruje djevojčice”. Dječaci su uglavnom odgovarali da se neprimjereno ponašanje odnosi na djevojčice, ali i da zna da prema njima bude grub, da zna da udari djecu, viče.

Kao i na više drugih adresa i u CIN-CG stigla je, krajem februara, anonimna dojava, u kojoj se navodi da su zaposleni ZŠCG, prilikom redovnog nadzora škole “Branko Božović”, još u oktobru 2024. bili informisani o neadekvatnom ponašanju nastavnika I. R. prema učenicima/cama. Ipak, kako se navodi, institucije nijesu preduzele važne korake da ispitaju slučaj, sve do prijave roditelja MPNI-ju u februaru. 

ZŠCG je još u oktobru 2024. u sklopu redovnog nadzora te škole, anketirao učenike o ponašanju svih nastavnika u toj školi, i tada je njih 13 odsto izjavilo da su u školi učenici izloženi fizičkom nasilju, a 15 odsto njih je izjavilo da su izloženi verbalnom nasilju od strane nastavnog osoblja, kako se navodi u Izvještaju o tom nadzoru, u koji je CIN-CG imao uvid. 

Iz Zavoda su, tim povodom, kazali za CIN-CG da su nakon saznanja da je određeni broj učenika prijavio nasilje prilikom oktobarskog nadzora kontaktirali Prosvjetnu inspekciju, što je i bila njihova zakonska obaveza. Nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada su to učinili. Ni iz Prosvjetne inspekcije nijesu odgovorili na upite CIN-CG o slučaju i kojeg datuma su informisani o njemu. 

Uprava Zavoda za školstvo u oktobru informisana da dio učenika trpi nasilje, ali nije odmah adekvatno reagovala. Više roditelja i djece žalilo se na zabrinjavajuće višegodišnje ponašanje nastavnika fizičkog vaspitanja

Đurđa Radulović 

Nastanik fizičkog vaspitanja i kulture I. R, u OŠ Branko Božović, privremeno je udaljen iz nastave u februaru ove godine zbog navodnog agresivnog ponašanja i sumnji u seksualno uznemiravanje učenica.  To je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdila uprava OŠ Branko Božović i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI). Kako tvrde iz ovih institucija, slučaj ispituju nadležni organi. Ipak, iz ODT Podgorica kazali su da su na zahtjev CIN-CG pokušali da nađu prijavu ovog slučaja, ali do trenutka objave ovog teksta to nijesu uspjeli. 

Dojava o problematičnom ponašanju nastavnika, stigla je anonimno, potpisana  ,,Roditelji učenika OŠ Branko Božović“, na adresu Ministarstva prosvjete, nauke, inovacija (MPNI) sredinom februara, i tada je Ministarstvo pokrenulo ispitivanje cijelog slučaja, kazala je za CIN-CG direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje pri MPNI-ju, Svetlana Drobnjak. 

,,Čim sam saznala, preduzela sam sve radnje iz svoje nadležnosti i obratila sam se svim nadležnim organima“, kazala je za CIN-CG direktorica škole  Branko Božović, Biljana Stamatović.  Stamatović nije odgovorala na dodatna pitanja CIN- CG o tome kada je i kako saznala za problematično ponašanje nastavnika, niti je dostavila traženu dokumentaciju o slučaju.

Nastavnik je suspendovan u februaru nakon anonimne prijave MPNI-ju, iako se za njegovo neadekvatno ponašnaje zna godinama. To je za CIN-CG potvrdilo više sagovornika, uključujući roditelje djece te škole i bivše učenike/ce.  

Kao i na više drugih adresa i u CIN-CG stigla je, krajem februara,  anonimna dojava, u kojoj se navodi da su zaposleni Zavoda za školstvo Crne Gore, prilikom redovnog nadzora škole Branko Božović, još u oktobru 2024.  bili informisani o neadekvatnom ponašanju nastavnika I. R. prema učenicima/cama. Ipak, kako se navodi, institucije nijesu preduzele važne korake da ispitaju slučaj, sve do prijave roditelja MPNI-ju u februaru.

CIN-CG je imao na uvid  izvještaj o nadzoru OŠ Branko Božović izvršenom u oktobru,  u kojem se navodi da je 15 odstro učenika OŠ Branko Božović prijavilo da u školi trpe fizičko nasilje, a 13 odsto se žalilo na verbalno nasilja od strane nastavnog osoblja, ali se ne navode imena nastavnika.

Iz Zavoda tvrde da su nakon saznanja da je određeni broj učenika prijavio nasilje prilikom oktobarskog nadzora kontaktirali Prosvjetnu inspekciju MPNI-ja, što je i bila njihova zakonska obaveza. Ipak nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG kada su to učinili.  Ni iz Prosvjetne inspekcije nijesu odgovorili na upite CIN-CG o slučaju i kojeg datuma su informisani o njemu. 

Upada djevojčicama u svlačionice 

Zavod je, nakon što ga je MPNI obavijestila o anonimnoj prijavi, pokrenuo vanrednu kontrolu OŠ Branko Božović, prije dvije nedjelje. Tom prilikom je anketu koja se tiče nasilja i neprimjerenog ponašanja nastavnika u školi, popunilo oko 60 učenika, kazali su za CIN-CG iz MPNI-ja. CIN-CG je imao uvid u odgovore učenika. Često su navodili da nastavnik fizičkog, kojem se ne navodi ime ili inicajali, ,,upada djevojčicama u svlačionice“, ,,čudno gleda djevojčice“, ,,neprimjereno dodiruje djevojčice“. Dječaci su uglavnom odgovarali da se neprimjereno ponašanje odnosi na djevojčice, ali i da zna da prema njima bude grub, da zna da udari djecu, viče.

,,Nastavnik fizičkog nas neoprestalno dodiruje“, odgovor je jedne od učenica. ,,Natavnik fizičkog stalno ulazi u ženske svlačionice dok se presvlačimo’’, primjer je još jednog odgovora, kakav se često našao u upitniku.  Više djevojaka je zaokružilo da nastavnik kad uđe u svlačionicu, napomene djevojčicama da budu opuštene jer ,,i on ima kćerke“. 

Dječaci su se, pak, požalili na agresivnost ovog nastavnika: ,,Prema djevojkama je pedofilan, a prema nama ponekad agresivan“, jedan je odgovora navedenih u anketi. ,,Zna da digne ruku“, ,,Jednom je dvojici opalio šamar, takođe je nekog udario ključem ili pištaljkom“, takođe su neki od odgovora. 

Iz Zavoda za školstvo kazali su da je sačinjen izvještaj i o ovom nadzoru, te da su ,,dali preporuke kako bi škola obezbijedila sistematičnu zaštitu učenika/ca od nasilja, sinhronizovanim djelovanjem pedagoško-psihološke službe, uprave škole, odjeljenjskih starješina, nastavnika, stručnih organa i roditelja/staratelja”. 

Ipak ni oni, ni OŠ Branko Božović nijesu dostavili izvještaj o ovom nadzoru na zahtjev CIN-CG. 

Majka jedne djovjčice iz te škole, koja je insistirala na anonimnosti, kazala je da se za problematično ponašanje tog nastavnika zna godinama, i da je često slušala priče da upada djevojčicama u svlačionice, da odmjerava, i slično. 

Priča o seksualnom uznemiravanju u školama u Crnoj Gori postala je tema, nakon nedavnog objelodanjenog sličaja u Gimnaziji Slobodan Škerović. Prema istraživanjima CIN-CG ovaj problem, koji je dugo guran pod tepih, prisutan je i u drugim sredinama, a nastavnici i profesori ostaju nekažnjeni jer ih institucije i patrijahalna kultara štite. 

Više flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošlo je nekažnjeno od strane prvosuđa, iako Crna Gora ima dobar zakonski okvir za sankcionisanje ovih pojava

Alen Hadžović

Presuda u slučajevima govora mržnje u Crnoj Gori gotovo da nema. Posebno zabrinjavajuće je to što jezik mržnje i pozivi na nasilje i netoleranciju dolaze i od predstavnika najviših državnih funkcija. I ostaju nekažnjeni

,,Crna Gora ima solidne zakonske mogućnosti za borbu protiv govora mržnje, ali je problem nedosljedna primjena u praksi, ocjenjuje za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vesna Rajković Nenadić iz Instituta za medije.

Nekoliko svježih flagrantnih slučajeva govora mržnje od strane javnih funkcionera i političara prošli su nekažnjeno od strane prvosuđa. 

