Žene u ovim zajednicama zbog teškog života žive još kraće od muškaraca, iako je vijek žena u prosjeku duži gotovo svuda u savremenom svijetu

Đurđa RADULOVIĆ

”Imam dijabetes. Dobijam besplatnu terapiju. Doktori su kazali da moram potpuno da promijenim ishranu, ali to ne mogu da priuštim”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Ema (pravo ime poznato redakciji). Ona je žena iz egipćanske zajednice. Ima 35 godina. Rodila je troje djece, a trenutno je trudna sa blizancima. Dok govori sjedi na podu pored šporeta na drva u skromnoj, ali urednoj i čistoj prostoriji. Njena teško pokretna svekrva leži na krevetu. Govori tiho i ozbiljno, ustajući svaki čas da pažljivo pogleda ručak.

Emi je šećer, kako kaže, nerijetko oko 20, što je gotovo četiri puta više od normalne vrijednosti. Ova bolest, ako se ne tretira, može izazvati niz ozbiljnih, čak smrtonosnih komplikacija: srčane i bolesti bubrega, probleme sa vidom, gangrenu...

Zbog blizanačke trudnoće Emi treba dodatni unos kalorija. “Jedem sve što sam jela i prije dijagnoze: hljeb, tjesteninu, mahunarke. Sve su mi to ljekari zabranili. Nakon obroka uzmem insulinsku injekciju, to je sve što mogu’’, objašnjava ona.

Romi i Egipćani u Crnoj Gori žive u prosjeku oko 55 godina što je oko 20 godina kraće od većinske populacije. Nema ozbiljnih analiza zbog čega je tako. Ovako kratak životni vijek tipičan je za najsiromašnije države na svijetu, poput Centralnoafričke Republike.

”Žene iz romske i egipćanske populacije u Crnoj Gori žive kraće od muškaraca zbog velikog broja porođaja i teškog života uz podizanje većeg broja djece’’, kaže za CIN-CG Melisa Spahić, doktorica porodične medicine koja radi u Domu zdravlja Podgorica, na Koniku, gdje ove populacije čine najveći dio pacijenata.

To je, objašnjava Spahić, zapažanje doktora u Crnoj Gori, ali navodi da nije rađeno istraživanje o životnom vijeku Roma i Egipćana na osnovu pola.

Ovaj trend nije tipičan - žene iz većinske populacije u Crnoj Gori kao i u svijetu žive u prosjeku oko pet godina duže od muškaraca.

CIN-CG je već pisao o tome da Romkinje u Crnoj Gori veoma rano počinju sa rađanjem djece, često kao maloljetnice, da rađaju značajno veći broj djece od žena većinske populacije, da često izostaje medicinska kontrola njihovih trudnoća i reproduktivnog zdravlja. Zbog svega toga one zadobijaju hronične zdravstvene posljedice u relativno mladoj dobi.

Istraživanje UNICEF-a u Crnoj Gori iz 2018. pokazalo je da je 36,9 odsto ispitanica u starosnoj grupi od 20 do 24 godine rodilo najmanje jedno dijete prije svoje 18. godine.

Istraživanje Centra za romske inicijative (CRI) u naselju Riversajd iz 2022. pokazalo je da neke od žena koje su apatridi nikada nisu bile kod ginekologa, da su se porađale kući, te da su ljekari imali diskriminatoran stav prema njima i u hitnim situacijama.

”Dvoje djece koje nijesam uopšte upisala u matične knjige rođenih sama sam rodila kući jer su me iz bolnice vratili, zbog nedostatka dokumentacije, iako sam im rekla da imam jake bolove. Porodile su me zaova i snaha”, jedna je od ispovijesti iz istraživanja.

Više svjetskih istraživanja potvrđuje negativne posljedice rađanja velikog broja djece i porođaja u mladoj dobi na dugovječnost i zdravlje žena.

Studija Univerziteta Kalifornije iz 2016. na uzorku od preko 20 000 žena pokazala je da žene koje rode prvo dijete poslije dvadeset pete godine žive duže od onih koje rode ranije.

Veliki broj porođaja utiče i na zdravlje i dugovječnost i nakon 50 godine, odnosno nakon završetka reproduktivnih godina, pokazuje jedno veliko istraživanje iz 2016. koje je pratilo životni vijek u američkoj države Juta od 19. vijeka. Došlo se do zaključka da su muškarci na tom podneblju živjeli duže od žena sve do kraja 19. vijeka. Žene su počele u prosjeku duže da žive tek nakon smanjenja nekontrolisanog rađanja, ali i zahvaljujući poboljšanju medicinske njege.

Siromaštvo i hronične bolesti - neizbježna veza

Problem koji u najvećoj mjeri utiče na kraći vijek su hronične bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa, hipertenzije i tako dalje, kaže doktorica Melisa Spahić.

”Romi i Egipćani se uglavnom ne kreću dovoljno, hrane se nezdravo. Teško je u njihovoj situaciji priuštiti zdravu i raznovrsnu ishranu. Žive bez osnovih uslova. Zbog svega toga dolazi do niza bolesti, a karakterističan je takozvani metabolički sindrom koji podrazumijeva problem sa gojaznošću, šećerom, visokim pritiskom, masnom jetrom, srcem’’, objašnjava Spahić.

”Gojazna sam, imam hormonski problem. Ne mogu da smršam. Teško mi je da prekinem da jedem slatko’’, kaže za CIN-CG Enisa (pravo ime poznato redakciji), djevojka iz romske zajednice čije je ime poznato redakciji. Ona ima svega 18 godina. Ne radi. Uglavnom je kući. Živi u trošnom romskom naselju Riversajd u Beranama.

Pati od insulinske rezistencije, stanja koje može dovesti do šećerne bolesti, i metaboličkog sindroma. Ni ona ne može da priušti zdrav i redovan jelovnik. “Jedem slatko, jedem hleb. Nekad sam mnogo gladna, a u kući ima samo to’’, kaže Enisa.

Podaci Globalnog opterećenja bolešću iz 2019, koje predvodi Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Vašingtonu pokazuju da su žene generalno pod većim rizikom od invaliditeta usljed hroničnih oboljenja, da imaju veću smrtnost od šećera i kardiovaskularnih bolesti i više godina života sa posljedicama bolesti. Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti kod žena na svjetskom nivou, a potom je to moždani udar.

Sve studije rađene u Crnoj Gori upućuju da su Romi i Egipćani obolijevaju u mnogo češće od hroničnih i infektivnih bolesti nego većinska populacija.

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. u Crnoj Gori pokazalo je da petina romske djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju. U većinskom stanovništvu takvo stanje je prisutno kod tri puta manje djece. Preko 95 odsto djece do dvije godine zaostaje u razvoju, a od toga je u njih gotovo 80 odsto je neuhranjeno.

Ljudi niskog socio-ekonomskog statusa imaju 46 odsto veći rizik od rane smrti nego oni koji su socijalno zbrinuti, pokazalo je istraživanje Imperijal koledža u Londonu na uzorku od 1,7 miliona ljudi.

Više svjetskih studija pokazalo je snažnu vezu između siromaštva i hroničnih bolesti. Ljudi sa niskim prihodima češće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, raka, navodi se u saopštenju američkog Nacionalnog instituta za zdravstvo (NHI). Čak oko 30 odsto rizika od hronične bolesti dolazi od stresa zbog siromaštva, koji nije povezan sa lošom ishranom i životnim navikama. Stres vodi smanjenju imuniteta, koja potom vodi u bolest, objašnjavaju iz NHI-ja.

Loši uslovi stanovanja povezani su sa astmom, kardiovaskularnim oboljenjima, mentalnim oboljenjima, infekcijama poput tuberkuloze, prehlada, stomačnih problema i povreda, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svom saopštenju.

Spahić objašnjava da Romi i Egipćani često ne razumiju kako funkcionište zdravstveni sistem: zakazivanje, praćenje datuma i vremena pregleda, kupovina ljekova.

”Za hronične bolesti tipična su pogoršanja slike, pa su pravilna terapija i posjete ljekaru neophodne’’, objašnjava Spahić.

Značajan dio romske i egipćanske populacije nema pristup zdravstvenoj zaštiti i osiguranju zbog neregulisanog pravnog statusa ili izbjegava korišćenje zdravstvenih usluga zbog diskriminacije, te nemaju dovoljno razvijenu svijest o očuvanja zdravlja, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana (2021-2025) Vlade Crne Gore.

Romi uglavnom ne znaju za saradnike u oblasti zdravstva

”Imala sam skoro operaciju na srcu’’, kaže za CIN-CG tridesetpetogodišnja Anisa (pravo ime poznato redakciji), Romkinja iz Berana, koja je već četiri godine srčani bolesnik.

”Nedavno sam imala pogoršanje zdravlja, stvar je postala hitna, pa nisam mogla da čekam pregled u državnoj bolnici koji mi je bio zakazan tek za maj’’, kaže ona.

Za snimanje kod privatnika je, kako kaže morala da izdvoji preko 150 eura, ali i da plati i prevoz do Podgorice gdje se nalazi klinika.

Svega 10 odsto Roma i Egipćana su upoznati sa tim da u njihovoj zajednici postoji saradnik u oblasti zdravstva, navodi se u Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025). Od njih je samo petina koristila ovu uslugu, a oko polovina smatra da može biti korisna za njih.

”Kolegama iz drugih gradova pomažemo u zakazivanju po nekoliko specijalističkih pregleda u istom danu u Kliničkom centru da bi troškovi puta ovih ljudi, koji uglavnom žive od socijalne pomoći, bili što manji. U posebno teškim slučajevima uspijevamo da osiguramo i kućne posjete i njegu i pomoć”, kaže za CIN-CG Milica Vujadinović, saradnica u oblasti zdravstva u Podgorici.

U okviru Ministarstva za ljudska i manjinska prava, djeluje 21 saradnik u inkluziji Roma i Egipćana u tri oblasti: zdravstvenoj zaštiti, socijalnom staranju, zapošljavanju i dječjoj zaštiti. Na teritoriji glavnog grada ih je devet.

Saradnik pruža pomoć pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, zakazivanju pregleda, predavanju dokumentacije za konzilijume… objašnjava Vujadinović. “Svakodnevno pomažemo da se djeca koja nemaju knjižicu pregledaju u Institutu za bolesti djece’’, kaže ona.

”Jasno je da sistem sa tim brojem saradnika ne može obezbijediti svakome iz romske i egipćanske populacije pomoć, te je zato od krucijalne važnosti”, objašnjava još Vujadinović, “da mjesto saradnika postane sistematizovana radna pozicija, što za sada nije slučaj”.

Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kazali su za CIN-CG da su navedeni saradnici angažovani samo do januara 2024. godine. “Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i međunarodna humanitarna organizacija HELP će apelovati kod Vlade Crne Gore da za određeni broj saradnika budu sistematizovana radna mjesta kod Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja i Zavoda za zapošljavanje ili po mogućnosti da se sistematizuju sva radna mjesta za sve saradnike”, naveli su oni

Obrazovane majke - zdravija djeca

Prema Strategiji socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori (2021-2025) cilj je povećavanje prosječnog životnog vijeka Roma i Egipćana. Tako je za 2023. predviđeno da bude oko 57 godina, a 2025. oko 58 godina. Ove brojke su smanjene u odnosu na prvobitni nacrt Strategije, kada je za 2025. godinu predviđen da životni vijek bude 61 godinu.

”Obrazovanje je usko povezano sa tim kako će se neko brinuti o zdravlju’’, objašnjava doktorica Melisa Spahić. Pismenost je neophodna za razumijevanje ključnih informacija, a Romi i Egipćani u Crnoj Gori često nemaju ni osnovno obrazovanje, ili ne govore ni jezik većine.

I istraživanje UNICEF-a iz 2018. pokazalo je da je nivo obrazovanja majki u ovim populacijama usko povezan sa zdravljem njihove djece. Tako među majkama koje imaju srednje ili više obrazovanje nema djece koja zaostaju u razvoju, dok je kod majki bez ikakvog obrazovanja ovaj procenat oko 25 odsto.

Program Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IZJZ) daje neke od smjernica za postupanje sa Romima i Egipćanima. Ovaj program savjetuje da ljekarima i patronažnim sestrama “da sagledaju sve komponente života romske i egipćanske zajednice’’, te u skladu sa tim “ukažu na principe i značaj zdrave ishrane, odražavanja bezbjednosti hrane’’, te da ljekari poštuju smjernice SZO, da se “vrši kontinuirana procjena zdravstvenog stanja djece’’, pomoću parametara gojaznosti.

CIN-CG je kontaktirao domove zdravlja u opštinama koje imaju najbrojnije populacije Roma i Egipćana sa pitanjem da li poštuju navedene preporuke IZJZ-a. Stigao je odgovor iz Domova zdravlja Ulcinj i Nikšić odakle tvrde da se sprovodi kontrola parametara gojaznosti kod djece, te da su Romi i Egipćani informisani o značaju zdrave ishrane kao i svi drugi.

”Svaki ljekar koji se vodi osnovnim načelima profesije informisaće pacijenta. Ipak, ne može medicinski sistem obezbijediti sve ono što pripadnicima ovih populacija fali da bi u punoj mjeri poboljšali svoje zdravstveno stanje”, zaključuje Spahić.

Emu, sa početka našeg teksta, njeno troje djece i svekrvu, koja takođe pati od hroničnih oboljenja, izdržava suprug koji radi u podgoričkom Komunalnom preduzeću. Nakon što isplati ratu za kredit koji su podigli da bi popravili kuću, ostaje im svega 250 eura. Minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori za četvoročlano domaćinstvo iznosi oko 800 eura mjesečno. Ko će sa tako malo novca misliti o Eminom dijabetesu i hrani koja je njoj potrebna.

U Crnoj Gori su održani predsjednički izbori. Prvi krug, na kome je učestvovalo sedam kandidata, bio je 19. marta, a drugi krug sa dva kandidata održan je 2. aprila. Na izborima je pobijedio Jakov Milatović, kandidat Pokreta Evropa sad (PES) sa gotovo 60 odsto glasova, a pored njega učestvovali su još Milo Đukanović, kandidat Demokratske partije socijalista (DPS),  Andrija Mandić, kandidat Demokratskog fronta (DF), Jovan Radulović, nezavisni kandidat, Goran Danilović, kandidat Ujedinjene Crne Gore (UCG), Aleksa Bećić, kandidat Demokratske Crne Gore (DCG) i Draginja Vuksanović Stanković, kandidatkinja Socijaldemokratske partije (SDP)

Iako je više međunarodnih i domaćih posmatrača, kampanju ocijenio kao mirnu, bez ozbiljnijih incidenata, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) je u okviru monitoringa za projekat Reporting Diversity Network 2.0 koji sprovodi u saradnji sa Media Diversity Institute iz Velike Britanije i partnera iz regiona, uočio više problema  i zabrinjavajućih trendova, posebno kada je u pitanju jezik netolerancije, pa i širenje mržnje, kako od strane pojedinih kandidata, i političkih partija tako i od nekih medija.  Primjetan je bio i nesenzibilisan govor i manjak upotrebe inkluzivnog jezika kod određenih kandidata. Podsticani su rodni i patrijarhalni stereotipi, kao i netolerancija prema određenim religijskim i etničkim grupama, iako su kandidati promovisani kao građanski orijentisani.  

Senzacionalistički naslovi u medijima koji doprinose podjelama

Mnogi mediji u Crnoj Gori prihvatili su retoriku predsjedničkih kandidata koja je sugerisala da će glasovi crnogorske dijaspore imati presuđujuću ulogu u izbornom procesu. Tako su kampanju u drugom krugu izbora obilježili i senzacionalistički medijski naslovi i izvještavanja o broju ljudi iz dijaspore koji dolaze u Crnu Goru da ostvare svoje biračko pravo. Vijesti u kojima se navodi kako nepregledne kolone automobila kreću iz Njemačke, Luksemburga i Austrije prema Crnoj Gori dijeljene su na društvenim mrežama gdje su se potom širili brojni komentari koji sadrže govor mržnje prema crnogorskoj dijaspori. Ovakva izvještavanja ne samo da nijesu doprinijela demokratskom procesu izbora predsjednika, naprotiv - podgrijavala su tenzije. 
Potpuni manjak senzibilisanosti za ranjive grupe  

Andrija Mandić, predsjednički kandidat DF pokazao je posebnu nesenzibilisanost i neinformisanost kada su u pitanju bolesti zavisnosti od psihoaktivnih supstanci. Tokom predstavljanja na TV Adria iznio je stavove koji podstiču na diskriminaciju osoba sa bolestima zavisnosti, navodeći da bi oni trebalo da budu getoizirani, izopšteni iz zajednice, pošto su kako je tvrdio opasni po društvo, jer su ubice i pljačkaši. Mandić se čak pozvao na slučajeve iz inostranstva, pogrešno navodeći primjere zemalja na Zapadu koje nude besplatan smještaj i pomoć osobama sa bolestima zavisnosti kao praksu getoizacije. Plasiranjem ovih dezinformacija Mandić bi mogao značajno doprinijeti produbljivanju diskriminacije prema ljudima koji žive sa zavisnošću. 

I predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, pokazao je nedovoljno poznavanje demokratskih praksi kada je u pitanju senzibilisani govor prema osobama sa invaliditetom, koristeći neodgovarajuće termine.  

Promovisana stereotipizacija žena i patrijarhalne vrijednosti 

U promotivnim spotovima predsjedničkih kandidata Đukanovića i Mandića pojavile su se njihove supruge Lidija Đukanović i Sanja Mandić koje su, svaka na svoj način, promovisale patrijarhalne stereotipe kada je u pitanju uloga žena. I osmomartovske poruke vodećih predsjedničkih kandidata takođe nijesu bile rodno senzitivne. 

Sanja Mandić je isticala kako bi ženama trebalo da budu najvažnija djeca, unuci i unuke, ignorišući i one druge žene koje se nijesu ostvarile kao roditelji, koje to ne žele ili ne mogu da budu. Ovakvom retorikom ona je pokazala da nema dovoljno znanja o reproduktivnim pravima i slobodama žena, niti svijest o važnosti tih tema. 

