Država za šest godina uspjela da legalizuje samo 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju

Maja Boričić

"Bila sam trudna kada smo gradili ovu kuću, nosila sam cigle, skupljali smo kišnicu da bismo imali vode, macom smo razbijali kamen da bismo imali gdje da živimo. Sad cijela porodica ima problema sa kičmom", kaže Ljiljana Jokić, jedna od vlasnica bespravno podignute kuće na Malom brdu, naselju u Podgorici, koje se pruža na brežuljcima iznad dijela grada Preko Morače.

Do gornjeg dijela ovog naselja, gdje Ljiljana živi, dolazi se makadamskim putem, uz šiblje i stijene s obje strane puta, koji svjedoče da je tu nekada bio kamenjar. Vlasnici pedesetak kuća čekaju već godinama da se ispune obećanja lokalnih funkcionera, koji obično pred izbore dođu da im obećaju da, eto, tek što nije stigla voda.

Jokić za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da ni danas taj dio naselja nema vode, ni funkcionalne puteve. Njena kuća, koja je podignuta na opštinskom zemljištu još 2004. bez neophodnih dozvola, prijavljena je podgoričkom katastru odmah pošto su se uselili 2005. godine. Od tada su uredno plaćali porez, struju. I odvoz smeća, za kontejnere koji su kilometar udaljeni od kuće. Stanovnici ovog dijela Malog brda da bi legalizovali kuće, sada treba, između ostalog, da plate zemlju na kojoj je kuća nelegalno izgrađena 132 eura po kvadratu.

Samo u Podgorici ima više "divljih naselja", sa desetinama hiljada ilegalnih kuća, građenih zauzimanjem državne, opštinske, ali i privatne zemlje - u Park šumi Zagorič, Kakarickoj gori, Dajbabskoj gori, na Malom brdu…

U Crnoj Gori, prema procjeni Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) ima preko 60.000 nelegalnih objekata, a država od 2017. godine, kada je donijeta odluka o legalizaciji bespravno sagrađenih objekata, ne uspijeva da riješi problem. Nelegalna gradnja se nastavila. Za šest godina legalizovano je svega 2.818 objekata, od oko 52.000 prijavljenih za legalizaciju.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. koji je tretirao i postupak legalizacije, sada se mijenja i pretvara u tri zakona, od kojih bi jedan trebalo da se bavi samo pitanjem bespravne gradnje.

Građani koji bi trebalo da legalizuju objekte boje se da bi nova zakonska rješenja mogla da ugroze osjetljive slojeve stanovništva, koji neće moći da riješe probleme, jer se traže velike sume novca za legalizaciju u pojedinim naseljima.

"Ovo je eksperiment države koji ne znamo kako će se završiti", ističe za CIN-CG dr Milica Vujošević iz organizacije KANA (Ko ako ne arhitekt).

Ona ističe da je problem bespravnih objekata sistemskog karaktera i da se ne može riješiti jednim zakonom. Podsjeća da zakon već postoji, ali da njegovo sprovođenje i rješavanje socijalnih i prostornih problema nisu na zadovoljavajućem nivou. Smatra da bi novi zakon trebalo da se usvoji što prije i podsjeća da je javna rasprava završena još u maju.

Procjena Ministarstva je da bi se od procesa legalizacije moglo prikupiti najmanje 150 miliona eura, ako svi prihvate uslove, koje predviđaju nova zakonska rješenja.

A uslovi su da se podnese zahtjev za legalizaciju sa urađenim i ovjerenim elaboratom, koji košta od par stotina eura pa naviše, u zavisnosti do veličine objekta.

Zatim je potrebno platiti naknadu za urbanu sanaciju, odnosno ono što bi za legalne graditelje bile "komunalije". Visinu te naknade odredile su opštine.

Tako se, prema Odluci o naknadi za urbanu sanaciju, koju je podgorička opština donijela 2020, ta naknada kreće od nešto manje od 142 eura po metru kvadratnom u najskupljoj zoni, do nešto manje od 49 eura u najjeftinijoj zoni. Ova naknada se za osnovno stanovanje u bespravnim objektima umanjuje za 50 odsto, za pomoćne objekte u okviru kuće 80 odsto, a za socijalne slučajeve 90 odsto.

Kvadrat placa na Malom brdu 132 eura

Prema toj odluci, za urbanu sanaciju kuće od 100 kvadrata, stanovnici Malog brda treba da plate oko 5.000 eura, ukoliko žive u njoj. Ako ne žive, plaćaju duplu cijenu.

Mnogo veći problem za njih je otplata zemljišta, koja je procijenjena na 132 eura po metru kvadratnom. Što znači da za plac od 600 kvadrata treba platiti oko 80.000 eura. Zemlja se može otplatiti na rate u periodu od 30 godina, ukoliko služi za stanovanje.

"Niko ne bježi od plaćanja, svi mi već godinama pokušavamo da legalizujemo kuće, ali moramo imati osnovne uslove za život i da to budu realne cijene, a ne cijene placeva u Dubrovniku", kaže Ljiljin komšija, Miško Šćekić.

On ističe i da je prostor na kome su pravili kuće u ovom naselju bio kamenjar, te da su oni koji su tu gradili od toga napravili obradivo zemljište.

"Novi zakon je još gori od prethodnog, ovo nema šanse da zaživi, ako im je zaista cilj da se legalizuju bespravno podignuti objekti, što i mi svi godinama pokušavamo, cijena cijelog postupka bi se morala smanjiti", ističe Gordan Grdinić iz ovog naselja.

On pojašnjava da su u tom dijelu Malog brda mahom izbjeglice i ljudi sa sjevera, koji nijesu imali gdje da žive, te da oni ne mogu da plate toliki novac za legalizaciju.

Osim toga, kao garancija da će otplatiti zemljište moraju založiti nešto što vrijedi 30 odsto više nego to zemljište.

"Jedino što mi možemo i imamo založiti je upravo ta bespravna kuća, koja nikako ne može da vrijedi toliko", pojašnjava Grdinić.

Grdinić naglašava da će se organizovati i zahtijevati da legalizacija bude dostupna za sve.

Predstavnica organizacije KANA, Milica Vujošević ističe da je bespravna gradnja problem koji se veoma teško može riješiti na zadovoljstvo svih, tako da je logično da rješavanje tog pitanja nailazi na otpor.

Ona smatra da, kada su u pitanju osjetljive kategorije stanovništva, ovaj problem bi trebalo rješavati putem socijalne pomoći i slično. Međutim, upozorava da je među nelegalnim graditeljima mnogo tranzicionih dobitnika, koji su kršili zakone radi sticanja koristi.

"Problem nelegalne gradnje nije vezan samo za ugrožene kategorije stanovništva, već i za mnoge koji su gradili zarad profita, prodaje nekretnina, tako da toj praksi se mora jednom stati na put", naglašava Vujošević.

A da li to važi i za nelegalno izgrađene objekte bivšeg šefa države Mila Đukanovića, bivšeg gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića ili Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostaje da se vidi.

Rušenje dvije nelegalne kuće Đukanovića, u selu nadomak Nikšića, najavljeno je bučno dva dana nakon izbora, na kojima je izgubio predsjedničku funkciju, u aprilu ove godine. Ali se to nije desilo. Ti objekti se, prema Prostorno-urbanističkom planu (PUP) Nikšić, nalaze u zelenom pojasu gdje nije dozvoljena gradnja stambenih objekata.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS optužila je Carevića za uzurpiranje oko pola miliona kvadratnih metara državnog zemljišta na Krimovici, nadomak Budve. On i dalje bez problema sve to koristi.

Među nelegalnim graditeljima je i SPC, koja gradi hram na državnom zemljištu pored Kapetanovog jezera, u Kolašinu, a ranije je napravila krstionicu kod Tivta, metalnu crkvu na Rumiji… Ni njih niko ne dira.

Rušiće u zaštićenim zonama i tamo gdje je planirana infrastruktura

Državna sekretarka Ministarstva Zorica Krsmanović naglašava za CIN-CG da će se strogo voditi računa o tome da li su bespravni objekti izgrađeni na mjestima gdje je planiran neki infrastrukturni projekat, u zaštićenim zonama, u zahvatu Nacionalnih parkova, gdje se može legalizovati samo u skladu sa planom.

"Naravno da ne smijete praviti vilu od 500 kvadrata u zaštićenim prostorima, to će sve da se ruši", ističe Krsmanović.

Ona pojašnjava da svako može da podnese zahtjev za legalizaciju i po važećem zakonu:

"Suština je natjerati vlasnike nelegalnih objekata da se prijave i da objekti uđu u katastarsku evidenciju."

Iz Ministarstva navode da će novac koji se prikupi od urbane sanacije biti uložen u naselja onih koji su ga dali:

"Rezultati procesa legalizacije moraju biti vidljivi, kroz poboljšanje uslova života na tim prostorima, unapređenje komunalne infrastrukture, izgradnjom nedostajućih objekata, a uspješnost sprovođenja zakona zavisi od odaziva bespravnih graditelja koji će ući u proces."

Graditelji nakon 2018. plaćaće naknadu za korišćenje prostora

U Nacrtu zakona piše da se mogu legalizovati samo objekti koji se nalaze na tzv. orto-foto snimku, koji dokazuje da su objekti građeni do oktobra 2018.

Kuće koje se ne nalaze na tom snimku iz oktobra 2018. ne mogu ući u proces legalizacije.

Najveći broj od 333 primjedbe koje su stigle na Nacrt zakona, odnosi se upravo na zahtjeve da legalizacijom budu obuhvaćeni i objekti koji nijesu na orto-foto snimku. Javnost se takođe žali na visinu naknade za legalizaciju i rokove za pokretanje postupka legalizacije.

U primjedbama se ističe da država između ostalog ne može ograničavati legalizaciju samo na period do 2018, kada ni do dan-danas nije usvojila planska dokumenta.

MEPPU, na čijem je čelu Ana Novaković Đurović, razmišljalo je o tome da dozvoli legalizaciju i objekata koji se ne nalaze na snimku, ali se na kraju od toga odustalo, kako tvrde za CIN-CG.

Vujošević iz organizacije KANA ističe da je, prilikom izrade Nacrta zakona, Ministarstvo bilo izričito da se objekti građeni nakon oktobra 2018. ne uzimaju u obzir jer bi to značilo da je zapravo u redu raditi nelegalno, jer će se taj objekat svakako nekad legalizovati.

"Svi su bili i prije 2018. upozoreni da ne grade nelegalno, jer im se objekat neće razmatrati, pa su opet to učinili. Ne radi se o periodu tranzicije i rješavanju stambene potrebe i krova nad glavom, već se radi o bahatosti i namjernom činjenju krivičnog djela, što nelegalno građenje jeste", naglašava Vujošević.

Ona ocjenjuje da država treba tome da stane na put, ali se boji da će popustiti "pod pritiskom velikih graditelja i poznatih prekršilaca zakona, prije nego zbog saosjećanja sa socijalno ugroženim kategorijama".

Međutim, u razgovoru sa novinarkom CIN-CG, iz Ministarstva navode da to ipak neće dozvoliti.

"Svi smo svjedoci da je zidao i ko nije mislio da zida, da bi ušli na orto-foto snimak, jer im je jeftinije da legalizuju objekte kasnije, nego da rade legalno", pojašnjava za CIN-CG direktorica Direktorata za razvoj stanovanja i legalizaciju Radmila Lainović.

Realnost je da je nakon orto-foto snimka izgrađen veliki broj objekata.

"Ako orto-foto uklonimo kao kriterijum, mi dajemo signal da nema granica. Time bismo dozvolili da nam prostor kreiraju bespravni graditelji", pojašnjava ona.

Ipak te objekte neće rušiti, ukoliko su u svrhu stanovanja i ne nalaze se na infrastrukturi, ali će morati da plaćaju naknadu za korišćenje prostora.

U Ministarstvu tvrde da je zloupotreba orto-foto snimka gotovo nemoguća:

"Ne vjerujem da će neko rizikovati licencu i krivičnu prijavu zbog toga."

Orto-foto snimak još nije dostupan na sajtu Ministarstva.

Zaštitnik: Nacrt zakona suprotan Ustavu i direktivama EU

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u primjedbama na Nacrt zakona upozorava da je u koliziji sa Ustavom i drugim propisima, ali i pojedinim direktivama EU.

Oni ističu i da obrazloženje tog propisa ne sadrži jasne argumente zašto je legalizacija bespravnih objekata javni interes. Dodaju da nema nikakvih podataka i analiza koje će uvjeriti javnost da će doći do priliva u budžet, da će ta sredstva biti namijenjena za razvoj infrastrukture i boljeg standarda građana, ali i da neće doći do ugrožavanja životne sredine.

"Posebno treba cijeniti činjenicu da bespravna gradnja predstavlja krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom (KZ). Pored toga nelegalni graditelji se stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na one koji poštuju zakone i procedure", naglašavaju iz kancelarije zaštitnika.

Ukazuju i da prema Ustavu, Zakonu o državnoj imovini i Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima propisano je da dobra od opšteg interesa ne mogu biti privatna svojina. Takođe, upozoravaju i da je, propisana legalizacija objekata u zaštićenim zonama, takođe u suprotnosti sa Ustavom, zakonima i direktivama EU, te da je obuhvata više krivičnih djela.

Zaključuju da je nacrt Zakona neodrživ i da se mora vratiti na doradu.

Iz Ministarstva, međutim, ne prihvataju primjedbe zaštitnika, konstatujući, između ostalog, da nije potrebno posebno obrazloženje za namjeru rješavanja problema bespravne gradnje, te da nije moguće ukloniti sve bespravno podignute objekte bez posljedica.

U Ministarstvu, u odgovoru na dostavljene primjedbe, pojašnjavaju da se objekti u zaštićenim zonama mogu legalizovati samo ako su izgrađeni u skladu sa planskim dokumentom:

"I u ovim zonama je gradnja dozvoljena, ali mora biti u skladu sa pravilima."

U Nacrtu zakona se predlaže i formiranje državne agencije koja se osniva na pet godina i čiji bi jedini zadatak bio da se bavi legalizacijom objekata.

"Jedinice lokalne samouprave za pet godina nijesu riješile ni jedan odsto podnijetih zahtjeva za legalizaciju", obrazloženje je Ministarstva zašto osniva agenciju.

Iz Ministarstva ističu da nema ni precizne evidencije o broju bespravnih objekata, te da ni ovaj posao lokalne samouprave nijesu završile.

"Ako uključimo još i nelegalnu nadogradnju postojećih objekata ta cifra od 60.000 je sigurno veća, ali su te građevine mnogo manji problem", ocijenila je Lainović.

Iz Ministarstva dodaju i da lokalne samouprave još nijesu napravile ni evidencije koliko je tih objekata u svrhu stanovanja.

"Lokalne samouprave često nemaju kapaciteta da sve to završe, posebno sada kada će im se vratiti u nadležnost i izrada lokalnih planova", pojašnjava Krsmanović.

Ona dodaje da će sve bespravne objekte preko 500 metara kvadratnih obrađivati agencija. Za objekte preko 500 metara kvadratnih biće potrebna i izrada Elaborata statičke i seizmičke aktivnosti:

"Ako posle godinu dana vidimo da opštine nijesu riješile makar 20 odsto zahtjeva, Agencija će preuzeti dio posla, ali će onda od toga prihodovati država, a ne opštine."

Vujošević ocjenjuje da osnivanje agencije na nivou države nije loša ideja, budući da su se opštine žalile da ne mogu da postignu da obrade toliko predmeta, koliko se nelegalno gradi.

Činjenica je, zaključuje Vujošević, da se ovaj trend mora nekako zaustaviti, a da li će se i u kolikoj mjeri uspjeti sa novim zakonom i kakva će biti njegova primjena, ostaje da vidimo.

"Niko ne bježi od plaćanja, ali po realnim cijenama. Ako ne, neka nas bagerom zagrnu po brdu, i nas i kuće", kaže Ljiljana Jokić, koja bi da legalizuje kuću, ali i da plati naknadu za dozvole i zemljište koje su racionalne.

Hrvatska zabranila legalizaciju nakon 2011.

Lainović ističe da je u Hrvatskoj 2011. napravljen presjek stanja i samo se legalizovalo ono što je urađeno do tad.

U Makedoniji je napravljen presjek, ali samo da bi se objekti upisali u katastar, a ne i legalizovali, i to je koštalo euro.

Ona ističe da nikome nije cilj da ruši kuće ljudima koji u njima žive, ali da se mora uvesti neki red i kazniti one koji bespravno grade.

"Ne mogu se nelegalnim graditeljima davati veća prava nego legalnim", ističe Lainović.

Nema više izdavanja bespravnih objekata

Nacrtom zakona zabranjeno je bavljenje djelatnostima u nelegalnim objektima. Lainović pojašnjava da su zabranili poslovanje bespravnim objektima: „ Znači ljudi u maju podnose zahtjev za legalizaciju, a u oktobru odustaju od toga, da bi mogli to da izdaju, to ćemo zabraniti“, ističe ona. Takođe se Zakonom ostavlja rok od šest mjeseci da se preda zahtjev za legalizaciju,a Zakon se donosi na pet godina, do kada mora da bude završena legalizacija svih bespravnih objekata. „ Jasno je nama da su mnogi ljudi iz nužde pravili kuće, zato smo prepoznali kategoriju osnovnog stanovanja i to se posebno tretira u odnosu na one kojima kuća služi isključivo za izdavanje na 200,300 metara od mora“, navodi Krsmanović.

Crna Gora trenutno ima samo 46 saradnika u oblasti socijalne i dječje zaštite, zapošljavanja, zdravstva i obrazovanja. Iako godinama razne domaće i međunarodne institucije upozoravaju da bi taj broj trebalo da bude veći, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom.

Andrea Jelić

Sanja Selimović radi kao medijatorka za romsku i egipćansku zajednicu u oblasti socijalne zaštite u Bijelom Polju i Beranama. Tu svakodnevno pomaže korisnicima da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, ličnu invalidninu i druga socijalna davanja. Osim toga, olakšava im i zakazivanje zdravstvenih pregleda, nabavljanje dokumentacije, školske obaveze… Dnevno pomogne do petoro ljudi. U ovim gradovima, kao i u ostalim krajevima Crne Gore, nema dovoljno medijatora, a mnogo je onih kojima je potrebna pomoć.

"Najveći je problem što u Bijelom Polju nema nijedan medijator za zdravstvo, pa i taj posao obavljam ja", kaže Selimović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U Crnoj Gori, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko šest hiljada Roma i dvije hiljade Egipćana. Od toga, u Bijelom Polju i Beranama živi nešto manje od hiljadu pripadnika ovih zajednica.

U gotovo svim izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori posljednjih godina napominje se potreba da se sistemski riješi nedostatak medijatora, odnosno da se oni uvedu u sistem javne uprave. Ipak, nijedna vlada se do sada nije ozbiljnije bavila ovim problemom, iako iz pojedinih ministarstava najavljuju povećanje broja medijatora. Ovako mnogi i ne znaju da postoji ovaj institut.

Prema podacima NVO HELP, od 34 osobe koje su prošle njihovu sertifikovanu obuku za medijatore, njih 21 je angažovano u institucijama na lokalnom nivou (centrima za socijalni rad, zavodima za zapošljavanje i domovima zdravlja) u devet crnogorskih opština.