Proslavu 166 godina od jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, bitke na Grahovcu, gradonačelnik Nikšića, Marko Kovačević, obilježio je riječima: „Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati“. I pored najava, koalicioni partneri u Nikšiću nijesu kaznili raskidom saveza ovakav gradonačelnikov manir, a Više državno tužilaštvo (VDT) još uvijek izviđa ovaj slučaj.

Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, u junu 2021, Kovačević je na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid: „Uostalom, mislim da nije bilo genocida u Srebrenici i mislim da sam time sve rekao“. Zbog negiranja genocida u Srebrenici, VDT u Podgorici je u septembru 2021. podiglo optužni prijedlog. Krivični zakonik je jasan i za negiranje genocida predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, Viši sud u Podgorici oslobodio je Kovačevića. Utvrdio je da svojom izjavom nije izazivao nacionalnu i vjersku mržnju.

Kovačević je prokomentarisao da za razliku od njega, niko ne dovodi u pitanje govor Mila Đukanovića i Danijela Živkovića, kako je naveo, „zbog mnogo eksplicitnijih stvari“.

Primjera mržnje koje nije stigla ,,ruka pravde” ima i sa druge strane političkog spektra u Crnoj Gori.

Bivši premijer, predsjednik i trodecenijski lider DPS-a, Milo Đukanović, je u intervjuu koji je dao nekoliko mjeseci nakon što je izgubio izbore konstatovao da je crnogorsko društvo – društvo osvetnika. Pominjao je ćeraniju, krvnu osvetu, revanšizam... Iz Višeg tužilaštva u Podgorici su saopštili da nema osnova za pokretanje postupka protiv Đukanovića zbog njegovih izjava u ovom intervjuu.

Predsjednik DPS-a, Danijel Živković, izjavio je da će u slučaju hapšenja bivšeg partijskog šefa Đukanovića njihov odgovor biti radikalan.

U Crnoj Gori i mediji ostaju nekažnjeni zbog jezika mržnje.

“Podsjetimo se slučaja bivših poslanica Božene Jelušić i Suade Zoronjić koje je objavio portal Aktuelno, takođe medij prepoznat po širenju najspornijeg sadržaja, često i govora mržnje. Taj sporni tekst je i dalje dostupan javnosti. Važno je da napomenem da je Zakonom o medijima propisano da sudovi mogu da blokiraju medijski sadržaj i to po hitnom postupku ukoliko ima elemenata koji su kritično inkriminisani”, kaže za CIN-CG Rajković Nenadić.

Ta odredba, navodi ona, nije posljednjih godina primijenjena u praksi. “Usvajanjem novog Zakona o medijima svako zainteresovano lice može da traži od suda da blokira medijski sadržaj, jer je do usvajanja novog zakona, na ljeto prošle godine, to mogao samo državni tužilac. To je ona od bitnih novina u novom zakonu i ja pozivam sve da je koriste”, navodi ona. 

Podsjeća i na slučaj bivšeg poslanika i predsjednika Pokreta za promjene (PzP) Nebojše Medojevića koji je je na Tviteru objavio izmijenjenu privatnu fotografiju bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Janka Odovića.

,,On je to objavio uz neprimjereni komentar u kojem je aludirao na njegovo seksualno opredjeljenje. Medojevićev partijski kolega Nikola Bajčetić ranije je na Tviteru takođe uputio teške uvrede LGBT osobama”, kaže Rajković Nenadić.

Govor mržnje sastavni dio nekoliko krivičnih djela

Govor mržnje je prema crnogorskom zakonodavstvu itekako kažnjiv i sastavni je dio nekoliko krivičnih djela. Krivični zakonik Crne Gore utvrđuje mržnju prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovjesti, saglasna je naša sagovornica.

Takođe i zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Za one koji podstiču na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Za one koji šire ideje o superiornosti jedne rase nad drugom ili propagiraju mržnju ili netrpeljivost po osnovu rase, pola, invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva ili podstiču na rasnu ili drugu diskriminaciju, propisana je kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Ovo pitanje tretirano je i Zakonom o javnom redu i miru koji predviđa da će se onaj ko na javnom mjestu govorom, natpisom, znakom ili na drugi način vrijeđa drugog po osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, etničkog porijekla ili drugog ličnog svojstva, kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 250 do 1.500 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.

,,Problem je međutim što sudovi često nedosljedno primjenjuju zakonske propise. Često se ne zna granica između krivičnog djela i prekršaja, što je potrebno i zakonski jasnije definisati kako bi predstavnicima pravosuđa ostalo manje dilema. Ipak smatram da predstavnici pravosuđa moraju prolaziti više obuka i više raditi po pitanju govora mržnje. Ohrabruje, međutim, što mlađe sudije u osnovnim sudovima sve češće donose presude pozivajuči se na praksu Evropskog suda”, smatra Rajković Nenadić.

Iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman), odgovarajući na naša pitanja, napomenuli su da se zbog prisutnosti govora mržnje, pretežno na internetu, zahtijeva pravovremeno i adekvatno reagovanje, kroz mehanizme samoregulacije, ali i postupke utvrđivanja krivično - pravne i prekršajno - pravne odgovornosti.

,,Onlajn prostor mora biti podložan adekvatnoj kontroli i administraciji sadržaja, posebno što napadi odatle mogu eskalirati fizičkim napadom i/ili drugim neprimjerenim ponašanjem na javnom mjestu“, napominju. 

Upozorava mali broj presuda, naspram broja slučajeva mržnje

Iz te institucije za CIN-CG kažu da je u 2024. godini, u radu pred tom instancom, bilo pet predmeta iz oblasti govora mržnje, a četiri iz oblasti Javni diskurs i mediji, koji se takođe dominantno odnose na govor mržnje. Takvi podaci pokazali su višegodišnji trend da, od ogromnog broja slučajeva mržnje, jedan dio stigne da se požali ovoj instituciji, dok je broj koji stigne do pravosudnih institucija najmanji.

,,Prema statistici predmeta koji se vode u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2023. bilo je 12 predmeta iz oblasti govora mržnje i još sedam predmeta u oblasti javnog diskursa/medija. Tokom 2022. godine bilo je 16 predmeta govora mržnje i 14 predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2021. godini u radu je bilo 10 predmeta zbog govora mržnje i četiri u oblasti javnog diskursa/medija, a 2020. godine sedam, odnosno šest predmeta”, naveli su iz institucije Ombudsmana.

U izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2022. se navodi da je za 12 godina (od 2010. do 2022.) samo 31 slučaj bio pred crnogorskim sudovima. Takvi podaci ukazuju i na hroničnu nespremnost naših pravosudnih institucija da riješe ovaj problem.

Izvještaj platforme Reporting Diversity Network (RDN), objavljen 1. novembra 2024. godine, ukazuje da je samo od maja 2022. do decembra 2023. bilo 162 slučaja govora mržnje, među kojima su se po kategorijama istakli mržnja po osnovi etničke pripadnosti (31,48%), pola (24,07%), političke/ideološke pripadnosti (17,28%) i religije (12,96%).

Prema prethodnom izvještaju iste platforme, kategorija prema kojoj je mržnja dominantno bila upućena jeste bio pol.

Glavni izvor govora mržnje, prema najnovijem izvještaju, jesu političari (33,13%), zatim novinari, predstavnici medija ili medijski analitičari (19,02%), a vrsta mržnje koja se izdvaja su uvrede (73,62%), dezinformacije (11,04%) i podstrekavanje na nasilje (6,75%).

Razvijene demokratije prepoznaju govor mržnje i na njega djeluju. Na primjer, u Francuskoj je još prije više godina tadašnji lider desničarske stranke Nacionalni front, Žan Mari Le Pen, kažnjen dva puta sa po 10.000 eura za dvije izjave kojima je poručio sljedeće: ,,Kad budemo imali 25 miliona muslimana, mi Francuzi ćemo morati da se pazimo. Kad kažem da će onog dana kad više ne bude pet nego 25 miliona Muslimana u Francuskoj, oni biti ti koji nam naređuju, ljudi mi govore – ali g. Le Pen to nam se već događa.”

U ovom poznatom slučaju sada već pokojnog lidera Nacionalnog fronta, Evropski sud za ljudska prava je odbacio Le Penove tvrdnje da mu je prekršena sloboda izražavanja, objasnivši da su njegove izjave promovisale neprijateljstvo i odbacivanje zajednice muslimana u Francuskoj i da takve izjave ne štiti sloboda govora.

Crna Gora još uvijek čeka na značajniju presudu u slučaju govora mržnje.

Tužilaštvo tražeći pomoć EU razotkrilo da se teško bori sa govorom mržnje

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, a u vezi sa masovnim ubistvom na Cetinju, otkrile su brojne nedostatke u percepciji problema govora mržnje u našoj zemlji. Više državno tužilaštvo je saopštilo da će biti zatražena i međunarodna pravna pomoć, jer pojedini komentari objavljeni na društvenoj mreži Iks otežavaju otkrivanje identiteta i osobe koja je postavila komentar.