Lidija Đukanović je pokušala da objasni zbog čega, tokom duge političke karijere svog supruga koji je, osim funkcije predsjednika, ranije obavljao i funkciju premijera, nije više istupala u javnost navodeći da je crnogorsko društvo tradicionalno i da ne reaguje dobro na žene u politici. Takav javni istup ne šalje dobru poruku ženama koje žele da se oprobaju u politici ili već jesu političarke.

Osmomartovske poruke Mila Đukanovića i Andrije Mandića takođe su bile stereotipne. Oba kandidata objavili su video snimke na zvaničnim stranicama. U snimcima su žene imale isključivo dekorativnu svrhu. Niti jedan od kandidata nije se osvrnuo na loš položaja žena u crnogorskom društvu, visoke stope femicida i nasilja nad ženama. 

Pobjednički kandidat Jakov Milatović  istakao je  da se “dokazao kao porodičan čovjek’’ na predsjedničkoj konvenciji u Baru, iako se predstavljao kao građanski kandidat. Okrenutost ka građanskim vrijednostima podrazumijeva inkluzivnost svih, bez obzira na njihova oprijedjeljenja kada su u pitanju partnerske veze, sa kim će i na koji način živjeti, i da li će se uopšte odlučiti na formiranje porodice. Smatramo da argumentacija kandidata da je “porodičan čovjek’’ ne treba da bude karta na koju igra, posebno ako kandidat sebe predstavlja kao modernih građanskih uvjerenja.

Opasne poruke od zvaničnika koji zagovaraju crnogorski nacionalizam 

Ivan Vuković, doskorašnji gradonačelnik Podgorice i visoki funkcioner DPS-a  je tokom završene konvencije predsjedničke kampanje kandidata DPS-a Mila Đukanovića iznio niz problematičnih tvrdnji i netolerantnih poruka. Vuković je insistirao na etničkoj čistoći Crnogoraca, a vrijeđao je vjernike Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Srbe u Crnoj Gori. ,,Mi koji znamo da nas u svjet ne može povesti polusvijet, mi čiji pogled seže dalje od Beograda i Banjaluka, mi koji hoćemo da nam djeca uče strane jezike i pripremaju se za digitalno doba a ne da kleče po crkvama i manastirima kao da smo u srednjem u vijeku'', kazao je Vuković. 

Draginja Vuksanović Stanković, predsjenička kandidatkinja SDP-a, je tokom predsjedničke debate na javnom servisu RTCG tvrdila da je kandidat PES-a Jakov Milatović tokom protesta protiv ustoličenja mitropolita SPC u Crnoj Gori, Joanikija, na Cetinju, u septembru 2021. godine, izjavio ,,šta ako pogine deset Cetinjana’’. Milatović je i tokom debate a i ranije više puta demantovao te tvrdnje.  Dan nakon debate na RTCG-u, predsjednički kandidat Milatović verbalno je i fizički napadnut na Cetinju od više pojedinaca, među kojima su bile pritalice DPS-a i SDP-a.

Kandidatkinja Vuksanović Stanković je i tokom predstavljanja na TV Vijesti izjavila da je lider komitskog pokreta između dva svjetska rata Krsto Popović bio heroj, iako je prema svim istorijskim podacima Popović bio saradnik okupatora u Drugom svjetskom ratu. Prema Vuksanović Stanković, Popovićevo herojstvo vezuje se za njegovo nacionalno opredjeljenje i navodnu odbranu crnogorske države i nacije. 

Ostrašćenost i manjak objektivnosti u medijima   

Medijska scena u Crnoj Gori  je pluralistička. U državi od oko 620.000 stanovnika, registrovano je više stotina medija, od kojih su neki krajnje ideološki, politički pa i nacionalno profilisani, sa manjkom profesionanih standarda, što medijsku scenu polarizuje, a naročito tokom izbornih kampanja. Izvještavanje takozvanih prosrpskih i procrnogorskih medija često je pristrasno i može se negativno odraziti ne samo na izborni proces, već na atmosferu u društvu. 

Većina privatnih medija u Crnoj Gori imalo je svog favorita među kandidatima. Druga predsjednička debata u kojoj je trebalo da učestvuju svi kandidati otkazana je na RTCG-u, jer su dva privatna medija organizovali kampanju sa svojim favoritima Milom Đukanovićem i Andrijom Mandićem. Ova debata prikazana je na TV-E i Prvoj televiziji, i to u terminu  kada je trebalo da bude emitovana debata sa svim kandidatima na RTCG. Pošto su se Mandić i Đukanović odlučili na međusobni duel na privatnim televizijama, ostali kandidati su otkazali učešće na javnom servisu.  Ovaj postupak nije bio problematičan samo kada se cijeni etičnost od strane ove dva kandidata, već i kada se govori o medijima,  TV-E i TV Prvoj, koje su favorizovanjem Đukanovića i Mandića doveli u pitanje elementarnu profesionalnost i novinarsku balansiranost. Ovim duelom, pokušala se stvoriti percepcija da su Mandić i Đukanović ključni kandidati, i da niko drugi nema šansi da uđe u drugi krug.

Napad na kandidata Jakova Milatovića bio je najdramatičniji događaj tokom kampanje. Milatović je napadnut na Cetinju u toku dolaska na konvenciju, od strane demonstranata koji su pokušali da ga spriječe da uđe u salu u kojoj je organizovan predizborni skup. Milatovića su okupljeni građani gurali, verbalno je optuživan za izdaju, bliskost sa SPC i njenim vrhom,dovođen je u pitanje njegov patriotizam.

Ovaj događaj bio je predmet brojnih komentara na društvenim mrežama, u kojima je bilo i nacionalističke retorike, pa i širenja mržnje prema pripadnicima SPC i Srbima. Mediji su o ovom događaju izvještavali na različite načine. Tako je dnevni list Pobjeda objavio tekst da se napad nije ni dogodio, uprkos brojnim snimcima i dokazima, pa i intervenciji policije. U pojedinim medijima objavljivane su lažne informacije da je jedan od funkcionera PES-a došao na Cetinje naoružan i da je vadio pištolj, što je demantovano snimcima na kojima se vidi da funkcioner PES-a ne vadi pištolj, već telefon. To nije spriječilo neke medije sa velikom čitanošću poput Pobjede, i novinare koji se smatraju relevantnima u javnosti da plasiraju  dezinformacije u vezi sa napadom na Cetinju. 

I kandidatima i medijima fali senzibilisanosti 

Crna Gora je duže od decenije kandidat za ulazak u Evropsku uniju, međutim još su mnogi izazovi pred njom, kada je u pitanju izgradnja demokratskih institucija, javni diskurs i narativ. Primjeri koje smo naveli pokazuju da je neophodno unaprijediti kod gotovo svih političkih aktera i političkih partija i medija odnos prema drugim i drugačijim. Nedovoljna senzibilisanost među kandidatima obilježila je i ovu kampanju. 

Redakcija CIN-CG-a

Dok Italijani konfiskuju imovinu i kad sumnjaju da bi ona mogla biti korišćena u kriminalne svrhe i kad nekog smatraju opasnim, u Crnoj Gori Zakon o oduzimanju imovine nije bio efikasan, a izmjene prati puno kontroverzi

Maja BORIČIĆ/Tijana LEKIĆ

Kasacioni sud (Vrhovni) Italije u septembru 2021. odlučio je da ne dozvoli da se dio oduzete imovine vrati Leoluki Bagareli, zetu pokojnog Salvatorea Toto Rine, najpoznatijeg mafijaškog šefa italijanske Koza nostre.

Ta imovina vrijedna milion i po eura oduzeta je 2017. a bila je fiktivno registrovana na treća lica, među kojima su i članovi porodice koji su postali njegovi nasljednici. Između ostalih to je i Rinov zet, za koga se takođe sumnjalo da je bio bliski saradnik Rina u mafijaškim poslovima.

On je u žalbi naveo da više ne postoji opasnost od vršenja krivičnih djela te da je oduzeta imovina kupljena više od 20 godina prije Rinovog odlaska u zatvor.

Kasacioni sud je, međutim, odlučio da država zadrži imovinu i da Rinov zet plati oko 3.000 eura sudskih troškova.

Rino je umro 2017. u zatvoru služeći 26 doživotnih robija. Među njegovim najpoznatijim zločinima je i ubistvo sudija Đovanija Falkonea i Paola Borselinija 1992. godine. Ta dvojica sudija 1987. godine pred lice pravde izveli su više od 300 članova Koza nostre. Rinovu vilu, između ostalog, Italija je oduzela 1997. i pretvorila u školu.

Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako se Italija borila sa kriminalcima, davno shvativši da je jedino oduzimanje imovine ono što njih zaista može da "zaboli".

Osim oduzimanja imovine u krivičnom postupku, glavno sredstvo koje ta država koristi u borbi sa kriminalom je i preventivna konfiskacija.

Preventivna konfiskacija omogućava oduzimanje nečije imovine bez vođenja krivičnog postupka i bez sudske presude kojom se utvrđuje da je izvršeno neko krivično djelo. Potrebna je jedino pretpostavka da je lice opasno za društvo i da postoji disproporcija u imovini.

Iz "Libera", italijanske asocijacije koja se bori protiv mafije, za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) objašnjavaju da je u pitanju poseban postupak za oduzimanje imovine "misure di prevenzione patrimoniale", koji je potpuno nezavisan i različit od krivičnog postupka.

"Uzima se u obzir samo imovina (nekretnina ili biznis) koja bi mogla biti potencijalno oruđe za kriminal i za koju ne postoji dokaz da je zakonito stečena", pojašnjava nacionalna koordinatorka "Libera" Tatijana Đanone.

Na međunarodnom nivou ova posebna vrsta konfiskacije poznata je i pod imenom "konfiskacija bez osude".

Đanone navodi da je moguće oduzeti nekretnine, namještaj i kompanije koje uopšte ne moraju biti vezane za organizovani kriminal.

Iako navodi da je italijansko zakonodavstvo svakako najnaprednije po tom pitanju, "Libera" i u toj zemlji predlaže neka poboljšanja. To su unapređivanje kadrovskog i finansijskog kapaciteta Nacionalne agencije za oduzetu imovinu, još bolja valorizacija oduzete imovine, garancija radnicima konfiskovanih preduzeća i kompanija da će biti zaštićeni, te povećanje transparentnosti u upravljanju oduzetom imovinom i njenoj namjeni.

U dokumentima te organizacije napominje se da danas ne postoji italijanski region u kome nema imovine oduzete od mafije.

Nešto manje od 900 organizacija u martu 2021, kada je rađen izvještaj "Libera", upravljalo je oduzetom imovinom u Italiji. Bile su to 353 kuće, 207 vila, 81 poslovni prostor, 25 voznih parkova, 176 placeva i 73 drugih nekretnina.

U borbi protiv organizovanog kriminala u Italiji važnu ulogu ima i Direkcija za borbu protiv mafije (DIA). To je specijalna služba u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova koja vodi preventivne, kriminalističke istrage i međunarodnu saradnju. Njen rad ne zavisi od prijave krivičnog djela.

Prema podacima DIA, u Italiji je u posljednje dvije decenije trajno oduzeto imovine u vrijednosti od oko 12,5 milijardi eura, a privremeno oko 26 milijardi, samo od mafijaških organizacija – Koza nostre, Kamore, Ndragete, Pulje i ostalih.

Iz italijanske Agencije za upravljanje oduzetom imovinom za CIN-CG su odgovorili da je u posljednjih šest godina, samo na osnovu preventivne konfiskacije, u toj zemlji oduzete 22.622 nekretnine, 2.544 kompanije i 3.559 vozila.

Nema zastare za preventivnu konfiskaciju

Italijanski kodeks protiv mafije (Antimafia kodeks), odnosno preventivna konfiskacija, ne kažnjava zločin već sprečava njegovo izvršenje, ističe profesorica Pravnog fakulteta u Rimu Elvira Nadia La Roka.

Ona je za CIN-CG takođe potvrdila da preventivna konfiskacija ne podrazumijeva krivični postupak, te da Antimafijaški kodeks podrazumijeva oduzimanje imovine bez obzira na izvršenje krivičnog djela.

"Krivični postupak u stvari pretpostavlja da je počinjen zločin, a ovaj postupak predviđa niz mjera da bi se zaštitili od budućih zločina", objašnjava ona.

Te mjere su, pojašnjava profesorica antimafijaškog zakonodavstva, poznate kao "ante delictum". To znači da je njihova svrha, između ostalog, sprečavanje lica koja se smatraju opasnim da eventualno počine neko krivično djelo.

"Znači dovoljno je da nadležne institucije smatraju da je neko opasan ili mafijaš da bi mu se oduzela imovina", kaže profesorica La Roka.

Na ove mjere, ističe ona, ne utiče ni zastarjelost postupaka predviđena italijanskim Krivičnim zakonikom.

Konkretno, pojašnjava to ovako: "Preventivna konfiskacija se može primijeniti i nakon zastarijevanja krivičnog postupka. Ukoliko se preventivna mjera primijeni, a nakon toga dođe do odustajanja od krivičnog postupka zbog zastare mjera, prevencije se ne može opozvati samo zbog toga."

Međutim, upozorava da je problematično što ove mjere mogu uticati na ličnu i slobodu u raspolaganju imovinom.

Pored toga, oduzimanje imovine se odnosi i na članove porodice, na nasljednike, ali i povjerioce. Dakle one koji su posredno uključeni u proces.

"Otuda postoji rizik da se nepopravljivo kompromituje položaj nevinih trećih lica", kaže profesorica La Roka, dodajući da postoji opasnost i od ozbiljne ekonomske štete, posebno za kompanije koje se oduzimaju, što može da rezultira nezaposlenošću mnogih radnika u njoj.

Naglašava da bi u smislu međunarodne saradnje, odnosno sporne imovine u inostranstvu, mogla biti značajna uredba Evropske unije 2018/1805, koja je nedavno stupila na snagu.

"Ona predviđa međusobno priznavanje institucija za zamrzavanje i oduzimanje imovine. To bi mogao da postane validan instrument, jer je uredba direkno primenljiva", kaže La Roka.

Podsjeća da italijansko zakonodavstvo protiv mafije ima duge korijene.

Još na kraju 19. vijeka preventivne mjere, tada nazvane "policijske mjere", korišćene su isprva za zaustavljanje razbojništva.

Za vrijeme fašizma su korišćene da se "ućutkaju" politički protivnici.

Ova profesorica rimskog Pravnog fakulteta pojašnjava da su te mjere, koje su korišćene za borbu protiv onih koji su smatrani neprijateljima države, devedesetih godina prošlog vijeka postale bedem u borbi protiv mafije i efikasno sredstvo za zaštitu od kriminalaca.

"Jer oduzimajući im imovinu, najbolje ograničavate njihovo djelovanje", zaključuje ona.

Za preventivno oduzimanje mijenjati propise

Crna Gora ima skromne rezultate u oduzimanju imovine. Za osam godina primjene Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću oduzeto je samo nekoliko nekretnina. Ni imovina koja je bila privremeno oduzimana nije iskorišćena, već uništena, pa su građani platili milionske odštete.

Prema najnovijem izvještaju Tužilačkog savjeta za 2022. vidimo da su i u prošloj godini rezultati oduzimanja imovine bili katastrofalni. Viši sud u Podgorici po zahtjevu tužilaštva trajno je oduzeo 805 eura.

Bolji rezultati mogući su jedino ako oduzimanje imovinske koristi predstavlja cilj državne politike, ocijenila je za CIN-CG pravna ekspertkinja i zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Ona podsjeća da se modeli borbe protiv mafije u Italiji razvijaju još od 60-tih godina prošlog vijeka.

"Najveća prednost ovog modela je postojanje koordinacije i sinergije između različitih organa i institucija na kojoj naši susjedi rade već više od četiri decenije", objašnjava Pavličić.

Uspostavljanje specijalizovanih tijela kao što su National Anti-Mafia i Anti-Terrorism Directorate (DNAA) svakako su doprinijeli uspješnoj praktičnoj primjeni, ocjenjuje ona, dok se administrativan pristup za oduzimanje imovine nezakonitog porijekla odvija kroz ustanovljavanje finansijske policije kao posebnog organa (Guardia di finanza) koja ima ovlašćenja da može zatražiti dokaz o porijeklu određene robe ili imovine bez nekog prethodnog razloga.

"Dovoljan prethodan uslov za primjenu ovih mjera jeste postojanje razumne sumnje da je određena osoba društveno opasna i da se iz predostrožnosti djeluje ka imovini da bi se spriječilo nezakonito bogaćenje takvih lica", podsjeća Pavličić.

Ona pojašnjava da tužilački organ, koji u samom početku procjenjuje šta je efektivnije i efikasnije za dobijanje pozitivnog rezultata, odlučuje koju mjeru će preduzeti.

Za uvođenje preventivne konfiskacije u našoj zemlji, ističe Pavličić, bile bi potrebne, kako zakonske tako i ustavne promjene te ozbiljna analiza da li su naše institucije za sada sposobne da to sprovedu.

"Mi bismo voljeli da igramo argentinski fudbal, ali nemamo Mesija", slikovita je ona.

Pojašnjava da bi za efikasno uvođenje preventivne konfiskacije kod nas bilo neophodno izmijeniti ne samo zakone, već i Ustav te dati veća ovlašćenja tužiocima.

"Imovina se ni preventivno ne može oduzimati bez odluke suda. Taj postupak pred sudom neko mora da vodi, a jedini ko ima kapaciteta kod nas za tako nešto je tužilaštvo", ocjenjuje Pavličić.

Crna Gora je izmjenama Ustava iz 2007. godine smanjila nadležnosti tužilaštva. Ono je sada zaduženo samo za gonjenje učinioca krivičnih djela, dok je do tada mogla da zastupa državu i u drugim predmetima.

Bivši sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković ističe da Ustav brani pravo na imovinu, ali i napominje da to pravo može biti ograničeno, ako je propisano zakonom i ako postoji adekvatan pravni lijek, odnosno pravo žalbe.

