Ismet Hadžić i Srđan Milić izabrani su za članove Savjeta (CBCG) uprkos ozbiljnim dilemama oko njihovih akademskih referenci, partijskih veza i usklađenosti sa zakonskim uslovima. Fakultet Hadžića akreditovan je tek više od deceniju nakon što je diplomirao, dok doktorat Milića sadrži identične djelove jednog njegovog ranije objavljenog rada, bez navedenih reference u bibliografiji 

Andrea Perišić/Đurđa Radulović 

Akademske reference, ali i doskorašnja partijska pripadnost Ismeta Hadžića i Srđana Milića, koje je Skupština Crne Gore na sjednici 31. decembra 2025. izabrala za članove Savjeta Centralne banke Crne Gore (CBCG), otvaraju ozbiljna pitanja o kredibilitetu i kvalifikacijama za te funkcije: diplome im dolaze sa obrazovnih ustanova koje su godinama pratile kontroverze oko akreditacije i akademskog integriteta. 

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) pokazalo je da je reference članova Savjeta jedne od najvažnijih državnih institucija Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet cijenio bez stvarnog uvida u relevantnu dokumentaciju.

Za izbor četiri člana Savjeta CBCG, pored Hadžića i Milića, bilo je predloženo još šest kandidata i to: Tamara Backović, Hadži Vesna Vujošević, Šućo Orahovac, Zarija Pejović, Brankica Mošurović i Mladen Bojanić. Od kandidature su još tokom ljeta lanjske godine odustale  Mošurović i Hadži Vujošević. Nakon toga je Odbor održao konsultativno saslušanje preostalih šest kandidata, da bi Skupštini za izbor predložio Tamaru Backović, Srđana Milića, Šuća Orahovca i Ismeta Hadžića, što je na sjednici posljednjeg dana prošle godine i usvojeno. Backović i Milić su dobili podršku devet poslanika, dok je za Orahovca i Hadžića glasalo njih osam. Kandidati Zarija Pejović i Mladen Bojanić su dobili samo po jedan glas podrške.

Ismeta Hadžića je za kandidata za člana Savjeta CBCG predložio poslanik Bošnjačke stranke (BS) Mirsad Nurković, čiji je Hadžić ranije bio funkcioner, dok je Srđana Milića predložila poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović, čiji je dugogodišnji predsjednik i poslanik bio Milić. Međutim, i jedan i drugi su saopštili da više nijesu u partijama. 

Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet je postupak izbora članova Savjeta CBCG vodio po ranije uspostavljenoj praksi, prema kojoj član Odbora uz predlog kandidata dostavlja samo biografiju iz koje se sagledava da li kandidat ispunjava uslove. Međutim, kandidati nijesu bili dužni da dostave i obrazovne isprave, niti bilo koje druge dokaze o kvalifikacijama. 

Fakultet u Novom Pazaru akreditovan tek više od deceniju nakon što je Hadžić diplomirao 

Ismet Hadžić je, prema biografiji dostavljenoj Skupštini, a u koju je CIN-CG imao uvid, od 2004 do 2008. godine studirao na Fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju na privatnom Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na odsjeku za poslovnu ekonomiju, smjer menadžment i preduzetništvo, gdje je stekao zvanje diplomiranog ekonomiste sa 240 ECTS kredita. Ta obrazovna ustanova akreditaciju nije imala ni deceniju nakon što je Hadžić diplomirao, iako je, po srpskom Zakonu o visokom obrazovanju, taj status trebalo da riješi još do 2009. godine.

Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru godinama je bio predmet sporova. U 2016. Nacionalni savet za visoko obrazovanje Srbije odbio je akreditaciju gotovo svih studijskih programa Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, uz navode da je problem bio, između ostalog, u nastavnom kadru. Prema navodima iz te srpske institucije, do tog perioda bili su akreditovani samo engleski jezik i pravne nauke. 

U Srbiji je 2005. donesen Zakon o visokom obrazovanju kojim je, radi obezbjeđenja razvoja i unapređenja kvaliteta, propisana obaveza akreditacije svih visokoškolskih ustanova. Proces akreditacije sprovodila je Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta visokoškolskih ustanova i jedinica u njihovom sastavu i vrednovanja studijskih programa (Komisija), koja je počela sa radom u junu 2006. godine. Ovaj zakon predviđa da se postupak akreditacije i dobijanja dozvole za rad visokoškolskih ustanova koje su zakonito radile prije donošenja ovog propisa sprovede u roku od tri godine od dana obrazovanja Komisije. 

Tek nakon intervencija sprskog Ministarstva prosvjete i zaključka Vlade Srbije iz juna 2017. godine, diplome tog univerziteta formalno su potvrđene kao validne do okončanja akreditacionog procesa, dok se danas na sajtu ovog univerziteta može pronaći potvrda o akreditaciji iz 2024. godine. 

,,Smatram da je za ocjenu validnosti bilo koje diplome relevantno isključivo to da li je ona priznata od strane nadležnih institucija. U mom slučaju, diploma je prošla zakonom propisanu proceduru priznavanja u Crnoj Gori, čime je potvrđena njena pravna valjanost. Eventualne polemike o reputaciji pojedinih institucija ne mogu biti osnov za osporavanje diplome koja je formalno priznata od strane nadležnog državnog organa“, kaže Hadžić za CIN-CG. 

Da formalno priznavanje diplome ne zatvara automatski sva pitanja o njenom kredibilitetu pokazuju i nedavne odluke Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), koje je u septembru 2025. godine obustavilo priznavanje diploma sa čak osam regionalnih visokoškolskih ustanova, zbog zaštite javnog interesa i standarda kvaliteta u visokom obrazovanju. 

Hadžić je u biografiji još naveo da je radio kao nastavnik ekonomske grupe predmeta, knjigovođa, saradnik za osiguranje, rukovodilac sektora za finansijsko-računovodstvene poslove u rožajskom komunalnom preduzeću, potom sekretar Sekretarijata za finansije i ekonomski razvoj Opštine Rožaje, a kao tada trenutnu poziciju naveo je mjesto sekretara Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora Opštine Rožaje.

Uz to je istakao i obuke iz pripreme EU projekata, upravljanja projektima i računovodstva, dok je za engleski jezik u biografiji naveo pasivno znanje u sve tri kategorije: razumijevanje, govor i pisanje.

Milićev doktorat sadrži identične djelove ranije objavljenog rada, bez reference u bibliografiji 

Milić, drugi član Savjeta CBCG, prema biografiji dostavljenoj Skupštini Crne Gore, završio je u bivšoj SFRJ cijenjeni Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, gdje je diplomirao na temi “Primarna i sekundarna emisija novca“. Doktorirao je na Beogradskoj bankarskoj akademiji, u okviru privatnog Univerziteta Union, gdje je 15. jula 2021. odbranio disertaciju “Uticaj fiskalne konsolidacije na makroekonomske performanse - primjer Crna Gora”. 

Međutim, uvid CIN-CG-a u javno dostupnu doktorsku disertaciju Srđana Milića, koja se može pronaći na oficijalnom sajtu Univerziteta Union, pokazuje poklapanja sa njegovim ranijim radom “Fiskalna konsolidacija: osnovni aspekti i uporedna analiza“ koji je u decembru 2020. godine objavljen u naučnom časopisu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu “Ekonomske ideje i praksa”, međutim to nigdje ne navodi kao referenca ili u bibliografiji u samoj disertaciji, što je akademska obaveza.

U Milićevom radu i u doktoratu pojavljuju se isti ili gotovo isti pasusi, ista argumentacija i slična struktura poglavlja. Na primjer, u članku iz 2020. Milić piše da su “Alesina i Peroti pokazali da su uspješne konsolidacije dominantno bazirane na smanjenju zarada i socijalnih transfera”, a u disertaciji se gotovo identična formulacija ponavlja. 

Još vidljivije poklapanje odnosi se na dio o političkim ciklusima. U disertaciji, na stranama 148–149, stoji: „Na ovaj način vlade često pokušavaju da minimiziraju potencijalni gubitak glasača... Faktički nijedan ozbiljni program fiskalne konsolidacije se ne može sprovesti, a da ostanu ne dirnute bar neke od ove tri komponente: plate i zaposlenost u javnom sektoru, penzije i socijalni transferi... Stoga se često programi fiskalne konsolidacije pokreću u prvoj ili eventualno drugoj godini nakon izbora...“ 

Slični niz formulacija vidi se i u Milićevom radu iz 2020, uz sličnu logiku, raspored teza i iste autore na koje se poziva. U tom radu nalazi se i gotovo ista rečenica o “Hansjörgu i tome da je najveći broj programa fiskalne konsolidacije sproveden u roku od jedne godine od izbora”, što se potom gotovo doslovno pojavljuje u disertaciji. 

Ovo je samo dio potpuno identičnih rečenica koje se ponavljaju u dva Milićeva rada.  

U samoj disertaciji Milić, inače, izjavljuje da je riječ o rezultatu njegovog samostalnog istraživačkog rada i da su korišćene reference jasno navedene. 

U akademskoj praksi, objašnjava za CIN-CG sagovornik sa Univerziteta Crne Gore (UCG), koji je tražio da ostane anoniman, postoji debata o tome gdje prestaje legitimno objavljivanje djelova rada tokom izrade doktorata, a gdje počinje autoplagijarizam. 

Prema njegovim riječima, članak objavljen tokom izrade disertacije može predstavljati uvodni ili teorijski dio doktorskog rada, posebno ako je prethodno objavljivanje dijela istraživanja bilo uslov za odbranu. Ipak, ističe da je u ovom slučaju problematično to što se u samoj disertaciji nigdje ne konstatuje da je dio teksta ranije objavljen kao poseban rad, niti se taj rad navodi kao referenca u bibliografiji. 

Prema Zakonu o akademskom integritetu, autoplagijarizam je prepisivanje sopstvenog teksta u djelovima ili u cjelosti bez navođenja originalnog izvora i predstavljanja istog kao potpuno novog djela. Parafraziranje bez reference je, prema istom zakonu, preuzimanje ukupnog smisla ili pojedinih ideja tuđeg teksta bez navođenja izvora. 

Milić nije odgovorio na pitanja CIN-CG-a do objave ovog istraživanja. 

Zvanični podaci Univerziteta Union i Nacionalnog tijela za akreditaciju u Srbiji pokazuju da je Beogradska bankarska akademija akreditovana članica Univerziteta Union, koji je bio dio afere “Doktorati” u Srbiji i predmet ozbiljnih javnih pitanja o akademskom integritetu, između ostalog i zbog načina na koji je godinama postupao u slučaju osporene doktorske disertacije aktuelnog gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, koji je doktorirao 2012. na Fakultetu za poslovno-industrijski menadžment Univerziteta Union. Profesori sa Univerziteta Union pominjani su i u slučaju spornog doktorata aktuelnog ministra finansija Srbije Siniše Malog, jer su pojedini učestvovali u komisiji koja je ocijenila da njegov rad nije plagijat u mjeri koja bi opravdala njegovo osporavanje. Tu ocjenu je kasnije osporio Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu, a Senat tog univerziteta je doktorat potom i poništio. 

Još 2015. Istinomer je objavio da je komisija koju je formirao Univerzitet Union utvrdila da je više od polovine Šapićevog rada preuzeto, ali je postupak potom zapao u ćorsokak: komisija je prekinula rad, a taj univerzitet godinama nije uspijevao da formira novu. Danas je 2022. pisao da Univerzitet Union ni poslije sedam i po godina nije uspio da okonča ispitivanje navoda o plagijatu, što je dodatno otvorilo pitanje sposobnosti te ustanove da dosljedno štiti akademske standarde kada su u pitanju politički eksponirani kandidati. 

Milić je u svojoj biografiji naveo da je na svim nivoima obrazovanja dobijao posebne nagrade, da je objavio više naučnih radova iz ekonomije i finansija, te da iza sebe ima 17 godina poslaničkog iskustva i pet saziva u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, uz učešće na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima posvećenim ekonomskim i finansijskim pitanjima.

Izabrani uprkos zakonskim ograničenjima

Zakon o CBCG propisuje da član Savjeta ne može biti član političke organizacije, niti osoba koja obavlja funkciju ili dužnost u organima lokalne samouprave. 

Tokom saslušanja 1. jula 2025. godine Srđan Milić je otvoreno rekao da je “bio i ostao SNP“, što su prenijeli i crnogorski mediji, dok je Hadžić, kako se može vidjeti iz dokumenta koji je poslao CIN-CG-u, takođe bio partijski angažovan, u Bošnjačkoj stranci, sve do 20. marta 2025. godine. 

I Šućo Orahovac, takođe jedan od novoizabranih članova Savjeta CBCG bio je, kao član Pokreta Evropa sad (PES), politički aktivan, sve do kadidature za Savjet. On je bio član podgoričkog odbora ove partije. I njega su za kandidovali partijske kolege iz PES-a: Tonći Janović, Dražen Petrić i Seid Hadžić.  Orahovac je završio magistarske studije u oblasti finansija na prestižnom Univerzitetu Bocconi u Milanu, gdje je 2009.  i radio kao saradnik. Iskustvo je sticao u Hipotekarnoj banci, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Glavom Gradu Podgorica, itd. 

Tamara Backović je docentkinja na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Počela je karijeru na tom fakultetu kao saradnica u nastavi, 2004. Bila je angažovana i na brojnim ekonomskim projektima i istraživanjima. Bila je jedna od članica tima koji je napravio model predviđanja bankrota crnogorskih privatnih preduzeća. 

Tokom 77. sjednice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, krajem jula 2025, nakon što je Mugoša predložio da u dnevni red uđe glasanje o kandidatima za Savjet CBCG, poslanik vladajućeg PES-a, Janović je kazao  da su potrebne dodatne konsultacije u vladajućoj većini, jasno stavljajući do znanja da se odluka donosi na osnovu političkih dogovora umjesto kompetencija kandidata.

Predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Boris Mugoša upozorio je da su kriterijumi izbora neprecizni i da zakon treba mijenjati. 

,,Ovaj proces je duboko politizovan o čemu svjedoči i činjenica da su tri od četiri izabrana člana bila partijski funkcioneri, kao i činjenica da se mjesecima nakon završenog saslušanja odlagalo na zahtjev većine izjašnjenje na odboru o predloženim kandidatima. Javnost je na plenumu svjedočila neadekvatnim kompetencijama pojedinih izabranih članova Savjeta CBCG, kao i o očiglednoj međukoalicionoj trgovini funkcijama koja je bila u pozadini svega ovoga”, kaže za CIN-CG predsjednik Odbora i poslanik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) Boris Mugoša, koji je apelovao na poslanike većine da ne prekidaju dobru praksu koja je postojala u parlamentu, a to je da barem jedan od četiri člana Savjeta Centralne banke Crne Gore bude imenovan na usaglašeni predlog opozicije. 

Prema njegovim riječima, treba izmijeniti Zakon o CBCG kako bi se jasno definisalo da se članovi Savjeta CBCG biraju na osnovu javnog poziva, uz oštrije kriterijume, a ne da ih predlažu poslanici kao što je dugogodišnja praksa u parlamentu.

Iz Evropske komisije (EK) su u Izvještaju za Crnu Goru za 2025. godinu istakli da imenovanja u Savjet CBCG moraju biti transparentna, zasnovana na kompetencijama i bez partijskog uticaja. 

Ni Nurković, ni Kaluđerović nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li smatraju da su njihovi prijedlozi za članove CBCG bili u skladu sa smjernicama EK, obzirom da su birali svoje doskorašnje partijske kolege.  

