I pored toga što ispunjavaju uslove za zaštitu, ova, i za Evropu po biodiverzitetu vrijedna staništa, puna su otpada, ilegalne gradnje, nedozvoljene sječe i krivolova. Tu se podmeću požari, pale gume i zagađuje okolina

Andrea PERIŠIĆ

Tone smeća koje niko ne čisti, prostori pretvoreni u divlje deponije, plastika, kese, automobilske gume, mrtve životinje... Tako sad izgledaju i Ćemovsko polje nadomak Podgorice i Velika plaža sa zaleđem u Ulcinju, staništa koja su zbog specifičnosti i izuzetne vrijednosti biodiverziteta kandidati za dvije važne ekološke međunarodne mreže – Emerald i Natura 2000.  

Da li zbog zapuštenosti ili nedovoljne informisanosti, većina građana koje smo anketirali putem onlajn upitnika, nije upoznata da ovi predjeli imaju veliki ekološki potencijal i biodiverzitetsku vrijednost, niti da bi mogli postati dio važnih svjetskih mreža za zaštitu prirode. O ovim prostorima država bi morala bolje da brine. 

Emerald staništa smatraju se ključnim za očuvanje biodiverziteta u Evropi. Ova područja su odabrana zbog prisustva rijetkih, endemičnih i ugroženih vrsta, kao i staništa koja su od velikog ekološkog značaja na evropskom nivou. Na formiranju ove mreže rade zemlje Evropske unije (EU), kao i neke zemlje Evrope, sjeverne Afrike i Azije. Ova mreža počiva na Konvenciji o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa, takozvanoj Bernskoj konvenciji. Zemlje koje su potpisale ovu konvenciju dužne su da čuvaju i održavaju prostore koje su nominovale za ovu mrežu. Crna Gora je to učinila 2009. godine, a 2011. je nominovala 32 područja. Nepoštovanje EU konvencija usporava ulazak Crne Gore u EU i loše utiče na integritet države. 

Ćemovsko polje jedna je od rijetkih preostalih prirodnih pseudostepa istočnog Mediterana. Iako je prepoznato kao potencijalno Emerald područje danas je to polje, koje obuhvata površinu od 55,5 kvadratnih kilometara nadomak Podgorice, žrtva ilegalnog odlaganja otpada, paljenja guma, krivolova, podmetanja požara, nezakonite sječe drveća i nelegalne gradnje.  

Slično je i sa Velikom plažom, jednom od najljepših plaža u ovom dijelu Evrope, sa nepreglednim pješčanim žalom koji se prostire na 13 kilometara, koja je dom posebnim vrstama  od kojih su neke zbog specifičnosti staništa samo tu nastanjene. Već godinama su na ovom čarobnom prostoru pojedini njegovi djelovi pretvoreni u divlje deponije.   

Dodatna prijetnja su i skorašnje najave premijera Crne Gore Milojka Spajića da bi moglo doći do prenamjene prostora oba kandidata za Emerald mrežu. ,,Vidim grad koji se formira na Velikoj plaži, vidim Central business district Ćemovsko polje”, kazao je Spajić gostujući u podkastu “DisKrimiNacija” NVO Centar za građanske slobode (CEGAS). 

Prethodna uprava resornog ministarstva za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da među glavnim štetnim antropogenim uticajima na ova područja prepoznaje intenzivnu urbanizaciju, a na Ćemovskom polju još i - intenzivnu poljoprivredu. 

,,Osnovna mjera za zaštitu Ćemovskog polja (i drugih kandidata) je zvanično proglašavanje za Emerald područje, na čemu, u saradnji sa relevantnim institucijama i organizacijama, radimo. Direktorat za zaštitu prirode je kao mjeru zaštite ovih važnih područja predložilo da zvanično nominovani kandidati za Emerald područja uđu u Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine koji je u izradi”, navode iz ovog Vladinog resora. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža identifikovani su i kao potencijalna Natura 2000 staništa. Velika plaža je još 1968. godine zaštićena i danas ima status spomenika prirode, dok Ćemovsko polje zvanično nema još nikakav oblik zaštite, iako, prema raznim nacionalnim i međunarodnim strateškim dokumentima, ispunjava sve uslove.

Natura 2000 mreža obuhvata zaštićena područja na teritoriji EU. Ključna razlika između Natura 2000 i Emerald mreže leži u tome što države koje ne vode računa o proglašenim Natura 2000 područjima mogu za to odgovarati pred sudom. U zemljama EU Natura 2000 je ono što je Emerald  za kandidate za EU, pa se može reći da je sticanje Emerald statusa praktično preduslov za Natura 2000. 

Ćemovsko polje kao riznica ljekovitog bilja 

,,Biljni i životinjski svijet je raznolik na Ćemovskom polju. Iako je većini asocijacija na deponiju i nelegalnu gradnju, ovo područje je jedna od rijetkih prirodnih pseudostepa na Balkanu. Za razliku od stepa, pseudostepe (kao što je Ćemovsko polje) sa travama i jednogodišnjim biljkama imaju tipičnu mediteransku rasprostranjenost u područjima sa mediteranskom ili izmijenjeno mediteranskom klimom. To su poluprirodna staništa, jer, iako su sastavljena od biljnih vrsta koje su se spontano razvile i prilagodile, zamjenjuju ih ili im prethode drvenaste biljne zajednice. Pseudostepe su često rezultat remetilačkih procesa obično povezanih sa ljudskim aktivnostima: vatrom, ispašom stoke, uzgojem usjeva i šumskim uzgojem”, objašnjava za CIN-CG Dragana Saveljić biološkinja iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Na Ćemovskom polju, prema njenim riječima, identifikovana je otprilike petina ukupne flore u Crnoj Gori, čak 1153 biljne vrste, od čega su 34 vrste balkanski endemi, a četiri postoje samo na prostoru bivše Jugoslavije. Jedna od te četiri je dalmatinski zumbulčić (Hyacinthella dalmatica), strogo zaštićena vrsta, rijetka biljka sa zvonastim pojedinačnim cvjetovima plavičaste boje. ,,Tu je da nas podsjeti da nebo iznad Ćemovskog polja može biti čisto i plavo baš kao njene latice i da od nas zavisi opstanak njenog staništa”, navodi Saveljić. 

U ovom području najviše dominiraju biljke iz porodica trava, glavočika, leptirnjača i usnatica. Tu se može naći čak 17 vrsta iz porodice orhideja, što je skoro polovina od ukupnog broja vrsta orhideja u Crnoj Gori. 

I u vrijeme kralja Nikole bio je, ističe Saveljić, prepoznat veliki potencijal Ćemovskog polja za uzgajanje ljekovitih biljaka. ,,Tada je na ovom polju najviše uzgajan buhač, aromatična biljka u svijetu poznata kao prirodni insekticid”. 

Osim buhača, na Ćemovskom polju rastu još i žalfija, kamilica, smilje, majčina dušica, pelin,… Često se može naići i na matičnjak, mentu, dubčac (vrste u narodu poznate kao trava iva i pepeljuša), kao i na vrijesak, značajnu medonosnu biljku. 

Prema riječima Saveljić, zbog velikog broja sunčanih dana (eterična ulja se pri velikoj izloženosti suncu najviše sintetišu i tada su najintezivnija), smatra se da kamilica sa Ćemovskog polja sadrži čak dva puta više azulena od onih koje se uzgajaju u drugim djelovima Evrope. ,,To je samo jedan od razloga zašto je Ćemovsko polje izuzetno stanište. Smilje je jedna od najtraženijih aromatičnih biljaka, jako je cijenjeno i skupo, pogotovo u kozmetičkoj industriji. I sam naziv (Helychrisum, helios – sunce) navodi nas na to gdje možemo naći ovu biljku, a gdje ćete osunčanije mjesto nego suva i topla brda oko Ćemovskog”, kaže ova biološkinja. 

Ona podsjeća na staru srednjevjekovnu poslovicu – “zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste u vrtu?”. ,,Mogli bismo ovo preformulisati u ‘zašto da čovjek umre kada mu žalfija raste na Ćemovskom polju?’. Zar ne bi bilo ljepše udisati eterična ulja aromatičnih biljaka nego dim zapaljenih guma? Zar ne bi bilo ljepše sakupljati besplatno ljekovito bilje nego taložiti teške metale i mikroplastiku za generacije koje nam dolaze?”, pita se ona. 

,,Prije nekoliko desetina godina Ćemovsko polje prekrile su Plantaže 13. jul i to se danas vodi kao najveći vinograd u Evropi u jednom komadu. Danas svjedočimo ekstremnom širenju Podgorice i Tuzi, kao i Plantaža, izgradnji infrastrukture, eksploataciji zemlje i šljunka, a i nekontrolisanom odlaganju otpada. Sve te aktivnosti koje se sprovode na Ćemovskom polju imaju velike negativne efekte”, navode iz Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) za CIN-CG. 

Na osnovu istraživanja u periodu od 2016. do 2019. godine iz EPA-e su ustanovili da je od nekoliko hiljada hektara na Ćemovskom polju preostalo svega 924 hektara koji izgledaju onako kako su izgledali u periodu prije nego što su Podgorica i Tuzi počeli da se grade i šire i prije izgradnje vinograda. ,,Taj prostor je ušao kao kandidat za specijalno zaštićena područja (SPA) na osnovu Direktive o zaštiti ptica i Ćemovsko polje je značajno posebno tokom proljećne seobe ptica kada ogroman broj ptica koje ulaze u Crnu Goru preko Delte Bojane, pa onda preko Koplika i tog suvog dijela oko Skadarskog jezera, prelazi preko Ćemovskog polja, Bjelopavlićke ravnice ka svojim destinacijama u centralnoj, istočnoj, sjevernoj Evropi, pa i Sibiru. Tu je i ogroman broj grabljvica koje prolaze preko Ćemovskog polja i ono je njihovo značajno mjesto za odmor pri seobi”. 

Iz EPA-e još napominju da je Ćemovsko polje važno i za nekoliko vrsta ševa, koje su hrana za grabljivice. ,,Ostaje da se nadamo da će proglašavanjem mreže zaštićenih područja na osnovu Natura 2000 predloženi dio za zaštitu Ćemovskog polja biti zaštićen i da ćemo tom zaštitom omogućiti opstanak ovim vrstama ptica koje su tzv. Natura 2000 vrste”. 

Koliko područja poput Ćemovskog polja mogu biti značajna lijepo ilustruje činjenica da su pojedine stepe pod UNESCO zaštitom. Takve su, recimo, istočne mongolske stepe, najveći preostali netaknuti umjereni travnjaci na Zemlji.

Ptice svijaju gnijezda među otpadom

Ćemovsko polje je i potencijalno Područje od međunarodne važnosti za biljke (IBA), Područje od međunarodne važnosti za ptice (IPA), kao i Ključno biodiverzitetsko područje (KBA). Ono je dom za preko 40 vrsta ptica, od kojih su neke strogo zaštićene Direktivom o pticama, kao što su velika i kratkoprsta ševa, noćni potrk, poljska trepteljka, siva vjetruška, stepska vjetruška, osičar i modrovrane… Ptice sa ovog lokaliteta pretežno svijaju gnijezda na zemlji, u travi, među kamenjem. I otpadom.

Biološkinja Crnogorskog društva ekologa (CDE) Andrijana Mićanović za CIN-CG kaže da je Ćemovsko polje značajno stanište i za više vrsta gmizavaca, od kojih je važno istaknuti četveroprugastog smuka (Elaphe quatuorlineata), leopardovog smuka (Zamenis situla) i šumsku kornjaču (Testudo hermanni). ,,Sve tri vrste su zaštićene na nacionalnom i međunarodnom nivou (Evropskom direktivom o staništima - Annex II, Annex IV). S obzirom na to da je ovo područje prostor koji je neurbanizovan, a u slučaju osiguravanja komunikacije sa okolnim neurbanizovanim površinama, Ćemovsko polje će u budućnosti imati važnu ulogu u održavanju prisutnih populacija“, navodi Mićanović.

Ovo područje ima i karakterističnu entomofaunu. ,,Na ovom tipu staništa najveći broj prisutnih vrsta insekata pripada leptirima, pravokrilcima (zrikavcima) i opnokrilcima. Navedene grupe na ovom području imaju stalan izvor hrane i mjesto za razmnožavanje i ishranu larvi zbog prisustva velikog broja zeljastih biljnih vrsta. Na prostoru Ćemovskog polja prisutne su četiri konzervaciono značajne vrsta leptira - Euphydryas aurinia i Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio machaon. Ovdje žive još i tri endemske vrste zrikavaca za oblast Dinarida i Balkanskog poluostrava - Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis i Eupholidoptera chabrieri”, kaže za CIN-CG biolog Bogić Gligorović. 

Iz NVO EnvPro ističu da bi bilo važno primijeniti određene konzervacione mjere za Ćemovsko polje. Među njima prvenstveno misle na čišćenje cijele oblasti, što bi bila jedna od najzahtjevnijih, u pogledu finansija, vremena i potrebnih resursa, ali i najpotrebnijih aktivnosti. 

Ističu i da ovo područje posjeduje veliki turistički potencijal, ali da bi se razvoj u tom pravcu morao zasnivati na poštovanju prirode. ,,Zato smo izgradili čeku za fotografisanje ptica, gdje ljubitelji prirode, fotografije, ornitolozi mogu boraviti i posmatrati ptice koje se zadržavaju na konstruisanoj barici ispred čeke. Na području je moguće uspostaviti i dodatne čeke”. Iz ove NVO navode i da bi bilo korisno održavanje polja neintezivnom ispašom ili košenjem. 

Na Ćemovskom polju su se, Prostorno-urbanističkim planom Glavnog grada – Podgorice do 2025. godine, predviđali prostor za individualno stanovanje (stanovanje malih gustina) - na obrublju kod Omerbožovića i Dinoše, kao i površine za poljoprivredu, sport i rekreaciju. U 2022, kada je funkciju gradonačelnika Podgorice obavljao Ivan Vuković, iz Glavnog grada su najavljivali gradnju centralnog gradskog parka na površini od 43,7 hektara na Ćemovskom polju, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. Tada je pokrenuta i elektronska platforma nacemovsko.me, preko koje su građani kandidovali ideje za uređenje parka. Tako su predlagali pravljenje botaničke bašte, vještačka brda i jezera sa ostrvima, akvarijume, vrt ruža i cvjetne bašte, akva park, prostor za vjenčanja na otvorenom,… 

Važno je, ipak, naglasiti da bi se pri svakom ulaganju morali uzeti u obzir jedinstvenost i važnost Ćemovskog polja onakvog kakvo je sada i kakvo je oduvijek bilo sa aspekta biodiverziteta. 

Dok su sprovodili socio-ekonomsku analizu, iz NVO EnvPro su saznali i da je veliki broj građana i građanki zainteresovanih za zaštitu Ćemovskog polja. 

Veliku plažu uništava neodrživo prostorno planiranje, dine nestaju 

Arhitektica i izvršna direktorica udruženja Dr Martin Schneider-Jacoby (NVO MSJA) Zenepa Lika ocjenjuje da se ključni štetni efekti na Veliku plažu ogledaju u neodrživom prostornom planiranju i korišćenju ovog područja. 

,,Može se početi od Prostornog plana posebne namjene (PPPN) OP - DSL sektor 65 i 66, koji je isparcelisao Veliku plažu (i zaleđe) u sektore za turizam i time presudio ovom djelu obale, jer iako je ukazano na značaj ovog prostora i na sve što mu prijeti, ne postoji adekvatan monitoring aktivnosti koje se ovdje sprovode. To se prije svega odnosi na upravljanje Javnog preduzeća Morsko dobro (JPMD) i na način na koji se djelovi plaže daju u zakup”, objašnjava Lika.  

Iako postoje jasne smjernice kako se plaža može koristiti i šta se i kako smije graditi, na terenu to niko ne kontroliše. ,,Sama činjenica da je prećutno omogućeno zakupcima da postave prilazne tornjeve, pa čak i da asfaltiraju prilaz u zaštićenim dinama, ukazuje na to da je isključivo profit važan. Veliki dio ovih jedinstvenih dina, koje imaju ulogu da sačuvaju plažu od erozije, uništen je i prenamijen u parking prostore za kupače. Negativni uticaji na ova područja šire se i na močvarna staništa. U ime razvoja turizma se žrtvuju jedinstveni pejzaži, a sve to znači da ne postoji ozbiljan pristup zaštiti ovog područja”, navodi ona. 

Iz JPMD-a za CIN-CG kažu da je Služba za uređenje i izgradnju morskog dobra vršila aktivnosti posljednjih par godina na izvođenju radova privremenog riješenja izgradnje vještačkih dina ispred objekata HTP Ulcinjske rivijere. Objašnjavaju da su se te aktivnosti izvodile fazno i da su podrazumijevale izgradnju dina za zimski period i razastiranje dina u cilju stvaranja plažne površine za nesmetano odvijanje ljetnje turističke sezone. ,,Kroz DSL-ove su date jasne smjernice kako izgradnje, tako i zaštite predmetnog prostora, što znači da nije isparcelisano, već podjeljeno na module kroz DSL“, tvrde. 

Kao dugoročne posljedice štetnih uticaja čovjeka na područje Velike plaže sa zaleđem ističu gubljenje biodiverziteta i trajno uništavanje prirodnih vrijednosti. ,,U krajnjem, može doći i do gubitka područja. Najvažnije je pojačati kontrole nadležnih inspekcijskih organa na terenu, kao i njihovu saradnju sa drugim državnim institucijama“, kažu još iz JPMD-a. 

Lika ističe da, u institucionalnom smislu, nema adekvatnih sankcija, niti je urađen bilo kakav plan saniranja ilegalnih deponija koje se šire cijelom dužinom zaleđa Velike plaže. ,,Iako je ove godine Komunalno preudzeće pokrenulo nekoliko akcija, to nije dovoljno. Niko se ne bavi ni problemom pražnjenja septičkih jama hotela, pa se to dešava u neposrednoj blizini plaža, i to u močvarnom dijelu Velike plaže”. 

Raniji zvaničnici resornog ministarstva kažu da zarad adekvatnije zaštite Velike plaže, Agencija za zaštitu životne sredine priprema Studiju revizije, koja je u finalnoj fazi. ,,Revizija će predložiti mjere zaštite kao i druge važne aspekte očuvanja”, navode iz ovog Vladinog resora za CIN-CG. 

Nestaju vrijedne dine

Arhitektica i izvršna direktorica NVO MSJA smatra da je neophodno revidiranje prostornih planova, koji bi morali biti usklađeni sa značajem Velike plaže. ,,Treba da se uradi analiza postojećeg stanja sa preporukama i smjernicama revitalizacije i sanacije dina i zaleđa plaža. Potrebne su ozbiljnije kontrole, kao i poseban monitoring i plan upravljanja ovim područjem. Treba smanjiti i broj zakupaca plaža jer će se tako smanjiti i parkinzi, restorani, skladišta…”, navodi Lika, i predlaže da se uvede javni prevoz, e-bus, koji bi turiste prevozio do Velike plaže.  

U doktorskoj disertaciji ,,Geobotanička karakterizacija vaskularne flore Velike ulcinjske plaže i njenog zaleđa u Crnoj Gori” iz 2016. autorka Nada Bubanja navodi da je prilično oskudna istraženost ovog lokaliteta. ,,Na prostoru Velike plaže i ostrva Ada Bojana prisutno je 16 biljnih endema od čega je 11 balkanskih endema i pet subendema čiji areal prelazi granice balkanskog poluostrva. Zastupljeno je 12 Natura 2000 staništa”, piše u ovom radu. 

Velika plaža sa zaleđem ima razne tipove staništa, od pjeskovitih plaža i pokretnih dina, koje su jako rijetke, zatim, preko mediteranskih slanih močvarnih livada, mediteranskih povremenih lokvi, mediteranskih visokih hidrofilnih livada, do galerija bijele vrbe i topole, i drugih… Iz CDE-a ističu da su močvare na Velikoj plaži jedinstveno stanište u Evropi: ,,Tu živi veliki broj ptica. Recimo, to je dom za oko jedan odsto ukupne evropske populacije rijetke vodene ptice – barskog pjetlovana ili barskog pjetlića. Ova ptica je zaštićena u Crnoj Gori. Močvarna staništa u zaleđu Velike plaže su izuzetno značajna, jer u njima živi posebna vrsta zelene žabe - skadarska žaba (Pelophylax shqipericus) koja je endem Balkanskog poluostrva i zakonom zaštićena vrsta u Crnoj Gori“. 

Velika plaža je bogata i rijetkom vegetacijom. Tako se u njenoj okolini mogu pronaći biljke koje štiti domaće zakonodavstvo i EU direktive. Jedna od njih je skadarski hrast, endemična podvrsta hrasta lužnjaka, jedini zakonom zaštićeni hrast u Crnoj Gori. Istraživanje koje je sprovelo Crnogorsko društvo ekologa pokazalo je da su nekada postojale nizijske šume ovog hrasta u dolini rijeke Bojane, ali da se one danas, zbog uticaja čovjeka, ogledaju tek u pojedinačnim stablima i malim ostrvskim zajednicama. Jedan od simbola Velike plaže je i prelijepi morski ljiljan (Pancratium maritimum).

Različiti tipovi staništa na području Velike plaže, njenog zaleđa i Delte Bojane čine jedinstvenu ekosistemsku cjelinu u kojoj je prisutan veliki broj raznovrsnih vodenih i kopnenih staništa koncentrisanih na prostoru relativno male površine, objašnjava još ovaj biolog. ,,Raznovrsnost tipova staništa na ovom području pruža uslove život velikom broju različito prilagođenih vrsta insekata. Ovo područje predstavlja jedan od globalno značajnih centara biodiverziteta“, napominje on. 

Dokazano je i da je pijesak na Velikoj plaži ljekovit i pogodan za primjenu u medicinske svrhe, naročito za liječenje oboljenja kičme, reume, diskopatije… Ipak, danas se on na pojedinim mjestima ne može vidjeti, od raznoraznog otpada koji se tu skuplja godinama. 

I Ćemovsko polje i Velika plaža prave su riznice prirode nadomak gradova gdje ljudi pronalaze utočište, prostor za rekreaciju, mir i inspiraciju. Njihova važnost posebno se istakla za vrijeme COVID-19 krize, kada su ljudi tražili mjesta za opuštanje i smiraj. Ukoliko se nastavi sa njihovim uništavanjem, izgradnjom industrijskih zona, hangara i hotela za masovni turizam, gdje će to ubuduće činiti? 

Podaci Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA) pokazuju da su, do kraja 2021. godine, zaštićena područja pokrivala 26 odsto teritorije EU, pri čemu je 18,6 odsto ovih područja označeno kao Natura 2000.

Strategija EU o biodiverzitetu za 2030. postavlja kao cilj zaštitu najmanje 30 odsto teritorije EU do 2030. godine, a istovremeno se mora osigurati da se svim zaštićenim područjima efikasno upravlja. 

Crna Gora, zemlja koja teži da postane članica EU, sudeći po stanju na Ćemovskom polju i Velikoj plaži, uveliko kasni da ispuni obaveze prema zahtjevima Evropske unije, ali i potrebama sopstvenog stanovništva i očuvanja biodiverziteta. 

Velika plaža sa zaleđem važno stanište insekata

Na području zaleđa Velike plaže uključujući Deltu Bojane prisutno je 21 konzervaciono značajnih vrsti insekata, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) biolog Bogić Gligorović.  ,,Ovdje žive četiri važna tvrdokrilca - Cerambyx cerdo, Osmoderma barnabita, Lucanus cervus i Oryctes nasicornis. Cerambyx cerdo je ranjiva vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, dok je Oryctes nasicornis zaštićena nacionalnim zakonodavstvom. Vrsta Luciola novaki endem je Ulcinja. Na ovom prostoru prisutno je šest značajnih vrsta leptira - Euplagia quadripunctaria, Lycaena dispar, Euphydryas aurinia, Zerynthia polyxena, Iphiclides podalirius i Papilio Machaon, kao i nekoliko važnih vrsta vilinih konjica i djevica - Cordulegaster heros, koja je skoro ugrožena vrsta na IUCN Crvenoj listi Evrope, Lindenia tetraphylla, koja potpada pod ranjive vrste na ovoj listi. Područje Delte Bojane zajedno sa Skadarskim jezerom predstavlja globalno najznačajnije područje za ovu vrstu. Vrste Lestes macrostigma, Cordulegaster bidentata, Gomphus schneiderii, Onychogomphus forcipatus su u NT kategoriji ugroženosti na IUCN Crvenoj listi Evrope, dakle skoro ugrožene vrste“.