Tužilaštvo je u najkraćem roku podnijelo dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog objava na društvenoj mreži Fejsbuk koje su imale karakter uvredljivog govora i govora mržnje, nakon zločina na Cetinju. U Višem državnom tužilaštvu su ukupno radi ovog slučaja formirana četiri predmeta zbog govora mržnje.

Od toga, dva su procesuirana, a u dva slučaja osobe nijesu identifikovane. Tužilaštvo je navelo da posvećuju punu pažnju ovim slučajevima, ali da se lažni profili veoma teško identifikuju. Saopštili su da i dalje prate komentare i objave na društvenim mrežama i medijima.

Nedovoljan broj pokrenutih sudskih postupaka po osnovu govora mržnje, i još manji broj pravosnažnih presuda upozorava na neažurnost, nesposobnost ili nespremnost institucija da se izađe na kraj sa ovim problemom. Nedostatak dosljedne primjene propisa, kao i slaba reakcija na izjave visokih političkih funkcionera, stvara prostor za dalju normalizaciju i širenje mržnje u društvu. 

Mnogi dokazani aktivisti za ljudska prava imaju problem da nađu utočište u našoj zemlji

Jovo MARTINOVIĆ 

Crna Gora je od 2019. do 2023. godine odobrila međunarodnu zaštitu za svega 51 stranca. Najviše je Rusa – 19. Većina su osobe velike platežne moći. Istovremeno, dokazani aktivisti za ljudska prava, kao i drugi koji pokušavaju da nađu utočište u Crnoj Gori, ne uspjevaju da dobiju azil.

Neki od njih u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) tvrde da su naišli na otvoreno neprijateljstvo dijela crnogorske vlasti koja o Aleksandru Lukašenku i Vladimiru Putinu ima visoko mišljenje.

V.I. (puno ime poznato redakciji) je imao ružičastu predodžbu o Crnoj Gori kao prozapadnoj članici NATO-a i broj jedan kandidatu za EU, kada je 27. jula 2024. zatražio međunarodnu zaštitu od političkog progona u Bjelorusiji. 

Razuvjerio ga je Radovan Popović, sada već bivši pomoćnik ministra policije Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance. U rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5. juna 2024, Popović je odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu ovom bjeloruskom državljaninu jer, kako se navodi u dokumentu: „ne postoji opravdan strah od progona u matičnoj zemlji“. Ovo rješenje je potvrdio i Upravni sud Crne Gore presudom od 16. januara 2025, odbivši žalbu na rješenje Popovića. V.I. je prije nedjelju dana dobio presudu i rečeno mu je da u roku od 15 dana mora napustiti Crnu Goru. Za utjehu mu je da neće biti deportovan u Bjelorusiju gdje ga čeka KGB.

On i njegova porodica su došli u Crnu Goru krajem 2020. godine i otpočeli uspješan biznis uz odobreni boravak. Međutim, V.I. se nakon pandemije Covid-a vratio u Bjelorusiju zbog problema sa poslovanjem njegove tamošnje kompanije. Iako je firma ponovo stala na noge, u proljeće 2023, počeli su problemi. Nakon poreske inspekcije uslijedile su razne kontrole jedna za drugom. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je naglo otkazala kreditne linije bez obrazloženja. 

Od prijatelja u državnoj bezbjednosti (Bjelorusija je zadržala sovjetski naziv KGB), priča za CIN CG, saznao je da je razlog njegovih iznenanih problema 20-minutni video na Youtube-u koji je objavio u avgustu 2020, na koji je i sam zaboravio. Snimio ga je tokom velikih protesta nakon pokradenih predsjedničkih izbora. V.I . je javno podržao preko Interneta one: „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Na snimku se čuje kako govori da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način uzvratiti“.

U julu 2023. dobio je telefonski poziv od KGB-a. Rečeno mu je da dođe na razgovor. Na pitanje zbog čega, rekli su mu je da će znati kad dođe. V.I. kaže da bi se „razgovor“ loše po njega završio, kao i za mnoge druge koji su ranije nestali nakon odazivanja KGB-u i završili u raznim kazamatima. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je KGB pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je policija dolazila kući da ga traži. Policija je onda kontaktirala njegovu suprugu da pita za njega. Supruga je odgovorila da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

Dobro dokumentirana tortura nad političkim disidentima i kritičarima Lukašenka koji u zatvorima drži gotovo 1300 političkih zatvorenika zbog i najmanjeg prekršaja (uključujući i sitne donacije organizacijama za ljudska prava ili žrtvama terora) nijesu, međutim, mogle uvjeriti crnogorski MUP da V.I. prijeti opasnost. Popović i vijeće Upravnog suda (čiji izvjestilac je bila sudija Tatjana Krpović) konstatuju da strah V.I. od povratka u zemlju „nije bio preovladavajući motiv“ da mu se pruži azil jer „nedostaje i elemenat progona“. Popović i vijeće Upravnog suda zamjeraju i V.I. što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa urednim boravkom.

 „Iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji, MUP je utvrdio da se V.I. može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“, navode. Za crnogorski MUP, Bjelorusija je „industrijski razvijena“ zemlja. Popović je u rješenju pohvalio Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida i da se Lukašenkov režim bori protiv trgovine ljudima.

Slično rješenje MUP je donio i u slučaju ruskog državljanina N.T. (ime poznato redakciji) kome je takođe odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu rješenjem UPI-132/23-5/4 od 1. septembra 2023. godine. Ovaj mladi Rus je tražio azil zbog problema koje je imao zbog svog homoseksualnog opredjeljenja i straha od mobilizacije i slanja u rat. 

Ne ulazeći u opravdanost zahtjeva, MUP je svojim odbijajućim rješenjem ponovio ranije floskule. Citira se Ustav Ruske Federacije koji jamči „prava na lično dostojanstvo“, i da „niko ne može biti podvrgnut mučenju, nasilju, ponižavanju“. „Građani Rusije imaju pravo da učestvuju u politici i u upravljanju državom i pravo da slobodno biraju svoje predstavnike“, navodi se u zaključku MUP-a.

Sa stavom ovdašnjeg Ministarstva, sigurno se ne bi složile desetine hiljada ruskih građana koji su doživjeli montirane sudske procese, mučenja i često direktne fizičke likvidacije u zemlji i inostranstvu od strane Putinovog režima.

Azil u Crnoj Gori još ne uspjevaju da dobiju dokazani kazahstanski aktivisti za ljudska prava Dinara Botaevna Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov. 

Almat i Dinara (poznatija kao Dina Tansari) u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kažu da im je Crna Gora kao novo utočište izgledala privlačno. „Zemlja je članica NATO pakta i kandidat za članstvo u Evropsku uniju (EU), pa smo vjerovali smo da ćemo tamo biti zaštićeni od političkog progona“, ponadali su se supružnici.  

U Crnu Goru su stigli 8. oktobra 2023. godine i zatražili međunarodnu zaštitu. Samo nedjelju kasnije, 16. oktobra, kazaške vlasti su pokrenule novi krivični postupak protiv Smailove (do tada ih je bilo pet). Tužilac iz grada Ust-Kamenogorsk je optužio Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica na osnovu člana 190 Krivičnog zakonika (KZ) Kazahstana. Tužilac tada nije dostavio izjave navodnih žrtava, već je kasnije, krajem novembra, dostavio skenirane izjave. Smailova se tereti da nije prijavila dobrovoljne donacije ovih šest osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. I pored primjedbi Anare Kusainove, advokatice Smailove, da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni drugoj odgovornosti shodno članu 3 KZ-a, za Smailovom je raspisana nacionalna potjernica. Krajem godine, tačnije 27. decembra 2023, Kazahstan je raspisao i međunarodnu potjernicu. Status njenog supruga je ostao nejasan. Pokušaj raspisivanja međunarodne potjernice, prema dostupnim podacima, nije prošao kontrolu Interpola.