Od toga je u centrima za socijalni rad anagažovano sedam medijatora, u biroima rada njih šest, a u domovima zdravlja - osmoro. Po okončanju HELP-ovog projekta obuka krajem 2022. godine, medijatori su od januaru ove godine angažovani preko Ministarstva ljudskih i manjinskih prava na period od godinu dana.

I Sanjina sestra Tanja je medijatorka u socijalnoj zaštiti u Beranama i Bijelom Polju. One žive na relaciji Bijelo Polje - Berane i od minimalne plate (450 eura) plaćaju prevoz i smještaj.

U Beranama mnogi Romi i Egipćani govore albanskim ili sintskim romskim jezikom, koji sestre Selimović ne razumiju, što im otežava posao.

"Trebalo bi da se poveća broj medijatora u svim institucijama u Crnoj Gori, to bi nam dosta olakšalo, a i tako bi se stvorila mreža koju bismo koristili da pomognemo svim korisnicima", navodi Tanja Selimović.

Iz NVO HELP za CIN-CG ističu da je, zahvaljujući medijatorima, građanima ovih zajednica olakšan pristup obrazovanju, zapošljavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.

"Povećan je broj korisnika zdravstvenih usluga... Veći broj njih je registrovan u zavodima za zapošljavanje i angažovan na raznim obukama za prekvalifikaciju i brži dolazak do posla. Osim pomoći za ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu, medijatori veoma često pružaju i dodatnu podršku najugroženijim ili disfunkcionalnim porodicama", objašnjavaju iz ove organizacije.

Mnogi čekaju na pomoć, a neki je nikad i ne dobiju

Arnela (pravo ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta) ima sedmoro djece. Živi na Koniku u Podgorici, u improvizovanoj kolibi, bez osnovnih uslova za život, sa mužem i sedmoro djece. Neka od njih školskog su uzrasta, ali u školu ne idu. Zbog životnih okolnosti prinuđena su da prose sa majkom. Izgledaju izgladnjelo i zapušteno. Svaki cent koji dobiju moraju da prijave i daju ocu. Svakodnevno trpe razne oblike nasilja.

"Nijesam čula ni za kakve medijatore koji bi mi mogli pokazati izlaz iz ovakvog života. Ne znam ni kako bih im se obratila ni šta bih im rekla. Odakle bih počela", kaže Arnela, koja je u ranim tridesetim godinama.

Do sada je 10 puta bila trudna, a tri trudnoće nije iznijela. Sve je ovo ostavilo velike posljedice na njeno zdravlje.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja (MRSS) za CIN-CG kažu da je samo devet medijatora zapošljeno u sistemu socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori.

Istraživanje Agencije DeFacto Consultancy iz 2020. godine, rađeno za potrebe Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine (Strategija), pokazuje da skoro polovina Roma i Egipćana koristi usluge i pomoć centara za socijalni rad, dok jedna trećina prima materijalnu pomoć svakog mjeseca. Ovo istraživanje ukazuje i na to da se procenat korisnika usluga ovih centara povećava.

Odsustvo informacija o službama i socijalnim davanjima, jezičke barijere, kao i višestruki vidovi diskriminacije, važne su prepreke zbog kojih mnogi Romi i Egipćani ne ostvaruju socijalna prava, navodi se u Strategiji.

Iz Centra za romske inicijative Nikšić (CRINK) u studiji "Sprečavanje dječjih brakova u Crnoj Gori" iz 2017. godine ukazivali su na važnost uloge medijatora i u rješavanju problema dječjih ugovorenih brakova.

"Procenat dječjih brakova značajno je veći u romskoj i egipćanskoj zajednici u Crnoj Gori, gdje više od jedne četvrtine žena (28,1 odsto) i 16,5 odsto muškaraca u dobi 15-19 godina živi u braku ili u zajednici. Bilo bi važno nastaviti s promovisanjem angažovanja romskih/egipćanskih medijatora/medijatorki i uključivanje u kampanje za podizanje svijesti", navodi se u ovoj studiji.

U CRINK-u imaju i svoju mrežu medijatora/medijatorki širom Crne Gore. Jedna od njih je i Zena Dubović iz Berana, koja godinama radi u domenu dječje zaštite, a puno pomaže i ženama iz svoje zajednice kojima je potrebna podrška.

"Učestvovala sam u sprečavanju brojnih slučajeva ugovorenih brakova. Bilo je raznih problema i otpora zajednice prema onome što radim. Mnogo bi doprinijelo kada bi bilo više medijatora koji bi raspodijelili posao", kaže Dubović.

Dubović je mnogo radila i na upisu djece u škole.

"To mi je možda i najteže išlo, uglavnom zbog toga što su mnoga djeca apatridi", navodi ona.

Arnela kaže da trenutno njena porodica preživljava od socijalne naknade koju dobija njen suprug i od onoga što isprose. Željela bi da radi, ali ne zna kome da se javi.

U Crnoj Gori se, prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje godišnje prosječno nalazi oko 800 osoba koja se deklarišu kao pripadnici romske i egipćanske populacije. Među njima, najviše je žena. U ukupnoj registrovanoj nezaposlenosti romska i egipćanska populacija učestvuje sa oko dva odsto. Preko 90 odsto registrovanih iz ovih zajednica čine osobe bez zanimanja i stručne spreme. U većini domaćinstava (čak 56,6 odsto) ne radi nijedan član domaćinstva, dok u 31,3 odsto radi svega jedna osoba.

Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja za CIN-CG kažu da će Zavod za zapošljavanje Crne Gore u narednom periodu poraditi na tome da sistem socijalne i dječje zaštite približi mladima iz romske i egipćanske zajednice.

U Podgorici tek tri medijatora u zdravstvu

Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a koliko je medijatora u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

Prema podacima iz Strategije socijalne inkluzije Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, osim u Beranama, jedan takav medijator radi i u Nikšiću, gdje živi oko hiljadu Roma i Egipćana.

"Njihov broj treba povećati kako bi se olakšao pristup zdravstvenim uslugama, posebno raseljenim i interno raseljenim Romima i Egipćanima koji se suočavaju s posebnim poteškoćama u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu", piše u ovom dokumentu.

Saradnica u socijalnoj inkluziji romske i egipćanske zajednice za oblast zdravstvene zaštite Milica Vujadinović, koja živi i radi u Podgorici, za CIN-CG kaže da glavni grad trenutno, pored nje, ima još dva medijatora za zdravstvenu zaštitu.

"Kolege iz drugih oblasti pružaju pomoć kada im se korisnik obrati. Svi funkcionišemo na način da ih ne odbijamo ma kakav vid podrške traže", objašnjava ona.

U Podgorici, prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, živi oko četiri i po hiljade Roma i Egipćana.

Najveći problem je, ističe Vujadinović, što većina korisnika nema regulisan pravni status u Crnoj Gori, a to znači i da nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

"Naš sistem zdravstva dosta je otvoren kada su u pitanju pregledi za djecu, žene… Osim toga, često pripadnici/pripadnice iz romske i egipćanske populacije imaju problem da razumiju i da se snađu oko zakazivanja i dolaska na preglede, a često su i u nemogućnosti da kupe terapiju. Zato smo mi tu da pratimo sve i da djelujemo", kaže o svom poslu Vujadinović.

Skoro trećina Roma i Egipćana, kako piše u Strategiji, rijetko koristi zdravstvene usluge. Među onima koji ne posjećuju ljekara, određeni broj je kao razloge, osim nedostatka ličnih dokumenata, naveo i neljubaznost i nepristupačnost zdravstvenih radnika.

"Značajno je ukazati i na mali procenat Roma i Egipćana koji su upoznati s tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u socijalnoj inkluziji ovih zajednica u oblasti zdravstva. Oni koji znaju da postoji, uglavnom smatraju da je to veoma ili donekle korisno za njih", navodi se u ovom dokumentu i ističe da je samo petina Roma i Egipćana koristila usluge saradnika, odnosno medijatora.

U obrazovnom sistemu 25 medijatora, po jedan na 70 učenika

Veljbana Naza radi u OŠ "Mileva Lajović Lalatović" u Nikšiću, kao jedna od dvije medijatorke na oko 200 učenika i učenica iz romske i egipćanske populacije koji pohađaju nastavu u ovoj školi.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, medijatora u obrazovnom sistemu Crne Gore ima 25. Trenutni uslov za angažovanje medijatora za obrazovanje je kvota - 70-oro djece na jednog medijatora. Ovoliki broj medijatora je određen prema aktuelnom Pravilniku o normativima i standardima za sticanje sredstava iz javnog prihoda za ustanove koje realizuju javno važeće obrazovne programe.

"Bilo bi dobro da dobijemo makar još jednog medijatora/medijatorku, a idealno kada bi na svakih 30 učenika bio po jedan. Ovako, trudimo se i radimo koliko možemo. Učenicima pomažemo u prevođenju gradiva, izradi zadataka, ali i drugom što zatreba. Redovno roditelje obavještavamo o napretku djece, pa je tako i saradnja sa školama mnogo bolja", objašnjava Veljbana.

Iz Ministarstva prosvjete za CIN-CG najavljuju da će u narednom periodu raditi da se broj medijatora poveća.

"Praksa je pokazala da je rad medijatora izuzetno koristan… Dopisima pojedinih škola tražena je nova sistematizacija u cilju povećanja broja medijatora, što ćemo u narednom periodu razmotriti", navode iz ovog Vladinog resora.

Iz HELP-a ističu da je dobro što se uviđa važnost medijatora, ali da problem ostaje kvota.

"Prosto, jedan medijator ne može na kvalitetan način brinuti o tolikom broju djece, a osim toga, u mnogim školama nije moguće zadovoljiti kvotu od 70 učenika na jednog medijatora, pa tamo gdje je manje đaka iz ovih zajednica, djeca ostaju bez potrebne pomoći i podrške", upozoravaju iz ove organizacije.

Iz UNICEF-a su ranije ukazivali na to da jednostavne intervencije, poput besplatnog prevoza i uključivanja medijatora, mogu značajno povećati broj u obrazovnim ustanovama u kratkom vremenskom periodu.

Prema podacima Strategije, stopa završavanja osnovne škole kod romske djece iznosi 56 odsto, a srednje svega tri odsto. Najveći procenat anketiranih roditelja romske i egipćanske zajednice, kako se navodi u ovom dokumentu, nema informaciju o tome da li u njihovoj zajednici postoji saradnik u obrazovanju.

"Oni koji su upoznati s ulogom medijatora veoma su zadovoljni. Skoro polovina njih koristila je te usluge. Većina smatra da je medijator u nastavi bio koristan", navodi se u ovoj Strategiji.

Medijatori utiču i da se smanji broj onih koji prekidaju školovanje, ističu iz HELP-a.

Nedostatak medijatora usporava socijalnu uključenost romske i egipćanske zajednice

Posljedice nedovoljnog broja medijatora pogubne su po romsku i egipćansku zajednicu, upozoravaju još iz HELP-a. Socijalna uključenost ovih zajednica u društvo još je daleko od zadovoljavajuće, a i dalje je prema njima etnička distanca ogromna.

Pozicije medijatora u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, kao i zapošljavanja još nijesu sistematizovane, kao što je to slučaj sa medijatorima u obrazovanju. Zato je, smatraju u HELP-u, rješenje ovog problema u sistematizaciji instituta medijatora u sistemu javne uprave u svim oblastima.

Država bi trebalo i da radi na poboljšanju uslova rada medijatora.

Oni su se u toku COVID-19 krize našli pred velikim izazovima, ali su i potvrdili značaj uloge koju obavljaju. Neki od njih su nekoliko puta u toku dana morali da obilaze različite škole i domaćinstva, često udaljena od grada. Za te potrebe nijesu imali obezbijeđene uslove.

"Osim izdatka za prevoz, tu je i komunikacija s učenicima i roditeljima putem telefona koju medijatori takođe finansiraju, budući da mnoga djeca nemaju internet. Ako imamo u vidu da medijatori brinu o 70 djece i da u nekim slučajevima ta djeca pohađaju različite škole koje su prilično udaljene, pa imaju obavezu i da im dostave materijal za nastavu, onda nadležno Ministarstvo u što skorijem roku treba da opredijeli dodatna sredstva za saradnike", ukazivali su tada iz NVO Mladi Romi.

U razgovoru s nekolicinom medijatora, CIN-CG je utvrdio da većina i dalje radi po ugovorima na određeno i prima minimalnu platu, od koje često najveći dio odvaja za prevoz do posla.

Veljbana kaže da joj je žao što je država tek u njenoj 50. godini prepoznala da bi ona mogla da doprinese zajednici.

"Bila sam jedina Romkinja u svojoj generaciji koja je u roku završila školu."

Voljela bi, kaže, da medijatori u školi gdje radi mogu koristiti prevoz koji je obezbijeđen djeci iz romske i egipćanske zajednice do škole, kako ne bi morali da plaćaju iz svog džepa.

"To je nekad bilo besplatno za sve", navodi ona.

Iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) upozoravano je da bi medijatori trebalo da dobiju stalno, a ne privremeno zaposlenje, jer se tako podstiče i stabilnost porodica iz romske i egipćanske zajednice.

Koliko je važna uloga medijatora lijepo ilustruje jedan radni dan 25-ogodišnje Denisone Beriše, medijatorke za socijalnu zaštitu, koja živi i radi u Nikšiću. Ona svojim sugrađanima pomaže i u raznim drugim oblastima. Često joj radni dan traje duže od osam sati.

"Baš mi se prije neki dan obratila za pomoć korisnica koja treba da uradi kateterizaciju srca. Nije imala potrebnu dokumentaciju, a rok je bio veoma kratak… Šta ako ne mogu svima da izađem u susret. Opašće povjerenje zajednica u nas…", upozorava Beriša.

Mnogi ostaju bez te pomoći jer ne znaju da postoje ove službe. Arnelin bi život možda izgledao drugačije da ima dovoljno medijatora da se brinu o svima kojima je podrška potrebna. Ovako, Arnela prosi, a njena djeca ne idu školu, jer niko nije stigao do njih da im kaže šta su sve njihova prava.

Crna Gora bez statistike o doprinosu rada medijatora

Na Kosovu je prije gotovo 10 godina rađena analiza Uloga posrednika u integraciji Roma, Aškalija i Egipćana u obrazovnom sistemu.

Najveći broj slučajeva u kojima je pružena podrška medijatora podrazumijevali su poboljšanje pohađanja škole (475 slučaja), povratak učenika u škole (321), podizanje nivoa svijesti ili pomoć za upis na programe intenzivne nastave (134). Od ukupnog broja zaključenih slučajeva, kod gotovo 78 odsto pomoć i podrška su uspješno pruženi.

U Srbiji, prema analizi Lica u riziku od apatridije Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) iz 2020. godine, među faktorima koji su najviše pomogli romskoj i egipćanskoj zajednici lokalni zdravstveni medijatori nalaze se ispred centara za socijalni rad.

U Crnoj Gori nema ovakve statistike ni za jednu oblast medijacije potrebne za romsku i egipćansku zajednicu.

Višestruka ranjivost djevojčica i žena iz ovih zajednica otežava odlazak od nasilnika, spas su često skloništa

Đurđa RADULOVIĆ

"Udali su me na silu za čovjeka kojeg nisam htjela, mnogo strarijeg od mene. Imala sam samo 17 godina. Nije me tukao samo muž, već i djever i svekar. Kasnije je i moj stariji sin bio nasilan prema meni'', kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Enisa (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), Romkinja u pedesetim godinama.

Mršava je, drhti dok govori. Njen život pun je stradanja. Od petoro djece izgubila je dvoje, a dvoje je rođeno sa posebnim potrebama. O njima i dalje brine, dok joj treće dijete, sin, dodatno zagorčava život, prijetnjama i brutalnim agresivnim ponašanjem.

Enisa je uspjela da se izvuče i ode od muža i njegove porodice. U tome joj je pomogla podgorička NVO Sigurna ženska kuća (SŽK). "Boravila sam tamo godinu dana. Znam da me je muž tražio, pokušavao je da dođe do mene. Srećom, bila sam dobro zaštićena", objašnjava Enisa.

Ona je nakon boravka u SŽK, iz Podgorice prešla u drugu, manju opštinu. Uz pomoć humanitarnih donacija sagrađena joj je kuća, gdje danas živi sa dvoje djece sa smetnjama u razvoju.

Ali sad je dočekao sin, koji je očito učio od oca, djeda i strica, pa je Enisa i danas u začaranom krugu nasilja. "Njegov odnos prema meni je takav, da sam često razmišljala da se ubijem".

Visok procenat Romkinja i Egipćanki u skloništima

,,Gotovo svake godine 30 odsto štićenica budu Romkinje i Egipćanke", kaže za CIN-CG Nada Jelovac, psihološkinja Sigurne ženske kuće (SŽK).

Od 38 osoba koje su 2023. bile smještene u SŽK, njih 16 su Romkinje i Egipćanke, kaže Jelovac.

I u Skloništu za žrtve nasilja u Nikšiću, koje je pod pokroviteljstvom nacionalne SOS linije za žrtve nasilja veliki je procenat Romkinja. "Tokom 2023, od ukupno 50 žena i djece, 22 osobe su bile iz romske populacije", kaže Nataša Međedović, izvršna kordinatorka iz skloništa u Nikšiću.

"Najveći broj slučajeva nasilja u romskoj zajednici ostaje neprijavljen i nerasvijetljen. I nakon prijavljivanja, Romkinje se u najvećem broju slučajeva vraćaju nasilniku. Siromaštvo je veliki uzrok tome", kaže za CIN-CG Šejla Pepić, predstavnica Romskog savjeta Crne Gore, koja se bavi zaštitom ženskih prava u okviru zajednice.

Kao jedna od najranjivijih grupa, žene romske zajednice su pod povećanim rizikom od nasilja u porodici, objašnjava Pepić. Zbog siromaštva, neinformisanosti, nedostatka obrazovanja i izraženog patrijarhalnog pogleda na svijet, Romkinje su dodatno ugrožene.

U posljednjih pet godina nije bilo istraživanja o porodičnom nasilju u zajednici, a podaci prikupljeni prije desetak godina pokazuju da je oko 50 odsto Romkinja i Egipćanki smatralo porodično nasilje prihvatljivim. Problem je, tvrde sagovornici CIN-CG, i to što žene iz ove zajednice često ne prepoznaju nasilje.

Zumreta Nerda, bila je djevojka romske nacionalnosti, čija je smrt 2022. potresla Crnu Goru. Nju je ubio njen nevjenčani suprug, Dalibor Nikolić, građanin Bosne i Hercegovine nastanjen u Baru. Zumreta je godinama trpjela zlostavljanje. Iako su članovi njene šire zajednice prijavljivali njenog partnera policiji zbog nasilja prema njoj, ona je iz straha sve negirala. Zumreta je odrasla u atmosferi nasilja - i njen otac ubio je njenu majku, dok je ona bila još djevojčica.

Izložene visokom stepenu nasilja

"Obično Romkinje trpe dugogodišnje seksualno, psihičko, fizičko nasilje. Izložene su mnogo intenzivnijem zlostavljanju, a imaju mnogo manje mogućnosti da napuste nasilan odnos", kaže psihološkinja Jelovac.

