Gotovo sve evropske zemlje prihvataju zaštićenu komunikaciju u procesima pred sudovima

Maja Boričić

Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, koje sudi u postupcima organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina, je u 2024. godinu ušlo sa 143 predmeta, a u većini njih tužilaštvo kao dokaz prilaže i kriptovanu komunikaciju sa Sky ECC (skaj).

Ni Viši sud, ni Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nijesu odgovorili na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) koliko tačno ima optužnica koje sadrže tu vrstu dokaza pred Specijalnim odjeljenjem Višeg suda.

Viši sud je, u potvrđenim optužnicama, zaključio da su dokazi sa skaj aplikacije prikupljeni putem međunarodne pravne pomoći, po pisanim naredbama Apelacionog suda u Parizu, u skladu sa pravom Francuske i da se zbog toga radi o valjanim dokazima. Prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, nije presudno da li je dokazna radnja sprovedena u Francuskoj po francuskom zakonu, mogla biti naložena i u Crnoj Gori.

Viši sud takođe zauzima stav da presrijetanje te komunikacije ne predstavlja značajno zadiranje u privatnost koje bi moglo biti zloupotrijebljeno, jer je utvrđeno da je skaj aplikacija korišćena za nelegalne aktivnosti. Ističu i da ne postoje razlozi da ti dokazi ne budu prihvatljivi u Crnoj Gori u postupku kontrole optužnice.

Nedavno je u našoj zemlji donijeta prva prvostepena presuda, u kojoj je skaj komunikacija prihvaćena, ali uz druge dokaze.

Stručnjaci koje je kontaktirao CIN-CG navode da će konačne odluke biti donešene na glavnim pretresima, u zavisnosti od toga koliko su optužbe, pored skaja, potkrijepljene i drugim dokazima.

Odgovor na pitanje zakonitosti dokaza pribavljenih putem kriptovanih komunikacija može dati jedino sud, ističe za CIN-CG bivša sutkinja Valentina Pavličić.

Tužilac tvrdio da imaju druge dokaze

Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) veoma je važno da li je osporeni dokaz jedini dokaz na kojem se zasniva konkretna osuda ili je podržan drugim materijalnim dokazima, kaže Pavličić, doskorašnja zastupnica Crne Gore pred sudom u Strazburu.

Još od predmeta Schnek protiv Švajcarske iz 1988. godine sud u Strazburu smatra da korišćenje dokaza pribavljenih povredom prava na privatnost ne čini postupak nepravičnim, pod uslovom da sporni dokaz nije jedini na kome se zasniva osuda.

Iz SDT nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG da li se optužbe zasnivaju i na drugim dokazima, te da li su skaj komunikacije dostupne odbrani i u kojoj fazi postupka. Za pravičnost postupka potrebno je i da odbrana ima uvid u dokazni materijal, pa i u komunikaciju putem skaj aplikacije.

Specijalni državni tužilac Miroslav Turković tvrdio je da su sve optužnice koje se temelje na skaj prepisci zasnovane i na drugim dokazima. To je izjavio na skupu Akcije za ljudska prava (HRA) na kojem se govorilo o validnosti skaj komunikcije u sudskim procesima.

Europol je pristupio stotinama miliona poruka, a dio te dokumentacije koji se odnosi na Crnu Goru, poslat je i našim istražnim organima sredinom 2021. Tada je na čelu SDT bio Milivoje Katnić. Njegova "desna ruka" specijalni tužilac Saša Čađenović obustavio je postupak protiv policajaca Ljuba Milovića i Petra Lazovića, iako je u rukama imao skaj prepisku njih dvojice, koja pokazuje njihove veze sa organizovanim kriminalnim grupama, okupljenim oko kavačkog klana. Tužilac Čađenović je, nakon Katnićeve smjene, optužen za saradnju sa kavačkim klanom. Milović je u bjestvu, Lazović je pritvoren, a protiv obojice pokrenut je postupak.

Podizanjem optužnica protiv lica iz vrha policije i pravosuđa, glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, prekinuo je raniju praksu ignorisanja ove vrste dokaza.

Komunikacija sa kriptovanih uređaja se ne obavlja preko mobilnih operatera, već putem aplikacija, koje obezbjeđuju šifrovanje poruke. Oni ne sadrže kameru, mikrofon i GPS, poruke se automatski brišu poslije nekog vremena, a postoji i posebno dugme za brisanje sadržaja iz telefona. Posjedovanje uređaja nije bilo zabranjeno, a čak je i nuđena nagrada od četiri miliona dolara onome ko bi uspio da dekodira skaj.

Policije Belgije, Francuske i Holandije su uspjele, u martu 2021. da "hakuju" skaj. Izvršni direktor Sky Global Žan-Fransoa Eap i bivši distributer Sky Global uređaja Tomas Herdman, optuženi su u SAD-u za učestvovanje u kriminalnim radnjama zbog prodaje šifrovanih uređaja.

Odbrani dati mogućnost da osporava dokaze

Advokati odbrane se, između ostalog, protive da komunikacija sa skaj aplikacija bude dokaz u postupcima, tvrdeći da se radi o operativnim podacima, da su pribavljeni masovnim nadzorom i da je nepoznat način njihovog pribavljanja. Neki advokati ističu da su podaci pribavljeni krivičnim djelom, jer su istražni organi druge države "hakovanjem" došli do tih dokaza. Međutim, Francuska dozvoljava te istražne radnje. Odbrana takođe ocjenjuje da je moguće mijenjati te podatke, pa je njihova pouzdanost upitna. Neki advokati su, zbog korišćenja skaj komunikacije u sudskim postupcima, prošle godine protestovali ispred zgrade Višeg suda.

Direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da treba utvrditi autentičnost i pouzdanost takvih dokaza, a za to je ključno da se odbrani omogući da djelotvorno osporava ove dokaze. "Dobro je što državno tužilaštvo autentičnost dokaza pribavljenih iz te aplikacije nastoji da potvrdi i drugim dokazima, jer tako doprinosi provjeri njihove pouzdanosti".