Zbog zastoja u radu socijalno-ljekarskih komisija, hiljade građana i građanki u Crnoj Gori mjesecima čekaju odluke od kojih im zavisi život. Među njima su djeca sa invaliditetom, onkološki pacijenti, stare i nepokretne osobe i porodice koje same snose ogromne troškove liječenja i njege. Dok institucije ćute, najranjiviji ostaju bez pomoći, a pojedini ni ne dočekaju rješenje

Đurđa Radulović /Andrea Perišić 

,,Imamo ćerku od šest godina koja ima poremećaj iz spektra autizma. Primali smo tuđu njegu i pomoć do septembra 2025. godine, što je poslije prestalo, jer su nas obavijestili da moramo da obnovimo dokumentaciju. Naravno, niko nas nije obavijestio da treba da to uradimo kako se ne bi prekidala tuđa njega i pomoć. Međutim, rekli su nam da će oni to isplatiti retroaktivno kada komisija bude zasijedala, ali da oni ne znaju kad će to tačno biti”, kaže jedan roditelj koji je odgovorio na upitnik Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o prekidu rada socijalno-ljekarskih komisija. 

Zbog zastoja u radu socijalno-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad, na hiljade građana u Crnoj Gori mjesecima čeka odluke od kojih zavisi ostvarivanje osnovnih prava iz sistema socijalne i dječje zaštite. Bez odluka socijalno-ljekarskih komisija, građani i građanke kojima je to potrebno, nijesu u mogućnosti da ostvare pravo materijalno obezbjeđenje dodatka za tuđu njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punom radnog vremena. 

Prekid u radu ovih komisija doveo je do situacije u kojoj se brojni predmeti, podnijeti još tokom prošle godine, i dalje nalaze bez epiloga. 

Roditelj sa početka teksta objašnjava da su oni Upravnom sudu podnijeli i tužbu zbog lične invalidnine još krajem decembra 2024. godine, a koja još nije uzeta u razmatranje.

,,Odluka za tužbu je uslijedila nakon dva odbijanja od komisije Ministarstva rada i socijalnog staranja, a zahtjev postoji od aprila 2024. godine. Sada pišemo urgenciju za tužbu, pa se nadamo konačno da će uspjeti to da se što prije riješi. Ovo Vam pišem kako bi imali približno informacije kako funcioniše, odnosno ne funkcioniše sistem za najranjivije kategorije društva. Mnogo djece ima i veće probleme od moje ćerke, pa ne mogu da ostvare svoja prava, što je sramotno”, upozorava ovaj roditelj. 

Na upitnik CIN-CG-a odgovorilo je gotovo 400 korisnika ove pomoći, koji mjesecima, a pojedini čak i godinama, čekaju na odluke socijalno-ljekarskih komisija. Na desetine njih ostavili su lični kontakt, kako bi nam ispričali svoje priče. 

Među njima su brojne osobe sa invaliditetom, koje su i socijalno ugrožene, roditelji djece sa invaliditetom, porodice osoba kojima je potrebna tuđa njega, podstanarske porodice sa malom djecom, roditelji koji samostalno snose troškove liječenja djece, uključujući i terapije koje nijesu dostupne u Crnoj Gori, ali i osobe koje brinu o starim i nemoćnim roditeljima. Odgovori na upitnik CIN-CG-a pokazuju da su za građane najveći problemi kupovina ljekova i visoki troškovi liječenja i njege. 

Najveći broj učesnika u anketi, njih 212, čeka na odluku komisije između šest mjeseci i godinu dana,  80 čeka na odluku između tri i šest mjeseci, a 45 je kazalo da čeka na odluku duže od godinu. Čak 382 ispitanika/ca kazali su da od institucija nijesu dobili nikakvo objašnjenje zašto su probijeni zakonski rokovi o odlukama. 

Na odluke komisija čekaju i građani i građanke u potrebi koji se prijavljuju po prvi put, ali i svi oni koji su ranije primali određena primanja ili subvencije, koji čekaju na obnavljanje odluke od nadležnih organa, jer se ovakva primanja uglavnom daju na određen rok. 

Ugroženi postali još ugroženiji

Sagovornica CIN-CG-a koja brine o suprugu oboljelom od demencije kaže da je on dva puta odbijen za invalidsku penziju, uprkos kompletnoj medicinskoj dokumentaciji, te da od oktobra 2025. čekaju poziv za drugostepenu komisiju nakon uložene žalbe. Ona ističe da porodica sama snosi troškove terapije i prilagođavanja života bolesti, dok je za pravo na tuđu njegu čekala gotovo šest mjeseci. Posebno joj je, kaže, zasmetao odnos socijalno- ljekarske komisije, jer je stekla utisak da dokumentacija nije bila ozbiljno razmotrena, kao ni priroda same bolesti, za koju terapija ne znači izlječenje, već eventualno usporavanje napredovanja. 

,,Smatram da bi država morala da obezbijedi sistem njegovatelja za ovu kategoriju oboljelih i druge slične slučajeve, kako bi imali adekvatnu i cjelodnevnu njegu i kako bi se spriječile situacije da se izgube ili da im se dogodi nešto još gore”, navodi ova žena. 

Još jedan čovjek za CIN-CG kaže da njegova majka, koja ima 86 godina, na rješenje za tuđu njegu i pomoć čeka duže od godinu, bez ikakvog objašnjenja nadležnih institucija o razlozima kašnjenja. ,,Prinuđeni smo da sami obezbjeđujemo njegu za nju, što nas košta oko 450 eura mjesečno. Majka je prepuštena sebi i nama kao porodici, a da se država ni u jednom segmentu ne okrene prema osobi u tim godinama. Sramota je za državu i institucije koje pokazuju pravo lice kad si bolestan i star“, navodi on.  

Kaže da kada za nove informacije pitaju pravnicu u nadležnom centru za socijalni rad ne dobijaju nikakav konkretan odgovor. ,,Zovem je jednom mjesečno i vidi se da nemaju ni viziju, ni najavu kad ce se komisije opet sastati”, navodi ovaj građanin.  

Iako nema zvaničnog odgovora, kao jedan od mogućih razloga pominju se izmjene podzakonskih akata koji regulišu uslove za ostvarivanje socijalnih davanja. 

Zbog toga jer je u prošlosti bilo zloupotreba, Vlada Crne Gore odlučila je tokom prošle godine da pokrene ispitivanje rada socio-ljekarskih komisija i obustavila donošenje odluka o pomoći. Prema Predlogu zakona o dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je donesen na elektronskoj sjednici krajem oktobra 2025. bez prisustva javnosti, specijalne Vladine komisije kontrolisaće postupke za ostvarivanje prava na njegu i pomoć koje su ljekarsko-socijalne komisije započele od 1. januara 2026. godine. Rad ovih specijalnih komsija trebalo je da počne prvog januara, a oročen je do 1. jula 2026, odnosno do stupanja na snagu Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta. To značajno može produžiti čekanje najranjivijih grupa građana, koji se već mjesecima suočavaju sa nedostatkom pomoći za ozbiljne zdravstvene probleme. 

Institucije tako krše Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji predviđa da se o zahtjevima za ostvarivanje prava iz ovog sistema odlučuje u roku od najviše 30 dana. 

CIN-CG nije dobio odgovore od Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSD), niti od Ministarstva finansija (MF) koje trenutno, kako nam je nezvanično saopšteno, radi na novom budžetiranju u skladu sa reformama socijalne zaštite. Iz Ministarstva zdravlja (MZ), koje bi trebalo da vrši kontrolu rada socijalno-ljekarskih komisija, kazali su za CIN-CG da to nije njihova nadležnost, već MSSD.  

Nezvanično CIN-CG saznaje da je razlog što se komisije ne sastaju političko nadgornjavanje oko formiranja jedinstvenog tijela za vještačenje, odnosno oko toga ko će biti imenovan u njegov sastav. Zbog toga je, navodno, ministar MSSD Damir Gutić želio da podnese ostavku. 

CIN-CG se obratio Gutiću, ali do objave istraživanja nije dobio odgovor. 

Na čekanju i onkološki pacijenti u terminalnoj fazi bolesti  

Maja Gardašević, izvršna direktorka NVO Diši, organizacije koja se bavi podrškom i zaštitom prava onkoloških pacijenata, ocjenjuje da su kašnjenja i sporne odluke komisija posljedica političkih igara i institucionalne nefunkcionalnosti. 

,,Stanje je posebno alaramantno u Baru i Nikšiću”, navodi Gardašević. 

Prema odgovorima iz ankete CIN-CG-a, među onima koji čekaju rješenja nalazi se veliki broj onkoloških pacijenata, uključujući neke i u terminalnoj fazi bolesti. 

,,Imam metastaze, čekam više od godinu dana na odluku drugostepene komisije. Članovi moje porodice ne mogu da rade svoje poslove, jer moraju o meni da brinu”, kaže jedan od ispitanika CIN-CG-a. 

Drugi čovjek ističe da na odluku o tuđoj njezi i pomoći čeka duže od šest mjeseci, bez ikakvog objašnjenja nadležnih institucija, iako ima karcinom sa metastazama, koji mu se ponovo pojavio nakon pet godina od prve operacije. U međuvremenu, porodica sama snosi troškove njege i dodatne pomoći, koji iznose oko 250 eura mjesečno. 

,,Moj tata je umro ne dočekavši rješenje”, navodi jedna ispitanica. 

Institucije ne odgovaraju građanima 

Iz NVU Roditelji su više puta tokom prošle godine upozoravali da dugotrajno čekanje krši prava na socijalnu sigurnost i minimalni životni standard. Ovoj organizaciji javili su se brojni roditelji djece sa invalididtetom, koji su socijalno ugroženi, a zdravstvene potrebe njihove djece ogromne. 

,,Slali smo od septembra brojne dopise MSSD, nakon što su nam se javili brojni građani koji čekaju na ove odluke. U februaru smo poslali posljednji dopis, koji smo uputili i kabinetu premijera u Vladi, ali sve bez odgovora’’, kaže za CIN-CG Kristina Mihailović iz NVU Roditelji. 

Zbog zastoja u čekanju roditelji djece sa invaliditetom ne mogu da ostvare ni dobijanje lične invalidnine za dijete, ali ni roditeljsko odsustvo sa posla, odnosno naknadu za skraćeno radno vrijeme, koja im omogućava da se o djetetu staraju, objašnjava Mihailović. Na taj način su porodice sa djecom sa invaliditetom višestruko ugrožene. 

Mihailović upozorava da se sistem ne smije oslanjati na povremeno ili sporadično zasijedanje komisija, jer upravo njihovi nalazi predstavljaju osnov za donošenje rješenja o novčanim naknadama i drugim vidovima podrške.

Od centara za socijalni rad (CSR) u Crnoj Gori kojima se CIN-CG obratio sa pitanjima u vezi zasijedanja komisija, odgovorilo je svega nekoliko njih.  

,,Posljednja sjednica socijalno-ljekarske komisije održana je u prostorijama JU Centra za socijalni rad za Opštinu Danilovgrad u maju 2025.godine, te ovaj organ ne raspolaže informacijama o razlozima obustave rada komisije, kao ni o narednom terminu održavanja istih. Na dan 12.02.2026. godine, na evidenciji JU Centra za socijalni rad za Opštinu Danilovgrad je 701 zahtjev za čije rješavanje je neophodno pribaviti nalaz, ocjenu i mišljenje prvostepene socijalno-ljekarske komisije, te će isti biti riješeni po pribavljanju istog“, kazali su iz CSR Danilovgrad za CIN-CG. 

,,Kod Centra za socijalni rad Podgorica trenutno je na čekanju, za izlazak pred socijalno- ljekarsku komisiju 4.530 predmeta“, kazali su za CIN-CG iz podgoričkog CSR. U ovom centru je posljednja komisija organizovana u decembru 2025. 

Međutim, kako građani i građanke u upitniku CIN-CG navode, mnogi još nijesu došli na red ni u Podgorici. 

Iz CSR Mojkovac i Kolašin kažu da komisija nije zasijedala od jula 2025. godine, te da nijesu ovlašćeni da daju odgovore na dodatna pitanja CIN-CG bez saglasnosti MSSD. Iz CSR Gusinje i Plav kazali su da imaju oko 2.100 neriješenih zahtjeva, ali da ne mogu govoriti na ovu temu, već je za to nadležno MSSD.  

Troškovi liječenja uveliko prelaze iznose pomoći 

Troškovi liječenja su često i veći nego što to mogu pokriti dodaci za tuđu njegu i pomoć, te lična invalidnina. ,,Troškovi su jako veliki, jer je u pitanje dijete sa autizmom, kom su potrebni tretmani koje nažalost plaćam ja kao roditelj. Za to izdvajamo 80 eura nedeljno’’, jedna je od ispovjesti u upitniku CIN-CG-a.  

Najveći broj ispitanika i ispitanica kazali su da su mjesečni troškovi liječenja oko 200 eura, ali mnogi su kazali da je više stotina eura. Mjesečni troškovi jedne ispitanice koja je onkološki pacijent iznose i do 400 eura. ,,Nemam desno plućno krilo, i četiri rebra, imam i fistulu koja se trenutno otvorila i treba da je operišem. Nisam sposobna za kretanje mimo stambenog prostora bez tuđe pomoći. Tuđa njega u međuvremeni, ne stiže”, navodi ona. 

Lična invalidnina nakon posljednjih izmjena u avgustu 2025. iznosi oko 332 eura. Maloljetnici u skladu sa Zakonom o socijalnoj dječijoj zaštiti, na ime lične invalidnine primaju oko 210 eura.  Dodatak za njegu i pomoć iznosi oko 97 eura dok roditelj/staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu mjesečno primaju oko 288  eura.

Nepokretnim ljudima je od toga naročito potrebno mnogo više. Jedna nepokretna ispitanica navodi da su njeni zdravstveni troškovi čak oko 650 eura. 

Veliki broj ispitanika i ispitanica uopšte ne može da izdvoji neophodan iznos, već izdvaja neophodni minimim. ,,Izdvajam 100 eura, a trebalo bi više. Ali, ne mogu“, navodi se u jednom odgovoru. 

Zbog toga su u procesu pomaganja često angažovane cijele porodice. ,,Lična invalidnina je tetki pokrivala ljekove. Mi se svakako organizujemo i plaćamo joj pomoć u kući, a sad i ljekove dok čekamo odluke“, kaže jedan sagovornik CIN-CG čija je tetka teško pokretna. 

Oko trećina siromašnih domaćinstava u katastrofalnim zdravstvenim izdacima  

Lična invalidnina i dodaci za njegu i pomoć, iako u potpunosti ne mogu da pokriju troškove onih kojima su potrebni, ipak su od ključne važnosti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorila je, u izvještaju prošle godine, da Crna Gora ima daleko skuplje i nedostupnije zdravstvo za svoje građane od većine država u Evropi. 

Prema ovoj studiji čak devet odsto domaćinstava u Crnoj Gori je osiromašilo nakon plaćanja na zdravstvo. SZO ovakve izdatke na ljekove i njegu, koji vode porodicu u siromaštvo, naziva “katastrofalnim zdravstvenim izdacima“. Stopa ovakvih izdataka veća je u Crnoj Gori nego u većini zemalja Evrope, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju. Katastrofalni zdravstveni izdaci u velikoj mjeri pogađaju domaćinstva sa niskim prihodima, nezaposlene, druge ekonomski neaktivne osobe i starija domaćinstva. Više od 75 odsto domaćinstava sa katastrofalnim zdravstvenim izdacima nalazi se u najsiromašnijih 20 odsto građana. Svako treće domaćinstvo među najsiromašnijih 20 odsto suočava se sa zdravstvenim izdacima koje vode porodicu u  propast. 

Katastrofalni zdravstveni izdaci su u najvećoj mjeri uzrokovani plaćanjem ambulantnih ljekova iz sopstvenog džepa, a zatim izdacima za medicinska pomagala i proizvode (na primjer, slušne aparate i naočare) i ambulantnu zdravstvenu zaštitu (posjete primarnoj zdravstvenoj zaštiti i specijalističkim ambulantnim pregledima). 

Rast cijena ljekova višestruko je veći od prosjeka u Evropi - ljekovi su u Crnoj Gori 2025. u odnosu na 2024. poskupili za više od 15 odsto, dok je evropski prosjek bio 2,1 odsto. 