Međutim, ocjenjuje da treba pažljivo pristupiti tome, uzeti naše kapacitete u obzir, te donijeti set pravnih mjera, formirati posebna odjeljenja koja će time da se bave i dati im veća ovlašćenja.

Iličković ističe da bi najprije trebalo sprovesti veting u pravosuđu (provjera imovine pravosudnih funkcionera.)

"Prvo se mora iščistiti policija, tužioci i kompletno pravosuđe, jer su to ljudi koji treba da rade taj posao. Mora se napraviti skladan sistem. Ne možemo uzimati malo od Italijana, malo od Amerikanaca...", zaključuje bivši sudija Ustavnog suda.

Crna Gora treću godinu pokušava da promijeni zakon

Jedini zakon koji reguliše ovu oblast kod nas je Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću. On je u procesu izmjena već treću godinu. Međutim, i pokušaj izmjena neefikasnog Zakona meta je oštrih kritika.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) već se godinama zalaže za građanski model oduzimanja imovine, a za izmjene koje je predložila Vlada, ističu, između ostalog, da će abolirati sve one koji su stekli imovinu 90-tih. Takođe, naglašavaju da se tim izmjenama ne može ni oduzeti imovina skrivena u inostranstvu. Oni traže upravo da se ugledamo na italijanski model oduzimanja imovine i da to treba da radi specijalni sud s pažljivo biranim sudijama.

Posljednje predložene izmjene Zakona, između ostalog, predviđaju da se jedino u slučaju krivičnih djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) neće čekati pravosnažna osuđujuća presuda, već se proces građanskog oduzimanja imovine može pokrenuti odmah nakon pokretanja istrage. Među predloženim izmjenama je i ona da se može oduzimati imovina koja je stečena 10 godina prije ili poslije izvršenog krivičnog djela, počevši od 2010.

Ovakav predlog Zakona je naišao na osudu javnosti, jer je suština izmjena trebalo da bude da se olakša proces oduzimanja imovine, koji ne bi trebalo da zavisi od krivičnog procesa. Takođe, mnogi su problematizovali i vremenski okvir za oduzimanje, navodeći da to znači da će biti abolirani svi oni koji su devedesetih stekli nezakonitu imovinu. Problematizuju se i kapaciteti zaštitnika imovinsko pravnih interesa da vodi ove postupke. Nevladin sektor upozorava i da donošenje izmjena nije rađeno transparentno, te da nije bilo suštinske javne rasprave o izmjenama Zakona.

Skupština je već jednom odbila da usvoji izmjene koje je predložila Vlada i formirala je radnu grupu kako bi našla rješenje.

Međutim, nedavno je Vlada ponovo predložila Skupštini da usvoji ove izmjene i sada je Zakon opet u skupštinskoj proceduri. Sada se, osim već iznijetih kritika, postavlja i pitanje legitimnosti raspuštene Vlade i Skupštine da donose ovako važne zakone.

Dok Valentina Pavličić ocjenjuje da predložene izmjene mogu za početak da doprinesu efikasnijim postupcima, poslanica Branka Bošnjak iz Pokreta za promjene (PzP) ocjenjuje da nam je potreban poseban zakon koji će ovu materiju na ozbiljan način tretirati.

Pavličić ističe da su prednosti građanskog oduzimanja imovine koje je predloženo to što ne može da bude spriječeno postojanjem imuniteta, nemogućnošću ekstradicije, nedostupnošću osumnjičenog i nedovoljnim dokazima po krivičnom standardu dokazivanja.

Bošnjak, koja je članica radne grupe Odbora za pravosuđe i upravu, ističe međutim da predložena kombinacija postupka, koji se započinje kao krivični postupak protiv nekog lica a onda se njegova imovina tretira u parničnom postupku, izaziva veliki broj dilema, posebno uzimajući u obzir ambijent u Crnoj Gori.

Zbog toga upozorava: "Tu prije svega mislim na nereformisano sudstvo i tužilaštvo te nejake institucije sistema i mnogo korumpiranih pojedinaca instaliranih u državnom aparatu. Zbog toga mislim da je ovaj model osuđen na neuspjeh ili eventualno selektivni uspjeh jer će se zavisiti od pojedinaca koga hoće, a koga neće procesuirati".

Pavličić, s druge strane, napominje da je prednost i to što se omogućava trajno oduzimanje kada je okrivljeni oslobođen u suđenju pred krivičnim sudom te da se tužbe u građanskopravnom smislu za ovu vrstu postupka tretiraju po nižem, građanskopravnom standardu dokazivanja (gdje tuženi dokazuje da je nešto legalno stekao).

Građanski model oduzimanja imovine nije nepoznanica Evropskom sudu za ljudska prava, naglašava zastupnica Crne Gore pred tim sudom, navodeći da je sud u Strazburu u svojim odlukama potvrdio mogućnost i ispravnost njegove primjene.

Ostaje, međutim, ističe Pavličić, bojazan u vezi uvođenja institucije Zaštitnika imovinsko pravnih interesa koji treba da vodi ove postupke. No, dodaje i da je to jedino moguće rješenje u postojećem ustavnom i zakonodavnom okviru Crne Gore, zbog nemogućnosti zastupanja tužilaštva pred parničnim sudom.

Prema predloženim izmjenama Zakona, zaštitnik iznosi dokaze i činjenice koji ukazuju na postojanje očigledne nesrazmjere između vrijednosti imovine tuženog i njegovih zakonitih prihoda, a tuženi je dužan da dostavi dokaze da nije tako.

Što se tiče zahtjeva za traženje većeg vremenskog okvira u kom se ti postupci mogu voditi, Pavličić navodi da su oni prihvatljivi, ali da sve to treba dobro sagledati kroz naš ustavni i zakonski okvir i vidjeti do koje je vremenske granice moguće ići, a da ne dođe do eventualnih povreda.

"U suštini važno je naći tu zlatnu nit između onoga što je javni interes i individualnih prava pojedinaca da nam se ne bi dešavalo da u kasnijim postupcima bude država odgovorna i plaća odštetu", upozorava ona.

Bošnjak problematizuje i vremenski okvir, ističući da predloženim zakonom lako mogu biti amnestirani svi oni koji su se obogatili devedesetih.

"Takvih je najviše, od zavarivača auspuha do 'prve familije', jer tada je započeo "državni šverc cigara" i iznjedrio većinu crnogorskih tajkuna i sadašnje kvazi elite. Tada su se dešavale sve one pljačkaše privatizacije kojim su pojedinci na račun pljačke državnih firmi stekli ogromni kapital", ocjenjuje poslanica Bošnjak.

Ona podržava ideju da usvojimo rješenja slična italijanskim za borbu protiv mafije, te kaže da je nejasno zašto se Vlada odlučila za model sličan slovenačkom, koji se nije pokazao kao efikasan.

"Ono što moram istaći jeste da nam i predstavnici EU moraju dati podršku da nađemo adekvatno i pravično rešenje, da se ne amnestira niko ko je zloupotrebom i pljačkom naroda došao do bogatstva. A moraju biti svjesni da je neophodno uvažiti naš crnogorski kontekst", zaključuje Branka Bošnjak.

I dok Italijani na račun kriminalaca ubiraju milijarde eura, Crna Gora će se očigledno još načekati da bi dobila zaista efikasna sredstva za borbu protiv mafije.

Odbor bi novi zakon i veting

Bošnjak naglašava da je radna grupa skupštinskog Odbora mišljenja da treba krenuti sa pravljenjem novog zakona koji bi kroz parnični postupak tretirao imovinu čije porijeklo nije stečeno legalno.

"Radna grupa je i mišljenja da se moraju neki propratni zakoni usaglasiti i obavezno predvidjeti poseban sud ili posebno odjeljenje u sudu koje bi se bavilo ovim predmetima, a sudije u tom sudu morale bi se pažljivo birati, uz prethodno sprovedeni veting".

Upozorava da je radnoj grupi istekao mandat, tako da je neophodno da Odbor ili Kolegijum predsjednice Skupštine donese odluku da se nastavi sa radom i da se preciziraju zadaci i daju rokovi.

Preduzećima mlađeg Đukanovića državni IRF-a u posljednjih pet godina je odobrio milione eura kroz kredite i faktoring, pod uslovima znatno povoljnijim nego u komercijalnim bankama. BB Solar je skriven iza druge firme, učestvovao i u najvrijednijem projektu u Crnoj Gori - izgradnji prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare

Sinu aktuelnog šefa države, Blažo Đukanović, koji se godinama bavi isplativim biznisom u oblasti energetike i dobija vrijedne poslove od države, državni Investiciono-razvojni fond (IRF) odobrio je u posljednjih pet godina više od osam miliona eura, kroz povoljne kredite i faktoring (preuzimanje dugova uz određenu kamatu).

Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon kredita od 1,5 miliona eura koji je mlađi Đukanović 2019. godine dobio od IRF-a za gradnju male hidroelektrane, državni fond mu je 2019. i 2022. godine odobrio još dva manja, kao i pet zahtjeva za faktoring u milionskim iznosima.

Iz IRF-a su kazali da se od početka 2021. godine, kada je odgovornost za vođenje IRF-a preuzelo novo rukovodstvo, postupa isključivo profesionalno i neselektivno prema svakom potencijalnom klijentu.

"Što će, sigurni smo, potvrditi svaki klijent koji je u ovom period imao komunikaciju sa službama i organima IRF-a. Na tu činjenicu smo posebno ponosni", rekao je za CIN-CG predsjednik Odbora direktora IRF-a Velizar Kaluđerović.

Fond je osnovala Vlada u cilju podsticanja i ubrzanja privrednog razvoja Crne Gore, kroz povoljne zajmove.

Blažo Đukanović u zahtjevima za kredite i faktoring, u koje je CIN-CG imao uvid, nije navodio porijeklo imovine ili sredstava, s obzirom na to da je član porodice politički eksponirane osobe.

Podaci koje je CIN-CG dobio od IRF-a putem slobodnog pristupa informacijama, pokazuju da je firma sina predsjednika države Mila Đukanovića, BB Solar indirektno, kao podizvođač učestvovala u najvrijednijem projektu u Crnoj Gori - izgradnji prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare, koja je koštala oko milijardu eura. Mlađi Đukanović je imao poslove milionskih vrijednosti na trajnom napajanju autoputa električnom energijom.

Prije nego što je razgranao biznis, mladi Đukanović je bez ikakvog iskustva, čim je formirao firmu, od države dobio poslove u okviru Montesol projekta beskamatnih kredita za domaćinstva radi ugradnje solarnih kolektora.

U taj posao, koji je krenuo 2011. godine, mlađeg Đukanovića je, kako je pisao Monitor, Vlada uključila naknadno, raspisujući novi tender 2012. kako bi njegovoj firmi dala licencu.

Kroz taj projekat je Vlada na čijem je čelu bio Milo Đukanović, 2012. godine BB Solaru dodijelila 820 hiljada eura za ugradnju solarnih panela na UN Eko zgradi u Podgorici.

Osim ovog posla, preduzeća sina šefa države učestvovala su i u drugim značajnim poslovima sa državom - od projekata zamjene rasvjete u više crnogorskih opština, izgradnje malih hidroelektrana (mHE), ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pa do izgradnje elektro-mreže za dionicu autoputa od Smokovca do Mateševa.

Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) BB Solar je osnovan 2011. godine, a djelatnost mu je postavljanje električnih instalacija. Mlađi Đukanović ima 50 odsto vlasništva u toj firmi, a 50 odsto njegov poslovni partner Ivan Burzanović. Blažo Đukanović je 2014. godine s Burzanovićem osnovao i preduzeće za proizvodnju električne energije BB Hidro.

Blažu je njegov otac 2018. godine prepustio i svoju firmu Capital invest, nakon što je ponovo izabran za predsjednika države. Mlađi Đukanović je preko Capital investa suosnivač firme Kodio sa 39 odsto akcijskog kapitala. Đukanović je to preduzeće za informacione tehnologije osnovao 2018. godine sa više poslovnih partnera.

Prije ulaska u biznis, 2006. godine, kada je postao punoljetan, Blažo Đukanović je od svoga strica, vlasnika Prve banke Aca Đukanovića dobio dva poslovna prostora u tada luksuznoj zgradi Vektra u Podgorici - od 412 i 47 kvadrata.

Izgradnju Vektre, koju je gradio Dragan Brković, kum Mila Đukanovića, pratile su kontroverze. Vlada je tamo od Brkovića kupovala stanove po cijeni nekoliko puta većoj od tržišne. Koliko je poslovne prostore ogromne kvadrature tamo platila porodica Đukanović, nije poznato.

U ranijim imovinskim kartonima Mila Đukanovića, kada su prijavljivani prihodi njegovog sina dok je živio s njim, pisalo je da je Blažo te poslovne prostore izdavao za oko 11 hiljada eura mjesečno.

Kod IRF-a povoljnije do kredita nego kod strica

Krediti državnog IRF-a su najpovoljniji, jer je da bi se podstakla privreda, kamata je značajno manja nego kod komercijalnih banaka. Stric Blaža Đukanovića, Aco Đukanović, ima komercijalnu banku u Crnoj Gori, ali posljednjih godina nema podataka da je Blažo kredit uzimao kod njega.

U zahtjevima za kredite kod IRF-a, Blažo Đukanović je naveo da je njegov BB hidro ranije dobio dva manja kredita od stričeve Prve banke - jedan od 55 hiljada eura (rok otplate maj 2020), a drugi od 30 hiljada (rok otplate decembar 2019).

Kod IRF-a BB Hidro je prvi kredit od 1,5 miliona eura, za izgradnju male hidroelektrane (mHE) Bistrica u Kolašinu, dobio 2018. godine.

Kredit je dat preko komercijalne banke na rok otplate od deset godina, uz grejs period od osam mjeseci i uz fiksnu kamatu od dva odsto.

Prema podacima koje je CIN-CG dobio od Centralne banke Crne Gore (CBCG), prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa (PPKES) na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, 2018. godine je za privredu iznosila 5,24 odsto. 

Ugovor o kreditu između IRF i Hipotekarne banke, za korisnika kredita BB Hidro, bio je tajan sve do promjene vlasti i izbora novog Odbora direktora IRF-a. Nova uprava IRF-a s tog ugovora skinula je oznaku tajnosti 5. aprila 2021.

I ugovori o kreditima i faktoring za BB solar bivša uprava je bila proglasila tajnim.

BB solaru kredite odobrava i nova uprava IRF-a

Iako je povoljan kredit koji je BB Hidro dobio od IRF-a za posao vezan za koncesioni aranžman sa državom, godinama bio na meti kritika tadašnje opozicije i dijela NVO sektora, njegova druga firma BB Solar je od IRF-a dobila dva kredita, pokazala je dokumentacija koju je dobio CIN-CG.

Prvi iz 2019. godine iznosio je 150 hiljada eura. Drugi kredit, od 500 hiljada eura, Blažu Đukanoviću odobrila je nova uprava IRF-a 2022. godine. Oba kredita su za nabavku obrtnih sredstava, na 12 mjeseci. Prvi je odobren uz efektivnu kamatnu stopa od 4,22 odsto, a drugi uz kamtu od 3,44 odsto.

Nova uprava IRF-a pojašnjava da je kreditna aplikacija BB Solara ispunila sve uslove zahtijevane procedurama.

"Kod takvog stanja stvari, odbijanje njegovog zahtjeva predstavljalo bi nepoštovanje naših procedura koje važe jednako za sve klijente. Posebno naglašavam da nije u nadležnosti u IRF-a da cijeni i presuđuje o tome da li je neki pojedinac imovinu sticao i uvećavao korišćenjem privelegovanog statusa koji mu obezbjeđuje visokopozicionirani bliski srodnik. To pitanje je u nadležnosti  drugih subjekata, odnosno nadležnih državnih organa", rekao je za CIN-CG predsjednik Odbora direktora IRF-a Velizar Kaluđerović.

BB Solaru je u posljednjih pet godine IRF odobrio pet faktoringa (otkup dugova), čime je državni fond na određeni period preuzeo dugove BB solara prema dobavljačima kao što su Ramel, ETG group, Bjelmont, Kips, Eurozox, Team group, Siemens…

U 2019. godini IRF je BB Solaru odobrio faktoring od tri miliona eura, u novembru 2020. do 1,5 miliona, a u decembru 2021. godine milion eura.

IRF je prošle godine, i nakon promjene rukovodstva, BB Solaru odobrio dva faktoringa, jedan do 600 hiljada eura, a drugi do 2,1 milion. Protiv bivšeg rukovodstva IRF-a, na čelu sa Zoranom Vukčevićem, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je prošle godine optužnicu zbog sumnje da su falsifikovali ugovore o radu i sebi nezakonito ugovorili pravo na isplatu otpremnine. Ooptužnica je podignuta po prijavi nove uprave IRF-a.

Vukčević je 2021. godine hapšen zbog afere Abu Dabi fond, u kojoj je budžet Crne Gore oštećen za više desetina miliona eura.

IRF je faktoring BB Solaru odobravao sa rokom dospijeća plaćanja obaveza do 180 dana, uz kamatu koja se kretala u rasponu od 2,9 do 4,2 odsto u posljednjih pet godina.

Prema podacima CBCG, prosječna efektivna kamatna stopa na faktoring u tom periodu kretala se od 2,97 do 3,74 odsto. Pored IRF-a, faktoring odobravaju dva faktoring društva.

Faktoring je finansijski posao u kojem se kupuju potraživanja za prodatu robu ili izvršenu uslugu prije dospijeća za naplatu. U konkretnom slučaju, IRF je BB Solaru platio dugove za robu i usluge, a to preduzeće je IRF-u vratilo novac za šest mjesecu uvećan za utvrđenu kamatu.

Đukanovićeva firma gradila trafostanice na autoputu

Iz faktura za usluge i opremu dostavljenim IRF-u uz zahtjev za odobravanje faktoringa, vidi se da je BB Solar učestvovao u izgradnji elektro-mreže za dionicu auto-puta od Smokovca do Mateševa, skriven iza druge firme, iako se nije prijavio na tender državnog Monteputa, raspisan sredinom 2019.