Direktorka HRA dodaje i da treba praviti razliku između zakonitosti i pouzdanosti dokaza: "Ako su dokazi iz Sky ECC aplikacije pribavljeni iz Francuske zakoniti i ne postoji sumnja da je sadržaj ostvarene komunikacije na bilo koji način bio naknadno izmijenjen, to i dalje ne mora da znači da su podaci koje su korisnici aplikacije međusobno razmjenjivali tačni".

Evropski sud za ljudska prava, kaže Pavličić, naglašava da u krivičnom postupku svi dokazi po pravilu moraju biti izvedeni na glavnom pretresu u prisustvu optuženog koji mora imati mogućnost da ih podvrgne kritici.

"Na osnovu predmeta Stojković protiv Belgije i Francuske, 'postoji obaveza da se prigovori odbrane uzmu u obzir, da se razmotre i da se na njih odgovori'. Nacionalni sudovi ta pitanja ne smiju ignorisati", navodi Pavličić.

Ona pojašnjava da, ipak, pravo na otkrivanje dokaza nije apsolutno pravo – u nekim predmetima može biti neophodno da se odbrani uskrati uvid u određene dokaze, kako bi se sačuvala osnovna prava drugog pojedinca ili zaštitio važan javni interes.

"Pristup pojedinim podacima može biti uskraćen ako je nužno - da bi se zaštitio neki važan javni interes, kao recimo zaštita državne bezbjednosti, potreba da se zaštiti svedok koji bi mogao biti ozbiljno ugrožen zbog svjedočenja, ili da se ne otkriju policijske istražne metode", dodaje direktorka HRA.

Sporno je, međutim, može li odbrana djelotvorno osporavati zakonitost, autentičnost i pouzdanost dokaza, ako nema dovoljno podataka o tome kako su dokazi prikupljeni.

Stavovi Evropskog suda za ljudska prava, dodaje Gorjanc Prelević, daju za pravo Francuskoj da ne otkrije detalje operacija u kojima je pribavljena komunikacija sa EncroChat i Sky ECC: "Na sve ovo je ukazao i holandski Vrhovni sud kada je, 13. juna 2023, zauzeo stav da se ova komunikacija može koristiti kao dokaz u krivičnim postupcima".

Dakle, bar što se Evropskog suda za ljudska prava tiče, moguće je da pravo na pravično suđenje ne bude povrijeđeno čak i ako odbrana ne bude u mogućnosti da sazna kako je tehnički sprovedena policijska operacija u kojoj je pribavljena komunikacija sa aplikacije Sky ECC, ističe direktorka HRA.

"Uzgred, to ne zna ni tužilaštvo, i to ne samo u Crnoj Gori, već i u drugim zemljama u kojima su podignute optužnice zasnovane na ovakvim dokazima".

Ako su sud i tužilaštvo učinili sve što su mogli da utvrde relevantne činjenice i nisu odbrani uskratili pristup podacima kojima raspolažu, teško bi se moglo tvrditi da su povrijedili pravo odbrane na "jednakost oružja", zaključuje Gorjanc Prelević.

Prihvaćen skaj, ali ne kao jedini dokaz

U postupku koji se vodi za planiranje likvidacije Marka Ljubiše, zvanog Kan, vijeće sutkinje Višeg suda Vesne Kovačević je odlučilo da optužene osudi za stvaranje kriminalne organizacije, prihvatajući skaj kao jedan od dokaza. Na izricanju presude, sutkinja je potvrdila da su dokazi sa skaj komunikacije dobijeni putem međunarodne pravne pomoći: "Zamolnica SDT-a upućena je nadležnim organima Francuske. Francuski nadležni pravosudni organi su ih dostavili nadležnim organima Crne Gore", navela je Kovačević.

Ona je dodala da je sud dao primat javnom interesu, u odnosu na privatni, s obzirom na to da se radi o jednom od najtežih krivičnih djela u crnogorskom zakonodavstvu.

Ostaje da se vidi kako će sud cijeniti dokaze u nekim od najznačajnijih slučajeva, zasnovanih na skaj komunikacijama, protiv policijskih službenika Petra Lazovića, Ljuba Milovića, Dejana Kneževića,Veselina Veljovića, gradonačelnika Budve Mila Božovića, tužioca Saše Čađenovića, bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i njenog sina Miloša Medenice…

Optužnicom protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda je pored poruka prikupljenih putem skaj aplikacije, predloženo i saslušanje preko 20 svjedoka i izvođenje drugih dokaza.

U optužnici piše da iz sadržine komunikacije preko SKY ECC aplikacije, telefonskih komunikacija između sudija, iskaza svjedoka, ali i iz sadržine spisa predmeta sudova u Crnoj Gori, proizilazi sumnja da je Vesna Medenica izvršila krivična djela protivzakonitog uticaja i zloupotrebe službenog položaja putem podstrekavanja - da se donesu presude u korist privrednih društava "Fab live" "Cijevna commerce" I "Carine".

Dodaje se da je, u ovom predmetu, komunikacija sa SKY ECC aplikacije izuzeta preko nadležnog pravosudnog organa Francuske, "dostavljena po zamolnicama SDT, od strane Apelacionog suda u Parizu".

Uporedna praksa je bitna

Pred sudom u Strazburu još nema predstavki koje se odnose na korišćenje dokaza u krivičnom postupku prikupljenih putem kriptovane komunikacije.

Pavličić pojašnjava da sud u Strazburu ne odlučuje o tome da li se konkretni dokazi, uključujući one pribavljene nezakonito, smiju upotrijebiti u postupcima pred domaćim sudovima: "Evropski sud se izjašnjava samo o tome da li je postupak u cjelosti, uzimajući u obzir i način na koji su pribavljeni dokazi, bio pravičan".