Prema podacima UNICEF-a iz 2023. Preko osam odsto građana živi u apsolutnom siromaštvu, dok 20 odsto svih građana Crne Gore živi u zoni rizika od siromaštva. Čak 27 odsto od ukupnog broja  djece  živi u siromaštvu. Manje od 15 odsto najsiromašnijih prima socijalnu pomoć koja se kreće između 97 i 187 eura mjesečno.

SZO: Prioritet siromašni i hronično bolesni 

Na osnovu nalaza za Crnu Goru iz 2025, SZO ukazuje na to da bi prioritet reformi u zdravstvu trebalo da bude zaštita ljudi sa niskim primanjima i hronično oboljelih, koji se iznova suočavaju sa troškovima za ljekove. Preporuke su usmjerene na smanjenje plaćanja iz džepa, i to kroz širenje liste ambulantnih ljekova za najčešća hronična oboljenja, bolju dostupnost ljekova o trošku osiguranja u svim apotekama u zemlji, kontrolu cijena ljekova koji nijesu pokriveni osiguranjem i smanjenje nepotrebnih participacija. 

UNICEF, s druge strane, u svojim analizama iz oblasti socijalne zaštite preporučuje da se unaprijedi efikasnost podrške preciznijim usmjeravanjem materijalne pomoći prema najsiromašnijima. Istovremeno, preporučuje se jačanje minimalnog paketa socijalnih usluga i ulaganje u njihovu dostupnost i kvalitet, što je posebno važno za zdravstvenu ranjivost povezanu sa siromaštvom, naročito kod starijih kojima je potrebna dugotrajna njega.

Analiza Ujedinjenih nacija (UN) za Crnu Goru dodatno upozorava da trajne nejednakosti proizlaze iz “nejednake osnove“ ekonomske proizvodnje i sistema socijalne pomoći, dok se ograničeni institucionalni kapaciteti za pružanje ključnih usluga, poput obrazovanja i zdravstva, prepoznaju kao ozbiljna prepreka napretku.

U Univerzalnom periodičnom pregledu ljudskih prava iz 2024. UN Crnoj Gori preporučuje da dodatno ojača mjere za suzbijanje siromaštva i podršku ranjivim grupama.

Dok MUP još razvija sistem kontrole mjera nadzora, sudovi nemaju objedinjene podatke o alternativnim mjerama, kao ni da li se krše i kad se zamjenjuju pritvorom

Maja Boričić

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nema funkcionalan sistem za praćenje mjera nadzora, koje bi policija trebalo da sprovodi. Softver i oprema za elektronski monitoring praćenja „nanogica“ nijesu u potpunosti operativni, a dio sistema se i dalje razvija, potvrđeno je Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) iz više izvora.

To znači da jedan od ključnih mehanizama koji bi trebalo da smanji rizik od bjekstva - elektronski nadzor nad licima kojima je određena zabrana napuštanja stana, boravišta ili kretanja, ne funkcioniše ni 17 godina nakon što je ta mjera predviđena crnogorskim zakonom davne 2009.

Podaci koje je prikupio CIN-CG takođe ukazuju da ne postoji sistemsko praćenje, procjenjivanje i kontrola rizika od bjekstva onih koji su pod mjerama nadzora, ali ni drugih protiv kojih se vode postupci, a nijesu u pritvoru.

Zato nije čudo što su posljednjih godina mnogi pobjegli od pravde i skrivaju se na tajnim adresama. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci pobjegao je sin Vesne Medenice,Miloš Medenica, prvostepeno osuđen na preko deset godina zatvora, a potom i bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, pravosnažno osuđena na sedam mjeseci robije. Ranije su pravdu izbjegli i optuženi šef kriminalnog klana Radoje Zvicer i  bivši visoki policijski funkcioner Ljubo Milović, ali inekadašnji visokifunkcioner DPS-a Svetozar Marović...

I dok MUP praktično nanogice još ne koristi, izgleda da sistem i dalje funkcioniše tako što policiji osumnjičeni ili  optuženi iz kućnog pritvora „mahnu sa terase“ i tako dokažu da poštuju mjere.

Primjena elektronskog nadzora (nanogica) u predmetima kućnog pritvora bila je do prošle godine na čekanju, uprkos zakonskom rješenju. Uredba koja detaljno reguliše primjenu ovog mehanizma donijeta je tek u avgustu 2025.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa (IA) smatra da posljednji slučajevi bjekstva, ali i reakcije institucija nakon njih, pokazuju da je riječ o sistemskom problemu.

„Šesnaest godina smo imali zakonski osnov da kontrolišemo realizaciju tih mjera, ali to nije bilo uređeno do kraja. Tu se postavlja pitanje kako su se te mjere sprovodile i kontrolisale svih tih godina, na šta institucije i dalje nijesu dale odgovor“, kaže Muk za CIN-CG.

Iz Višeg suda u Podgorici nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG kako određuju izvršenje mjere nadzora sa nanogicom, kada nema uslova za njeno izvršenje.

Ni iz MUP-a nijesu odgovorili na brojna pitanja CIN-CG, između ostalog, da li koriste elektronski nadzor u kontroli mjera nadzora i kada će biti uspostavljen softverski sistem za njihovo praćenje.

Muk ocjenjuje da su, nakon usvajanja Uredbe, izostali dalji koraci kako bi se stvorile tehničke pretpostavke za elektronski nadzor od strane Uprave policije. 

On pojašnjava da, prema podacima iz sistema javnih nabavki, Ministarstvo unutrašnjih poslova u drugoj polovini 2025. godine nije nabavljalo softver, ni opremu za elektronski nadzor, niti su takve nabavke planirane u 2026. godini.

„Iz ove perspektive izgleda da je pozajmljivanje opreme od Ministarstva pravde iznuđeno rješenje, nakon što je jedan slučaj ogolio nefunkcionalnost sistema. Od posebne je važnosti da Vlada obezbijedi finansijska sredstva kako bi se dugoročno obezbijedila tehnička i druga oprema neophodna za punu primjenu ovog zakonskog rješenja“, zaključuje Muk.

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG potvrđuju da su MUP-u ustupili softver i dio opreme kako bi policija mogla da uvede elektronski monitoring za mjere nadzora, ali i da je razvoj sistema, prema njihovim informacijama, i dalje u toku.

Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković kaže da Ministarstvo pravde od 2017. koristi softver i elektronske uređaje za kućni zatvor, ali da ne zna zašto i MUP nije ranije osposobio ovaj sistem.

„Mi smo MUP-u ustupili naš softver na korišćenje i određeni broj nanogica kako bi oni mogli da uvedu elektronski monitoring za mjere nadzora, što se kod njih tek sada razvija“, rekao je Brajušković za CIN-CG.

Ministarstvo pravde je nadležno za izvršenje kazne kućnog zatvora, dok su kućni pritvor i mjere nadzora u nadležnosti MUP-a i policije.

Prema podacima Sudskog savjeta samo u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, koje sudi za najteža krivična djela, u decembru prošle godine bilo je 106 predmeta starijih od tri godine, u kojima lica moraju biti puštena iz pritvora zbog nedonošenja prvostepene presude u roku od tri godine. Većina njih bi trebala biti pod određenim mjerama nadzora, dok se ne završi sudski postupak.

Niko nema podatke kako sistem funkcioniše

Problem nije samo to što je elektronski nadzor nedovoljno razvijen. Problem je i to što država nema objedinjene podatke o tome kako sistem uopšte funkcioniše. Odgovori, ali i ćutanja institucija ukazuju da potpuna slika o tome kako se u Crnoj Gori primjenjuju mjere nadzora i koliko često dolazi do bjekstva ne postoji.

Nijedna institucija nema objedinjenu evidenciju o tome koliko se godišnje određuju mjere nadzora, koliko se te mjere krše, koliko se često zamjenjuju pritvorom, niti koliki je stvarni rizik od nedostupnosti okrivljenih i osuđenih lica po vrstama krivičnih djela.

Vrhovni sud Crne Gore je u odgovoru CIN-CG-u naveo da ne raspolaže takvim evidencijama, ali i da smatra da bi Sudski savjet (SS) trebalo da vodi tu statistiku. SS, međutim, navodi da pravosudni informacioni sistem PRIS ne evidentira mjere nadzora na način koji bi omogućio njihovo statističko praćenje prema vrsti mjere, krivičnim djelima, godinama ili ishodima postupka.

U odgovoru SS se navodi da se mjere nadzora evidentiraju periodično, uz ograničene podatke, bez elemenata neophodnih za ozbiljniju analizu. Istovremeno, ni podaci koji se odnose na pritvor nijesu evidentirani u PRIS-u na način koji bi omogućio njihovo precizno i objedinjeno izdvajanje.

Uprava policije i Interpol do objave teksta nijesu dostavili tražene podatke o kršenju mjera nadzora i raspisanim potjernicama.

Što se tiče izmjene propisa koje se godinama najavljuju kako bi pravosuđe bilo efikasnije, Ministarstvo pravde i dalje čeka na mišljenja Evropske komisije (EK).

Iz Ministarstva pravde za CIN-CG navode da su tokom 2025. predložene izmjene krivičnog zakonodavstva koje uvode posebno krivično djelo kršenja mjera nadzora i preciziraju rokove za određivanje pritvora.

Međutim, za krivično djelo kršenja mjera nadzora predviđena je kazna zatvora do godinu dana, pa stručnjaci problematizuju koliko bi to moglo uopšte da spriječi nekoga da prekrši mjeru.

Iz Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG koliko je iz državnog budžeta izdvojeno novca za elektronski nadzor i alternativne mjere pritvoru od 2020. do 2025. i koliki je iznos stvarno izvršen.

I dok ulaganja u razvoj alternativnih mjera ostaju netransparentna i teško mjerljiva u budžetskim dokumentima, trošak jednog uređaja za elektronski nadzor, prema podacima Ministarstva pravde, iznosi oko 3.000 eura, što je višestruko manje od iznosa koji država isplaćuje zbog neosnovanog pritvora.

Podaci iz CEMI-jevog izvještaja pokazuju da je država od 2018. do 2024. godine isplatila 2,56 miliona eura licima koja su neosnovano bila u pritvoru, po osnovu sudskih presuda.

Osim toga, i Ministarstvo pravde trenutno raspolaže sa 105 uređaja za elektronski nadzor, dok su prošle godine sudovi izrekli 370 pravosnažnih presuda kućnog zatvora.

Brajušković navodi da ne postoji formalizovana procjena rizika od bjekstva prije upućivanja na izdržavanje kazne, kao i da sama nanogica ne može spriječiti bjekstvo. „Nanogica se može jednostavno skinuti, ali sistem odmah alarmira svako odvajanje od tijela ili pomjeranje, što je znak za reakciju nadležnih organa“, pojašnjava Brajušković.

I dok alternativne mjere ostaju marginalno zastupljene, broj lica u već prenatrpanom Istražnom zatvoru raste, a trajanje pritvora se produžava.

Pritvor kao pravilo, mjere nadzora kao izuzetak

Prema crnogorskim propisima i međunarodnim standardima, pritvor treba da traje najkraće moguće vrijeme, ali praksa pokazuje da ta granica u stvarnosti često gubi smisao.

Podaci koje je CIN-CG prikupio iz osnovnih sudova pokazuju da se u praksi i dalje dominantno koristi pritvor. Viši sudovi u Podgorici i Bijelom Polju odbili su da dostave podatke o mjerama nadzora i pritvorima, uz obrazloženje da takva statistika ne postoji i da bi za njeno utvrđivanje bilo potrebno ručno pregledati hiljade krivičnih predmeta.

U većini osnovnih sudova broj određenih pritvora višestruko je veći od broja izrečenih mjera nadzora, dok se elektronski nadzor gotovo uopšte ne koristi. Najupadljiviji primjer je Osnovnog suda u Podgorici, gdje je od početka 2020. do kraja 2025. određeno 1.102 pritvora, naspram svega 85 mjera nadzora.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) su dostavljeni samo podaci za 2025. godinu, uz pojašnjenje da bi za raniji period bilo potrebno ući u svaki predmet pojedinačno.

Prema podacima VDT za 2025. godinu, tužilaštva su tražila pritvor za 1.032 lica, dok su mjere nadzora predložene za 341 lice. Sudovi su, prema njihovim informacijama, pritvor usvojili za 875 lica.

Ti podaci govore o tome da se čitav sistem i dalje oslanja na lišenje slobode kao dominantan način obezbjeđenja prisustva.

Nalazi CEMI-ja potvrđuju isti trend. U njihovom godišnjem izvještaju o praćenju sudskih postupaka u Crnoj Gori, od aprila 2024 do aprila 2025. navodi se da je odnos pritvora i mjera nadzora približno četiri prema jedan u korist pritvora, a da je jedan od razloga nedostatak elektronskih uređaja za kontrolu kretanja lica koja se brane sa slobode.

„Nedostatak elektronskih uređaja za nadzor u praksi ostavlja sudijama sužen spektar mjera obezbjeđenja prisustva okrivljenog, pa se pritvor, umjesto da bude posljednja mjera, često nameće kao jedina pouzdana opcija“, navodi se u izvještaju.

U istom izvještaju se navodi da su monitori, analizirajući 466 predmeta pred svim sudovima,osim onih koje vodi SDT, naišli na svega 19 predmeta u kojima je izrečena mjera nadzora.

Prema podacima CEMIJ-a pritvor je u osnovnim sudovima, nakon podizanja optužnice, prosječno je trajao 85 dana, a ukinut je u samo 11 predmeta. U višim sudovima situacija je, prema tom izvještaju, još problematičnija: ni u jednom analiziranom predmetu u kojem je pritvor određen ili produžen nakon podizanja optužnice nije ukinut u toj fazi, a prosječno je trajao 239 dana, pri čemu Viši sud u Podgorici prednjači sa prosjekom od 308 dana.

Direktor Direktorata za krivične sankcije Bojan Brajušković to otvoreno priznaje, navodeći da se princip najkraćeg mogućeg trajanja pritvora u praksi ne sprovodi.

„Pritvor bi trebalo da bude izuzetna mjera, a čini se da se kod nas određuje kao redovna“, rekao je on za CIN-CG.

On dodaje da kapaciteti Istražnog zatvora nijesu adekvatni za broj pritvorenih lica, kao i da se planira izgradnja novog objekta istražnog zatvora u Spužu.

Dodatno zabrinjava, piše u izvještaju CEMI-ja, i podatak da je tokom posljednje dvije godine usvojeno više od trećine ustavnih žalbi zbog povrede prava na slobodu, uz kontinuirani rast broja lica u Istražnom zatvoru.

“Svaki pokušaj da se smanji upotreba pritvora mora uzeti u obzir i vrlo konkretan nedostatak elektronskih uređaja za praćenje mjera nadzora, koji sigurno utiče na nepovoljnu statistiku i doprinosi problemu prenatrpanosti istražnog zatvora. Zato je neophodno da nadležni organi hitno obezbijede budžetska sredstva i sprovedu javne nabavke za ove uređaje kako bi isti u što skorijem roku bili stavljeni u funkciju”, zaključuje se u izvještaju CEMI-ja.

Iz Delegacije Evropske unije za CIN-CG kažu da je sada ključno da se pravda u potpunosti sprovede kroz konačne i izvršne sudske odluke.

“Djelotvorno i kredibilno funkcionisanje pravosuđa predstavlja ključni element vladavine prava i jedno od važnih mjerila u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji”, napominju iz Delegacije EU.

Nadležni organi, navode iz Delegacije EU, moraju obezbijediti snažne pravne i proceduralne garancije za izvršenje sudskih odluka, kao i nesmetanu i efikasnu saradnju između pravosudnih i organa za sprovođenje zakona.

I dok niko u Crnoj Gori za neizvršavanje sudskih odluka ne preuzima odgovornost, ključno pitanje više nije samo kako je došlo do pojedinačnih bjekstava, već da li država uopšte može da spriječi sljedeća.