Posao vrijedan 38,2 miliona eura iz drugog pokušaja, u septembru 2019. nakon što je prvi tender poništen zbog neispravnih ponuda, dobili su podgoričko preduzeće Novi Volvox i budvansko Electro team. Novi Volvox je dao ponudu za I i III partiju, a Electro team za II partiju na ovom tenderu.

Partija I obuhvatala je izgradnju trafostanice “autoput 1” sa priključnim dalekovodima i opremanje dalekovoda u trafostanici “Podgorica 1”.  Vrijednost radova je 9.858.111, sa porezom na dodatu vrijednost.

U ugovorima sa Novim Volvoxom navedeno je da partija III, vrijedna oko 19,6 miliona eura eura, obuhvata izgradnju trafostanice sa kablovskim razvodom i sistemom daljinskog upravljanja za napajanje objekata duž trase na dionici autoputa Smokovac-Mateševo.

Poslovi u partiji II, vrijedni 8,7 miliona eura, koja je pripala preduzeću Electro team, obuhvatali su izgradnju trafostanice “autoput 2” sa priključnim dalekovodima.

Većinski vlasnik (86 odsto) firme Novi Volvox je Milan Ivanović, posredstvom firm Seed capital partners, dok je vlasnik Electro teama Jelena Milović.

Dostupne fakture iz dokumentacije predate IRF-u, pokazuju da je BB Solar angažovan na poslovima u okviru III partije, koju je na tenderu dobio Novi Volvox i koja je bila najskuplja.

Iz Electro teama su za CIN-CG rekli da BB Solar nije bio njihov podizvođač.

“Imenovana kompanija nije bila naš podizvođač na poslu izgradnje trafostanice ‘autoput 2’ 110/20kV sa priključnim dalekovodima koji smo realizovali, kao ni na bilo kom drugom projektu”, rekla je izvršna direktorica Electro teama Jelena Milović.

Na pitanje CIN-CG o udjelu BB Solara u njihovom dijelu posla i vrijednosti izvedenih radova, iz Novog Volvoxa nijesu odgovorili. Na pitanja nije odgovoreno ni iz BB Solara.

Monteput je za ovaj posao novac obezbijedio iz kredita od IRF-a. Ugovor o kreditu između IRF-a i Monteputa zaključen je u maju 2019. godine i bio je tajan sve do aprila 2021. kada je novi Odbor direktora IRF-a skinuo oznaku tajnosti.

NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) ranije je objavila da je kredit Monteputu odobren uz grejs period do 36 mjeseci i fiksnu kamatu od 3,5 odsto na godišnjem nivou. Rok otplate kredita je 96 mjeseci.

Državne kompanije Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS) i Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) otkupiće energetsku infrastrukturu na autoputu od Monteputa, jer shodno Zakonu o energetici ove dvije firme upravljaju elektroenergetskom infrastrukturom u državi.

“Prihodi od prodaje energetske infrastrukture za potrebe napajanja električnom energijom autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Mateševo po ugovorima CEDIS-a i CGES-a planirani su u iznosu od oko 42,5 miliona eura”, piše u Planu rada Monteputa za ovu godinu.

Planirano je da otkup energetske infrastrukture bude završen ove godine kako bi Monteput vratio kredit IRF-u u punom iznosu, piše u Planu.

Prioritetnu dionicu autoputa od Podgorice do Kolašina (Smokovac-Mateševo), duga 41 kilometar, izgradila je kineska državna kompanija China Road & Bridge Corporation (CRBC). Gradnja je počela 2015. godine u vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića i trajala je sedam godina, a rok za završetak radova probijan je pet puta. 

Poslovi trajnog napajanja autoputa strujom bili su među “zaboravljenima” (nijesu obuhvaćeni projektnim zadatkom i ponudom za gradnju autoputa) zajedno sa petljom “Smokovac”, vodovodnom mrežom i dijelom pristupnih puteva, što je, uz dodatne radove, cijenu izgradnje povećalo za oko 100 miliona eura.  

IRF: Klijent nije obavezan da popuni dio Upitnika o porijeklu sredstava 

Zahtjev za dobijanje kredita kod Investiciono-razvojnog fonda sadrži Upitnik o politički eksponiranim licima, u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. U Upitniku je mlađi Đukanović naveo da je član porodice osobe na istaknutom javnom položaju, ali nije popunio dio koji se odnosi na porijeklo novca ili imovine “koji su ili će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije”.

Na pitanje CIN-CG da li je mlađi Đukanović prekršio zakon nepopunjavanjem dijela Upitnika o porijeklu imovine, iz IRF-a su odgovorili da je on, u skladu sa procedurama Investiciono-razvojnog fonda, dostavio potrebnu dokumentaciju.

“Klijent nije u obavezi popuniti dio Upitnika koji se odnosi na porijeklo sredstava koji su predmet poslovnog odnosa, imajući u vidu da klijent podnosi Investiciono-razvojnom fondu zahtjev za odobrenje kreditnih sredstava”, rekli su iz IRF-a.

“Pandora” još čeka da je SDT otvori

Mlađi Đukanović je imao “poslove” i u inostranstvu. Globalna istraga poznata kao “Pandora papiri” otkrila je da su predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza mreže kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Kako je objavila NVO MANS, koja je učestvovala u istrazi Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ), Milo Đukanović je formirao Victoria Trust, a Blažo Capecastel Trust. Trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove. 

Milo Đukanović je, u odgovorima na pitanja MANS-a i ICIJ, potvrdio da je osnovao Victoria Trust, ali je kazao da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo prenio na sina, jer se vratio na funkciju premijera nakon što se kratko povukao.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo je 2021. godine izviđaj o ovom slučaju i saslušalo mlađeg Đukanovića dok je njegovom ocu dozvoljeno da dostavi pisano izjašnjenje.

Na pitanje CIN-CG da li je izviđaj okončan SDT nije odgovorilo.

Koncesija od oca u ime države

BB Hidro je ušao u profitabilan posao izgradnje malih hidroelektrana (mHE) jer je prethodna DPS vlast garantovala otkup električne energije po podsticajnoj cijeni.  Podsticaje su godinama plaćali i građani na računima za struju i iz državnog budžeta uz veliko protivljenje NVO i dijela javnosti, ne samo zbog milionskih podsticaja, već i zbog ugrožavanja rijeka i životne sredine.

Te poslove su dobijala preduzeća bliska prethodnoj DPS vlasti.

Za izgradnju mHE Bistrica u Kolašinu, koncesiju preduzeću mlađeg Đukanovića potpisao je u oktobru 2016. godine, upravo njegov otac dok je bio predsjednik Vlade. 

Mlađi Đukanović je koncesiju za mHE “Slatina” u Kolašinu dobio godinu kasnije, ali je nakon promjene vlasto i smjene DPS-a, Vlada Zdravka Krivokapića sredinom janura 2021. godine obustavila postupak odobravanja izgradnje malih hidroelektrana do završetka kontrole procedure i zakonitosti zaključenih ugovora o koncesiji. Odluci su prethodili višednevni protest mještana na sjeveru Crne Gore zbog devastacije životne sredine i malih rijeka.

Zbog toga je Blažo Đukanović tužio državu, tražeći naknadu štete i izmaklu dobit. Postupak u Privrednom sudu počeo je krajem februara ove godine.

Rekonstrukcija Termoelektrane i pored upozorenja

Krajem novembra 2019. godine BB  Solar je u konzorcijumu sa nekoliko firmi pobijedio na tenderu državne Elektroprivrede (EPCG) za ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja.

Konzorcijum kojeg čine kineska kompanija Dec International i domaće firme Bemax, BB Solar i Permonte ponudili su  54.427.700 eura za rekonstrukciju TE, koja je počela tek u aprilu prošle godine, iako je plan bio da se završi do 2021.

EPCG je u taj posao ušla i pored kritika dijela NVO, EU i stručne javnosti i upozorenja da tehnički nije moguće izvesti rekonstrukciju stare termoelektrane da bi ona zadovoljila nove, oštrije standarde evropske Direktive o industrijskim emisijama. Upozoreno je i da lider konzorcijuma, kineska kompanija neće raditi po evropskim standardima, već po kineskim koji su mnogo blaži.

Iz Energetske zajednice (EZ) Crna Gora je u februaru dobila još jedno upozorenje zbog TE, koja je još 2020. godine prekoračila 20 hiljada radnih sati dozvoljenih za period do 2023.

“Nakon isteka 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja. Radni sati TE Pljevlja su istekli 2020. godine. Ovaj predmet je već otvoren od aprila 2021. godine”, naveo je Sekretarijat EZ u mišljenju koje je 9. februara ove godine uputio Vladi Crne Gore.

Na sastanku sa članovima Odbora za ekonomiju crnogorskog parlamenta  sredinom februara ove godine, predstavnici EZ su rekli da Crna Gora mora svoje zakonodavstvo uskladiti sa evropskim i do juna donijeti Nacionalni energetski i klimatski plan u kom će pisati kada i kako će se TE isključiti.

Crna Gora je jedna od potpisnica Sporazuma o EZ koja povezuje  Evropsku uniju i države jugoistočne Evrope i Crnomorskog regiona.

Ako potpisnica Sporazuma uporno ne ispunjava svoje obaveze, Ministarski savjet EZ može suspendovati određena prava iz Sporazuma, uključujući glasačka i pravo učešća na sastancima ili mehanizmima predviđenim Sporazumom, što se u januaru 2021. desilo Bosni i Hercegovini.

IRF odbio da odobri reprogram kredita Edinu Kolareviću

Velizar Kaluđerović da se potvrda da IRF postupa profesionalno i neselektivno može naći i u primjeru da su odbili zahtjev preduzeća DP Hotel Facility čiji je osnivač i vlasnik Edin Kolarević, sestrić aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Ta kompanije je tražila reprogram kredita od pet miliona eura, a zbog odbijanja IRF-a da joj odobri reprogram pokrenula je spor pred Privrednim sudom koji je u toku.

"Dakle, IRF je i prema ovom klijentu postupio profesionalno i neselektivno odbijanjem zahtjeva za reprogram kredita, jer za to nije ispunio uslove koji se zahtijevaju našim procedurama", rekao je Kaluđerović.

Stanovi u Podgorici i na Žabljaku

Prema podacima iz katastra, Blažo Đukanović ima nekretnine na Žabljaku i u Podgorici.

U Podgorici ima stan od 200 kvadrata u zgradi na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. On je taj stan dobio na poklon, piše u katastru. U Podgorici su na njega upisani i poslovni prostori od 47 i 412 kvadrata u zgradi Vektre.

Na Žabljaku Blažo Đukanović ima dva stana u zgradi Razvršja, od 124 i 75 kvadrata, kao i garažu od 17 kvadrata.

Na BB Solar u katastru je upisan stan od 93 kvadrata na Gorici, poslovni prostori u Staroj Varoši i Kruševcu, kao i nekoliko hiljada kvadrata livada u Donjim Kokotima. U vlasništvu BB Hidro je mala hidroelektrana Bistrica.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore je na dan 20.marta 2023.godine objavio tekst istraživačkog ćlanka u kom se obrađuje postojanje praksi sprovođenja ,,pregleda nevinosti" i himenoplastike u Crnoj Gori. Tekst upućuje na pervazivnost i štetnost ovih zdravstvenih usluga, čime se ukazuje i na značajno kršenje postulata Kodeksa medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore od strane članova Komore, odnosno ljekara i ljekarki koji ove usluge pružaju.

Praksa ,,testiranja nevinosti", odnosno ginekološki pregledi koji se sprovode sa ciljem i uvjerenjem da se tim putem može utvrditi da Ii je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos - mora se obustaviti, na šta su jos 2018.godine udruženo pozvale Svjetska zdravstvena organizacija, Kancelarija za ljudska prava Ujedinjenih nacija, i Žene Ujedinjenih nacija. ,,Testiranje nevinosti" je bolno, ponižavajuce, i traumatizujuce, a sprovodi se sa ciljem da se procijeni ,,čast" ili ,,moralna podobnost" žena i djevojćica. Djevojčice i žene se ovim pregledima podvrgavaju pod prinudom i prisilom svoje najbliže okoline, a pod krinkom ,,dobrih namjera i očuvanja tradicionalnih vrijednosti". Himenoplastika predstavlja proceduru rekonstrukcije himena, kako bi se osiguralo da žena prokrvari sljedeći put kada bude imala penetrativni seksualni odnos, ne bi Ii se stekao utisak da nije imala istoriju vaginalnog odnosa. ,,Testiranje nevinosti" i himenoplastika, međutim, ne mogu biti primjer niti dobrih namjera niti univerzalnih vrijednosti, s obzirom da predstavljaju jedan od oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, odnosno zlostavljanje u ime ,,časti". I ,,testiranje nevinosti" i himenoplastika su veoma intruzivne i degradirajuće medicinske intervencije, i mogu biti prekursori dogovorenim i prisilnim brakovima, kao i drugim oblicima nasilja i zlostavljanja u porodici ili zajednici, uključujući fizičku i emocionalnu kontrolu žena i djevojčica. Pregledi i intervencije koji se u ove svrhe sprovode su neetični, nenaučni, medicinski nepotrebni i nepouzdani, a povezani su i sa brojnim kratkoročnim i dugoročnim štetnim posljedicama po zdravlje i život ovih pacijentkinja. Ljekari i ljekarke, članovi Ljekarske komore Crne Gore, morali bi biti upoznati sa činjenicom da ,,nevinost" nije ni naučni ni medicinski termin, već socijalni, kulturološki i religijski konstrukt, a morali bi znati i da prisustvo ili odsustvo himena ne predstavlja pouzdan indikator istorije vaginalnih odnosa. Ljekari i ljekarke morali bi biti upoznati i sa obiljem istraživanja koja potvrđuju direktnu povezanost ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike sa devastirajućim efektima na fizičko i mentalno zdravlje i socijalno blagostanje žena i djevojčica.

U tekstu Centra za istraživačko novinarstvo navodi se i da su iz Ministarstva zdravlja dobili informaciju da "nijednim zakonskim propisom jz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite", te da su iz tog ministarstva ustvrdili da je "pitanje kršenja ljudskih prava kakvo su pregledi "nevinosti" - "u domenu drugih institucija". Želimo da istaknemo i da podsjetimo i Ministarstvo zdravlja, ali i sve druge ustanove i građane Crne Gore, da zaštita osnovnih ljudskih prava i prevencija nasilja pripadaju domenu svih institucija, a da ukoliko se radi o kršenju ljudskih prava i nasilju u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore, bilo da se radi o javnom ili privatnom zdravstvenom sektoru, onda su takvi incidenti i te kako u domenu i interesa i nadležnosti Ministarstva zdravlja.

Zakon o pravima pacijenata, koji se odnosi na sve one osobe koje u Crnoj Gori ostvaruju zdravstvenu zaštitu kao i na sve subjekte koji zdravstvenu zaštitu pružaju, naglašava da se u ostvarivanju prava utvrđenih ovim zakonom obezbjeđuje poštovanje ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta i zaštita tih prava. Međunarodni kodeks medicinske etike koji donosi Svjetska medicinska asocijacija naglašava i da se ljekari u pružanju zdravstvene zaštite, moraju pridržavati principa pravičnosti a što ukljućuje i bavljenje nejednakostima koje se odnose na zdravlje i zdravstvenu njegu, determinantama tih nejednakosti, kao i bavljenje kršenjem prava pacijenata i zdravstvenih radnika. "Pregledi nevinosti", koji su višestruko i dalekosežno štetni, koji se rade na štetu dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta pacijentkinja koje su im podvrgnute, kako značajan korpus istraživanja, kao i vazeći stavovi krovnih međunarodnih autoriteta poput Svjetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih nacija potvrđuju, i te kako se tiču propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i morali bi biti u domenu interesovanja Ministarstva zdravlja.

Kodeks medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore propisuje da je ljekar u obavezi do se u svom radu pridržava vazećih standarda medicinske nauke i etičkih principa. Odluke ljekara moraju da se zasnivaju isključivo na postupcima koji osobi olakšavaju trpljenje i ostvaruju zdravlje, poštujući pri tom prava, slobode, autonomiju i dostojanstvo svake osobe. Profesionalni odnos ljekara prema pacijentu ne smije biti uslovljen bilo kojim neetičkim razlogom. Budući da sprovođenje "testiranja nevinosti" nema utemeljenja ni u nauci ni u etici, pa predstavlja viktimizaciju i traumatizaciju pacijentkinja i pričinjava im patnju i trpljenje, da narušava prava slobode, autonomiju i dostojanstvo žena i djevojčica, učestvovanje u ovim praksama predstavlja tešku povredu Etičkog kodeksa. Etički kodeks nadalje naglašava da je obaveza ljekara da svoju profesionalnu aktivnost obavljaju savjesno, po pravilima medicinske struke i sa potrebnom pažnjom, u skladu sa načelima medicinske etike i deontologije i načelima čovječnosti, te da se u svom radu vode principima dobročinstva, nanošenja najmanje štete i principima pravičnosti. Baveći se "testiranjem nevinosti" ljekari i ljekarke krše sve navedene principe.

Ljekar je, u skladu sa Kodeksom, dužan i da u svom djelovanju čuva ugled i dostojanstvo profesije, te da svim svojim sposobnostima čuva plemenitu tradiciju ljekarskog poziva, održavajući visoke standarde stručnog rada i etičnog ponašanja prema pacijentu i njegovim bližnjima, kao i prema zdravim osobama. Međunarodni kodeks medicinske etike nadalje podvlači i da ljekar treba da izbjegava da djeluje na način koji može da oslabi poverenje javnosti u medicinsku profesiju. Kako bi održali to povjerenje, ljekari moraju od sebe i svojih kolega ljekara zahtijevati da se pridržavaju najviših standarda profesionalnog ponašanja, i moraju biti spremni da nadležnim organima prijave ponašanje koje je u suprotnosti sa principima ovog Kodeksa. Učestvovanjem u neetičnim i diskriminatornim praksama nasilja nad ženama, svaki ljekar ili ljekarka koji pružaju usluge ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike, ne samo da nanose nesagledivu štetu svojim pacijentkinjama i društvu u kome živimo, već značajno narušavaju ugled i dostojanstvo ljekarske profesije i podstiču nepovjerenje pacijenata u zdravstveni sistem i pružaoce usluga u njemu, a što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje i život svih građana.