Direktorka HRA pojašnjava da uporedna praksa drugih zemalja ne obavezuje Crnu Goru (za razliku od stavova Evropskog suda koji je obavezuju), ali može biti relevantna i sudije vjerovatno zanima.

"Pošto se u postupcima širom Evrope zakonitost korišćenja komunikacije preuzete iz aplikacija Sky ECC i EncroChat cijeni i u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na privatnost, koja obavezuje i Crnu Goru, ne bi bilo iznenađujuće ni nelogično da se domaći sudovi osvrnu na praksu drugih država i vide kako oni tumače Konvenciju za zaštitu ljudskih prava", pojašnjava ona.

U mnogim evropskim državama, donijete su sudske presude u slučajevima gdje su kriptovane komunikacije korišćene kao dokaz. Utvrđeno je da je, preko 90 odsto korisnika Encrochat, aplikacije slične skaju, bilo povezano sa organizovanim kriminalnim grupama.

Sudovi u Njemačkoj, Holandiji, Norveškoj su zaključili da ne treba ocjenjivati zakonitost postupanja istražnih organa druge države, već se držati međunarodnih principa povjerenja i priznavanja. Jedino je u Italiji ovaj princip doveden u pitanje, ali je ta odluka donijeta zato što je tužilaštvo kao dokaz priložilo operativne podatke Europola, a ne dokaze dostavljene od strane suda druge države.

Apelacioni sud u Srbiji je, u julu prošle godine, ukinuo prvostepenu presudu kojom je srpski inspektor Božidar Stolić bio osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, zbog optužbi da je zloupotrebom službenog položaja odavao informacije o istrazi koja se vodi protiv pripadnika kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića. Dio dokaza u ovom slučaju odnosio se na skaj komunikaciju. Apelacioni sud je tada naveo da prvostepeni organ nije dovoljno argumentovao obrazloženje u vezi korišćenja skaj aplikacije. Nedavno je, prema pisanju srpskih medija, započeto ponovno suđenje na kome je sud prihvatio predlog odbrane da im dostavi svu kriptovanu komunikaciju optuženih, a ne samo onaj dio koji ih inkriminiše.

Nedovoljno obrazložena odluka sudova u Turskoj

Jedina praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu vezano za kriptovane komunikacije su predmeti protiv Turske, potvrdila je CIN-CG Pavličić.

Iz izvještaja Evropskog suda za prošlu godinu se vidi da je u predmetu Yuksel Yalcınkaya protiv Turske utvrđena povreda prava na pravično suđenje. Radi se o višegodišnjoj kazni zatvora za članstvo u terorističkoj organizaciji zasnovanoj na upotrebi aplikacije za šifrovanu razmjenu poruka By lock. Domaći sudovi su utvrdili da je aplikacija dizajnirana za isključivu upotrebu članova terorističke organizacije.

Ono što je bila glavna zamjerka suda u Strazburu je da podaci sa šifrovane aplikacije nijesu dati podnosiocu predstavke.

"Domaći sudovi nijesu naveli razloge za neotkrivanje, niti je odgovoreno podnosiocu predstavke na zahtjev za nezavisno ispitivanje podataka ili njegovu zabrinutost u pogledu njihove pouzdanosti; podnosiocu predstavke nije data prilika da se upozna sa dešifrovanim ByLock materijalom, što bi predstavljalo važan korak u očuvanju prava odbrane", piše u izvještaju suda u Strazburu.

Takođe, sud nije dovoljno obrazložio tvrdnje da aplikaciju nije mogao koristiti niko ko nije član terorističke organizacije.

Pavličić ističe da je u još jednom predmetu protiv Turske, a koji se odnosi na korišćenje iste aplikacije, Evropski sud odlučio da sama činjenica postojanja instalirane aplikacije ByLock nije dovoljna za osnovanu sumnju određivanja pritvora, već moraju postojati još neki drugi dokazi da bi se uopšte radilo o osnovanoj sumnji.

U zemlji postoji više od 300 nekontrolisanih deponija, a većina opština ne reciklira i ne odvaja otpad i, što je zabrinjavajuće, bilo je bolje prije deceniju. Godišnje se gube milioni eura, a priroda zagađuje

Andrea Perišić

Već dvije godine svaku plastičnu i staklenu bocu čuvam kako bih ih negdje ostavila i bila sigurna da će biti reciklirane, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sagovornica iz Podgorice. Ona je među rijetkima koji u domaćinstvu razdvajaju otpad.

U Crnoj Gori ima svega 13 reciklažnih dvorišta. I to u Podgorici, Herceg Novom i Kotoru. Tokom 2019. godine u glavnom gradu je postavljen i jedan mobilni reciklažni kontejner. Nedavno su postavljeni i reciklomati.

U takvom dvorištu, u podgoričkom naselju Zabjelo, nalazi se više kontejnera, za različite vrste otpada: elektronski i električni, papir i karton, staklo, gume, aluminijumske limenke, PET ambalaže, plastiku, bijelu tehniku, metalni krupni otpad, fluorescentne cijevi, akumulatore i baterije, eko otpad, otpadno ulje... Gotovo sve se može reciklirati, osim tekstila.

Malo ljudi, međutim, donosi otpad na ova dvorišta. Kontejneri su uglavnom poluprazni, a u nekim nema gotovo ništa, kao u jednom za elektronski otpad, u kojem se nalazi svega par stvari.

Ljudi uglavnom ne znaju za ova dvorišta, a i reciklaža se slabo promoviše. Problem je i to što su ovi centri u Podgorici na lokacijama koje nijesu “naruku” najvećem broju stanovnika.

“Kako se ova dvorišta koriste na dobrovoljnoj bazi, ostaju rezervisana samo za ekološki osviješćene građane. Odvajanje otpada treba da bude obavezno i da se vrši od vrata do vrata, odnosno na mjestu nastanka otpada, čineći sistem lakšim i pogodnijim za korišćenje, što je osnov za uspjeh i dobre rezultate. Tek tada možemo očekivati veće stope odvojenog sakupljanja i reciklaže”, kažu za CIN-CG iz NVO Zero Waste Montenegro.