Na ovom području, prema riječima Gligorovića, živi i pet endemskih vrsta zrikavaca - Acrometopa macropoda, Saga natoliae, Barbitistes ocskayi, Ephippiger discoidalis, Eupholidoptera chabrieri. 

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

• Priče četiri države iz Zapadnog Balkana koji u ovom trenutku hodaju evropskim putem su različite, iako sagledane preko briselskog dvogleda emituju istu sliku: Slaba ekonomija, korupcija, politički dirigovano pravosuđe i problemi sa susjedima.
• Iako su dobrodošle šest milijardi evra investicija, koje je najavila Fon der Lajen, za njihove potencijalne korisnike, oni su još jedan mehanizam EU za održanje svog rejtinga na Zapadnom Balkanu, otkako je postalo jasno da igra mačke i miša među Briselom i zemalja kandidata nije ni izdaleka završena.
• Pitanje koje dobija na intenzitetu je da li će Albanija sama produžiti evropski put ukoliko u Skoplju ne bude postignuta saglasnost između vlasti i opozicije oko ustavnih promjena koje traže iz Brisela.

Voz za EU

EU planira da sa šest milijardi evra investicija pomogne zemljama Zapadnog Balkana u sprovođenju reformi, neophodnih za evropske integracije. Ova vijest koju je saopštila šefica Evropske Komisije, Ursula fon der Lajen, kod svih je prouzrokovala ravnodušnost. Iako su sredstva dobrodošla, za njihove potencijalne korisnike, oni su još jedan mehanizam EU radi održanja svog rejtinga na Zapadnom Balkanu, otkako je postalo jasno da igra mačke i miša između Brisela i zemalja kandidata oko članstva u Uniji, ni izdaleka nije završena.

Sjeverna Makedonija nije uspjela da isporuči ustavne promjene, što znači da je evropski voz i ovog puta prošao bez zaustavljanja u Skopju, ali ako je za nekakvu utjehu, ni ostali aspiranti – Srbija, Crna Gora, Albanija – ne mogu da se nadaju na voznu kartu u slavljeničkom kupeu. Svaka od ove tri zemlje nalazi se u različnim fazama evrointegracija, ali njihov zajednički imenitelj je – treba da pričekaju za članstvo u EU.

Prisustvo njemačke demohrišćanke Ursule Fon der Lajen u Makedoniji, koja je došla da lobira i prije referenduma oko Prespanskog ugovora u 2018. godini, tada u svojstvu ministrice odbrane Njemačke, prošlo je tiho i bez pompe sa kojom je bila dočekana prethodnih nekoliko puta. Razlog je rastuće nezadovoljstvo od zahtjeva za ustavne promjene, za koje je makedonski dio društva izrazio protivljenje. To, naravno, nije moguće dovesti u korelaciju sa željom zemlje da se pridruži Evropskoj Uniji.

U anketi Evrotinka – Centra za evropske strategije, objavljene u oktobru,  60,8 procenata anketiranih rekli su da je EU najbolja alternativa za Makedoniju, ali su 55,8 procenata rekli i da je odnos EU nefer, nadmen i ucjenjivački. Ako se naši prijatelji Evropljani pitaju zašto postoji takvo mišljenje u Makedoniji, evo zašto: Jedno kratko pretraživanje interneta dovodi vas do naslova iz 1995. godine – „Makedonija je uhvatila evropski voz“. 28 godina kasnije, makedonski voz još uvek putuje ka Briselu.

Stvari ne stoje bolje ni kod drugih zemalja Zapadnog Balkana, koje su odavno zaustavljene na evropskom kolosjeku, ali ili nije bilo mjesta u vozu, ili je on bio previše zahuktan, kako bi se zaustavio na prašnjavim i ostarjelim stanicama Balkana.

Crna Gora je dobila status kandidata u decembru 2010. godine, a pregovori o pristupanju počeli su sredinom 2012. godine. Pregovara 11 godina, sva 33 poglavlja su otvorena, a samo tri su zatvorena. Samo Turska zasad ima duže iskustvo od Crne Gore u pregovorima. Pristupni proces godinama tapka u mestu, između ostalog, i zbog nemogućnosti parlamentarne većine da okonča imenovanja u pravosuđu.

To što godinama koči Crnu Goru je nedovoljni napredak u poglavljima 23 i 24, koji sada sačinjavaju prvi klaster. Napredak u svim drugim poglavljima zavisi od napretka u oblastima vladavine prava, sudstva i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Prema novoj metodologiji pregovora, ni jedno poglavlje ne može da bude zatvoreno, dok ne budu ispunjene privremena mjerila u tim oblastima.

Mi smo za EU, ali je li EU za nas?

Ipak, zamagljeni horizont prema Briselu ne obeshrabruje optimistične Crnogorce. Prema zadnjem istraživanju javnog mnjenja, izmjereno je rekordno visok nivo podrške za članstvo u EU. Prema istraživanju Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) iz Crne Gore iz maja ove godine 76 procenata građana podržava članstvo Crne Gore u Evropskoj Uniji, što je za jedan procenat više od prethodnog istraživanja iz decembra. Istraživanje je sprovedeno od 1. do 14. maja 2023. godine, na 1.003 ispitanika. Prema tom istraživanju, ukoliko bude raspisan referendum za članstvo Crne Gore u EU, podržali bi ga 84,9 procenata, a protiv bi bili 15,1 procenata.

Albanski građani, takođe, žele da se pridruže Evropi isto kao i pre 33 godine, kada su izašli sa sloganom „Hoćemo da Albanija bude deo Evrope“. Nijhova podrška integraciji u velikoj evropskoj porodici je ostala nepokolebljiva, iako na to čekaju više od tri decenije.

U ljeto 2022. godine, u istraživanju koje je sproveo EU Barometar, 93 posto Albanaca su izjavili da će zemlja biti članica Evropske Unije. Istraživanje je bilo sprovedeno na reprezentativnom primjerku od 1.012 građana iz cijele Albanije. U drugom istraživanju Bezbjednosnog barometra za Zapadni Balkan, u periodu septembar-oktobar 2022. godine, odgovori su pokazali da čak 98,43 posto ispitanika podržavaju članstvo Albanije u EU.

Ipak, to što su jedni od najproevropskijih ljudi izgleda im ne olakšava put integracija. Nakon niza blokada, Evropska Unija zvanično je otvorila pregovore sa Albanijom prošlog ljeta. U ovom trenutku, zemlja je u takozvanom skrining procesu, a to znači analitički pregled zakonske regulative.

Jedina u ovoj grupi zemalja koja, iako godinama vodi pregovore za članstvo, Srbija, ne manifestuje veliki entuzijazam, bar kada se radi o građanima.

Podrška javnog mišljenja o pristupanju u EU je značajno manja u Srbiji nego u Albaniji, Crnoj Gori i u Severnoj Makedoniji. Razlozi su kosovsko pitanje i iracionalni odnos prema Rusiji i prema Vladimiru Putinu, prema kojima većina građana pokazuju pozitivne stavove, a to pokazuju sva istraživanja. Društvo u Srbiji je polarizovano oko pitanja za pristupanje u Evropskoj Uniji.

Prema rezultatima iz zadnjeg istraživanja javnog mišljenja u Srbiji, sprovedenog u decembru 2022. godine, 43 procenata građana podržavaju ulazak zemlje u EU, dok su 32 posto protiv.

„Stalna uslovljenost i ucjena“ sa strane EU je okarakterizovana kao najveći razlog za probleme u pristupanju EU, prema anketiranim ljudima. Polovina građana smatraju da problemi u odnosima između Beograda i Prištine treba da budu riješeni bez obzira na očekivanja iz EU. Ispitanici su prepoznali pozitivne aspekte EU, kao što su slobodno putovanje i viša stopa zaposlenosti, ali strahuju od gubljenja kulturnog identiteta.

Nataša Dragojlović, nekadašnja koordinatorica Srbije za EU, kaže da odnosi sa Kosovom otežavaju put ka evropskoj porodici. Oni su dio takozvanog Poglavlja 35, pod grafom „druga pitanja“.

„Sve što se dešava u pregovorima između Beograda i Prištine je ocijenjeno u Poglavlju 35, prije svega sprovođenje Briselskog i Ohridskog sporazuma. Evroskeptici gledaju činjenicu da se od Srbije traži nešto što nije bilo traženo od nijedne druge zemlje-članice ili kandidata, kao previsoka cijena za ulazak u Evropsku Uniju“, pojašnjava ona.

U vezi Srbije možemo da dodamo i još jednu karakteristiku, a to je činjenica da je ona jedina iz grupe zemalja iz regiona koji pregovaraju oko članstva u EU, a koja se nije pridružila sankcijama protiv Rusije.

„Razlozi su potpuna energetska zavisnost Srbije od ruskih energetskih izvora i ruska podrška Srbiji u Savjetu bezbednosti oko pitanja Kosova, iako je taj argument potpuno irelevantan od trenutka kad je Rusija napala Ukrajinu. Ta zemlja više nema kredibilitet da se zalaže za nečiji teritorijalni integritet“, kaže Dragojlović.

Na vidiku novi grčki veto?!

Jedan od ključnih argumenata za ulaz u Uniju – dobrosusjedstvo, može da se pokaže kao kamen spoticanja i u slučaju Albanije, otkako je došlo do zategnutih odnosa sa Grčkom zbog hapšenja i pritvaranja izabranog gradonačelnika Himare (opština u kojoj živi grčka manjina), Fredija Belerija. Grčka tvrdi da je Albanija prekršila ljudska prava građana iz grčke manjine. Prema posmatračima, ovaj konflikt može da ima posledice na putu zemlje prema EU.

„Upozorenja su realna, i nažalost, u zadnjim godinama često gledamo blokiranje procesa zbog sporova ili bilateralnih pitanja, koji nisu direktno povezani sa članstvom u EU“, kaže Gledis Đipali, izvršni direktor „Evropskog pokreta Albanija“. Pritom, on spominje Severnu Makedoniju kao najbliži primer, koja je godinama bila blokirana od strane Grčke, a zatim i od Bugarske.

„Ovo je najekstremniji primjer negativnih posledica koje proizilaze iz neusaglašavanja sa zemljom članicom EU“, naglašava Đipali. Prema njemu, iako su veto ili jednostrane blokade integrativnog procesa možda zamorile EU, ipak nedostaju pravni instrumenti za zaobilaženje takve prepreke.

Strahovanja oko dinamike procesa postoje i u Crnoj Gori, iako su prepreke različite. U nedavno objavljenom izveštaju Evropske komisije (EK) o Crnoj Gori se ponavlja da je Crna Gora izgubila fokus u ključnim reformama u oblasti vladavine prava. U izvještaju EK se upozorava da nema napretka u pravosudnim reformama.

U Makedoniji, sa druge strane, Vlada je na muci, zato što ne može prije kraja svog mandata da isporuči rezultat oko kapitalnog pitanja – nastavak pregovora sa EU. Opozicija odbija da glasa za ustavne promjene, a čini se da na svojoj strani ima i građane koji smatraju da EU i SAD nijesu održali obećanje da nakon promena imena države, ulaz u EU je zagarantovan. Prema anketi Instituta za demokratiju i fondacije „Konrad Adenauer“, 65 posto ispitanika ne prihvataju unošenje Bugara u Ustav (što je uslov nametnut od strane EU, a na zahtjev Bugarske), a prema etničkoj osnovi, čak 80 posto Makedonaca su protiv.

Osim problema oko ustavnih promena, Makedoniji se desilo i krivično-sudski cunami, otkako su vlasti preko noći naložile promjene Kaznenog zakonika, sa kojim su bili torpedovani visokoprofilni slučajevi korupcije funkcionera iz prethodne i sadašnje vlasti. Veliki broj igrača, čiju umiješanost u visokoj korupciji sudstvo nije uspjelo da utvrdi u roku naloženom od strane novih pravila, našli su se na slobodi zbog zastarjelosti kaznenih djela. To je uključilo alarm i u Briselu, ali se čini da reakcija dolazi sa kašnjenjem.

Lica upućena u proces, međutim, kažu i da su slabosti naše zemlje bili korišćeni kao alibi za solidarizaciju članica EU sa susedima Makedonije, a koji su pregovarali oko članstva u EU.

„U slučajevima kada nismo imali veto iz neke države članice, mi smo ponovo imali primjedbe iz evropskih institucija i mnogo je teško i za one države koji upotrebljavaju pravo veta, kako bi opravdali to pred drugim zemljama članicama, ukoliko država ima besprekoran evropski dosije. Mi smo u ovom slučaju veoma daleko od besprekornog dosijea i mnogo je lakše za države članice, u slučaju to je Bugarska, u prošlosti to su bili Francuska ili Grčka, kako bi opravdali svoj veto“, kaže Vasko Naumovski, nekadašnji vicepremijer za evrointegracije.

Iako se druge zemlje sa Zapadnog Balkana ne suočavaju sa vetom susjeda, unutrašnji problemi su isto toliko snažna kočnica evrointegrativnog puta. Crna Gora već petu godinu zaredom ne uspjeva da izabere Vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu, a i većina drugih imenovanja u pravosuđu su ili blokirana ili su postavljeni vršioci dužnosti. Skupština nije uspjela da izabere Vrhovnog državnog tužioca, sve članove Sudskog saveta, a tek nedavno je kompletiran Ustavni sud.

Prema crnogorskom Ustavu, sudije Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca i članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika treba da izabere Skupština dvotrećinskom (54) ili većinom od tri petine (49) svih poslanika.

Za deblokadu cijelog pravosudnog sistema i reformi u Crnoj Gori, ključno je da bude izabran Vrhovni državni tužilac, kaže pravna analitičarka i izvršna direktorica Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

„Treba da bude odabrano lice sa integritetom, spremno da uđe u reformski proces, ne samo u suštinskom smislu, kao što očekuju građani i građanke Crne Gore, već i u normativnom dijelu, posebno kada je riječ o ocjenjivanju državnih tužilaca, o disciplinskim postupcima, radu komisija u okviru Tužilačkog savjeta, koji su veoma sumnjivi i koji su stvarno prošli kroz reforme i promjene i koje su dale potrebne rezultate, na što je više godina upozoravala i sama Venecijanska komisija“, kaže ona.

Funkcionerka koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Simonida Kordić naglašava da ne može da se očekuje da prethodni režim učestvuje u deblokadi sudstva, zato što taj proces treba do vodi ka gonjenju pojedinaca iz tog režima.

„Kako bi obezbijedili dvotrećinsku ili većinu od tri petine, moramo da imamo dogovor u parlamentu upravo između onih političkih stranaka koje su porazili prethodni režim 30. avgusta 2020. godine“, ocenjuje Kordić.

Ali, bez obzira na poteškoće u delu pravosuđa, u Crnoj Gori je prisutno mišljenje da zemlja zaslužuje ulaz u EU ranije od 2030. godine, odnosno da uhvati prethodno obećani rok od 2025. godine. Na samitu Brdo-Brijuni u Skopju, predsednik Crne Gore, Jakov Milatović, istakao je da je još uvek entuzijast oko ulaska Crne Gore u EU, ali da insistira da deklaracija EU treba da ukaže da je moguć ulazak u Uniju i prije 2030.

„Ta godina je prilično daleko, bio je napravljen zajednički dogovor da će 2030. godina biti posljednji datum i da svaka zemlja može da postane članica EU puno ranije nego te godine, sa svojom dinamikom u pogledu spremnosti i unutrašnjih reformi“, rekao je Milatović. On smatra da Crna Gora može da postane naredna članica EU u sljedećem petogodišnjem periodu.

Ova očekivanja oslikavaju ambicije Podgorice da preuzme lidersko mjesto u regionu na evrointegrativnom putu. Ako posmatramo prema statusu drugih zemalja-kandidatkinja (Albanija je prošle godine počela pregovore, Srbija se vrti u krug sa Kosovom i još uvijek ne može da prekine pupčanu vrpcu sa Moskvom, a Makedonija je zaglavila sa bugarskim vetom), zasad izgleda da ova očekivanja nisu neosnovana, ali sa druge strane, EU (će) insistirati na paket-proširenju.

U ovom paketu najveći gubitnik je Sjeverna Makedonija, jer je dobila kandidatski status puno prije ostalih zemalja iz ove grupe. Makedonija je dobila kandidatski status u 2005. godini, prva preporuka za pregovore došla je u oktobru 2009. godine, u narednih sedam godina uslijedile su još sedam preporuka začinjene grčkim vetom. Kada je bilo otklonjen grčki veto, na putu se ispriječila Bugarska.

I za najnoviju zemlju koja pregovara, Albaniju, stvari takođe nisu ružičaste. Korupcija, nepotizam i nekažnjivost funkcionera visokog profila, zamagljuju evropski horizont zemlje. Prošloga ljeta, tužilaštvo je optužilo nekadašnjeg vicepremijera Arbena Ahmetaja zbog pasivne korupcije i pranja novca. On je napustio Albaniju i za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Takođe, bile su pokrenute optužbe i protiv nekadašnjeg premijera i predsjednika Albanije Salija Beriše i njegovog zeta za ćerku, Džamarbera Maltezija. Prvi je optužen zbog pasivne korupcije, dok je drugi osumnjičen da je zbog veza sa Berišom stekao 5,4 miliona evra preko korišćenja javne funkcije nekadašnjeg premijera, njegovog tasta.

„U Albaniji već duže vremena razvija se takozvana zakonska korupcija, koja je i najopasnija korupcija, gde se preko pravnih mehanizama obezbeđuju nezakonske beneficije u korist određenih pojedinaca ili grupa, ali koji u istom vremenu garantuju zaštitu, svojevidni imunitet od gonjenja sve dok se to radi preko zakonodavnog mehanizma, kao što je zakon. Ova je pojava krajnje opasna i nesumnjivo narušava suštinu jedne demokratske države, koja je u zadnjim godinama bila veoma prisutna u Albaniji“, kaže advokat Jordan Daci.

Duga ruka politike uspjela je da se umiješa i u tužilaštvu. 27. juna, Visoki savjet tužilaštva je sa deset glasova od prisutnih članova odobrio rang-listu kandidata za tri slobodna mjesta u Tužilaštvu Tirane, a pritom je za tri prva mjesta na listi bila tužiteljka Valone, Eranda Felaj. Ona je sestra zamenika šefa parlamenta (poslanica Socijalističke partije), Ermonele Felaj, koja je naznačena u Tužilaštvu Tirane i četvrti je član iz te porodice u ovom tužilaštvu. U martu 2019. godine, Visoki savet tužilaštva odlučio je da naznači supruga poslanice, Bledara Valikaja, za tužioca Tirane, bez prethodnog prolaska procesa provjere. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju 2019. godine, Javno tužilaštvo izabralo je njenog brata Armanda Felaja za službenika sudske policije u Tužilaštvu Tirane. Na plenarnoj sjednici 29. maja bio je odobren predlog-akt za transfer njegove supruge, Alme Felaj, iz Tužilaštva u Draču u ono u Tirani.

Takvi slučajevi bodu oči i nanose štetu evrointegracijskom procesu Albanije, ali uočljivo je da pravosudni krugovi govore veoma pažljivo o ovim temama.

„Neću da se bavim konkretnim slučajem, zato što su potrebni konkretni dokazi kako bi moglo da se kaže da je nepotizam. Ovo je iz veoma jednostavnog uzroka što iako svi su oni ljudi potpredsednice Skupštine, to nije automatski nepotizam, nitu su imenovanja nezakonita, zato što oni mogu da budu zasnovani na merit sistemu, ali nesumnjivo ostavlja loš ukus i svakako svako može da pretpostavi mogući nepotizam“, rekao nam je advokat Daci.

Kakvim dvogledom gleda Brisel?

Pitanje koje u Makedoniji dobija na intenzitetu u zadnjem periodu je da li će Albanija sama produžiti evropski put ukoliko u Skopju ne bude postignuta saglasnost između vlasti i opozicije oko ustavnih promjena koje traži Brisel.

Odeta Barbuluši iz Albanije, koja je bila odgovorna za organizovanje samita EU i Zapadnog Balkana održanih u Tirani, kaže da se proces sada zasniva na meritokratiji i da je bilo kakvo grupisanje irelevantno u ovim trenutcima.

„Albanija vodi bilateralni proces sa Evropskom Unijom, kojeg smo oduvjek gledali kao veoma važnog u transformaciji zemlje, institucija, ekonomije, ali i za transformaciju demokratske kulture. Kao takav, to je proces čije je otpočinjanje bilo veoma važno, kao i da se bude na pregovaračkom stolu, zato što, svakako, u 2018. godini smo počeli sa pred-skriningom, imajući u vidu da se čak i zakonodavstvo Evropske Unije mijenja, evoluira, te zato je veoma bitno što smo na pregovaračkom stolu. Znači, to je bilateralni proces, a stavljanje jedne zemlje u grupu sa drugom zemljom više nije relevantno u ovom trenutku. Uvek smo podržavali tezu da je ovo proces zasnovan na meritokratiji, na zaslugama svake zemlje, tako da stavljanje u bilo koju grupu – bilateralnoj, trilateralnoj ili u nekoj drugoj – u ovom trenutku je irelevantno“, kaže ona.

Priče četiri države iz Zapadnog Balkana, koji u ovom trenutku hodaju evropski put, su različite, iako gledano preko briselskog dvogleda emituju istu sliku: Slaba ekonomija, korupcija, politički dirigovano sudstvo i problemi sa susedima. Sve to daje osnovu za zabrinutost da je Zapadni Balkan još uvijek daleko od Evropske Unije. Priča o ratu u Ukrajini , kao mogućnost za integrisanje Zapadnog Balkana u Uniju, završila je kao što je i počela: Sa neuvjerljivom argumentacijom da (će) Briselu goreti pod nogama i da će primiti četiri države iz regiona, koja je splasnula otkako je rat na sevjeru bio potisnut novim izraelsko-palestinskim konfliktom i pretvorio se u dosadnu vanjsko-političku vijest. Ako problemima u zemljama-kandidatima pridodamo i raznoglasje u EU oko proširenja, tada je pesimizam još veći.

Mala nada se pojavila nakon predloga francusko-nemačke ekspertske grupe za reforme u EU, među kojima su i promena načina odlučivanja u Uniji i umesto konsenzusa da bude uvedena kvalifikovana većina, a da zemlje-članice imaju pravo na veto samo u toku konačne ratifikacije pristupanja.

Nikola Dimitrov, nekadašnji vicepremijer za evrointegracije i nekadašnji šef diplomatije Sjeverne Makedonije, kaže da ovaj korak predstavnika ove dvije zemlje lidera u EU ukazuje da je i kod najskeptičnijih zemalja-članica sazrelo saznanje da proširivanje mora da bude završeno. Ali, postoje li šanse da stvarno izvedu prelazak ka kvalifikovanoj većini, to je pitanje, kaže on, na koje verovatno još niko ne zna odgovor.

„Mi smo sada u situaciji u kojoj je i sa strane EU potrebno veliko liderstvo, da izađe sa konkretnom ponudom oko Zapadnog Balkana i da kaže, 'evo šta nudimo, evo vremenskog roka, evo šta tražimo od vas i dobićete našu pomoć, hajde da završimo ovu stvar', a Zapadni Balkan sa svoje strane treba da pokaže političku volju za istinske reforme. U ovom trenutku ne postoji baš neka zemlja koja će stvarno poći naprijed i ohrabriti i druge. Biće užasno tragično ako nam Evropska Unija otvori vrata, a region nije spreman“, kaže Dimitrov.

On smatra da region može uticati u pravcu aktuelne debate u EU ako je glasan i jedinstven.

„Na primer, ako iz svih šest država Zapadnog Balkana kažemo da je vrijeme da bude stavljen veto na veto u procesu pregovora, kako bi bila izbjegnuta torpeda na svakom koraku, kao što se vidi iz makedonskog slučaja“, smatra Dimitrov.