Aktivizam Smailove je počeo u julu 2016. godine kada je na svojoj Facebook stranici objavila da je preživjela grupno silovanje u mladosti i da više ne namjerava ćutati o tome i o sveprisutnom nasilju nad ženama i djecom u Kazahstanu. Pozvala je žene da javno progovore o rodnom nasilju. U aprilu 2017. godine, ona i suprug su uspostavili SOS liniju za žrtve porodičnog i seksualnog nasilja i registrovali su Javni pokret protiv nasilja ’NeMolchi.KZ’“ (u prijevodu „nema ćutanja“). Krajem 2019. godine, zahvaljujući djelovanju fondacije i međunarodnom pritisku, Kazahstan je usvojio stroži zakon za krivična djela silovanja i ostalih vidova seksualnog nasilja. Pojačana je i regulativa prevencije porodičnog i seksualnog nasilja. Smailova je 2018. god. dobila odlikovanje UN-a od predsjednice UN Women, Fumzile Mlambo-Ngugke, kao jedna od „žena koje su promijenile svijet“ 2017. godine. U aprilu 2020. je uvrštena u prvih pet žena globalnih aktivista UN Women u borbi protiv COVID-a.

Specijalne izvjestiteljke UN-a Meri Lolor i Doroti Estrade-Tank (predsjedavajuća UN-ove Radne grupe za diskriminaciju žena i djevojčica) su u zvaničnim pismima upozorile Crnu Goru da je kazahstanska vlada u zadnjih sedam godina „razvila obrazac progona i maltetiranja Smailove“. Takođe, Ujedinjene nacije su zamolile Crnu Goru da uzmu u obzir „rizike sa kojima se suočavaju kao borci za ljudska prava ako bi se vratili u matičnu zemlju“, navodeći da Smailovoj prijeti zatvorska kazna od deset godina. Osim UN-a i drugih međunarodnih organizacija o njihovom progonu je pisao AP, Slobodna Evropa (RFE), BBC, Vašington post (WP) itd.

Meri Lolor navodi u pismu našoj Vladi da je zahvaljujući Smailovoj i njenoj fondaciji NeMolchi.KZ pruženo preko 35 hiljada besplatnih konsultacija preko stalno dostupne linije, dok je preko 2,5 hiljade žena dobilo pravnu, i socijalnu pomoć. Aktivizam Smailove i Mukamedžanova protiv nasilja je doveo do osude 240 silovatelja. Takođe, zbog nemara i nepostupanja, do sada je osuđeno i 10 policajaca. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo u postupcima na osnovu žalbi klijenata fondacije koja daje bezplatne pravne savjete.

Sve ove aktivnosti nisu prolazile blagonaklono kod autokratskih vlasti bliskih Moskvi. „U državnoj vlasti imate opasnih pedofila, silovatelja i nasilnika raznih vrsta koje ne vole ovo što mi radimo, iako smo politički potpuno neutralni“ objašnjava Mukamedžanov u razgovoru za CIN-CG.

Problemi sa državom su počeli nakon pozivnice zamjenika generalnog sekretara UN-a Smailovoj da govori na 72. sjednici Generalne skupštine UN 21. septembra 2017. godine. Sa UN-ove govornice u Njujorku Smailova je pozvala centralnoazijske žene „da se ne stide progovoriti i da traže procesuiranje nasilnika“. Ubrzo nakon njenog govora, u Almatiju, u Kazahstanu, vlasti su organizovale pres konferenciju na kojoj je optužena za prevare i odavanje povjerljivih podataka žena žrtava seksualnog nasilja koje su zatražile pomoć od NeMolchi.KZ. „Patriotske“ nevladine organizacije su ubrzo na internetu počeli kampanju verbalnih napada na fondaciju uz prijetnje svakome ko javno govori o nasilju, ubistvima i nekažnjivosti jer se time navodno ruši ugled države.

U Crnoj Gori supružnici nisu dočekani raširenih ruku. Slične domaće organizacije koje se bave ljudskim pravima, osobito žena i žrtava porodičnog nasilja nisu pokazale interesovanje da pomognu ili da se uključe u ovaj slučaj. Upiti CIN-CG su takođe ostali bez odgovora.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) 24. aprila 2024. godine obavijestilo je supružnike da ne može donijeti odluku o njihovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu koju su podnijeli 26. oktrobra 2023. godine u predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog je što donošenje odluke, kako su objasnili, „podrazumijeva utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Stoga je rok za donošenje odluke produžen za još devet mjeseci od strane MUP-a. U dokumentu MUP-a stoji da odgovor na njihov zahtjev „mogu očekivati do 26. januara 2025. godine“. Iako je rok probijen preko mjesec dana do sada nema nikakvog odgovora.

Situacija se za supružnike dodatno usložila kada su krajem ljeta 2024. godine primijetili da su praćeni. Počeli su dobijati i tekstualne prijetnje na njihovom i ruskom jeziku da su locirani i da se neće izvući. Na ponovljene urgencije i UN-a i Savjeta za građansku kontrolu rada policije da im se pruži sigurnost u Crnoj Gori dok čekaju ishod svog zahtjeva, ministar Šaranović je 24. oktobra 2024. god. odgovorio Savjetu birokratski i hladno. Ponovio je raniji dopis MUP-a da je produžen rok za odlučivanje o njihovom zahtjevu „radi utvrđivanja složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. Po pitanju uhođenja i prijetnji supružnicima u Crnoj Gori ministar Šaranović je obavijestio Savjet za građansku kontrolu rada policije da je „sa navedenim upoznata Uprava policije“. Supružnici su za CIN-CG odgovorili da ih niko nije kontaktirao povodom prijavljenih prijetnji.

Da ovakve stvari nisu bezazlene govori slučaj kazahstanskog novinara i opozicionog aktiviste Aidosa Sadikova koji je ubijen u Kijevu početkom jula 2024. god. Porodica Sadikova je optužila kazaškog predsjednika Kasima-Jomarta Tokajeva da je naredio likvidaciju.

Naše društvo ima duboko autoritarne korijene, zabrinjavajuće je jačanje desnice, koje i one osvojene slobode pokušavaju da ukinu, pravda još nije dostupna, govor mržnje je i dalje prisutan, zaključci su sa okruglog stola “Ima li pravde u Crnoj Gori za LGBTQI+”.

Ministar pravde u Vladi Crne Gore Bojan Božović je podsjetio da su ljudska prava neodvojivi dio čovjeka i društva, a da su jedan od najranjivijih djelova tog društva  i LGBTQI+ .

“Dodatni fokus moramo usmjeriti na govor mržnje. Jako je važno i da pratimo trendove koje nameće praksa Suda u Strazburu i praktičara koji se bave ovom temom. Posebnu pažnju treba posvetiti i kaznenoj politici”, naveo je ministar. 

Na pitanja i konstatacije Marka Vukčevića iz Spektre i Ivane Vojvodić iz Juventasa, govoreći o razlozima za stopiranje usvajanja Zakona o pravnom prepoznavanju na osnovu samoodređenja, navodi da je to izuzetno važan izvor prava, te da pretpostavlja da je samo riječ u dodatnom usklađivanju, te da su i političke okolnosti sigurno uticale da zakon još ne bude usvojen.

“Ja svakako podržavam usvajanje ovog zakona i ministarstvo je dalo saglasnost za njegovo usvajanje. Svakako treba napraviti dodatne konsultacije zbog čega Zakon još nije usvojen”, istakao je ministar.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je pisao da Vlada, i pored obećanja, ali i obaveze, nije sredinom decembra prošle godine na dnevni red stavila prijedlog Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na Zakonu je rađeno osam godina, a očekivalo se da bude usvojen do kraja ove godine u Skupštini Crne Gore. Usvajanje ovog Zakona je i obaveza prema Vladinom programu za pristupanja EU 2024-2027. Prema tom dokumentu ovaj propis trebalo je da bude usvojen do kraja prošle godine.

Predstavnik ambasade Kanade u Crnoj Gori Dejvid Morgan je istakao da snažno podržavaju civilne organizacije u borbi za ljudska prava, te da smo ovdje najprije “da učimo kako možemo biti bolji”.

Predsjednica CIN-CG Milka Tadić Mijović je podsjetila da je jedan od onih koji je rizikovao svoj život za borbu za ljudska prava bio i Zdravko Cimbaljević, koji je predvodio prvi prajd u Crnoj Gori i bio primoran da napusti Crnu Goru, a “sklonište je našao baš u Kanadi”.

Iako je prošao dug put od prve parade, navodi direktorka CIN-CG, još ima puno da se uradi da bi ove osobe mogle da žive kao ostali.

“Ne mogu da usvajaju djecu, a nemaju ni mnoga druga prava koje imaju heteroseksualne osobe”, istakla je Tadić Mijović. 

Ona je istakla da je neusvajanje Zakona o samoodređenju opstrukcija u vladajućoj koaliciji,”jer desne partije u toj koaliciji ne žele prava za ovu zajednicu”.

Sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković je istakla da su problemi relikt naslijeđenog ponašanja, nepoštovanje zakona i neadekvatna primjena tih zakona.

“Nedostatak liberalizacije uma, to nam nedostaje”, navela je sutkinja.