Potrebno je, smatraju iz ove NVO, nakon što se stvore uslovi za selekciju otpada, raditi na edukaciji i podizanju svijesti o važnosti reciklaže i pravilnom postupanju sa otpadom.

O nerazvijenoj svijesti o važnosti reciklaže najbolje govori činjenica da je stanje u ovoj oblasti gore nego deceniju ranije, kada su počeli pregovori sa Evropskom unijom (EU), u kojima je upravljanje otpadom jedna od važnih tema.

“Ovo je četvrta godina otkako ne postoji Državni plan upravljanja otpadom, pa samim tim ni lokalni planovi. Tako se otpadom u Crnoj Gori, u određenom smislu, stihijski upravlja”, kaže za CIN-CG Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju (CKPPRE) na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).

Prema njenim riječima, nijesu urađeni ni planovi prevencije otpada na lokalnom nivou, a to je zahtjev evropskog zakonodavstva i prvi važan korak ka izgradnji kulture reciklaže.

Zemlja godišnje gubi desetine miliona, ako ne i više, a priroda se zagađuje, jer se ne reciklira i ne vrši selekcija otpada.

Zbog pristupnih pregovora i obaveza prema EU, Crna Gora bi do 2030. trebalo da reciklira najmanje 50 odsto komunalnog otpada. Ali, u 2022. naša je zemlja reciklirala manje od pola odsto. To se vidi iz Izvještaja Uprave za statistiku (Monstat) o stvorenom i obrađenom otpadu koji je objavljen krajem prošle godine. U 2022. proizvedeno je oko 336 hiljada tona komunalnog otpada, a reciklirano malo više od hiljadu tona.

Ovi podaci Monstata pokazuju da je u 2022. proizvedeno milion i 412 hiljada tona otpada, od čega je oko 20 odsto bio opasni otpad. Osim toga, stanovnik Crne Gore godišnje proizvede 544 tone otpada, a dnevno oko kilogram i po.

Iz podgoričkog preduzeća “Deponija” koje upravlja reciklažnim centrom, CIN-CG-u je rečeno da je u 2023. reciklirano 560 tona komunalnog otpada, a selektuje se karton, papir, željezo, aluminijske limenke, plastične kese, PET ambalaža i miješana plastika.

Umjesto da napredujemo - nazadujemo

Dakle, pošto je u 2022. reciklirala manje od pola odsto, Crna Gora umjesto da napreduje, nazaduje kako odmiče proces pregovora. U 2021. reciklirano je oko dva odsto, slično kao 2020. i 2019. Zanimljivo je da je zemlja više reciklirala 2013, kada su tek počeli pregovori sa EU, nego posljednjih godina.

U Strategiji za upravljanje otpadom u Crnoj Gori do 2030. godine (Strategija) struktura otpada jedino se navodi za 2013. Te je godine proizvedeno oko 244 hiljade tona komunalnog otpada, od čega oko 32 hiljade tona papira, 29 hiljada tona plastike, 20 hiljada tona stakla, 13 hiljada tona PET ambalaža...

Prema aktuelnom cjenovniku podgoričkog preduzeća “Deponija”, cijene otkupa starog novinskog i kancelarijskog papira su 20, 25 ili 60 eura po toni (u zavisnosti od klase i vrste), plastike 25, 30 ili 50 eura, a PET ambalaža od 80 pa do 250 eura. Kada bi se ovi materijali i reciklirali, uštedjeli bismo milione eura, koji sada završe na nekim (il)legalnim deponijama. Po najnižim cijenama, samo na reciklažu papira dobili bismo oko 650 hiljada eura, na plastiku 725 hiljada eura, a na PET ambalažu preko milion eura.

U Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom za 2013. godinu navodilo se da su u većini opština postavljeni kontejneri za primarno selektovanje komunalnog otpada (papir, karton, metal, plastika, staklo), ali da se sakupljanje selektovanih frakcija ipak ne vrši odvojeno, već se kontejneri sa selektovanim i mješovitim otpadom prazne istovremeno, pa i selektovani dio nakon toga završava na nekoj od mješovitih deponija.

CIN-CG se obratio svim opštinama u Crnoj Gori, i došao do podataka da većina ne sprovodi odvojeno sakupljanje otpada, čak ni kada se donesu odluke o tome od strane lokalnih vlasti.

“Nijesmo mogli pristupiti sprovođenju odluke zbog kadrovskih i tehničkih ograničenja”, navode za CIN-CG iz “Komunalnih djelatnosti” u Šavniku.

Slično kažu i iz drugih opština.

“Na Žabljaku se ne vrši recikliranje otpada, niti je to ikada rađeno, iako posjedujemo postrojenje koje ni u periodu dok je još funkcionisalo nije obavljalo reciklažu, već samo sortiranje otpada”, kažu za CIN-CG iz Službe predsjednika Opštine Žabljak.

Cetinje nema postrojenje za recikliranje i selekciju miješanog komunalnog otpada, niti je njegova izgradnja predviđena planskom dokumentacijom.

“Miješani komunalni otpad, koji DOO ‘Komunalno’ Cetinje sakuplja, sa teritorije opštine se svakodnevno odvozi na regionalnu sanitarnu deponiju ‘Livade’ u Podgorici gdje se, u posebnom postrojenju, vrši njegova selekcija”, navode za CIN-CG iz kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje.

Ni u Andrijevici ne postoji reciklažni centar, nema ni novca za njegovu izgradnju, potvrdili su iz ove opštine.

U Plavu se od 2021. recikliraju papir, pvc otpad, karton i staklo, pomoću namjenskih presa, navode iz plavske opštine.

U Herceg Novom se odluka o odvojenom odlaganju otpada samo djelimično poštuje, što je rezultat niske svijesti sugrađana, ističu iz ove lokalne samouprave. Konstatuju i da je među velikim problemima u reciklaži nepoštovanje Zakona o upravljanju otpadom.