I pored optimizma koji preovladava u ovom periodu, ipak su dva zadnja samita Unije završila bez dobrih vijesti za zemlje Zapadnog Balkana. Samit Evropske političke zajednice u Granadi završio je deklaracijom u kojoj 2030. uopšte nije bila spomenuta kao godina proširenja. Samit Berlinskog procesa u Tirani, pak, završio je porukom – prvo reforme, a zatim mogućnost za otvaranje vrata zajedničkog evropskog tržišta.

Ovu je sadržinu izradio Institut za komunikacijske studije.

Западни Балкан ке го прича возот за ЕУ ​​(самопрасај.мк)

Novinari: Sonja Kramarska, Despina Todorovska (Makedonija), Maja Boričić (CIN Crna Gora), Aleksa Tešić (BIRN Srbija), Viola Keta, Esmeralda Topi (Faktoje, Albanija).

Snimatelji: Nake Batev i Slaven Tomović

Montaža: Fani Goševska Živković

Oko trećine ukupnog broja područja predloženih za Emerald mrežu nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu zaštitu, iako bi je po Akcionom planu morali imati

Đurđa Radulović

Posječena stabla velike vrijednosti i starosti u prašumama Zeletina i Visitora zatekli su na terenu, u oktobru, predstavnici Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Oni su konstatovali da je prašuma urušena i da je njen opstanak ugrožen.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) obratio se Upravi za šume (UZŠ) da pojasne da li se radi o nelegalnoj ili odobrenoj sječi, ali nijesu znali da odgovore. Svakako, radi se o mjestu koja pripada područnoj jedinici UZŠ “Kutska rijeka”, što znači da je ovaj vrijedan prirodni predio zapravo namijenjen industriji šumarstva.

Iz CZIP-a godinama zahtijevaju da prostori Zeletina i Visitora, planina na istoku Crne Gore, budu prepoznati kao prirodna područja za zaštitu, jer predstavljaju jedinstvene prašumske rezervate, kakvih je ostalo samo tri odsto u cijeloj Evropi. Međutim, nije bilo reakcije nadležnih.

Šume Zeletina i Visitora su jedno od područja koja su predložena kao područja od izuzetnog prirodnog značaja kao dio Emerald ekološke mreže, a nikada nijesu dobili nikakav vid ni nacionalne ni lokalne zaštite.

Crna Gora je 2011. proglasila 32 prirodna područja kandidatima za Emerald mrežu. Ova mreža je vid zaštite prirodnih staništa i divljih vrsta i važi i za države koje nijesu članice Evropske unije (EU). Uspostavljanje Emeralda naročito je važno za države koje su kandidati za EU, poput Crne Gore. Osnov za uspostavljanje ove mreže je Konvencija o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa - Bernska Konvencija.

Međutim, već je načinjena značajna šteta u nekim kandidovanih područja, naročito onima koja ne uživaju nikakav drugi nivo zaštite, poput Zeletina i Visitora.

“Iako su Zeletin i Visitor kandidati za Emerald i međunarodno važno područje za biodiverzitet, sječe su posljednjih nekoliko godina bitno oštetile ovaj biser. Probijanje puteva, požari, ilegalna i legalna sječa degradirale su ono što smo prije 10 godina imali na ovom području”, kaže za CIN-CG Bojan Zeković, ornitolog iz CZIP-a.

On kaže da je nedopustivo što Uprava za šume ne prepoznaje značaj ovog prostora i dozvoljava uništavanje najočuvanijih šuma u Crnoj Gori, za koje većina stanovnika ni ne zna.

“Zeletin i Visitor nijesu poznate kao neke naše popularnije planine, ali su iz ugla biodiverziteta neprocjenjive. To su monumentalna, stara, prašumska stabla, važne vrste biljaka i životinja, vrijedne geološke odlike, vode… Rijetko mjesto gdje zajedno rastu molika i munika, dva endemska, rijetka bora Crne Gore”, objašnjava Zeković.

Neka od drugih značajnih kandidata za Emerald su kanjon Komarnice (Nevidio), Sinjajevina, Skadarsko jezero, Buljarica, Velika Plaža… Za ove prostore se već godinama vezuju ambiciozni infrastrukturni, turistički i industrijski projekti koji bi mogli zauvijek uništiti njihovu prirodnu vrijednost, koja je primarni razlog zbog kojih su kandidovani za mrežu.

Čak trećina kandidata za Emerald nema nikakav vid zaštite

Oko trećine predloženih područja za Emerald do danas nije dobilo ni nacionalnu ni lokalnu vrstu zaštite, pa su pod rizikom zbog mogućih investicija i projekata. Osim Zeletina i Visitora, to je slučaj sa Sinjajevinom, koja je najveći pašnjak na Balkanu, a koju je država godinama planirala da pretvori u poligon za vojne vježbe.

Ni Ćemovsko polje, jedna od najvažnijih preostalih pseudostepa u Evropi, od značaja za brojne vrste ptica, nije zaštićeno. Naprotiv, poznato je kao deponija otpada.

Planine Golija i Ljubišnja, Kanjon Mrtvice, Doline Ćehotine i Lima takođe su područja sa vrijednim i nepotpuno istraženim ekosistemima, prepuštena na (ne)milost državi i investitorima.

Prema “Akcionom planu za ispunjavanje završnih mjerila u poglavlju 27 - životna sredina i klimatske promjene”, svi kandidati za Emerald moraju imati “propisane i integrisane mjere adekvatne zaštite staništa u planskoj dokumentaciji i sa njom povezanom Strateškom procjenom uticaja na životnu sredinu”. Ipak, u Strateškoj procjeni koja je objavljena 2014. godine ne pominje se bilo kakva mreža zaštićenih područja.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine objašnjavaju da se od 2016. radi na mapiranju vrsta i staništa značajnih na evropskom nivou u okviru druge mreže - Natura 2000. Međutim, Natura 2000 je mreža isključivo za zemlje članice EU, tako da Crna Gora još ne može biti i formalni dio nje.

I Evropska komisija je navela da oni ne mogu ocijenjivati podatke i mapiranje Crne Gore načinjeno za Naturu 2000, pošto država još nije u EU, već da mogu samo ocjenjivati Emerald proces. Oni su čak ponudili pomoć u prevođenju podataka prikupljenih za Naturu 2000 u podatke o Emerald, u skladu sa Bernskom konvencijom. To se navodi u internim dokumentima Agencije za zaštitu životne sredine od prošle godine, u koje je CIN-CG imao uvid.

U okviru projekta istraživanja staništa i vrsta za Natura 2000, do sada je u potpunosti istraženo 27 kandidata za Emerald, istraživanja su u toku ove godine za dva područja, dva su djelimično istražena i u planu su za sljedeću godinu, a dva nijesu istraživana i planirana su za naredni period, kazali su iz Agencije. Do kraja ove godine biće mapirano oko 60 odsto cjelokupne crnogorske teritorije.

Na Ljubišnji se šire rudokopi - jer nije došlo do zaštite

I planina Ljubišnja je, poput Visitora i Zeletina, Emerald kandidat, bez ikakvog vida zašitite. Upravo zahvaljujući tome, kompanija Gradir - Montenegro uspjela je da dobije dozvole za detaljna geološka istraživanja ležišta cinka i olova, u neposrednoj blizini vrijednih šuma i već je krenula sa iskopavanjem.

CZIP je nedavno, tokom obilaska terena, naišao na nove istražne rudokope, koji se nalaze u blizini potencijalnog parka prirode, čijim bi proglašenjem konačno moglo da se zaštiti ovo područje.

“Rudokopi su potpuno uništili šumu i razvalili dio planine, pored već postojećeg kopa Šuplja stijena”, objašnjava Zeković. Eksploatacija ruda olova i cinka već je u ogromnoj mjeri narušila prostor Ljubišnje, kaže on.

CZIP se nakon terenske posjete ove godine, obratio ekološkoj inspekciji, uz objašnjenje da se ova ležišta nalaze u neposrednoj blizini šume koja bi pripala parku prirode.

Međutim, u odgovoru ekološke inspekcije, u koji je CIN-CG imao uvid, navedeno je da preduzeće Gradir - Montenegro ima sve potrebne dozvole.

“U odnosu na Vašu konstataciju da se radi o potencijalnom parku prirode, obavještavamo Vas da nije pokrenut postupak za stavljanje Ljubišnje pod zaštitu i da nije donijeto rješenje o preventivnoj zaštiti”, navodi se u odgovoru ekološke inspekcije. Stoga, navode dalje, “ekološka inspekcija nema nadležnosti za vršenje inspekcijskog nadzora u ovoj upravnoj stvari, jer nije riječ o zaštićenom području”.

Ono što je problem na Ljubišnji problem je i drugim planinama, a tiče se potpunog zanemarivanja biodiverziteta, koji se ne uzima u obzir pri planiranju, kaže Zeković.

“Rijetke su planine na kojima možete da naiđete na otiske vuka, medvjeda, srne, divlje svinje, tetrijeba, lještarke, živi svijet u malom. Na Ljubišnji je to slučaj. Nažalost, Ljubišnja je decenijama predmet eksploatacije šuma, koja je do jednog momenta i bila održiva što oslikava i prisustvo ovih vrsta, međutim, ono što vidimo na terenu posljednjih godina ne ide u prilog tome”, navodi Zeković.

Ljubišnja je planina koja ja većim dijelom, oko 70 odsto pod šumama, posebno četinarskim šumama koje su od izuzetne važnosti za brojne vrste ptica, ali svakako i za cjelokupni živi svijet na tom prostoru, objašnjava Zeković.

“Ljubišnja je najvažnija planina u Crnoj Gori za uralsku sovu, dok je izuzetno važna i za malu sovu i planinsku kukumavku sovu, tetrijeba gluhana, lještarku, troprstog djetlića, i mnoge druge ugrožene i zaštićene vrste, upravo zahvaljujući kojima je ovaj prostor prepoznat kao Emerald područje, odnosno buduće Natura 2000 područje”.

Planovi za budućnost - neizvjesni

U Nacrtu prostornog plana Crne Gore do 2040 (NPPCG), navodi se da je Emerald već uspostavljena mreža, te da ova područja pokrivaju 15 odsto kopnene teritorije naše države.

“Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite”, navodi se u ovom Nacrtu plana.

Međutim, u dijelu plana u kojem su detaljno mapirana zaštićena područja u Crnoj Gori, upravo radi izbjegavanja konflikta, Emerald područja nijesu obilježena zelenom bojom kao ostala prirodna područja pod zaštitom, već žutim linijama. Naznačeno je da se radi o “potencijalnim” zaštićenim područjima. Zbog toga je Savjet za reviziju Plana u “Reviziji Nacrta prostornog plana do 2040”, od ovog mjeseca, predložio doradu.

“Nije jasno da li Emerald mreža već postoji ili tek treba da se uspostavi’’, navodi Savjet.

Savjet je sugerisao i da se u Nacrtu izbriše termin “potencijalna zaštićena područja” već da se naglasi da je riječ o kandidatima za zaštitu ne bi li se umanjio rizik od projekata i aktivnosti koji ih mogu ugroziti.

Iz Nacrta plana ne nazire se šta će biti sudbina kandidata za Emerald područja. Jedno od takvih područja je i kanjon Komarnice, koji izgradnja hidroelektrane prijeti da zauvijek potopi.

Izgradnja HE Komarnica još uvijek je predmet interesovanja investitora, ali i velikog protesta biologa i ekologa kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou - upozorenja UNESCO-a i Evropske komisije.

“Uvažavajući nesporan veliki značaj HE Komarnica u energetskom sistemu Crne Gore, a sa druge strane ekološke zahtjeve i zahtjeve zaštite prostora, za konačno donošenje odluke o izgradnji HE Komarnica, važno je da se u okviru projektne dokumentacije i prateće procjene uticaja na životnu sredinu donesu zaključci od nadležnih institucija Crne Gore”, navodi se u Nacrtu.

NVO Crnogorsko društvo ekologa (CDE), zajedno sa organizacijom KOD i Društvom mladih ekologa, uputilo je 2022. žalbu Sekretarijatu Bernske koncencije povodom plana izgradnje HE Komarnica. Tada su konstatovali da je bi izgradnjom HE na Komarnici Crna Gora prekrišila Bernsku konvenciju koja obavezuje zemlje potpisnice na unaprijeđenje nacionalne politike u očuvanju divlje flore i faune, sa posebnom pažnjom na ugrožene vrste, kao i očuvanje divljih životinja i prirodnih staništa. Ovaj sekretarijat daće svoje finalno mišljenje o projektu kada Agencija za zaštitu životne sredine izradi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Iz CDE vjeruju u pozitivan ishod nakon izrade Elaborata.

Prostor Sinjajevine, još jedan Emerald kandidat koji je ostao bez bilo kog vida institucionalne zaštite, još je uvijek pod prijetnjom da bude pretvoren u poligon za vojne vježbe. U Nacrtu se navodi da će “Ministarstvo odbrane i Vlada Crne Gore donijeti zaključke o privremenom korišćenju vojnog poligona na Sinjajevini i svim uslovima koji se odnose na zaštitu životne sredine i korišćenje prostora Sinjajevine za namjenu poljoprivrede”.

Ni zaštićena područja - to nijesu

Neki od kandidata za Emerald imaju najviši nivo državne zaštite, kao što je dio nacionalnih parkova. Ipak, ni visok nivo nacionalne zaštite, ne garantuje bezbjednost ovih projekata od halapljivih ruku investitora.

Tako je NP Skadarsko jezero zamalo postao lokacija za Porto Skadar Lake, luksuzni rizort i jahting luku. Gotovo svi drugi kandidati za Emerald bili su predmet spornih projekata. Ipak, Bernska konvencija je tada reagovala.

“Iako u Crnoj Gori nije zvanično uspostavljena Emerald mreža, Bernska konvencija itekako reaguje kada je u pitanju ugrožavanje kandidata za mrežu”, kaže za CIN-CG Milena Bataković iz Agencije za zaštitu životne sredine.

Kada je NVO sektor digao proteste zbog izgradnje luksuznog odmarališta na Skadarskom jezeru i uputio žalbu Bernskoj konvenciji, oni su poslali nezavisne procjenjivače situacije.

“Kada je misija došla, nije hjtela da sluša ni državu na strani investitora ni NVO, već su nezavisni eksperti uradili procjenu. Zaključak je bio da je projekat štetan”, ukazuje Bataković.

Tada su iz Bernske konvencije pozvali na izmjene prostornog plana, i Crna Gora bi o tome trebalo redovno da izvještava Bernsku konvenciju.

U Nacrtu plana do 2040. prepoznato je ni većina prepoznatih zaštićenih područja nema visok nivo zaštite.

“Iako u Crnoj Gori ima 78 nacionalno zaštićenih područja, svega devet ima plan upravljanja, a od toga čak 32 nema ni imenenovanog upravljača poput opština ili NP Crne Gore”, navodi se u ovom dokumentu.

“Kao i za bilo koju drugu stvar, ako nemate plan, onda nemate ni cilj i ne znate na šta ćete potrošiti novac’’, kaže za CIN-CG biolog Vuk Iković.

Takođe, imamo parkove prirode koji imaju i plan upravljanja i službu zaštite, kao što je slučaj Komova, ali opet je stanje loše, jer je prisutan konflikt prirode i društva.

“To će trajati sve dok nam političari nameću stav da je očuvanje prirode trošak i sve dok se na preduzeća, koja upravljaju zaštićenim područjima, posmatra kao na politički plijen”, kaže Iković.

Crna Gora ne poštuje Zakon o prirodi

Prema crnogorskom Zakonu o zaštiti prirode, prioritet je uspostavljanje mreže zaštićenih područja prirode, odnosno divlje flore i faune. Međutim, Crna Gora nije ni nakon 15 godina od donošenja ovog Zakona uspostavila mrežu. Mreža zaštićenih područja podrzumijeva da su pojedine zaštićene lokacije floure i faune međusobno povezane, jer se jedino tako može obezbijediti održivost zaštite.

Iković smatra da je Crna Gora odavno mogla proglasiti Emerald kandidate kao mrežu, pa tek onda raditi na daljem usavršavanju i istraživanjima.

“Trebalo je proglasiti mrežu, i to bi doprinijelo da se tokom prethodne decenije, ali i u budućnosti izbjegnu mnogi štetni projekti”, objašnjava on.

“Mada Emerald područja nisu nikada formalno proglašena, sektor zaštite prirode je svjestan da Crna Gora mora da obezbijedi mehanizam zaštite. Prostorno planiranje ne bi trebalo da ih zanemaruje”, kaže Bataković.

Iković ističe da je jedan od ključnih alata koji bi pomogao u očuvanju prirodnih predjela GIS softver.

“GIS služi da se preklope područja različite namjene i da se tačno odrede konflikti interesa. Na taj način bi se znalo gdje se šta smije, i gdje su strogo zaštićena područja”, kaže on.

“Direktorat nema zaposlenog GIS stručnjaka, već određen broj zaposlenih posjeduje znanje iz pomenute oblasti”, navode iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Uspostavljanje ekološke mreže, u ovom momentu kao Emerald, a nakon pristupanja EU i kao Natura 2000 nije značajno “samo” sa aspekta zaštite prirode, kažu za CIN-CG iz CDE-a.

“Ekološke mreže ne postoje samo da bi se zaštitile vrste biljnih staništa ili životinja, već je jednako važno poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva, koje živi u tim predjelima. Zato je njihovo maksimalno uključivanje u proces praćenja i održavanja ovih zaštićenih područja, kao i razvoj ekonomije lokalne zajednice na temeljima očuvane prirode od ključne važnosti”, objašnjavaju iz CDE-a.

“Danas smo svjedoci ne samo da je priroda najočuvanija u ekološkim mrežama nego i da su lokalna ekonomija i ruralni turizam upravo najrazvijeniji u selima koja su postala dio ekološke mreže. Zato se ovime ne vrši samo zaštita prirode već dolazi do kreiranja novog ekonomskog ambijenta koji koristi i čovjeku i prirodi’’, kazali su iz ove organizacije.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode” koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa “OCD u Crnoj Gori - od osnovnih usluga do oblikovanja politika - M’BASE” koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Strateška procjena uticaja oštro kritikuje neke predloge iz Nacrta PPCG jer se nije dovoljno vodilo računa o zaštićenim područjima, održivom razvoju i stvarnim potrebama društva. Ostala su sva problematična rješenja od brane na Komarnici do vojnog poligona na Sinjajevini

Maja Boričić

Rijeke Komarnica i Piva bi, izgradnjom hidrocentrala, pretrpjele nesagledive negativne uticaje na biodiverzitet, staništa, pejzaž, upozorava se, između ostalog, u Strateškoj procjeni uticaja (SPU) na Nacrt prostornog plana Crne Gore do 2040. (NPPCG), koji ostavlja mogućnost gradnje ovih hidroelektrana, uprkos upozorenjima nevladinog sektora i dijela stručne javnosti.

Nacrt PPCG usvojila je Vlada Dritana Abazovića, u posljednjim nedjeljama mandata. Prema prvim reakcijama u Nacrtu ima dosta kontroverznih rješenja, koja bi mogla dodatno da podgriju sporenja oko toga kako se odnositi prema prostoru i kojim putem bi trebalo da se razvija Crna Gora.

Iz novog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čelu sa Jankom Odovićem, nijesu odgovorili na brojna pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) vezano za NPPCG.

HIDROCENTRALE: KOMARNICA, KRUŠEVO, BOKA

Osim Komarnice, Nacrtom je planirana i izgradnja hidrocentrale Kruševo, ali i HE Boka na Primorju. Riječ je o Emerald lokacijama, potencijalnom UNESCO proširenom području i zonama regionalnih parkova.

Zbog toga bi ovi projekti trebali biti izbrisani iz Plana, ocjenjuje više stručnjaka koje je kontaktirao CIN-CG.

,,Projekat HE Komarnica je najspremniji u tehničkom smislu za realizaciju, međutim, sa aspekta zaštite prostora i uticaja na životnu sredinu, nema podršku institucija nadležnih za zaštitu životne sredine", piše u Nacrtu plana, bez naznaka rješenja ovog konflikta.

U tom dokumentu piše da je trenutno najveći dio potrošnje električne energije na nivou godine moguće podmiriti iz domaćih elektrana, dok potreba za uvozom električne energije postepeno opada i trenutno je ispod 10 odsto od ukupnih potreba potrošača. Situacija se promijenila, jer više nema najvećeg potrošača energije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

Nataša Kovačević iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch podsjeća na usvojenu odluku sa sjednice UNESCO, kojom je Crna Gora obavezna da posebno razmotri uticaje HE Komarnica na park prirode Dragišnica i Komarnica i da ne odobri projekat ako bi rezultirao negativnim uticajima.

,,U međunarodnoj praksi, prostorni planovi imaju jasne odluke da li neka oblast treba biti isključena iz određene vrste projekata ili ne, bilo da je riječ o zaštićenim područjima ili drugim osjetljivim područjima", kaže Kovačević.

U Strateškoj procjeni uticaja na Nacrt plana se ističe da su planirane hidrocentrale prepoznate kao jasni konflikti u prostoru, u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode. Uprkos tome, izgradnja hidroelektrane Komarnica je i dalje otvorena bez jasnog opredjeljenja države, piše u dokumentu.

U slučaju hidroelektrane Kruševo, naglašava se, radi se o prostoru koji je dio Parka prirode Dragišnica Komarnica, što je predstavlja direktan konflikt sa potrebom očuvanja vrijednosti zaštićenog područja i Zakonom o zaštiti prirode. Ističu da PPCG treba da razmatra alternativna rješenja u odnosu na izbor lokacije.

U tom dokumentu se za HE Boka kaže da je "u potpunosti neprihvatljiva", s obzirom na to da podrazumijeva ispuštanje ogromnih količina slatke vode u Risanski zaliv, gdje su u blizini i preventivno zaštićena područja Sopot i Dražin vrt (koja će do završetka postupka strateške procjene biti proglašena trajno zaštićenim područjima):,,Pored toga, ovako velika količina slatke vode prevedene iz Bilećkog jezera doprinijela bi ozbiljnom narušavanju prirodne ravnoteže morskog ekosistema ovog djela zaliva".

Forsiranje zastarjelih ideja i projekata iz prošlog vijeka kao što su ove hidroelektrane, na žalost ukazuju da nijesmo mnogo odmakli od stanja svijesti u kome smo bili kada je prošli Plan bio u izradi, ocjenjuje Andrijana Mićanović iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

Pojašnjava da se forsiraju projekti koji su u razvijenim državama odavno prevaziđeni, a ignorišemo preporuke Evropske unije (EU), UNESCO, Bernske konvencije i mnogih drugih sporazuma koje je Crna Gora potpisala:,,Ako na jednom području kao što je kanjon rijeke Komarnice, prepoznat i zaštićen na državnom i međunarodnom nivou, planiramo potpunu devastaciju, onda nam to jasno pokazuje da kao država nemamo jasnu viziju razvoja".

U Strateškoj procjeni uticaja se zaključuje da je značajan broj lokacija namijenjenih razvoju energetskog sektora u direktnom konfliktu sa zaštitom prirode i vrijednih područja biodiverziteta.

,,Nedovoljno jasno davanje smjernica za namjenu određenih površina ostavlja prostor da se prvo potpisuju ugovori o koncesijama, a tek onda prepoznaju konflikti vezani za zaštitu prirode i životne sredine. Ovo je problematika sa kojom se Crna Gora godinama suočava, koja mora biti promijenjena", naglašava se u tom dokumentu.

TERMOELEKTRANA PLJEVLJA

Evropska komisija (EK), u ovogodišnjem Izvještaju za Crnu Goru, ističe da je nedovoljan fokus na ekološke standarde u projektima energetske infrastrukture, te da nema napretka u pronalaženju alternativnog rješenja za energiju.

,,Crna Gora treba da donese stratešku odluku o tome kako zamijeniti termoelektranu u Pljevljima, koja trenutno proizvodi oko 50 odsto crnogorske električne energije, ali ostaje glavni zagađivač", napominje se u Izvještaju.

EK ocjenjuje da ekološka rekonstrukcija Termoelektrane Pljevlja (TE Pljevlja) ne rješava suštinske probleme, te da Crna Gora treba da pojača napore da trajno zatvori ovo postrojenje:,,Crna Gora treba da planira pravednu tranziciju, pružanjem ekonomskih alternativa zajednicama koje će biti najviše pogođene izbacivanjem uglja".