Podsjetila je da Ustav, Krivični zakonik,ali i drugi propisi zabranjuju diskriminaciju.

Dodala je da se napadi u većini slučajeva procesuiraju kao prekršaj na osnovu Zakona o javnom radu i miru. “Zanemarljiv je broj slučajeva, koji je procesuiran po Zakonu o zabrani diskriminacije”, istakla je Vuković.

Naglasila je i da nerijetko dolazi do zastare ovih postupaka, da je neblagovremeno i postupanje policije, čime je pravovremena zaštita žrtava dovedena u pitanje.

“ Jako je siromašna i sudska praksa u ovom pravcu nažalost. Bilo bi interesantno izreći kaznu rada u javnom interesu, osuđenog uputiti na rad u nekoj organizaciji, koja se bavi zaštitom prava ovih osoba, međutim takvih presuda nije bilo”, istakla je sutkinja Vuković.

Sutkinja je rekla i da je evidencija ovih slučajeva takođe sporna, te da nijesu pouzdani podaci o procesuiranim slučajevima.

Izvršni direktor ERA – Saveza za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i Turskoj Danijel Kalezić je ocijenio da ima li pravde možda dobro govori i to što nadležni kalkulišu godinama oko usvajanja Zakona o samoodređenju.

Zatim, dodaje i da većina podzakonskih akata nije usklađena sa Zakonom o istopolnom partnerstvu, te da dvoje djece istopolnog para već sedam godina ne mogu da dobiju državljanstvo, jer nadležni neće to da riješe.

“Mnoge prepreke i dalje postoje i formalno pravne i životne”, istakao je Kalezić. 

Dodao je i da se napad na ove osobe tretira kao kafanska tuča, kada govorimo o sudskoj praksi, pa se izriču novčane,uslovne kazne i slično.

Izvršna direktorica NVO Juventas Ivana Vojvodić je istakla da je jačanje desnice možda i najveći problem kada govorimo o ljudskim pravima.

“Očekujemo veliki pad podrške u narednom periodu zbog jačanja desnice”, navela je ona.

Naglasila je da su potrebna veća izdvajanja iz budžeta za ovu oblast.

“ Imamo stagnaciju u ovoj oblasti, koja može dovesti i do porasta nasilja”, upozorila je Vojvodić.

Navela je i da istraživanje pokazuje da 71 odsto građana Crne Gore smatra da ove osobe treba da imaju ista prava,kao svi ostali.

“Problem je porast govora mržnje i nasilja, a u posljednjem periodu trans osobe su posebno ugrožene”, navela je direktorka Juventasa.

Novinarka CIN-CG Đurđa Radulović je navela da je CIN-CG objavio pet tekstova i jedan podkast u okviru ovog projekta. 

Istakla je da, osim o svim ovim problemima koji su pomenuti, govorili smo i o zdrastvenoj zaštiti transrodnih osoba.

“ Dugo godina im nije bila dostupna hormonska terapija, mnogi ljekari nijesu dovoljno informisani šta im je potrebno, suočavaju se sa nepristojnim pitanjima…” navela je Radulović.

Psihijatrica Tea Dakić je istakla da su i Zakon o istopolnom partnerstvu i Zakon o samoodređenju i dalje dikriminatorni.

“ Ne dozvoljava se mlađima od 18 da promijene pol, ali se dozvoljava djetetu od 15 godina da radi, sačini testament bez saglasnosti roditelja i slično”, naglasila je Dakić.

Sutkinja Vuković je zaključila da smo primorani da uskladimo zakonodavstvo sa međunarodnim standardima,  te da “nije te obaveze, ne bi ni ovoliko uradili”.

Događaj je organizovan u okviru projekta: “Unapređenje zaštite prava LGBTQI+ populacije i pristupa pravdi u Crnoj Gori”, koji je podržan od strane Kanadskog fonda za lokalne inicijative (CFLI). Cilj projekta je unapređenje zaštite prava LGBTQI+ zajednice i njihovog pristupa pravdi u Crnoj Gori, kroz istraživanje reakcija državnih organa na prijavljene slučajeve diskriminacije i napada na LGBTQI+osobe i govor mržnje na internetu, kao i analizu praksi sudova i drugih institucija u vezi sa kršenjima prava LGBTQI+ zajednice.

Crna Gora je treća država sa najsmrtonosnijim vazduhom u Evropi, a prema podacima IJZ-a zagađenje vazduha doprinosi prijevremenoj smrti oko 1.200 stanovnika godišnje, pri čemu su PM čestice glavni uzročnici. Najzagađeniji gradovi su Pljevlja i Bijelo Polje, dok im se tokom posljednje decenije približavaju Podgorica i Nikšić. U lanjskom Izvještaju EU o napretku ističe se da nema poboljšanja kada je kvalitet vazduha u pitanju

Kristina Radović/Anđela Korać

,,Odjeća koji se suši na terasi ispred kuće, posljednih dana miriše na sušeno meso“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica koja živi u Zagoriču.

Vazduh u Crnoj Gori je lošeg kvaliteta, čemu svjedoči i prijevremeni broj smrtnih slučajeva zbog zagađenje vazduha, što skraćuje životni vijek u prosjeku od 13 do 16 mjeseci u gradovima zapadnog Balkana i doprinosi više od 15 odsto ukupnog umiranja, kažu za CIN-CG iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).

„Pri poređenju gradova, najveća stopa mortaliteta je procijenjena u Pljevljima, sa stopom od 310 smrtnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika“ kaže Borko Bajić, specijalista higijene iz IJZ. Stanovnica Pljevalja dobila je ovih dana i prvu sudsku presudu protiv države zbog posljedica zagađenja vazduha na njeno zdravlje.

Prema podacima IJZ-a zagađenje vazduha doprinosi prijevremenoj smrti oko 1.200 stanovnika godišnje, pri čemu su PM čestice glavni uzročnici.

U 2022. godini, koja je posljednja godina za koju je Evropska agencija za zaštitu životne sredine (EEA) obradila podatke, u Crnoj Gori je bilo 710 prijevremenih smrti nastalih izlaganjem PM 2,5 česticama, bilo je i 140  prijevremenih smrti nastalih prilikom izlaganja ozonu, kao i 50 prijevremenih smrti nastalih usljed izlaganja azot dioksidu.

Najzagađeniji gradovi u Crnoj Gori su Pljevlja i Bijelo Polje, dok im se posljednjih godina približavaju Podgorica i Nikšić.

Analiza koju je radio CIN-CG pokazala je da je u januaru 2020. godine u Podgorici vazduh 20 dana bio nezdrav, u januaru 2024. bio je lošeg kvaliteta 16 dana, a isto toliko i u januaru, ove, 2025. 

Vazduh u Pljevljima bio je 2020. u januaru 28 dana lošeg kvaliteta, dok je u januaru 2024. bio 19 dana, a istog mjeseca 2025. 15 dana, podaci su sa svjetskog sajta za mjerenje kvaliteta vazduha Aqicn.

U Bijelom Polju u januaru 2020. vazduh je bio nezdrav 28 dana, 2024. godine u januaru 24 dana, a 2025. za cijeli mjesec bilo je 19 nezdravih dana.

„Podaci za period 2020-2023. pokazuju blago poboljšanje kvaliteta vazduha u odnosu na prethodne godine u Pljevljima i Nikšiću, nešto manje u Podgorici, iako i dalje postoji značajan problem sa zagađenjem, jer sve navedene opštine i dalje premašuju dozvoljeni broj dana sa prekoračenjem PM 10 čestica“ kaže za CIN-CG Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene UDG.

Situacija u Pljevljima ostaje najkritičnija, iako je u odnosu na 2022. godinu u 2023. došlo do smanjenja broja dana sa prekoračenjem, sa 124 na 89 dana.

PM čestice (PM10 i PM2.5) poznate kao nevidljive ubice iz vazduha predstavljaju prašinu manju od 10 i 2,5 mikrona, mješavina su čvrstih čestica dima, čađi, prašine i kisjeline, uz teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena, a nastaju kao posljedica kombinovanog uticaja grijanja, saobraćaja i industrije.

Prema postojećem Zakonu o zaštiti vazduha, granične vrijednosti srednjih dnevnih koncentracija PM10 su 50 µg/m³, koji se ne smije prekoračiti više od 35 dana u toku godine, dok je za PM2.5 postavljen godišnji prosjek od 25 µg/m³.

„Na godišnjem nivou, prekomjerno zagađenje vazduha u sjevernoj zoni bilježi se na oko 100 dana, a godišnje koncentracije PM čestica gotovo su dvostruko veće nego u ostalim djelovima“ kaže Vojinović.