"Čak i roditelji koji prihvate da im se kćerka vrati, rijetko uzimaju i njenu djecu. Prema načelima patrijarhata koja su i dalje ključna u zajednici, djeca pripadaju muškarcu", objašnjava Jelovac. Ovaj patrijarhalni običaj opstajao je do skoro i kod većinske populacije u Crnoj Gori, podsjeća ona.

Iz SOS Skloništa za žrtve nasilja u Nikšiću kažu da Romkinje koje trpe nasilje, često nemaju podršku primarne porodice da napuste nasilnika.

"Podaci iz 2023. godine govore da su sve žene romske i egipćanske zajednice, koje su se nalazile u SOS skloništu, bile žrtve partnerskog nasilja. Svaka od njih je bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju – bilo im je ograničeno kretanje, kontakti, komunikacija, a polovini je bila zabranjena upotreba telefona. Dvije trećine su bile pod pritiskom porodice da se vrate nasilniku, a samo je četvrtina imala neki vid podrške porodice, kao, na primjer, verbalna podrška ili privremeni smještaj",navela je Nataša Medojević.

U romskoj porodici se još uglavnom smatra da muškarci i stariji članovi zajednice treba da imaju kontrolu nad ženama. Zato žene u romskoj porodici mogu biti izložene nasilju u toku cijelog svog života, a da ga ne prepoznaju, posebno oblike psihološkog i ekonomskog nasilja,piše u studiji "Nasilje u porodici u romskoj i egipćanskoj zajednici u Crnoj Gori", iz 2014. godine.

Od 2014. nije se mnogo promijenilo.

"Ne smijem da izlazim sama, svaki korak moram da prijavim mužu, a kad on nije tu svekrvi. Djeca su prisiljena da me prate, da kažu svekrvi gdje sam bila i šta sam radila", kaže za CIN-CG pripadnica romske zajednice koja živi u jednom naselju u Podgorici.

Ona je u konstantnom strahu od svekrve i muža. "Ne mogu ja tu ništa... Moram da pazim šta radim", objašnjava. Živi u krajnjem siromaštvu, prosi, pretražuje kontejnere, da bi preživjeli, ona, djeca, muž, svekrva...

Limitiran pristup pravdi

Osim toga što rijetko donose odluku da izađu iz nasilja, Romkinje i Egipćanke imaju ograničen pristup institucijama koje pružaju podršku, objašnjava Medojević. Zato je i pravda u borbi sa nasiljem teško dostupna. "U situaciji visoke traumatizacije kada je potrebno prijaviti nasilje, Romkinje i Egipćanke moraju da daju izjavu isključivo na jeziku većinske zajednice, što može predstavljati problem, obzirom da to najčešće nije njihov maternji jezik'', kaže Medojević.

Za maloljetne žrtve dječijih ugovorenih brakove, koje nerijetko prati nasilje, ne postoji dugoročno održivo rješenje koje bi trebalo da obezbijedi država: smještaj, oporavak i osnaživanje za izlazak iz nasilja i početak normalnog života, objašnjava Medojević.

Iz Sigurne ženske kuće objašnjavaju da njihove štićenice romske i egipćanske nacionalnosti često nemaju odgovarajuću dokumentaciju - neke su apatridi, ali i mnoge od onih koje imaju državljanstvo nemaju lična dokumenta. Zato je pokretanje bilo kakvog administrativnog procesa, uključujući i sudske postpuke, značajno otežano.

Među ženama romske i egipćanske zajednice postoji i nepovjerenje u rad institucija zbog nedostatka pravovremenog reagovanja nadležnih organa, objašnjava Pepić iz Romskog savjeta.

Ovo potvrđuje i terenski rad organizacije Centar za romske inicijative (CRINK), koja se godinama bavi zaštitom djevojčica i žena u zajednici od ugovorenih brakova i nasilja. "Kada se žrtve odluče da prijave nasilnika, često moraju zvati više puta kako bi policija izašla na lice mjesta, ili se dešava da iz policije traže da žrtva dođe u stanicu policije kako bi prijavila nasilje", kaže za CIN-CG Fana Delija iz CRINK-a.

Zadovoljenje pravde često je nedostupno i ženama iz drugih zajednica, koje prijave nasilje u Crnoj Gori. To je prije dvije godine potvrdio slučaj Šejle Bakije, koja je stradala sa 19 godina. Ubio je bivši, nasilni partner, nakon što ga je više puta prijavljivala policiji.

Kazne za nasilje u porodici su u Crnoj Gori i dalje blage. Najstrožija kazna u 2022. izrečena u Podgorici za djelo nasilje u porodici, bila je dvije godine, kazali su iz Osnovnog suda Podgorica za CIN-CG. Tokom 2022. je u tom sudu formirano 96 krivičnih predmeta za nasilje u porodici, od čega su 90 razriješeni slučajevi. Od toga su bile 43 kazne zatvora, ali su čak 33 osude samo uslovne. Najblaža kazna zatvora bila je u trajanju od 30 dana, kazali su oni.

Ostale kazne tokom 2022. za nasilje u porodici bile su: pet kazni zatvora koje će se izvršavati u prostorijama za stanovanje, četiri kazne rada u javnom interesu, dva rješenja o psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi i jedna novčana kazna. Osim toga bilo je jedno rješenje o obustavi krivičnog postupka i jedno rješenje o odbijanju optužnog predloga, kazali su iz Osnovnog suda.

Da je nasilje u porodici obrazac ponašanja koji se ponavlja potvrđuje i činjenica da je na SOS nacionalnoj linijza žrtve nasilja, od januara do avgusta 2023. u Crnoj Gori ostvareno 1657 poziva, od ukupno 298 osoba. "Nije moguće dostaviti statističke podatke o broju Romkinja i Egipćanki koje se obraćaju za pomoć telefonskim putem'', kazala je Medojević.

Izlaz težak, ali moguć

Romkinje i Egipćanke u SŽK uglavnom dođu na sopstvenu inicijativu, objašnjava Jelovac, što govori da su u određenoj mjeri ipak informisane o mogućnosti smještaja u SŽK."One nerijetko same traže policiji da ih smjeste kod nas. Iako se čini da je za njih pristup informacijama o SŽK otežan, one dolaze po preporuci drugih žena iz njihove zajednice u Podgorici", kaže Jelovac.

U trenutnku kada stupe u sklonište, Romkinje i Egipćanke, za razliku od žena iz većinske populacije obično nijesu zainteresovane za psihološku i pravnu pomoć, već samo smještaj. "Problem je što niko u Crnoj Gori ne pruža psihološku pomoć na romskom jeziku", objašnjava Jelovac.

Zbog načina na koji funkcioniše romska zajednica, žene se često osjećaju nebezbjedno.

"One žive u velikim porodicama, koje sve pripadaju istom komšiluku, pa se obično plaše da će se brzo pročuti gdje su se sakrile", kaže Jelovac.

Tokom pola godine koliko Romkinje i Egipćanke obično ostaju u SŽK, ova ustanova im pomaže da počnu proces osamostaljenja, često veoma komplikovan.

"Počinje se od sređivanja papira žene i djece, pokušavamo da pomognemo oko državljanstva ako ga nemaju, obnovimo pasoš ili dobavljamo dokumenta iz susjednih država. Gledamo koje usluge se mogu ostvariti preko Centra za socijalni rad, nastojimo da dijecu upišemo u vrtić ili školu, a nakon toga probamo da obezbijedimo zaposlenje žrtvama", objašnjava Jelovac. "Imamo saradnju sa agencijom za čišćenje, pa tu pokušavamo da je zaposlimo, ili savjetujemo žrtve da traže same posao po marketima, ili na drugim mjestima, uglavnom kao higijeničarke".

Medojević iz skloništa u Nikšiću, naglašava da sve žrtve nasilja mogu dobiti nacionalnu SOS liniju na broj: 081 111 111, na kojem se ne učitava ko zove. Pozivi su otvoreni 24 sata, svih sedam dana i besplatni su za sve mobilne i fiksne mreže u Crnoj Gori.

Osim usluge licenciranog skloništa, Medojević naglašava da u Nikšiću pružaju i profesionalnu pomoć psihologa.

Navedeno, naizgled ohrabruje, ali je problem podatak da se dvije trećine žena iz romske i egipćanske zajednice vrati nasilniku što je značajno više u odnosu na većinsku populaciju, gdje se vrati jedna od tri žene, objašnjava Medojević.

Mlađe generacije informisanije o nasilju

Pepić iz Romskog savjeta ističe važnost obrazovanja i finansijske samostalnosti žena romske i egipćanske populacije.

"Radimo na motivaciji djevojčica i žena da se obrazuju i zapošljavaju, jer samo tako se može izlaći iz siromaštva i boriti za svoja prava, ali i izvršavati obaveze", kaže Pepić.

Ipak, nešto je bolja situacija kod mladih Romkinja i Egipćanki. U posljednje vrijeme kod novih generacija je povećana svijest o značaju prijavljivanja nasilja, a veći je i stepen informisanosti o pravima, kaže Pepić.

"Međutim, kod starijih se i dalje veoma mali broj žena odlučuje da prijavi zlostavljanje", ističe ova sagovornica CIN-CG.

"Bolja informisanost o osnovnim pravima ove populacije zahtijeva dugoročne napore i saradnju sa zajednicom. Važno je osigurati da se informacije prilagode specifičnim potrebama i kulturnim kontekstima Roma i Egipćana", kaže Medojević. Jezička barijera je jedan od najvećih problema, pa su prevodioci i medijatori koji mogu pomoći u prevodu na maternje jezike Roma i Egipćana od ključne važnosti.

Iz NVO Centar za romske inicijative (CRINK) kažu da posredstvom svojih medijatorki obrazuju Romkinje i Egipćanke o prijavljivanju nasilja.

"Posljednjih godina Romkinje i Egipćanke najčešće prijavljuju nasilje nakon obavljenih razgovora sa medijatorkama koje su angažovane od CRINK-a u više gradova", kaže Fana Delija.

Da se krugovi nasilja ponavljaju, potvrđuje slučaj Enise, sa početka teksta. Ne samo da ona nije uspjela da obezbijedi sebi miran život, već je i njena kćerka je sada žrtva nasilja, koje još niko ne kažnjava.

Nakon smjene vlasti prije tri godine počeli su da se “tope” depoziti položeni u banci mlađeg Đukanovića koja je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i bliskih biznismenaRevizor upozorio na neizvjesnu budućnost kompanije, Centralna banka tvrdi da je sve u redu, ali krije nalaze o kontroli

Biljana Matijašević

Dok Prva banka upada u novu krizu radi istorije rizičnog poslovanja i gubljenja privilegovane pozicije na tržištu nakon 30. avgusta 2020, njen dominantni vlasnik Aco Đukanović poslije sloma DPS-a živi van Crne Gore i nastoji da proda ovu kompaniju. Prva je godinama opstajala zahvaljujući obimnoj podršci Vlade, depozitima državnih preduzeća, institucija, lokalnih samouprava i biznismena bliskih Đukanovićima.

Više izvora Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) potvrdilo je da je brat bivšeg višestrukog premijera i predsjednika države Mila Đukanovića preselio u Luksemburg brzo nakon izbora 2020. godine i da je tamo već ušao u nove projekte.

Dugogodišnji režim DPS-a omogućio je Acu Đukanoviću i određenom broju povezanih biznismena enormno bogaćenje, često uz zaobilaženje zakonskih propisa, uprkos činjenici da su zakoni pisani upravo za njih. Bogatstvo mađeg Đukanovića procjenjivano je na više stotina miliona eura. Prva banka samo je jedna od bivših državnih firmi koja je prešla u Acove ruke, tokom godina sumnjivih i ortačkih privatizacija kojima je rukovodio Đukanović stariji.

Nakon smjene vlasti prije tri godine počelo su da se “tope” depoziti položeni u Prvoj, a u revizorskom izvještaju za 2022. istaknuto je da postoje značajne neizvjesnosti kada je u pitanju buduće poslovanje banke.

“Potencijalni kumulativni efekti pitanja iznijetih u djelovima našeg izvještaja Osnove za mišljenje sa rezervom i Skretanja pažnje, mogu direktno uticati na smanjenje adekvatnosti kapitala ispod propisanih minimuma, kao i na pogoršanje ostalih pokazatelja i limita propisanih od strane Centralne banke, što ukazuju na postojanje materijalno značajne neizvjesnosti koja izaziva značajnu sumnju u vezi sa sposobnošću banke da nastavi poslovanje u skladu sa načelom stalnosti poslovanja”, piše u izvještaju nezavisne revizorske kuće BDO.

Kako su se topili depoziti

Nova uprava Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), koja je značajan akcionar Prve (oko 20 odsto) povukla je oko 11 miliona eura depozita iz banke, odmah nakon konstituisanja menadžmenta i promjene vasti. Iz EPCG su za CIN-CG rekli da je u ovom trenutku stanje na depozitnom računu kod Prve oko 1,6 miliona eura.

Energetska kompanija je 2019. u Prvoj banci imala ukupno 24 miliona eura depozita (oročeni i po viđenju), da bi taj iznos 2020. godine bio oko 20 miliona. Prema podacima iz revizorskih izvještaja, EPCG 2021. godine depozite u banci Aca Đukanovića smanjuje na 14,5 miliona, a u prošloj godini na 8,8 miliona eura, da bi sada stanje bilo svega 1,6 miliona.

Državno energetsko preduzeće je 2010. godine Prvoj banci odobrilo subordinirani kredit od 10 miliona eura, kako bi prevazišla problem s likvidnošću.

Kredit je kroz više aneksa smanjen na šest miliona, a posljednji aneks potpisala je bivša uprava EPCG 2020. godine, i otplatu odložila do 1. aprila 2028.

Iz EPCG podsjećaju da su prošle godine od CBCG tražili odobrenje da povuku subordinirani kredit, ali regulator to nije dozvolio. Iz CBCG su ranije pojasnili da bi to ugrozilo poslovanje banke.

“Ukupni prihodi EPCG po osnovu obračunatih i isplaćenih kamata na subordinisani dug, zaključno sa 31. 3. 2023. godine, iznose oko 6,5 miliona eura”, rekli su iz EPCG za CIN-CG.

Prva banka je na kraju 2019. godine imala depozite od oko 340,8 miliona eura. Već krajem 2020, nakon pada DPS-a, depoziti klijenata se smanjuju na 301,7 miliona, a 2021. godine na 258,4 miliona eura. Na kraju prošle godine depoziti Prve ipak su porasli i iznosili su oko 285,3 miliona eura, ali i dalje je to veliki odliv u odnosu na vrijeme vladavine Đukanovića starijeg.

Značajan iznos depozita u Prvoj banci imala je i ćerka kompanija EPCG - Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS), kao i kompanije u većinskom vlasništvu EPCG - Rudnik uglja i Zeta energy.

Depozite su imale i Pivara Trebjesa, Sportski objekti d.o.o, nikšićki Dom učenika i studenata i Opština Nikšić.

Od njih su depozite, značajno umanjene, u prošloj godini imali samo EPCG, CEDIS, Zeta energy i Rudnik uglja.

Tako je CEDIS 2019. imao položeno ukupno 20 miliona eura, a na kraju prošle godine svega 3,5 miliona eura.

Depoziti Rudnika uglja 2019. godine su iznosili 3,2 miliona, a prošle godine 675 hiljada.

Kompanija Zeta energy je depozite smanjila sa 953 hiljade u 2019. godini, na simboličkih hiljadu eura u prošloj.

CBCG krije nalaze kontrole

CBCG je obavljala kontrolu Prve banke u prošloj godini, ali iz institucije kojom još upravlja Radoje Žugić, čovjek od povjerenja bivšeg režima i bivši direktor banke Aca Đukanovića, ne žele da otkriju nalaze. Žugiću je istekao mandat, ali zbog političkog nesuglasja novi guverner još nije izabran, pa on rukovodi ovom institucijom, koju je preuzeo 2016. godine. On je tom institucijom rukovodio i u periodu od 2010. do 2012. godine.

“Informacije u vezi nalaza kontrole banaka, kao i eventualnom uvođenju mjera su povjerljivog karaktera”, kazali su za CIN-CG iz CBCG.

Goran Knežević, bankarski ekspert i nekadašnji zamjenik generalnog direktora CBCG, kaže da je, prema njegovim informacijama, CBCG bila krajem prošle godine i početkom ove u kontrolu banke i da navodno nije nađeno ništa sporno.

Prema njegovim riječima, u nalazima kontrole Prve od strane CBCG navodno piše da je poslovanje banke usklađeno sa zakonom, dobrim praksama i stabilno, pri čemu su kao presječni datum uzeli kraj novembra, a ne kraj godine.

“Prema novom Zakonu o kreditnim institucijama CBCG je u obavezi da objavljuje prekršajne mjere prema bankama, ako ih izriče. Ako ih ne izriče trebalo bi da znači da je sve u redu”, objasnio je.

Iz CBCG kažu da je Prva banka u redovnom režimu poslovanja, likvidna je i nema neizvršenih naloga.

Na pitanje CIN-CG da li će EPCG nastaviti da pomaže Prvoj banci kao u prethodnom periodu, iz energetske kompanije su odgovorili da Prva banka u svom polugodišnjem izvještaju navodi da ne postoje problemi u poslovanju, da je likvidnost na zadovoljavajućem nivou i omogućava nesmetano funkcionisanje i da banka funkcioniše bez ikakvih ograničenja u pogledu odobrenja kredita.

Analiza CIN-CG pokazala je da više od deceniju Prva banka nema pozitivan izvještaj nezavisnog revizora, što je moralo biti alarm za regulatora, Centralnu banku, da preduzme oštrije mjere.

Revizorske kuće u izvještajima u prethodnih 12 godina (raniji izvještaji nijesu dostupni na sajtu Centralne banke) uglavnom ukazuju na iste probleme - visok nivo loših kredita, neusklađenost sa propisima regulatora i međunarodnim revizorskim standardima, potcijenjene ili precijenjene bilansne stavke, zbog čega krajnji rezultat poslovanja nije istinito prikazivan.

Izvor CIN-CG upoznat sa situacijom u Prvoj (ime poznato redakciji) rekao je da je ta banka ranije zasluživala i negativno mišljenje revizora, “ali se niko nije usudio da ga napiše”, s obzirom na to da je u vlasništvu brata Mila Đukanovića koji je i sam jedno vrijeme imao akcije u toj banci. Poznato je da je on prodajom tih akcija zaradio svoj prvi legalni milion.

Izvor navodi da se ta banka nije prilagođavala bankarskim propisima Crne Gore, već su se propisi “prilagođavali njoj”, odnosno Centralna banka je regulativu labavila zbog Prve banke.

Goran Knežević za CIN-CG kaže da se, analizirajući perfomanse ove banke, može zaključiti da bi bilo poželjno da Prva banka promijeni poslovni model, sistem upravljanja rizicima i poslovnu kulturu.

“Graditelji jedne kulture teško mijenjaju istu, osim ako se sami intenzivno ne mijenjaju, pa obično novu mora donositi neko drugi ili neodgovarajuća poslovna kultura dovodi do propadanja sistema”, ocijenio je Knežević.

On je potvrdio da je nakon 2008. godine, kad je Prva bila u prvoj velikoj krizi, “popustila” kontrola banaka.