Skupa rekonstrukcija TE Pljevlja je napredovala, ističe se u izvještaju, uprkos brojnim kontroverzama koje se tiču životne sredine i međunarodnih obaveza Crne Gore u pogledu emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Kovačević, koja je koordinatorka za dekarbonizaciju sektora daljinskog grijanja na Zapadnom Balkanu, ističe da se Nacrtom plana zahtijeva obezbjeđivanje nesmetanog rada TE Pljevlja, te da nema naznaka o planovima napuštanja korištenja uglja, do čega bi, prema međunarodnim obavezama Crne Gore, trebalo doći nakon 2035, a vjerovatno i ranije, s obzirom na finansijska opterećenja zbog sagorijevanja uglja koja nam slijede za nekoliko godina.

Ona dodaje da obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost treba da budu prioritet Crne Gore, ali da nijedan od ovih projekata ne smije biti realizovan bez primjene principa "ne nanositi značajnu štetu".

Kovačević za CIN-CG navodi da je, iz prioriteta Plana, vidljivo da obrađivači nisu razmišljali da ćemo do 2040. biti dio EU, te da će propisi o dekarbonizaciji energetskog i drugih sektora biti obavezujući.

Planira se, dodaje, kratkoročno otvaranje, izvozno orjentisanih novih rudnika uglja u Pljevljima (Mataruge, Glisnica) od kojih će prvi ugroziti jedino vodoizvorište Pljevljaka.

Nema u Nacrtu plana ni jasnih smjernica za dekarbonizaciju sektora grijanja, naglašava Kovačević, iako se navodi da je vazduh u gradovima poput Podgorice, Nikšića i Pljevalja kritično loš, što je najviše produkt sagorijevanja tokom sezone grijanja.

Kovačević kaže da je neophodno imati jasne demografske podatke iz novog popisa, detaljan nacionalni i energetski klimatski plan, jasne godine napuštanja upotrebe fosilnih goriva radi dostizanja neto nula emisija do 2050, usklađenost sa mapom puta za pravednu tranziciju…

Ona ocjenjuje da se Nacrt mora ozbiljno doraditi, kako bi se uopšte našao na javnoj raspravi, te da to nije moguće uraditi kvalitetno do kraja ove godine.

SINJAJEVINA

Nacrtom dokumenta i dalje nijesu riješeni ni neki od najvažnijih konflikata u prostoru, a koji su se javili i prilikom rasprave o konceptu PPCG: vojni poligon na Sinjajevini, izgradnja vjetroelektrane (VE) na Brajićima, ali ni koridor brze saobraćajnice u Primorskom regionu.

U Nacrtu plana piše da se prostor Sinjajevine može koristiti kao privremeni vojni poligon, ali i za poljoprivredu.

Strateška procjena uticaja kao rješenje, međutim, predlaže realizaciju vježbi van Crne Gore:,,Crna Gora predstavlja mozaik predjela izuzetnih prirodnih odlika i suviše je mala da bi sebi dozvolila 'luksuz' žrtvovanja bilo kojeg dijela za obavljanje vojnih vježbi, što bi predstavljao veliki negativni uticaj na biodiverzitet i staništa, ali i uticaj na život ljudi koji tradicionalno ljeti izdižu na katune".

Međutim, u Nacrtu plana piše da se u Izvještaju interresorne radne grupe (IRG) navodi da bi artiljerijska gađanja bila realizovana dva do tri puta godišnje, u trajanju do 10 dana, u periodu kada se na tom prostoru lokalno stanovništvo ne bavi poljoprivredom. Od oktobra do kraja maja, Vojska bi prostor koristila za realizaciju obuka koje ne zahtijevaju artiljerijska gađanja.

,,Vojska neće graditi objekte na Sinjajevini, već bi uspostavljala privremene objekte, poput šatora i kontejnera. Po završetku aktivnosti prostor bi bio saniran", navodi se u izvještaju IRG.

Oni pojašnjavaju da bi od površine od 74,5 kilometara kvadratnih Vojno strelišnog poligona na Sinjajevini, dejstvo artiljerijskih granata bilo usmjereno na oko devet kilometara kvadratnih.

,,Prostor na Sinjajevini ustupljen je na privremeno korišćenje Ministarstvu odbrane, odlukom Vlade, te bi ista mogla biti poništena ukoliko stručne agencije ustanove da postoji rizik po životnu sredinu", piše u izvještaju IRG.

U Opštini Žabljak, u reviziji Nacrta PPCG, predlažu da se područje Sinjajevine proglasi regionalnim parkom prirode, kako bi se prostor zaštitio i valorizovao isključivo u poljoprivredne i turističke svrhe.

,,Na ovaj način bi se isključila mogućnost izgradnje bilo kakvih vojnih poligona i drugih vojnih objekata, kao i izvođenje vojnih aktivnosti, što prijeti potpunoj devastaciji ove planine", mišljenje je predstavnika Opštine Žabljak.

Nataša Kovačević ističe da nije kompatibilno imati vojni poligon i tradicionalnu poljoprivrednu praksu na Sinjajevini.

,,Plan spominje Sinjajevinu kao potencijalni park prirode, a ovo je takođe Emerald područje i važno ptičje stanište (IBA)", navodi ona.

Ako se odluka prepusti sektoru odbrane, jasno je da će postojati vojni poligon, ističe Kovačević:,,Ako dođe do vojnih aktivnosti, to bi značilo da će pastiri, ali i turisti biti protjerani sa velikog dijela planine".

BRAJIĆI

U nacrtu PPCG piše da se razmatra i izgradnja vjetroelektrane Brajići, koja bi trebalo da obuhvata opštine Budvu i Bar.

Iz barske opštine, u reviziji nacrta Plana, ističu da u nacrtu Detaljnog prostornog plana za tu vjetroelektranu piše da to nije vjetrovito područje!

I Opština Budva se posebno protivi planiranju vjetroelektrane na Brajićima.

Oni tvrde da bi se izgradnjom vjetroelektrane na Brajićima trajno devastirao prostor bogat prirodnim izvorištima, kulturno-spomeničkim vrijednostima i ruralnim, naseljskim strukturama.

Ornitolog Bojan Zeković iz Centra za zaštitu ptica (CZIP) ističe da bi vjetroelektrana na Brajićima bila velika opasnost za ptice.

On pojašnjava da su u Crnoj Gori za sada prepoznata dva glavna koridora za migraciju ptica - jedan preko delte Bojane, Skadarskog jezera sa posebnom koncetracijom grabljivica kroz Bjelopavliće do Nikšićkog polja, a drugi na primorskim planinama Orjen - Lovćen - Rumija.

,,Od 19 jedinki bjeloglavog supa, četiri su bile u neposrednoj blizini planiranog vjetro parka, dok još jedna vrsta lešinara - bijela kanja, koja je nakon gotovo tri decenije ponovo registrovana u CG, upravo prošla kroz lokaciju planiranog vjetro parka na Brajićima", kaže Zeković.

On ističe da i druge vrste grabljivica koje su ugrožene i osjetljive imaju svoje rute na Brajićima kao što je prugasti orao, rijetka i ugrožena vrsta koja više ne gnijezdi kod nas.

SAOBRAĆAJ

U Nacrtu PPCG se više ne pominje izgradnja luke Virpazar. Međutim, ostavlja se mogućnost otvaranja plovnog puta rijekom Bojanom, kojim bi se povezalo Skadarsko jezero i Jadransko more.

,,Skadarsko jezero je RAMSAR područje pod međunarodnom zaštitom i Nacionalni park, te je potpuno neprihvatljivo planirati razvoj nautičkog saobraćaja, posebno bez jasnih smjernica za veličinu plovila i broj plovila", ističe se u Strateškoj procjeni uticaja.

U Nacrtu prostornog plana se navodi i mogućnost razvoja novih aerodroma u Ulcinju, Baru, Beranama, Nikšiću, Pljevljima i Žabljaku.

SPU upozorava da je te lokacije neophodno preispitati, a posebno ističu da bi aerodrom u Ulcinju bio u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, koja je zaštićena, a predstavlja i međunarodno značajno područje za ptice.

,,Ovdje treba imati u vidu da je za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 u završnim mjerilima Ulcinjska solana zastupljena sa preko 30 odsto", naglašava se u SPU.

Izgradnja aerodroma u Ulcinju planirana je u zaleđu Velike plaže, koja je područje sa jedinstvenim vrstama i staništima.

,,Izgradnjom planiranih saobraćajnica (autoput Bar-Boljare, Jadransko-jonska magistrala), dolazak na Ulcinjsku rivijeru biće olakšan i ubrzan, tako da ideju o izgradnji aerodroma treba odbaciti", zaključuje se u SPU.

I iz CZIP-a su ranije upozorili da je Gornji Štoj najznačajnije područje za gniježđenje zakonom zaštićene vrste ptica pčelarica kod nas, a izgradnja aerodromske infrastrukture značila bi apsolutno uništenje važnog staništa za ovu vrstu.

Izvršna direktorica te organizacije Jovana Janjušević za CIN-CG ocjenjuje da je Nacrt PPCG do 2040. ponudio puno opasnih i problematičnih sadržaja, koji osuđuju ekološku Crnu Goru na apsolutni urbanistički poraz i kolaps.

Ona takođe ističe da je potpuno nerazumljiva ideja da se aerodrom postavi u neposrednoj blizini Ulcinjske solane, od čijeg povoljnog ekološkog statusa nam zavisi ulazak u Evropsku uniju.

,,Ako avioni kao najveći zagađivači doprinose cilju smanjenja CO2 emisija (i ostalih emisija koji doprinose klimatskim promjenama) onda smatramo da je sasvim opravdano da se Gornji Štoj potpuno izbetonira, te da se tu umjesto ptica veselih boja pozicionira jedan vrli aerodrom", ironična je Janjušević.

U Nacrtu plana se predlaže i kontroverzno rješenje za "brzu saobraćajnicu" na Primorju, odnosno prelaz koridora mostom, ali uz obaveznu konsultaciju nadležnih Ministarstava i Uprave za zaštitu kulturnih dobara sa predstavnicima UNESCO-a. Izvještaj UNESCO-a iz 2018. godine je istakao da treba odustati od mosta na Verigama.

Iz tivatske opštine, u reviziji Nacrta PPCG, upozoravaju da se mora precizno definisati položaj brze saobraćajnice u Bokokotorskom zalivu. I Opština Kotor se oštro protivi izgradnji mosta na Verigama.

U SPU se ističe da je neophodno, u daljim fazama razrade PPCG, da nadležna ministarstva intenziviraju komunikaciju sa UNESCO-m i razmotre dodatnu pripremu Procjene uticaja na baštinu (HIA) prelaska preko Bokokotorskog zaliva.

MNOGO CILJEVA BEZ JASNIH RJEŠENJA

Mićanović zaključuje da je i dalje u fokusu ideja brzog ekonomskog napretka koji ne može biti održiv, a da se zaštita prirode još opisuje kao nešto što je restriktivno i ograničava razvoj.

U Strateškoj procjeni uticaja se naglašava da se u Nacrtu prostornog plana navodi obilje ciljeva, bez jasnih rješenja za njihovo postizanje.

Ističe se i da ostaje nejasno zašto je scenario intenzivne zaštite (ekološki scenario) neprihvatljiv.

,,Argumentacija da Crna Gora nije još pripremljena za takav scenario bez jasno postavljenih i ocijenjenih kriterijuma, upućuje na nedostatak volje, znanja i ambicije ka direktnom prelazu na održiv tip razvoja, što nas uvodi u suprotnost sa ciljevima i obavezama iz međunarodnih dokumenata".

U tom dokumentu se ističe da su mapiranjem prvo Emerald, zatim Natura 2000 staništa prepoznati stanišni tipovi od posebnog interesa za zaštitu prirode, koji trenutno ne uživaju zaštitu i koji zbog toga trpe različite antropogene pritiske:,,Prostorni plan Crne Gore ih mora adekvatno tretirati u smislu smjernica zaštite i izbjegavanja konflikata planiranja sa potrebama njihove zaštite", zaključuje se u Strateškoj procjeni uticaja.

Kovačević: Ukloniti gasne elektrane iz Plana

Kovačević smatra da je grupa najproblematičnijih projekata u Nacrtu prostornog plana izgradnja gasnih elektrana u Baru, Podgorici i Pljevljima i vezanih gasnih infrastruktura. Ona naglašava da se ovi projekti moraju ukloniti iz Nacrta plana.

,,S obzirom na to da govorimo o investicijama u fosilni gas, izgradnja LNG terminala blokirala bi Crnu Goru u ispunjenju ciljeva Zelene agende – izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe do 2050. i obaveza iz Sofijske deklaracije o karbonski neutralnom kontinentu i postizanju klimatske neutralnosti", kaže Kovačević.

Umjesto da pređemo na obnovljive izvore energije, ističe Kovačević, naša Vlada planira infrastrukturu koja će nam donijeti zavisnost od uvoza gasa.

,,Crna Gora skoro da ne koristi gas, nije povezana na međunarodne gasne mreže, nema mrežu za distribuciju gasa, dok izgradnja terminala traje pet i deset godina što znači da bi počeo sa radom poslije 2030", ističe ona.

To znači, pojašnjava ona, da će terminal raditi 20 godina, do 2050-ih kada bi Crna Gora trebalo da bude klimatski neutralna.

,,Dakle, imaćemo investiciju koja će 2050. biti 'nasukana' imovina od preko milijardu eura", kaže Kovačević.

Crna Gora da bude proizvođač nafte i gasa

U Nacrtu PPPCG se navodi da je privid da se era potrošnje dizela i benzina bliži kraju:

,,Čak i kada bi se svi putnički automobili, koji danas postoje na svijetu, zamijenili elektičnim, to bi u konačnom, smanjilo ukupnu potrošnju nafte i gasa za samo 20 procenata".

Ostalih 80, navode u Nacrtu, ostaje za kamionski i brodski prevoz, avionski saobraćaj i ogroman konzum koji danas ima petrohemija:

,,Nafta i gas će još dugo imati ulogu primarnog energenta u svijetu. Imajući to u vidu Crna Gora mora nastaviti sa razvojem sektora istraživanja nafte i gasa sa ciljem da postanemo zemlja proizvođač nafte i gasa", piše u Nacrtu PPCG.

Do sada nije utvrđeno prisustvo ovih supstanci u Crnoj Gori.

Iako često razviju bolest zavisnosti zbog traumatičnih iskustava, žene se susreću sa dodatnom stigmom, rodnom diskriminacijom i strahom da traže pomoć

Đurđa RADULOVIĆ

,,Imala sam preko stotinu povreda na tijelu. Jedva sam ostala živa’’, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Jana, čije je ime izmijenjeno zbog zašitite identiteta. 

Jana je 90-ih godina bila žrtva silovanja i zlostavljanja. Imala je tada svega 16 godina. Fizički bolovi su bili neizdrživi, a duševni još teži. ,,Htjela sam da me nema’’, kaže.  Ljekari su joj propisali veliku količinu tableta. ,,To je bilo vrijeme kada je bilo sramota govoriti o silovanju, o traumi. Nije bilo psihoterapije, nijesam imala kome da se obratim. Htjela sam da neprekidno spavam’’, kaže ona. 

Objašnjava da je bila iz porodice sa problemima, a obrazac bježanja od istih bio joj je poznat. ,,Otac je patio od zavisnosti od alkohola’’.

Kokain je probala u društvu ,,Nijesam znala ni šta je to, ni koliko može biti opasno. Nije me ni zanimalo. Probleme sam stavila pod tepih. Osjećala sam se opet živom’’, kaže Jana.  Počela je da konzumira kokain kada god je bio dostupan. Jednoga dana strašno su je zaboljela leđa. ,,Tada nijesam znala da su to bili znaci prve krize.’’, kaže ona. 

Najznačajnije evropske i svjetske  organizacije koje se bave ispitivanjem trendova vezanih za upotrebu droga kod žena ukazuju na snažnu vezu između životnih trauma i upotrebe droge. Žene koje imaju problem sa drogom često su žrtve traumatičnih iskustava u djetinjstvu, naročito seksualnog i fizičkog zlostavljanje, navodi se u publikaciji ,,Zdravstveni i društveni odgovor na probleme sa drogom’’ iz 2023. Evropskog centra za monitoring droga i zavisnosti od droga (EMCDDA). I Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) navodi u izvještaju ,,Žene i droge’’ iz 2018. da među ženama koje razviju bolest zavisnosti postoji viša stopa posttraumatskog stresnog sidroma(PTSD) u poređenju sa muškarcima. 

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o broju  osoba koje koriste droge (OKD), pa se procenat žena ne može znati. U Evropi od ukupnog broja onih koji imaju ozbiljan problem sa zavisnošću od droga, žene čine oko jednu četvrtinu, dok oko jedne petine njih (dvadeset odsto) ulazi u programe liječenja, navodi EMCDDA. 

U Crnoj Gori, procenat žena u liječenju je značajno manji, prema podacima koje je CIN-CG uspio da dobije od institucija. ,,Najčešće bude da je na tretmanu 25 muškaraca, a svega tri žene’’, kazali su za CIN-CG iz JU ,,Kakaricka gora’’ za liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti. To je svega oko 10 odsto žena, što je znatno manje od evropskog procenta.  

U psihijatrijskoj bolnici u Dobroti nemaju odjeljenje za bolesti zavisnosti kod žena, već su žene sa ovim problemom smještene na drugom odjeljenju, objasnili su za CIN-CG iz ove ustanove. ,,U poseldnje tri godine na Odljenjenu za bolesti zavisnosti liječeno je ukupno 350 muškaraca, dok je 52 žena sa ovim problemom bilo smješteno na Akutnom ženskom odjeljenju'', naveli su iz ove bolnice. 

Iz psihijatrijskog odjeljenja bolnice Nikšić, kazali su da je u poslednja tri mjeseca na liječenju od bolesti zavisnosti bilo deset muškaraca i samo jedna žena. 

Na zamjenskoj terapiji samo sedam odsto žena 

Podaci koje je CIN-CG dobio od zdravstvenih ustanova u kojima se sprovodi program zamjenske terapije za opoidne supstance (buprenofin i metadon), pokazuju da je procenat žena u terapiji svega sedam odsto. Neravnomjernost je naročito izražena u Nikšiću i u sjevernim opštinama. U Nikšiću je 96 muškaraca na terapiji, a svega dvije žene, dok u Beranama i Bijelom Polju nema žena koje su u ovim programima. 

Međutim, ovako mali procenat žena na liječenju, ne prati i nizak procenat žena koje koriste droge, pokazuju dostupna istraživanja. 

Prema ''Izvještaju o kvalitetu života, životnim stilovima i rizicima'' Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) iz 2017. sa 4000 ispunjenih upitnika, 7,4 žena i 9,4 muškarca konzumiralo neku nelegalnu supstancu makar jednom u životu. U trenutku istraživanja, 2,5 odsto muškaraca i dva odsto žena konzumiralo je neku nelegalnu supstancu ,,u toku prethodnog mjeseca''. Štaviše, iako se više muškaraca izjasnilo da je probalo heroin makar jednom u životu, duplo više žena nego muškaraca je označilo da su konzumirale heroin ,,tokom prethodnog mjeseca''. U populaciji mladih do 24 godine, više žena se izjasnilo da je konzimiralo i heroin i kanabis ,,u toku prethodnog mjeseca''. 

Prema ESPAD istraživanju iz 2019. godine, najvećeg istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, procenat djevojčica koje su probale heroin do šesnaeste godine u Crnoj Gori bio je značajno veći od procenta na evropskom nivou. I procenti onih koje su probale  kokain i amfetamin do šesnaeste godine, veći su nego na evropskom nivou, dok su procenti onih koje su probale ekstazi i kanabis  malo manji od evropskog prosjeka. 

Tradicionalne porodične i društvene obaveze i uloge, otežavaju ženama koje koriste droge da započnu sa liječenjem. Strah od stigme, zakonskih sankcija, gubitka starateljstva nad djecom dodatno opterećuje žene koje su razvile bolest zavisnosti da pristupe stacionarnom tipu tretmana, navodi se u Svjetskom izvještaju o drograma iz 2023 UNODC-a. 

,,Društvo i institucije ne prepoznaju da se žene koje koriste droge u Crnoj Gori suočavaju sa nizom izazova u poređenju sa muškarcima što postaje problem koji zahtjeva hitnu reakciju, kažu za CIN-CG iz Crnogorske mreže za smanjenje štete, LINK. ,,Ne postoji adekvatan odgovor na njihove potrebe i senzibilisan pristup, te trpe rodnu diskriminaciju i neravnopravan tretman. Mnoge žene koje koriste droge su i trudnice, majke, bave se seksualnim radom, često doživljavaju nasilje i stigmu; pripadnice etničkih manjina, žrtve trgovine ljudima, u zatvoru ili bivše zatvorenice. Sve to zahtjeva naročit pristup’’, objašnjavaju iz LINK-a

Žene najčešće razvijaju zavisnost uz društvo i partnera 

Ivanu, čije je ime izmjenjeno zbog zaštite identiteta je u svijet heroina uveo partner. Do tada je, kako kaže, uzimala droge samo rekreativno, u izlascima. ,,Pila sam, uzimala sam tablete, ali samo kad izađem. Sve mi je to djelovalo bezazleno’’, kaže ona za CIN-CG. 

Ivanina biografija, na prvi pogled djeluje sasvim uobičajeno. Nakon srednje škole uspješno je završila fakultet, zaljubila se, udala. Osnovala je sopstveni biznis i već godinama ga gotovo neprekidno vodi. Rodila je dvoje djece. Ipak, sve te godine, od šesnaeste do četrdesetih, Ivana je koristila droge. 

Njen tadašnji momak, danas suprug, koristio je heroin kada ga je upoznala u ranim dvadesetim. ,,To je za mene bilo strašno. Mislila sam da mi se nikada neće desiti da i ja to probam, međutim prevarila sam se’’, kaže ona. 

Socijalno okruženje značajno više utiče na žene kada je u pitanju upotreba droge, što nije nužno slučaj sa muškarcima navodi se u publikaciji Ženske mreže za smanjenja štete (WHRIN) iz 2015. ,,One obično po prvi put injektiraju droge sa muškim partnerom, i on je taj koji im injektira drogu. Muškarci obično prvo ubrizgavaju sebi drogu čistim priborom, dok su žene sljedeće. ,,Odbijanje da dijele igle nerijetko se tumači kao nepovjerenje i odbijanje intimnosti u vezi, što može voditi do nasilja od strane partnera’’, navodi se dalje. Žene u ranjivom položaju iz straha da ugroze vezu tako često injektiraju drogu već korišćenjim proborom, čime povećavaju i rizik od inficiranja virusima poput HIV-a i hepatitisa C. 

Ivana je uz partnera postepeno razvijala ozbiljnu bolesti zavisnosti.  Iako njen suprug nije radio, ali ga je imućna porodica izdržavala, za nju je to socijalno okruženje imalo samo riječi osude.,,Svekrva me nikada nije prihvatila zbog mog problema, a za sina nikad ništa loše nije rekla. U gradu su znali da mi kažu „nemajko, jadnice, propalice, vidi te kako izgledaš’’. Na pitanje da li su govorili isto za njenog supruga, odgovora sa tužnim osmjehom ,,on je uvijek bio omiljen’’. 

Istraživanja pokazuju da se ŽKD suočavaju sa manjom socijalnom podrškom i većim socioekonomskim izazovima u odnosu na muškarce, a ,,zbog niže stope zaposlenja i primanja’’ im je i cijena liječenja manje pristupačna nego muškarcima, navodi UNODC. 

Ivani je centar svijeta bio suprug. ,,Njega sam tjerala da ide na liječenje, a nije mi padalo na pamet da i ja pođem. Svoj problem nisam ni vidjela.’’ Iako je suprug počeo da koristi zamjensku terapiju na njen nagovor, ona se nije prijavila za isti tretman. ,,Pozajmljivala sam od njega. Svakog dana bih ga molila da mi da malo da preguram radni dan, dok je on ostajao kući’’, kaže ona. Ali, to nije bilo rješenje. Ubrzo bi se vraćala heroinu, jer metadona nije bilo dovoljno za dvoje…

Često žrtve zlostavljanja, a skloništa ne posjeduju kapacitete 

Jana je u ranim dvadesetim upoznala prvog supruga sa kojim je dobila dijete. Nakon rođenja kćerke trudila se da ne koristi droge i da se izbori sa bolešću. Međutim, problemima nije bilo kraja- trpjela je svakodnevno fizičko i psihičko nasilje. 