Zagađenje vazduha predstavlja veliki rizik za javno zdravlje, pa dovodi do povećanog mortaliteta i morbiditeta. Crna Gora je treća među evropskim državama sa najsmrtonosnijim vazduhom. To pokazuje Izvještaj Evropske komisije za 2024. godinu, prema kojem je najzagađeniji vazduh u Sjevernoj Makedoniji, u kojoj je broj smrti povezanih sa lošim kvalitetom vazduha 255 na 100 hiljada stanovnika, potom u Srbiji sa 217, dok je u Crnoj Gori na nivou od 174 umrlih na 100 hiljada stanovnika.

„Dominantan uzrok aerozagađenja u Podgorici je saobraćaj, a kako je riječ o početku godine uzroci su i ložišta koja koriste čvrsta goriva, kao i upotreba pirotehničkih sredstava koja je izražena tokom praznika“, kaže direktor Ekološkog pokreta Ozon, Aleksandar Perović.

Takođe, jedan od najvećih zagađivača vazduha je i nelegalno spaljivanje raznih vrsta otpada, kao što su gume i komunalni otpad.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je podatak da 9 od 10 ljudi na planeti, oko 90 odsto populacije udiše vazduh koji je prekomjerno opterećen zagađujućim materijama, što prouzrokuje oko sedam miliona preuranjenih smrti širom svijeta, svake godine.

Zagađen vazduh izaziva karcinom

Kratkoročna i dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu može dovesti do mnogih bolesti, uključujući moždani udar, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, karcinom, pogoršanu astmu i infekcije donjih disajnih puteva.

„Benzo(a)piren, organsko  jedinjenje koje  pripada grupi policikličnih aromatičnih ugljovodonika i koristi se kao indikator njihovog prisustva u vazduhu, je klasifikovan od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) kao kancerogen grupe 1, što znači da postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju kancerogena svojstva“ kažu iz IJZ-a za CIN-CG.

IARC je klasifikovala zagađenje vazduha, posebno PM 2,5, kao vodeći uzrok karcinoma. Djeca i adolescenti su posebno ranjivi jer se njihova tijela, organi i imuni sistem još uvijek razvijaju. „Stariji ljudi, kao i oni sa već postojećim zdravstvenim problemima su takođe osetljiviji na zdravstvene uticaje zagađenja vazduha“ kaže Iva Bulajić, projektna koordinatorka NVO Green Home.

Pored toga, najugroženije grupe stanovništva u društvu često imaju gore zdravlje i manji pristup visokokvalitetnoj medicinskoj njezi, što povećava njihovu ranjivost.

„U Evropi je utvrđeno da regioni koje karakteriše niži BDP po glavi stanovnika imaju više nivoe PM 2,5 i obično se javljaju u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Ovaj obrazac je u velikoj mjeri vođen sagorijevanjem nekvalitetnih čvrstih goriva, ugalj i drva, u niskoefikasnim pećima za grijanje domaćinstava u tim oblastima,” objašnjavaju iz Green Home.

„Kratkotrajno izlaganje visokim nivoima PM čestica može dovesti do smanjene funkcije pluća, respiratornih infekcija i pogoršanja astme. Dugotrajna ili hronična izloženost PM česticama povećava rizik osobe za bolesti kao što su moždani udar, bolesti srca, hronična opstruktivna bolest pluća i rak“ kaže za CIN-CG Bajić.

Postoje takođe dokazi koji povezuju izloženost zagađenju vazduha sa povećanim rizikom od neželjenih ishoda trudnoće kao što su  zaostajanje u rastu i razvoju ploda, niska porođajna težina djeteta i prijevremeni porođaj. Sve veći broj dokaza takođe sugeriše da zagađenje vazduha može uticati na javljanje šećerne bolesti i neurološki razvoj kod djece, objašnjava Bajić.

Iako je vidljiv trend prijevremenog umiranja od izlaganja PM 2,5 česticama u odnosu na 2005. godinu,  može se smatrati da je uticaj zagađenog vazduha na zdravlje satanovništva značajan i  puno veći nego što se može procijeniti koristeći postojeće prihvaćene naučne alate, pogotovo kada se pored navedenih zagađivača uzme u obzir uticaj svih ostalih zagađivača vazduha u domaćinstvima i spoljašnjoj sredini koji se ne mogu adekvatno izmjeriti niti kvantifikovati.

Pljevlja –  ekološka crna tačka

S ekotoksikološkog aspekta, Pljevlja su ekološka crna tačka. Podaci o stanju životne sredine pokazuju da su voda, vazduh, zemljište i pejzaž degradirani usljed neposrednog uticaja brojnih izvora zagađenja, kojima je stanovništvo direktno izloženo. To je velikim dijelom posljedica loše planiranog i nedovoljno kontrolisanog industrijskog i urbanog razvoja.

„Ključna su dva faktora, a to je grijanje i saobraćaj, dok je za Pljevlja dodatni uzrok proizvodnja električne energije iz termoelektrane. U mnogim domaćinstvima na sjeveru Crne Gore koristi se ugalj za grijanje zbog niske cijene i nemogućnosti prelaska na efikasnije i čistije izvore energije“ kaže Bulajić.

Najveće štete nastaju usljed uticaja tehnoloških operacija u Termoelektrani, Rudniku uglja, „Vektri Jakić“, zatim odlagališta šljake i pepela na Maljevcu, transportnog sistema i odlagališta otpada i jalovine na Jagnjilu, piše u Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine. (Strategija).

U Pljevljima postoji oko 4.000 individualnih ložišta, od kojih su većina na čvrsto gorivo, pa se kombinuje loženje uglja i drva. Svega 1.250 domaćinstava koristi pelet.

„Tokom proteklih deset godina, pojedine gradske kotlarnice su rekonstruisane u cilju smanjenja emisije PM, izvršena je zamjena energenata za grijanje i umjesto kotlova na ugalj instalirani su kotlovi na pelet, što je imalo uticaj na smanjenje i dalje visokog zagađenja. Još uvijek se kotlovi na ugalj koriste u: Grijanju DOO, Rudniku uglja, Vektri Jakić, Sportskom centru Ada, Gimnaziji, Medicinskom centru, Centru bezbjednosti i Čistoći DOO“ objašnjava Vojinović.

Slično je i sa individualnim ložištima, pa od 2015. godine kada je započeta subvencionisana nabavka ekološki prihvatljivog energenta – peleta u visini od 50 odsto nabavne cijene, od tadašnjih 280 korisnika, sada pelet koristi 1.250 domaćinstava.

„Tokom 2022. godine, evidentirano je poboljšanje kvaliteta vazduha Pljevljima, u odnosu na koncentraciju sumpor (IV) oksida. Na ostalim mjernim mjestima u okviru državne mreže, nisu registrovane promjene u odnosu na ovaj zagađivač, odnosno izmjerene koncentraciju su višestruko niže od propisanih graničnih vrijednosti. Ovaj zagađivač potiče u najvećoj mjeri od sagorijevanja uglja, što objašnjava povremeno visoke koncentracije u urbanoj zoni Pljevalja“, objašnjava Gordana Đukanović iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS).

Termoelektrana Pljevlja je zbog kvara isključena sa mreže trećeg januara 2025. godine, nije radila tri dana, kažu za CIN-CG iz Elektroprivrede Crne Gore AD Nikšić (EPCG).

Azbest je jedan od mogućih uzroka povećanog obolijevanja od karcinoma pluća i mesotelioma u Pljevljima. Nekadašnja cementara, Termoelektrana i njen prenosni sistem, Rudnik uglja, kočioni sistemi teških kamiona za prevoz uglja do TE, kao i „kućna“ upotreba azbesta koji sadrži sitne opasne čestice koje se inhaliraju – sve to može doprinijeti povećanom obolijevanju. Međutim, evidencija o korišćenju i odlaganju azbesta ne postoji, kao ni o mogućem obolijevanju kao posljedici udisanja azbestnih čestica piše u Strategiji.

„Poseban je uticaj Termoelektrane „Pljevlja“ (TEPV) sa deponijom pepela i šljake „Maljevac“. Gotovo 98 odsto emisija sumpornih oksida u Crnoj Gori izlaze iz dimnjaka TEPV, a epizode prekoračenja emisija su tokom zimskih mjeseci veoma često alarmantne, uz prisutno prekoračenje i emisija azotnih oksida“ kaže Vojinović.

Različito predstavljanje podataka o kvalitetu vazduha

Podaci o kvalitetu vazduha na svjetskom sajtu AccuWeather i na našem novom sajtu Vazduh.me se ne poklapaju. Vazduh.me su osnovali AZŽS, Ekološki pokret „Ozon“ i Institut za javno zdravlje (IJZ).