Pod velom tajne mjere i podaci u poslovanju

Na pitanje CIN-CG zašto nijesu preduzimali oštrije mjere prema Prvoj banci, s obzirom na činjenicu da više od deset godina nema pozitivno mišljenje revizora, iz CBCG su odgovorili da su informacije u vezi sa nalazima kontrole poslovanja banaka, kao i o uvođenju mjera, povjerljive i mogu se dostavljati “isključivo za to nadležnim državnim organima”.

Direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović kaže za CIN-CG da stvarna kontrola poslovanja banke od vrhovne monetarne institucije nikada nije preduzeta, a oni koji su to svojevremeno pokušali brzo su sklonjeni.

“To je prosto bila ‘nedodirljiva’ banka kojoj je zbog jakih političko-nepotističkih veza bio podređen državni interes, pa je veliko pitanje i koliko su u takvom ambijentu revizori od menadžmenta banke dobijali zaista relevantne podatke i koliko su onda mogli dati relevantne ocjene o stanju banke”, ocijenila je.

Smatra da od krize banke 2008. godine, nakon čega su je građani, a da ih niko nije pitao, pomogli sa 44 miliona, a godinu kasnije je u nju položeno desetine miliona eura od prodaje dijela državnog paketa akcija EPCG kako bi se spasila bankrota, prave brojke poslovanja te banke u dobroj mjeri su i dalje obavijene “velom tajne”.

Prva banka nastala je preuzimanjem državne Nikšićke banke 2006. godine, i za nekoliko mjeseci u rukama porodice Đukanović narasla je za više desetina puta. Odmah je počela da služi, kako je izvještavao BBC, kao keš mašina vladajuće elite i njihovih prijatelja, od kojih su neki dobijali milionske kredite bez sigurnih kolaterala.

Regulator je prije krize i pomoći države 2008. godine uveo mjere Prvoj banci, zbog utvrđenih problema sa likvidnošću. Tada je od nje zahtijevano da prekine da odobrava kredite koji nijesu u skladu sa propisima. Međutim, banka, kako se vidi iz revizorskih izvještaja, nije poštovala mjere CBCG pod kojima je faktički samo formalno bila dvije i po godine.

Prva je izbjegla slom uz pomoć države 2008. godine donošenjem specijalnog zakona, navodno zbog globalne krize, i odobravanjem kredita od 44 miliona eura iz budžeta države. Banka je kredit vratila u tranšama, a u dijelu javnosti su se pojavile sumnje da je fiktivno vraćen. Prva rata je vraćena tako što je 13. marta 2010. godine uplaćeno 11 miliona u 11 uzastopnih transakcija i to nakon priliva depozita od državnog Regionalnog vodovoda, takođe u 11 transakcija po milion eura. To je potvrdio revizor.

Zbog sumnje u regularnost vraćanja kredita državi, protiv Prve banke i nekih tadašnjih članova Vlade podnijeto je više krivičnih prijava. Prijave su podnijeli MANS, CBCG i Pokret za promjene. Iz Prve banke su tada negirali navode da su nezakonito vratili Vladi dio kredita.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) nijesu odgovorili za CIN-CG šta je sa krivičnom prijavom koju su 2020. godine podnijeli predstavnici Demokratske Crne Gore, Partije penzionera i Sindikata penzionera. Raniju krivičnu prijavu, iz 2012. godine, odbacilo je Vrhovno državno tužilaštvo na čijem je čelu bila Ranka Čarapić. Tu prijavu podnijela je CBCG zbog sumnji u neregularnosti u poslovanju, na čijem je čelu bio Ljubiša Krgović. On je smijenjen sa te pozicije, nakon što se suprotstavio porodici Đukanović.

Teško će neko kupiti banku opterećenu problemima

Banku je u eri DPS-a faktički držala Elektroprivreda Crne Gore kroz depozite, dokapitalizaciju i odobravanjem suboordiniranog kredita, kao i kroz milionske transakcije prilikom prodaje dijela EPCG italijanskoj A2A. Prodaju crnogorskog najvrednijeg preduzeća ugovorio je Đukanović stariji.

Tako je, zahvaljujući EPCG, Prva uspijevala da ima zakonom propisan nivo kapitala.

Nakon posljednjeg izvještaja revizora za 2022. i iskazanog mišljenja sa rezervom, pokrenuta je priča o prodaji banke.

Mediji iz Srbije i Crne Gore su u julu objavili da je za Prvu banku zainteresovana Poštanska štedionica Srbije, ali je to brzo demantovano.

Iz Centralne banke kažu da nijesu dobili formalno obavještenje o namjeri kupovine akcija Prva banke, a takvu informaciju nemaju, kako tvrde, ni u EPCG.

Revizor je u izvještaju za Prvu banku za 2022. naveo da postoji interesovanje za kupovinu većinskog paketa akcija banke “od strane strateških investitora iz Evrope i regiona”.

“Po mišljenju rukovodstva banke u kratkom roku može doći do realizacije neke od ponuda, čime bi se stvorili neophodni uslovi za opstanak i dalji razvoj banke”, piše u izvještaju.

CIN-CG je pisao većem broju banaka u Evropi i regionu i sve su saopštile da ne razmišljaju o kupovini Prve. Iz Prve banke nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li pregovaraju o prodaji i sa kim.

Izvor CIN-CG podsjeća da se o prodaji te banke priča više od deset godina i da će je teško neko kupiti zbog problema sa likvidnošću.

Još 2011. godine, prema medijskim izvještajima, pregovaralo se o prodaji Prve banke ruskom bankaru Vladimiru Antonovom, koji je sumnjičen za pronevjeru novca u litvanskoj banci Snoras i letonskoj Krajbanci i finansijske malverzacije u vezi sa HSBC bankom.

O prodaji Prve banke pregovarano je i sa kraljevskom porodicom Al Nahijan iz UAE, 2008. i 2013. godine, ali ni to nije bilo uspješno.

Banka je na kraju prošle godine imala 280 akcionara od kojih su najveći Aco Đukanović sa 41,46 odsto i EPCG sa 19,76 odsto, dok su vlasnici ukupno 11 odsto akcija skriveni iza zbirnih kastodi računa u Hipotekarnoj banci (4,48 odsto), Prvoj banci (3,44 odsto) i Crnogorskoj komercijalnoj banci (3,1 odsto).

Aco sada povećava svoje depozite

NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) objavila je krajem avgusta da je Aco Đukanović, kada je tražio pomoć države 2008. godine, svoje depozite povlačio.

Prema podacima ASP, oročeni depoziti Aca Đukanovića su krajem 2008. godine sa 18,1 smanjeni na 4,3 miliona eura. Njegovi depoziti su nastavili da se smanjuju, pa on 2019. godine, prema revizorskom izvještaju, na svoje ime nije imao depozita u Prvoj.

Pošto je napustio zemlju, mlađi Đukanović je međutim u posljednje tri godine, dok su drugi povlačili, upumpavao depozite u svoju banku, pokazuju revizorski izvještaji. Tako je 2020. imao u banci depozit od 956.000, a 2021. ta je suma narasla na 1.127.000 eura. Te godine je i mikrokreditna firma u vlasništvu Prve banke Montenegro investment credit položila depozit u Prvoj u iznosu od 806.000 eura. U revizorskom izvještaju za 2022. navodi se da je depozit Aca Đukanovića iznosio 1,8 miliona eura, dok je Montenegro investment credit smanjio depozit na 514.000.

Pošto država više ne upumpava novac u banku koja je godinama bila privilegovana, očito je da mlađi Đukanović sada mora da ubacuje sopstveni novac kako bi spasio likvidnost banke i pripremio je za prodaju. Imajući u vidu koliko su novca izvukli iz države, ovi depoziti su samo simbolični iznosi za familiju.

Kontrola svih banaka slabija od 2008. godine

CIN-CG je tražio od CBCG kopije izvještaja o kontroli Prve banke iz 2008. godine i 2009. godine, ali je zahtjev odbijen jer, kako su obrazložili, predstavljaju poslovnu tajnu.

CIN-CG je, preko MANS-ove platforme za slobodan pristup informacijama, tražio i poseban revizorski izvještaj kojeg je po nalogu CBCG 2009. uradila međunarodna revizorska kuća PriceWaterhouseCoopers (PWC), ali je CBCG i taj zahtjev odbila uz obrazloženje da nije u njihovom posjedu. PWC nije završio reviziju, koja je ostala u formi nacrta. To je, kako je Krgović naveo u izjavi u tužilaštvu 2014. godine, jedna od najtežih kvalifikacija za neku banku.

Na pitanje CIN-CG da li je CBCG uništila dokumentaciju o poslovanju Prve banke za 2008. i 2009. godinu, odgovorili su da ne uništavaju dokumentaciju o poslovanju banaka i “ona je dostupna na uvid trećim licima u skladu sa zakonom”.

“Kada je u pitanju arhiviranje i čuvanje dokumentacije, Centralna banka postupa u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti i Listom kategorija registraturske građe Centralne banke na koju je dao saglasnost Državni arhiv Crne Gore”, kazali su.

Djelove nacrta revizorskog izvještaja PWC i objavila je 2012. godine regionalna mreža istraživačkih novinara Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP). Izvještaj je pokazao da je Prva banka skoro dvije trećine odobravala povezanim licima gdje je kršila ne samo svoja interna pravila, nego zakon i drugu regulativu, nanoseći štetu sebi zarad posebnog tretmana VIP firmi i osoba.

Jedan od primjera su strane firme povezane sa biznismenom i prijateljem Mila Đukanovića, Zoranom Bećirovićem. Kontrolori Centralne banke su 2007. godine utvrdili da je banka, bez pribavljanja svih informacija i dokumentacije, otvorila račune za Beppler and Partners, registrovanom na Britanskim Djevičanskim ostvrima, zatim Caldero Trading, Beppler Property and Development i Beppler Investments, registrovane na Kipru.

OCCRP je 2014. objavio i da je Prva banka poslovala sa osuđenim narko-bosom Darkom Šarićem i njegovim saradnicima, omogućivši im da preko računa u toj banci dobijaju kredite pod povoljnim uslovima, za koje postoji osnovana sumnja da su korišćeni za pranje novca.

“U poslovanju sa Šarićem i Rodoljubom Radulovićem, odnosno sa njihovim firmama, Prva banka je kršila zakon i interne akte, dodjeljujući im kredite uz kršenje propisane procedure i bez sredstava obezbjeđenja iz kojih bi se mogli vratiti. Tako, na primjer, pri otvaranju računa za Lafino Trade LLC i američke savezne države Delaver i Camarilla Corporation sa Sejšela, Prva banka nije pribavila važeći izvod iz registra, kao ni kopije ličnih dokumenata za lica koja su imala pristup računu. Na taj način Prva banka je prekršila Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma”, objavio je OCCRP.

U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka, sagovornici CIN-CG poručuju da ovo mora biti alarm za društvo

Nemanja ŽIVALJEVIĆ

Provalnicima u depo Višeg suda u Podgorici na izvol'te je bila zaplijenjena droga, oružje, novac i sve ostalo što može služiti kao dokaz protiv optuženih za krivičnih djela. Ako je nešto od potencijalnih dokaza nestalo mogu biti ugrožene i optužnice i pravo optuženih.

U Višem sudu se vode ili će se voditi neki od najznačajnijih sudskih postupaka – kao što je onaj protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, zatim u slučajevima "državni udar", "koverta", „Do Kvon“...

„To što je podgorički Viši sud bio na udaru onih koji su bez dozvole upali u njegov depo, alarm je za društvo“, kazala je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) dugogodišnja sutkinja tog suda Valentina Pavličić i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Ona smatra da je taj upad imao jasan cilj.

"Prostorija i mjesto o kom se radi može biti obijeno samo sa ciljem, a to je da se dođe do određenih sredstava koja se u toj prostoriji čuvaju", rekla je ona.

Predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić rekao je na konferenciji za novinare da je neko prokopao prolaz ispod zgrade suda i da je završio u prostorijama depoa. Tako je ono što se do sada gledalo samo u američkim filmovima, postalo i crnogorska stvarnost.

"Na dobro sakrivenom mjestu pronađen je otvor tunela, koji je morao biti pravljen duži vremenski period. Uviđaj je završen, ne znamo šta se moglo sve desiti da taj otvor nije primijećen. Nama je najvažnije da smo zatvorili nešto što je predstavljalo opasnost", rekao je Savić koji tvrdi da ne nedostaje skoro ništa. Video snimci nadzornih kamera se još provjeravaju.

Negirao je navode pojedinih medija da je ukraden laptop korejskog "kralja kriptovaluta" Do Kvona, jer se on ni ne nalazi u depou.

Savić je kazao da se najvjerovatnije radi i o tome da su provalnici iskoristili i mrežu tunela ispod zemlje za koju je poznato da se nalazi u Podgorici.

"Prilikom uviđaja, odnosno popisa, pronašli smo na dobro sakrivenom mjestu otvor. Taj otvor je ukazivao da se radi o otvoru tunela koji je morao biti pravljen duži vremenski period, ukazuju dimenzije da se ne radi o nečemu štoje rađeno na brzinu i bez tehničke podršle", naveo je on.

Depo je jedna od najvažnijih prostorija u Višem sudu. Tamo se čuvaju predmeti oduzeti od osumnjičenih, među kojima se, prema riječima Pavličić, mogu naći oružje, kompjuteri, novac, droga... Dakle, sve ono što može služiti kao dokaz protiv optuženih za neka od teških krivičnih djela.

Iako ne želi da prejudicira, konstatuje da je upad u Viši sud zabrinjavajući.

"Zašto? Jer mogu da nestanu predmeti koji sjutra mogu biti od značaja za rješavanje određenog krivičnog postupka. Na primjer, možda je neophodno vještačenje oduzetog pištolja ili droge ili nekog drugog predmeta ili je zbog kontrole vještačenja neophodno da se ponovo uzme u razmatranje. Ako bi došlo do nestanka takvih stvari to narušava i materijalnu i procesnu prirodu jednog predmeta, jer tada prava okrivljenih mogu da budu povrijeđena ili optužnica da bude ozbiljno narušena", rekla je Pavličić.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić rekao je da tunel prokopan ispod Višeg suda vodi do stana naspram zgrade suda.

On je novinarima tokom obilaska Višeg suda kazao kako tek treba da se utvrdi kako je došlo do te nezakonite aktivnosti.

KAKO I KO MOŽE DO DEPOA?

Za Mariju Popović-Kalezić iz Centra za građanske slobode (CEGAS) je ono što se desilo u Višem sudu "krajnje ružan i zabrinjavajući scenario". I ona smatra, kao i nekadašnja sutkinja Višeg suda, da je neko imao jasan cilj, ali i dobru logistiku za upad.

Svemu tome ide na ruku neadekvatnost prostorija u kojim se čuvaju oduzeti predmeti. Naime, nalaze se u podrumu i imaju nedovoljno kvadratnih metara za sve ono što se oduzima. Mediji su ranije pisali da se u njima nalazi više od devet i po tona narkotika.

"Uzroci provale u depo Višeg suda se mogu tražiti prvo u grubim propustima obezbjeđenja samog depoa, kao i više decenija neadekvatnom prostoru za tu namjenu. Depo Višeg suda je crna tačka kada je bezbjednost u pitanju kako zbog njegove pozicije, neadekvatnog prostora, sada vidimo i zbog krajnje loše obezbijeđenosti", kaže Popović-Kalezić.

Valentina Pavličić pojašnjava da je zgrada Višeg suda obezbijeđena kao Alkatraz, jer je sa svih strana pod video nadzorom. Uz to, nezaposleni u sud mogu da uđu tek nakon što na prijavnici ostave telefon i lična dokumenta, nakon čega ih policijski službenik vodi do neke od kancelarija ili sale.

Posebna priča je ulazak u depo, objašnjava ona.

"Do depoa može da dođe samo i isključivo ovlašćeno službeno lice koje ima ključeve od te prostorije i za svaku uzetu ili vraćenu stvar iz depoa mora postojati pisani trag", kazala je Pavličić.

To službeno lice je neko od zaposlenih u sudu. Uz to, objašnjava zastupnica Crne Gore u Strazburu, niko ne smije nakon radnog vremena da bez odobrenja bude u zgradi.

"Mimo radnog vremena u zgradu suda ne može niko da uđe bez odobrenja predsjednika Vrhovnog suda, odnosno bez saznanja predsjednika Višeg suda", navodi ona.

To što se u ovom trenutku rekonstruiše zgrada u koje se nalaze tri suda ne bi smjelo da slabi njihov nivo bezbjednosti. Pavličić kaže da radnici koji obavljaju radove moraju biti evidentirani, te da je neophodno da se prati njihovo kretanje unutar sudova.

Boris Savić je na pitanje novinara kako su za tako kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu koju čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaje osjetljivi materijal. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.

Predsjednik Višeg suda čak ne vjeruje da je osoba koja je kopala tunel željela da ukrade dokaz koji je već bio predmet vještačenja, već da je pokušao da dođe do sobe za zadržavanje kako bi bilo pokušano bjekstvo.

Nakon ove ocjene Borisa Savića postavlja se logično pitanje – zašto je i kako osoba koja je htjela da stigne do sobe za zadržavanje završila u depou Višeg suda gdje je čak i preturala dokazni materijal. Postavlja se i pitanje kolika je odgovornost Savića zbog svega što se dogodilo.

On je kazao da javnost treba sama to da procijeni. Konferenciju za medije je iskoristio i da kritikuje javne funkcionere koji su komentarisali upad u Viši sud, a da, kako kaže, nisu znali sve činjenice.

Boris Savić je za predsjednika Višeg suda prvi put izabran 2014. godine. Na to mjesto je došao sa pozicije osnovnog tužioca u Kotoru. Za njega je tadašnja predsjednica Sudskog savjeta i Vrhovnog suda Vesna Medenica rekla da je „sjajan sudija“. Reizabran je 2019. godine, a tadašnja opozicija kritikovala ga je da je ,,specijalni partijski sudija DPS-a”.

Najpoznatija Savićeva odluka je od prije pet godina da odredi zatvor dvojici lidera i poslanika bivšeg Demokratskog fronta Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića, uz obrazloženje da ,,stavljanje u zatvor – nije pritvor”.

Takođe, Savić je poznat po potvrđivanju sporazuma Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u slučajevima milionskih prevara, zloupotreba položaja, pranja novca i utaje poreza. Kako je CIN-CG ranije objavio, u 40 sporazuma SDT-a u takvim slučajevima okrivljenima su izrečene simbolične kazne, 28 uslovnih, sedam nanogica i pet zatvorskih osuda po šest mjeseci robije.

U najvećem broju ovih nagodbi, preciznije u 31 predmetu, odlučivao je Savić.

On je potvrdio gotovo sve sporazume Specijalnog tužilaštva sa Budvanima osuđenim za organizovani kriminal.

Savić je u septembru 2016. Godine osudio bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića na godinu i 10 mjeseci zatvora i da uplati 50.000 eura u državni budžet, a oko milion na račun Opštine Budva, zbog brojnih malverzacija u tom gradu, što je kazna ispod minimuma.

Pokret za promjene je ranije tražio od SDT-a da pokrene istragu protiv Savića jer nije podigao nijednu optužnicu protiv budvanske kriminalne grupe, dok je bio tužilac u Kotoru.