Trenutno u Crnoj Gori ne možemo da kažemo da li postoji sklonište koje bi pružilo adekvatnu podršku ženama koje koriste droge, a koje su i žrtve nasilja, navode iz LINKA. ,,Tokom mapiranja servisa i usluga za osobe koje koriste droge koje su Link i NVO Juventas sproveli , pokazalo se da, od organizacija civilnog društva koje pružaju usluge skloništa ženama žrtvama nasilja, a koje su uzele učešće u ovoj aktivnosti, dio organizacija  navodi da imaju nedostatak kapaciteta da se bave ženama koje koriste droge, dok je dio njih odgovorio i da ne želi da se bavi ženama koje koriste droge’’, naveli su iz ove organizacije. 

Kriminalizacija upotrebe droga obično znači da žene koje se suočavaju sa rodno-zasnovanim nasiljem, rizikuju institucionalno nasilje od strane službenika/ca policije, zdravstvenih i socijalnih službi umjesto da im bude obezbjeđena zašitita navodi UNODC. 

,,Bila sam primorana da se sa djetetom sklonim od partnera. Ali ubrzo potom ,,željela je samo da zaboravi na svoju situaciju’’ i potpuno se predala psihoaktivnim supstancama. 

Rodno zasnovano nasilje utiče na upotrebu droga kod žena, jer je žene mogu koristiti kao sredstvo koje im pomaže da se nose sa emocionalnim i fizičkim bolom zbog zlostavljanja od strane parntera, navodi Svjetski izvještaj o drogama UNODC-a. 

Studije pokazuju da žene koje koriste droge imaju do pet puta veći rizik da budu žrtve rodno-zasnovanog nasilja od žena koje ne koriste droge, navodi UNODC. Rizik od nasilja od strane partnera veći je ukoliko i on koristi droge, navodi EMCDDA. 

ŽKD su i u povećanom riziku od seksualnog zlostavljanja zbog efekata koje droge vrše na tijelo navodi se u studji EMCDDA. Osim toga, žene koje razviju bolest zavisnosti često su primorane da nude seksualne usluge za novac ili drogu, te dolaze u dadatnu ugroženost od zlostavljanja ali i seksualno prenosivih bolesti, zatvorskih kazni i infekcija zbog injektiranja nehigijenskim priborom, navodi se. 

,,Dugo sam pokušavala da izbjegnem da imam seksualne odnose za drogu.Viđala sam žene oko mene, koje tako žive. Mislila sam da mi se nikad neće desiti’, kaže Jana. Pružanje seksualnih usluga da bi došla do droge, Jana opisuje kao jedno od najtraumatičnijih iskustava.,,Najstrašniji je način na koji ljudi gledaju žene koje dođu u takvu situaciju. Stigma koja se veže za ženu koja to uradi. Ne gledaju te kao ljudsko biće’’, objašnjava ona.  

,,U nekim zemljama Evrope procjenjuje se da između 20 i 50 odsto žena koje injektiraju droge pružaju seksualne usluge’’ ,navodi se u publikaciji EMCDDA. „Ove žene se suočavaju i sa većim stepenom stigme, kako zbog upotrebe droga, tako i zbog pružanja seksualnih usluga’’.  

Upotreba droge je česta i među ženama koje se bave seksualnim radom. Prema Evropskom veb istraživanju o drogama iz 2021. gotovo četvrtina seksualnih radnica u Crnoj Gori (23.2%) koristila je droge injektiranjem nekad u životu, a 14.5%  se izjasnilo da je koristilo ,,tokom poslednje godine''. 

NVO Juventas je 2011. godine otvorio Drop in centra za osobe koje se bave seksualnim radom i to je jedini centar ove namjene u Crnoj Gori. Dugogodišnja praksa u pružanju direktne podrške pokazala je da je riječ o heterogenoj zajednici. Tako, jedan broj osoba koje se bave seksualnim radom koristi droge, te se usljed toga pojačava stepen socijalne isključenosti, kao i diskriminaciju od strane društva. Razlozi za bavljenje seksualnim radom su individualni. Svakako, kada osoba razvije bolest zavisnosti, onda i to posljedično može biti ili jeste jedan od načina da se obezbjede sredstva za nabavljanje droge. Pošto su osobe koje se bave seksualnim radom često u visokom riziku od socijalne isključenosti ili su već socijalno isključene važno je dalje unapređivati sistem socijalne zaštite i omogućiti uslove za unapređenje kvaliteta života. U Crnoj Gori se bavljenje seksualnim radom tretira kao prekršaj te stoga izostaju ciljane usluge i servisi podrške namjenjeni ovoj zajednici. 

Zajednica osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga je uprkos servisima koje imamo i godinama unazad pružamo, dosta skrivena, upravo zbog visokog stepena stigme i diskriminacije, a ovo se dodatno usložnjava kada su dio i zajednice osoba koje koriste drogu. Crna Gora ima izuzetno mali broj usluga koje se fokusiraju na žene koje koriste drogu i koje su prilagođene njima.  

U Crnoj Gori djeluju tri drop-in centra za osobe koje koriste droge, dva su u Podgorici, a jedan je u Baru. 

Zatvorska kazna umjesto pomoći 

Usljed straha da će biti prinuđena da se bavi seksualnim radom zbog zavisnosti, Jana se trudila da do novca dođe preprodajom droge. ,,To mi je obezbjeđivalo kakav-takav status neku vrstu sigurnosti, među muškarcima koji se time bave. Trudila sam se da djelujem neustrašivo, opasno, učila sam od njih’’, objašnjava ona. To je bio i jedan od načina da prehrani dijete. Zbog prodaje droge, ona je osuđena na kaznu zatvora u ranim dvadesetim. 

Žene često bivaju osuđene na kaznu zatvora jer su u najnižem rangu preprodaje droge i lako ih je otkriti, navodi UNODC. Obično su natjerane od strane partnera da počnu sa kriminalnim aktivnostima, a nekad odgovaraju za djela koja je partner počinio, navodi UNODC. 

,,Procenat žena koje su kažnjene zatvorom zbog krivičnih djela povezanih sa drogama je veći nego kod muškaraca’’, navodi UNODC. 

Trenutno je na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori u pritvoru ukupno 17 žena. Od toga su dvije optužene zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih supstanci, dok su njih četiri u pritvoru zbog sumnje u izvršenje tog krivičnog djela, kazali su za CIN-CG iz Uprave za izvršenje krivčnih sankcija (UIKS). Njih pet je u pritvoru zbog sumnje da su počinile djelo kriminalnog udruživanja, što može ali i ne mora biti povezano sa stavljanjem u promet opojnih droga, objasnili su iz UIKS-a. 

UNODC je još 2007. u predložio dekriminalizaciju nenasilnih kriminalnih djela počinjenih od strane žena. ,,Neke studije potvrđuju da sudije i ostali u sistemu pravosuđa ne uzimaju u obzir nejednakost žena kada donose presude'', navodi UNODC. 

Janina najveća patnja bilo je oduzimanje starateljstva nad djetetom, koje nije uspjela da povrati ni nakon izlaska iz zatvora. Ćerka je pripala mužu, koji je dok su bili skupa Janu zlostavljao. 

Žene često pate više nego muškarci zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica od zatvorskih kazni, navodi se u izvještaju UNODC-a. ,,Odvajanje djece od majke je jedan od najštetnijih aspekata zatvorske kazne za žene’’, navodi izvještaj.

I uz bolesti zavisnosti može se biti dobar roditelj

Jako smo željeli djecu, kaže Ivana. Bez obzira na problem sa bolešću, ovaj par se upustio u planiranje porodice. ,,Suprug je bio tad već na metadonu, a ja sam odlučila da prekinem sa upotrebom svih psihoaktivnih supstanci'', kaže Ivana. Ivana je ostala u drugom stanju putem vještačke oplodnje. ,,Doktori su sumnjali da je upotreba droga kod mene i partnera izazvala probleme. Bila sam upoznata sa rizicima, brinula sam'', govori ona.  Međutim, ubrzo nakon porođaja nastavila je sa upotrebom.  ,,Moj problem je postepeno rastao. Koliko god sam čuvala svoje kćerke u trudnoći, one su me znale samo u stanju bolesti, od svoje pete do dvanaeste godine'', kaže ona.

Sa tugom, ali  i prihvatanjem objašnjava kako se jedna od kćerki stidjela nje. ,,Kada ih pratim do škole, kaže mi da ih ostavim prije ulaza u dvorište, da je niko ne vidi sa mnom'', govori ona.

Želim da im nešto napravim, da se potrudim, a ne mogu da ustanem, govori ona. 

Ljudi koji koriste droge mogu biti dobri roditelji i u jednakoj mjeri vole svoju djecu kao ostali, samo što bolest zavisnosti kao i svaka druga, može otežati roditeljstvo, kaže za CIN-CG Marija Mijović iz Juventasa. Da bi to postigli često im je potrebna pomoć servisa i socijalnih službi.  

Naročite uspjehe postižu ljudi koji pređu na substitucionu opoidnu terapiju, kaže za CIN-CG Boban Sekulić, koordinator programa za smanjenje štete u NVO CAZAS. ,,To omogućava ljudima da budu ponovo funkcionalni, da uspostave neku ravnotežu, te mogu u značajno većoj mjeri da se posvete djeci’’, kaže Sekulić. 

Trudnoća često neželjena 

Jedna studija (Unintended Pregnancy in Opioid Abusing Women, 2011) pokazala je da čak 86 odsto žena koje koriste opijate, nevoljno ostaju trudne. I kod žena koje su na nekom vidu liječenja od opoidnih supstanci, postoji visoka stopa neplaniranih trudnoća, oduzimanja roditeljskog prava, abortusa i djece koja su smještena u hraniteljskim porodicama ili su usvojena..

 ,,Skoro smo imali slučaj ŽKD da niko nije znao da je trudna. Iznijela je trudnoću, ali je odustala od starateljstva. Trudnoća je najvjerovatnije bila neželjena’’, govori Sekulić. 

Na pitanje CIN-CG-a da li primaju trudnice na tretman od bolesti zavisnosti iz JU Kakaricka gora kazali su da ova institucija ,,nije tip zdravstvene ustanove, te nije u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja je neophodna trudnicama sa bolešću zavisnosti''. 

Jedan od problema koji nosi trudnoća tokom bolesti zavisnosti je sindrom neonatalne apstinencije, kod novorođenčeta.  Ovaj sindrom je rezultat hroničnog izlaganja korišćenja droge od strane majke tokom trudnoće. Prema izvještaju Američkog udruženja pedijatara može nastati od svih vrsta droga, pa čak i antidepresiva. Pošto beba nakon porođaja nije izložena ovim supstancama, kod nje se javljaju simptomi apstinencije, koji mogu biti fatalni.  

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNODC preporučuju savjetovanje sa ljekarima i odgovorajuću terapiju kod trudnica koje koriste droge, što može igrati važnu ulogu u tome da žena uredno održava trudnoće, posjećuje ljekare, ostvari kontakt sa drugim servisima podrške, objašnjavaju u preporukama. Sve to može značajno poboljšati ishod trudnoće i porođaja.

Rodna perspektiva i trauma-informisan pristup 

Sagovornice CIN-CG-a prošle su kroz višegodišnje pokušaje odvikavanja od droga i na kraju ostvarile stabilan oporavak. ,,Prvi put kad sam odlučila da na par dana pođem na psihijatriju da se ,,očistim'', sa namjerom da zauvijek prekinem, psihijatar mi je rekao ,,što će ti droga, mlada si, zdrava.'' , kaže Ivana.

Jana je probala razne tretmane, reto centre, išla je u inostranstvo... ,,Dosta toga je bilo religijski bazirano. Niko mi godinama, decenijama nije objasnio kakva je to bolest'', govori ona. 

Obje bi se  vraćale drogama, a svaki povratak vodio je dublje u bolest, objašnjavaju. 

Sve do otvaranja ženskog krila u JU ,,Kakaricka gora''. 

Tek tada su dobile odgovarajući tretman. Smatraju sebe sretnicama, jer su prošle kroz psihotepeutsku podršku i tretman u ovoj ustanovi. Vjeruju da je to bilo ključno za njihov oporavak. 

U JU Kakaricka gora kažu da primjenjuju rodno senzitivan pristup za žene. ,,U toku rada sa ženama pristup terapeuta je različit u odnosu na rad sa muškarcima, jer često su klijentkinje doživjele traumatična iskustva u djetinjstvu ili  u toku perioda bolesti zavisnosti'', naveli su oni za CIN-CG.  Navode da je motivacija žena koje se odluče na tretman uglavnom jaka, pa tretmanu pristupaju ozbiljno. 

EMCDDA preporučuje trauma-infromisani pristup liječenju žena koje pate od bolesti zavisnosti, obzirom na veliki stepen traume i stigme sa kojom su se sočile kroz život.  Ovakav pristup ima za cilj ,,da prepozna simptome traume kod pacijentkinja i ulogu koju je igrala u njihovom životu, da obezbjedi da joj se traumatično iskustvo ne ponovi (tokom liječenja), i da uspostavi osjećanje sigirnosti i samopoštovanja kod žena'' navodi EMCDDA. 

"Trauma-informisani" pristup u pružanju podrške ženama koje koriste droge prepoznaje važnost uzimanja u obzir potencijalnih traumatskih iskustava koje su mogle proći, a stručna podrška  mora biti zasnovana na principu individualnosti'', navode iz Juventasa.

Način na koji bi se sistemski moglo pristupiti ovom problemu upravo počinje od edukacije i informisanja kadra, u svim službama koje mogu doći u kontakt sa ovom zajednicom, te usvajanje pristupa u pružanju podrške koji odgovara na potrebe žena koje koriste droge, kazali su iz Juventasa.

,,Danas sam druga žena. Sretna sam. Iscijelila sam odnose sa porodicom, posvećena sam majčinstvu, imam posao'', govori Jana.

I Ivana se navikava na potpuno novi život. ,,Sada je došao red na mog partnera da se liječi. Podstakla sam ga da pođe u instituciju, ali više mi nije on centar svijeta. Sada sam fokusirana na sebe i da ostanem u apstinenciji...zauvijek'', govori ona sa osmjehom. 

Upotreba droga među djevojčicama i ženama 

Oko 80 odsto djevojčica uzrasta do 16 godina probalo je neku od hemijskih supstanci koje izazivaju zavisnost prema ESPAD istraživanju u Crnoj Gori iz 2019, dok je kod dječaka taj procenat 85 odsto. Manje djevojčica je do šesnaeste godine konzumiralo ilegalne droge nego dječaka (osam i četrnaest odsto), ali je veća upotreba ljekova za smirenje i bolove bez ljekarskog recepta, nego kod dječaka iste dobi (13 i devet odsto). Djevojčice i dječaci su do šesnaeste godine u jednakom procentu isprobali kombinaciju ljekova i alkohola (dva odsto),  inhalante (šest odsto) i amfetmin (dva odsto). Istraživanje je zabilježelo porast konzumacije alkohola kod djevojčica, a pad kod dječaka u odnosu na prethodne godine.  

Na svjetskom nivou najveći procenat žena je u populaciji koja koristi amfetamina (45 odsto), kao i među populacijom koja koristi nepripisane ljekove (između 45 i 49 odsto), dok su manji procenti među populacijama koje korsite herion i kokain gdje oko dvije trećine čine muškarci , navodi se u Svjetskom izvještaju o drogama iz 2023. Sve više žena je koje koriste marihuanu, pa je u Sjevernoj Americi 42 odsto žena u toj populaciji. 

Iako ovdje već godinama osobe koje koriste droge konzumiraju i fentanil, lijek protiv bolova, koji kada se neadekvatno uzima izaziva strašne posljedice i može biti smrtonosniji i do 50 puta od heroina, ta se supstanca ne detektuje na testovima, jer je registri u našoj zemlji još zvanično ne prepoznaju. Podaci sa terena pokazuju da je samo u Podgorici i Baru u posljednjih nekoliko mjeseci od predoziranja umrlo oko 15 osoba, ali ni o tome nema zvaničnih podataka

Tijana Lekić/Andrea Perišić

„Probao sam fentanil. Još prije desetak godina. Drug kod koga sam inače nabavljao heroin, kad ga jednom nije imao, ponudio mi je flastere fentanila“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) momak u tridesetim godinama, koji je želio da ostane anoniman. On je već duže vrijeme u oporavku, odnosno više ne koristi droge, a otvoreno govori o pogubnosti fentanila.

Fentanil je 1959. godine razvila kompanija Janssen Pharmaceuticals (danas Johnson&Johnson Innovative Medicine). Radi se o lijeku za jake bolove koji je i do 100 puta snažniji od morfijuma. Pripada kategoriji opioida, sintetičkih supstanci, a pacijentima se može davati u vidu injekcija, tableta i flastera za kožu. Sve do sredine 90-ih prošlog vijeka ovaj lijek se brzo širio u Americi i u Evropi, pa se sve lakše mogao naći na ilegalnom tržištu.

Od heroina fentanil je 50 puta smrtonosniji. Brzo dovodi do razvijanja bolesti zavisnosti, a lako može doći i do predoziranja. Samo jedna upotreba fentanila može izazvati probleme sa disanjem i radom srca i dovesti do predoziranja.

"Fentanilske flastere koristio sam oko mjesec dana. Onda su prestali da budu dostupni, morao sam se vratiti heroinu. Imao sam sreće da ih nijesam više imao gdje kupiti, jer znam da su ljudi propadali od toga. Krize su im bile užasne, milion puta teže od heroinske. Neki su jedva preživjeli, neki su i danas na dopu (heroinu), a neki su umrli", kaže CIN-CG-ov sagovornik.

Jedan od njegovih prijatelja koji je takođe koristio fentanil išao je na liječenje u JU "Kakaricka gora".

"Mislili su da mu nema spasa, ali sad je dobro", priča ovaj momak.

Iz JU "Kakaricka gora" za CIN-CG kažu da je nekoliko njihovih klijenata prijavljivalo da su koristili fentanil.

"To su često pratile 'rupe u sjećanju' koje su trajale od nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće su ga miješali sa drugim supstancama ili koristili flastere fentanila otapajući ih u usnoj duplji".

Trenutno se u ovoj ustanovi liječi 25 osoba koje su koristile razne droge.

Dejstvo fentanila, kažu iz JU "Kakaricka gora", obično počinje osjećajem opuštenosti i euforije, ali nakon toga slijede disforija i apatija.

"Zavisnost od fentanila se može prepoznati po određenim znacima u ponašanju korisnika. Ti znaci se razlikuju od osobe do osobe. Mogu biti sasvim očigledni, ali su vrlo često i skriveni i razvijaju se postepeno. Veoma je važno uočiti simptome na vrijeme i započeti liječenje zavisnosti od fentanila što prije da bi se izbjegle najteže posljedice".

Neki od tih simptoma su nezainteresovanost za aktivnosti u kojima se nekad uživalo, nesposobnost obavljanja svakodnevnih obaveza, udaljavanje od porodice i prijatelja…

Iz NVO Juventas, koja godinama kroz razne projekte i aktivnosti pomaže osobama koje koriste droge (OKD), su testovima koje su dobili preko međunarodnog projekta u kojem su učestvovali u toku više mjeseci 2023. godine otkrili da se u opojnoj drogi heroin nalazi fentanil. Kod nas samo Forenzički centar može da analizira sastav supstanci. Kada bi takve analize mogli da sprovode i drugi akteri uključeni u aktivnosti koje se vezuju za prisutnost droga na tržištu, to bi pomoglo da Crna Gora obezbijedi servise koji bi služili da se upozore ljudi o posljedicama konzumiranja nepoznatih supstanci i drugim rizicima koji postoje na crnom tržištu.

Sve dok Forenzički centar ne objavi da je u okviru analiza pronađena neka nova supstanca, ona zvanično ne postoji u Crnoj Gori. Fentanil je ovdje u upotrebi preko 10 godina. CIN-CG, do objavljivanja ovog teksta, iz Forenzičkog centra nije dobio odgovore na brojna pitanja.

Crno tržište droga se razvija, pojavljuju se nove psihoaktivne supstance (NPS), čija je hemijska struktura izmijenjena tako da oponašaju efekte kontrolisanih supstanci, odnosno supstanci čije je korišćenje ilegalno (heroin, kokain, marihuana, fentanil, LSD…). Kako međunarodna kontrola, registri i zakonska regulativa nijesu dovoljno efikasni da isprate trendove, NPS se legalno konzumiraju u brojnim zemljama. Crnogorski sistem još nije u stanju ni da odgovori na izazove koje predstavljaju kontrolisane supstance.

U Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal upozorava se da je rat u Ukrajini poremetio rute trgovine heroinom i kokainom.

"To bi moglo da pokrene ekspanziju proizvodnje i trgovinu sintetičkim drogama", piše u ovom dokumentu.

Crna Gora trenutno nema ažuriranu Nacionalnu strategiju za borbu protiv droga. Posljednja je rađena 2013. godine.

Nema testova koji pokazuju prisustvo novih psihoaktivnih supstanci

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da OKD u Crnoj Gori ne mogu sa sigurnošću da znaju šta kupuju.

"Heroin koji stigne do nas uglavnom je izmiješan sa raznim drugim supstancama. Jedna od njih može da bude i fentanil", objašnjavaju iz ove NVO.

U Crnoj Gori test na korišćenje droga iz urina može da pokaže prisustvo oko 10 kontrolisanih supstanci - marihuane, benzodizepina, amfetamina, metilenedioksimetamfetamina, barbiturata, metamfetamina, metadona, kokaina, opijata, tricikličnih antidepresiva. Prema saznanju CIN-CG-a, NPS se ne mogu identifikovati na taj način.

To znači da ljekari ne mogu da znaju kako da reaguju kada im dođe osoba koja se predozirala nekom novom psihoaktivnom supstancom.

"Podržavamo ideju o neophodnosti detekcije NPS, međutim, vođeni iskustvom u pojedinim slučajevima predoziranja, smatramo jednako važnim sprovoditi prevenciju upotrebe benzodiazepina i alkohola", kaže za CIN-CG psihijatar i koordinator Centra za supstituciju Centra za mentalno zdravlje (CZMZ) Kotor Jovo Đedović.

Nova psihoaktivna supstanca se, prema godišnjim izvještajima o drogama Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, pojavljuje na tržištu praktično svake nedjelje. U 2021. su, putem Evropskog sistema ranog upozoravanja (EWS) prvi put izvijestili o 52 nove droge, a ukupan broj NPS koje je tada pratio Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA) bio je 880.

Najveći talas novih droga u Crnu Goru, kao i najvećih broj slučajeva predoziranja, kako navode iz NVO Juventas, obično se događa oko Nove godine i tokom ljeta.

Osim novih droga, pojavljuju se i novi trendovi konzumiranja kontrolisanih supstanci. Kokain se, recimo, u Crnoj Gori sve češće injektira. To u nekim slučajevima može da dovede do određenih zdravstvenih komplikacija.

Crna Gora ima "sistem ranog upozorenja", ali u njega nijesu uključeni svi akteri u državnom i društvenom sistemu koji se bave pitanjem droga. Idealno bi bilo kada bi, smatraju iz NVO Juventas, u tom sistemu bile sve zainteresovane strane.

U posljednjih nekoliko mjeseci 15 osoba umrlo usljed predoziranja u Podgorici i Baru

Crna Gora ne prikuplja podatke o broju osoba koje su umrle od predoziranja. Obično se kao uzrok smrti navodi stanje povezano sa predoziranjem, kao što je, recimo, prestanak rada srca. Porodice preminulih često zbog stigme ne žele da se zna uzrok smrti pokojnika. Međutim, ovi podaci bili bi važni da bi se poboljšalo stanje u prevenciji bolesti zavisnosti.

Iz KCCG su CIN-CG-u kazali da u Intenzivnoj jedinici Interne klinike niko nije preminuo od trovanja opijatima posljednjih pet godina.

CIN-CG se obratio i svim domovima zdravlja u Crnoj Gori. Mnogi nijesu odgovorili, a iz onih koji jesu, kazali su da u posljednjih pet godina nije bilo slučajeva predoziranja.

U tom vremenskom periodu, u Kolašinu je testirano 87 osoba.