Inače, predlog ovog zakona je usvojen u Skupštini Crne Gore krajem prošle godine, a njime se tretira, između ostalog, i pitanje otpada od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i otpadnog ribolovnog alata koji sadrži plastiku.

Građani Podgorice u kontejner za suvu frakciju odlažu miješani komunalni otpad

I iz podgoričke “Čistoće” za CIN-CG su takođe potvrdili da odvojeno prikupljanje otpada daje minimalne rezultate. Ovaj koncept je, kako objašnjavaju, planiran prvo kroz postavljanje tri kante (za papir, plastiku i metal), zatim dvije kante (suva i mokra frakcija komunalnog otpada), ali je izostao potreban nivo selektovanog odvajanja otpada na mjestu nastanka, odnosno u domaćinstvu, zbog čega se u kantama dominantno nalazi miješani komunalni otpad.

Sredinom januara ove godine iz ovog preduzeća su sproveli praćenje istovara kamiona koji vrši pražnjenje posuda za suvu frakciju, kako bi se utvrdio sadržaj sakupljenog otpada. Analizom je potvrđeno da građani kontejner za suvu frakciju komunalnog otpada, i pored vidno istaknutih naljepnica i brojnih apela upućenih putem medija, ne koriste na adekvatan način, već u isti odlažu miješani komunalni otpad.

“To je potvrda da građani ne prihvataju ovaj koncept odlaganja otpada. Imajući u vidu da se navike teško mijenjaju, mislimo da bi primjena kaznene politike bila najbrži način da se suzbije nepoštovanje pravila upravljanja otpadom”, navode iz ovog preduzeća.

Iz kabineta gradonačelnika Cetinja objašnjavaju da nema adekvatne, stimulativne cjenovne politike i da bi privredna društva koja pružaju uslugu sakupljanja komunalnog otpada mogla da omoguće popuste za domaćinstva koja bi bila spremna da odvojeno sakupljaju one vrste komunalnog otpada koje nastaju u domaćinstvu, a koje se mogu reciklirati.

Crna Gora nema deponiju za opasni otpad, niti je planira

“Barsko preduzeće za sanitarnu i ekološku zaštitu ‘Hemosan’, koje jedino ima dozvolu da pravilno uklanjaju opasni otpad, tražilo mi je oko 100 eura, plus PDV, za uslugu transporta od Podgorice do Bara i skladištenja dva manja pakovanja pesticida, kojih sam htjela da se riješim”, kaže za CIN-CG jedna Podgoričanka, koja je radila istraživanje o pesticidima.

Ona je na kraju, iako se radilo o opasnom otpadu, bila prinuđena da pesticide baci u kontejner.

Nijesu rijetki prizori da nesavjesni građani otpad ostavljaju i van kontejnera. Među tim otpadom, nađe se i onaj opasni.

Crna Gora nema deponiju za opasni otpad, a njeno otvaranje nije predviđeno postojećim Državnim planom upravljanja otpadom za period od 2015. do 2020. (Državni plan), kao ni nacrtom tog dokumenta za period od 2023. do 2028. godine.

U podgoričkom naselju Konik, na Ćemovskom polju i iza deponije godinama neodgovorni pojedinci pale gume zarad žice koju kasnije prodaju, a nerijetko se dešavalo da se ti požari šire. Pri sagorijevanju guma dolazi do ispuštanja dioksina - veoma toksičnog zagađivača koji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), može izazvati reproduktivne i razvojne probleme, oštetiti imuni sistem, ometati hormone i izazvati teške bolesti, poput raka.

Država decenijama nije našla način da se adekvatno izbori sa ovim problemom.

Nesavjesno se odlaže medicinski otpad, razne vrste baterija i akumulatora...

U Crnoj Gori se planira i otvaranje rudnika Brskovo, kod Mojkovca, ali se o posljedicama otpada koji bi tu nastao, a ukoliko bi se nesavjesno odlagao, očigledno ne razmišlja. Tako bi otpad iz rudnika, koji bi sadržao živu i neke druge teške metale kao što su kadmijum i arsen, mogao dodatno da ugrozi prirodu i zdravlje stanovnika Crne Gore.

Jedino Kotor priprema za reciklažu papir, plastiku, staklo i metal

Iz ostalih opština CIN-CG do objavljivanja ovog teksta nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja. Ipak, u Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom u Crnoj Gori za 2022. godinu, koji je objavljen krajem prošle godine, navodi se da se ni u Bijelom Polju, Danilovgradu, Gusinju, Pljevljima, Ulcinju, Tuzima, Rožajama, Petnjici, Beranama, Budvi i Baru ne vrši odvojeno odlaganje otpada.

Nešto je bolja situacija u Herceg Novom, Kolašinu, Kotoru i Tivtu, gdje se odvojeno sakupljaju kabasti i zeleni otpad i koristi kompostana, gdje se značajne količine zelenog otpada obrađuju. Kompostana je predviđena za četiri opštine - Kotor, Herceg Novi, Budvu i Tivat, ali njeni kapaciteti nijesu dovoljni tako da se tretira samo otpad iz opštine Kotor.

Ovi podaci pokazuju da opštine Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Žabljak, Danilovgrad, Nikšić, Gusinje, Pljevlja, Plužine, Cetinje, Rožaje, Ulcinj, Šavnik, Petnjica i Tuzi nijesu ništa od otpada odvojile za reciklažu.

Ostale opštine obuhvaćene izvještajem, Bar, Mojkovac, Budva, Podgorica, Kolašin, Tivat i Herceg Novi odvojile su makar nešto od papira, stakla, plastike i metala za reciklažu, dok je jedino Kotor pripremio za ponovnu upotrebu sve od ovih materijala - oko hiljadu tona otpada.