KOVAČA BRINE INTEGRITET, KNEŽEVIĆA PRAĆKE

Ministar pravde Marko Kovač očekuje da nadležne institucije hitno rasvijetle upad u Viši sud u Podgorici. U saopštenju konstatuje da se obijanjem depoa grubo narušava integritet jedne od najznačajnijih sudskih instanci u Crnoj Gori.

"Simptomatično je da se ovaj slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje, pa se nadamo da će ovaj nemio događaj biti vrlo brzo riješen, te da isti neće uticati na sprovođenje već započetih postupaka pred Višim sudom u Podgorici", kazao je.

Povodom dešavanja u jednoj od najvažnijih sudskih instanci CIN-CG se obratio Upravi policije, ali do objavljivanja teksta odgovori nijesu stigli.

Ministar Adžić je tokom obilaska suda rekao da će policija uraditi sve da otkrije počinioce i da je u toku popisivanje materijala u depou Višeg suda.

"Trenutno nema lica koja su procesuirana, ali vrlo brzo očekujemo da će se i od pojednica uzimati izjave", kazao je Adžić.

Povodom obijanja depoa oglasio se i jedan od lidera nekadašnjeg Demokratskog fronta i optuženi u slučaju "državni udar" Milan Knežević:

"Blago ovome što je obio depo Višeg suda. Škaljarci i Kavčani sad mogu u penziju. Samo se molim Bogu da nije ponio i one praćke iz državnog udara. Udrite Putine i Bajden pa ko što ponese."

Funkcioner Pokreta Evropa sad Andrej Milović poručio je da bi predsjednik tog suda Boris Savić morao da podnese ostavku - ako ni zbog čega, onda iz profesionalnih razloga. Njegovu ostavku priziva i lider PzP-a Nebojša Medojević, dok iz SNP-a predlažu sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost kako bi se što hitnije otkrili počinioci ali i nalogodavci obijanja depoa.

KAKO ZAŠTITITI DEPO VIŠEG SUDA?

Nakon eksplozije bombe u Osnovnom sudu u martu ove godine u kojoj je poginuo napadač, a povrijeđena dva zaposlena, tri građanina i jedan advokat, ovo je drugi veliki bezbjednosni incident u crnogorskom sudstvu.

Kako se ovako nešto ne bi više ponovilo, kaže Valentina Pavličić, neophodno je obezbijediti sigurnost Višem sudu, tim prije što se njegova zgrada nalazi u samom centru Podgorice.  

"Ozbiljno treba provjeriti kako je do toga moglo da dođe i u budućnosti raditi na bezbjednosti".

Predsjednik Višeg suda kaže da već duže vrijeme ukazuje na problem sigurnosti. Zato će predložiti da se dokazi čuvaju u posebnoj prostoriji koja će imati visok nivo bezbjednosti.

"Ne vidimo razlog zašto dokazi stoje još uvijek u depou. Još, međutim, nije nađeno rješenje za to", naveo je on.

I Marija Popović-Kalezić se zalaže da Viši sud što prije dobije nove prostorije gdje će čuvati oduzete predmete, tj. dokaze u krivičnim postupcima.

"Potreba za izradom novog depoa koji bi imao sve bezbjednosne standarde postoji odavno, kao i razmišljanja u pravcu izmjena ZKP-a i mogućnosti čuvanja uzoraka", konstatuje sagovornica CIN-CG.

Nelegalno grade u zoni gdje bi trebalo da budu samo masline. Uzurpatori inspirisani objektima privilegovanih investitora koji su dobili dozvole

Đurđa Radulović

U septembru će u ulcinjskoj maslinadi u Valdanosu početi izgradnja kompleksa luksuznih vila i hotela "Olive Village". Prostorno-urbanističkim planom (PUP) Ulcinja zabranjena je gradnja u maslinadi Valdanosa, ali šest katastarskih parcela gdje niče ovaj kompleks pripada malom dijelu ovog jedinstvenog prostora u kojem je dozvoljena gradnja – lokaciji gdje su se osamdesetih godina vršila ispitivanja nafte. Zbog toga su na tom mjestu još tada posječena brojna stabla maslina.

Iz Sekretarijata za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su kazali da parcele spadaju u zonu "ruralnih naselja u kojima je gradnja dozvoljena", te da je potrebno pratiti naročite tehničke smjernice.

Investitor projekta je "Elite Homes d.o.o", u kome 50 odsto vlasništva ima Valjon Buzuku, ulcinjski arhitetka. Buzuku je u dva navrata bio visoki funkcioner Opštine Ulcinj. Od 2011. do 2014. godine bio je sekretar za urbanizam i uređenje prostora, a od 2017. do 2018. glavni gradski arhitekta. Za vrijeme njegovog prvog mandata izašao je Nacrt PUP-a Ulcinja koji je usvojen 2017. na osnovu kojeg je dozvoljena gradnja na ovim parcelama.

Buzuku za CIN-CG kaže da njegov biznis nema nikakve veze sa njegovim prethodnim funkcijama, te da je zemlju kupio "za velike pare" i da se zalaže za očuvanje maslinade u kojoj je gotovo svuda, mimo njegovih parcela, gradnja zabranjena.

Na pitanje CIN-CG-a da li smatra da će projekat poput njegovog podstaći i druge vlasnike Valdanosa da grade, Buzuku odgovara da je gradnja legalna, za razliku od izgradnje brojnih objekata manjih gabarita koji nelegalno niče na Valdanosu. "To je divlja gradnja i svi ti ljudi su posao za Urbanističko-građevinsku inspekciju. Ja gradim legalno i po svjetskim standardima", kazao je Buzuku.

Masline ne bi smjeli sjeći

Sagovornici CIN-CG-a smatraju da projekti koji se nalaze uz maslinadu Valdanos doprinose već narušenoj autentičnoj namjeni i izgledu maslinade.

"Uvala Valdanos sa maslinadom predstavlja jedan od najljepših, izvornih kultivisanih pejzaža i kulturnih dobara u Crnoj Gori. Milenijume je preživjela bez ikakve izgradnje i služila je isključivo za uzgajanje masline'', kaže za CIN-CG Zenepa Lika, arhitektica i izvršna direktorica ulcinjske NVO MSJA koja se godinama bori za očuvanje Valdanosa.

Gradnja koju PUP Ulcinj dozvoljava u centralnom djelu Valdanosa gdje se vršilo istrazivanje nafte budi apetite vlasnika maslinjaka u kojem je gradnja zabranjena, objašnjava Lika. "Sve to podstiče prenamjenu primarne djelatnosti maslinarstva i devastaciju ovog prostora''.

CIN-CG je obišao gradilište "Elite Homes" na kojem je tabla sa prikazima budućeg naselja. Završetak radova predviđen je za 2025. Predviđena je izgradnja pet vila, hotel i kuća u kojoj će biti recepcija. Već se sada prodaje 5 vila od oko 140 kvadrata, po cijeni od 2.000 do 2.200 eura po kvadratnom metru. "Za miran život u apsolutnom saglasju sa prirodom", piše na engleskom jeziku na tabli projekta.

"Olive Village'' se ne može smatrati arhitekturom prikladnom za ovaj pejzaž, smatra Lika. "Zgrade i hotel su preveliki za ovaj prostor, štrče i ne uklapaju se u maslinjak'', kaže Lika.

CIN-CG je na Geoportalu na parcelama koje su predviđene za gradnju locirao stabla maslina. Iz Opštine Ulcinj kažu da se na tim parcelama prema PUP-u stabla maslina ne evidentiraju, jer ne pripadaju zaštićenoj zoni maslinjaka. Prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore sječa i vađenje maslina u maslinjacima su zabranjeni. "Ne znam kako bi trebalo da budu tretirana stabla u tom slučaju, to je komplikovano pitanje", kazao je za CIN-CG sekretar za urbanizam i gradnju Opštine Ulcinj Škeljzen Sulejmani.

Buzuku kaže da sječe maslinovih stabala na parcelama neće biti. "Ja ću čak da posadim još maslina", kazao je on za CIN-CG.

Sekretarijat za prostorno planiranje i održivi razvoj Opštine Ulcinj izdao je za ovaj kompleks urbanističko-tehničke uslove u januaru 2023, za vrijeme tekućeg mandata predsjednika Opštine Ulcinj Omera Bajraktarija, iz Građanskog pokreta URA. U ovom dokumentu se navodi da su sve parcele na kojima će se graditi stečene kupovinom voćnjaka druge klase, nesumnjivo maslinjaka.

I maslinari koji žele da očuvaju i dodatno valorizuju proizvodnju maslinovog ulja na Valdanosu, protive se legalnoj gradnji u tom kraju.

"Olive Village' doprinosi da se ovaj prostor razvoja u pravcu jednog velikog građevinskog zemljišta. Uništava se originalna namjena ovog prostora ", kaže za CIN-CG jedan od vlasnika maslinade Valdanos, maslinar Mirsad (ime je izmjenjeno radi zaštite podataka).

Sagovornici CIN-CG-a objašnjavaju da je presedan za gradnju na Valdanosu bio hotel "Kuća maslina" koji je počeo sa radom 2021, a koji je izgradila poznata ulcinjska preduzetnička familija Cungu. Iako prema PUP-u nelegalan, jer je napravljen na parceli koja nije bila predviđena za gradnju, objekat je dobio sve potrebne dozvole. "Kuću maslina" dodatno je finansiralo Ministarstvao poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede preko IPARD sredstava.

Nadležni ne vide nelegalnu gradnju

Mirsad koristi svoj posjed isključivo za proizvodnju maslinovog ulja, ali su čak i njegovi bliski rođaci na svojim parcelama izgradili smještajne jedinice za turiste. "Svađam se sa njima zbog toga", kaže on.

Iako su prema Zakonu o maslinarstvu Crne Gore u maslinjacima dozvoljeni samo pomoćni objekti za potrebe maslinarstva, u Valdanosu niče nelegalna gradnja u vidu manjih kuća, koje se uglavnom koriste kao turistički smještaj.

Kuća u maslinadi je investicija o kojoj mnogi Ulcinjani sada sanjaju, objašnjava Mirsad. "Taj trend će opstati, ukoliko se ne počne sa sankcijama", kaže on.

Kuće najrazličitijih gabarita koje se kriju iza još uvijek očuvanih stabala maslina opremljene su u najvećem broju za boravak turista. U dvorištima su ležaljke, suncobrani, ljuljaške, tobogani. Natpisi poput "Olive Cottage", "Four Olives", otkrivaju njihovu turističku prirodu.

Na sajtu Booking može se naći više objekata koji se iznajmljuju kao turistički smještaj u maslinadi Valdanosa. CIN-CG je locirao na Google mapi ove objekte, a zatim to uporedio sa mapom u PUP-u Ulcinj koja prikazuje zonu maslinade, zabranjenu za gradnju. Brojni objekti se nesumnjivo nalaze u spornoj zoni: Eman Resort, Chalet Mediterraneo, Olive Cottage, Four Olives, Olive Groves, Olea Cottage, Mawa, Holiday Park Olive Tree...

Ipak, iz Ministarstva ekologije prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) tvrde da "u posljednje vrijeme nema izvođenja radova u maslinadi Valdanos".

Na pitanje CIN-CG-a da li i na koje načine vrše kontrolu nelegalne gradnje u maslinadi kazali su da "urbanističko-građevinska inspekcija redovno kontroliše maslinadu Valdanos, postupajući po službenoj dužnosti ili razmatrajući podnešene inicijative".

Iz MEPPU za CIN-CG dodaju i da je lokalitet pod "budnim okom" lokalne vlasti Opštine Ulcinj, kao i NVO MSJA.

Međutim, iz Sekretarijata za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Ulcinj tvrde da nijesu nadležni za kontrolu nelegalne gradnje u Valdanosu, jer je to, kako ističu, posao MEPPU.

Iz MSJA navode da odgovor MEPPU-a pokazuje da ne rade dobro posao, te da se kao nadležni organ ne smiju oslanjati na lokalne NVO organizacije. "Mi smo mala organizacija i nemamo kapaciteta da vršimo stalnu kontrolu gradnje na Valdanosu" kaže Zenepa Lika.Ona je zbog nelegalne gradnje na ovom prostoru uputila brojne prijave urbanističko-građevinskoj inspekciji, ali kako kaže nema nikakvog efekta, jer nema sankcija prema prestupnicima.

Da se graditelji ne plaše sankcija potvrđuju brojni objekti koje je novinarka vidjela na terenu, od kojih su mnogi tek u izgradnji.

U posljednjih pet godina donesena su četiri rješenja o rušenju u maslinadi Valdanos, kažu za CIN-CG iz MEPPU. Liki je, međutim, poznato da je na terenu srušen samo jedan objekat. Ali, vlasnik je tu ponovo pokrenuo gradnju, u šta smo se uvjerili na terenu.

Još bez zaštite

Agencija za zaštitu životne sredine je prošle godine načinila Stručnu analizu o potrebi preventivne zaštite "Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos", a Opština Ulcinj sačinila je i Nacrt odluke o preventivnoj zaštiti. Inicijativu za preventivnu zaštitu Agenciji dostavile su NVO MSJA i MOGUL iz Ulcinja, koje se godinama zalažu da se spriječi nelegalna gradnja, a maslinada očuva kao prirodno, kulturno i istorijskog dobra.

Na odluku se još čeka, jer Opština Ulcinj nije izradila Akt o privremenoj zaštiti, koji potom mora usvojiti nadležno ministarstvo (MEPPU). Iz Opštine kažu da se još nijesu stekli uslovi upravljanja, te da je proces potrajao zbog "prepravki u studiji, definisanja zona zaštite i razmatranja primjedbi sa javne rasprave". Ističu da se donošenje akta može očekivati u narednim nedjeljama.

,,Područje 'Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos' predstavlja izuzetno značajno i vrijedno kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe grada Ulcinja i Crne Gore koje svjedoči o usklađenoj i uravnoteženoj interakciji između ljudi i prirode koja je opstala tokom dugog viševjekovnog perioda", navodi se u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zaštite Maslinade Ulcinj sa uvalom Valdanos, Agencije za životnu sredinu.

Zbog pretjerane urbanizacije može doći do "narušavanja prirodno ambijentalnog sklada ovog prirodnog dobra i mogućeg gubitka njegovih suštinskih vrijednosti", upozorava se u ovoj analizi.

Prema međunarodnim kriterijumima zašite Valdanos pripada kategoriji kopnenog i morskog pejzaža "u kojem je interakcija ljudi i prirode tokom vremena proizvela područje posebnog karaktera sa značajnom ekološkom, biološkom, kulturnom i estetskom vrijednošću'', navodi se u Stručnoj analizi.

Sistem preventivne zaštite bi eksplicitno zabranio "izgradnju vikend kuća, stambenih i drugih objekata na području maslinjaka'', što je i PUP-om predviđno. Osim toga, preventivna zaštita bi omogućila i zaštitni pojas područja, gdje bi gradnja i druge aktivnosti morale da se sprovode po strogim kriterijumima.

Kako objašnjava Lika, sistem preventivne zaštite bi trajao tri godine. NVO MSJA već radi na projektu koji bi za to vrijeme načinio kvalitetnu studiju do sada neistraženih aspekata Valdanosa.

"Potrebno je temeljno analizirati prirodne, kulturološke, arheološke aspekte ovog područja koje zavređuje da bude dio UNESCO baštine", objašnjava Lika.

MSJA namjerava da predloži UNESCO-u Ulcinjsku maslinadu sa uvalom Valdanos za zaštitu. "Nadam se da bi UNESCO status stavilo konačno tačku na devastaciju'', kaže Lika.

Masline su vlasništvo, a ne zemlja

U maslinadi se na svakom ćošku mogu vidjeti table sa natpisom "privatno vlasništvo", kamenje, simbolično poređano da obilježi posjed, ali i bodljikava žice, te novoizgrađene ograde od betona, koje narušavaju autentičnu arhitekturu suhomeđe.

Dio maslinade Valdanos je 2021. vraćen bivšim vlasnicima kada je oko 600 porodica i tri vjerske zajednice dobilo svoju imovinu nakon 40 godina.

"To što su maslinjaci vraćeni prethodnim vlasnicima, zakonski ne smije uticati da se krši zabrana gradnje u ovom prostoru", kaže za CIN-CG Ksenija Vukmanović, arhitektica i prostorna planerka koja je radila na izmjenama i dopunama PUP-a Ulcinja.

Izgradnja sportsko-rekreativnih objekata planirana je isključivo u zoni nekadašnjeg vojnog odmarališta, uz jedan dio plaže, objašnjava ona.

Međutim, mnogi sada prodaju zemljište, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a ljudi koji kupuju uzimaju to sa idejom da grade, a ne da se bave poljoprivredom, tvrde naši sagovornici.

Mirsad, čiji su se preci vjekovima bavili maslinarstvom objašnjava da se na Valdanosu posjed uvijek računao u broju stabala, a nikad u kvadratu zemljišta. I to svjedoči da su vlasnici maslinjaka posjedovali isključivo stabla, dok je zemljište bilo javno dobro i pripadalo svima. "Namjena ovog prostora je bila bavljenje maslinarstvom. Nikad niko ranije nije prodavao kvadrate, već stabla", sjeća se Mirsad tradicije koja je i tokom njegovog djetinjstva bila očuvana.

Danas se, međutim, prodaje isključivo zemlja, a ne stabla. I svako hoće parcelu. "To je suprotno kulturi maslinjaka gdje se uvijek podrazumijevalo da je zemlja zajednička. Da bi ti došao do svojih maslina moraš proći pored nečijih tuđih. Međutim, sada svako hoće da omeđi svoje, pa nastaju problemi", objašnjava on.

Neistraženo nasljeđe propada

U Valdanosu se nalazi ukupno oko 80 hiljada stabala maslina. Istraživanje iz 2014. koje je sprovela Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO) navodi da su na osnovu uzorka u ovom području stabla stara od 300 godina do gotovo 2000 godina.

"Sama činjenica da se gotovo 2000 godina neprekinuto uzgaja sorta masline žutica, dovoljna je za zaštitu UNESCO-a", objašnjava Lika. Ona kaže da se arhitektura maslinjaka u nekim zemljama čuva kao kulturno dobro, a ono što je ovdje građeno 2000 godina još je u funkciji prozvodnje maslina. "Cijeli kompleks maslinade je prožet karakterističnom suvomeđom i kilometrima kaldrmisanih puteva, koje su vjekovima izgradili stanovnici Ulcinja. Tu se nalaze i mnogi izvori i česme, od kojih su neke od klesanog kamena i sa kaptažom", kaže arhitektica.

Iako je susjedna Hrvatska zajedno sa još nekoliko mediteranskih zemalja kandidovala i dobila status zaštite UNESCO za suhozid kao nematerijalno kulturno nasljeđe, Crna Gora to nije uradila.

Na Valdanosu se beton već miješa sa originalnom suhomeđom, što je novinarka CIN-CG-a zabilježila, a stara kaldrma se ruinira da bi se izgradio malterisani prilaz za kola.

Uništava se i vegetacija. Potpuno su ogoljene livade, na kojima su vidni tragovi paljenja. "Uzgajaju se i dekorativne vrste koje mogu pogubno uticati na masline", objašnjava Mirsad.