"Sve je uvedeno kroz protokole i kompjuterski", kazali su iz kolašinskog Doma zdravlja.

Od 2015. do danas, u kotorski Centar za mentalno zdravlje nije se javila nijedna osoba sa kliničkom slikom koja je upućivala na predoziranje.

"Osim toga, ustanove koje tretiraju predoziranje opijatima ne dostavljaju podatke o ovim incidentima u Dom zdravlja Kotor, sve informacije koje o tome dobijamo se zasnivaju na nepouzdanim podacima, tako da ne postoji registar ovih događaja", kaže Đedović.

Međutim, podaci sa terena organizacija koje pomažu osobama koje koriste droge (NVO Juventas i Crnogorske mreže za smanjenje štete - Link) pokazuju drugačije.

"Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, oko 15 ljudi je preminulo od predoziranja - u Podgorici i Baru", kažu za CIN-CG iz Link-a.

Dobro upućeni izvori su CIN-CG-u kazali da su u Podgorici početkom avgusta ove godine, u roku od dva dana, preminule tri osobe koje su često zajedno upotrebljavale drogu. Ti izvori tvrde da je moguće da te osobe tada nijesu znale šta konzumiraju, niti koje su moguće posljedice.

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2021. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNODC), u SAD-u i Kanadi, smrtni slučajevi predoziranjem, pretežno kao posljedica epidemije nemedicinske upotrebe fentanila, nastavljaju da obaraju rekorde. Preliminarne procjene u SAD-u ukazuju na više od 107 hiljada smrtnih slučajeva predoziranja drogom u 2021. godini, što je porast u odnosu na skoro 92 hiljade u 2020. godini.

Psihijatrica Sanela Kusturica koja radi u hercegnovskom Domu zdravlja za CIN-CG kaže da bi se predoziranje kao uzrok smrti moglo evidentirati u Registru narkomanije Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

"U ovom elektronskom registru, uz dijagnozu bolesti zavisnosti obavezni smo ispuniti prijavu. U slučaju smrti korisnika dužni smo ga odjaviti iz registra - a odjava podrazumjeva da se navede razlog, iseljenje, smrt… To bi moglo biti to zvanično mjesto gdje bi se predoziranje kao uzrok smrti (ukoliko je ono uzrok) moglo evidentirati".

Brojna istraživanja sprovedena u skorije vrijeme upozoravaju na trend rasta broja osoba koje koriste psihoaktivne supstance, kao i na to da prvo konzumiranje neke supstance počinje sve ranije.

Prema rezultatima ESPAD (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) izvještaja iz 2019. godine, najvećeg međunarodnog istraživačkog projekta o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci u svijetu, u Crnoj Gori je u periodu od 2007. do 2019. značajno porasla upotreba raznih droga (kokaina, ekstazija/MDME, amfetamina, metamfetamina, heroina, marihuane (kanabisa), LSD-a ili drugih halucinogenih droga, magičnih gljiva, GHB-a) među maloljetnicima.

Analiza za potrebe ovog izvještaja, koja je u Crnoj Gori sprovedena na uzorku od oko 6.200 učenika prvog razreda srednjih škola u Crnoj Gori, pokazala je da oko 18 odsto učenika do svoje šesnaeste godine nije nikada probalo nijednu psihoaktivnu supstancu. Oko devet odsto učenika u Crnoj Gori je nekada probalo kanabis. Ova stopa je veća u odnosu na zemlje regiona, sa izuzetkom Hrvatske u kojoj je oko 20 odsto učenika nekada konzumiralo kanabis. Maloljetnici u Crnoj Gori najčešće sa 15 godina probaju kanabis.

U zdravstvenom sistemu Crne Gore postoje supstitucione terapije (terapija metadonom i terapija buprenorfinom) koje pružaju isključivo javne zdravstvene ustanove i zatvori, međutim podaci o broju i karakteristikama korisnika/ca terapija se ne prikupljaju adekvatno. Prema podacima iz publikacije "Zadovoljstvo korisnika OST programima u Crnoj Gori", koju su načinile NVO Juventas i Crnogorska mreža za smanjenje štete - Link, broj korisnika/ca OST terapija u 2021. godini na dan prvog septembra bio je 1.110.

Nakon uvođenja buprenorfinske terapije, upozorava se u ovoj publikaciji, došlo je do znatnog opterećenja određenih zdravstvenih ustanova. Po broju korisnika/ca posebno se ističu Dom zdravlja Podgorica (457), KCCG (113) i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (127).

Prema Svjetskom izvještaju o drogama za 2023. godinu Kancelarije Ujedinjenih nacija (UN) za drogu i kriminal, u svijetu je 2021. od 17 osoba - jedna koristila droge, što je 23 odsto više nego u protekloj deceniji. Procjenjuje se da da je broj ljudi koji injektiraju droge u 2021. godini porastao čak 18 odsto u odnosu na 2020. godinu. Do predoziranja najčešće dovodi korišćenje opioida, a glavni uzrok smrtnih slučajeva povezanih sa drogom obično se pripisuje hepatitisu C i pratećim bolestima jetre.

"Najčešće naši klijenti počinju sa konzumacijom marihuane u tinejdžerskim godinama, a nakon toga skoro po pravilu počinju sa upotrebom sintetičkih droga i psihostimulansa (kokain). Uglavnom to kasnije prati i upotreba sedativa i opijata (među kojima je i heroin). Ovo je najčešći put kojim OKD prolaze prije nego se odluče da potraže pomoć", kažu iz JU "Kakaricka gora".

Teško do lijeka koji spašava živote

Prema saznanju CIN-CG-a, u Crnoj Gori lijek nalokson, koji, ako se da na vrijeme, osobi koja se predozirala može spasiti život, nije lako dostupan onima kojima je potreban. On djeluje tako da raskida veze receptora i opijata, pri čemu opijatu prestaje dejstvo.

Iz Kliničkog centra Crne Gore su CIN-CG-u kazali da ovaj lijek imaju u Urgentnom centru (UC) i da ga najčešće životno ugroženim pacijentima daje anesteziolog kada budu primljeni u Intenzivnu jedicu Interne klinike nakon dijagnostikovanja u UC-u, sa izvjesnim protokom vremena od momenta trovanja.

"Pacijenti sa hitnim i urgentnim stanjima, pa i oni sa intoksikacijom opijatima, uglavnom budu primljeni u UC gdje im se primarno ukaže urgentna medicinska pomoć. Urgentni centar ne vodi poseban protokol pacijenata koji se jave sa intoksikacijom opijatima, već jedinstven protokol za sve pacijente koji se obrate za medicinsku pomoć. Ukoliko je neophodno dalje bolničko liječenje, budu primljeni na odgovarajuće odjeljenje", navode iz KCCG-a.

Nalokson u Crnoj Gori osobama koje su se predozirale smiju jedino da daju zdravstveni radnici. Međutim, postavlja se pitanje koliko su često oni u mogućnosti da stignu da pravovremeno upotrijebe ovaj lijek, koliko su osobe koje su se predozirale svjesne da treba da pozovu pomoć i da li imaju nekog uz sebe ko to može i želi da učini umjesto njih. Među tim ljudima, ima onih koji se na to teško odlučuju, budući da u ovakvim slučajevima sa hitnom obično dolazi i policija. Zbog stigme i diskriminacije, mnogi ne žele da se sazna za njihovo stanje.

U pojedinim državama u Evropi i Americi nalokson imaju razni subjekti koji mogu da dođu u kontakt sa osobama koje su u riziku od predoziranja. U Škotskoj i SAD-u ovaj lijek je dio standardne policijske opreme. Imaju ga i taksisti.

"Činjenica je da bi nalokson kao antidot trebalo učiniti dostupnijim, jer spašava živote. Nalokson bi trebale primjenjivati osobe koje su adekvatno edukovane, iz medicinske struke. Kao i u svakoj situaciji, treba odmjeriti korist u odnosu na potencijalne rizike i štetu. Ujedno treba raditi na opštem podizanju svijesti i edukciji stanovništva (posebno osoba koje u porodici ili svom okruženju imaju korisnike opioida) o načinu prepoznavanja simptoma predoziranja i načina kako bi u tom slučaju trebalo reagovati", navodi psihijatrica Kusturica.

"Mislio sam da će mi droga pomoći da se izborim sa životnim izazovima sa kojima sam se suočavao. Želio sam da zaboravim na probleme i živio u zabludi da u drogama nalazim rješenja. Nijesam bio svjestan toga šta će mi se sve dogoditi i koliko droge zapravo unište život. Sa psihičkim posljedicama sam se borio i dugo nakon što sam ušao u proces oporavka", kaže za CIN-CG Marko Dragićević, član Link-a.

On je 20 godina koristio droge, a u procesu oporavka je preko četiri godine.

"Odlučio sam se na liječenje tek kada sam poželio da umrem".

Iz NVO Juventas za CIN-CG kažu da je mnogo više onih koji kriju da su u procesu oporavka od onih koji koriste droge. Zbog stigme ne žele da se zna da se liječe.

Proces oporavljanja je vrlo dug i težak, ali moguć, kaže Dragićević.

"Da sam u trenutku kada sam počinjao da koristim droge imao priliku da vidim nekoga ko je dugo u toj priči i ko bi mi eventualno rekao, nemoj, desiće ti se to i to kroz par godina, možda bi to nešto promijenilo", ističe Dragićević.

Naš sagovornik sa početka teksta govori o teškom procesu oporavka, nakon uzimanja fentanila.

"Prolazili smo kroz pakao, kroz mnogo teže krize od heroinskih. Neki su jedva preživjeli nakon fentanila", kaže on.

Iako su fentanil, ali i nove psihoaktivne supstance, opasni, problem je što ih naše institucije ne detektuju, pa nema ni cjelovite strategije za smanjenje štete.

Neprovjerene supstance koje se uzimaju bez kontrole da bi se poboljšao izgled i sportski performansi, lako su dostupne i široko rasprostranjene u Crnoj Gori, iako mogu izazvati ozbiljne psihičke i fizičke bolesti 

Andrea JELIĆ 
Tijana LEKIĆ


,,Steroide sam probao u srednjoj školi, 2006. ili 2007. godine. Tada se još nijesam počeo profesionalno baviti sportom. Sjećam se kao juče – uzeo sam metan, takozvana plava srca. Ruke su mi od njega postale ogromne i u organizmu mi se skupilo mnogo vode, jer se nijesam pravilno ni hranio. Dvjesta komada metana koštalo je tada 20 eura. Sad razmislite kakvog je to kvaliteta kad sam toliko plaćao“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Vaso Bakočević, poznati crnogorski Mix Martial Arts (MMA) borac. 

Kada je počeo da koristi metan, anabolički steroid, Bakočević nije bio informisan o  posljedicama koje oni mogu imati na zdravlje. 

,,Danas postoje internet, nutricionisti, stručnjanci koji o tome dosta znaju. Ja sam steroide tada uzimao isključivo iz neznanja“, navodi Bakočević. 

Steroidi mu, kako ističe, uopšte nijesu pomogli tokom karijere, koju su obilježile mnoge pobjede u raznim kategorijama. 

Crna Gora je prva u Evropi po broju maloljetnika koji koriste anaboličke steroide (AAS), pokazao je izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine. Za potrebe ovog istraživanja u Crnoj Gori je anketirano 6224 učenika - 3162 dječaka (50,8 odsto) i 3062 djevojčice (49,2 odsto).  Pokazalo se da čak tri odsto dječaka koristi ove supstance. Interesantno je i da je kod nas jedna od 50 učenica takođe koristila AAS. 

Anabolički steroidi su sintetički derivati testosterona koji se u medicini koriste kao ljekovi za tretman hormonskih poremećaja kao i za razne bolesti, poput onih koje uzrokuju gubitak mišića, određene vrste raka i tako dalje. Američki naučno-istraživački institut za upotrebu droga i bolesti zavisnosti, The National Institute on Drug Abuse (NIDA) objašnjava da neadekvatna upotreba AAS u svrhu poboljšanja izgleda i sportskih performansi može da izazove psihičke i fizičke probleme. Posljedice mogu biti ozbiljne, dugotrajne i nepopravljive, može doći do ranih srčanih udara, moždanog udara, tumora jetre, otkazivanja bubrega, seksualnih problema i psihijatrijskih problema. Anabolički steroidi mogu da utiču na raspoloženje, a ako se neadekvatno koriste može se razviti i bolest zavisnosti. Prestanak upotrebe steroida može izazvati depresiju, zbog čega mnogi i nastavljaju da ih koriste. 

,,Ljekari anaboličke steroide nikada ne propisuju mladim zdravim osobama za izgradnju mišića. Neki bodibilderi i sportisti koriste ova sredstva za izgradnju mišića, sagorijevanje masti i poboljšanje sportskih rezultata – povećanjem snage i izdržljivosti. Uzimaju ih oralno, ubrizgavanjem ili kremama i gelovima. Često ih uzimaju bez uputa ljekara i u velikim količinama, što nije ni legalno ni bezbjedno”, kaže za CIN-CG neuropsihijatrica Marina Roganović koja se tokom svoje karijere posebno posvetila bolestima zavisnosti.

U ESPAD izvještaju za 2019. godinu navodi se da se u slučajevima neadekvatne upotrebe anaboličkih steroida koriste doze koje su od 10 do 100 puta jače nego one koje propisuju doktori za tretman određenih stanja. Istraživanja, navodi se u ovom izvještaju, pokazuju i da se korisnici steroida lakše prebace na druge droge, kao opijate, kako bi olakšali probleme sa spavanjem i iritabilnost koju prouzrokuju steroidi. 

Iz JU “Kakaricka gora” za CIN-CG su kazali da do sada nijesu imali slučajeve da se neko prijavio za liječenje bolesti zavisnosti a da je koristio ili da koristi anaboličke steroide. 

Iz Direktorata za javno zdravlje, sprečavanje zloupotrebe droga i drugih psihoaktivnih supstanci pri Ministarstvu zdravlja, kao ni iz Komisije za antidoping Crne Gore do objavljivanja ovog teksta nijesu odgovorili CIN-CG-u na brojna pitanja. 

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja sproveo onlajn upitnik oko upotrebe anaboličkih steroida u Crnoj Gori. Anketirano je oko 900 osoba. Rezultati su pokazali da je svaka četvrta osoba makar jednom koristila anaboličke steroide, a da ih je svaka osma koristila više puta. Najveći broj njih ih je koristio za potrebe poboljašnja fizičkog izgleda (svaka peta osoba) i da bi imali bolji sportski performans – svaka sedma. 

Najviše njih koristilo je steroide, metan, klenbuterol, diuretike, laksative… Većinom su se oko upotrebe AAS savjetovali onlajn, a potom sa trenerima. Ipak, njih 25 odsto kosultovalo se sa ljekarima. Od posljedica zbog upotrebe ovih supstanci mnogi ispitanici/e naveli su probleme sa srcem, jetrom, bubrezima, nesanicom, seksualne teškoće. Jedan broj naveo je da su imali napade agresije, ali i ginekomastiju, pojavu povećanja jedne ili obje dojke kod muškaraa usljed disbalansa polnih hormona.  

Na spisku nedozvoljenih sredstava na takmičenjima i van njih 144 supstance

Zakonom o sportu Crne Gore zabranjen je doping, a AAS se smatra vrstom dopinga.

Na utvrđivanje povreda antidoping pravila primjenjuju se odredbe Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu, Evropske konvencije protiv​​ dopingovanja u sportu, Svjetskog kodeksa protiv dopinga i antidoping pravila koja donosi Komisija za antidoping.

Na spisku nedozvoljenih sredstava koji sačinjava Antidoping komisija Crna Gora, a koji predstavlja međunarodni standard Svjetske Antidoping Agencije (World Anti-doping Agency – WADA) nalaze se 144 supstance čija je upotreba zabranjena na takmičenjima i van njih. Među njima su metan, oksandrolon, klenbuterol, salbutamol, mildronat, razni diuretici, peptidni hormoni, mimetici…   

Klenbuterol i salbutamol povećavaju mišićnu masu, a neželjeni simptomi mogu biti tahikardija, nesvjestica, preznojavanje, tremor, mišićna slabost i agitarnost.

Diuretike sportisti obično uzimaju da bi maskirali postojanje drugih doping supstanci u urinu, a dovode do elektrolitnog disbalansa i tako do aritmija. 

Peptidni hormoni, mimetici i analozi pomažu sportistima da održe snagu i mišičnu masu, ali dugotrajnom upotrebom većih doza dovode do kardiomiopatije, tromboze, embolije, arterijske hipertenzije i moguće srčane disfunkcije. Dokazano je i fatalno smanjenje srčane funkcije tokom sna.

Neuropsihijatrica Roganović ističe da je korišćenje steroida postalo sasvim uobičajeno i da predstavlja dio kulture u teretanama. ,,Široka dostupnost anaboličkih sredstava čak i preko interneta dovodi do sve masovnijeg korišćenja. Mislim da njihova proizvodnja, prodaja i reklamiranje nijesu adekvatno zakonski regulisani”. 

CIN-CG je jednostavnom internet pretragom utvrdio da se do steroida, pa i onih koji su zabranjeni, lako može doći. Na raznim javnim oglasima i otvorenim Fejsbuk stranicama nude se i prodaju različite supstance. CIN-CG je kontaktirao jednu od ovakvih stranica, radi informacija o nabavci. 

Prodavac je novinarke upitao koliko godina imaju i šta žele da kupe i za koje potrebe. Rekao im je da sada u ponudi ima najjači klenbuterol koji “miče svaki gram sala” i koji žene mogu da koriste samo mjesec dana, jer duže šteti, a muškarci i do tri mjeseca mogu da ga uzimaju. 

Predložio je i oksandrolon koji se prodaje pod imenom anavar. ,,To je hormon sreće, antidepresiv, ima da sijaš. Uzmi jednu prije treninga, uveče izbjegavaj, a manje doze da se održavaš kad ne treniraš. Pije se pet puta nedjeljno, najbolje mjesec dana. Ima najmanje štetnih posljedica, zato je i najskuplji – košta 70 eura”, kazao je i dodao da ga može poslati kurirom na odgovarajuću adresu.

Nije precizirao da štetne posljedice oksandrolona mogu biti problem sa bubrezima, gubitak kose, visok krvni pritisak, povećanje holesterola, trovanje jetre.   

Krivični zakonik Crne Gore propisuje novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine onome ko protivno propisima stavi u promet ljekove ili supstance koje sadrže hormone ili ostale stimulanse rasta. Takođe, onaj ko proizvodi radi prodaje, prodaje ili stavlja u promet životne namirnice, jelo ili piće ili druge proizvode škodljive za zdravlje ljudi, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

CIN-CG nije uspio da dođe do podataka da li je bilo slučajeva procesuiranja zbog prodaje ovih štetnih supstanci.

,,Nijesam imao problem, do skoro, kad sam nakon upotrebe AAS dobio baš izražen osip po stomaku i grudima. To se desilo jer sam koristio neprovjerene steroide”, napisao je jedan ispitanik CIN-CG-a u anketi koju smo sproveli. 

Drugi korisnik navodi da je zbog upotrebe steroida, koji su proizvedeni na “divlje”, završio u bolnici, gdje je bio na liječenju pet dana, zbog upale crijeva.

Estetski standardi vode do steroida   

Roganović objašnjava da se danas stiče utisak da je dovoljno upaliti neki ekran, pritisnuti odgovarajuće dugme i dobiti sve. ,,Postoji niz olakšica za mlade kako da lakše i brže prečicom dođu do cilja. Jedna od takvih ‘prečica’ je neadekatna upotreba anaboličkih steroida”. 

Ona navodi da postoji pritisak društva da mladi izgledaju na određeni način. ,,Mladi momci žele da budu mišićavi, nabildovani i da imaju oblikovano tijelo. Žele da ubrzaju pubertet i fizičko razvijanje ili da izgledaju kao učesnici raznih rijalitija. Smatra se da je grupa mladih od 18 do 34 godine najosetljivija kada je u pitanju izgled, mada se, mislim, ta granica sada spušta na 15,16 godina. Veliki broj ljudi će reći ‘vidi kako si debeo, kako su ti uska ramena’, ne razmišljajući kakav će to uticaj imati na mladu osobu”. 

Ova sagovornica CIN-CG-a ističe da zbog mišljenja drugih i neprimjerenih komentara mladi vrlo često stvore negativnu sliku o sebi, postaju nesigurni, neraspoloženi, anksiozni i javljaju im se brojni kompleksi. ,,Mnogi sebe doživljavaju kao ružne, mlitave, nesposobne te korišćenjem steroida žele uticati na poboljšanje fizičkog izgleda, ali i da se osjećaju hrabro, moćno, snažno”, kaže ona i zaključuje da pretjerano razmišljanje o fizičkom izgledu adolescente često navodi da posegnu za anaboličkim steroidima. 

Opsesija izgradnjom mišićne mase može da dovede do psihičkog poremećaja poznatog kao bigoreksija ili mišićna dismorfija. Osoba koja pati od ovog poremećaja je ubijeđena da je njeno tijelo previše malo i nedovoljno mišićavo. Neki od simptoma bigoreksije mogu da budu provođenje mnogo vremena u teretani i iscrpljivanje tijela do krajnjih granica, detaljno razrađena ishrana posvećena gubljenu težine i povećanju mišićne mase, mržnja prema sopstvenom tijelu i ubjeđenje da drugi vide sve tvoje nedostatke. Ukoliko se ne liječi, bigoreksija može da dovede do neadekvatne upotrebe steroida, depresije, bijesa i suicidalnih misli. 

Prema istraživanju iz 2023. objavljenom u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics koji izrađuje Američka medicinska asocijacija, jedan od pet adolescenata u svijetu se bori sa nekim poremećajem u ishrani. Poremećaj u ishrani uključuje ponašanja kao što je ograničavanje unosa hrane i vrste hrane, opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom, kao i iskrivljenu sliku o sebi i prejedanje. Studija u JAMA Pediatrics-u je pokazala da je 17 odsto tinejdžera i 30 odsto tinejdžerki imalo ovakve poremećaje i u njoj se zaključuje da broj dječaka sa ovim problemom raste.  

,,Koristio sam sve što je bilo dostupno kod nas, tačnije, malo šta nijesam”, kaže za CIN-CG Nikola koji se profesionalno bavio dizanjem tegova i koji je osvajao medalje na raznima takmičenjima. 

On upozorava da steroidi, kad se neadekvatno koriste, imaju posljedice po mentalno zdravlje. ,,Strašno utiču na ego, povećavaju osjećaje neustrašivosti i snage… Mogu da djeluju kao droga i diluju se kao droga. Kad ih koristim, u roku od tri mjeseca, ugojim se ili smršam i po 25 kila”. 

Može se razviti bolest zavisnosti od anaboličkih steroida 

Iz Instituta za javno zdravlje za CIN-CG kažu da sada postoje uvjerljivi dokazi o razvoju zavisnosti o AAS kod nekih pojedinaca. ,,Istraživači navode da oko 32 posto ljudi koji neadekvatno upotrebljavaju anaboličke steroide postanu zavisni o njima”.

Roganović objašnjava da anabolički steroidi utiču na dopamin, neurotransmiter koji povezuje nervne ćelije: ,,Postoji utvrđena veza između dopaminergičkog sistema i razvoja bolesti zavisnosti. Kada povećana količina dopamina kao posljedica unosa supstance uđe u organizam stvara se osećaj zadovoljstva i tako se razvija zavisnost”. 

Ona navodi da kod steroida posebno postoji osjećaj zadovoljstva i zbog “dobrog”, poželjnog izgleda, moći, snage… ,,Jedna od karakteristika bolesti zavisnosti je da se, i pored pojave mnogih somatskih-zdrastvenih problema koje izazivaju i negativnih efekata na socijalni život, nastavlja sa uzimanjem steroida. Slijedi trošenje velike količine novca za ove supstance. Vremenom se uzimaju sve veće količine. Kao i kod drugih bolesti zavisnosti, teško je stati, vratiti se u realnost i prihvatiti pad snage i mase. Gubi se i realna slika o sebi i o okolini”. 