Povjerenje građana u pravosuđe na minimumu

Prema CEMI-jevom istraživanju percepcije javnog mnjenja iz novembra prošle godine, gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u sudski sistem. Čak 72 odsto smatra da sudski postupci traju nepotrebno dugo, dok više od polovine vjeruje da sudovi i tužilaštvo nijesu imuni na politički i neformalni uticaj.

Istovremeno, anketirani građani pritvor doživljavaju kao najsigurniju mjeru obezbjeđenja prisustva okrivljenih, dok alternativne mjere, uključujući nadzor, uživaju znatno slabije povjerenje.

CEMI u svojim nalazima ukazuje i na druge pokazatelje neefikasnosti: više od trećine planiranih pretresa i dalje se ne održi, dominantno zbog nedolaska optuženih i svjedoka, svaka četvrta naredba za prinudno dovođenje ostaje neizvršena, a policija u polovini takvih slučajeva ne obavještava sud o razlozima.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) organizuju jednodnevnu obuku za novinare, po principu „treninga trenera“, koja će biti održana u Podgorici, 27. marta.

Obuka je namijenjena novinarima i urednicima koji u svom radu koriste ili žele da unaprijede korišćenje mehanizama slobodnog pristupa informacijama (SPI) i otvorenih baza podataka, kako za potrebe istraživačkog novinarstva, tako i za svakodnevno izvještavanje.

Cilj obuke je da učesnicima pruži praktična znanja i alate za efikasnije prikupljanje, provjeru i analizu podataka iz institucija i javno dostupnih izvora, kao i da ih osnaži da ta znanja prenose dalje unutar svojih redakcija. Na taj način, obuka je osmišljena da doprinese jačanju kapaciteta medija za profesionalno, argumentovano i na činjenicama zasnovano izvještavanje.

Korišćenje slobodnog pristupa informacijama i otvorenih podataka novinarima donosi višestruke koristi. SPI omogućava pristup dokumentima i podacima od javnog značaja, olakšava otkrivanje zloupotreba i nepravilnosti, pomaže u provjeri izjava zvaničnika i daje dodatni kredibilitet novinarskim pričama. Otvorene baze podataka, uz pravilnu upotrebu, mogu biti vrijedan izvor tema, dokaza i konteksta i za velika istraživanja i za dnevno izvještavanje, jer omogućavaju brže uočavanje obrazaca, poređenje podataka i jasnije predstavljanje činjenica javnosti.

Obuka se organizuje u okviru regionalnog projekta „Kredibilni mediji za snažno civilno društvo“, koji ima za cilj unapređenje nezavisnog novinarstva, borbu protiv dezinformacija i promociju medijske pismenosti. Projekat finansira Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini, a sprovodi se u partnerstvu sa organizacijama iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Srbije. 

Među partnerima na projektu su Centar za istraživačko novinarstvo i JaBiHEU iz Bosne i Hercegovine, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore i MANS iz Crne Gore, SCOOP iz Sjeverne Makedonije, Kosova Press sa Kosova i Pištaljka.rs iz Srbije. 

Ključne ciljevi ovog projekta su podrška razvoju kredibilnih i nezavisnih medija, jačanje saradnje između civilnog sektora i medija u borbi za istinu i transparentnost, promocija medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja, kao i osnaživanje građana da prepoznaju i odbace manipulacije, dezinformacije i govor mržnje.

Pozivamo sve zainteresovane redakcije da prijave svoje novinare za učešće na obuci i iskoriste priliku za dodatno osnaživanje svojih timova u oblasti korišćenja SPI mehanizama i otvorenih podataka.

Prijave se mogu slati do 24. marta 2026. godine na e-mail adresu assistantcincg@gmail.com, uz naznaku imena i prezimena učesnika, redakcije i kontakt telefona.

CIN-CG i MANS

Crna Gora rizikuje da sebe dovede u podređen položaj u odnosu na američke investitore, kojima se  otvaraju vrata da bez tendera i zdrave konkurencije dobijaju velike poslove u Crnoj Goru, uz niz drugih povlastica. Crnoj Gori onemogućena i zašita putem međunarodnih arbitraža

Đurđa RADULOVIĆ/Predrag NIKOLIĆ

Najavljeni Međuvladin sporazum između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o saradnji u implementaciji strateških projekata, čije usvajanje se planira do kraja godine, u Nacrtu sadrži odredbe koje bi mogle ugroziti interese Crne Gore. Na to upozoravaju stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon što su na uvid dobili Nacrt ovog sporazuma koji je načinio američki Stejt Dipartment. 

Vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) je u februaru ove godine, saopštila da su pregovori Crne Gore o mogućem bilateralnom sporazumu u toku, a u planu je da bude potpisan do kraja 2026. 

Glavni problemi prema Nacrtu sporazuma su mogućnost zaobilaženja tendera i naknadnog širenja liste projekata bez kontrole Skupštine Crne Gore, široke poreske i carinske povlastice za američke kompanije, slaba pravna zaštita Crne Gore u slučaju sporova i prevelik prostor za netransparentne poslove pod izgovorom strateškog partnerstva i poslovne tajne, upozoravaju eksperti. 

S druge strane iz Vlade ne kriju optimizam i velika očekivanja povodom ovog sporazuma: ,,Na pragu smo istorijskog dogovora – potpisivanja međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD-a koji će biti zlatni standard za sve međudržavne sporazume u cilju ekonomskog rasta i jačanja saradnje sa strateškim partnerima'', poručio je premijer Milojko Spajić na nedavnom događaju Američke privredne komore u Podgorici, nazivajući budući sporazum sa SAD „majkom svih sporazuma“. 

Ako Vlada Crne Gore ne interveniše na neke od predloženih odredbi, sporazum bi mogao nositi ozbiljne rizike po državne interese.

U Nacrtu sporazuma navodi se da je cilj saradnje unapređenje infrastrukturne, energetske, bezbjednosne i tehnološke povezanosti, kao i jačanje komercijalnih veza između dvije zemlje. Kao projekti od prioritetnog značaja navode se infrastrukturni projekti koji doprinose regionalnoj povezanosti, uključujući jadransko-jonsku kombinovanu auto-putnu mrežu, čiji je cilj povezivanje Albanije i Hrvatske preko teritorije Crne Gore i Bosne i Hercegovine. 

Jadransko-jonski autoput je saobraćajnica od strateškog značaja za Crnu Goru, planiran da zemlju snažnije poveže sa regionom i Evropom, a od izvođača će zavisti cijena, dinamika iz gradnje i dugoročna održivost jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata za Crnu Goru.

Prema Nacrtu, sporazumom su obuhvaćeni i projekti u oblasti energetike, uključujući gasnu infrastrukturu, kao i razvoj optičke i digitalne infrastrukture. 

U realizaciji ovih projekata navodi se da mogu učestvovati relevantne američke institucije, među kojima su Međunarodna finansijska razvojna korporacija SAD (DFC), Izvozno-uvozna banka SAD, Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) i Ministarstvo trgovine SAD.

Ministarstvo javnih radova (MJR), na čelu sa ministarkom Majdom Adžović, zaduženo je za vođenje pregovora. 

,,Ovaj tekst je vješto sačinjen i ima kvalitetnih odredaba, ali njegova integralna forma ne vodi računa o interesima Crne Gore. Svjesna sam ograničenja u pogledu pregovaračke pozicije Vlade Crne Gore, ali ima stvari na kojima treba instistirati i o njima pregovarati, a ne po svaku cijenu zaključiti neki sporazum koji može da izazove velike pravne problema prilikom svoje primjene'', kaže za CIN-CG Maja Kostić Mandić, redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stručnjakinja za međunarodno pravo. 

Problematično je ako jedna strana, u ovom slučaju SAD, praktično određuje šta se smatra strateškim investicijama u Crnoj Gori, bez snažnih zaštitnih mehanizama za crnogorsku stranu. Upravo zato bi u sporazumu morala postojati posebna klauzulu koja bi štitila Crnu Goru i na osnovu koje bi mogla u određenim situacijama da ograniči obaveze prema američkom investitoru u cilju zaštite javnog interesa i suvereniteta (npr. donošenjem propisa u cilju zaštite javnog zdravlja ili životne sredine). Pravo države da poveća stepen zaštite određenog područja ne smije biti narušeno, niti bi na prostorima koji dobiju takav status trebalo da bude moguće izvoditi radove, objašnjava Kostić- Mandić. 

Prvi sastanak crnogorske i američke delegacije o potpisivanju sporazuma bio je najavljen za drugu polovinu februara, ali do sada nije bilo javnih saopštenja o ishodu sastanka. Prema pisanju Pobjede, i iz Vlade su imali primjedbe na Nacrt i tražili su veću zaštitu nacionalnih interesa Crne Gore. 

Ni iz Vlade, ni iz MJR nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG ovim povodom.  

Rizik da se mimo tendera ubace komercijalni poslovi

,,Ovaj sporazum se moze tumačiti kao izbjegavanje tendera i davanje projekta Jadransko- jonskog puta nekoj od američkih kompanija. To može biti slučaj i sa drugim poslovima koji se navode u sporazumu, kao sto je gasovod'', upozorava za CIN-CG  stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović.

U Nacrtu sporazumu se navodi  da će  američkim kompanijama biti omogućen direktan ulazak u strateške projekte, kao što je Jadransko-jonski autoput, zaobilazeći komplikovane i spore tenderske procedure.  

,,Sve i da se na osnovu crnogorskih propisa ne mora sprovesti postupak tendera, u kapitalnim projektima, kao sto je Jadransko-jonski put, s aspekta interesa Crne Gore, tenderi su bolja opcija od neposrednog sporazuma s potencijalnim izvođačem'', kaže Pejović i objašnjava da tenderi daju mogućnost državi da izabere najpovoljniju ponudu na osnovu konkurencije više ponuđača. ,,S aspekta dugoročnih interesa države, svakako je bolje kad se moze birati između vise ponuda, umjesto da se posao nekom daje bez mogućnosti izbora'', kategoričan je Pejović.

Projekti na koje će se primjenjivati sporazum nijesu eksplicitno nabrojani, i postoji  neograničenu mogućnost dopune liste projekata  što je uvodi rizik da se sporazum sjutra primjenjuje zbog privatnog umjesto javnog intetresa, upozorava za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar sa dugim iskustvom u međunarodnim institucijama. 

,,Sporazum, naime, navodi prioritetne sektore poput infrastrukture i energetike, ali sadrži opasnu klauzulu o 'fleksibilnosti' koja dozvoljava Vladi da naknadno, bez ponovne verifikacije u Skupštini, dodjeljuje nove projekte američkim investitorima. Time parlament praktično potpisuje 'blanko ček' izvršnoj vlasti, dopuštajući da se pod okrilje strateškog partnerstva u gradnji autoputa naknadno i mimo tendera ubace recimo hoteli na prestižnim lokacijama i drugi visoko-profitabilni komercijalni poslovi, čime se direktno narušava princip fer konkurencije i obesmišljava uloga zakonodavne vlasti", kaže Mijović. 

,,Ustavna uloga parlamenta je da ratifikuje međunarodne ugovore. Ako se suština ugovora, tj. lista projekata, može mijenjati naknadnim dogovorima između dvije vlade, onda se obesmišljava uloga zakonodavne vlasti'', objašnjava ovaj stručnjak. 

Pored putne mreže, Nacrt sporazum otvara vrata za projekte energetske infrastrukture u Baru, gdje su već ranije interesovanje pokazali američki entiteti poput Enerfleks enerdži sistems (Enerflex Energy Systems) i Vetington enerdži inovejšn (Wethington Energy Innovation) za izgradnju LNG terminala.

Crna Gora je u prethodnom periodu već potpisala više takozvanih G2G (Vlada sa Vladom) aranžmana sa drugim zemljama, od  kojih više tih sporazuma na sličan način dovodi u pitanje poštovanje Ustava Crne Gore, kao i domaće i evropske legislative, zbog čega su bili predmet snažne kritike. 

Sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) potpisana su tri sporazuma: o ekonomskoj saradnji; saradnji u oblastima turzma i razvoja nekretnina; te sporazum o  saradnji u oblasti energetike, od kojih potonja dva eksplicitno narušavaju zakonodavni okvir vezan za konkurentnost i javne nabavke,  dodjelu koncesija, te upravljanja državnom imovinom. Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE trenutno ispituje Ustavni sud Crne Gorem, a predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, početkom marta, vratio je Skupštini Crne Gore na ponovno odlučivanje Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata. 

Sa Francuskom je potpisan krovni sporazum koji je, između ostalog, rezultirao ugovorom o nabavci dva patrolna broda za Mornaricu Vojske Crne Gore bez sprovođenja tenderskog postupka. Sa Mađarskom je zaključen sporazum o saradnji u oblasti infrastrukture i telekomunikacija, usmjeren na modernizaciju željeznice i razvoj data centara. 

Oslobađanje od poreza i carina za američke kompanije 

Član pet Nacrta međuvladinog sporazuma između Crne Gore i Sjedinjenih SAD,  predviđa da ce transakcije u kojima učestvuju američke kompanije biti oslobođene poreza i carina. To nije dobro za Crnu Goru, smatraju stručnjaci, jer se odriče prihoda po osnovu poreza i carina. ,,Vjerujem da je slično oslobađanje postojalo za Kineze koji su gradili autoput. Postoji i rizik da neke domaće kompanije osnuju kompanije u SAD, kako bi iskoristile ovu mogucnost,'' upozorava Pejović. 

,,Rijedak je slučaj u međunarodnoj praksi da se poreske olakšice postave ovako široko i neodređeno. Ovako formulisan sporazum može se tumačiti tako da američke kompanije praktično ne bi uopšte plaćale poreze za sve aktivnosti koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa projektima na osnovu Sporazuma. To otvara prostor da se pod poreske povoljnosti podvede gotovo bilo koja transakcija, što je preširoko postavljeno i pravno problematično. Zato bi morala postojati jasna ograničenja — precizno definisati na koje vrste transakcija se te povlastice odnose, uvesti rok trajanja tih pogodnosti i slično'', kaže Kostić-Mandić. 

"Ako se stranom partneru unaprijed obeća oslobađanje od poreza koje domaći privrednici moraju da plate, mi svjesno pravimo građane drugog reda u sopstvenoj ekonomiji. Država mora da objasni: zašto bi američka ili bilo koja druga korporacija imala manji poreski teret od crnogorskog preduzeća koje učestvuje na istom tom tržištu?“, kaže Mijović. 

Profesor Pejović, sa druge strane, upozorava i na član tri Nacrta sporazuma, koji se odnosi na projekat skeniranja tereta na  granicama Crne Gore, uključujući Luku Bar, koji će se odvijati kroz javno- privatno partnerstvo sa Upravom za prihode i carine. ,,To vjerovatno znači da će neka  kompanija iz SAD, instalirati tehnologiju za skeniranje teretnih kamiona i kontejnera, a prihod od naplate skeniranja će se dijeliti'', tumači Pejović. 

,,Mislim da bi trebalo ograničiti rok ovog javno-privatnog partnerstva na period koji bi bio dovoljan SAD partneru da povrati uloženu investiciju uz razumnu stopu profita. Javno-privna partnerstva djeluju atraktivno na prvi pogled, ali bi Crna Gora trebala da zaštiti svoj interes'', upozorava Pejović. 

Bez mogućnosti arbitraže u slučaju spora

Član sedam Nacrta sporazuma predviđa da  će se eventualni sporovi rjesavati konsultacijama izmedju strana, ukidajući mogućnosti sudskih postupaka. ,,Svaki spor koji proistekne iz primjene ili tumačenja ovog Sporazuma, ili u vezi sa pravima i obavezama jedne ili obje Strane prema ovom Sporazumu, rješavaće se isključivo konsultacijama između Strana”, navodi se u draftu koji je CIN-CG imao na uvid. 