Posjećamo i da je, u skladu sa Kodeksom medicinske etike i deontologije, ljekar u obavljanju svog poziva samostalan i nezavisan, a za svoj rad snosi ličnu odgovornost pred pacijentima i društvom. Ljekar, u skladu sa Kodeksom, ima pravo i da odbije svaki pokušaj pritiska od strane kolega, pacijenata ili drugih lica, ukoliko ti zahtjevi protivurječe principima Etičkog kodeksa, profesionalnim dužnostima ili zakonu. U slučaju da se na ljekara vrši pritisak da postupi protivno svojoj savjesti ili profesionalnom uvjerenju, ima pravo da zatraži pravnu i društvenu podrsku obraćanjem Komori i drugim nadležnim institucijama. Svi ljekari i ljekarke koji ne pružaju adekvatan otpor eventualnim pritiscima da postupe suprotno medicinskoj etici i profesionalnim standardima, te u svom radu pružaju usluge ,,testiranja nevinosti" i himenoplastike, za svoje postupke treba i da odgovaraju pred nadležnim institucijama i pred društvom. Komisija za etička pitanja i deontologiju i Ljekarska komora, sa druge strane, pružaju punu profesionalnu i pravnu podršku svim onima koji se ovakvim praksama suprotstavljaju.

Međunarodni kodeks medicinske etike Svjetske medicinske asocijacije propisuje da je primarna dužnost ljekara da promoviše zdravlje i blagostanje pacijenata pružanjem kompetentne i saosećajne zdravstvene njege u skladu sa dobrom medicinskom praksom i profesionalnošću. Ovaj medunarodni kodeks takođe naglašava da ljekar ima odgovornost i da doprinese zdravlju i blagostanju populacije koju opslužuje i društva u cjelini, uključujući i buduće generacije.,,Testiranje nevinosti" i himenoplastika štete ne samo zdravlju i blagostanju današnjih, nego i budućih generacija, s obzirom da osnažuju socio-kulturološke norme koje podržavaju nejednakost žena, uključujući stereotipne i diskriminatorne stavove o moralu i seksualnosti fona, i imaju za cilj uspostavljanje i održavanje kontrolisanja žena i djevojčica. ,,Testiranje nevinosti" je višestruko štetno i predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava koja su zagarantovana kako Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih Nacija, tako i Ustavom Crne Gore -pravo na zaštitu od diskriminacije na osnovu pola, pravo na život, slobodu i sigurnost, osobe, pravo na zaštitu od okrutnog, nečovječnog iii ponižavajućeg postupanja, pravo na najviši dostupan nivo zdravstvenih usluga, a krši i prava djeteta, ako se radi o maloljetnoj djevojčici. U skladu sa Međunarodnim kodeksom medicinske etike, ljekar nikada ne smije učestvovati u djelima mučenja ili drugim okrutnim, nehumanim ili ponižavajućim postupcima i kazama, niti ih omogućavati.

Komisija za etička pitanja i deontologiju Ljekarske komore Crne Gore najstrožije osuđuje prakse ,,pregleda nevinosti" i himenoplastike, upozorava sve članove Ljekarske komore da su ovakve prakse duboko suprotne etičkim i stručnim načelima, da predstavljaju tešku povredu Kodeksa medicinske etike i deontologije Ljekarske komore Crne Gore, kao i tešku povredu ljudskih prava pacijentkinja koje su ovim intervencijama podvrgnute, te poziva sve one koji su imali iskustvo ovih intervencja da iste prijave Ljekarskoj komori i drugim nadležnim institucijama, kako bi se prava svih građanki zaštitila, a štetne prakse i njihovi praktikanti sankcionisali u skladu sa zakonom, domaćim i međunarodnim etičkim i pravnim standardima.

Komisija za etička pitanja i deontologiju
Ljekarske komore Crne Gore
Predsjednica
Dr Tea Dakić, mr sc.bioet. s.r.
Podgorica, 24. 3. 2023.godine

U pominjanju Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010 godine pri početku projekta Ski centar ”Žarski” u drugom dijelu mandata Vlade Duška Markovića, Opština Mojkovac (nekad i sad kako gleda na razvojni projekat Skijalište Žarski-Mojkovac) itd. ima mnogo tačnosti. Međutim,  ima zamjene teza iz razloga ne posjedovanja određenih informacija ili uticaja nekih privatnih interesa iz susjedstva, a da autorka nije bila u spoznaji istih. Nova lokalna vlast u Mojkovcu, kada je formirana prije godinu dana u kojoj sam resorni potpredsjednik za investicije i razvoj, u listi prioritetnih projekata pod brojem jedan je upravo nastavak radova na skijalištu “Žarski” i spajanju “Žarskog” i “Cmiljače” na teritoriji Bijelog Polja. Samim postupkom spajanja ovo skijalište obuhvata 25 km staza. Po mišljenju i ocjeni mnogih i najvećih stručnjaka i prvaka u ovom sportu iz bivše SFRJ, Borisa Strela, Bojana Križaja, prof. Voja Tomića (jednog od direktora zimske olimpijade u Sarajevu) ovo skijalište jedinstveno je po mnogo čemu. Činjenica da je korona uslovila određeni zastoj na ovom projektu kao i tranzicija vlasti prošle Vlade. S tim u vezi, slobodno mogu da kažem da je sa državnim budžetom aktuelne Vlade usvojenim u Skupštini Crne Gore, kao i nedavnom posjetom Mojkovca premijera Dritana Abazovića zajedno sa pet ministara, stavljena tačka na neke dileme i neke private interese i uticaje iz susjedstva. Uspjeli smo da za kratko vrijeme uradimo dosta toga da ove građevinske sezone punim zamahom nastavimo radove koje smo pokrenuli prošle građevinske sezone. Mnogo je tu posla urađeno u prethodnoj godini oko projektne dokumentacije, nastavka eksproprijacije. Intezivno se radi oko projekta postavljanja treće žičare koja će spajati Mojkovac i Bijelo Polje. Nastaviće se i završiti ove godine preostalih trećinu staza na Bjelogrivcu na skijalištu “Žarski”.  Raskinuti su već neki ugovori oko elektro dalekovoda, dorađuje se projektna dokumentacija za isti, kako bi se ukomponovali i riješili razni problemi oko imovinskih odnosa, kao i problemi tehničke prirode. Napravljeno je ovih dana i završeno nekoliko projekata oko trafostanica za dvije zičare u baznoj stanici “Žarski”. Takođe, putna infrastruktura je sa dijela mojkovačke strane urađena u procentu od preko 50 odsto, gdje je glavni dio posla odrađen u smislu teških zemljanih, betonskih radova i konstrukcija. Takođe, gradnja mosta preko Tare, po riječima direktora Uprave za saobraćaj gospodina Vuksanovića, počinje početkom građevinske sezone, jer je sva projektna, odnosno tenderska dokumentacija, kao i ostali pripremni radovi završeni. Dakle, sve je  spremno za početak, ovaj most je predviđen da spaja magistralni put sa regionalnim putem prema Lubnicama-Beranama, a ujedno taj put je polovina puta do skijališta “Žarski”. U fazi je doprojektovanje preostalog dijela puta do Žarskog, kako bi se prevazišli nastali problemi klizista i nepoštovanja projektne dokumentacije, nepredviđenih okolnosti, itd. U većem dijelu grubi građevinski i zemljani radovi su završeni. Raspisani su tenderi i uskoro još nekoliko projekata ulazi u završnu fazu i to oko puta kao i vodosnadbijevanja bazne stanice na “Žarskom”, kao i još mnogo toga oko spajanja puta “Cmiljače” i “Žarskog” - parkirališta. Lokalna uprava sa resornim Ministarstvom finansija i drzavne komisije radi na rješavanju imovinskih odnosa za postavljanje pomenute treće žičare-šestosjeda i nadamo se da ćemo zajedno sa  građanima raditi na opšte zadovoljstvo.  

Napominjem da je ovaj projekat počela Vlada Duška Markovića u drugom dijelu mandata kao što je i u tekstu prethodno i navedeno, kako ja to umijem da kažem “u drugom dijelu mandata kada se otrgao od Mila Đukanovića i okrenuo rodnom sjeveru i Mojkovcu” - do sad je uloženo oko 30 miliona. Ovogodišnjim državnim  budžetom je za “Cmiljaču” i “Žarski” predviđeno oko 10 miliona uz žičaru vrijednu 6 miliona, koja spaja ova dva skijališta, dok je ukupna investicija vrijedna 15-16 miliona. Na nama je - lokalnim upravama Mojkovac i Bijelo Polje da pomognemo Upravi za kapitalne projekte oko realizaciji ovog zajedničkog projekta, sa kojom imamo odličnu komunikaciju kao i direktorom Uprave gospodinom Esimom Bećovićem, gdje se ne čeka na sastanak, već se isti zakazuje telefonski, a i mnogi poslovi tako se tako i završavaju. Ministarstvo ekonomskog razvoja je nedavno napravilo Operativni tim, a takođe je i Ministarstvo finansija delegiralo državnog sekretara Miloša Medenicu da koordinira ovim projektom. Naravno, lokalna uprava Mojkovac se ranije samoorganizovala i pokrenula ovaj projekat, koji je činjenično zbog spleta okolnosti, koje sam naglasio, bio u određenom zastoju dvije godine. Određene štete koje su nastale na pristupnom putu u najvećoj mjeri prouzrokovane velikom elementarnom nepogodom - poplavama, dijelom zbog ne baš dobroj konzervaciji gradilišta koju je bio dužan da uradi izvođač radova, na kraju građevinske sezone, će biti riješeni, kao i oko problema oko opreme, pri čemu ugovarači montiranja opreme i izvođenja tih radova moraju izvršiti primopredaju radova u ispravnom stanju. Postoji sigurno propusta, ali svako će imati svoj dio naknadnog troška od izvođača do investitora, ako nije zaštitio gradilište i opremu. Mislim da pojedini to žele predstaviti iz tendencioznih razloga, kako bi se predstavilo da ovaj projekat neće zaživjeti i kako bi neki privatni profiteri ušićarili. Mi im poručujemo iz lokalne uprave Mojkovac kao i Bijelo Polje da je ovo projekat važan za sjever i za Crnu Goru, a ova zimska sezona je pokazala da je ovaj projekat potreban i bitan radi rasterećenja cjelokupne infrastrukture Kolašina i Skijališta Crne Gore. 

Naglašavajući, potvrđujem da i ove godine na Bjelogrivcu i Turjaku, tj. na skijalištima “Žarski” i “Cmiljača” ima ubjedljivo najviše snijega u regionu, zbog svoje dispozicije, sjeverno i prirodno orjentisanih ski staza. Kada sve bude u funkciji produžetak zimske sezone će na ovom budućem skijalištu sigurno trajati u produženom vremenu od 15 dana, što su konstatacije ne moje nego svjetskih  stručnjaka još poodavno kada se rađala ova ideja, prije 30 godina.

Pošto su prisutni razni lobisti oko ovog projekta kako bi ovo osporili ili usporili, koristim i ovu priliku da još jednom pitam neke, zar je normalno da uloženih  30.000.000 eura u ski centre „Žarski“ i “Cmiljaču“ ode u staro gvožđe? Treba li da propadne ovolika investicija i da se ne valorizuju ovakve prirodne ljepote, koje su najbolje okarakterisali vrhunski stručnjaci da su ovi tereni raj na zemlji i neviđeno prostranstvo sa svim elementima savremenog ski rizorta, kojima može da pozavidi Evropa. 

Zamjena je teza u zadnjem dijelu teksta gospođe Jelić, odnosno očito da su informacije onog ko ih je davao bile tendenciozne, vezano za sami početak ovog projekta, i nijesu tačne. Pominje se da se opštinska Agencija za investicije i razvoj Mojkovac da se protivila ovom projektu, a sadašnja lokalna uprava isti vidi kao razvojnu šansu. Tada sam kao direktor Agencije, kada se radilo oko Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi iz 2010. godine, učestvovao u davanju primjedbe na projekat da se kroz PPPN ne ucrtava i ne pribjegava tolikoj urbanizaciji sa 7000-8000 ležajeva. Strategija je bila i ostala ista, sadašnja lokalna vlast, s obzirom da projekat skijališta više niko ne može zaustaviti, je za to da se ogromni prostorni potencijali za gradnju hotelskih kapaciteta prave u samom gradu Mojkovcu, a da se reviduje takav PPPN za Bjelasicu, a ne da je kako je u tekstu navedeno Opština Mojkovac ili njena Agencija bila protiv projekta skijališta, već protiv masovne gradnje na Bjelasici. Mi ćemo sada upravo donijeti određene odluke u ovom smjeru. Ne želimo da od Mojkovca pravimo nerazvijenu Rašku, a “Kopaonik “ gradimo na Bjelasici.

Koliko smo mi svi u Mojkovcu za ovaj trodecenijski projekat, nevezano za određene razlike, govori Glavni projekat puta 2007/8. godine koji smo napravili            (istine radi, realizacija je otišla drugom trasom iako je to određena greška, ali na to je stavljena tačka), govori i grandiozna maketa iz tog vremena skijališta na “Žarskom” na 3-4 m2 , koja se nalazi u kancelariji Skijališta u Mojkovcu. Upravo sam tada bio direktor Agenciji za Investicije i razvoj, a nakon 15 godina pauze u izvršnoj opštinskoj vlasti (kada sam ukazivao da nema obmane naroda da se skijalište u Mojkovcu  mora završiti ), sada smo punim jedrima zaplovili u realizaciji ovog za Mojkovac i Bijelo Polje važnog projekta.

A profiterima poručujem, država neće više nikada biti “krava muzara” gdje ona ulaže pare, a ekstraprofiteri ne žele da ulažu već da skidaju kajmak tj. da prigrabe profit za sebe. Takvi nam ne trebaju, već zdravi investitori koji se već javljaju i iskazuju određenu zainteresovanost. Država je pokazala snagu sa više odluka ove Vlade, vrativši trajekte, Željezaru, Luku-e , Elektroprivredu, itd. Nadamo se da će nastaviti i na sjever, a kada dolazite na sjever autoputem tim povodom, preporučujem Vladi da se zadrže u Kolašin, pa dalje.

Uz zahvalnost autorki teksta CIN-CG, a u nemanju dovoljno informacija, tj. dobijenih i sagledanih iz jednog ugla-centra, vjerovatno i ne znajući namjere tih centara da nijesu dobronamjerni ni Mojkovcu ni Bijelo Polje, a ni građanima cijele Crne Gore, ipak ste podstakli i upozorili na neke promašaje koji su evidentno bili na ovom projektu. Na početku, da mi koji sada to radimo - nastavljamo ne napravimo slične greške. Zahvaljujemo se i stojimo na raspolaganju, da preko medija potstaknemo sve da ažurnije dovršimo ovaj značajan projekat. Ponoviću svoju tezu “Vlada koja ne završi ovaj projekat 2025-2026. nije Vlada koja treba da ima podršku ni Mojkovca ni Bijelog Polja, pa ni sjevera”. Ličnu odgovornost ću osjećati ukoliko se ne realizuje ovaj projekat, ali će u tom slučaju i javnost biti obaviještena. Znam da se to neće desiti. Vlada je čvrsto stala iza ovog projekta, što se vidi iz kapitalnog Budžeta za 2023. godine, a mi iz lokalnih uprava moramo biti maksimalno uključeni i biti servis Upravi kapitalnih projekata i drugim državnim institucijama i ministarstvima. Jedino zajedno možemo uz podršku i razumijevanje građana oko rješavanja imovinskih odnosa. Apelujem da ne shvataju opštine i Vladu drugom stranom, već kao partnere da zajednički odradimo posao, kako za ovaj projekat tako i za druge razvojne projekte.

Bjelasica je jedna od rijetkih planina koja ima ovakve ljepote, oslanja se na pet opština koje će povezane sa autoputem biti jedno bijelo more na sjeveru, gdje treba redom osmisliti ulaganje u zimsku i ljetnju turističku infrastrukturu. A sa razvojem ski rizorta na Bjelasici, postajemo privlačni za planinski i seoski turizam što je u posljednje vrijeme, posebno posle korone, sve izraženije. Tako da sjever postaje destinacija za cjelogodišnji turizam kroz ovakav razvojni potencijal, što je Vlada prepoznala i opredijelila značajna sredstva kako za Bjelasicu tako i za Hajlu. Sa već prepoznatljivim Durmitorom, dobrom uvezanošću infrastrukture otvara se i mijenja sjever u ekonomskom smislu, a lokalne uprave će postajati samoodržive!

mr Ivan Ašanin dipl.ing građ.
Potpredsjednik Opštine Mojkovac

Odgovor novinarke Andree Jelić:

Nepotrebnim i štetnim medicinskim postupcima urušavaju se osnovni etički principi i zdravlje pacijentkinja, a himenoplastika se čak reklamira na sajtovima nekih klinika

Đurđa RADULOVIĆ

Baš smo jutros imali jedan slučaj. Roditelji su doveli kćerku tinejdžerskog uzrasta na pregled “nevinosti”, kaže za CIN-CG doktorka iz jednog doma zdravlja na sjeveru zemlje čije je ime poznato redakciji.

Pregled “nevinosti” je ginekološka praksa kojoj je cilj da utvrdi da li je djevojka imala vaginalni odnos i podrazumijeva pregled himena, tanke membrane na vaginalnom otvoru. Ovaj postupak nekad podrazumijeva nasilniji penetrativni test.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), Žene Ujedinjenih nacija i Kancelarija Ujedinjenih nacija za ljudska prava u zajedničkom dokumentu “Eliminisanje testiranja nevinosti” iz 2018. apelovali su na vlade širom svijeta da zakonski zabrane ovu vrstu pregleda, a na medicinsko osoblje da ni pod kojim uslovima ne obavljaju kontrolu “nevinosti”.