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju da neplodnost kod muškaraca može uzrokovati korišćenje anaboličkih steroida. ,,Neplodnost kod muškaraca može biti uzrokovana abnormalnom funkcijom i kvalitetom sperme. Stanja ili situacije koje uzrokuju abnormalni oblik (morfologiju) i kretanje (pokretljivost) spermatozoida negativno utiču na plodnost. Na primjer, upotreba anaboličkih steroida može izazvati abnormalne parametre sperme kao što su broj i oblik spermatozoida”, navodi se na zvaničnom sajtu WHO. 

Steroidi u sportu tabu tema 

Naš sagovornik Nikola ističe da je upotreba steroida u sportu tabu tema. ,,Nekad su legende jugoslovenske košarke mogle da igraju tri meča i imali su u prosjeku 20 skokova. Danas NBA igrači igraju 40 utakmica sa prosjekom od oko 40 skokova. Nijesu bolji igrači, nije se ništa promijenilo, samo su vjerovatno dopingovani posebnom vrstom hemije koja ne može da se registruje testovima”. 

Tokom godina profesionalnog bavljenja sportom, Nikola nikada nije bio na doping kontroli. ,,Treba reći i da oni sa dubljim džepom pojačavaju svoje performanse hormonom rasta, peptidima i insulinom, a neki i izrađuju specijalno steroide tako da ih je nemoguće otkriti kontrolama”. 

Iz Doma zdravlja Kolašin, jednog od rijetkih koji nam je odgovorio na pitanja, kažu da je upotreba ovakvih stimulansa posebno štetna za sportiste, koji anaboličke steroide obično koriste u dozama koje su od 50 do 100 puta veće od terapijskih. ,,Neželjeni efekti koji prate ovakvu nemedicinsku upotrebu kreću se od bezazlenih (npr. akne, hirzutizam) do veoma ozbiljnih (npr. virilizacija, žutica, sterilitet), pa čak i fatalnih (infarkt miokarda, karcinom jetre, suicidalna depresija). U težim slučajevima može doći i do nagle smrti. Nakon što stimulansi uđu u ljudsko tijelo, najdirektniji uticaj imaju na nervni sistem u smislu širenja zjenica, porasta krvnog pritiska, pojačanog osjećaja uzbuđenosti. Nakon što prođe djelovanje stimulansa, sportisti često imaju osjećaj umora i pospanosti. U kasnijoj fazi može se razviti i bolest zavisnosti o ljekovima koji će smanjiti imunitet tijela, što može uzrokovati druge tjelesne bolesti”, kaže se u odgovoru Doma zdravlja Kolašin.

U nekim slučajevima može doći i do razvijanja steroidnog bijesa, poznatog kao roid rage.

,,Jedna studija govori o tome da se kod 12,2 odsto osoba koje koriste steroide mogu javiti simptomi psihoze, a kod 25 odsto manični simptomi. Druga studija je pokazala da 90 odsto svih sportista koji neadekvatno koriste steroide primjećuju kod sebe stanja agresije. Jedna od težih posljedica je i depresija koja može trajati i više od godinu dana poslije prestanka uzimanja steroida” navodi Roganović. 

Stepen i ozbiljnost neželjenih efekata zavise od pola korisnika, izbora steroida (oralni, parenteralni, kombinacija), doze, dužine trajanja steroidnog ciklusa i individualne osjetljivosti koja zavisi od genetskog faktora, uzrasta i opšteg zdravstvenog stanja, upozoravaju još iz Doma zdravlja Kolašin. 

,,Nabaviti bilo šta danas je lako. Ko poznaje stvari, nema toga što mu ne može stići poštom preko Deep web-a. Kada sam radio sa čovjekom koji je na steroidima godinama, a nikad nije upoznao dilera, iznenadio sam se. I po EU se naručuju i može da se plaća kriptovalutama ili na neke druge načine. Kod nas na Balkanu najveći broj ljudi uzima steroide od dilera koje poznaju. Neki proizvodi se nalaze po apotekama kao letrox t4, insulin, hormon rasta, testosterone enanthate, femara arimidex, hcg, nolvadex... Najveci dio ipak koristi crno tržište”, kaže za CIN-CG Saša Drašković, jedan od najuspješnijih bodibildera na Balkanu, inače iz Bosne i Hercegovine (BiH). On od 2009. godine radi i kao trener. 

Sport na visokom nivou, tvrdi Drašković, kompromitovan je supstancama. ,,Nije pitanje da li je sportista nešto uzimao, već da li je pao na testiranju. Ljudi zapravo i ne žele od dopinga oslobođen sport, jer taj sport ne bi pravio pare kao kad je potpomognut supstancama. A rekordi moraju da se ruše”, navodi on. 

Turinabol, kaže Drašković, dugo je bio tajna istočne Njemačke. ,,Bilder nije tada mogao da ga uzima, niti je znao da postoji. Uzimali su ga atletičari i neki važni sportisti i dugo godina su prolazili kontrole bez problema”. 

On objašnjava i da se ne može uvijek na osnovu izgleda utvrditi da neko koristi AAS. ,,Recimo, i biciklisti i bodibilderi upotrebljavaju anaboličke steroide, ali tijelo bicikliste na duge staze ne asocira ljude na upotrebu dopinga toliko, prosto jer su mršavi. Izgled bildera, s druge strane, automatski ljudi povezuju sa suspstancama, što nije u redu”. 

Problem, smatraju iz kolašinskog Doma zdravlja, nije samo u tome što sportista direktno nanosi štetu sebi i svom zdravlju, “već što takav stil života indirektno propagira kao nešto normalno”. 

Najveći broj onih koji koriste anaboličke steroide, ističe Drašković, čine ljudi koji samo žele da izgledaju dobro za ljeto. 

Češće organizovati edukacije o štetnom uticaju dopinga

,,Zabrinjava spoznaja da čitava javnost nije ni svjesna ni upoznata sa opasnostima korišćenja steroida”, upozorava još Roganović. 

Preventiva je uvijek bolja od liječenja posljedica loših odluka zbog neznanja i nedovoljne informisanosti, navode iz Doma zdravlja Kolašin. ,,Edukacije o štetnom uticaju dopinga treba stalno da se organizuju, posebno za medicinske radnike, kako bi znali da pruže dodatne informacije sportistima kada im se obrate kao pacijenti. Edukacijom treba raditi i na podizanju svijesti sportista”. 

Iz Doma zdravlja u Plavu su za CIN-CG istakli problem nepostojanja preventivnog edukativnog centra u ove svrhe. ,,ESPAD izvještaj iz 2019. godine koja je pokazala da je Crna Gora prva u Evropi po broju maloletnika koji koriste anaboličke steroide, treba da zabrine”.

U primarnu prevenciju treba uključiti različite profesije - ljekare, psihologe, defektologe, socijalne radnike, ali i nastavnike, vaspitače, sudije, advokate, službenike Ministarstva unutrašnjih poslova,… ,,Mladima treba razviti samopouzdanje i ljubav prema sopstvenom tijelu i ličnosti. Četrdeset godina rada za osoba koje su razvile bolesti zavisnosti čine me hrabrom da kažem da treba uvesti predmet Bolesti zavisnosti u nastavu kao redovan i obavezan”, zaključuje Roganović.

,,Da mogu da vratim vrijeme, ne bih nikada takao steroide“, kaže Vaso Bakočević, koji je odavno prestao da koristi steroide, ali je i dalje uspješan sportista.

Kipar, Bugarska i Poljska nakon Crne Gore

Izvještaj European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD), iz 2019. godine, najveći međunarodni istraživački projekat o adolescentnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti u svijetu, pokazao je da Crnu Goru, po upotrebi anaboličkih steroida među maloljetnicima, slijede Kipar, Bugarska i Poljska. 

U Kirpu je 2,5 odsto svih maloljetnika koristilo anaboličke steroide tokom svog života, u Bugarskoj 2,4 odsto, a u Poljskoj 2 odsto. 

Podaci pokazuju da žene iz Crne Gore više koriste anaboličke steroide od žena iz ovih država – u Crnoj Gori njih koristi 2,3 odsto žena, a na Kipru 0,7 odsto, Bugarskoj 1,1 odsto, a Poljskoj 1,6 odsto.

Hrvatska po grlu buše izdvaja 400 eura, Srbija 333, a Crna Gora svega 150 i krije ko je dobio pomoć. Na niske premije žale se i uzgajivači balkanske koze i upozoravaju da ih je ostalo veoma malo

Biljana Matijašević

Nikoga nije briga hoće li opstati buša, zetska žuja…Premije za očuvanje autohtonih (izvornih) vrsta domaćih životinja su niske, a i to malo se dijeli nepravedno, kriju se spiskovi onih koji su dobili novac, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) predsjednik hercegnovske NVO “Buša” Predrag Vujnović.

Sa njim su saglasni uzgajivači autohtone balkanske koze Svetlana Vuković i Ranko Mrvaljević.

“Razočarana sam odnosom nadležnih, živim 3,5 kilometra od Podgorice u Vranićima, a nemam riješeno ni vodosnabdijevanje”, ističe Vuković za CIN-CG”.

Mrvaljević kaže da se premije selektivno daju, pa ih dobijaju samo uzgajivači crvene koze, a zna se da je šarena uvijek bila zastupljena na ovm prostorima.

“Premije su toliko niske da je ostao mali broj koza”, rekao je Mrvaljević za CIN-CG.

Vlasnik farme magaraca u Martinićima Darko Saveljić ima razumijevanja za “državu koja je u ogromnim problemima i gdje je poljoprivreda na koljenima”.

“Nije se ni toliko očekivalo”, rekao je Saveljić odgovarajući na pitanje CIN-CG o visini premija.

Poručuje da uvijek može bolje.

Autohtone vrste domaćih životinja za koje se daju podsticaji iz budžeta su rasa goveda - buša, zatim rase ovaca - žuja, sora, jezersko-pivska pramenka i ljaba, domaća balkanska koza (prioritetno crvene boje) i domaći magarac.

NVO “Buša” se više puta dopisima obraćala Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i upozoravala na nebrigu o autohtonim rasama, zbog čega je, kako kažu, došlo do smanjenja njihovog broja i skoro nestajanja. Sumnjaju da je novac za podršku uzgajivačima godinama dijeljen po “partijskoj preporuci”.

Iz Ministarstva, na čijem je čelu u posljednjih godinu i po Vladimir Joković, odgovaraju da podršku ostvaruju poljoprivrednici koji se “blagovremeno prijave i ispunjavaju kriterijume poziva za dodjelu premija (podsticaja)”, ne odgovarajući precizno na pitanje CIN-CG da li su ove optužbe tačne.

Prema aktuelnom Zakonu o stočarstvu, autohtone rase i sojevi domaćih životinja koje su nastale i gaje se na teritoriji Crne Gore dio su nacionalne biološke baštine i pod posebnom su zaštitom države.

Iz Ministarstva poljoprivrede su rekli da se proteklih godina broj poljoprivrednih proizvođača koji su uzgajali neku od rasa koje se smatraju genetičkim resursom u poljoprivredi kretao oko 30.

“Zavisno od broja zahtjeva i veličine stada, broj grla varira i može se reći da smo do sada u prosjeku podršku dodjeljivali za oko 100 ovaca rase zetska žuja, sora, ljaba i pivska pramenka, 200 grla buše, 60 grla balkanske koze i 60 grla domaćeg magarca”, kazali su.

Premije po grlu za bušu iznosi 150, ovcu pivsku pramenku, soru i ljabu 15 eura, dok je za žuju 50 eura. Premije za koze su 15 eura po grlu, a za magarce 60 eura.

Profesor beogradskog Fakulteta veterinarske medicine Vladimir Dimitrijević upozorava da jednom kada neka rasa ili soj nestane, mogućnosti za njihov povratak su veoma male do nikakve.

“Nešto što je obitavalo i bilo od koristi, ne samo ljudima, stotinama godina nestaje zauvijek. Tako smo mi, kao vrsta, ‘uspjeli’ da nepovratno izbrišemo između deset i 40 odsto rasa i sojeva domaćih životinja sa liste nekada postojećih. Nestanak ovako velikog broja rasa i sojeva domaćih životinja nepovratno i razarajuće utiče na genetičku različitost, kao bazični i neprocenjivi potencijal opstanka populacija domaćih životinja”, kazao je Dimitrijević za CIN-CG.

CIN-CG nije uspio da pronađe uzgajivače ovce - zetske žuje.

Svetlana Vuković ima 80 koza, tzv. balkanike, ali zbog odnosa nadležnih nikada nije tražila premiju.

“Dolazile su savjetodavne službe da broje, testiraju i upišu, na tome se završilo. Niko ne vodi računa o stočarima koji se time odavno bave”, priča Vuković, ističući da se o životinjama brine ona i njen sin, a prethodno su to radili njen suprug i svekar.

Pored koza imaju i ovce, svinje, pčele, vinograde...

Ranko Mrvaljević u blizini Nikšića uzgaja oko 140 koza i smatra da sve balkanike treba da dobiju premiju, jer ih je u Crnoj Gori vrlo malo ostalo.

Premija u Hrvatskoj 400 eura po buši, a u Crnoj Gori svega 150

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Agrobudžetom za 2023. godinu opredijeljeno je ukupno 100.000 eura za genetičke resurse u poljoprivredi, što obuhvata autohtone rase u stočarstvu i biljnoj proizvodnji. Za iste namjene je 2022. godine bilo opredijeljeno 80.000 eura, odnosno 60.000 u 2021. godini i 40.000 u toku 2020.

“Iznosi se ne opredjeljuju po rasama ili vrstama već za stočarstvo ili biljnu proizvodnju, dok je Agrobudžetom opredijeljen iznos po grlu zavisno od rase. Tako je plaćanje po grlu buše 2020. godine iznosilo 80 eura, dok poljoprivrednici ove godine mogu ostvariti podršku od 150 eura po grlu”, pojasnili su.

Predrag Vujnović navodi da je, na primjer, Hrvatska po grlu buše izdvajala i hiljadu eura, dok nije povećala broj grla. Sada je, kaže, premija u Hrvatskoj 400 eura po grlu, a u Crnoj Gori svega 150 eura.

“Srbija je podigla premiju za buše na 333 eura, s tim što se premije na junad i telad posebno isplaćuju. A mi koji imamo otvorene EU fondove nećemo da podignemo premije”, rekao je i dodao da premije nijesu povećavane posljednje dvije godine.

Smatra da, s obzirom na to da je brojno stanje buše u Crno Gori jako nisko, oko 100 grla i od svih država u okruženju ima najmanje, realno bi bilo da premija bude 200 eura po grlu.

Srbija, prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO) od ove godine, ima između 2.000 do 3.000 grla buše i njihov broj raste od 2015. godine.

Na sajtu UNFAO buša je opisana kao mala rasa krave, nesrazmjerne građe:

“Glava joj je svijetla, mala, pravougaonog oblika sa finim rogovima, zakrivljenim nagore. Tijelo je slabo mišićavo sa kratkim, kosim i zašiljenim kukovima. Prinos mlijeka u odnosu na njihovu tjelesnu masu i uslove proizvodnje je zadovoljavajući. Veoma pozitivno reaguje na poboljšane uslove ishrane i njege”.

Hrvatska, prema podacima UNFAO (posljednji za 2022), ima između 3.500-4.000 grla buše i njihov broj takođe raste. Federacija BiH ima 201 grlo buše, pokazuju podaci Federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

“Navedeni podaci se odnose na grla koja su u sistemu podsticaja, tj. grla koja su uzgajivači navedenih životinja prijavili za novčane podrške, tako da je njihov broj zasigurno veći jer se svi ne prijavljuju”, kazali su za CIN-CG iz Federalnog Ministarstva poljoprivrede napominjući da se podaci ne odnose na Republiku Srpsku i Distrikt Brčko.

Federalno Ministarstvo je ove godine za izvorne (autohtone) pasmine životinja (domaća buša, domaći magarac, bosanski brdski konj, pas tornjak) izdvojilo oko 165.000 eura.

Subvencije crnogorske Vlade za genetičke resurse za ovu godinu još nijesu dodijeljene, jer, kako je objašnjeno iz crnogorskog Ministarstva poljoprivrede, procedura još nije završena. Podrška se daje po podnesenom zahtjevu uz dostavljeno mišljenje ovlašćene naučno-istraživačke institucije, odnosno Biotehničkog instituta u Podgorici.

Iako su subvencije povećane posljednjih godina, uzgajivači nijesu zadovoljni opredijeljenim iznosima, niti onima koji su za to nadležni, odnosno Biotehnički institut koji, kako kažu, godinama upravlja genetskim resursima.

“Čuvaju” domaće sorte 15 godina, a rezultati nikad gori

U jednom od dopisa Ministarstvu poljoprivrede iz 2021. godine, u koji CIN-CG ima uvid, NVO “Buša” navodi da se projekat očuvanja genetskih resursa sprovodi već 15 godina, a rezultati su gori nego na početku projekta.

“Toliko neodgovoran odnos Ministarstva poljoprivrede i ljudi koji su vodili ovaj dio doveo je do ovako dramatične situacije sa autohtonim rasama u Crnoj Gori. Pojam ‘očuvanje genetskih resursa’ označavao je frazu za neke druge stvari, to je služilo za lov u mutnom”, naveli su iz te NVO.

Dekanica Biotehničkog instituta koji je zadužen za genetske resurse Božidarka Marković nije željela da komentariše navode ove NVO, ali je za CIN-CG rekla da sa dodjelom novca ona nema ništa, “sve je na Ministarstvu poljoprivrede”.

Prema riječima Vujnovića, NVO “Buša” je od Ministarstva tražila spiskove dobitnika premija, jer sumnjaju da se ne dijele pravedno, ali ih nijesu dobili.

CIN-CG je takođe po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, preko platforme NVO MANS, tražio spiskove, ali Ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev.

Iz Ministarstva naglašavaju da poljoprivredni proizvođači, pored plaćanja za autohtone vrste, kao i svi drugi poljoprivrednici koji se bave stočarstvom ostvaruju pravo na osnovnu premiju u stočarstvu, koja je ove godine za goveda 85 eura.

Profesor Vladimir Dimitrijević ukazuje da siromašni dio svijeta veliki dio svojih prihoda (oko 70 odsto) ostvaruje kroz stočarsku proizvodnju, koja se bazira, uglavnom, na uzgoju autohtonih rasa.

“U takvim djelovima svijeta, uzgoj autohtonih rasa ne obezbjeđuje samo hranu, sirovine za odjeću, gradnju, đubrivo, već je i važan dio socijalnog i kulturnog nasljeđa. Takođe, ove autohtone rase imaju veću genetičku različitost koja utiče da su ove životinje prilagodljivije na promjene uslova u kojima se drže, promjenu klime, kao i na nove uzročnike bolesti sa kojima se do tada nisu susretale”, rekao je Dimitrijević.

Kaže da se razlozi za očuvanje autohtonih rasa mogu nabrajati do unedogled.

“Možda je jednostavnije reći da ne postoji niti jedan razlog, bio on etički, socijalni, kulturni, komercijalni, ako hoćete i religijski, da se bogatstvo koje u sebi nose autohtone rase i sojevi domaćih životinja ne sačuva”, poručuje.

Prema podacima koje je CIN-CG dostavio Dimitrijević, prijavljenih odgajivača izvornih rasa u Srbiji trenutno ima oko 1.600. Osim buše, Srbija ima balkanskih magaraca od 500 do 1.000, balkanske koze od 1.000 - 2.000, mangulice (svinja) 2.000 - 4.000... Od ovaca, zastupljeno je osam autohtonih vrsta, a najviše ima sjeničke, između 200.000 i 300.000.

Srbija je, kaže Dmitrijević, za podsticaje za ovu godinu opredijelila nešto preko milion eura.

“Ono što se mora priznati je da do skoro država nije prepoznavala problem i ni na koji način nije podsticala očuvanje genetičkih resursa, a sada tu ipak postoje izvjesni pomaci. Teško da ću lično u potpunosti biti zadovoljan mjerama koje se preduzimaju u cilju očuvanja autohtonih rasa, što zbog obima, obuhvata i selektivnosti, tako i zbog ažurnosti”, poručio je.

 

Crna Gora je dužna da poštuje međunarodne konvencije

Međunarodna zajednica usvojila je u septembru 2007. godine Globalni akcioni plan za životinjske genetičke resurse, koji se sastoji od 23 strateška prioriteta usmjerena na borbu protiv smanjenja genetičke raznovrsnosti životinja i na održivo korišćenje životinjskih genetičkih resursa.

Crna Gora kao članica UN i zemlja kandidat za članstvo u EU, dužna je na svojoj teritoriji da sprovodi mjere očuvanja i održivog korišćenja genetičkih resursa u skladu sa međunarodnim konvencijama i principima, piše u Agrobudžetu.

Zahvaljujući Saveljiću magarac više nije najugroženiji

Darko Saveljić kaže da je počeo da uzgaja balkanskog magarca prije 8,5 godina.

Magaraca je tada bilo ukupno 150.

“To je postala jedna od najugroženijih vrsta i na stočnoj pijaci se magarac mogao kupiti za 25 eura, a kupovali su ga jedino lovci, za lovačke pse. Nakon 8 godina nije više najugroženija vrsta”, ističe Saveljić.

Dodaje da sada, kako su mu rekli sa Biotehničkog fakulteta, ima ukupno 500-600 magaraca u Crnoj Gori.

“Afirmativno je što postoji Agrobudžet i da su magarci prije pet godina ušli u sistem zaštite. Za magarca koji je reproduktivno zreo bila je premija 50 eura, ali je pitanje hoće li ove godine biti toliko jer se prijavio veliki broj ljudi za premiju”, rekao je Saveljić.

Loša iskustva farmera iz Ulcinja i Nikšića

U razgovoru sa jednim od odgajivača iz Ulcinja predočeno nam je da je zbog loše saradnje i neprofesionalnosti osoba koje su do sada vodile ovu oblast prekinuo svaki vid saradnje i prestao sa gajanjem buša, navodi se u jednom od dopisa NVO Buša Ministarstvu.

“Loš pristup i loš iskustvo imao je i farmer iz Nikšića kojem je osoba zadužena za genetske resurse obišla farmu, evdentirala sva grla koja ispunjavaju kriterijume, uzela ličnu kartu i obećala da će dobiti premiju koju zaslužuje. Poslije par dana se javila i rekla da nema para za premiju za njihovu farmu”.

Iz te NVO ukazuju i da se dešava da nadležni ne priznaju neka grla kao autohtone buše, iako su tipični predstavnici svoje rase (visoke jedan metar), dok neke koje su visine 1,25 metara priznaju i dodjeljuju im premije.

Sud pred kojim se sudi Medenici, Jovaniću, Čađenoviću, Lazoviću, šefovima narko kartela i ostalim optuženima za korupciju na visokom nivou i organizovani kriminal nije funkcionalan i rijetko donosi odluke

Maja BORIČIĆ

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupcije, organizovanog kriminala i ratnih zločina je, za gotovo četiri godine, presudilo samo 19 puta.

To su podaci koji su Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dostavljeni slobodnim pristupom informacijama od Višeg suda u Podgorici.

Od 19 presuda, donijetih od januara 2020. do oktobra ove godine, u odjeljenju koje sudi predmete koje pokreće Specijalno državno tužilaštvo, njih 11 je bilo osuđujućih, pet oslobađajućih i tri odbijajuće.

Prema podacima iz izvještaja, godišnje je u radu bilo između 109 predmeta, koliko je bilo 2020, do 150 predmeta prošle godine.

Prošle godine donijeto je, tako, svega osam presuda.

Osim zabrinjavajuće malog broj presuda za najteža krivična djela, problem je što suđenja dugo traju, a broj optuženih se iz godine u godinu povećava.

Raste i broj starih predmeta. Sve bi to moglo dovesti do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, ali u nekim slučajevima i do zastare.

Do 12.oktobra ove godine u radu Specijalnog odjeljenja VS je bilo čak 44 predmeta starija od tri godine, rekli su za CIN-CG iz Sudskog savjeta (SS).

U podgoričkom Višem sudu je, prema izvještaju SS, na početku prošle godine bilo neriješeno 1967 predmeta, od čega je 661 predmet bio stariji od tri godine, a na kraju godine-3185, od čega se broj starih predmeta gotovo duplirao- 1008.

Viši sud u Podgorici, pored neefikasnog vođenja najosjetljivijih postupaka, dodatno je kompromitovan nedavnim upadom u depo u kome se čuvaju dokazi za najteža krivična djela. Koliko dokaza nedostaje i koliko će ta situacija dodatno zakomplikovati vođenje procesa u tom sudu, ostaje da se vidi.