,,To bi značilo da Vlada Crne Gore svjesno odustaje od mogućnosti pravne zaštite države (i entiteta) u investicionoj arbitraži, međunarodnoj trgovinskoj arbitraži ili pred nacionalnim sudovima i oslanja se na rješavanje sporova isključivo na osnovu konsultacija sa drugom stranom ugovornicom, koja je u ovom slučaju najjača ekonomija na svijetu. Ne treba biti pravnik pa razumjeti da pristanak na ovakvu vrstu klauzule predstavlja narušavanje suvereniteta i nacionalnih interesa Crne Gore, posebno kada se ima u vidu da je Crna Gora do sada bila uspješna u investicionim ali i nekim komercijalnim arbitražnim postupcima,'' objašnjava Kostić- Mandić. 

,,To nosi odredjeni rizik diplomatskog pritiska, koji SAD može vršiti na Crnu Goru u slučaju nesporazuma izmedju kompanija iz SAD i crnogorskoh subjekata, obzirom na nesrazmjernost izmedju SAD i Crne Gore'', objašnjava Pejović.

Za Mijovića je problematičan koji se odnosi na poslovnu tajnu.  „Sporazum uvodi veoma rastegljiv pojam 'poslovne tajne' koji može postati neprobojan zid za javnost i istraživačke novinare. Opasno je ako se pod izgovorom zaštite 'konkurentske prednosti' stranog partnera od građana sakriju ključni detalji ugovora, cijena radova ili uslovi zaduživanja. Strateški projekti se plaćaju novcem građana ili kreditima koje će oni vraćati, pa stoga ne smije postojati tajna koja je iznad interesa javnosti da zna kako se taj novac troši“, tvrdi Mijović. 

Rizici da se ponovi scenario sa Kosova 

Novi sporazum oslanja se na Memorandum o ekonomskoj saradnji između vlada Crne Gore i SAD koji su u oktobru 2024. u Vašingtonu potpisali potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i američki podsekretar za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu, Hose V. Fernandez.

U julu prošle godine u Podgorici je potpisan Memorandum o razumijevanju sa kompanijom Bechtel i Enka doprinijeće unapređenju infrastrukture kroz intenziviranje odnosa na liniji Sporazuma o razumijevanju o ekonomskoj saradnji zaključenog sa SAD 21. oktobra 2024, saopšteno je iz Vlade. Memorandum o razumijevanju, uz prisustvo američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, su, kako je precizirano u saopštenju, potpisali premijer Crne Gore Milojko Spajić, regionalni predsjednik Bechtela za Evropu, Bliski Istok i Afriku Džastin Siberel i član Izvršnog odbora firme Enka Ozger Inal.

 Saradnja prepoznata ovim Memorandumom će obuhvatiti niz aktivnosti - uključujući razgovore o iznalaženju odgovarajućih rješenja za razvoj i potencijalnu realizaciju ključnih infrastrukturnih i energetskih projekata. Otvorena je mogućnost saradnje na procjeni i prioritizaciji projekata, opštem master planiranju, te pomoći u identifikaciji potencijalnih finansijskih struktura i izvora, uz ostalu neophodnu tehničku podršku - ističu iz Vlade.

,,Bechtel i ENKA imaju prethodna postignuća u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja'', kazao je Siberel.

Ekonomski stručnjaci u Crnoj Gori upozoravaju da bi sporazum sa SAD mogao biti direktan put da se na tržište uvede Bechtel, kompanija koju su pratile kontroverze u nekim velikim investicionim projektima u regionu. 

Evropske institucije i međunarodne organizacije često upozoravaju da dodjela velikih infrastrukturnih projekata bez međunarodnih tendera, uz smanjenje transparentnosti, može povećati rizik od rasta troškova.

Poslovi Bechtela u regionu

Bechtel je američka kompanija za inženjering, građevinarstvo i upravljanje projektima, koja zapošljava 55.000 ljudi i radi u skoro 50 zemalja. Njen partner, kompanija Enka, je jedna najvećih građevinskih firmi u Turskoj. Te dvije kompanije često formiraju konzorcijum i zajedno rade na infrastrukturnim projektima u zemljama Balkana.

U prethodnom periodu Bechtel je dobio ugovore na Balkanu vrijedne oko više milijardi eura i izgradio  više stotina kilometara saobraćajnica. 

Vlada Hrvatske potpisala sa Bechtelom ugovor o izgradnji autoceste 1999.godine, bez javnog tendera. Za izgradnju 147 kilometara je američkoj kompaniji plaćeno 990 miliona dolara. Nekadašnji ministar obnove i razvitka, koji je potpisao ugovor, Jure Radić, kasnije je izjavio da je ta cijena mogla biti manja i za trećinu, da se išlo na međunarodni tender. Radić je kao jedan od glavnih razloga ugovora naveo da je bila ,,namjera da se učvrste politički odnosi Hrvatske i SAD".

Kompanije Bechtel i ENKA  gradili su na Kosovu dva autoputa. Jedan koji Kosovo povezuje sa Albanijom, a drugi sa Sjevernom Makedonijom. Zbog dodjele dodatnih 53 miliona eura američko- turskom konzorcijumu za izgradnju autoputa ka Sjevernoj Makedoniji, bivši ministar infrastrukture Kosova, Pal Lekaj, osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja i nanošenje štete budžetu. U ovoj presudi iz 2024, Osnovni sud u Prištin je Lekaju zabranio i obavljanje funkcija u javnoj administraciji u trajanju od tri ipo godine.

 Autoput u Albaniji Drač–Kukës–Morina, koji je takođe gradio konzorcijum Bechtel-ENKA, predstavlja ključnu saobraćajnicu između Albanije i Kosova. Projekat je započet 2006. godine, a tokom realizacije troškovi su značajno porasli i sa početnih 600 miliona premašili su milijardu eura, što je izazvalo polemike i istrage o torškovima projekta.

U Srbiji je Bechtel-ENKA 2019. godine potpisao ugovor vrijedan oko 800 miliona eura za izgradnju Moravskog koridora, autoputa dugog 112 kilometara koji povezuje centralni dio zemlje između Kruševca i Čačka. Rok izgradnje bio je kraj 2023. No, umjesto otvaranja puta, te godine je na početnu cijenu dodato još 700 miliona eura. Rokovi za završetak projekta su nekoliko puta pomjerani. Analiza Fiskalnog savjeta Srbije je pokazala da je cijena puta od početnih skoro 800 miliona narasla duplo, čak na 1,6 milijardi eura, te da bi do završetka projekta mogla biti i veća od dvije milijarde. 

Posljednji veliki projekat ovog konzorcijuma u regionu pokrenut je u Sjevernoj Makedoniji. Vlada je u Skoplju potpisala  2023. godine ugovor sa Bechtel-ENKA za izgradnju autoputeva na panevropskim koridorima ''osam'' i ''deset''. Projekat obuhvata oko 110 kilometara novih autoputeva između gradova Tetovo, Gostivar, Prilep i Bitola. Procijenjena vrijednost projekta je oko 1,3 milijarde eura. Umjesto tendera, konzorcijum je direktno dobio posao, a početak gradnje 2024. obilježila je serija protesta i skandala. 

Uporedna tabela 

Poređenje modela upravljanja: Standardi EU protiv bilateralnih „prečica“

Kategorija	EU standardi	🤝 Bilateralni sporazumi:
Tenderi i konkurencija 📝	Otvoreni tenderi: Standardi EU zahtijevaju konkurenciju kako bi se osigurao kvalitet.	Unaprijed određeni partneri: Bilateralni dogovori isključuju konkurenciju direktnim ugovorima.
Dostupnost podataka 🔍	Javni nadzor: Detalji ugovora su dostupni građanima, medijima i nevladinim organizacijama.	„Poslovne tajne“: Ključni detalji ugovora se često kriju od javnosti pod oznakom povjerljivosti.
Kontrola vlasti 🏛️	Parlamentarni filter: Zahtijeva rigorozan zakonodavni nadzor nad projektima.	„Blanko ček“: Projekti često zaobilaze parlament putem izvršnih ovlašćenja.
Finansiranje 💰	Bespovratni grantovi: Visok procenat finansiranja čine sredstva koja se ne moraju vraćati.	Dug sa kamatom: Oslanjanje na kredite sa kamatom koje građani moraju da otplaćuju.
Zaštita životne sredine 🌿	Stroga zaštita životne sredine: Zahtijevaju se rigorozne studije o uticaju i zaštiti ekosistema.	Ubrzana gradnja: Ekološki standardi se često žrtvuju radi bržeg završetka projekata.
Rešavanje sporova ⚖️	Nezavisna arbitraža: Objektivno i nezavisno međunarodno rešavanje nesuglasica.	Diplomatski dogovori: Rešavanje sporova putem zatvorenih „diplomatskih“ sporazuma.

Od početka 2022. do kraja 2025. godine u Crnoj Gori podnijeto je 27 zahtjeva za azil u kojima je seksualna orijentacija ili rodni identitet bio ključni osnov zahtjeva, a odobrena su samo dva. Iako zakon prepoznaje zaštitu po osnovu identiteta, sudska praksa često traži dokaze koje je u većini slučajeva gotovo nemoguće obezbijediti

Tijana Lekić

Od početka 2022. do kraja 2025. godine u Crnoj Gori podnijeto je 27 zahtjeva za azil u kojima je seksualna orijentacija ili rodni identitet bio važan element zahtjeva. Zaštita je odobrena u samo dva slučaja, tražioca azila iz Rusije.

Podaci Direkcije za azil Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), dostavljeni Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), pokazuju da je 15 zahtjeva odbijeno, osam postupaka obustavljeno, dok su dva i dalje u toku. Najviše zahtjeva podnijeli su državljani Rusije - 15, zatim Turske sedam i Irana tri, te po jedan iz Bjelorusije i Tunisa.

Analiza presuda Upravnog suda u koje je CIN-CG imao uvid pokazuje da problem nije u zakonskom okviru, već u njegovom tumačenju u praksi. U pojedinim predmetima zahtjevi su odbijani, jer podnosioci nijesu dokazali raniji progon ili nijesu imali materijalne dokaze, iako međunarodne smjernice upozoravaju da se progon zasnovan na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu često odvija bez formalnih tragova.

Među odbijenim zahtjevima su i oni osoba iz država u kojima međunarodne organizacije bilježe ozbiljne rizike za LGBT populaciju. Tri zahtjeva podnijele su osobe iz Irana, gdje  istopolni odnosi mogu biti kažnjeni bičevanjem ili smrtnom kaznom. Jedan zahtjev stigao je iz Tunisa, gdje krivični zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora za istopolne odnose, a međunarodne organizacije bilježe u ovoj zemlji i prisilne medicinske preglede muškaraca optuženih za homoseksualnost, što stručnjaci smatraju oblikom mučenja. Sedam zahtjeva podnijele su osobe iz Turske, gdje istopolni odnosi nijesu krivično djelo, ali organizacije za ljudska prava ističu zabrane Pride marševa u toj zemlji, policijsko nasilje i masovna hapšenja učesnika okupljanja.

Međutim, najveći broj zahtjeva stigao je od državljana Rusije. Nakon početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022, položaj LGBT osoba dodatno je pogoršan u Rusiji. Parlament je iste godine proširio Zakon o zabrani takozvane LGBT propagande, a Vrhovni sud je 30. novembra 2023. proglasio „međunarodni LGBT pokret“ ekstremističkom organizacijom, čime je otvoren prostor za krivično gonjenje aktivista i svih koje vlasti procijene kao javne podržavaoce LGBT prava.

Prema najnovijim tematskim izvještajima o zemlji porijekla, nakon te odluke uslijedile su racije, privođenja i pojačana represija. U jednom od takvih slučajeva turistički agent Andrej Kotov, optužen da je organizovao „ekstremističku zajednicu“, jer je organizovao putovanja za gej muškarce. On je preminuo u pritvoru mjesec nakon hapšenja. Vlasti su tvrdile da je riječ o samoubistvu, ali su organizacije za ljudska prava izrazile sumnju, navodeći da je ranije prijavljivao fizičko zlostavljanje u pritvoru.

CIN-CG je imao uvid u četiri presude Upravnog suda, koje su preispitivale odbijajuće odluke MUP-a nakon žalbi tražilaca azila, i to tri državljana Rusije i jednog državljanina Irana. U tri slučaja zahtjevi su konačno odbijeni, dok je jedan postupak još u toku.

Iako je zakonodavni okvir Crne Gore u oblasti azila ocijenjen kao napredan u regionu, te presude ukazuju na restriktivno tumačenje pojma osnovanog straha od progona.

U presudama se ne vidi uvijek jasno na  kojih se činjenica o zemlji porijekla zasnovane odluke naših organa. Prema riječima sudija Upravnog suda, sutkinje Saše Vukotić, portparolke suda, i sudije Davora Stojkovića, predsjednika Odjeljenja sudske prakse, baza Evropske agencije za azil (EUAA) predstavlja ključni oslonac u procjeni ovih predmeta. Iz Građanske alijanse kažu za CIN-CG da bi transparentnost bila veća kada bi sudovi u obrazloženjima eksplicitno navodili koje izvore o zemljama tražilaca azila koriste.

U takvom sistemu osobe koje su zemlju napustile upravo da bi izbjegle nasilje mogu se naći u paradoksalnoj situaciji da im zaštita ovdje bude uskraćena, jer su pobjegli prije naslja.

Osnovani strah od progona

Iz Direkcije za azil za CIN-CG navode da je crnogorski sistem međunarodne zaštite usklađen sa Ženevskom konvencijom i pravnom tekovinom Evropske unije, te da seksualna orijentacija i rodni identitet mogu biti relevantni u okviru osnova pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca u članu 11 propisuje i princip zabrane vraćanja (non-refoulement), prema kojem osoba ne može biti vraćena u državu u kojoj bi njen život ili sloboda bili ugroženi.

Smjernice Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) objašnjavaju da se „osnovani strah od progona“ sastoji iz dva elementa- subjektivnog i objektivnog. Subjektivni element odnosi se na lični strah podnosioca zahtjeva, dok objektivni podrazumijeva procjenu da li je taj strah razuman u odnosu na stanje u zemlji porijekla, uključujući zakone, praksu vlasti i dostupne informacije o zemlji (COI).

„Za priznavanje straha nije neophodno da je osoba već lično pretrpjela progon, ako okolnosti pokazuju da osobe sa istim karakteristikama trpe sistemsku represiju“, navodi Slobodan Raščanin, službenik za zaštitu u UNHCR-u u Crnoj Gori, za CIN-CG. Raščanin naglašava da je u ovakvim predmetima iskaz podnosioca često primarni, a ponekad i jedini izvor dokaza, naročito kada prijetnje dolaze od porodice, zajednice ili drugih nedržavnih aktera. Zato se u postupcima azila primjenjuje niži standard dokazivanja-razumna vjerovatnoća.

Iz Građanske alijanse ističu za CIN-CG da se u praksi osnovani strah često procjenjuje kroz pitanje da li su organi zemlje porijekla pružili zaštitu ili je ona izostala. „Iako formalno nije neophodno dokazati već pretrpljeno fizičko nasilje, organi često traže konkretne pokazatelje ozbiljnosti prijetnje“, kažu iz te organizacije.

U MUP-u, s druge strane, ukazuju da se svaki zahtjev razmatra individualno, na osnovu ličnih izjava, raspoloživih dokaza i informacija o zemlji porijekla, te da prethodno iskustvo progona može biti relevantno, ali nije jedini element procjene. Iz Direkcija za azil naglašavaju da sama pripadnost LGBT populaciji ne predstavlja automatski osnov za međunarodnu zaštitu, već da se u svakom predmetu mora utvrditi individualizovani, realan i lični rizik po povratku.

Iran: Smrtna kazna kao „privatni sukob“

U oktobru 2024. godine Upravni sud Crne Gore potvrdio je odbijajuću odluku MUP-a u vezi sa zahtjevom za azil koji je državljanin Irana S.S. podnio još 19. avgusta 2021. godine. MUP je zahtjev odbio 2022, nakon čega je Upravni sud 2023. predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku MUP je 2024. ponovo donio odbijajuću odluku, koju je sud na kraju potvrdio.