”Ovim nepotrebnim i štetnim testom krši se više ljudskih prava i etičkih standarda uključujući osnovni princip medicine - ne učiniti nekom nešto nažao. Osim toga, ne postoji naučni dokaz da bilo koja vrsta testa ‘nevinosti’ može dokazati da li je žena ili djevojčica imala vaginalni odnos ili ne”, objašnjava se u ovom dokumentu SZO i organizacija UN-a.

”Makar jednom mjesečno roditelji dovode kćerke na pregled ‘nevinosti’. Govorimo o većinskoj populaciji. Predrasuda je da su to samo Romkinje. Dolaze iz različitih krajeva Crne Gore”, kaže za CIN-CG pomenuta doktorka.

Ukoliko daju pristanak, djevojke se podvrgavaju kompletnom ginekološkom pregledu, a rezultati testa su povjerljivi, objašnjava ona.

”Dešava se da djevojka dođe sama na pregled i traži potvrdu da je nevina iz samo njima poznatih razloga”, rečeno nam je iz drugog doma zdravlja u Crnoj Gori.

Novinarka CIN-CG-a je kontaktirala brojne privatne klinike širom Crne Gore raspitujući se o pregledima “nevinosti”. Iz svake klinike je odgovoreno da se pregled himena može uraditi i u skladu sa tim dobiti medicinska potvrda.

Iz jedne poznate privatne ustanove u Podgorici, novinarki CIN-CG-a rečeno je da šesnaestogodišnja tinejdžerka može uraditi test “nevinosti” isključivo uz pratnju roditelja. To je suprotno svim principima ljekarske tajne.

U nekim drugim državama i roditelji i ljekar bi bili krivično gonjeni zbog ove prakse. Na primjer u Velikoj Britaniji, ali i na Kosovu, je testiranje “nevinosti” krivično djelo bez obzira na to da li je djevojka dala pristanak.

”Nevinost nije medicinski ili naučni termin, već socijalni, kulturni i religiozni konstrukt koji predstavlja diskriminaciju žena i djevojčica i čini ogromnu štetu na globalnom nivou pokušajući da ograniči žensku seksualnost na polje braka”, stav je SZO.

”Ako ginekolog napiše potvrdu da je pacijentkinja ‘nevina’, direktno učestvuje u kršenju ljudskih prava i dodatno produbljuje ponižavanje žena u zajednici”, kaže u razgovoru za CIN-CG Marina Mijatović, advokatica iz Srbije, čija je specijalnost prava pacijenata i uključena je u rad više organizacija koje pružaju besplatnu pravnu podršku pacijentima.

To što zakon eksplicitno ne prepoznaje testiranje i potvrde o “nevinosti” ne smije biti opravdanje za obavljanje ovih pregleda, objašnjava Mijatović.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) u decembru prošle godine pisao je o problemu testiranja “nevinosti” mladih Romkinja. Učinili smo to nakon što smo saznali da roditelji dovode djevojke na preglede himena u neke od domova zdravlja. Tada nam je iz Doma zdravlja (DZ) Podgorica rečeno da se pregled obavlja samo uz pristanak djevojke, a da se roditelji šalju na razgovor sa socijalnim radnikom. Iz socijalne službe DZ Podgorica kazali su za CIN-CG da ti roditelji uglavnom ne dođu na razgovor sa socijalnim radnikom.

Zabranjeno u javnom zdravstvu, ali legalno u privatnom?

”Nijednim zakonskim propisom iz oblasti zdravstvene zaštite nije propisano sprovođenje ovog pregleda, niti on spada u domen zdravstvene zaštite”, kazali su za CIN-CG iz Ministarstva zdravlja Crne Gore.

Međutim, iz ovog Ministarstva tvrde da je pitanje kršenja ljudskih prava kakvo su pregledi “nevinosti” “u domenu drugih institucija”.

Iz ovog Ministarstva tvrde da “ukoliko bilo ko ima saznanja da se ovi zahvati dešavaju u javnim zdravstvenim ustavama, dužan je da to prijavi nadležnim organima”. Međutim, oni su se potpuno ogradili od nadležnosti nad privatnim sektorom.

”Ministarstvo zdravlja do sada nije dobilo inicijativu za zabranu pregleda ‘nevinosti’ u privatnim klinikama. Ukoliko se ona pojavi svakako će biti razmatrana u skladu sa najvišim standardima medicinske etike”, naveli su oni.

CIN-CG je u vezi sa ovim problemom postavio dodatna pitanja Ministarstvu zdravlja - ko je nadležan nad privatnim zdravstvenim institucijama, i kako to da je tamo moguće raditi zahvate i preglede koji nijesu dozvoljeni u javnom sektoru. Nije bilo objašnjenja.

Iz Ministarstva pravde tvrde da ne mogu raditi ništa da se spriječi ova pojava, jer nije u njihovoj nadležnosti.

”Krivični zakonik Crne Gore propisuje krivična djela protiv života i tijela, ali navedena pojava nije kao krivično djelo propisana. Definisanost nekim drugim, posebnim aktom za koji nije nadležno naše Ministarstvo, bi bilo cjelishodno u smislu prevencije ovakve pojave”, kazali su iz ovog Ministarstva za CIN-CG.

Poznati ljekari rade himenoplastiku u Crnoj Gori

”Krvarenje pri razdjevičenju nakon ove operacije je izraženije nego kod defloracije prirodnog himena”, navodi se u reklami na veb stranici jedne od klinika koje obavljaju himenoplastiku u Podgorici. Dalje se kaže da ova operacija “rješava etičke, a ne estetske probleme”, te se dodaje da “žena ovom operacijom suzbija osjećaj krivice”.

Diskriminatorni stav o ženskoj “nevinosti” u Crnoj Gori podržavaju i poznati ginekolozi koji u privatnim klinikama obavljaju zahvate himenoplastike, takozvanog povraćaja “nevinosti”.

U zajedničkoj noti iz 2007. godine pod nazivom “Eliminisanje genitalnog sakaćenja žena” brojne kancelarije UN i SZO upozoravaju da rekonstrukcija himena spada pod definiciju genitalnog sakaćenja žena, iako se tradicionalno ne smatra nasilnim činom i legalna je u nekim zemljama. Prema SZO svaka vrsta nemedicinske intervencije koja prouzrokuje štetu na genitalijama smatra se sakaćenjem.

”Izlaganje bilo koje osobe takvoj proceduri je neprihvatljivo”, kaže za CIN-CG Srđan Medan, direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničko-bolničkog centra Crne Gore (KCCG). On je objasnio da se u toj ustanovi ne radi himenoplastika već isključivo operacije koje rješavaju konkretne funcionalne ili estetske probleme.

”Izvođenje ovog zahvata je višestruko štetno i kosi se sa moralnim normama svakog pojedinca. Procedura se može uporediti s nasilnim intervencijama koje se izvode na genitalijama djece u nerazvijenim zemljama zbog određenih religijskih ubjeđenja”, rekao je Medan.

U nekoliko poznatih privatnih klinika koje je novinarka CIN-CG kontaktirala saopšteno je da ove zahvate obavljaju poznati crnogorski ginekolozi-akušeri, a cijene se kreću od 600 do 950 eura, zavisno od toga da li je uključena opšta anestezija.

Novinarka CIN-CG-a, pokušala je da dođe do dodatnih informacija: koje su posljedice zahvata, da li je bolan itd. Iz svih klinika je rečeno da je neophodno zakazati pregled i razgovarati s doktorom. Na pitanje, kakva su iskustva klijentkinja i da li su zadovoljne srdačnim tonom nam je u jednoj klinici odgovoreno: “Naravno”.

CIN-CG je kontaktirao više ljekara za koje se tvrdi da obavljaju ovaj zahvat u Crnoj Gori. Nijedan nije htio da detaljnije razgovara, ili su u potpunosti odbili razgovor. Dva ljekara sa kojima je CIN-CG razgovarao tvrde da himenoplastika pomaže djevojkama “psihički”.

”Ima žena koje imaju potpuno očuvan himen i na porođaju, a ima onih koje se rode bez himena”, objašnjava jedan od ljekara.

”Himenoplastika ženama pomaže psihički. To su uglavnom djevojke koje su odrasle uz štetna patrijarhalna uvjerenja”, kaže ovaj ljekar.

I region je tržište

CIN-CG je preko više upućenih izvora saznao da djevojke odlaze na ovaj zahvat i u druge zemlje regiona - Srbiju i Albaniju.

Jedan ljekar iz Beograda koji tvrdi da je uradio preko 1000 intervencija himenoplastike kazao je za CIN-CG da obavi desetak ovih zahvata godišnje ženama iz Crne Gore. Tvrdi da one trpe zlostavljanje članova porodice ako nisu “nevine”.

”’Nevina’ djevojka se udala i prve bračne noći mladoženja diže frku da je prevaren jer nije krvarila. Zvala me njena sestra koja je ‘nevina’, ali ipak želi operaciju, da bi jače krvarila kad se uda”, kaže ovaj ljekar.

Objašnjava da klijentkinje dolaze najčešće same, nekad sa bratom ili sa momkom.

”Jednom momku roditelji nisu dali da se oženi djevojkom jer nije ‘nevina’, iako je ona prvi seksualni odnos imala sa njim. On ju je doveo da joj uradimo himenoplastiku i da potom traži sreću s novim partnerom”, kazao je ovaj ljekar.

Himenoplastika radi dokazivanja “nevinosti” predstavlja kršenje ljudskih prava, kaže advokatica Mijatović.

”Sadržina tekstova koji na sajtovima reklamiraju himenoplastiku podržava podređeni položaj žena i diskriminaciju isticanjem da procedura pomaže ženama da se izbjegne njihova stigmatizacija”, objašnjava Mijatović

Žene i djevojke su prisiljene da se podvrgnu ovim procedurama, često pod pritiskom članova porodice radi očuvanja takozvane časti, osiguravanjem da žena uđe u brak “čista”, navodi se u preporukama Vlade Velike Britanije za himenoplastiku i preglede “nevinosti”.

U toj zemlji je, uz preglede “nevinosti”, od prošle godine kriminalizovana i himenoplastika - kako za ljekare i klinike koji obavljaju ili nude, tako i za sve koji posreduju, što su obično članovi porodice.

I u drugim državama Evrope gdje postoji ovaj problem među patrijarhalnim i tradicionalnim grupama, vlade diskutuju o uvođenju kriminalizacije himenoplastike i pregleda “nevinosti”, u skladu sa preporukama SZO i UN, na primjer u Švedskoj i Holandiji.

Obje prakse ostavljaju fizičke i psihičke posljedice

Himenoplastika može prouzrokovati fizičke posljedice uključujući bol, infekcije, seksualne teškoće, pojačano krvarenje, sužavanje vaginalnog otvora… navodi se u dokumentu Odljeljenja za zdravstvo i socijalnu zaštitu Vlade Velike Britanije. Među psihološke posljedice od himenoplastike spadaju post-traumatski stresni sindrom, depresija, anksioznost.

SZO i UNICEF navode u zajedničkom dokumentu da su slične psihičke posljedice i od pregleda “nevinosti”, dodajući da “u ekstremnim slučajevima žene i djevojke mogu pokušati samoubistvo ili biti ubijene u ime časti”.

Ove prakse podstrekuju štetne socijalne norme povezane s takozvanim nasiljem iz časti, navode iz organizacije Okford hab za ljudska prava, koja okuplja stručnjake iz ciielog svijeta.

”Vjerovanje da se himen može pokidati samo tokom prvog odnosa je neutemeljeno, pa himenoplastika doprinosi dezinformacijama tako što normalizuje nepotvrđena i štetna očekivanja ‘čednosti’, doprinoseći time zlostavljanju”, navode iz ove organizacije.

”Himen je membrana sa svega par krvnih sudava, koja čak i u slučaju cijepanja ne krvari mnogo”, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja’” iz 2019.

”Nasilna penetracija i nedostatak lubrikacije mogu proizvesti rane na vaginalnom zidu, što je prije uzrok ‘krvavih čaršava’, nego cijepanje himena. Zapravo, više studija pokazuje da krvarenje nije rutina prilikom prvog seksualnog odnosa žene”, navodi se u ovoj studiji.

Ženama se u ovim slučaju ne daju sve informacije što je protivno ljudskim pravima, objašnjava Marina Mijatović.

”Zaštita žena od pregleda ‘nevinosti’ i himenoplastike mora uključivati i pravo i medicinu, te potpunu podršku i informisanost žena”, kaže ona.

Pregled “nevinosti” i himenoplastika kod silovanja: retraumatizacija žrtava

Jedan ljekar iz Crne Gore kojeg je CIN-CG kontaktirao tvrdi da bi himenoplastika trebalo da se obavlja u slučajevima silovanja što bi smatra olakšalo psihičke tegobe žrtvi.

Međutim, brojne svjetske organizacije apeluju da himenoplastika može samo odmagati u procesu oporavka od seksualnog zlostavljanja.

”Nema dokaza da himenoplastika podržava fizički, emocionalni ili psihološki oporavak od silovanja ili drugog oblika seksualnog nasilja”, navode Kraljevski koledž akušera i ginekologa i Institut za psihoseksualnu medicine Velike Britanije.

Naprotiv, tvrde, takav postupak “može uzrokovati fleš-bekove o prethodnom nasilju, uzrokujući dodatnu štetu”.

Testovi “nevinosti” ne preporučuju se ni u slučajevima kada se traže dokazi za silovanje, jer osim što se njima ne može dokazati istorija seksualnosti, vode u retraumatizaciju žrtve. SZO, Žene UN-a i Kancelarija za ljudska prava UN-a navode da “u slučaju kontrole radi silovanja, test može izazvati dodatnu bol, što vodi u retraumatizaciju i reviktimizaciju žrtve”.

Izgubljena “nevinost” se rješava preuranjenim brakom

”Prošle godine bilo je najmanje desetak slučajeva maloljetničkih brakova. Djevojke uđu u odnose s momkom s kojim su u vezi i onda se ‘uzimaju’ pod pritiskom porodice koja se osjeća obrukanom”, kaže za CIN-CG Nina Kolenović iz NVO-a SOS-a za žene i djecu žrtve nasilja Plav.

”Velika je sramota u malim sredinama da djevojka zatrudni prije braka. Nedavno je jedan otac zbog toga prijavio da mu je maloljetna kćerka koja je u drugom stanju silovana, iako nije bila”, kaže Kolenović.

”Ljepota i čast je ono što se tradicionalno traži od žene u patrijarhalnim sredinama. Čast je ništa drugo do netaknuti himen”, kaže u razgovoru za CIN-CG Rebeka Čilović, izvršna direktorica NVO Sofija iz Berana.

Ova NVO bori se protiv nasilja nad ženama i podsticanjem žena sa sjeveroistoka na samostalnost.

Ugovoreni brakovi se još uvijek dešavaju, naročito kada je riječ o dogovorima s mladoženjama iz dijaspore, objašnjava Čilović.

”U tim slučajevima postoji veliki pritisak na mladu djevojku da bude ‘netaknuta’. Ne čudi da se u tim slučajevima djevojke odlučuju za himenoplastiku”, dodaje.

Problem je više izražen u ruralnim sredinama, nego u gradovima.

”U manjim mjestima smatra se skandaloznim da mlada djevojka koja dolazi da na studije u Berane, iznajmi stan.

Gleda se da bude kod nekog rođaka ili prijatelja, ko će da je nadgleda. Pritom, govorimo o punoljetnim djevojkama”, upozorava Čilović.

Nije lako biti žena u patrijarhalnoj sredini kaže za CIN-CG Adriana Pejaković, psihološkinja. Moć nad nečijom slobodom svakao predstavlja nasilje, objašnjava ona.

Sam termin “gubljenje nevinosti” je problematičan jer ukazuje da žena ulaskom u seksualni odnos nešto gubi, a da je muškarac onaj koji ima moć, objašnjava Pejaković.

”U strogo patrijarhalnoj sredini žena zavisi od muškarca koji može nešto ‘da joj uzme’ čak i kada je njena seksualnost u pitanju, umjesto da oba pola uživaju u radosti spajanja’’, kaže Pejaković.

Seksualna edukacija je ključna.

”Važno je edukovati mlade ljude o odgovornom, ravnopravnom i podržavajućem odnosu prema seksualnosti, bez igara moći koje udaljuju polove”, kaže Pejaković.

Mlade žene izložene konfuznim porukama

Mlade žene su izložene kontroverznoj postfeminističkoj medijskoj kulturi, objašnjava za CIN-CG Nataša Nelević, feministička teoretičarka i aktivistkinja.

”Na jednoj strani imamo te radikalne ‘feminističke’ medijske poruke o ženskom individualizmu, izboru, slobodi, čak poruke o ženi kao subjektu seksualne želje, dok na drugoj strani imate, recimo, himenoplastiku. To zaista liči na ludilo”.

”Ipak, nema sumnje da je popularna ‘feministička’ kultura na kojoj se odgajaju mlade žene svuda, pa i u Crnoj Gori, zapravo duboko patrijarhalna”, objašnjava ona.

U tom kontekstu, himenoplastika je potpuno očekivana.

”Kontrola ženskog tijela i ženske seksualne želje je uslov da bi patrijarhat uopšte mogao da se reprodukuje. Tako je bilo i tako je još uvijek”, kaže Nelević.

Ugroženi životi žena širom svijeta

U Francuskoj nije došlo do zabrane testova nevinosti i himenoplastike, jer ljekari smatraju da bi životi i psihičko stanje žena iz određenih zajednica bili ugroženi. Da žene iz nekih etničkih manjina trpe zlostavljanje nesagledivih razmjera potvrdila je i analiza vlade Velike Britanije, pred odluku o zabrani himenoplastike i pregleda “nevinosti”. Navedeni su primjeri žena koje su na najbrutalnije načine zlostavljane od strane članova porodice, nakon otkrića da nisu nevine. Tako se pominje primjer djevojke kojoj je otac godinama prije udaje provjeravao himen, a nakon otkrića da nije nevina, pozvao je muške rođake da je siluju. Ovoj djevojci su potom starije rođake zašile himen bez medicinskih instrumenata, u potpuno nemedicinskim uslovima.