"Valdanos je i riznica podmorskog arheološkog nasljeđa koja se vezuje za srednji vijek", objašnjava za CIN-CG Petra Zdravković, podvodna arheološkinja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

"Crna Gora je ratifikovala 2008. UNESCO-vu konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, međutim, s obzirom na to kako je na lošem nivou podvodna arheologija u Crnoj Gori, nije jasno čija je nadležnost sprovođenje ove konvencije", kaže Petra.

Poznato je da su ljudi izvlačili i preprodavali ćupove iz mora na obali Valdanos, kaže Lika.

Valdanos je u potpunosti neistražen, a trenutne prakse mogu dovesti do toga da bude devastiran prije nego se sazna kakvo smo blago imali, saglasni su sagovornici CIN-CG-a.

Tokom obilaska maslinade, novinarka CIN-CG-a srela je dvoje turista iz Austrije, koji su tražili smještaj koji su rezervisali. Čekali su vlasnika ispred kamene vile sa velikom ogradom za čiju je izgradnju evidentno bilo potrebno ruinirati prirodni prostor. Na pitanje novinarke da li su upoznati da su rezervisali smještaj u prostoru u kojem je gradnja zabranjena odgovorili su da prvi put čuju za to. "Veoma sam razočarana. Našli smo ovaj smještaj preko Booking-a i vidjeli smo da je prelijepo, ali nisamo znali da je nelegalno", kazala je turistkinja iz Austrije.

Država dala zeleno svjetlo za devastaciju

Hotel porodice Cungu "Kuća Maslina", podignut u sred maslinjaka, bio je presedan koji je samo najavio devastaciju, o čemu su već pisale Vijesti i upozoravao MANS.

Glomazna vila smještena je u srcu zone koja je PUP-om zabranjana za izgradnju, ali je ipak dobila sve potrebne dozvole kao objekat od javnog interesa za proizvodnju maslinovog ulja. Izgradnju je po istom osnovu finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPVŠ) sa 125.000 eura, iz evropskih fondova. Odluka o finasiranju preko IPARD fonda donijeta je 2020. za vrijeme Vlade Duška Markovića, nakon što je Opština Ulcinj proglasila Kuću maslina projektom od javnog interesa. Finasiranje ovog projekta nastavile su i vlade, formirane nakon izbora 30. avgusta.

Prilikom izgradnje Kuće maslina posječena su i stabla, za šta niko nikad nije odgovarao, iako su kazne za sječu i oštećenje maslina u maslinadama od 12.000 do 15.000 eura. Objekat je počeo je sa radom 2021. kao ugostiteljski objekat sa smještajem i restoranom umjesto kao proizvđač maslinovog ulja.

Ulcinjske NVO MSJA i MOGUL apelovale su na štetnost gradnje i nelegalnu namjenu objekta, ali bez rezultata.

"Finansiranjem ovog projekta je Vlada podržala devastaciju najvećeg živog spomenika za uzgoj maslina na Jadranu i otvorila vrata za dugotrajnu prenamjenu jednog tako specifičnog i unikatnog predjela naše države, koji pritom ima nekoliko apsekata da se uvrsti u UNESCO'', zaključuje Lika.

Pomoć za bavljenje maslinarstvom ne očekuju od države

Maslinovo ulje sa Valdanosa vrijedi od 100 do 1.000 eura po litru, objašnjava za CIN-CG maslinar i jedan od vlasnika maslinjaka na Valdanosu. To su procjenili profesionalci koji su u Valdanos dolazili preko programa Ujedinjenih nacija, objašnjava ovaj maslinar.

Najveću pomoć i znanje o proizvodnji stekao je zahvaljujući stranim projektima. "Dolazili su iz Turske i Italije. Od njih se stvarno moglo naučiti'', kaže on.

Međutim, od države Crne Gore pomoć se teško može očekivati. "Podrška MPVŠ-a projektu 'Kuća maslina', koji uopšte nije namjenjen maslinarstvu pokazala je koliko je taj resor zaista posvećen razvoju uzgoja maslina'', kaže on.

Da je maslinarstvo u Crnoj Gori daleko ispod mogućnosti pokazuju podaci navedeni u Stručnoj analizi o potrebi preventivne zašitete lokliteta "Maslinada Ulcinj sa uvalom Valdanos''. "Samo uvođenjem u intenzivnu proizvodnju makar polovine postojećih zasada maslina povećao bi se obim proizvodnje za preko 50 odsto. U tom smislu glavni prioritet treba da bude povećanje prinosa po rodnom stablu sa današnjih pet kilograma na makar 15-20 kilograma, iako je realni rodni potencijal 30 – 35 kilograma po stablu'', navodi se u ovoj analizi.

Ova analiza predviđa na Valdanosu otvaranje Centra za razvoj maslinarstva, čime bi se dala podrška tradicionalnom uzgoju maslina i prodaji maslinovog ulja.

Jegdiću se sudi već šest godina, a još nema ni prvostepene odluke. Koliko će tek trajati procesi Medenici i Jovaniću. Po prvim pretresima moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude

Maja BORIČIĆ

Sudski savjet (SS) razriješio je dvoje sudija zbog vršenja krivičnih djela i to prije više od 10 godina. SS razriješio je 2017. još jednog sudiju, ali je ta odluka poništena i on je vraćen na posao. Zbog nesavjesnog i nestručnog rada razriješeno je njih pet, ali i ta razrješenja bila su davno, posljednje prije 12 godina.

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), veoma često se dešavalo da sudije podnošenjem ostavke, onemoguće vođenje disciplinskog postupka. Kao što je CIN-CG ranije pisao ista je praksa bila i u tužilaštvu.

Jedan broj razriješenih sudija nastavio je da radi u pravosudnom sistemu, najčešće kao advokati.

Pregledom disciplinskih postupaka objavljenih na sajtu, Savjet je imao praksu da simboličnim umanjenjem plate na par mjeseci kazni sudije za stalna prekoračenja rokova izrade presuda; neopravdanog odsustva sa suđenja po mjesec dana; nepostupanje u zakonskim rokovima u više predmeta. Dešavalo se često da su sudije samo opomenute za kršenja dužnosti.

Sistem za utvrđivanje odgovornosti sudija i državnih tužilaca nažalost još uvijek nije djelotvoran, ističe za CIN-CG pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković.

“Brojni krivični postupci koji su pokrenuti u prethodnih 15 mjeseci ukazuju na to da je u sudstvu i tužilaštvu bilo nezakonitog uticaja, dok je s druge strane praksa utvrđivanja disciplinske i etičke odgovornosti na minimalnom nivou”, naglašava Vesković.

Bivšeg sudiju Osnovnog suda u Kolašinu Branislava Grujića SS je 2009. razriješio jer je pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Osuđen je zato što je u više predmeta dozvolio da zastari krivično gonjenje, a u jednom predmetu omogućio osuđenom da izbjegne izvršenje kazne.

Bio je optužen za zloupotrebu službenog položaja za koju je predviđena kazna zatvora od godinu do osam godina i za dva krivična djela - nesavjestan rad u službi. Za to krivično djelo predviđena je novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Osnovni sud u Bijelom Polju, međutim, osudio ga je za blaži stav krivičnog djela zloupotrebe na deset mjeseci zatvora i za samo jedno djelo nesavjestan rad u službi na tri mjeseca i izrekao mu jedinstvenu kaznu od godinu dana.

U istom predmetu duplo veću kaznu zatvora od dvije godine dobio je upisničar krivičnih predmeta u sudu nego sudija Grujić.

Najozbiljnije posljedice zbog kršenja etike i načela profesije snosio je bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Arif Spahić. On je 2010. zbog dva krivična djela primanja mita osuđen na sedam godina zatvora. Sudski savjet ga je razriješio 2011. Za krivično djelo za koje je osuđen predviđena je kazna od tri do 15 godina.

Osuđen je pošto je dokazano da je primio mito od oko 20.500 eura da bi izrekao blažu kaznu u predmetu zbog teškog krivičnog djela iz oblasti javnog saobraćaja sa smrtnom posljedicom. Pored toga, sudija je optuženom omogućio ukidanje pritvora i bjekstvo.

U drugom predmetu Spahić je primio i mito od 18.500 eura da bi okrivljenom zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga izrekao blažu zatvorsku kaznu i ukinuo pritvor.

SS je 2017. godine razriješio tadašnjeg predsjednika Osnovnog suda na Cetinju Gorana Vrbicu, ali ga je 2021. vratio na posao. Vrbica se teretio da je sudiji Nebojši Markoviću dao uputstva kakvu odluku da donese i time ošteti jednu firmu na račun druge za 800.000 eura.

Presudu kojom je osuđen na godinu dana ukinuo je Ustavni sud. U ponovnom postupku sudija je oslobođen optužbi s obrazloženjem da nema dokaza da je zloupotrijebio položaj. Vrbica je nakon što je vraćen na posao nastavio da radi kao sudija, u Osnovnom sudu u Kotoru, ali je ubrzo podnio ostavku.

Optužbi je oslobođen i sudija Nebojša Marković, protiv koga je takođe vođen proces u istom postupku, ali se SS nije bavio njegovim slučajem, jer je on podnio ostavku i prešao u advokate.

SUTKINJA SAHRANILA TUŽENOG

Zbog nestručnog i nesavjesnog rada SS je razriješio petoro sudija, posljednjeg prije 12 godina.

Bivša sutkinja Osnovnog suda u Pljevljima Zorica Novaković, bivši sudija Osnovnog suda u Podgorici Žarko Savković, bivša sutkinja Osnovnog suda u Kolašinu Ljiljana Simonović, bivši sudija Osnovnog suda na Cetinju Duško Jovović i bivši sudija Višeg suda u Bijelom Polju Atif Adrović razriješeni su zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja sudijske funkcije, u postupcima od 2008. do 2011.

Simonović je razriješena zato što je tokom 2008. i 2009. godine imala preko 50 odsto ukinutih odluka, ali i što godinama nije postupala u desetinama izvršnih predmeta, iako je bila dužna da to uradi hitno. U jednom predmetu sutkinja je čak prekinula postupak zbog smrti tuženog, koji je bio živ.

Savković je razriješen zato što u mnogim predmetima nije postupao po više godina, zbog čega je u nekim došlo i do zastare krivičnog gonjenja.

Novaković takođe godinama nije postupala u izvršnim predmetima ili je postupala pogrešno. Ona je, nakon toga, nastavila da radi kao advokatica. Međutim, nedavno je osuđena na tri godine zatvora za produženo krivično djelo prevare i produženo krivično djelo falsifikovanja isprave. Tereti se da je naplaćivala lažne troškove od 160.000 eura u više od 20 predmeta. Ta presuda još nije pravosnažna.

Bivši sudija Jovović je dobio otkaz zato što je, tokom 2009, kasnio pri izradi preko 150 presuda. Prema ZKP-u presuda koja je objavljena mora se napisati i otpremiti u roku od mjesec dana, a u složenim postupcima u roku od dva mjeseca. Bivšem sudiji Jovoviću, sada advokatu, je za neke presude trebalo i do osam mjeseci.

NEMA ODGOVORNIH ZA ZLOČINE, ALI IMA ZA KRAĐU STRUJE

Slučaj sudije Adrovića slikovito pokazuje kako sudija može biti razriješen i zbog mnogo blažih prestupa od onih koji mnogi predstavnici pravosuđa čine godinama.

Adrović je razriješen jer je uslovno kaznio čovjeka koji je krao struju, a kasnije platio EPCG i više para nego što je potrošio. Ovaj optuženi je, međutim, ranije bio osuđen na 45 dana zatvora zbog ugrožavanja saobraćaja, pa se SS u odluci o razrješenju Adrovića pozvao na odredbu KZ da se uslovna osuda ne može izreći ako neko u roku od pet godina počini novo krivično djelo.

U svim ovim postupcima predsjednica SS bila je Vesna Medenica kojoj se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. SDT Medenicu tereti da je kao pripadnica kriminalne organizacije koju je formirao njen sin Miloš Medenica podstrekavala sudije raznih sudova da donose odluke u korist stranaka, koje su zauzvrat davale mito ili su s njom u kumovskim vezama.

Trenutno su u toku i krivični postupci protiv sudija Danila Jegdića i Blaža Jovanića i sutkinja Marije Bilafer i Milice Vlahović-Milosavljević.

Sutkinja kotorskog Osnovnog suda Bilafer sumnjiči se za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je donosila nezakonite sudske odluke o uknjižbi u zoni morskog dobra. Iz SDT-a nije odgovoreno na pitanja CIN-CG u kojoj je fazi ovaj postupak i da li je protiv sutkinje podignuta optužnica.

Sutkinja Privrednog suda Vlahović-Milosavljević je optužena za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je pod pritiskom bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, donijela privremenu mjeru u korist Medeničinog kuma, Rada Arsića i njegove kompanije, čime su teže povrijeđena prava druge stranke.

Njen suspendovani šef u Privrednom sudu Jovanić optužen je da je bio organizator kriminalne organizacije koja je vršila malverzacije u stečajnim postupcima u tom sudu, pravila fiktivne troškove i lažne procjene, čime je osam kompanija oštećeno za više stotina hiljada eura.

Od početka rada SS donijeta je 21 odluka o suspenziji sudija - Branislava Grujića, Snežane Dragojević, Željka Šupljeglava, Žarka Savkovića, Zorice Novaković, Zorana Lekića, Zorana Ašanina, Milorada Marotića, Ilijaza Kroma, Isada Jašarovića, Arifa Spahića, Ljiljane Simonović, Nikole Tomića, Vidomira Boškovića, Nedeljka Mrdaka, Atifa Adrovića, Lazara Akovića, Danila Jegdića, Marije Bilafer, Milice Vlahović-Milosavljević i Blaža Jovanića.

Odluka o suspenziji, to jest privremenom udaljenju, se donosi ukoliko je protiv sudije ili tužioca pokrenut krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, određen pritvor ili ukoliko je u toku disciplinski postupak o razrješenju.

Osim već razriješenih sudija i četvoro protiv koji je postupak još u toku, gotovo svi ostali suspendovani su dali ostavke i time onemogućavali vođenje disciplinskih postupaka.

I Vesna Medenica, koja je gotovo tri decenije bila na čelnim funkcijama u pravosuđu, izjegla je da SS razmatra njen slučaj, jer je podnijela ostavku prije nego što je protiv nje pokrenut krivični postupak.

DUGO TRAJANJE POSTUPKA BACA SJENKU NA ISTINU

Dugogodišnja sutkinja i bivša članica SS Ana Perović-Vojinović za CIN-CG kaže da je sigurna da krivični postupci koji se vode protiv čelnika pravosudnih institucija i sudija neće biti neslavno okončani:

“Međutim, opravdana je bojazan u pogledu trajanja postupka, jer dugo trajanje postupka uvijek baca sjenku na istinu koja se utvrdi u proceduri, razvodnjavaju je i ista gubi na snazi.”

Trebalo bi, kaže Perović-Vojinović, da postoji konsenzus da se ovim postupcima da prioritet i apsolutna posvećenost, da bi se došlo do kvalitetne presude koja je stručno utemeljena i argumentovana.

“Znači, kraći rokovi u zakazivanju pretresa, temeljna i brza obrada rezultata dokaznog postupka, i dobro vladanje kompletnim spisima predmeta”, kaže ova sutkinja Upravnog suda.

Ona ocjenjuje da je disciplinska odgovornost sudija nesporno jedno od najvažnijih pitanja od kojih zavisi efikasno pravosuđe.

“Svjedoci smo mnogih negativnih dešavanja u sudstvu, u posljednjih par godina, a posebno nemoć da se situacije u kojima postoji sumnja da se prave krupne greške zbog nestručnosti ili sumnja na korupciju riješe adekvatno i brzo.”

Perović-Vojinović je bila članica SS od jula 2018. do jula 2022. godine. Ona ističe da je SS u tom periodu posebno “mučila” disciplinska odgovornost sudija, kao i neefikasan, prevaziđen i neprimjenljiv Zakon o Sudskom savjetu i sudijama.

Objašnjava da Zakon disciplinske prekršaje uopšteno definiše, što u praksi ima za posljedicu da se prijava nerijetko odbaci.

I predstavnica HRA Vesković pojašnjava da su zakonski opisi nekih disciplinskih prekršaja nosioca funkcija, ne samo u sudstvu, već i u tužilaštvu, suviše neodređeni, proizvoljno se tumače, što vodi izbjegavanju utvrđivanja odgovornosti, pa se dešava da se sudije i tužioci nejednako tretiraju.

Neophodno je, dodaje pravna savjetnica HRA, unaprijediti zakonodavni okvir, posebno kada je u pitanju kršenje Etičkog kodeksa i disciplinskih prekršaja:

“Razlika nije beznačajna, jer disciplinski prekršaji povlače ozbiljne sankcije za razliku od etičkih prekršaja, koji su praktično nekažnjivi.”

NE DOZVOLITI OSTAVKU DOK SE VODI DISCIPLINSKI POSTUPAK

Perović-Vojinović ukazuje i da je problematično pitanje mogućnosti davanja ostavke od strane sudije i to u slučajevima kada postoji sumnja da je svojim ponašanjem počinio teži disciplinski prekršaj.

“Smatram da sudije kao javni funkcioneri imaju posebnu odgovornost pred građanstvom, te da bi Zakonom trebalo riješiti ‘pravnu moć’ ostavke, na način da disciplinski prekršaj mora imati prioritet.”

I Vesković ističe da je ova praksa problematična, te da je i HRA predložio da se, izmjenama Zakona, propiše da se ostavka ne razmatra za vrijeme trajanja disciplinskog postupka.

Međutim, Ministarstvo pravde je to odbilo s obrazloženjem da je Ustavom propisano da sudijska funkcija, između ostalog, sudiji prestaje i kada to sam zatraži.

Vesković pojašnjava da u Srbiji postoji zakonska mogućnost da se ostavka ne prihvati do završetka disciplinskog postupka, te da i u njihovom Ustavu piše da sudiji prestaje funkcija i kada to sam zatraži, pa to nije bio razlog da se ova odredba ne usvoji.

Pravna savjetnica HRA ocjenjuje da je problem i u pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti zato što članovi SS i TS, kao ni disciplinski tužilac, nemaju ovlašćenje da pokrenu postupak utvrđivanja odgovornosti sudije ili tužioca. To bi trebalo mijenjati. Svaki član SS i TS bi trebalo da ima ovlašćenje da pokrene disciplinski postupak, ističe ona.

To što određeni slučajevi nikada nisu procesuirani, a zakonski uslovi su to omogućivali, pokazuju i da nije samo problem u zakonodavnom okviru, već i u nedostatku proaktivnosti ili volje nosilaca pravosudnih funkcija da pokrenu postupak protiv svojih kolega, kaže pravna savjetnica HRA.

Vesković navodi slučaj sudije Milosava Zekića, koji je obavljao sudijsku funkciju skoro godinu dana nakon što je pravosnažno osuđen za krivično djelo, iako je odmah morao biti razriješen.

“Predsjednica Vrhovnog suda tada je bila Vesna Medenica, znala da se protiv Zekića vodi krivični postupak, ali nije pokrenula disciplinski postupak protiv njega ni kad je osuđen.”

Ovakvo ponašanje predsjednika suda predstavlja osnov za razrješenje sa predsjedničke funkcije, zaključuje Vesković.

“Nije nam poznato ni da se postavilo pitanje zakonitosti odluka koje je sudija Zekić donosio u vrijeme kada više nije mogao biti sudija.” Tek nakon godinu dana od osude, on je podnio ostavku.