Branioci podnosioca zahtjeva iz Građanske alijanse tvrdili su da nadležni organi nijesu adekvatno procijenili rizik po život S.S. u slučaju povratka u Iran. U drugoj, odbijajućoj presudi Upravnog suda navodi se njihov argument da je MUP morao uzeti u obzir mogućnost suočavanja sa smrtnom kaznom, kao i njegov realan strah od progona, na što ukazuje i Ženevska konvencija.

Sud je, međutim, ocijenio da iz iskaza podnosioca ne proizlazi postojanje osnovanog straha od progona. Navodi se da je tražilac azila razloge za napuštanje Irana vezao za oca svog partnera, zbog čega je slučaj tretiran kao privatni sukob, a ne kao progon u smislu zakona o međunarodnoj zaštiti.

U razgovoru za CIN-CG sudije Upravnog suda objašnjavaju da se u ovakvim predmetima primjenjuje princip slobode sudijskog uvjerenja, to jest da sudija na osnovu procjene dokaza, izjava i stanja u zemlji porijekla ocjenjuje da li postoji osnovan strah od progona, čak i kada ne postoje materijalni dokazi.

Upravo na osnovu takvog pristupa postupajuće vijeće sudija je u ranijoj fazi postupka ukazalo da je u slučaju iranskog državljanina bilo potrebno detaljnije razmotriti zakonodavni okvir te zemlje, uključujući šerijatsko pravo, zbog čega je poništilo prvobitnu odluku MUP-a i predmet vratilo na ponovni postupak. Sud je ocijenio da činjenično stanje nije bilo pravilno i potpuno utvrđeno, uključujući procjenu rizika od smrtne kazne zbog seksualne orijentacije, mogućnost državne zaštite, kao i kulturni kontekst stigmatizacije LGBT osoba.

Međutim, u ponovljenom postupku drugo vijeće potvrdilo je odbijajuću odluku uz obrazloženje da podnosilac nije učinio dovoljno izvjesnim činjenice koje bi ukazivale na individualni rizik progona.

Prema smjernicama UNHCR-a, progon ne mora dolaziti direktno od države, već može poticati i od porodice ili zajednice ukoliko država nije voljna ili sposobna da pruži zaštitu. U državama poput Irana, gdje su istopolni odnosi kriminalizovani i kažnjivi najtežim sankcijama, međunarodni standardi upozoravaju da je nerealno očekivati efikasnu institucionalnu zaštitu za LGBT osobe.

Izvještaj EUAA (BAMF) o Iranu iz juna 2024. godine navodi da je u prethodnim godinama izvršeno više smrtnih kazni nad muškarcima optuženim za istopolne odnose. Izvještaji ukazuju i na to da LGBT osobe u Iranu nijesu izložene samo represiji države, već i nasilju porodice i zajednice.

Rusija: Strah od budućnosti nije dovoljan

Najveći broj zahtjeva pred crnogorskim institucijama dolazi iz Rusije. CIN-CG je analizirao tri presude Upravnog suda koje se odnose na ruske državljane. Dvije žalbe su odbijene na svim sudskim instancama, dok se jedna nalazi pred Vrhovnim sudom.

Jedan od slučajeva odnosi se na ruskog državljanina N.T. On je početkom 2022. došao u Crnu Goru i ubrzo zaključio istopolno partnerstvo sa partnerom. U zahtjevu za azil naveo je da je Rusiju napustio zbog straha od progona kao LGBT osoba i pogoršanja političke klime nakon početka rata u Ukrajini.

Direkcija za azil odbila je njegov zahtjev, a Upravni sud je u maju 2024. potvrdio tu odluku. U presudi se navodi da podnosilac nije dokazao da je prije odlaska iz Rusije bio lično progonjen zbog seksualne orijentacije. Sud je ocijenio i da njegov dolazak u Crnu Goru nije prvenstveno bio motivisan strahom od progona, već željom da zaključi partnerstvo i nastavi zdravstveno liječenje.

MUP je u odgovoru CIN-CG naveo da je u tom predmetu izvršena individualna procjena zahtjeva, koja je obuhvatila lične navode podnosioca, okolnosti njegovog odlaska iz zemlje porijekla kao i informacije o zemlji porijekla.

Iz Direkcije navode za CIN-CG da nije utvrđeno postojanje ozbiljnih djela progona niti individualizovanog, realnog i ličnog rizika, te da subjektivni strah, bez objektivnih elemenata koji ga potkrepljuju, nije dovoljan za utvrđivanje osnovanog straha od progona.

Sudski preokret u predmetu ruskog državljanina

U predmetu ruskog državljanina A.L. Upravni sud je poništio odluku MUP-a o odbijanju azila. On je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio u martu 2022. godine, ali je MUP ocijenio da strah od progona nije bio preovlađujući motiv njegovog odlaska iz Rusije i da ta država pruža adekvatnu pravnu zaštitu.

Sud je krajem 2023. zaključio da u postupku nijesu cijenjene sve relevantne okolnosti u Rusiji. Ukazano je, između ostalog, da Rusija više ne priznaje jurisdikciju Evropskog suda za ljudska prava, zbog čega se procjena rizika ne može zasnivati samo na formalnom postojanju međunarodnih obaveza, već i na stvarnoj primjeni zaštite ljudskih prava.

Advokat A.L je naveo da je i prije odlaska iz Rusije imao probleme zbog svoje seksualne orijentacije, uključujući neprijatnosti na poslu i uznemiravanje od strane komšije, ali o tim navodima nije imao materijalne dokaze. Kao neposredan povod za napuštanje zemlje naveo je informaciju koju je dobio od policije da će uskoro biti mobilisan za rat u Ukrajini.

Sud je podsjetio da u postupcima azila nije potrebno dokazati da je osoba već bila progonjena, već je dovoljno učiniti vjerovatnim da bi povratak u zemlju porijekla mogao predstavljati ozbiljnu opasnost. Postupak je u toku.

Kašnjenje kao argument protiv tražioca

U drugom predmetu sud je odbio zahtjeve za azil maloljetne E.G i njene mjake M.M, aktivistkinje za LGBT prava.

Formalni zahtjev za azil podnijet 10. oktobra 2023. godine Direkciji za azil. Nakon što je MUP odbio zahtjev za međunarodnu zaštitu, pokrenut je upravni spor, a Upravni sud Crne Gore je donio presudu 16. januara 2026. godine. Sud je odbio žalbu, sa obrazloženjem, da je pored toga što je M.M bila u braku, zahtjev podnesen četiri mjeseca nakon  što su majka i ćerka došle u Crnu Goru, uz obrazloženje da bi osobe koje zaista strahuju za život zaštitu zatražile odmah.

Međutim, smjernice UNHCR-a upozoravaju da LGBT osobe često odlažu zahtjev zbog traume, nepovjerenja ili potrebe da tek u sigurnijem okruženju progovore o svom identitetu. „Pojedine osobe prvi put javno govore o identitetu tek nakon izlaska iz zemlje porijekla, pa činjenica da neko ranije nije javno ispoljavao identitet ili nije odmah po dolasku zatražio zaštitu ne mora govoriti protiv vjerodostojnosti zahtjeva“, ističe Raščanin za CIN-CG.

Crna Gora nema specijalizovani sud za azil

Analiza presuda  pokazuje da u dijelu domaće prakse i dalje preovlađuje očekivanje da podnosioci zahtjeva za azil dokažu da su već bili lično ugroženi u zemljama iz kojih dolaze, da su hapšeni, napadani ili su direktno targetirni prije nego što su napustili svoju državu. Dakle, od tražilaca azila se često očekuju materijalni dokazi o progonu, iako se nasilje zasnovano na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu često odvija u privatnoj sferi i ostaje nedokumentovano.

Dokumenta UNHCR-a čak naglašavaju da se prilikom odluke o  zahtjevu za azil mora polaziti od pretpostavke da podnosilac zahtjeva ima pravo da živi otvoreno i da to ne mora da krije.

Sutkinja Vukotić i sudija Stojković ističu da su predmeti azila po zakonu hitni, jer u njima može biti ugrožena zaštita, pa i život podnosioca zahtjeva. Istovremeno upozoravaju da Crna Gora nema specijalizovani sud za ova pitanja, kakav postoji u razvijenijim evropskim državama.

Iskustva iz prakse

Iz organizacije Kvir Montenegro navode da od septembra 2025. pružaju direktnu podršku LGBT migrantima i osobama u postupku za azil kroz informisanje, pratnju institucijama, povezivanje sa uslugama i psihosocijalnu podršku. Radili su na više slučajeva,  a dio postupaka je i dalje u toku.

Prema njihovim riječima, postupci azila se u praksi često oduže, što direktno utiče na mentalno zdravlje i osjećaj sigurnosti tražilaca azila. ,,Dugotrajno čekanje pojačava izolaciju, anksioznost i osjećaj neizvjesnosti, posebno kod osoba koje su već preživjele nasilje, odbacivanje ili diskriminaciju u zemlji porijekla”, kaže za CIN-CG Ali Erdogan, koordinator programa za direktnu asistenciju LGBT migrantima i azilantima u organizaciji Kvir Montenegro.

On dodaje da kao jedan od ključnih problema izdvajaju dokazivanje progona, jer nasilje nad LGBT osobama često ostaje nedokumentovano i odvija se u privatnoj sferi- unutar porodice ili lokalne zajednice. Trauma, poteškoće u prevođenju prilikom davanja iskaza, kao i stereotipni pristupi tokom intervjua dodatno otežavaju da podnosioci jasno i hronološki iznesu svoja iskustva. U praksi izdvajaju tri glavna izazova: bezbjednost i privatnost tokom boravka u smještaju za azilante, kvalitet intervjua i psihosocijalni pritisak dugotrajnog čekanja na odluku o zahtjevu.

Raščanin naglašava da je zaštita povjerljivosti podataka u ovim postupcima od ključne važnosti i da nema opravdanja da seksualna orijentacija ili rodni identitet podnosioca budu izloženi javnosti. On upozorava i da otkrivanje takvih informacija u smještajnim centrima može proizvesti dodatne bezbjednosne i psihološke posljedice za tražioce azila.

Erdogan ocjenjuje da mali broj odobrenih zahtjeva u Crnoj Gori ne znači nužno da rizik u zemljama porijekla ne postoji za tražioce azila, jer na ishode utiču individualne okolnosti svakog slučaja, uključujući vidljivost osobe, pritisak porodice ili zajednice, prethodna iskustva progona i regionalne razlike unutar zemlje porijekla. Posebno naglašavaju važnost pravilne i ažurne primjene informacija o zemlji porijekla, jer se politički i društveni konteksti u pojedinim državama brzo mijenjaju.

Kada zahtjev za azil bude odbijen na svim instancama pokreću se mjere povratka u zemlju porijekla ili tranzitnu zemlju, objašnjava Erdogan za CIN-CG.

Iz Kvir Montenegra navode da sama mogućnost povratka u sredinu iz koje su osobe pobjegle zbog straha od progona može dodatno pojačati osjećaj nesigurnosti i psihološki pritisak.

Iako Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja mora biti usvojen do polovine ove godine, još nije ni stigao do Skupštine. Evropska komisija upozorava da je riječ o neispunjenoj obavezi, dok trans osobe i dalje moraju prolaziti sterilizaciju da bi promijenile dokumenta

Maja Boričić

Zamislite da makar na jedan dan morate da funkcionišete sa ličnim dokumentom koji nije vaš, da sa njim morate da idete u banku, podignete poštu, da vas zaustavi saobraćajni policajac, da pođete u zdravstvenu ustanovu, apoteku. A tek da morate da tako trajno živite- tražite stan, upišete fakultet, putujete, ostvarite bračni odnos, prolazite bilo kakvu zahtjevniju birokratiju, upis u registar, potpisivanje ugovora, podizanje kredita, sklapanje ugovora o radu… 

Ovako opisuje svakodnevni život trans osobe u Crnoj Gori Aleksa Radonjić iz Asocijacije Spektra i dodaje da na to treba dodati i animozitet svih onih koji nerijetko smatraju da “ne treba da postojite”.

“Kako žive trans osobe - preživljaju. Sistem nas ne prepoznaje, i moramo svakodnevno da se borimo za mjesto u njemu, izlažući se pri tome neprijatnostima koji variraju od diskriminacije do teškog ugrožavanja sigurnosti”, naglašava on. 

Nakon decenije rada na Zakonu o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja i više pokušaja posljednjih godina da stigne do Skupštine, i dalje je neizvjesno kada će se ovaj Zakon, koji bi trebalo da olakša život trans osobama u Crnoj Gori, naći pred poslanicima i biti konačno usvojen.

Taj propis bi, između ostalog, trebalo da omogući transrodnim osobama da promijene oznaku pola u dokumentima bez potrebe za operacijom i sterilizacijom. Sadašnjom praksom, koja nigdje nije formalno propisana, od njih se zahtijeva da prođu sterilizaciju ukoliko žele da promijene oznaku pola u dokumentima, što je u suprotnosti sa evropskim standardima zaštite ljudskih prava.

Prema Programu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji (EU) za period 2026-2027, usvajanje ovog zakona planirano je do juna ove godine.

Iz Skupštine Crne Gore za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) navode da je predviđeno da predlog Zakona bude dostavljen Skupštini u drugom kvartalu ove godine, uz napomenu da se za ostala pitanja obratimo partijama pojedinačno.

CIN-CG je svim poslaničkim klubovima parlamentarne većine uputio pitanja kada očekuju glasanje o ovom zakonu, da li će poslanici njihovih partija glasati za njega, kao i da li bi njegovo neusvajanje moglo uticati na pregovarački proces sa EU. Do objavljivanja teksta nijedan odgovor nije stigao. 

Bez odgovora su ostala i pitanja upućena Vladi, odnosno Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava- zašto prijedlog Zakona još nije razmatran i proslijeđen Skupštini, kada će to biti učinjeno i da li će Vlada ispoštovati rokove koje je sama predvidjela u Programu pristupanja EU.

Postoji bojazan civilnog sektora da dio parlamentarne većine blokira donošenje ovog Zakona.

Radonjić za CIN-CG ističe da nikada zvanično nijesu dobili nijedan razlog zašto proces stagnira, ali da su ranije, kada je Zakon skinut sa dnevnog reda sjednice Vlade, dobili nezvanične informacije da je u pitanju bilo naređenje sa vrha.

“U aprilu 2025, Zakon postaje i zvanična obaveza unutar Akcionog plana za poglavlje 23, i postavlja se septembar iste godine kao rok usvajanja. Taj rok nije bio ispoštovan, a razlog saznajemo nekoliko mjeseci kasnije kroz medijsko obraćanje ministra Fatmira Đeke, koji tada naglašava da i dalje nema podršku dijela ministara”, pojašnjava Radonjić.

Dodaje da vlast sve otvorenije podržava najretrogradnije globalne struje, nadajući se njihovoj podršci u Crnoj Gori, te da je postupanje vlasti u slučaju ovog Zakona samo simptom sistemskog stanja.

“ Ljudska prava su instrumentalizovana, a da li će se poštovati ili ne zavisi od toga da li naši predstavnici od toga imaju trenutnu korist ili ne”, ocjenjuje Radonjić.

Delegacija EU: Usvajanje Zakona može uticati na rezultate u poglavlju 23

Evropska komisija (EK) je još u decembru 2024. godine dala pozitivno mišljenje na prijedlog Zakona. U Izvještaju EK za 2025. upozorava se da Crna Gora ovaj zakon još nije usvojila i da to ostaje neispunjena obaveza u procesu usklađivanja sa pravnom tekovinom EU, posebno u poglavljima koja se odnose na ljudska prava i vladavinu prava.