U nerazvijenim zemljama sa tradicionalnim patrijarhalnim društvima ljekari su ti koji šire zablude o himenu, nalazi su monitoringa koji je trajao šest godina u brojnim zemljama Afrike, navodi se u studiji “Raspršivanje mitova o ulozi himena u utvrđivanju seksualne istorije i zlostavljanja” iz 2019. Sačinili su je ljekari iz više relevantnih američkih i britanskih institucija koji su vršili edukacije u konfliktnim zonama u Africi za postupanje u slučajevima silovanja.

”Mnogi doktori imali su pogrešna uvjerenja o anatomiji i fiziologiji himena, kao i o ulozi koju himen igra kada treba odrediti da li je bilo seksualne aktivnosti ili zlostavljanja, naročito kod djece, tinejdžera i mladih žena”, navodi se u ovoj studiji.

Izgled himena bio je korišten i kao dokaz za silovanje u pravnom sistemu, objašnjava se u studiji. Tako su se u zvaničnim dokumentima koristili opisi himena koji osim što nisu naučno utemeljeni, diskiminišu žene: “star i pocijepan, netaknut, djevičanski, prljav, slomljen...”.

U najvećem broju slučajeva korelacija između izgleda himena i istorije seksualne aktivnosti ne postoji, navodi se u ovoj studiji.

Radovi su obustavljeni. Nije izvršena eksproprijacija zemljišta jer privilegovani pojedinci, koji su znali da se planira gradnja skijališta i tu ranije kupili zemlju po povoljnim cijenama, sada ucjenjuju državu da bi ono što su uzeli u bescjenje prodali znatno skuplje

Andrea JELIĆ

U izgradnju Ski-centra “Žarski” kod Mojkovca, bivša Vlada Duška Markovića uložila je milione eura, ali radovi još nijesu završeni, iako su ugovoreni rokovi istekli. A i dio od onoga što je do sad urađeno, prema tvrdnjama stručnih sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nije obavljen valjano.

Skijalište “Žarski” predviđeno je Prostornim planom posebne namjene (PPPN) “Bjelasica i Komovi” iz 2010. godine, kada je ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine bio Branimir Gvozdenović iz Demokratske partije socijalista (DPS). Izgradnja je početa 2020. godine - u posljednjoj godini tadašnje Vlade DPS-a. Premijer Marković je tada najavljivao da će “u naredne dvije godine ‘Žarski’ biti jedan od najmodernijih ski-centara i podsticaj za razvoj Mojkovca i cijele Crne Gore”.

Iako su od tada prošlo više od dvije godine, na “Žarskom” se kraj radova ne nazire.

Tokom rada na ovom tekstu, u baznom naselju skijališta zatekli smo vrijednu opremu za žičaru, na otvorenom i nezaštićenu. Motor žičare, koji se nalazi na šljunku i kamenju, kiše i snjegovi su oštetili, a i ljudi su otuđili djelove. U blizini su isprevrtani i neobezbijeđeni i drugi vrijedni elementi ovog postrojenja.

Šestosjed koji je trebalo da radi na relaciji “Cmiljača-vrh Turjaka” u havarisanom je stanju. Nedostaju prozori, pa su padavine unutra unijela vodu. Fale brojni elementi, koje je neko otuđio - agregat, šarafi, cijevi, žice, kablovi…

Izgleda da niko stalno ne čuva opremu u koju je država investirala milione, a koju sada uništava surova klima i raznose neodgovorni pojedinci.

Obaveza je izvođača radova da obezbjeđuju opremu i gradilište sve do primopredaje investitoru, kažu za CIN-CG iz Skijališta Crne Gore (SCG). Oni su naglasili za CIN-CG da su nekoliko puta obavještavali Upravu za kapitalne projekte (UKP) i resorno ministarstvo oko problema u vezi sa opremom na lokacijama “Žarski” i “Cmiljača”

Iz UKP nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG-a vezana za nadzor opreme.

Iz “Novog Volvoxa”, firme koja izvodi radove na šestosjednoj sklopivoj žičari “Z4” na “Žarskom”, CIN-CG-u su kazali da je oprema koja pripada njihovom gradilištu, složena i uskadištena prema instrukcijama proizvođača opreme.

”Namijenjena je za montažu u uslovima ‘na otvorenom’. Oštećenja na ovako uskladištenoj opremi nijesu konstatovana. Njeno stanje se provjerava periodičnim obilascima…”.

Naveli su i da je oprema koja nije namijenjena za montažu na otvorenom, uskladištena u zatvorenim magacinima u Mojkovcu.

Nijedna od firmi nije završila radove u predviđenom roku

Najveći dio radova na izgradnji skijališta “Žarski” dobile su na tenederima, pored “Novog Volvoxa”, kompanije “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o”.
Sa firmom “Novi Volvox” Vlada Crne Gore je u martu 2019. godine potpisala ugovor o izradi idejnog rješenja, glavnog projekta i šestosjedne sklopive žičare “Z4” na skijalištu “Žarski”. Taj projekat vrijedan je oko devet miliona eura.

Uprava javnih radova (UJR), danas Uprava za kapitalne projekte (UKP), je nekoliko mjeseci kasnije potpisala i ugovor oko izgradnje staza sa firmom “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” Taj ugovor vrijedan oko 1.900.000 eura potpisao je tadašnji direktor Uprave Rešad Nuhodžić.

”Ne mogu se prvo planirati i graditi žičare, pa tek onda staze”, kaže za CIN-CG Radosav Nikčević.

”To je obratan proces, jer je priroda ta koja diktira uslove. Očito je da se radi o temeljnom nerazumijevanju ove problematike”, dodaje Nikčević, inače inženjer šumarstva sa dugim iskustvom u planiranju planinsko-turističke infrastrukture.

Pored ove dvije forme, UJR je aprilu 2019. ugovorila da izradu tehničke dokumentacije i izgradnju infrastrukture za potrebe ski-centra “Žarski” radi konzorcijumom “Naš Mojkovac”, koga zastupa “Inženjering put d.o.o.”. Ugovoreni radovi za to iznosili su oko million i po eura, a uključivali su, između ostalog, izradu glavnog projekta ugostiteljskog objekta i parkirališta na budućem ski-centru, kao i radove na instalacijama infrastrukturnih priključenja.

Nijedna od firmi koje izvode radove na “Žarskom” nije u predviđenom roku završila poslove na koje se obavezala.

”Novom Volvoxu” rok za završetak radova istekao je u martu 2020. godine. Iz ove firme za CIN-CG kažu da su do sada realizovali oko 80 odsto ugovorenog posla, a da ostatak ne mogu da privedu kraju. Objašnjavaju da već godinu i po dana radovi stoje zbog neriješenog procesa eksproprijacije zemljišta, kao i zbog neobezbjeđivanja elektroenergetskog napajanja potrebnog za funkcionisanje žičare. Sve to su, naglašavaju, obaveze investitora - države.

Iz “Novog Volvoxa” kažu i da im nije potpuno isplaćen novac za ovaj posao:

”Ukupno nam je plaćeno 7.813.229,64 €, dok je vrijednost ugovora bila 8.990.700,00 € sa uračunatim PDV-om”.

Firme “Gradnja inženjering MNE d.o.o.” i “Inženjering put d.o.o.” imale su rok od šest, odnosno 10 mjeseci, od dana uvođenja u posao da završe ugovorene radove. Ove kompanije nijesu odgovorile na pitanja CIN-CG-a zašto nijesu završile posao. Prema informacionoj tabli na gradilištu ugostiteljski objekat sa rentiranjem sportske opreme trebalo je da bude gotov još u junu 2021.

”Pitanje je zbog čega radovi još nijesu završeni, iako su rokovi istekli. Odgovornost je na Upravi za kapitalne projekte, resornom ministarstvu i katastru koji nijesu na vrijeme izvršili svoje obaveze”, kaže za CIN-CG rukovodilac kancelarije Ski-centra “Žarski” u okviru Skijališta Crne Gore Ljubomir Vukadinović, koji je na toj funkciji od marta 2022. godine.

Prema njegovim riječima, Uprava za kapitalne projekte je, zajedno sa nadležnim ministarstvom, trebalo prvo da otkupi zemlju od lokalnog stanovništva, pa tek onda da krene u tendere za ovaj projekat.

”Ovdje je rađeno sasvim drugačije”, kaže Vukadinović.

Prema njegovim riječima, privilegovani pojedinci koji su znali da se planira gradnja skijališta kupili su zemlju na katunu Žarski po povoljnim cijenama, da bi je kad dođe vrijeme prodali državi znatno skuplje.

”Otkupili su jeftino zemlju od privatnika koji nijesu znali za projekat, da bi danas uslovljavali sa gradnjom i tražili mnogo veće cijene za otkup zemljišta”, navodi Vukadinović.

Iz Uprave za kapitalne projekte CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje zbog čega se nije na završena eksproprijacija. Na to pitanje nije odgovorio ni bivši premijer Marković.

Iz Skijališta Crne Gore naglašavaju da se sa radovima kasni i zbog toga što nije završen dalekovod od trafo-stanice Ribarevina do Cmiljače, kao ni putni pravci.

Od livada napravljeni kamenjari

Kada se zađe dublje u “Žarski”, stiče se utisak kao da se tu planiraju i grade putevi, a ne ski-staze. Zarad gradnje nekih staza, od pojedinih livada napravljeni su kamenjari, jedno je brdo razoreno, a drveće posječeno.

”Iz stručne perspektive, skijaška staza je ljeti cvjetna livada da bi zimi mogla biti stadion snijega. To je osnovno pravilo Svjetske skijaške federacije (FIS). Neki od radova na skijalištu nijesu u skladu sa ovim propisima koje uvažava čitav planinsko-turistički svijet”, kaže inženjer Nikčević.

Prema njegovim riječima, staze po Bjelasici iznad granice šume ne bi trebalo da se grade, već samo trasiraju na od prirode datoj podlozi.

”Ovo što se sad radi je uništavanje prostora”, upozorava Nikčević.

Slično smatra i Vukadinović.

”Projektanti, čini mi se, nijesu prilagodili staze konfiguraciji terena, već su ih nanovo probijali, što je neprirodno, nelogično i nepotrebno”.

Parking za Ski-centar “Žarski” planiran je na vrhu planine, na prevoju Govedarice, između Mučnice i Turjaka.

”To je apsurd svoje vrste kojeg nigdje u svijetu nema, da se parking pravi u vrh planine, a ne u njenom podnožju”, napominje Nikčević.

”Parking je daleko od polaznih stanica oba ski-centra - i ‘Cmiljače’ i ‘Žarskog’. Za prilaz žičarama sa parkinga potrebno je napraviti ski-lift, a dok se sve to ne postavi, skijaši će morati pješke sa opremom hodati jedno 500 metara, ako ne i više”, objašnjava Vukadinović.

Glavni put do skijališta uništen i ne zna se kada će biti popravljen

”Prva jača kiša će potpuno uništiti ovaj put”, kazao je Nikčević jesenas, komentarišući put Mojkovac - Lubnice kojim se dolazi do skijališta. To se i obistinilo ove zime. Put, koji prolazi Bjelojevićkom rijekom i pored malih hidroelektrana (mHE) do Vragodola koje su na njoj izgrađene, značajno su oštetile velike bujične vode.

Inače, ova dionica je dio regionalnog puta do Berana, koju je radila podgorička kompanija “Bemax”. Njena izgradnju je državu koštala preko 13 miliona eura, a sa njom se počelo 2020. godine.

Iz “Bemax-a” za CIN-CG objašnjavaju da su, nakon stabilizacije vremenskih prilika, početkom decembra 2022. godine, htjeli da započnu popravku oštećenog dijela puta, ali da su dolaskom na gradilište zatekli grupu mještana koji su branili izvođenje radova i blokirali ulazak njihovog osoblja i mehanizacije.

Tvrde da do danas nijesu dobili informaciju da li su se stekli uslovi za početak radova na sanaciji.

”Sve se može vratiti u prvobitno stanje, ali koliko će koštati popravka i kolika je šteta u ovom trenutku je nezahvalno procjenjivati”, poručuju iz “Bemaxa”.

Iz Opštine Mojkovac za CIN-CG nijesu odgovorili konkretno na pitanje šta se trenutno događa sa ovom dionicom puta i kada se planira popravka.

Slične nezgode će se, prema riječima inženjera Nikčevića, događati makar dva puta godišnje.

”Bjelojevićka rijeka je bujična rijeka, pa je popravka puta skoro neizvodljiva, već bi samo njegovo izmještanje dalo efekta”, tvrdi on.

Na ove nevolje upozoravao je još 2010. godine Vojislav Radović, dok je trajala javna rasprava za Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi”. Radović, tadašnji saradnik za urbanizam i građevinarstvo u Opštini Mojkovac, predlagao je da se trasa puta ne planira u zoni erozije vodotoka Bjelojevićke rijeke. Nudio je i konkretno rješenje. Njegovu primjedbu, međutim, nijesu prihvatili iz Gvozdenovićevog Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Način izvođenja PPPN “Bjelasica-Komovi” laički

U dijelu PPPN-a “Bjelasica-Komovi” koji se odnosi na analizu razvojnih kapaciteta skijališta “Žarski”, navodi se da je ukupan kapacitet planine u broju skijaša 7 850, dok je maksimalan - osam hiljada. Broj planiranih ležaja je 6.796, a broj skijaša u smještaju - 3 819. Plan predviđa i broj dnevnih skijaša - 4 031.

Iz NVO “Fidelity Consulting” su 2019. godini naveli da Prostorni plan posebne namjene (PPPN) “Bjelasica-Komovi” ne sadrži ozbiljnu analizu isplativosti ski-centara koje predviđa.

U većini smještajnih objekata, planiranih ovim prostornim rješenjem, predložena je “prodaja jedinica privatnim vlasnicima po principu kondominijuma”.

To, prema analizi “Fidelity Consultinga”, znači da država gradi infrastrukturu za ski-centre u koje je planirano da uloži 140 miliona eura kako bi investitori prodavali imovinu, što znači da razvoj turizma nije primaran cilj, već gradnja objekata.

”Gradnja ‘Žarskog’ planirana je na osnovu prostornog rješenja čiji je način izvođenja potpuno laički. Normalni pristup izgradnje ski-centara podrazumijeva radove na dominantno državnom zemljištu. Koncesije su, uglavnom, kolonijalni odnos. Ako bi se takvi centri stručno projektovali i izveli, onda bi se oni mogli samofinansirati”, napominje Radosav Nikčević.

PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. nije tretirao klimatološke podloge

Na javnoj raspravi oko PPPN “Bjelasica-Komovi” 2010. godine meteorolog Dušan Pavićević opomenuo je nadležne da ovaj dokument nema klimatološke podloge, zbog čega je, prema njegovim riječima, neozbiljan.

”Šta se dešava tokom zimskih mjeseci u područjima koja su planirana za ski-rizorte? Šta je sa količinom i tipom padavina? Kolika je visina sniježnog pokrivača u rejonu, koliko je trajanje, koliki je sadržaj vode u snijegu…”, pitao je Pavićević nadležne iz tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, CIN-CG-u nijesu odgovorili na da li su rađene dodatne studije, iako se o tome govorilo nakon Pavićevićevih primjedbi.

U javnoj raspravi oko PPPN-a učestvovao je, sad pokojni, poznati prirodnjak Daniel Vincek. On je upozoravao da je zbog klimatskih promjena gotovo nemoguće naći investitore koji bi ulagali u ski-centre koji su ispod 2000 metara nadmorske visine.

Radosav Nikčević ističe da se neodgovorno pristupilo izgradnji ski-centra “Žarski”.

”U jedinstvenom sistemu Bjelasice nijedan centar nije nekom drugom konkurentan, naprotiv, oni su u sinergiji. Sam ‘Žarski’ može da egzistira, ali uz tehnološku konekciju sa Mojkovcem kao klasičnim skijaškim gradom (grad iz kojeg se na skijanje ide skijaškim žičarama, a sa skijanja vraća skijajući)”, objašnjava on.

”Žarski”, prema riječima Nikčevića, nije projektovan tako da se može lako povezati sa “Kolašinom 1600” i “1450”, “Cmiljačom”, “Torinama” i “Dolovima”, čime bi ski-kompleks Bjelasica ostvario svoj pun potencijal.

”Zašto je to tako, pa zato što je prostorni planer bio ili potpuni laik, ili zlonamjeran”, ističe on.

Na “Žarskom” ove zime nije bilo skijaša. Kad će ovaj centar u koje je država investirala milione biti u funkciji još niko ne zna. Iz Skijališta Crne Gore za CIN-CG navode da ima još posla i ulaganja - tek treba riješiti pitanje osnježavanja, vodovoda i kanalizacije.

Višegodišnje VD stanje ozbiljno ugrožava vladavinu prava i put ka EU

Maja BORIČIĆ

Crna Gora već četiri godine nema izabranog Vrhovnog državnog tužioca  (VDT) u punom mandatu, a i većina ostalih pravosudnih institucija godinama se nalazi u vd stanju ili je bila u blokadi- Sudski Savjet (SS), Ustavni sud (US), Vrhovni sud (VS), Privredni sud (PS)…

Prema crnogorskom Ustavu, sudije Ustavnog suda, te Vrhovnog državnog tužioca i članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika trebalo bi da izaberu poslanici u Skupštini dvotrećinskom (54), odnosno tropetinskom (49) većinom. 

Međutim, oni to, i pored bezbroj konkursa i javnih poziva, ne uspijevaju već godinama.

Poslanici su se nedavno političkom trgovinom konačno uspjeli dogovoriti oko tri, od četiri potrebne sudije Ustavnog suda, koji je pola godine bio u blokadi. Međutim, iako je izabrano troje sudija tog suda, prema saznanjima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), uskoro bi moglo doći do ponovne blokade. Većina sudija, a među njima i jedna novoizabrana sutkinja, idu u penziju u naredne dvije godine.

Određivanja vršilaca dužnosti čelnika pravosudnih institucija, koje bi trebalo da bude privremeno rješenje, pretvorilo se u paradoks. Vršilac dužnosti se bira kao da će zauvijek ostati na toj funkciji.

Kako izaći iz vd stanja u državi da bi pravosuđe konačno profunkcionisalo i ne bi zavisilo od volje političara i uskopartijskih interesa?