“Problem reciklaže je zaista sistemski, jer mnoge lokalne samouprave ne uspijevaju da se izbore sa otpadom koji stvaraju, a na državnom nivou ne postoje konkretne instrukcije ko je zadužen za šta u kompleksnom sistemu prikupljanja, sortiranja i recikliranja korisnog otpada. Nema ni mnogo podsticaja da se situacija mijenja, jer trenutno reciklaža nije konkurentna u poređenju sa odlaganjem otpada”, kaže još Ivana Vojinović.

Da bi sistem reciklaže počeo da funkcioniše, objašnjava ona, rad inspekcijskih organa mora da bude unaprijeđen.

“Crna Gora će morati da poboljša svoju stopu reciklaže koja je trenutno jedna od najnižih na kontinentu. Usvajanje evropskih standarda značiće izmijenjenu sliku u našim ličnim prostorima, a to je više kanti u domaćinstvima, planiranje bacanja otpada i nabavka posebnih kanti i kesa, što je kultura koja je, za razliku od Crne Gore, dugo prisutna u mnogim zemljama”, navodi Vojinović.

CIN-CG se obratio komunalnoj policiji opština sa pitanjem koliko je u periodu od 2018. do kraja prošle godine napisano kazni zbog nepropisnog odlaganja otpada. Dobili smo odgovore samo iz Opštine Pljevlja, Opštine Budva i Opštine Kotor.

U Pljevljima su izrečene svega tri novčane kazne zbog ovog prekršaja, od 30 do hiljadu eura, a sve kazne su izrečene fizičkim licima.

“…U dosta slučajeva nije bilo moguće identifikovati počinioca”, kažu iz pljevaljske Komunalne policije.

U Budvi su izrečena 354 prekršajna naloga, u vrijednosti od 65.470 eura za nepropisno odlaganje otpada, uglavnom pored kontejnerskih stanica i lokalnih i magistralnih puteva.

“Opština Budva ne posjeduje lokaciju za deponovanje otpada već pet godina, a što je bila dužna da donese planskim dokumentima. To otežava rad”, kažu predstavnici budvanske Komunalne policije.

Oni ističu da se nelegalno deponovanje obično vrši tokom večernjih sati, kada je manje komunalnih inspektora na terenu i to najčešće na Jazu, Topliškom putu, Markovićima, Stanišićima, Reževicima, Bečićima, Paštrovskoj gori i Buljarici.

U Kotoru je sankcionisano 15 fizičkih lica u iznosu od 7 500 eura, kao i 16 pravnih lica u iznosu od 22 hiljade eura, kazali su CIN-CG-u iz kotorske Službe za inspekcijske poslove.

Nikšić bez plana upravljanja otpadom i pored ogromnog problema sa zagađenjem

U Nikšiću se ne vrši odvojeno sakupljanje komunalnog otpada i reciklaža, a to je jedina opština u Crnoj Gori koja godinama nema plan upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom.

Očito ne znaju prioritete, kaže aktivistkinja Ivana Čogurić.

“Rijeka Gračanica je pretvorena u deponiju cijelim tokom. Umjesto da saniraju ovu ranu grada, ulažu u rekonstrukciju mostova na toj rijeci koji su, prema riječima stručnjaka, u izuzetno dobrom stanju”, ističe Čogurić, iz pokreta “Ecopatriotizam”.

Potrebno je, smatra ona, shvatiti da je otpad resurs i omogućiti građanima reciklažu i van domaćinstva, postavljanjem reciklomata po ulicama.

“Tako bi od limenke na licu mjesta mogli dobiti novac”.

U Podgorici su nedavno postavljeni reciklomati na pet lokacija, gdje građani ubacivanjem plastičnih boca (PET ili limenke) zauzvrat dobiju određenu količinu hrane za bezdomne pse. Slični reciklomati postoje još u Kotoru, gdje ubacivanjem dvije plastične flaše građani “kupuju” hranu za ulične mačke, simbol grada.

Iz Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj Opštine Nikšić za CIN-CG kažu da su pripremili Nacrt lokalnog plana upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom. Navode i da je u toku izrada tehničke dokumentacije za izgradnju reciklažnog dvorišta, kao i Nacrta Odluke o načinu odvojenog sakupljanja i sakupljanja komunalnog otpada na teritoriji Nikšića.

U Evropi recikliraju i više od 50 odsto komunalnog otpada

U Crnoj Gorije je u 2020. evidentirano preko 300 divljih deponija. To pokazuju podaci iz Nacrta Državnog plana upravljanja otpadom za period od 2023. do 2028. godine.

Najviše nekontrolisanih odlagališta ima na teritoriji Bijelog Polja - 106.

Iz Evropske komisije (EK) godinama stižu upozorenja da su u oblasti upravljanja otpadom napravljeni slabi pomaci, a da je naše nacionalno zakonodavstvo djelimično usklađeno sa EU.

Gotovo sve zemlje u Evropi, prema podacima Evropske agencije za zaštitu životne sredine (EEA), osim Švedske, značajno su od 2004. povećale stope reciklaže komunalnog otpada. Neke države, kao što su Njemačka, Austrija, Slovenija, Holandija, Danska, Belgija, Luksemburg, Švajcarska i Italija, recikliraju i do 50 odsto te vrste otpada, a neke od njih i više.

Finska i Švedska recikliraju oko 40 odsto ovog otpada, a Poljska i preko.

Ima i zemalja koje slabije napreduju, kao što su Kipar, Malta, Turska i Rumunija koje recikliraju manje od 20 odsto otpada.

Hrvatska reciklira oko 30 odsto otpada, Bosna i Hercegovina, prema podacima Agencije za statistiku te države, oko 20 odsto, a stopa reciklaže u Srbiji je oko 15 odsto. Znači svi više nego Crna Gora.