Trenutna vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković, koja je i članica SS je za CIN-CG rekla da nije u njenoj nadležnosti da govori o odgovornosti sudija i uputila nas na Disciplinsko vijeće SS.

Međutim, i iz disciplinskog vijeća SS ostali su nijemi na naša pitanja i molbe da odgovore, što dosta govori o tome koliko su spremni da mijenjaju sistem.

Sudiji Osnovnog suda u Podgorici Danilu Jegdiću sudi se već šest godina, a još nije donijeta ni prvostepena odluka. Optužen je za produženo falsifikovanje službene isprave za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, s tim da kod produženih krivičnih djela sud može izreći strožu kaznu od propisane.

U odgovoru nikšićkog Osnovnog suda u kome se vodi ovaj predmet, za CIN-CG je rečeno samo da je postupak i dalje u toku kod sudije Save Mušikića.

Koliko će trajati procesi nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda i suspendovanom predsjedniku Privrednog suda? Po tome kako su počela suđenja, po čestim odlaganjima pretresa, moglo bi se zaključiti da će pravda biti spora. Ako je uopšte bude.

Ispitivati razloge zastarijevanja

Dosadašnja praksa postupanja oba savjeta, po pritužbama na rad sudija i tužilaca kao i godišnji izvještaji o radu, pokazali su da postoje brojni slučajevi zastarijevanja krivičnog gonjenja, podsjeća Vesković.

“Međutim, u praksi su izostale provjere i pokretanje postupaka za eventualno utvrđivanje njihove odgovornosti.”

Zbog toga bi bilo posebno važno, ističe Vesković, obezbijediti da se ispituju razlozi zastarijevanja krivičnog gonjenja, a u slučaju da se utvrdi odgovornost sudije ili tužioca, da to ima uticaj na ocjenjivanje, napredovanje i razrješenje.

Nema napretka oko utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu

Maja BORIČIĆ

Specijalni tužilac Saša Čađenović disciplinski je kažnjen prije 11 godina, zato što je, kao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici, samovoljno oduzeo predmet dodijeljen drugom tužiocu. Čađenović je trenutno u zatvoru zbog optužbi da je bio dio kriminalnog klana.

U odluci Tužilačkog savjeta (TS) iz 2012. godine, u koju je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, Čađenović je kažnjen sa 15 odsto od plate na tri mjeseca, za neuredno vršenje tužilačke funkcije:

“Tako što je 24.10. 2012. zahtijevao od tehničkog sekretara ODT Podgorica V. M. da mu preda predmet, koji je osnovni državni tužilac u Podgorici LJ. K. dodijelila u rad zamjeniku tužioca I. P., a zatim je bez znanja tužioca i obrađivača predmeta spriječio ekspedovanje odluke koju je obrađivač donio i sa kojom odlukom se prethodno državni tužilac saglasio, neovlašćeno izradio drugu odluku, potpisao se kao obrađivač i predao tužiocu na kontrolu”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT), 11 godina kasnije, podiglo je optužnicu protiv Čađenovića zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i šest krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja.

Čađenović je optužen da je sredinom 2020. postao pripadnik kriminalne organizacije “kavački klan”, sa zadatkom da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće postupke protiv organizatora i članova te kriminalne organizacije. Čađenović je onemogućavao otkrivanje izvršioca najtežih krivičnih djela, da im se odredi pritvor, iz spisa uklanjao izvještaje koje je EUROPOL dostavljao, ali i krivične prijave koje je policija podnosila protiv njih, piše, između ostalog, u optužnici.

Nijedan tužilac od početka rada TS u Crnoj Gori nikada nije razriješen. Samo je tužiteljka Romina Vlahović bila otpuštena zbog nestručnog i nesavjesnog rada, ali je ubrzo vraćena na posao, jer je odluka TS o njenom razrješenju poništena.

U posljednjih deset godina, nije čak bilo ni novčanih kazni u disciplinskim postupcima koje je vodio TS, osim za tužioca ODT u Podgorici Nikolu Boričića, ali je i ta odluka ukinuta, pa je tužilac u ponovnom postupku oslobođen.

Mnogi su tužioci, međutim, dali ostavku prije pokretanja postupka za razrješenje, te time spriječili vođenje disciplinskih postupaka. Protiv pojedinih koji su pravili ozbiljne greške, postupci nijesu ni pokretani, a neki su, u međuvremenu, i napredovali.

Ako i dođe do krivičnih postupaka protiv tužilaca i sudija, obično se odugovlače godinama i često “neslavno” završe. U disciplinskim postupcima u najboljem slučaju izricane su simbolične kazne - smanjenje plate par mjeseci.

U posljednjem nezvaničnom dokumentu tkz. non paper Evropske komisije (EK), ističe se da praktično nema napretka kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti sudija i tužilaca:

“Promovisanje i sprovođenje profesionalnih standarda i etike sudija i tužilaca i dalje predstavljaju izazov. Ograničeni rezultati i nedostatak proaktivnosti od strane oba Savjeta”.

Iz TS za to krive zakonska rješenja koja, kažu, nijesu dobra jer ostavljaju prostor za slobodno tumačenje.

U posljednje vrijeme pokrenuti su postupci protiv nekih od čelnika pravosuđa, uključujući nekadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, specijalnog tužioca Sašu Čađenovića…

“Koliko je temelj pravosuđa i pravde u Crnoj Gori poljuljan, najbolje svjedoče slučajevi hapšenja onih koji su je dijelili, sa oprezom na sklonost ka selektivnoj pravdi, koja za Crnu Goru nažalost nije izuzetak, već više pravilo”, ističe direktorka Centra za građanske slobode (CEGAS) Marija Popović Kalezić.

Ona ocjenjuje da je za dalju reformu potrebno popuniti sva mjesta u sudskoj i tužilačkoj organizaciji što kvalitetnijim kadrovima, ali i razmotriti uvođenje “vetinga”.

Direktorka CEGAS-a naglašava da bi TS, kao i Sudski savjet (SS), trebalo da učine značajno više, kako bi do ključnih promjena što prije došlo:

“Funkcionalnost oba savjeta, ali i transparentnost, mora biti povećana i voditi do konkretnih rezultata”.

Vlahović razriješena pa vraćena na posao

Jedina odluka TS o razrješenju protiv Romine Vlahović kasnije je poništena i ona je vraćena na posao.

Tužiteljka Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Romina Vlahović razriješena je u disciplinskom postupku u aprilu 2013. zbog nestručnog i nesavjesnog vršenja tužilačke funkcije. U toj odluci piše da je tužiteljka donosila nezakonite odluke u određenim predmetima, da, bez opravdanih razloga, nije postupala u predmetima koji su joj dodijeljeni u rad, da je predmete držala u kući i na zahtjev tužioca odbijala da ih vrati. Da predmete nije razmatrala sa dovoljno pažnje i stručnosti i odugovlačila postupke, piše u obrazloženju. Njena postupanja dovodila su do toga da su se krivične prijave morale odbaciti u nekim predmetima, piše u poništenoj odluci TS.

Nekoliko dana prije donošenja ove odluke, Vlahović je podnijela ostavku, međutim, TS je tada ocijenio “bespredmetnom”.

Protiv Vlahović je prije disciplinskog pokrenut i krivični postupak - u januaru 2013. zbog krađe dvije kreme u “Kozmetiks marketu”. Prvostepenom presudom proglašena je krivom, ali je Viši sud oborio tu odluku. Predmet je vraćen na ponovno suđenje, koje je obustavljeno zbog izmjene zakona da se gonjenje za krađe čija je vrijednost manja od 150 eura preduzima po privatnoj tužbi. Vlasnik radnje nije gonio Vlahović.

Osim što je vraćena na posao, dobila je i odštetu od 21.000 eura za zarade koje su joj umanjene ili nijesu isplaćene, od februara 2013. do avgusta 2014., ali i za neisplaćene stanarine za taj period.

Tužilac istog tužilaštva Nikola Boričić se, u disciplinskom postupku, teretio da je nepostupanjem doveo do zastare u 13 krivičnih predmeta i zbog toga ga je TS kažnio simbolično - 20 odsto od plate, tri mjeseca. Vrhovni sud je ukinuo tu odluku, sa obrazloženjem da nema dokaza da je postupanje tužioca uticalo na zastaru predmeta, pa ga je Disciplinsko vijeće TS oslobodilo odgovornosti.

Boričić je tvrdio da je ovaj postupak bio odmazda rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice i bivšeg v. d. VDT-a Dražena Burića, jer je odbio da postupa po njihovim nezakonitim nalozima, a posebno nakon što je odbio da nezakonito djeluje u predmetu koji je javnosti poznat kao Belivuk - Miljković, odnosno da nije htio da učestvuje u ukidanju zabrane za ulazak tih osoba u Crnu Goru.

Zbog tog predmeta nedavno je pokrenut i disciplinski postupak protiv Medenice, koji se takođe neslavno završio. TS je odbio da raspravlja o predlogu za razrješenje Medenice, jer nije dobro sastavljen optužni akt. I ova odluka će se, prema saznanjima CIN-CG-a, naći na Vrhovnom sudu (VS).

Zamjenica disciplinske tužiteljke Tanja Nišavić podnijela je VS žalbu, kojom traži da se ukine odluka TS i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužilac optužen za kamatašenje čeka Viši sud

Iz TS je, na zahtjev CIN-CG-a da dostave sve odluke o razrješenju i privremenom udaljenju tužioca, rečeno da su na sajtu objavljeni podaci od 2015. od kada funkcioniše Sekretarijat TS, te da oni trenutno nemaju uvid u arhivu te institucije, jer još nije u elektronskoj formi.

Na sajtu se nalaze samo tri odluke o privremenom udaljenju Saše Čađenovića, Gruja Radonjića i Lidije Mitrović.

Iz Osnovnog suda u Kotoru saopšteno je za CIN-CG da se postupak protiv suspendovanog tužioca Višeg državnog tužilaštva Gruja Radonjića već godinu dana nalazi u Višem sudu, po žalbi na prvostepenu presudu.

Postupak protiv Radonjića pokrenut je još 2018. godine. On je u aprilu prošle godine prvostepeno osuđen na minimalnu kaznu od godinu dana zatvora zbog produženog zelenaštva i 1.000 eura. Optužen da je kamatašenjem “zaradio” oko 44.000 eura. Prema Krivičnom zakoniku (KZ) za zelenaštvo je predviđena novčana kazna i kazna zatvora od jedne do osam godina.

Tužiteljka SDT Lidija Mitrović je optužena da je zloupotrijebila položaj u slučaju “Klap”, zato što je petorici optuženih omogućila da izbjegnu krivično gonjenje.

SDT je u predmetu “Klap” optužilo 19 osoba za utaju poreza i doprinosa, čime je državni budžet oštećen za 2,6 miliona eura.

CIN-CG je ranije pisao i da je većina optuženih pripadnika kriminalnih grupa koje su utajile milione eura, među kojima su i lica iz slučaja “Klap” sporazumno osuđeno samo na uslovne kazne i da plate po par hiljada eura. Sve ove sporazume odobrio je sudija Boris Savić, a većinu dogovora sklopila je tužiteljka Mitrović.

Tužilac Srđa Jovanović iz Kotora podnio je ostavku, nakon postupka koji je SDT pokrenuo protiv njega, čime je izbjegao vođenje disciplinskog postupka. SDT je pokrenuo postupak protiv Jovanovića prije više od godinu dana zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Iz SDT-a nijesu odgovorili u kojoj je fazi ovaj postupak, te da li je podignuta optužnica protiv bivšeg tužioca.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću rečeno je za CIN-CG i da je postupak protiv tužioca Vukasa Radonjića, zbog sumnji u porodično nasilje, još u fazi izviđaja.

Tužioca SDT-a je još u maju mjesecu supruga prijavila za porodično nasilje, ali nikšićko tužilaštvo već tri mjeseca ne donosi odluku da li će goniti Radonjića.

Nema napretka u odgovornosti sudija i tužilaca

Evropski zvaničnici ističu i da je u Crnoj Gori potreban bolji nadzor nad radom pravosuđa, uključujući temeljnije i nenajavljene inspekcije:

“Etičke komisije Sudskog i Tužilačkog saveta u postupanju u predmetima nijesu dovoljno djelotvorne i konzistentne”.

I direktorka CEGAS-a Marija Popović Kalezić za CIN-CG ocjenjuje da je (ne)sprovođenje i (ne)funkcionisanje sistema unutrašnje kontrole, ali i spoljne, ključni razlog neprocesuiranja sudija i tužilaca:

“Specijalno državno tužilaštvo za pet godina zaredom, nijednom nije imalo kontrolu od strane Vrhovnog državnog tužilaštva, a kašnjenja kontrole od strane viših nad osnovnim, takođe nije bila novina”.

Ona naglašava i da je za sedam godina rada Komisije za odlučivanje po pritužbama u pogledu utvrđivanja zakonitosti rada tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava, podneseno 667 pritužbi, od čega je svega 39 proglašeno osnovanim.

“Za posljednjih sedam godina, utvrđeno je i samo 10 disciplinskih prekršaja (kažnjenih najnižim sankcijama) i šest slučajeva povrede načela Etičkog kodeksa, koje neposredno ne mogu uticati na ocjenjivanje rada, jasno je koliko je svrsihodan i uspješan sistem same kontrole”.

Evropski zvaničnici napominju i na različitu praksu SS i TS kada je u pitanju netačno prijavljivanje imovine Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK).

Objašnjavaju da disciplinska komisija SS nije sankcionisala sudije za tu vrstu nedoličnog ponašanja, dok je TS sankcionisao tužioce smanjenjem njihove plate za 20 odsto.

“Nezavisnost, odgovornost i profesionalizam pravosuđa mora se unaprijediti”, zaključuju iz EK.

Popović Kalezić ističe da kontrolu najbolje oslikava činjenica da je do sada samo jedan tužilac u Crnoj Gori dobio tri, a da su svi ostali ocijenjeni najvisočijom ocjenom, koja im daje mogućnost za dalje napredovanje. Zaključuje da su nužne zakonske izmjene oko kontrole i utvrđivanja odgovornosti u pravosuđu.

TS čeka zakonske izmjene

Član TS Stevo Muk ocjenjuje da odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti treba vratiti svim članovima TS, jer je sada ta odgovornost i pravo u najvećem dijelu u Disciplinskom vijeću TS. Muk ističe da je to loša praksa, koja mora biti prevaziđena “uz malo dobre volje koje na čelu Savjeta u proteklih godinu i po dana nije bilo”.

I on naglašava da su neophodne izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, kako u dijelu koji propisuje sam postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti, tako i u dijelu opisa disciplinskih prekršaja:

“Moguće da je potrebno proširiti krug inicijatora disciplinskog postupka ili eventualno utvrditi da svako može podnijeti inicijativu za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Odluka o pokretanju disciplinskog postupka bi u krajnjem ostala na disciplinskom tužiocu”, kaže Muk za CIN-CG.

Objašnjava da je zabluda da TS odlučuje o disciplinskoj odgovornosti.

“Jedini takav slučaj je bila inicijativa za razrješenje rukovoditeljke Višeg tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice, a on je zaustavljen prije nego je Tužilacki savjet došao u priliku da utvrdi istinu i donese odluku”, navodi Muk.

Prema Zakonu o državnom tužilaštvu predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti mogu podnijeti rukovodilac državnog tužilaštva, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva, vrhovni državni tužilac, ministar pravde i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa državnih tužilaca.

Pod nestručnim i nesavjesnim obavljanjem tužilačke funkcije smatra se ako državni tužilac: bez opravdanih razloga ne ostvaruje najmanje 50 odsto rezultata u pogledu kvantiteta rada, osim ako državni tužilac ne da valjane razloge zbog kojih nije ostvario rezultate; započne vršenje poslaničke ili druge javne funkcije ili profesionalno obavljanje druge djelatnosti; bude ocijenjen dva puta uzastopno ocjenom ne zadovoljava; ima dva puta izrečenu disciplinsku sankciju za teže disciplinske prekršaje; učini teži disciplinski prekršaj kojim je nanijeta značajna šteta po ugled državnog tužilaštva.

Vd VDT Tatjana Begović je za CIN-CG istakla da je u toku rad na izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu: “Predstavnici Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, članovi Radne grupe, nastoje da konkretnim predlozima daju doprinos da se određene norme koje se odnose i na disciplinsku odgovornost dodatno preciziraju”.

Begović naglašava da Državno tužilaštvo u svom radu prepoznaje isključivo učinioce krivičnih djela, ko god oni bili i koju god funkciju obavljali: “Ukoliko postoji sumnja da je neko učinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, prema njemu se postupa na isti način, bez obzira na to da li je riječ o državnom tužiocu, sudiji ili predstavniku bilo koje druge profesije”.

U odnosu na državne tužioce protiv kojih je pokrenut krivični postupak, TS u trenutnim fazama postupaka, pojašnjava Begović, donio je jedine moguće odluke, a to su odluke o suspendovanju: “Zakonom o državnom tužilaštvu je propisano da ukoliko je državni tužilac osuđen za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje tužilačke funkcije to predstavlja najteži disciplinski prekršaj”.

Međutim, to nije i jedini način da tužilac bude razriješen. To se, prema zakonu, može uraditi i zbog nestručnog i nesavjesnog rada. Takvih slučajeva, sudeći po odlukama TS, nije bilo u Crnoj Gori.

Vesković: Katnića trebalo disciplinski kazniti

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava Marija Vesković ocjenjuje za CIN-CG da bi trebalo dati disciplinskom tužiocu ovlašćenje da inicira pokretanje disciplinskih postupaka. Takođe, ističe ona, treba uzeti u obzir i predlog Venecijanske komisije iz 2015. godine da se za disciplinskog tužioca izabere osoba van tužilaštva, čime bi se povećao demokratski legitimitet i kredibilitet utvrđivanja odgovornosti.

Kao primjer navodi slučaj bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji nikada nije odgovarao zbog objavljivanja saopštenja sa izvodima iz transkripata materijala dobijenog primjenom mjera tajnog nadzora, a što predstavlja teži disciplinski prekršaj. Katnić je iznosio informacije koje je saznao u predmetima i koristio funkciju za ostvarivanje svojih privatnih interesa.

“Ni tadašnji v. d. VDT-a Ivica Stanković, ni ministar pravde Vladimir Leposavić nijesu uradili ništa iako su imali zakonsko ovlašćenje da pokrenu postupak protiv Katnića”.

Da cijenu stanova često ne prati i kvalitet, uvjerile su se vlasnice nekretnina u zgradi firme “Euroglobus doo Podgorica”, u naselju Blok IX u Podgorici. Vjerovale su da su tokom izgradnje kupile moderne apartmane u zelenom, pametnom objektu, a dobile su neuslovan prostor za život

Andrea JELIĆ

Kada je 2021. potpisivala ugovor o kupovini nepokretnosti u izgradnji za nekretninu u zgradi rezidencijalnog tipa koju je firma “Euroglobus doo Podgorica” gradila u naselju Blok IX u Podgorici, Nevena (pravo ime poznato redakciji) je mislila da kupuje moderan stan u zelenom smart objektu.