Iz Delegacije EU za CIN-CG ističu da, iako taj Zakon nije izričito naveden među završnim mjerilima za Poglavlje 23, “njegovo usvajanje bi ojačalo osnov za uspostavljanje uvjerljivog bilansa rezultata u primjeni odredbi o zabrani diskriminacije, rodnoj ravnopravnosti i borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, kao i zaštiti lica koja pripadaju manjinama i kulturnih prava u skladu sa pravnom tekovinom EU i evropskim standardima, što predstavlja jedno od završnih mjerila za Poglavlje 23”.

Radonjić ističe da država neusvajanjem Zakona gubi i kredibilitet u pregovorima i usporava zatvaranje pregovaračkih poglavlja, što bi moglo i dovesti do negativnih ocjena Evropske komisije.

“To predstavlja i nastavak ignorisanja preporuka i direktnog kršenja prakse Evropskog suda za ljudska prava, koji je u više presuda jasno stao u zaštitu prava trans osoba na privatni i porodični život”, navodi predstavnik Asocijacije Spektra.

U Evropi je sve veći broj država koje su uvele model pravnog prepoznavanja roda na osnovu samoodređenja. Takav model omogućava osobama da promijene oznaku pola u dokumentima bez medicinskih zahvata, sterilizacije ili psihijatrijske dijagnoze. U državama gdje takva procedura ne postoji, dio građana i dalje ne može dobiti lična dokumenta koja odgovaraju njihovom rodnom identitetu, što u praksi može dovesti do problema pri zapošljavanju, korišćenju javnih usluga ili prelasku granice.

Prema podacima organizacija koje prate zakonodavstvo o trans pravima u Evropi, u desetak država i dalje postoji praksa da je sterilizacija ili nepovratna medicinska intervencija uslov za pravno priznanje roda. Među tim državama nalazi se i većina zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru.

Međunarodne organizacije za ljudska prava i Savjet Evrope smatraju obaveznu sterilizaciju kršenjem prava na privatni život i tjelesni integritet i preporučuju njeno ukidanje.

Trans osobe izložene većem nivou diskriminacije od drugih LGBTQI+ grupa

Nedavni slučaj prijetnji upućenih trans aktivistkinji i psihološkinji Idi Marković ponovo je otvorio pitanje sigurnosti i društvenog položaja trans osoba u Crnoj Gori. Organizacije civilnog društva upozorile su da prijetnje otmicom i fizičkim nasiljem koje su joj upućene putem društvenih mreža predstavljaju ozbiljno ugrožavanje bezbjednosti i pozvale institucije da hitno reaguju, ali i da unaprijede pravni okvir koji reguliše položaj trans osoba.

Analiza, zasnovana na istraživanju Agencije Evropske unije za temeljna prava, koja je obuhvatila podatke iz 30 evropskih država, pokazala je da su trans osobe tokom 2024. i 2025. bile izložene znatno većem nivou diskriminacije i nasilja nego druge LGBTQI+ grupe. Prema toj studiji, oko 40 odsto trans ispitanika prijavilo je neki oblik diskriminacije, dok je približno četvrtina navela da je doživjela nasilje u prethodnoj godini. Prema podacima organizacije Transgender Europe, između oktobra 2024. i septembra 2025. zabilježeno je 281 ubistvo trans osoba širom svijeta, dok je od 2009. godine evidentirano više od 5.300 takvih slučajeva.

Lokalna istraživanja takođe ukazuju na ozbiljne izazove sa kojima se suočavaju trans osobe u Crnoj Gori. Istraživanje o nasilju nad trans osobama, koje je uradio Juventas 2023. godine, pokazalo je da su diskriminacija, predrasude i verbalno nasilje i dalje česta iskustva ove zajednice, kao i nedovoljna institucionalna zaštita. Podaci koje je predstavila Asocijacija Spektra pokazuju da je oko 40 odsto trans žena prijavilo diskriminaciju na radnom mjestu. Slične nalaze donosi i regionalna studija Svjetske banke, prema kojoj trans osobe u Crnoj Gori prijavljuju najvišu stopu diskriminacije na poslu među LGBTIQI+ ispitanicima.

Radonjić dodaje da većina nasilje ne prijavljuje zbog nepovjerenja u institucije, uvjerenja da prijava neće dovesti do zaštite, kao i straha od dodatne viktimizacije. 

Novi Zakon predviđa da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za promjenu oznake zabranjeno tražiti obavljanje medicinskih pregleda ili dokaze o obavljenim medicinskim pregledima i intervencijama. 

Iz Asocijacije Spektra su ranije za CIN-CG naveli da nijesu mali kompromisi na koje su pristali da bi ovaj Zakon bio donijet -da osoba mora imati 18 godina, da ne može biti u braku kako bi pristupila ovom pravu, da će zakon važiti samo za crnogorske državljane, da ovom pravu ne mogu pristupiti ni osobe koje su u krivičnom postupku, a iz njega su takođe isključeni i oni na izdržavanju zatvorske kazne.

Iako Crna Gora još nije članica EU, kao država kandidat obavezala se da usklađuje zakonodavstvo sa pravnom tekovinom Evropske unije. I dok se u Evropi formiraju pravni standardi koji jačaju zaštitu rodnog identiteta, Podgorica i dalje odlaže zakon koji bi te standarde približio crnogorskim građanima.

U novoj epizodi podkasta Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Istražuj.me, sagovornica je bila Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i dugogodišnja aktivistkinja za prava osoba sa invaliditetom. Sa Vujačić smo razgovarali o realnosti života osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na sistemske prepreke, administrativne barijere i institucionalne propuste koji utiču na njihovu svakodnevicu. Poseban dio razgovora bio je posvećen sistemu starateljstva, uključujući rizike od zloupotreba i probleme u upravljanju imovinom osoba pod starateljstvom, o čemu je CIN-CG nedavno objavio istraživačke tekstove. Vujačić je govorila o slabostima postojećeg sistema, nedovoljnoj kontroli institucija i posljedicama koje takvi propusti imaju po dostojanstvo, autonomiju i prava osoba sa invaliditetom. Ukazala je i na širi kontekst diskriminacije, nedostatak pristupačnih usluga, prepreke u ostvarivanju socijalnih i ekonomskih prava, ali i prava na samostalan život. U razgovoru je naglasila da društvo mora da obezbijedi sistem podrške koji će osobama sa invaliditetom omogućiti samostalno odlučivanje, ravnopravno učešće u zajednici i punu zaštitu njihovih prava. 

Poštovani,
ako ste predali zahtjev za ostvarivanje prava na tuđu njegu i pomoć, a zbog obustave rada komisija još nijeste dobili pregled, nalaz ili odluku, pozivamo vas da podijelite svoje iskustvo. Cilj ovog upitnika je da prikupimo podatke o tome koliko dugo građani čekaju, sa kakvim se problemima suočavaju i da li su dobili bilo kakve informacije od nadležnih institucija.

Osoblje na crnogorskim univerzitetima, među kojima su bivši i aktuelni funkcioneri, često dobijaju zvanja na osnovu radova objavljenih u časopisima koje ozbiljne međunarodne akademske institucije smatraju problematičnim 

Đurđa Radulović

Ministarka nauke, prosvjete i inovacija, Anđela Jakšić Stojanović, vanredna profesorica na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), objavila je većinu svojih naučnih radova za izbor u akademska zvanja u časopisima koji se nalaze na crnim listama međunarodnih akademskih zajednica. 

Visoka akademska zvanja stiču se objavljivanjem radova u međunarodnim naučnim časopisima koji su indeksirani na bazi Web of Science (WOS). Ova baza predstavlja  svjetski standard kvaliteta u nauci, već duže od jednog vijeka.

Međutim, kredibilitet jednog broja izdavača ovih časopisa je dramatično narušen, zbog spremnosti da za novac objavljuju radove upitnog kvaliteta, bez ozbiljne recenzije i time omogućavaju pojedincima/kama izbore u viša akademska zvanja.

Većina značajnih univeziteta objavljivanje kod ovih izdavača  smatra sramotom za profesiju. Kod nas nije tako.

U časopisima sa ,,crnih listi’’ svjetske akademske zajednice objavljivali su i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, bivša predsjednica Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP) Draginja Vuksanović Stanković, bivši premijer Crne Gore, Zdravko Krivokapić; poslanik Pokreta Evropa sad (PES), Vladimir Bakrač - svi profesori na Univerzitetu Crne Gore (UCG). Tu su i crnogorske naučnice Aleksandra Klisić i Aleksandra Martinović, nagrađivane od Ministarstva prosvjete nauka i inovacija (MPNI) u poslednje dvije godine.  

Takozvani ,,predatorski’’ časopisi ugrožavaju naučni integritet kroz objavljivanje nekvalitetnih istraživanja, a broj ovih publikacija, kao i obim objavljenih upitnih radova, stalno raste.

 Prepoznajući tu opasnost, UCG od 2023. godine ne boduje u internom sistemu nagrađivanja i mjerenja naučnog doprinosa radove objavljene kod izdavača MDPI i Frontiers, imajući u vidu dugotrajne i međunarodno prisutne rasprave o standardima i transparentnosti njihovih izdavačkih praksi. 

Međutim, prema crnogorskom Zakonu o visokom obrazovanju, preko radova objavljenim u ovim časopisisma,  profesori i dalje mogu biti izabrani u zvanje, jer je dovoljno što se te publikacije nalaze na citatnim listama.

Iz UCG za CIN-CG objašnjavaju da nemaju ovlašćenje da ograniče slobodu izbora časopisa, ali kroz sugestije ukazuju na ugrožavanje  kvaliteta  naučnih radova. ,,To se prije svega odnosi na praksu brzog i lakog publikovanja kod pojedinih izdavača, uz izuzetno kratak recenzentski postupak, ponekad kraći od dvije sedmice. Primjera radi, izdavač MDPI ima gotovo 500 časopisa iz različitih oblasti, uz obaveznu naknadu za objavljivanje’’, kažu iz UCG u dopisu za CIN-CG. 

Privatni univerziteti u Crnoj Gori, Univerziteta Mediteran, Univerziteta Donja Gorica (UDG) i Univerzitet Adriatik cijene međutim radove u spornim časopisima kao i one objavljenih kod uglednih izdavača.

Slučaj Jakšić Stojanović 

U dokumentaciji  za izbor u zvanje docenta za oblast marketinga na Univerzitetu Mediteran 2015. navodi se da se Anđela Jakšić Stojanović prijavila sa radom u oblasti turzima objavljenim u ozloglašenom rumunskom časopisu Metalurgia International, 2013. Ovaj časopis, koji više nije indeksiran u međunarodnoj bazi,  u početku je bio namijenjen metalurgiji, a  postao je simbol zloupotrebe akademskih kriterijuma, jer su tu masovno objavljivani radovi iz svih oblasti, za novac, bez stvarne provjere naučne vrijednosti. 

Rad objavljen u tom časopisu bio je ključni i donio je Jakšić Stojanović neophodan broj bodova za izbor u zvanje docentkinje,   jer je tada bio indeksiran na međunarodnim  listama, iako je bio predatorski.  Ostali radovi koje je priložila za izbor u zvanje docentkinje, objavljeni su u neindeksiranim časopisima, što nije bilo dovoljno za izbor u zvanje. 

Metalurgia International postao je poznat kao primjer zloupotrebe nakon eksperimenta koji su sproveli profesori organizacionih nauka sa Univerziteta u Beogradu.

Oni su tom časopisu poslali rad “Evaluacija transformativnih hermeneutičkih heuristika za procesuiranje slučajnih podataka”, koji je namjerno ispunjen besmislenim tvrdnjama, očiglednim metodološkim greškama i gotovo u potpunosti izmišljenom bibliografijom. Kao reference navođeni su Diznijevi junaci Miki Maus i Šilja, pjevač Majkl Džekson, Slobodan Milošević, Ron Džeremi i druge stvarne ili izmišljene ličnosti, kao i “referentne naučne publikacije” poput „Mikijevog zabavnika“. Uprkos tome, članak je prihvaćen i objavljen,  što je bio  jasan dokaz izostanka bilo kakve kontrole kvaliteta. 

Rad Jakšić Stojanović pojavio se u istom tom broju časopisa- NO. 6 – 2013.

 ,,Rad koji pominjete objavljen je 2013. godine u časopisu koji je u tom periodu bio indeksiran u relevantnim međunarodnim bazama podataka. U vrijeme predaje rada informacije o eventualnim reputacionim ili uređivačkim problemima nijesu bile javno dostupne’’, odgovorila je Jakšić Stojanović na pitanja CIN-CG u vezi sa ovim radom. Ona nije objasnila zbog čega se odlučila da rad objavi baš u rumunskom časopisu formalno profilisanom za metalurgiju.

Iako je zbog eksperimenta profesora sa FON-a, časopis brzo postao široko ozloglašen u akademskoj zajednici, komisija Univerziteta Mediteran prihvatila je  rad Jakšić Stojanović dvije godine kasnije- 2015. Nijesu se ni zapitala zašto je za izbor u zvanje iz oblasti marketing menadžmenta  rad objavljen u časopisu koji se zvanično bavio metalurgijom.  

I to nije sve: koautorka rada u spornom časopisu uz Jakšić Stojanović bila je Jelena Žugić. A Žugić je, kao članica recenzentske komisije na Univerzitetu Mediteran  ocjenjivala izbor u zvanje Jakšić Stojanović i na osnvu njihovog zajedničkog rada. 

Jakšić Stojanović ističe da  Crna Gora ima relativno malu naučno-istraživačku zajednicu i stoga ograničen broj potencijalnih recenzenata za odgovarajuću oblast, pa su zato česte situacije da je recenzent ujedno i koautor rada sa nekim ko se tek bira u zvanje.

Osim Jelene Žugić, u komisiji su bili profesorica Dragica Žugić i profesor Darko Lacmanović.

Generalna sekretarka Univeziteta Mediteran, Dijana Mitrović  kazala je za CIN-CG da je izbor u zvanje u nadležnosti recenzentske komisije. ,,Oni su najkompetentniji da daju zvaničan odgovor na pitanja u vezi sa kriterijumima izbora i evaluacijom rada profesorice dr Anđele Jakšić Stojanović’’, kazala je Mitrović.

Članovi ove komisije, kojima se CIN-CG obratio, Darko Lacmanović i Jelena Žugić, nijesu odgovarali na naša pitanja.

Napredak preko ,,MDPI ’’

Od šest radova objavljenih na citatnim listama, navedenih na stranici Jakšić- Stojanović na sajtu UDG-a, četiri su objavljena u časopisima izdavača MDPI, na koje je UCG upozorio svoje članove da su predatorski 2023. 

Među sumnjivim časopisima MDPI izdavača ističe se i Sustainability (Održivost), koji zbog izuzetno širokog tematskog okvira omogućava velikom broju pojedinaca sticanje akademskih referenci.

Ovaj, ali i drugi časopisi izdavača MDPI, poznati su po ,,specijalnim’’ brojevima u kojima se za kratak period objavi veliki broj radova, uz znatno blažu kontrolu. Za specijalna izdanja veliko je interesovanje akademskog osoblja, naročito iz istočne Evrope.  

Jakšić Stojanović je tri rada objavila u specijalnim brojevima Sustainability, a jedan u specijalom izdanju časopisa Enivornemntal Research and Public Health  (Istraživanja životne sredine i javnog zdravlja).  Svi radovi objavljeni su najkasnije mjesec dana nakon slanja- a standardna akademska procedura u relevantnim časopisima je da od slanja rada do objavljivanja prođe oko godinu dana, a nekad i duže,  dok se ne urade temeljne recenzije. 

Jedan rad koji je Jakšić Stojanović predala 4. oktobra za specijalni broj Sustainability,  objavljen je 22. oktobra 2022, samo  nakon 18 dana. 

,,Veći dio mojih naučnih radova objavljen je u publikacijama, koje prema važećim međunarodnim kriterijumima, pripadaju krugu renomiranih izdavača i indeksiranih časopisa. Sve svoje akademske aktivnosti realizovala sam transparentno i u skladu sa važećim pravilima i procedurama’’, navodi Jakšić Stojanović.