Stručnjaci iz regiona predlažu i radikalna rješenja, koja bi političku elitu natjerala da radi svoj posao -  raspuštanje parlamenta, ukoliko u određenom roku ne izaberu čelnike i ostale potrebne funkcionere u pravosuđu.

Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić ističe da je vd stanje “način na koji se pravosuđe drži u pokornosti” i da treba predvidjeti normativne mehanizme koji bi one koji biraju funkcionere učinili zainteresovanim za obavljanje svog posla. 

“Rješenje može da bude raspuštanje onog tijela koje ne obavlja izbor lica u predviđenom roku. Ili automatski izbor, ako se izbor u roku ne obavi. Možda zvuči radikalno, ali u našim uslovima nužno je posezati za ovakvim i sličnim mjerama, jer su i spremnosti ovdašnjih moćnika na zloupotrebu propisa često bez presedana”, zaključuje sudija Apelacionog suda u Beogradu.

Kako funkcioniše pravosuđe u Srbiji i Hrvatskoj

Srbija je primjer da ni deblokirajući mehanizmi, koje je ta zemlja uvela prošle godine kroz promjenu Ustava, neće pomoći ako nema političke volje.

Ustavom Srbije je predviđeno da Skupština dvotrećinskom većinom svih poslanika (250) bira po četiri člana Visokog savjeta sudstva i Visokog savjeta tužilaštva (Sudskog i Tužilačkog Savjeta), a tropetinskom bira i razrješava Vrhovnog tužioca. Međutim, u toj zemlji je Ustavom predviđen i deblokirajući mehanizam, po kome ukoliko Skupština ne izabere članove SS, TS i VDT, bira ih prostom većinom petočlana komisija koju čine predsjednik Skupštine, predsjednik US, predsjednik VS, VDT i Ombdusman.  

Međutim, u javnosti se moglo čuti da je i ovo rješenje vrlo problematično, jer su oni koji treba da odlučuju u konfliktu interesa, odnosno predsjednik Vrhovnog suda odlučuje o izboru člana Sudskog savjeta, koji kasnije treba da donosi odluke o njemu.

U Srbiji se o sudijama US odlučuje prostom većinom glasova svih poslanika. Ustavni sud u toj zemlji čini 15 sudija. Pet bira Skupština, pet imenuje predsjednik države, a pet opšta sjednica Vrhovnog suda.

Osim toga, ova zemlja tek sada uvodi neka rješenja slična crnogorskim, kao to da se istaknuti pravnici oba Savjeta biraju u Skupštini, ali i da SS i TS biraju šefove sudova i tužilaštava. Do sada je i to radio parlament.

U Hrvatskoj, koja je članica Evropske Unije (EU), Sabor (Skupština) ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika (poslanika) i odlučuje prostom većinom glasova, ukoliko je na sjednici prisutna većina poslanika. 

U toj zemlji članove Državnoodvjetničkog vijeća (Tužilački savjet) i Državnog sudbenog vijeća (Sudski savjet)  bira sedam tužilaca (sudija), dva profesora Pravnog fakulteta i dva člana parlamenta od kojih je jedan iz opozicije.

U Hrvatskoj jedino sudije Ustavnog suda Skupština bira dvotrećinskom većinom.

Profesor na katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu dr  Đorđe Gardašević pojašnjava da je dvotrećinska većina svih poslanika u parlamentu za izbor sudija Ustavnog suda u toj zemlji uvedena 2010. godine. Međutim, kako pojašnjava i kod njih je to stvorilo sličan problem kao u Crnoj Gori: „Suprotno očekivanjima da će to rješenje poboljšati izbor sudija, te njihov legitimitet i nezavisnost, u praksi došlo do višegodišnje blokade izbora ustavnih sudija, jer zahtijevanu dvotrećinsku većinu nije bilo moguće ostvariti.

To je, dodaje profesor ustavnog prava, uslijed isteka rokova, rezultiralo postupnim smanjivanjem broja sudija u tom sudu. Do dogovora ipak došlo, ali tek 2016. godine. Tada su poslanici uspjeli da se dogovore oko izbora dvotrećinskom većinom.

„ Od tada se isti scenario nije ponovio, ali strukturalni problem ostaje neriješen, jer ishod zavisi od (ne)postojanja političke volje da se izaberu sudije US“, naglašava Gardašević.

Profesor Gardašević ističe da hrvatsko iskustvo govori da bi, po njegovom mišljenju, rješenje moglo biti novi deblokirajući mehanizam za takve slučajeve - ukoliko u određenom roku parlament ne izabere sudije Ustavnog suda, dolazi do raspuštanja parlamenta i novih izbora.

“Ovo nije potpuno nezamislivo, jer hrvatski Ustav mogućnost sličnog rješenja predviđa u druge dvije vrlo ozbiljne situacije: ukoliko Sabor u roku ne izglasa državni proračun ili ukoliko vladi izglasa nepovjerenje. Uvjeren sam da bi na tom tragu trebalo tražiti nova rješenja”, naglašava hrvatski profesor ustavnog prava.

Deblokirajući mehanizmi da budu izuzetak, a ne pravilo

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA) Marija Vesković za CIN-CG podsjeća da je kvalifikovana većina za ključna imenovanja u pravosuđu uvedena u Ustav s razlogom, kako bi izbor nosilaca pravosudnih funkcija bio proizvod širokog političkog dogovora i kako bi se spriječila politizacija tog izbora:

“Izmjene Ustava uvedene su nakon više od dvije decenije vladavine jedne političke partije”. 

Venecijanska Komisija (VK) je, dodaje ona, ranije upozoravala da “teškoća postizanja kvalifikovane većine i rizik od paralize institucija ne bi trebalo da dovede do napuštanja zahtjeva kvalifikovane većine, već do osmišljavanja prilagođenih, efikasnih mehanizama za izlaz iz takvog stanja”. 

Tako je, podsjeća, VK i predlagala deblokirajuće mehanizme, kada je još 2014. isticala da bi bilo posebno važno da u Ustavnom odboru budu predstavnici svih političkih partija zastupljenih u Parlamentu, kako bi već u toj prvoj fazi, prilikom razgovora sa kandidatima, pokušalo da se dođe do postizanja konsenzusa. 

“Primjera radi, u Ustavnom odboru nema predstavnika SD, SDP-a, Bošnjačke partije, Albanske koalicije i Albanske liste, koji zajedno imaju 10 mandata odnosno glasova u Skupštini, što je značajan broj glasova podrške kada se radi o ovim imenovanjima”, ističe Vesković.

Neka od rješenja, koja su naišla i na pozitivnu ocjenu VK, je predlaganje kandidata od strane neutralnih tijela, nakon više neuspješnih pokušaja izbora u Skupštini ili prepuštanje izbora tom tijelu, kao što je slučaj sa izmjenama Ustava u Srbiji.

Ona pojašnjava da je to rješenje da ugledne pravnike biraju „ključne ličnosti sudstva“ pozitivno ocijenila VK, uz napomenu da je potrebno voditi računa o tome na koji način se biraju osobe koje čine ovu komisiju. Da li prostom ili kvalifikovanom većinom u Skupštini, kako ne bi došlo do dodatne politizacije izbora. 

Kod nas se Ombudsman, podsjeća, i dalje bira prostom većinom, a i status preostalih članova komisije bi, u slučaju razmatranja ovakvog rješenja kod nas, bio upitan. “Funkcija predsjednika Vrhovnog suda je u vd stanju više od dvije godine, a VDT-a više od tri godine, dok su u posljednje dvije godine, nakon smjene vlasti, dvije osobe obavljale funkciju predsjednika Skupštine i protiv obje su podnošene inicijative za razrješenje”, naglašava pravna savjetnica HRA.

Deblokirajući mehanizam bi zahtijevao promjene Ustava. Taj mehanizam mora biti izuzetak, a ne pravilo, zaključuje Vesković, jer bi u suprotnom došlo do zaobilaženja postizanja širokog konsenzusa među političkim partijama. 

I predstavnik Ministarstva pravde i član Tužilačkog savjeta Bojan Božović smatra da je ustavna reforma neophodna, te podsjeća da su deblokirajući mehanizmi bili preporuka Venecijanske komisije u dužem nizu godina. 

“Pitanje za sve nas je zašto oni nisu prihvaćeni prilikom izmjena Ustava 2013. Bez deblokirajućih mehanizama, kako je navedeno i u tim preporukama, daje se prevelika moć pojedinim institucijama (ili pojedincima u njima) čime je značajan dio procesa monopolizovan”, ističe Božović.

Vjeruje da će se uspostavljanjem političke stabilnosti stvoriti ključni preduslov za izmjene Ustava, kako više nikad ne bismo bili u stanju u kojem se nalazimo posljednjih nekoliko godina. 

Ustavni sud uskoro opet bez sudija

Vesković za CIN-CG potvrđuje da sudija Ustavnog suda Milorad Gogić ispunjava uslove za starosnu penziju krajem maja 2024., što znači da je taj sud u obavezi da obavijesti Skupštinu o tome šest mjeseci unaprijed, odnosno krajem decembra ove godine, nakon ćega će u roku od 15 dana, Skupština objaviti javni poziv za izbor novog sudije. 

“Godinu dana kasnije, u decembru 2024. godine, trebalo bi da otpočne i postupak za izbor novog sudije koji će doći na mjesto Budimira Šćepanovića, sadašnjeg predsjednika Ustavnog suda, obzirom na to da će on krajem maja 2025. godine ispuniti uslove za starosnu penziju. Pola godine nakon toga, otpočeće se još jedan postupak, onaj za izbor osobe koje će doći na mjesto Desanke Lopičić kojoj 12-godišnji mandat ističe u decembru 2025.”, pojašnjava ona.

I novoizabrana sutkinja tog suda Dragana Đuranović takođe uskoro ispunjava uslove za starosnu penziju. 

“Fokus mora biti biti na tome da se u što kraćem roku popune upražnjena mjesta u tom sudu kvalitetnim, stručnim i nepristrasnim sudijama od integriteta”, zaključuje ona.

Vesković ocjenjuje da je situacija sa US postala alarmantno pitanje i zbog toga što u tom sudu nije moguće obezbijediti vd stanje, kao što je to slučaj sa SS, VDT, predsjednikom VS…

Zakon o Ustavnom sudu, pojašnjava, predviđa mogućnost za određivanje vršioca dužnosti, ali samo u slučaju da sudiji prestane funkcija zbog isteka mandata od 12 godina. Ne i zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju, do čega je došlo prilikom prestanka funkcije svo četvoro bivših sudija tog suda.

 “Što se tiče drugih vd pozicija u pravosuđu, nažalost, izgleda da, dok god je moguće obezbijediti kontinuitet funkcionisanja neke institucije, imenovanja u punom mandatu ne doživljavaju se kao prioritet”, zaključuje pravna savjetnica HRA.

I Božović ocjenjuje da vd stanje, nažalost doživljavamo uobičajenom i posve normalnom situacijom:

“Vd stanje ne mora nužno biti alarmantno ukoliko traje kraći vremenski period, ali bojim se da ga sve češće prihvatamo kao trajno stanje”. 

On ističe da je ovakva situacija neodrživa i da se šalje loša poruka zaposlenima, ali i ostalim građanima koji prije svega od takvih institucija očekuju stabilnost i kontinuitet funkcionisanja.

Imenovanja u punom mandatu da postanu prioritet

Crna Gora već godinama tapka u mjestu pa sada, po ko zna koji put po redu, nadležna tijela su u proceduri predlaganja VDT-a i članova SS.

Procedura za izbor tri ugledna pravnika koja nedostaju SS je u toku, a Odbor Skupštine je saslušao prijavljene kandidate i treba da predloži troje Skupštini. 

“Na poslednjem konkursu za članove SS iz reda uglednih pravnika javilo čak tri puta manje kandidata nego na prethodnom. To pokazuje kako održavanje vd stanja i nesposobnost političkih partija da se dogovore utiče na motivisanost i zainteresovanost stručnih kandidata. Međutim, među njima ima dobrih kandidata, sigurno barem tri koliko i nedostaje Sudskom savjetu u ovom trenutku”, ocjenjuje Vesković.

I Božović ističe da je prostora za izbor nedostajućih članova SS bilo i ranije: “Mislim da je pravo vrijeme da propuštene prilike ispravimo. Sudeći po listi kandidata za izbor uglednih pravnika čini se da za to imamo poprilično prostora”.

Sudski savjet ima deset članova, a mandat bi trebao da im traje četiri godine. Međutim, četiri ugledna pravnika Skupština godinama ne uspijeva da izabere, pa su oni koji su izabrani još 2014, naq toj funkciji već četiri godine od kad im je istekao mandat. Tek nedavno je parlament uspio da izabere jednog – profesora Pravnog fakulteta Radoja Koraća. 

Čeka se i izbor VDT

Početkom januara TS je raspisao javni poziv za izbor VDT u punom mandatu, a prijavili su se tužiteljka Maja Jovanović, sutkinja Suzana Mugoša i pravni ekspert Milorad Marković. Nakon što obavi intervjue sa kandidatima, TS treba da predloži jednog, oko koga Skupština treba da se usaglasi dvotrećinskom odnosno tropetinskom većinom.

Vesković ističe da je važno da poslanici prepoznaju ovo imenovanje kao jedno od ključnih za obezbjeđivanje normalnog funkcionisanje krovne institucije u tužilaštvu i da u što kraćem roku sprovedu postupak u Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, te kasnije u Skupštini, nakon što predlog za VDT-a stigne kod njih. 

“ Poslanici su već jednom iskazali svoj stav u odnosu na sutkinju Mugošu, kada je krajem 2022. godine, u drugom krugu, putem tajnog glasanja za VDT-a, od 43 prisutna poslanika dobila samo dva glasa podrške, dok je 41 listić bio nevažeći”, podsjeća ona.

Crna Gora ima upražnjeno mjesto VDT-a od oktobra 2019. godine. Ivica Stanković je tada nastavio da obavlja tu funkciju u vd mandatu do odlaska u penziju (jun 2021.) Tužiteljka Maja Jovanović je bila vd VDT-a do 5.februara, kada je TS izabrao tužiteljku Tatjanu Begović da obavlja taj posao. 

Božović, koji je i član TS ispred MP, ističe da se nada da je ovo posljednji put da biraju vd, te da će do isteka njenog mandata biti izabran novi VDT u Skupštini.

VD stanje i u Vrhovnom sudu

Imamo i vd stanje na čelu Vrhovnog suda, koje traje više od dvije godine, od kada je bivša predsjednica tog suda Vesna Medenica otišla u penziju, a kasnije je i optužena za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i protivzakoniti uticaj. 

Do sada je raspisano pet neuspješnih konkursa za tu funkciju. 

Od poslednjeg glasanja, koje je održano 20. januara, podsjeća Vesković, nije raspisan novi javni poziv. Ona pojašnjava da postoje dva ključna faktora koja su u velikoj mjeri dovela do dugotrajnog vd stanja na ovoj poziciji:

“Prvi je nedostatak sudija. Čak osam mjeseci (od avgusta 2021. do marta 2022.) taj sud nije bio u mogućnosti da uopšte glasa o prijavljenim kandidatima zbog toga što je tada spao na svega šest sudija, sa devetnaest. Nije postojao potreban broj sudija (13) za utvrđivanje predloga za izbor. Drugi faktor je potrebna izmjena zakona koja bi omogućila da Opšta sjednica većinom glasova može da utvrdi predlog ili da predloži više od jednog kandidata SS, kako bi postojala mogućnost izbora”. 

To je predlog, ističe Vesković, koji se nalazi i u Nacrtu Zakona o SS i sudijama.

Božović dodaje da je novi tekst Zakona poslat Evropskoj komisiji uz mišljenje Venecijanske komisije iz decembra prošle godine.

I on ističe da će se predloženim zakonom omogućiti uspostavljanje mehanizma za brži, efikasniji i pravičniji izbor predsjednika Vrhovnog suda. 

“Najavljenim izmjenama daćemo prostor većem broju kandidata da konkurišu za poziciju predsjednika VS, a i sam proces biće ravnomjernije podijeljen izmedju Vrhovnog suda i Sudskog savjeta”, objašnjava Božović.

U Hrvatskoj predsjednika Vrhovnog suda bira i razrješava parlament, na predlog predsjednika države, a po dobijenom mišljenju Opšte sjednice Vrhovnog suda i nadležnog odbora Skupštine. 

Đorđe Gardašević za CIN-CG objašnjava da je 2021. godine nastao problem i prilikom izbora predsjednika Vrhovnog suda u Hrvatskoj.

Zastoj je, pojašnjava on, nastao jer parlament nije prihvatio kandidatkinju koju je predsjednik predložio u skladu sa Ustavom, a koja nije bila sa liste kandidata koji su se prijavili putem javnog poziva.

„ U to vrijeme, Zakon o sudovima nije propisivao konkretan mehanizam rješavanja takve situacije. Slučaj je ipak riješen na način da je predsjednik Republike, u skladu sa ustavnim ovlašćenjima, pozvao da se ponovi javni poziv, što je i učinjeno, te je kasnije izabran kandidat koji se prijavio na taj poziv“, navodi profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta.

On napominje da je ta situacija dovela do izmjena Zakona o sudovima koji sada sadrži novi deblokirajući mehanizam. Ukoliko predsjednik u propisanom roku ne predloži nekog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda ili Sabor ne izabere predloženog kandidata ponavlja se javni poziv na podnošenje novih kandidatura.

I dok je Hrvatska ovu situaciju riješila za manje od godinu dana ostaje da se vidi da li ćemo će Crna Gora  ući u ozbiljnu reformu pravosuđa koja bi uključila i deblokirajuće mehanizme, kako bi institucije bile funkcionalne i u službi javnosti.

 

Ukoliko ste se odlučile na abortus zbog pritisaka porodice, partnera ili šire sredine, plašile se da će vas partner ostaviti ili rodbina kritikovati zbog toga što niste trudne sa muškim djetetom, molimo vas da popunite ovaj upitnik. Upitnik je u potpunosti anoniman i ne postoji način da bilo ko sazna da ste ga popunile.