Desetine miliona uloženih u program poboljšanja kvaliteta ne daju rezultate

Đurđa Radulović/Tijana Lekić

Broj bakterija u sirovom kravljem mlijeku u crnogorskim mljekarama je u 2023. bio preko šest puta viši od maksimalno dozvoljenog u Evropskoj uniji (EU). Tako je prosječno prošle godine bilo 635 hiljada po mililitru, dok bi prema standardima EU moralo biti ispod 100 hiljada. To proizlazi iz posljednjeg, petog Izvještaja o realizaciji nacionalnog programa za unapređenje kvaliteta sirovog mlijeka iz novembra 2023, Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu (MPŠV).

Crna Gora je prema Nacionalnom programu za unapređenje kvaliteta sirovog mlijeka MPŠV pokrenutom 2018. trebalo da postepeno usaglašava kvalitet sa onim u EU. Tako je u periodu od 2022. do kraja 2024. bilo predviđeno da maksimalni broj bakterija bude 200.000. Od sljedeće godine mlijeko bi trebalo, prema tom planu, biti u potpunosti evropskog kvaliteta, odnosno ne sadržati preko 100.000 bakterija.

Međutim, uprkos tome što je od 2018. do 2023. izdvojeno 30 miliona eura za različite mjere poboljšanja sirovog mlijeka, broj bakterija je svake godine bio veći od predviđenog planom. Broj bakterija je uz broj somatskih ćelija najvažnija karakteristika koja određuje kvalitet sirovog mlijeka.

Iz MPVŠ-a tvrde da Crna Gora prati proces usaglašavanja sa EU kriterijumima. Međutim, priznaju da crnogorski stočari od kojih mljekare otkupljuju trenutno dobijaju premije od MPVŠ-a za mlijeko koje u sebi sadrži čak do 600.000 bakterija po mililitru. Prema podacima MPVŠ, jedan dio uzoraka mlijeka koji su otkupile mljekare tokom prošle godine sadržao je i mnogo više bakterija, ali ovi poljoprivrednici nisu dobijali premije od Ministarstva.

CIN-CG je imao uvid u jedan od izvještaja MPVŠ-a sa nazivima mljekara i brojem bakterija u uzorcima njhovog mlijeka. Većina uzoraka bila je daleko od kriterijuma EU, a neke su sadržale čak preko milion bakterija.

Ranko Bogavac, načelnik Direkcije za stočarstvo MPVŠ-a kaže za CIN-CG da je dozvoljen broj bakterija u sirovom mlijeku morao ostati viši od predviđenog programom, da bi Ministarstvo omogućilo premije većem broju stočara.

“Bez premije koja po litru iznosi osam centi, oni ne bi bili motivisani za prodaju mlijeko mljekarama”.

Time, kako kaže, MPVŠ podržava proces proizvodnje u Crnoj Gori.

Bogavac nije odgovorio na pitanje CIN-CG-a zašto sprovođenjem programa za poboljšanje kvaliteta sirovog mlijeka nije došlo do pada godišnjeg prosjeka broja bakterija.

Iz Evropske agencije za bezbjednost hrane (EFSA) kažu za CIN-CG da je bakterije u sirovom mlijeku mogu prouzrokovati brojne ozbiljne bolesti.

“Salmonela, kampilobakter, ešerihija koli su neke od naročito opasnih bakterija koje se lako mogu naći u sirovom mlijeku i posebno pogoditi djecu, stariju populaciju, osobe sa lošijim imunim sistemom...”, kažu iz EFSA.

Iz EFSA objašnjavaju da procesi pasterizovanja i termičke obrade unište veći broj bakterija. Bez obzira, EU zahtijeva da sirovo mlijeko koje dolazi u mljekare na obradu bude savršenog kvaliteta, što dadatno smanjuje rizike i produžava rok mliječnim proizvodima.

Iako je broj bakterija u sirovom kravljem mlijeku očito problem za Crnu Goru, broj somatskih ćelija, druga važna mjera koja određuje kvalitet sirovog mlijeka, uglavnom zadovoljava kriterijume EU. Tako je ova cifra, koja prema EU standardima mora biti ispod 400 hiljada, već 2020. pala na oko 340 hiljada, da bi narednih godina nastavila da opada. Broj somatskih ćelija u mlijeku ukazuju na to da li je životinja bolesna od mastitisa, odnosno upale mliječnih žlijezda.

Podaci u Izvještaju nejasno predstavljeni

U posljednjem Izvještaju o realizaciji nacionalnog programa za unapređenje kvaliteta sirovog mlijeka navodi se da količina otkupljenog sirovog mlijeka EU kvaliteta u Crnoj Gori raste. Ipak, ne navodi se koji je procenat od ukupne količine sirovog mlijeka koje su mljekare otkupile bio EU kvaliteta.

U Izvještajima iz prethodnih godina stoji da su veoma visoki procenti mlijeka koje ispunjava EU standarde (ispod 100 hiljada bakterija po mililitru), iako to nije tako u praksi. Prema Izvještaju iz 2022. prosječan broj bakterija po mililitru bio je preko 650 hiljada po mililitru, ali se i pored toga navodi da je procenat mlijeka koji zadovoljava EU standarde 86 odsto. Prosječan broj bakterija tokom 2021. bio je gotovo 900.000 po mililitru, ali je navedeno da količina mlijeka koja odgovara EU standardima bila preko 80 odsto.

Na pitanje CIN-CG kako su ovakve računice moguće, iz nadležnih resora nijesu znali da odgovore. Iz Ministarstva tvrde da je za tu računicu zadužena Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBH). Iz UBH su međutim, kazali da date cifre obračunava Laboratorija za mljekarstvo Univerziteta Crne Gore. Iz Laboratorije pak tvrde da oni ne obračunavaju procenat mlijeka koji ispunjava EU standarde, već isključivo vrše analize dostavljenih uzoraka.

“Da ne bi došlo do korupcije u procesu analiza, mi ne smijemo znati od kojeg proizvođača dolazi uzorak mlijeka koji se testira, niti koliko litara mlijeka se ispituje tim uzorkom. Samim tim ne možemo znati koji procenat mlijeka je usaglašen sa EU standardima”, objašnjavaju iz ove laboratorije za CIN-CG.