Naime, kada je vazduh u Podgorici na sajtu Vazduh.me u kategoriji ,,veoma dobar“, na sajtu Accuweather je ,,slab“. Takođe, primjetna je razlika  i za ostale gradove, kao što su Pljevlja, na sajtu Vazduh.me piše da je kvalitet vazduha dobar, dok na sajtu AccuWeather piše da je nezdrav.

„Razlika je u predstavljanju rezultata. Sajt AccuWeather prikazuje indeks kvaliteta vazduha na osnovu srednje dvadesetčetvoročasovne vrijednosti, dok naš sajt Vazduh.me prikazuje rezultate u trenutku, odnosno satu“, objašnjava za CIN-CG Đukanović.

Jedan od najvećih zagađivača vazduha su vozila, koja emituju velike količine štetnih gasova, poput azot-dioksida, ugljen-monoksida i čestica PM 2.5 i PM 10. Istovremeno, ne postoji efikasan javni prevoz čime se doprinosi većem broju vozila na ulicama, objašnjava Bulajić.

Broj motornih vozila se povećao sa 164.626 u 1998. godini na 285.257 u 2023, dok je prosječna starost svih vozila u 2022. godini iznosila 12,54 godina. Prema podacima Monstata za tri kvartala 2024. godine bilo je registrovanih 227.890 motornih vozila, a podaci za cijelu godinu još nijesu objavljeni.

„U Podgorici je u 2023. godini bilo registrovano 90.799 vozila, što čini trećinu svih registrovanih vozila u Crnoj Gori. Najviše je putničkih automobila koji koriste naftne derivate kao dominantnu vrstu goriva, pri čemu najveće učešće čine dizel vozila, a problem je i njihova prosječna starost koja na nivou Crne Gore iznosi gotovo 14 godina“, kaže Vojinović.

Podaci EEA pokazuju da je u Crnoj Gori 2022. godini bilo 134 prijevremenih smrti zbog izlaganja azot dioksicu (NO₂).

NO2 je gas koji nastaje kao rezultat sagorijevanja fosilnih goriva, poput onih u automobilima, industriji i termoelektranama. Ovaj gas može imati ozbiljan uticaj na zdravlje, naročito kod osoba sa postojećim respiratornim problemima, kao što su astma ili hronična opstruktivna plućna bolest. Dugoročna izloženost ovom gasu može povećati rizik od bolesti pluća, srčanih oboljenja, pa čak i preuranjene smrti.

Crna Gora nema nikakve mjere zaštite

,,Znam da je vazduh zagađen, čim mi dah postane kraći“, kaže jedna od sagovornica  CIN-CG.

Iako se suočava sa značajnim problemom zagađenja vazduha, Vlada Crna Gora ne daje nikakav odgovor na to, kaže Bulajić.

U posljednjem Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru, kvalitet vazduha se navodi kao podoblast Poglavlja 27 u kojoj nije bilo nikakvog napretka, objašnjava Bulajić.

„Ova ocjena ne čudi imajući na umu da Nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha za period 2021–2029. godine nije usvojena evo već peta godina a što implicira da nisu donešeni ni odgovarajući lokalni planovi, niti se implementiraju mjere koje bi dale neke rezultate” kažu iz NVO Green Homa.

„Najvažniji strateški dokumenti nijesu doneseni. Nacionalna strategija upravljanja kvalitetom vazduha je u formi nacrta stavljena na uvid još 2019. godine, a bez nje ni lokalni planovi za opštine koje imaju izražen problem aerozagađenja ne bi bili efikasni”, kaže Perović.

Nemamo dugoročni plan djelovanja na polju smanjenja zagađenja vazduha, pa će se repriza alarmantnih parametara o nekvalitetnom vazduhu nastaviti. „Kasni se i sa izradom tzv. mape puta ka dekarbonizaciji sa rokovima eliminacije uglja iz upotrebe, odnosno sa donošenjem Nacionalnog energetskog i klimatskog plana,“ kaže Vojinović.

Dokument ažurirani Nacionalni utvrđeni doprinos Crne Gore (NDC) za 2030. i 2035. godinu,  kako piše na sajtu Vlade, predstavlja smanjenje emisije sa efektom staklene bašte (GHG) za 55 odsto do 2030. godine i 60 odsto do 2035. godine, tvrdi se da je to ogroman iskorak u odnosu na prethodni NDC kojim je smanjenje predviđeno u iznosu od 35 odsto.

Ovaj dokument je usvojen na nedavnoj februarskoj elektronskoj sjednici Vlade Crne Gore, a stručnjaci upozoravaju da nije jasno kako će se ovako ambiciozan plan smanjenja štetnih gasova ostvariti bez radikalnih mjera kao što su gašenje TE Pljevlja, koja emituje najviše emisija ili drastičnim promjenama vezanim za saobraćaj, koje bi značile da mnogi automobili što se danas kreću drumovima, moraju biti isključeni iz upotrebe.

Inače kako je izjavio ministar Damjan Ćulafić NDC je obaveza preuzeta prema Pariškom sporazumu, kojom se Crna Gora obavezuje na smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i doprinos globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena. Takođe, NDC je i doprinos procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU).

CIN-CG je pitao Vladu Crne Gore kakve planove ima za TE Pljevlja jer je Evropska energetska zajednica još ranije upozorila da ona mora biti zatvorena do 2030. godine, ali CIN-CG na ovo i mnoga druga pitanja nije dobio odgovore.

Crna Gora je na putu ulaska u EU, prema optimističkim prognozama do 2028. godine trebalo bi da postane članica. Međutim, da bi pristupila EU, čeka je težak zadatak ispunjenja uslova i zatvaranja poglavlja, od kojih je najzahtjevnije Poglavlje 27, tj. Životna sredina i klimatske promjene, u kojem je jedna od značajnih stavki vezana za smanjenje emisija štetnih gasova i poboljšanje kvaliteta vazduha. Teško je vjerovati da će se nagomilani problemi riješiti do 2028, posebno zato što Vlada ne radi mnogo na ovom polju, a loš vazduh vreba i polako ubija.

Vremenski uslovi – zagađivači

Vremenski uslovi veoma utiču na kvalitet vazduha. Pored vremenskih uslova važne su i geografske karakteristike terena.

„U kotlinama gdje su uglavnom smješteni gradovi na sjeveru, uz pojavu temperaturne promjene, visokog atmosferskog pritiska, uz odsustvo padavina, tokom sezone grijanja, sa sigurnošću možemo da očekujemo visoko i veoma visoko zagađenje vazduha. Ove pojave su dosta česte, posebno u pljevaljskoj kotlini, ali u ostalim gradovima, kada se i registruju najveće koncentracije zagađivača u vazduhu, koji vode porijeklo od sagorijevanja čvrstih goriva, uglja i drveta“, kaže Đukanović.

Uprkos zakonskoj zabrani paljenja otpada na otvorenom, spaljivanje poljoprivrednog otpada je praksa, naročito nakon žetve i tokom proljećnih radova na čišćenju dvorišta i poljoprivrednih imanja. „Spaljivanje otpada na otvorenom, pored emisija zagađujućih materija u vazduh, predstavlja veliki rizik i u pogledu nastanka šumskih požara, prilikom kojih se stvara i gubitak šumskog fonda koji je najefikasniji “filter” za prečišćavanje vazduha“ kaže Vojinović.

Uprkos zakonskoj zabrani paljenja otpada na otvorenom, spaljivanje poljoprivrednog otpada je praksa, naročito nakon žetve i tokom proljećnih radova na čišćenju dvorišta i poljoprivrednih imanja. Spaljivanje otpada na otvorenom, pored emisija zagađujućih materija u vazduh, predstavlja veliki rizik i u pogledu nastanka šumskih požara, prilikom kojih se stvara i gubitak šumskog fonda koji je najefikasniji filter za prečišćavanje vazduha.

Frekventno je paljenje i ostalih frakcija otpada, posebno otpadnih guma. Pri paljenju guma oslobađa se čitav dijapazon zagađivača koji su štetni po životnu sredinu i toksični za zdravlje, uglavnom stanovništva koje živi neposredno od mjesta na kojem se ova nelegalna aktivnost najčešće odvija, a to su naselja: Vrela ribnička, Konik, Stari aerodrom i sl.

Izmijenjena lokalna klima u Podgorici ima svoj doprinos. U uslovima kada se bilježi sve manji broj vjetrovitih dana, naročito sjevernog vjetra po kojem je Podgorica posebno bila karakteristična, nema ni privremene ventilacije užeg gradskog jezgra. Uz to, kada se tokom jeseni i zime, kada je hladno, dovoljno vlažno i kada nema jakog vjetra, pojavi magla u prizemnom sloju atmosfere, ona se usljed prisustva zagađujućih čestica pretvara u smog, koji traje i nekoliko dana uzastopno.

Trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama

Danijela Lasica

U svjetlu posljednjih lokalnih izbora u Podgorici, tema uloge žena u politici ponovno je u fokusu. Na žalost, situacija u Crnoj Gori odražava zabrinjavajući trend: od 13 izbornih lista koje su se takmičile krajem septembra 2024. godine, samo jedna je imala ženu kao nositeljku. Dodatno, trenutno nijedna žena nije na čelu neke opštine, što predstavlja znatan pad u poređenju s prethodnim decenijama.

Kaća Đuričković iz UNDP-a, koja se dugi niz godina bavi pitanjima osnaživanja žena, upozorava na šire sistemske uzroke ovog problema.

"Prisustvo duboko ukorijenjenih tradicionalnih društvenih normi jedan je od glavnih razloga za trenutno stanje rodne ravnopravnosti, a tom sistemu utemeljno je uvjerenje da javna sfera, donošenje odluka i moć pripadaju muškarcima, dok su žene usmjerene na brigu o porodici i majčinstvo. Ova sistemska diskriminacija nije nova, a njeno uklanjanje je dugotrajan proces, jer je usađena u društvene vrijednosti koje neravnomjerno raspodjeljuju resurse – vrijeme, moć i novac”, kaže Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi.

“Snaženje nacionalizama dio su istog paketa i mit o ženama majkama uzdignut je do narativa o opstanku u jačanju nacija. Pored toga, ovaj porast retrogradnih snaga dovodi u pitanje i druga prava žena poput reproduktivnih koja su u ovakvom ambijentu postala laka meta. Ovaj otpor nije samo lokalni fenomen, već dio globalnog trenda što sveukupno sliku čini kompleksnijom”, kaže Đuričković.

Zdenka Popović, potpredsjednica Skupštine Crne Gore, slaže se da zakonske kvote za žene nisu dovoljne, ali dodaje i da bez kvota ne bi bilo ni ovoliko žena u politici koliko ih je trenutno.

"Iako kvote garantuju minimalno prisustvo žena na listama, stvarni uticaj žena na ključne političke odluke ostaje ograničen, kaže Popović.

“Uvođenje strožih mjera, poput povećanja kvota na 40% i garancije da najmanje 40% izabranih kandidatkinja budu žene, predlaže se kao rješenje. Iako žene čine više od polovine populacije u Crnon Gori, istraživanja pokazuju da 92% žena više od muškaraca preuzima neplaćene poslove u domaćinstvu, što utiče na njihovu mogućnost političkog angažmana. Socijalne predrasude i kulturološke norme dodatno ih sputavaju”, objašnjava Popović.

Univerzitetska profesorica, i dugodišnja poslanica Branka Bošnjak, kaže da se stiče utisakm da bez obzira na važnost balansirane zastupljenosti i rodne ravnopravnosti na mjestima odlučivanja za dobrobit društva, da se i dalje ova tema uporno odbija kad je u pitanju realizacija.

“Deklarativno su uvijek svi “ZA” ali činjenice demantuju. Dakle stagniramo, puna su nam usta priče o rodnoj ravnopravnosti, ali na djelu ništa od toga, makar ne tamo gdje je moć, tu žena nema. Ako i uspiju vrlo brzo ih potisnu. Muškarci vole moć i smatraju da im to pripada, oni su u tome ujedinjeni i solidarni, dok nama ženama uvijek nedostaje te solidarnosti”, kaže Bošnjak.

Podaci govore sami za sebe

Prema trenutnim statistikama, žene zauzimaju samo 27,16% mjesta u parlamentu Crne Gore, što je ispod prosjeka regiona. Ovaj podatak ne iznenađuje ako uzmemo u obzir da Crna Gora nikada nije imala ženu na poziciji premijerke ili predsjednice države. Kaća Đuričković istakla je da je od 1946. godine, kada su žene prvi put dobile pravo glasa, samo 26 žena obnašalo funkcije ministarki.

“Da se okupe sve žene koje su ikada bile na pozicijama ministarki, ne bi mogle sastaviti vladu prosječne veličine”, slikovito opisuje Đuričković.

Dodaje da su krize u proteklim godinama dodatno osnažile retradicionalizaciju društva, što se jasno odražava u političkoj sferi. Sumornu statistiku potvrđuju I ostale sagovornice.

“Činjenica da nijedna žena nije bila na mjestu predsjednika vlade i da trenutno nemamo potpredsjednicu vlade, uprkos velikom broju potpredsjedničkih mjesta, sugeriše duboko ukorijenjene društvene, kulturne i političke barijere. Međutim u 44. Vladi ipak imamo 5 ministarki koje vode jedne od najznačajnijih resora što predstavlja pozitivan podstrek i motivaciju za sve mlade žene koje sebe vide u politici”, kaže Popović.

“Samo je jedna žena je na mjestu potpredsjednice Skupštine, I to je puko ispunjavanje Poslovnikam koji smo mi kao Ženski klub prošlog saziva Skupštine uspjele da izmijenimom da makar jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu, i eto to jedno što su morali su ispunili, sumnjam da bi da nije bila obaveza”, dodaje Bošnjak.

Još alarmantniji je pad prisustva žena na lokalnom nivou. Prije petnaest godina, Crna Gora je imala četiri do pet predsjednica opština, što danas nije slučaj.

"To je porazno za društvo i pokazuje koliko je neophodno sistemsko osnaživanje žena. Rodna ravnopravnost nije samo pitanje pravde i jednakih mogućnosti, već i pitanje kvalitetnijeg upravljanja, jer različite perspektive doprinose donošenju boljih odluka. Ako društvo zanemaruje potencijal žena, propušta šansu za inkluzivniji i uravnoteženiji razvoj", navodi Popović.

Izazovi digitalnog doba

Jedan od novih aspekata koji dodatno otežava situaciju jeste negativan uticaj digitalnih platformi. Društvene mreže, iako pružaju prostor za javni diskurs, postale su sredstvo za napade na žene u politici.

"Digitalno nasilje i mizoginija obeshrabruju žene da se uključe u političke tokove", upozorava Đuričković.

“Ovi napadi, koji uključuju i verbalno i medijsko nasilje, dodatno obeshrabruju veliki broj žena da se uključe u politiku i prihvate odgovorne i značajne pozicije", slaže se Popović.

Potencijal za promjene

Ipak, iako situacija izgleda obeshrabrujuće, postoje mogućnosti za napredak. Proces pristupanja Evropskoj uniji predstavlja jedinstvenu priliku za promovisanje rodne ravnopravnosti.

“Crna Gora ne smije sebi dopustiti luksuz da zanemari više od polovine svog ljudskog kapitala – žene. Bez njihovog punog doprinosa, društvo ne može ostvariti svoj razvojni potencijal. Potrebno je aktivno raditi na većem uključivanju žena u procese odlučivanja, kako u politici, tako i u ekonomiji, jer bez njihovog učešća društvo gubi dragocjenu perspektivu i doprinos”, kaže Đuričković.

Dodaje da je usklađivanje zakonodavstva s EU standardima može biti katalizator za promjene. Kao primjer, navela je zakon koji osigurava finansijska sredstva za ženske organizacije unutar političkih partija.

Popović dodaje da je važno raditi na promjeni percepcije žena u politici.

"Društvo mora prepoznati vrijednost koje žene donose u procese odlučivanja. Bez njihovog doprinosa, gubimo dragocjene perspektive", zaključuje ona.

Bošnjak kaže da je potrebno insistirati na afirmativnoj akciji, jer mi kao tradicionalna sredina još nismo zreli da sami shvatimo da je rodni balans nešto što je dobro za društvo.

“Ženski klub mora se izdići iznad dnevne politike i partijskih rigidnih pravila i jedinstveno nastupiti po pitanju afirmativne akcije kada se budu donosili izborni zakoni, zatim Zakon o Vladi i Zakon o Skupštini, jer ako se to prepusti muškarcima žena na pozicijama moći biti neće, po koja kao dekor i ništa više od toga. Snaga je u ženama i našem jedinstvu”, zaključuje profesorica.

Uprkos svim preprekama, borba za ravnopravnost žena u politici ne smije stati. Crna Gora i širi region imaju priliku da kroz obrazovanje, promjenu zakonodavstva i osnaživanje žena grade inkluzivnija društva. Emancipacija žena nije samo pitanje pravde, već i ključni preduslov za razvoj i napredak.