Trajanje recenzentskog postupka samo po sebi ne predstavlja indikator kvaliteta ili izostanka recenzije, budući da brzina procesa zavisi od više faktora, kaže aktuelna ministarka prosvjete, nauke i obrazovanja. 

,,Brojni časopisi izdavača MDPI indeksirani su u međunarodnim citatnim bazama  a među njima postoje publikacije različitog profila i kvaliteta, uključujući i one sa značajnim ‘’impakt faktorom’’ i visokom citiranošću’’ navodi Jakšić Stojanović u svom odgovoru. 

Sagovornici CIN-CG navode da citiranost i impakt faktor nijesu pouzdano mjerilo kvaliteta, jer ih predatorski izdavači vještački podižu.

Dekleracija iz San Franciska o procjeni vrijednosti naučnog istraživanja (DORA) nastala je 2013, između ostalog, kao odgovor američkih naučnika na pretjeranu korišćenje impakt faktora kao indikatora vrijednosti naučnih radova i časopisa. ,,DORA naglašava da se naučni rad treba mjeriti na osnovu njegovog stvarnog značaja i promjena koje donosi u nauci i društvu, a ne na osnovu broja citata i drugih parametara na koje moćni izdavači mogu uticati na različite načine’’, objašnjava za CIN-CG Luka Vučinić, docent na univerzitetu Glasgow Caledonian University u Londonu, koji je na tom Univerzitetu i član odbora za istraživačku etiku i integritet. On je i urednik dva međunarodna naučna časopisa visoke reputacije. 

Sustainability je u 2020. imao čak 788 specijalna broja, dok ozbiljan časopis  obajavi do dva broja godišnje, a nekada i preskoče cijelu godinu, upozoravaju stručnjaci.  Broj radova objavljenih u Sustainability je eskalirao sa 78 godišnje 2009. na skoro 17.000, 2022. godine, što je pratio i značajan pad kvaliteta. Svi časopisi izdavača MDPI su 2021. imali čak  40.000 specijalnih izdanja, odnosno oko 500 po regularnom broju časopisa. Preko 95 odsto časopisa MDPI imali su specijalna izdanja više puta nedeljno u 2021.  

I Krivokapić u spornim časopisima

Zdravko Krivokapić je 2013. objavio rad, kao koautor, u istom broju časopisa Metalurgia International u kojem je i rad Jakšić Stojanović, ali i onaj šaljivi u kojem je Miki Maus jedna od referenci. 

 Krivokapić je od 2019. do 2020. učestvovao u čak pet naučnih radova, od čega su tri u časopisima MDPI-ja: Sustainability, Journal of Marine Science and Engineering (Časopis za pomorske nauke i inženjerstvo) i Metals (Metali).

Na pitanje CIN-CG povodom radova u ovim publikacijama, Krivokapić je odgovorio da je u  penziji, te da smatra da ne bi bilo primjereno da se oglašava. 

Krivkokapić je jedan od osnivača i  urednika međunarodnog časopisa International Journal for Quality Research (Međunarodni časopis za kvalitetna istraživanja), u kojem je objavio 14 radova. Ovakav način objavljivanja može predstavljati konflikt interesa, i zbog sličnih primjera, dolazilo je do skandala u akademskim zajednicama. Tako je početkom 2026,  naučni izdavač Elsevier povukao 12 radova profesora Briana Luceyja jer su objavljeni u časopisima koje je sam uređivao, što je ocijenjeno kao sukob interesa. 

Iako se gradonačelnik, Saša Mujović dokazao objavljivanjem u časopisima kod uglednih izdavača, on je od 2019 do 2022. potpisao četiri rada objavljena u časopisu Energies, MDPI-ja.  Sva četiri rada objavljena su u specijalnim brojevima ovog časopisa.

Mujović nije odgovorio na pitanja CIN-CG na ovu temu.  

I Bakrač preko MDPI do zvanja

Vladimir Bakrač, vanredni profesor na Filosofskom fakultetu UCG, stekao je presudni broj bodova – 15, za zvanje vanrednog profesora, na osnovu rada objavljenog 2020, u časopisu Religions, spornog izdavača MDPI. U razgovoru za CIN-CG kazao je da je tada, 2020, platio traženi iznos, ne sjeća se koliki. Kako kaže, ne isključuje mogućnost da su neki drugi radovi objavljeni kod MDPI problematični, ali je on imao pozitivno iskustvo. ,,Imao sam tri recenzije koje su rad učinjele boljim, i cijeli postupak trajao je oko godinu dana'', kaže Bakrač. 

Pokušavao je da rad objavi i kod prestižnog izdavača u svojoj oblasti. ,,Stiglo mi je pismo urednika koji je kazao da rad nije loš, ali da prihvataju samo oko sedam odsto radova godišnje’’. objašnjava Bakrač. ,,Od toga nama zavisi zvanje, a od izbora u zvanje zadržavanje posla, '', objašnajva Bakrač.

,,U sredinama gdje takvi izdavači nijesu formalno izbačeni iz evaluacija ili jako slabo bodovani, često postoje neformalne akademske norme. Na primjer, akademska zajednica zna koliko je teško objaviti rad u dobrim časopisima, kako recenzija funkcioniše kroz iskustva, kakav je 'signal kvaliteta' i slično’’, objašnjava Vučinić. 

Vučinić je nedavno odustao od saradnje na naučno-istraživačkom radu, kada su  kolege iz Crne Gore predložile da budu objavljeni u časopisu izdavača MDPI. ,,Tada mi je postalo jasno koliko su kriterijumi u Crnoj Gori niski, i da su nekim ljudima bitniji bodovi koje bi tako dobili nego naučni doprinos i kvalitet rada’’, kaže on, dodajući da bi za njega MDPI referenca bila velika sramota i mogla bi ugroziti njegovu reputaciju kod kolega u svijetu. 

Istraživanje „Trenutno stanje MDPI publikacija: nalazi iz država članica EU-27“, sprovedeno u Mađarskoj pokazuje da se MDPI masovno koristi u akademskim krugovima zemalja Istočne Evrope,  gdje akademsko osoblje rjeđe objavljuje kod uglednih svjetskih  izdavača, koji sprovode rigoroznu kontrolu kvaliteta. Navodi se da u sumnjivim časopsima veliki broj radova stiže iz dvije članice Evropske unije (EU) - Bugarske i Rumunije. 

Vuksanović Stanković predaje oblasti iz kojih nema radove na listama 

U Sustainability objavljuju profesori iz najrazličitijih oblasti tu je i rad Vuksanović Stanković. Ona je 2024. stekla akademsko zvanje za građansko-pravnu oblast  na osnovu četiri rada na citatnim listama, od kojih je dobila najviše bodova, 12, za onaj objavljen u Sustainability, koji se tiče pravnih anti-doping regulacija.

Za dva rada objavljena u iranskoj publikaciji koja se bavi zdravstvom, Iranian Journal of Public Health (Iranski časopis za javno zdravlje), dobila je po devet bodova. Ovi radovi bili su iz oblasti zdravstva i ljudskih prava, te socio-ekonomskih faktora koji utiču na nasilje u porodici.  Za rad objavljen u časopisu međunarodno visokorangiranog izdavača Springer, koji se  bavi pravnom medicinom stekla je svega 3,75 bodova, jer nije bila vodeći autor.  

Prema  Zakonu o visokom obrazovanju kandidat ,,mora ispunjavati uslove za odgovarajuću naučnu, odnosno umjetničku disciplinu koji su međunarodno uporedivi’’, i u skladu sa time imati objavljene radove na citatnim listama.   

Vuksanović Stanković je na UCG profesorica na predmetima: nasljednog, autorskog, građanskog i obligacionog prava, i stvarnopravne i obligacionopravne klinike.  

 Ona nije odgovorila na pitanja CIN-CG. 

,,Profesori na ozbiljnim univerzitetima  imaju jasno definisan istraživački profil i istraživačke programe, a ne zbir tematski nepovezanih radova. To su ujedno i oblasti koje predaju studentima. Svako napuštanje zone lične ekspertize ili svaštarenje ukazuje da cilj nije unapređenje znanja već lako prikupljanje bodova radi napredovanja u sledeće akademsko zvanje’’, kaže  za CIN-CG jedan član UCG koji je htio da ostane anoniman. 

Da univerzitetski profesori predaju stručne predmete u kojima se nijesu dokazali radovima na međunarodnim listama nije rijetkost u Crnoj Gori. Prvi rad na citatnim listama bivšeg dekana Pravnog fakulteta UCG, Velimira Rakočevića, je rad objavljen u medicinskom časopisu Acta Clinica Croatia pod nazivom „Učestalost kardiovaskularnih faktora rizika kod gojazne djece’’, koji je potpisao sa svojom suprugom, ljekarkom. Još jedan njegov rad, naveden na sajtu UCG, objavljen je u  Srpskom arhivu lekarstva,  pod nazivom „Klinički i obdukcijski nalazi u populaciji beskućnika’’. 

Tamo gdje postoji rigorozna kontrola kvaliteta nastave i osoblja, profesori uglavnom ne objavlju u spornim časopisima. „Oni koji se ne dokažu radovima u prestižnim publikacijama u svojoj struci, najčešće ne dobiju priliku da predaju na univerzitetu,’’objašnjava za CIN-CG Luka Vučinić,

Upravo ovi odbori, koje u Velikoj Britaniji ima svaki univerzitet, kao i posebne komisije, obezbjeđuju akademski integritet i da se naučno-istraživački procesi odvijaju na etički način. Naučne radove provjerava komisija nacionalnog Okvira za izvrsnost u istraživanju (REF), objašnjava Vučinić. 

Ozbiljni kriterijumi sprečavaju profesore da objavljuju kod spornih izdavača 

REF naglašava da se ocjenjivanje ne zasniva na broju radova, već na stručnoj recenziji, što znači da publikacije iz predatorskih ili kontroverznih časopisa ne mogu ostvariti zapažene ocjene i uglavnom se ne prijavljuju u REF ciklus, objašnjava Vučinić. ,, Radovi objavljeni u sumnjivim časopisima predstavljaju reputacioni i finansijski rizik za instituciju.   Zato su naučnici motivisani da objavljuju rjeđe, ali kvalitetne radove u ozbiljnim i provjerenim časopisima.  Brzo i slabo recenzirane publikacije mogu potencijalno diskreditovati autora’’, kaže ovaj stručnjak. 

U pojedinim državama, poput Finske i Norveške, objavljivanjem kod ovih izdavača profesori ni na jednom univerzitetu ne mogu ostvariti bodove. 

UCG: Kroz podzakonski akt omogući izuzimanje časopisa sumnjivog kvaliteta 

Obaveza svake zdrave, produktivne i uspješne akademske zajednice je da spriječi devijacije struke  i da usmjerava svoje rezultate ka provjerenim i nesumnjivim naučnim časopisima, objašnajvaju za CIN-CG iz UCG.     

 ,,Ono što bi bilo od posebnog značaja je da se kroz podzakonski akt kojim se definišu kriterijumi za izbor u akademska i naučna zvanja, omogući izuzimanje časopisa koji su sumnjive reputacije i kvaliteta bez obzira što su indeksirani na međunarodnim listama koje su relevantne za zadovoljenje minimalnih kriterijuma’’, navode iz UCG.    

,,Ukoliko se u budućem periodu ukaže potreba da se ovo pitanje dodatno normativno uredi radi očuvanja kvaliteta i integriteta naučnoistraživačkog sistema, Ministarstvo će tom procesu pristupiti u saradnji sa univerzitetima i svim relevantnim akterima’’, kazali su iz MPNI za CIN-CG. 

Veoma je  važno da na nivou društva imamo jasne kriterijume za sva napredovanja, izbore, nagrade i priznanja, pri čemu ti kriterijumi treba da budu međunarodno uporedivi i da se dostignuća kandidata analiziraju sa više kritičnosti i transparentnosti, objašnjavu iz UCG.

 ,,Proces publikovanja naučnih rezultata je vrlo zahtjevan - potrebno je mnogo vjere u kvalitet onoga što je kreirano, mnogo strpljenja i istrajnosti. U cijelom tom procesu, istraživač sazrijeva u naučnom smislu, a kroz iscrpni recenzentski postupak i popravke početnih istraživanja, sami rezultati bivaju bogatiji i kvalitetniji, a kasnije i opšteprihvaćeni, odnosno citirani u drugim relevantnim publikacijama’’, navode iz UCG. 

,,Ovi postupci najčešće traju od šest mjeseci do nekoliko godina. S druge strane, ukoliko čitav ovaj postupak ide lako, brzo, bez prepreka, možemo samo da dobijamo na kvanititetu, a veoma teško na kvalitetu publikacija’’, objasnili su u dopisu.     

U međunarodnim okvirima, crnogorsko visoko obrazovanje ostaje marginalno i naučno slabo vidljivo.

Univerziteti iz Crne Gore ne zauzimaju značajno mjesto ni na jednoj relevantnoj svjetskoj rang-listi. Državni Univerzitet Crne Gore nije prisutan na Šangajskoj listi, niti među prvih 1000, dok se na listi Times Higher Education pojavljuje tek u najnižoj kategoriji “1501+”, bez preciznog ranga. Privatni univerziteti iz Crne Gore uopšte nisu rangirani na vodećim globalnim listama.

I za naučnike nagrade zbog objava kod predatora

U Crnoj Gori, pak, objavljivanje u časopisima sumnjivog kvaliteta može donijeti i druge beneficije, poput godišnje nagrade za najveća ostvarenja u nauci, koju dodjeljuje MPNI. Jedan od kriterijuma za nagradu je objavljivanje radova u časopisima na citatnim listama. 

 Međutim u kriterijumima se ne novodi selekcija izdavača.  U praksi to znači da se rad objavljen u časopisu Sustainability koji objavi oko 17.000 radova godišnje jedanko vrednuje kao rad iz srodne oblasti u časopisu  izdavača Elsevier, koji zbog rigorozne selekcije objavi tek par desetina radova godišnje. 

Prošle godine na čelu komisije MPNI bila je ministarka Jakšić Stojanović.

Dvostruka dobitnica nagrade MPNI, za 2023. i 2024. Aleksandra Klisić, tih godina objavila je brojne radove upravo kod izdavača MDPI i Frontiers.  Druga prošlogodišnja dobitnica nagrade za najveća dostignuća u nauci, Dr. Aleksandra Martinović, profesorica na Fakultetu za kulturu i turizam na UDG objavila je, prema evidenciji iz Google Scholar-a dva rada prošle godine, od kojih je jedan spornog izdavača MDPI, dok je drugi kod prestižnog izdavača Elesevier. Klisić je nagrađena, između ostalog, i za izuzetno veliki broj recenzija, 150 2024. i 200 naučnih recenzija 2023. 

Relevantne studije iz oblasti izdavačke etike, poput rada Research Integrity and Peer Review, navode da prosječan recenzent godišnje uradi oko pet recenzija, dok Publishing Research Consortium govori o prosjeku od osam. Kada se ove procjene prevedu u radno vrijeme, brojka od 150 recenzija godišnje znači da bi nagrađena gotovo dvije trećine standardne radne godine morala posvetiti isključivo na recenzentskom radu.

Sustainability- sigurna adresa za arhitekte na UCG

Akademsko osoblje Arhitektonskog fakulteta UCG u većem broju objavljivalo je u časopisu Sustainability, što se vidi iz biografija objavljenih na sajtu ove institucije.

Od devet objavljenih radova dekanice Arhitektonskog fakulteta, Svetlane Perović na citatnim listama, četiri su objavljena u Sustanability, od čega tri u specijalnim izdanjima. Od tri prodekana za nastavu, njih dvije, Marija Bojović i Irena Rajković navode među izabranim radovima samo dva zajednička naučna rada, oba objavljena u specijalnim izdanjima Sustainabilitija.

One nijesu odgovarale na pitanja CIN-CG u vezi sa ovom temom.