Prodavac i vlasnik “Euroglobusa” Božo Zejak ju je, kako kaže, prilikom obilaska stana prije potpisivanja ugovora ubijedio da će biti uloženi najbolji materijali, a da će zgrada imati SPA centar, teretanu, garaže izgrađene uz pomoć novih tehnologija, recepciju, batlera, kao i da će objekat biti energetski samoodrživ i imati solarne panele.

“Pokazivao mi je gdje treba da postavi pokretne brisoleje na fasadi zgrade, gdje će biti rampa i kako ću dobiti karticu za ulazak na posjed”, priča ova žena za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Na video prezentaciji dostupnoj na Jutjub kanalu Boža Zejaka od prije četiri godine vidi se kako je zgrada trebalo da izgleda nakon završetka radova. Raskošno, luksuzno i inovativno.

Međutim, Nevena se sada gorko kaje.

Animacija i obećanja bila su privlačna, a realnost je nešto sasvim drugo.

Prilaz zgradi, koja je trebalo da bude završena 2020. godine – sudeći po roku za završetak radova na koji se Zejak obavezao u ugovorom, a u koje je CIN-CG imao uvid, još nije asfaltiran. Pristup nije omogućen osobama sa invaliditetom.

Zgrada nema uslovnu zaštitnu ogradu na stepenicama – od plastike je, nije dobro učvršćena i na dodir se pomjera, pa je stanare strah da se ne obruši i da se neko povrijedi. Malo jače oslanjanje na ogradu moglo bi biti opasno, posebno za djecu i stare. Zgrada nema efikasnu zvučnu izolaciju, a pojedine stanove dijele samo gipsani zidovi, pa stanari čuju jedni druge i kad govore ne podižući ton. Po zajedničkim hodnicima, terasama, u stanovima i danas vise kablovi od instalacija.

“Kada sam obilazila stan nije mi ni palo na pamet da kucnem o zid da provjerim je li od čvrste gradnje. Ni u snu nijesam pomislila da bi me neko, ko mi je tako lijepo predstavio zelene, održive tehnologije gradnje, mogao prevariti i pregradnim zidom od gipsa između mog i tuđeg stana”, navodi Nevena.

U zgradi ventilacija nije adekvatno riješena, razni mirisi se šire objektom. Kada smo mi istraživali radove u zgradi, ni aparati za gašenje požara nijesu bili postavljeni.

Od solarnih panela nema ništa, a ni bazen još nije u funkciji.

Vlasnik preduzeća “Euroglobusa” Božo Zejak za CIN-CG tvrdi da će sve obećano biti ispunjeno – kada se završi gradnja susjedne ulice. “Objekat ne može biti završen dok god se ulica do njega ne završi. Garažu i bazen do tad ne mogu da sredim, jer nijesu riješena brojna pitanja, poput komunalija”.

Zejak navodi da Glavni grad nije ispoštovao odluku kojom se investitori oslobađaju plaćanja 100 eura po metru kvadratnom solarnog panela. “Mi planiramo 900 kvadrata solarnih panela na zgradi”.

Tvrdi i da mu se niko od nezadovoljnih stanara nije obraćao i žalio.

“Žalila sam se više puta investitoru, tužila sam ga više puta. Čekam ishod na sudu. Prevario me. Pri kupovini uopšte nijesam znala da je projekat po kojem je rađena zgrada mijenjan… Ja sam kupila jednu stvar, a dobila sam sasvim drugu. Uložila sam mnogo novca, vremena i živaca… Ja sam sada uništena”, kaže uznemireno Nevena, inače penzionerka, koja je prodala jednu nekretninu da bi kupila udoban stan, dok pokazuje loše i nezavršene radove.

Prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni prodat kao stan

I Sofija (pravo ime poznato redakciji) je dovedena u zabludu kada je kupovala stan u izgradnji. Prema ugovoru, trebalo je da bude na prvom spratu, a dobila je stan na visokom prizemlju. I to nije sve: u katastru se njen stan vodi kao nestambeni prostor.

“Predstavljen mi je projekat koji je lijepo prikazivao kako je trebalo da izgleda i na kojoj visini da bude moj stan. Ništa od toga nijesam dobila! Kako je moguće da je prostor koji je u katastru uknjižen kao nestambeni, meni prodat kao stambeni? Znam da ovdje ne mogu da živim i da ću da gledam da ga prodam, mada će se to teško desiti zbog stanja u kojem se ova nekretnina nalazi”.

Sofija se nije nikad uselila: samo povremeno svrati, ali zidovi su već popucali, lajsne su odlijepljene, a pojedina vrata se otvaraju na pogrešnu stranu i postavljena su ukrivo. Lavabo u kupatilu pričvršćen je drvetom, odvod za vodu u tuš kabini je pogrešno postavljen, tako da plavi na sve strane, nema ni sifona. Na terasi nema okapnica, niti adekvatnog odliva.

“Ovdje su postavljeni najjeftiniji materijali, a nama je predstavljeno da se radi o vrhunskom projektu. Pitanje je kako sve ovo prolazi mimo kontrole nadležnih institucija i ko će zaštititi građane od ove prevare”, pita se Sofija, dok nervozno pokazuje kako se dio vrata odvaljuje od zida.

I Nevenin stan je u sličnom stanju, mada je ona u međuvremenu uložila u njega još novca kako bi bio useljiv. “Samo za zaštitna stakla u kuhinji koja nema pločice i block out zavjese koje me štite od svjetlosti od ogromnih prozora na kojima nema roletni dala sam par hiljada eura. Izgorjela sam od vrućine prethodnih dana. Klima se ne osjeća. Gledam u nebo i čekam zahlađenje”, priča ona.

“Euroglobus” ilegalno sprovodio radove, kvadrat prodavao čak 3 700 eura

Zejak je sprovodio radove iznad drugog sprata “suprotno revidovanom Glavnom projektu iz 2018. godine”, kaže se u rješenju Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma iz 2021. kojim se ovoj firmi oduzima licenca projektanta i izvođača radova i naređuje usklađivanje radova sa projektnom dokumentacijom.

Zejak za CIN-CG kaže da je postupio po rješenju nadležnog Ministarstva, a da se samo radilo, kako kaže, o problemu zbog takozvanog betonskog platna koje je “ukinuto i dodato susjednom spratu”.

Zejak tvrdi da je sve uskladio sa propisima i da ima svu potrebnu dokumentaciju. Prije još godinu dana kvadratni metar stana u zgradi prodavao je za čak 3.700 eura, što se vidi na oglasima na sajtu Estitor iz jula 2022.

“Luksuzan stan u energetski efikasnoj zgradi na prvom spratu sa kvalitetnim liftom, spa i wellness centrom, garažom… Stan opremljen kvalitetnim materijalima i kupatilskom tehnikom visoke energetske klase… Terasa ima predivan pogled, za one koji trenutke odmora provode u čitanju literature… i komforu nesvakidašnjem za Podgoricu”, navodi se u jednom od ovih oglasa. Stanovi se i dalje prodaju.

“Vidim da potencijalni kupci i dalje dolaze, iako je ovo jedna velika prevara”, kaže Nevena.

Mnoge zgrade u Crnoj Gori bez upotrebne dozvole

Upotrebna dozvola dokazuje da je zgrada izgrađena u skladu sa zakonima, građevinskim i propisima u oblasti elektrifikacije, protivpožarne zaštite, obezbjeđivanja svih neophodnih infrastrukturnih preduslova da bi se mogla koristiti.

Trenutno važeći Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, objašnjavaju za CIN-CG iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt, zamijenio je upotrebnu dozvolu izvještajem stručnog nadzora, koji je dužan da “u konačnom izvještaju o izvršenom stručnom nadzoru navede tačne konstatacije o izvedenim radovima na građenju objekta i da pisanu izjavu da je objekat građen u skladu sa revidovanim glavnim projektom, odnosno izgrađen u skladu sa revidovanim projektom izvedenog stanja, zakonom i drugim propisima, odnosno izjavu da je objekat podoban za upotrebu i da se može namjenski koristiti”.

“Ovaj izvještaj je, po zakonu, neophodan da bi zgrada bila upisana u katastar nepokretnosti, a upotreba objekta nije dozvoljena prije upisa objekta u katastar nepokretnosti”, navode iz KANA.

Ako zgrada nema upotrebnu dozvolu (prema zakonima iz perioda prije 2017. godine) ili konačni izvještaj stručnog nadzora (u periodu nakon 2017. godine), ona po zakonu ne može da se koristi, tj. ne bi trebalo da bude useljena, niti priključena na elektro i vodovodnu mrežu, upozoravaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

“Međutim, znamo da se to u praksi ipak dešava, i da se tako oni koji žive u takvim zgradama dovode u pravnu, ali i fizičku opasnost. Ni u kom slučaju ne biste smjeli kupiti stan u zgradi koja nije upisana u katastar i koja nema sve potrebne dozvole i konačne izvještaje”, navode iz ove organizacije.

Među zgradama koje nemaju upotrebnu dozvolu ima i onih koje su izgrađene i prije nekoliko decenija.

Tako je, recimo, zgrada gradskog parlamenta u Podgorici građena devet godina. Međutim, kad su odbornici održali konačno prva zasjedanja, zgrada nije imala upotrebnu dozvolu.

Kompleks zgrada u Zagoriču, poznatih kao Tri junice, jer su izgrađene na prostoru nekadašnje stočne pijace, zbog brojnih propusta i odstupanja od glavnog projekta nikada nije prošao tehnički prijem. Tako su stanari godinama sezonu kiša dočekivali sa lavorima, krpama i poplavama, jer je krov urađen mimo projekta - umjesto crijepa postavljena je nepropisno tegola. Glavni grad je, za vrijeme mandata Miomira Mugoše gradio ove zgrade za zaposlene u Opštini kojima je stanove prodavao po povoljnim uslovima. Izvođač radova je bila firma “Cijevna komerc” vlasnika Danila Petrovića.

Slične probleme imao je i kadar nekoliko obrazovnih ustanova u Budvi. Stambena zadruga “Solidarno” izgradila je za njih lamele u naselju Dubovica. Ali, nakon obilnih padavina u februaru ove godine prokišnjavali su stanovi, parket se podigao, ulazna vrata su se zakočila…

Nedaće su doživjeli i medicinari u Tivtu za koje je Stambena zadruga “Zdravstvo” izgradila zgradu u Radovićima. Oni su se 2019. žalili da zgrada prokišnjava, da su oluci nekvalitetni i loše postavljeni, da ima problema sa liftom, a da je mermer koji je ugrađen kao podna obloga stepeništa oštećen…

“Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje”

Koliko je važno ozbiljno pristupiti kontroli izgradnje objekata najbolje opominje snimak sa jedne nadzorne kamere objavljen prošle godine, kada je sa jedne od zgrada na Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici pao dio fasade u baštu ugostiteljskog objekta “Čarolija”. Tom prilikom, umalo je stradala jedna djevojčica, jer je fasada pala tik do nje.

“Luksuz je postao omiljena jeftina fraza investitora”, piše jedan od korisnika na forumu Caffe del Montenegro u prepisci naslovljenoj “Aktuelna gradilišta u PG i ostatku CG”.

Tu građani i građanke komentarišu kvalitet i cijenu stanova u zgradama koje su radili poznati investitori…

Ima raznih iskustava. “Poslije šest godina sva zidna keramika je zrela za mijenjanje. Zidovi od rigipsa su katastrofa, savjetovano nam je da ne kačimo na njih veće televizore. Svi spojevi zidova po vertikali su popucali”, navodi se u jednom komentaru.

Drugi korisnik komentariše “moderno rješenje” investitora u jednom navodno luksuznom naselju da ne postoje vrata između hodnika i dnevne sobe. “Broj stanova puta vrata i eto uštede”.

“Često ne dozvoljavaju da priviriš tokom gradnje i da nešto sitno promijeniš. Drug se dogovorio da mu stave trostruki gips na dio zida gdje ide TV i da doplati za zvučnu izolaciju ispod parketa… Ništa nijesu ispoštovali”, kaže još jedan korisnik.

“Gotovo da nema više humanih zgrada… Kutije obične. U katastrofu ne računam jedino stare blokove koji imaju drvorede, trotoare, parkove... Mada se i oni utopiše u beton”, piše jedna korisnica ovog foruma.

Nijesmo svjesni koliko novca dajemo za stanove, a koliko je nizak kvalitet gradnje, kaže za CIN-CG jedan monter suve gradnje koji je želio da ostane anoniman. On radi na gradilištima preko 15 godina. “Bezbroj je primjera stambeno-poslovnih zgrada za koje investitori imaju dozvolu za određeni broj spratova, ali naknadno ilegalno povećavaju spratnost. Pregrade sprat gipsanim zidovima tako da to ‘ne vidi inspekcija’ i kada oni pođu, skinu te zidove i investitor onda ima hiljadu kvadrata prostora koji prodaje ili izdaje… Svako danas pravi zgrade, ljudi bez škole i znanja. Investitori ulože po kvadratu par stotina eura, a prodaju ga najmanje troduplo više…”.

Nagledao se svega i svačega.,,U većini slučajeva, radnik ili majstor uopšte nema kontrolu nad poslom koji izvodi, ne prate se standardi struke, jer je investitor često pohlepan i nerijetko u nekoj sprezi sa vlastima. Za vlasnike obično radi tridesetak radnika, najmanje po 10 sati, šest dana u nedjelji. Radnici jedva preživljavaju, često nemaju osiguranje, pravo na bolovanje, odmor… Sve se radi bez osnovne zaštite na radu. Kod nas je sada mnogo strane jeftine radne snage. Oni su zamijenili naše radnike koji sve više emigriraju u zapadnu Evropu, Ameriku, pa i dalje”.

Ozbiljnija kontrola, ističe on, mora da postoji. “Naša država nema građevinsku inspekciju koja radi svoj posao kako treba. Od kad radim tek sam se dva puta sreo sa ovom inspekcijom, i to oba puta 2015. na Porto Montenegru, gdje je glavni izvođač bila jedna njemačka firma”.

Kontrola izgradnje objekata, upozorava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji, uglavnom zavisi od zainteresovanosti inspekcijskih organa i primjene Zakona o izgradnji objekata.

“Kako je Zakon bio više nego loš, njegova primjena nije mogla dati dobre rezultate. Trenutno čekamo novi zakon, s nadom da će se ovoga puta uvažiti glas struke. Imam utisak da je Ministarstvo uvidjelo katastrofalne posljedice postojećih propisa, ali sad je glavno pitanje u kojoj će mjeri uvažiti naše primjedbe i da li ćemo dobiti efikasna zakonska rješenja, ne samo na papiru”, kaže on.

“Ako govorimo uopšteno, o poštovanju dobre projektantske prakse u domenima prostranosti, orijentacije, osunčanosti itd. stanova u novogradnji, na svakom koraku možemo naići na kršenje ovih načela. Investitori žele da na svakoj parceli izgrade najveći mogući broj stanova, a mehanizmi kontrole nijesu dovoljno jaki da osiguraju da ti stanovi ispunjavaju osnovne uslove za udobno stanovanje. Tako dobijamo npr. dvosobne stanove površine manje od 60 metara kvadratnih, u kakvim živi veliki broj naših sugrađana”, objašnjavaju iz udruženja KANA – Ko ako ne arhitekt.

Ističu da je Pravilnik o uslovima za izradu tehničke dokumentacije za stambenu zgradu usvojen nedavno, početkom jula ove godine i da će početi da se primjenjuje od 1. januara sljedeće godine. “Tada će prestati primjena dva pravilnika koji su se odnosili na ovu oblast, a koje smo naslijedili iz SFRJ: Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za izgradnju stambenih objekata po sistemu modularne koordinacije mjera iz 1969. godine i Pravilnik o tehničkim mjerama i uslovima za provjetravanje u stambenim zgradama iz 1970. godine… Ostaje da vidimo kako će biti sprovođene odredbe nedavno usvojenog Pravilnika koji, između ostalog, propisuje minimalne površine stanova i prostorija u stanu”.

Na primjer, površina dnevnog boravka u dvosobnom stanu moraće da bude najmanje 22 metra kvadratna, a dvosoban stan moraće da ima površinu od najmanje 71,3 metra kvadratna. “Suvišno je i reći koliko postojećih stanova, izgrađenih u posjednjih petnaest godina, ne zadovoljava ove parametre”, navode iz KANA.

Iz ove organizacije primjećuju da stanje u prostoru jasno pokazuje da kontrola građevinskih procesa nije uspješna i da su neki od mehanizama kontrole kroz koje projekat prolazi do predaje nekretnine vlasniku, ili čak svi ti mehanizmi, zakazali u određenoj mjeri. “To znači da nadležne institucije, čiji je posao sprovođenje zakona i podzakonskih akata koji regulišu gradnju, nemaju snagu da taj posao obave kako treba”.

Trenutno je u toku izrada Nacrta Stambene politike Crne Gore za period od 2021. do 2030. godine. Iz organizacije Mreža za otvoreni dijalog sugerisali su da je “potrebno uvesti mjere koje bi garantovale poštovanje standarda kvaliteta i poboljšale kvalitet gradnje, budući da to nije uvijek slučaj”.

Projektovanje uslovljava dobitak od prodaje

 

,,Kako je naše građevinarstvo pretežno okrenuto ka izgradnji stambenih zgrada za prodaju, upravo taj tržišni momenat opredjeljuje projektovanje danas. U ovoj vrsti gradnje glavni moto je što veća razlika između izdataka za izgradnju i očekivanog dobitka od prodaje… To, naravno, utiče na kvalitet kako arhitektonskih, tako i konstrukcijskih rješenja...”, objašnjava za CIN-CG građevinski inženjer Mentor Llunji.

Iako na prvi pogled možda ne izgleda tako, prema njegovim riječima, danas u suštini više projektuju investitori nego arhitekti. “Zbog ovakvog pristupa arhitektonska struka kod nas je dosta nazadovala… Kao rezultat toga danas imamo objekte koji veoma liče na moderne spavaone ili na loše kopije već urađenih projekata u inostranstvu”, navodi on. Sve to prostor čini bezsadržajnim, monotonim i bezličnim. “Na to je imala uticaja i hiperprodukcija arhitektosnkih diploma. Na primjer, samo Bar i Ulcinj imaju više od 100 arhitekata, što je dovoljno ne za dva grada već za čitavu državu”, smatra Llunji.

“Napravila sam životnu grešku… Trebalo je da se bolje raspitam, da sve provjerim… Savjetujem svima da kad kupuju stan da sve dobro provjere. I da ne idu sami sa prodavcem kod notara, već obavezno sa advokatom koji će ih zaštititi”, kaže Nevena na ivici suza.

Planira da proda stan, iako ga nikome zapravo ne bi preporučila… Ali kaže da joj ništa drugo ne preostaje. Možda će neko drugi imati snage da se sa investitorom izbori. Ona više tu ne može da izdrži.

- Koji su efekti privatizacije Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), koji je prije skoro dvije decenije prodat ruskom oligarhu Olegu Deripaski?

- Kako je uništena najvrijednija i najperspektivnija crnogorska kompanija?

- Ko je odgovoran za izgubljene milijarde i ogroman dug, zatvorene hiljade i hiljade radnih mjesta, ekološku katastrofu?

- Šta za Crnu Goru znači to što je uništen njen metalurško energetski repro lanac?

Odgovore na ova pitanja donosi film Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG): Oleg Deripaska - Putinov čovjek, Đukanovićev partner.