Dužina trajanja postupaka jedan je od glavnih pokazatelja efikasnosti pravosuđa u predmetima organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou,  naglašava za CIN-CG zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Pravosudni organi moraju uložiti napore koji garantuju suđenje u razumnom roku, izgovori preopterećenosti predmetima se ne mogu uzeti u obzir: “Realno je očekivati da će doći do podnošenja predstavki ako je neko proveo tri godine u pritvoru da nije donijeta prvostepena presuda, pod uslovom da nema njegovog doprinosa za odugovlačenje postupka”, ističe Pavlićić.

Zastupnica pred sudom u Strazburu podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u brojnim odlukama istakao da je „da su države dužne da pruže obezbjeđivanje pravde bez odugovlačenja koje bi moglo ugroziti njenu djelotvornost i kredibilitet”.

Procesi protiv funkcionera još ne počinju ili su na samom početku

O efikasnosti pravosuđa svjedoče aktuelni procesi protiv čelnika pravosuđa, tužilaštva i policije, ali i ostalih visokih funkcionera, koji ili još nijesu počeli, ili su na samom početku.

Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, ali i dugogodišnjoj šefici Tužilaštva Vesni Medenici još nije počelo suđenje u Višem sudu u Podgorici, iako je optužnica podignuta prije godinu dana. Vanraspravno vijeće Višeg suda je tek u februaru ove godine potvrdilo optužbu. Suđenje je trebalo da počne u maju, ali je nekoliko puta odgođeno. Zatim je razdvojen postupak protiv Medenice i njene koleginice iz Privrednog suda sutkinje Milice Vlahović Milosavljević u odnosu na ostale optužene. Sudi im vijeće sutkinje Nade Rabrenović.

Specijalno državno tužilaštvo je u oktobru prošle godine podiglo optužnicu protiv Medenice, zbog optužbi da je dio kriminalne organizacije koju je stvorio njen sin Miloš Medenica.

Bivša “prva žena pravosuđa” tereti se da je posredovala da se predmeti pred sudovima završe u korist privatnih firmi, te da je za to primila mito.

Kriminalna grupa koju je, prema navodima optužnice, osnovao njen sin, tereti se i za krijumčarenje cigareta, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, vršenje protivzakonitog uticaja…

Medenica je u novembru prošle godine, nakon nešto manje od sedam mjeseci provedenih u pritvoru, puštena da se brani sa slobode.

Njenom kolegi, bivšem šefu Privrednog suda Blažu Jovaniću suđenje je počelo tek krajem juna ove godine, iako je optužnica podignuta u novembru prošle godine. Optužen je da je bio šef kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu. Njemu sudi vijeće na čijem je čelu sudija Zoran Radović.

Specijalni državni tužilac Saša Čađenović, uhapšen je u decembru prošle godine zbog sumnji da je sarađivao sa “kavačkim klanom”. Optužnica je predata Višem sudu u junu ove godine, a potvrđena je prije nekoliko dana. On je optužen za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i četiri krivična djela zloupotrebe službenog položaja. Taj proces tek treba da krene.

Specijalno državno tužilaštvo početkom januara ove godine podiglo optužnicu protiv bivšeg službenika za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, Radoja Zvicera, policajca Ljuba Milovića i još nekoliko osoba. Lazović se nalazi u pritvoru od jula prošle godine, a optužnica,  u ovom slučaju, još nije ni potvrđena. On je više puta nudio višemilionsko jemstvo u zamjenu za slobodu, ali je sud to odbio.

Specijalno državno tužilaštvo je u martu ove godine predalo Višem sudu optužnicu protiv šest bivših rukovodilaca u kompaniji "Plantaže" koji se terete za krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Ni u ovom predmetu još nije ni potvrđena optužba.

U slučaju Abi Dabi fonda, u kome je među osumnjičenima i bivši visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Petar Ivanović zakazalo je tužilaštvo. Optužnica za zloupotrebu službenog položaja više puta je najavljivana, ali se na kraju ispostavilo da se istraga vraća na ponovno postupanje, zbog propusta tužilaca koji su postupali u predmetu. Istraga je započeta početkom 2021. Ivanović je osumnjičen da je zaključio više ugovora o kreditu iz Abu Dabi fonda sa domaćim firmama, koje nijesu ispunjavale uslove za dobijanje kredita i tako oštetio budžet za osam miliona dolara.

U Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) piše da je tužilac dužan da odmah obavijesti neposredno višeg državnog tužioca (u ovom slučaju Vrhovnog) o razlozima zbog kojih nije okončana istraga, ako se ne završi u roku od šest mjeseci: “Neposredno viši državni tužilac će preduzeti potrebne mjere da se istraga okonča”.

Iako je izviđaj u tom slučaju pokrenut još 2019, a istraga tek početkom 2021, sa uveliko probijenim rokovima, o tome je tek nedavno obaviješteno Vrhovno državno tužilaštvo, a Tužilački savjet je tek u septembru ove godine zatražio izvještaj o tom slučaju.

Sudije neće u Viši sud

Specijalno odjeljenje Višeg suda (VS) trenutno radi samo sa šest sudija, od kojih je moguće sastaviti samo dva vijeća. To dodatno komplikuje situaciju jer, između ostalog, sudija koji je učestvovao u donošenju odluke o potvrđivanju optužnice, ne može učestvovati i u suđenju okrivljenom.

Više stručnjaka iz oblasti prava je za CIN-CG ocijenilo da su za situaciju u Višem sudu odgovorni predsjednik tog suda, koji treba da brine o rasporedu sudija, ali i SS, koji je dozvolio da sudije budu izabrane u više sudove, a da ostave nezavršene predmete za najteža krivična djela.

Vršiteljka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Vučković u oktobru je uputila dopis predsjedniku Apelacionog suda Crne Gore Mušiki Dujoviću i sudijama Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Seki Piletić, Milenki Seki Žižić i Zoranu Šćepanoviću da se izjasne na mogućnost slanja sudija iz ova dva suda na ispomoć u Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici:“Predsjednik Apelacionog suda odgovorio je da niko od sudija ovog suda nije u mogućnosti da bude poslat na ispomoć, a isti stav zauzele su i sudije Vrhovnog suda”, rekli su za CIN-CG iz Vrhovnog suda.

Iz Sudskog savjeta pojašnjavaju da trenutno samo postoji mogućnost da se sudije viših sudova privremeno upute, na do godinu dana u Viši sud, te da je za to potreban njihov pristanak.

Pavličić, koja je i bivša sutkinja Višeg suda, objašnjava da organizaciju i raspored rada u sudu svakako određuje predsjednik suda.

Predsjednik Višeg suda Boris Savić nije odgovorio na pitanje CIN-CG da li sebe smatra odgovornim za neefikasno djelovanje Specijalnog odjeljenja, ali ni na ostala pitanja oko funkcionisanja tog suda.

„Praksa pokazuje da trenutni broj angažovanih sudija nije dovoljan, te da je svakako trebalo preventivno djelovati da do ovakve situacije ne dođe. Radi se o najosetljivijoj i možda najurgentnijoj kategoriji sudskih postupaka koji zahtjevaju više od formalnog pristupa”, kaže Pavličić.

Ona ocjenjuje da se upravo u radu na predmetima organizovanog kriminala i korupcije pokazuje snaga autoriteta, stručnog znanja i procesnih sposobnosti suda da takve predmete okonča u razumnom roku.

Godišnje “rješavaju” petinu predmeta

U izvještajima SS se može vidjeti da se u Specijalnom odjeljenju Višeg suda, od januara 2020. do decembra 2022, godišnje rješavalo oko 20 do 30 odsto predmeta, od čega je najmanji broj rješavan presudama.

Kao razlozi nedovoljne efikasnosti u izvještaju SS, pored malog broja sudija, navodi se pandemija, ali i veliki broj optuženih i branilaca u većini predmeta što zahtijeva dodatno vrijeme. Navodi se i da je prošle godine iz tog Odeljenja pošlo “troje iskusnih sudija”.

Izvještaj se nije bavio eventualnim propustima sudija.

Pri tom, iz statistike se može vidjeti da je Viši sud, prošle godine, u samo 45 odsto predmeta u kojima su izrečene kazne, osuđene kaznio zatvorskom kaznom.

Specijalno odeljenje VS je, u 2021. u radu imalo 138 predmeta, od kojih je ostalo neriješeno 95, odnosno malo manje od 69 odsto. U Višem sudu je u svim predmetima te godine takođe samo u oko 40 odsto riješenih, presuda bila zatvorska kazna.

Tokom 2020. u radu je bilo 109 predmeta, a ostalo neriješeno 81, odnosno nešto malo više od 74 odsto.

Opet je bilo samo oko 44 odsto zatvorskih kazni izrečeno u svim predmetima u Višem sudu.

Ažurnost svih sudova pogoršana

Akcija za ljudska prava (HRA) u Analizi primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku 2017-2022 zaključuje da je ažurnost sudova značajno pogoršana u periodu od 2017-2022. godine:

“Sudstvo je podbacilo u ostvarenju cilja smanjenja broja zaostalih predmeta, koji je bio predviđen Akcionim planom za implementaciju Strategije reforme pravosuđa, jer se, umjesto smanjenja, broj takvih predmeta povećao za čak 49,5 odsto u odnosu na postavljeni cilj”.

Pojašnjavaju da je to pogoršanje posebno vidljivo u 2022., čemu je doprinijela nepopunjenost sudijskih mjesta od oko 21 odsto tokom 2021. i 2022. godine:

“Pažljivom analizom treba ispitati da li ostali pokazatelji možda upućuju na to da je padu ažurnosti doprinijelo i slabije upravljanje ljudskim resursima i predmetima u sudovima, nego što je to ranije bio slučaj”.

Oni podsjećaju da treba imati u vidu da je Crna Gora u odnosu na broj stanovnika i dalje druga po broju sudija u Evropi, čak ih je dvostruko više od evropskog prosjeka.

Iako ih je toliko više, očito je da nijesu dobro raspoređeni, a ni efikasni. Posebno u ključnim slučajevima.

Više neće biti ročišta za potvrđivanje optužnice?

Izmjenama ZKP-a, koje se nalaze u Skupštini na čekanju, predviđeno je da više nema ročišta za potvrđivanje optužnica, kako se postupak ne bi nepotrebno odugovlačio.

Obaveza suda je, po izmijenjenim odredbama, da optužnicu dostavi okrivljenom i braniocu koji se mogu pisano izjasniti:

„Sud donosi rješenje o potvrđivanju optužnice u slučaju da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi. Okrivljeni i branilac imaju pravo žalbe na rješenje o potvrđivanju optužnice. Pravosnažnošću rješenja o potvrđivanju, optužnica stupa na pravnu snagu“.

I EU upozorava da nema presuda

U tkz.non paperu Evropske komisije (EK) iz juna ove godine se ističe da treba popraviti percepciju javnosti o nekažnjivosti za krivična djela visoke korupcije i organizovanog kriminala, te da je neophodno sprovesti odvraćajuću, dosledniju i efikasniju politiku kažnjavanja za najteža krivična djela,

Oni naglašavaju da su rezultati istraga i krivičnog gonjenja u visokoprofilisanim slučajevima poboljšani, ali da ih ne prate efikasna suđenja, te da epiloga tih slučajeva i osuđujućih presuda gotovo da i nema.

I u izvještaju o napretku iz 2022, se dodaje da podaci o dužini trajanja postupka još nijesu dostupni, te da se statistički podaci o učinku pravosudnog sistema ne analiziraju, niti koriste u svrhe upravljanja i kreiranja politika.

Vlast krši Zakon i smjernice o zaštićenoj baštini

 

Zabrinjavajuće je što Crna Gora nije dostavila niz dokumenata oko Boke kotorske koje je od države tražio Centar za svjetsku baštinu, piše u Odlukama Organizacije za obrazovanje nauku i kulturu (UNESCO) iz septembra ove godine. To, kažu oni, čini situaciju “teškom za tačnu procjenu progresa u sistemu upravljanja i zaštite područjem’’.  

„Ove konstatacije u zvaničnom dokumentu UNESCO-a jasno ukazuju da su oni svjesni da situacija ovdje nije dobra“, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Sandra Kapetanović iz NVO ,,Expeditio’’, koja se godinama bavi zaštitom baštine Boke kotorske. 

Informacije o zaštićenim područjima neophodne UNESCO-u radi procjene stanja na terenu, nijesu poslate vjerovatno i zbog toga što ključna upravljačka tijela Savjet za upravljanje područjem Kotora i Komisija za saradnju sa UNESCO-m,  koja bi trebalo da se staraju o baštini Kotora nijesu funkcionalna. Uz to, odluke o prostornom planiranju u ovom području se donose već duže bez konsultacija i saglasnosti ovih tijela, čime se krši Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, kao i osnovne smjernice UNESCO-a. 

Prema crnogorskom zakonu, Savjet za upravljanje područjem Kotora je neophodno nadzorno tijelo za zaštitu ovog područja, dok UNESCO od svake države članice zahtjeva da formira Komisiju koja će održavati redovne sastanke. 

UNESCO je u ovogodišnjim odlukama za zaštićeno područje Kotora problematizovao generalni nedostatak plana upravljanja i zaštite, odsustvo moratorijuma na gradnju od 2020. godine, brojne urbanističke projekte koji niču u Boki Kotorskoj, kao i to što Centar za svjetsku baštinu nije bio informisan o planiranim kamenolomima iznad Risna, čije je projektovanje za sada zaustavila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). 

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a prijetilo mu je izbacivanje sa te liste prije nekoliko godina, zbog nekontrolisane urbanizacije i devastacija kulturnog pejzaža. Sredinom 2016. godine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a je donio odluku o mjerama koje bi trebalo da područje Starog grada i Kotorsko-risanskog zaliva zadrži na Listi zaštićene svjetske baštine.

Bez Savjeta duže od tri godine

CIN-CG je ranije pisao da Savjet za upravljanje područjem Kotora ne funkcioniše. Iako bi trebalo da se sastaje makar jednom mjesečno, posljednje zasijedanje bilo je davno - 20.05.2020, kako su kazali za CIN-CG iz Opštine Kotor. Time se kontinuirano kršio Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji se odnosi na UNESCO baštinu ovog grada. 

Prema tom Zakonu, Savjet ima ključnu ulogu u očuvanju baštine, i dužan je dati saglasnost na sve projekte koji se vrše u zaštićenom području i njegovoj okolini. Baš 2020. godine kada je Savjet prestao da postoji, moratorijum na gradnju u području Kotora prestao je da važi. Od tada su  odobreni brojni urbanistički i drugi projekti u području, ali bez saglasnosti Savjeta. 

,,Savjet za upravljanje područjem Kotora imenuje Vlada Crne Gore, predsjednik Opštine je i predsjednik Savjeta. Nakon avgustovskih  izbora 2020. izabran je novi predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, ali Vlada nije donijela odluku o imenovanju novog Savjeta, odnosno novog predsjednika Savjeta’’, kazali su za iz Opštine. 

Iz Vlade Crne Gore nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a zašto prethodne tri godine nisu proglasili Savjet i kada će to učiniti, već su kazali da su pitanja CIN-CG-a proslijeđena Ministarstvu kulture i medija (MKM). 

Komisija za saradnju sa UNESCOM od formiranja bez sastanka 

Komisija za saradnju sa UNESCOM formirana je u julu 2022. Ovu Komisiju formiralo je Ministarstvo kulture i medija. Prema smjernicama UNESCO-a Komisija posreduje između države i UNESKA, i od ključne je važnosti za pravilan proces zaštite baštine. 

Iz MKM-a nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a kada je bio posljednji sastanak, međutim Biljana Gligorić, arhitektica iz NVO Expeditio, koja je članica ove komisije, je potvrdila da se Komisija duže od godinu nije ni jednom sastala. 

,,Saznala sam da je moja prijava prihvaćena iz Odluke o formiranju Komisije, koja je objavljena na sajtu nakon sjednice Vlade’’, kaže Gligoric za CIN-CG. 

Ona je dobila prvi poziv za sastanak 29. oktobra ove godine, samo dan nakon što je CIN-CG poslao MKM-u pitanje o broju sastanaka Komisije od njenog formiranja. Sastanak na koji je Gligorić pozvana održaće se u srijedu, 11. oktobra. 

Prema smjernicama UNESCA, Komisija bi trebalo da bude bude veoma aktivna: da daje smjernice, redovno zasjeda, da pomno prati situaciju sa baštinom i osigura da informacije budu stalno prisutne na javnoj sceni. Osim informacije o formiranju ove komisije, iz jula prošle godine, u crnogorskim medijima se ne može naći nikakv sadržaj o ovoj Komisiji, niti aktivnostima tog tijela. 

Gligorić će na predstojećem sastanku problematizovati to što se Komisija nije do sada ni jednom sastala. ,,Teško je shvatiti razloge zbog kojih nismo mogli da održimo sjednice. Poruka koju šaljemo kao država nije dobra'' kazala je Gligorić. 

Smatra da je od ključne važnosti pomenuti i problem Savjeta, kao i svih dokumenata koje UNESCO traži, a koja još nijesu završena. 

Jedno od ključnih pitanja je i pitanje moratorijuma na gradnju. ,,UNESCO urgira da se to desi''. 

Gligorić navodi da je Crna Gora podbacila u ovom procesu. ,,Minimum je morao da bude ispunjen, a to je da nam insitucije zadužene za upravljanje područjem budu funkcionalne'', kazala je ona. 

UNESCO: Mora se uspostaviti efektan zakonski okvir, pritisak na područje sve veći 

UNESCO ističe da Crna Gora ni ove godine nije  dostavila ažurirani Menadžment plan područja Kotora, kao ni HIA studiju,  odnosno procjenu uticaja na kulturnu baštinu za područje Kotora - dva dokumenta koja UNESCO već godinama traži od Crne Gore. 

Navodi se da revizija Menadžment plana nije završena još od 2018, kada je UNESCO sugerisao da je to neophodno uraditi. 

Menadžment plan područja Kotora jedan je od ključnih dokumenata za upravljanje zaštićenim područjem, i u njemu se navodi da je reviziju potrebno raditi svakih pet godina. Trenutno je na snazi Menadžment plan urađen 2012, čija revizija nikada nije urađena. 

Iz UNESCO-a ističu i da ovaj plan treba da bude integrisan u zakonodavni okvir, te da da smjernice kada su u pitanju veliki turistički infrastrukturni projekti, koji, kako navode, ,,mogu imati negativan uticaj na područje pod zaštitom“. 

Vijesti su u septembru objavile odgovor Vladimira Jokića, predsjednika Opštine Kotor na ovogodišnje smjernice UNESCO-a. Kako se navodi, Jokić je kazao da je revizija Menadžment plana započeta 2019. Jokić je istakao da se nastavak rada na ovom dokumentu i formiranje Savjeta očekuje nakon formiranja nove Vlade, o kojoj se pregovara već duže. 

UNESCO izražava zabrinutost i zbog toga što revidirana HIA nije, kako navode, ,,podijeljena sa Centrom za svjetsku baštinu, niti javno dostupna“, iako su im iz Crne Gore saopštili da je njena izrada završena. 

Navode da veliki broj projekata koji su odobreni u zaštićenom području i okolini upućuju na „hitnost da se planski okvir kompletira“. Naglašavaju da bez obzira na pojednične procjene uticaja koje se vrše za kapitalne projekte, ,,veliki broj predloženih projekata i njihov kumulativni efekat može značajno uticati na zaštićeno područje’’. 

Dodatno se ističe, da Crna Gora mora da se pozabavi ,,sve većim razvojnim pritiskom unutar i u okolini zaštićenog područja’’. 

Potreban ozbiljniji plan zaštite za okolinu zaštićenog područja 

Ove godine UNESCO je tražio od Crne Gore studiju zaštićene okoline, takozvane ,,bafer zone“. Kako navode, neohodno je definisati predjele u okolini područja, u kojima projekti mogu uticati na univerzalnu vrijednost baštine. U skladu sa tim, UNESCO traži i svu dokumentaciju projekata koji će biti predloženi u zaštićene okolini, a mogu imati negativan uticaj na baštinu. Takvi su, kako naglašavaju ,,projekti predloženi na ostrvu Sveti Marko i projekti locirani na obije strane ulaza u zaliv“. 

UNESCO u najnovijim smjernicama urgira da se stavi moratorijum na gradnju, koji je prestao da važi 2020. i od tada nije ponovo uspostavljen. Nabrajaju i niz projekata koji mogu potencijalno negativno uticati na područje, čija je gradnja odobrena posljednjih godina. Iako je za većinu projekata u Crnoj Gori procijenjeno da nemaju veliki uticaj na zaštićeno područje, UNESCO upozorava na kumulativan efekat brojnih projekata: hotel u Muu, rezidencijalni kompleks u Dobroti, izgradnja vila u Prčnju, ,,Sidro Centar“ u Škaljarima. Kako poručuju iz UNESCO-a, većina ovih projekata iziskuje neku vrstu dorade i poboljšanja da bi bili odobreni. 

Zabrinutost budi i izgradnja dva hotela u Orahovcu, za koje je procijenjeno da mogu imati  umjereni negativni uticaj na zaštićenu baštinu. Naglašavaju i da se mora obratiti pažnja na izgradnju projekata namijenjenih masovnom turizmu, kao što je put kroz poluostrvo Luštica. 

Zaštita područja trebalo bi da se detaljno bavi i takozvanim zaštitnim pojasom, odnosno ,,bafer zonom“, koja obuhvata i opštine Tivat i Herceg Novi. Zato je važno i da predstavnici ovih opština budu u Savjetu za upravljenje područjem Kotora, kada se ponovo formira, kaže Kapetanović. ,,To nikada ranije nije bio slučaj“, kazala je ona. 

Predsjednik Opštine Kotor, Vladimir Jokić je 22. septembra u emisiji ,,Okvir’’ na Radio- televiziji Crne Gore izjavio da moratorijuma na gradnju u Kotoru neće biti. 

CIN-CG je ranije pisao kako je izgradnja žičare Kotor-Lovćen, odnosno pristupnih puteva, devastirala područje u okolini zaštićenog područja. Vlada je UNESCO-u dostavila prethodno urađene vizelne prikaze projekta, na osnovu kojih je UNESCO dao saglasnost za projekat. Međutim, na ovim prikazima nije ,,najavljena“ i šteta u vidu razrovanih brda, koja se vidi sa više lokacija u zalivu.

Crna Gora nema realan kapacitet za smjernice UNESCO-a

,,Da bi ispoštovali ove smjernice potrebne su ozbiljne promjene u pristupu prostornog planiranja i upravljanju Svjetskom baštinom’’, kaže Kapetanović. 

Bilo bi neophodno da svaki od dokumenata koji su relevantni za zaštitu Područja Kotora, a na koje ukazuje i UNESCO, budu kvalitetni i usklađeni, te da svi akteri uključeni u proces zaštite, planiranja i upravljanja područjem implementiraju ova dokumenta kao i da se vrši redovni monitoring. U praksi, međutim, ova dokumenta se ne oslanjaju jedan na drugi, niti se poštuju u dovoljnoj mjeri, objašnjava Kapetanović

,,Osnova za zaštitu prostora je Studija zaštite kulturne baštine, koja bi morala, posebno kada imamo područje Svjetske baštine, u potpunosti biti ugrađena u prostorno-urbanistički plan. Po preporukama UNESCO-a treba napraviti i procjenu uticaja na baštinu – HIA, koja je odličan kontrolni mehanizam za izradu prostornog plana. Menažment plan ili plan upravljanja je operativni dokument, koji mora da se oslanja na sva prethodna dokumenta, a koji precizno definiše kako se upravlja područjem i koje su obaveze svih aktera.’’, kaže Kapetanović 

Veoma je važno da sveobuhvatna HIA za cijelo zaštićeno područje mora biti ažurirana, u aktivnoj upotrebi i postati javno dostupna, slaže se Kapetanović sa smjernicama Uneska. ,,U Crnoj Gori se trenutno skoro za svaki pojedinačni projekat radi HIA, što je besmisleno, jer se tada ne uzima u obzir kumulativni efekat projekata na zaštićeno područje. Kada se budemo imali jednu dobru HIA za cijelo područje mnogo ćemo bolje sagledati situaciju’’, objašnjava Kapetanović.