Podatke o litraži ima isključivo Ministarstvo, kazali su oni.

Međutim, iz MPVŠ tvrde da nisu zaduženi za metodologiju obračuna mlijeka usaglašenog sa EU standardima, već da to obračunava UBH. Kazali su da ne znaju o kakvoj metodologiji je riječ, te da postoji mogućnost da podaci nisu predstavljeni na odgovarajući način.

Vlada Crne Gore je od 2019. svake godine usvojila ovako napisane izvještaje. Podaci prikazani na ovaj način mogli bi predstavljati problem, obzirom da se, nakon usvajanja od strane Vlade, svake godine dostavljaju Evropskoj komisiji. Tokom prethodnih godina oblast rada UBH-a označena je kao jedna od onih koji dobijaju najviše pohvala Evropske komisije, a u svakom izvještaju istaknut je napredak u oblasti poboljšanja kvaliteta sirovog mlijeka.

Biljana Blečić, zamjenica direktora UBH za sektor veterine tvrdi za CIN-CG da je 90 odsto mlijeka koje otkupe mljekare zasigurno EU kvaliteta, odnosno broj od ispod 100.000 bakterija i ispod 400 000 somatskih ćelija. Na pitanje na osnovu čega to tvrdi, kad izvještaji govore suprotno, i zašto se onda ne izvoze proizvodi u EU, ona kaže, da bez obzira na kvalitet EU zahtijeva od proizvođača da ima paralelnu liniju za proizvodnju kojom bi se samo izvozili proizvodi u EU.

“To se njima ne isplati”, kaže ona.

Ni ona nije znala da objasni novinarkama CIN-CG-a kakva se metodologija koristi za obračunavanje podataka u godišnjim izvještajima.

Opada broj kontrolisanih uzoraka mlijeka

Od 2018. kada je MPVŠ počelo sa programom za unapređenje kvaliteta sirovog mlijeka, broj kontrolisanih uzoraka mlijeka je opadao. To pokazuju izvještaji o realizaciji programa. Tako je 2023. bilo dvaput manje uzoraka nego 2018, kada je program počeo. Iz MPVŠ-a tvrde da se zbog sajber napada i gubitka podataka ne zna koliko su sirovog mlijeka otkupile mljekare tokom prošle godine, tako da nije moguće znati da li je i sama količina sirovog mlijeka značajno opala tokom godina.

Prema Pravilniku o monitoringu hrane životinjskog porijekla, potrebno je uzeti godišnje najmanje trista uzoraka sirovog kravljeg mlijeka, koje će biti testirano na različite supstance, kao što su ljekovi, pesticidi, mikotoksini. Sedamdeset odsto uzoraka mora se ispitati na prisustvo veterinarskih ljekova, svaki na najmanje četiri vrste lijeka.

Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) je po nalogu UBH zadužen za ova ispitivanja.

U poređenju sa 2022, prošle godine je značajno opao broj uzoraka testiranih na antibiotike. Iz CETIJA su za CIN-CG kazali da su tokom 2022. za potrebe državnog monitoringa sirovog mlijeka dostavljen 243 uzoraka za kontrolu prisustva antibiotika, dok su tokom 2023. dostavljena svega 32. Svi uzorci iz obje godine bili su negativni na prisustvo antibiotika. I tokom 2023, i 2022. predato je tridesetak uzoraka na testiranje prisustva pesticida u sirovom mlijeku, koji su svi bili negativni.

Tokom 2023. bilo je 26 testiranih uzoraka od kojih su četiri bila pozitivna na aflatoksine, kancerogene toksine koji dolaze od gljivica. Tokom 2022, od 27 uzoraka pozitivna su bila takođe četiri dok je 2021. bilo četiri uzoraka pozitivnih na aflatoksin od ukupno 14 uzetih. U Crnoj Gori dozvoljena koncentracija aflatoksina je usklađen sa EU, i ne bi smjela biti veća od 0,05 mikrograma po litru.

TV Vijesti je u januaru prenijela da je Generalni sekretarijat za zdavlje i bezbjednost hrane EU (Di Dži Sante) upozorio u internom izvještaju za Crnu Goru da je kvalitet hrane u državi upitan, zbog propusta u radu CETIJA i UBH. Ova evropska institucija posjetila je CETI 2022, nakon što su shvatili da ta institucija ima veoma mali broj pozitivnih uzoraka na toksine u uzorcima koji se testiraju. To je dovelo u sumnju metodologiju testiranja.

Di Dži Sante je naveo u izvještaju o posjeti da je sprovođenje kontrola loše, validnosti uzoraka upitna, ali i da je broj kontrolisanih uzoraka manji u odnosu na planirane.

Navodi se da laboratorija CETI-ja ne zadovoljava zahtjeve EU u pogledu obuke osoblja, rukovanja dokumentacijom, validacionim metodama, mjerenju kontrole kvaliteta i izvještavanju. Naveli su i da je nedovoljna kontrola maloprodaje, te da ne postoji evidencija tretmana životinja na pojedinim farmama.

Mali broj inspektora za obiman posao

U Crnoj Gori su proizvođači koji se bave proizvodnjom mlijeka podijeljeni u dvije kategorije, koje država podržava sa dva programa subvencija. Jedan je namijenjen proizvođačima od kojih mljekare otkupljuju sirovo mlijeko, a drugi se tiče onih koji od mlijeka na svojim domaćinstvima prave sir i kajmak.

U našoj zemlji ima oko 930 registrovanih poljoprivrednih proizvođača od kojih mljekare otkupljuju mlijeko, a onih koji su registrovani da prave sir i kajmak ima oko 2200.

Da bi se kvalitetno sproveo Program poboljšanja kvaliteta sirovog mlijeka inspektori zaposleni u UBH moraju obići sva gazdinstva i mljekare. Nadzor nad hranom životinjskog porijekla i kontrolu zdravstvenog stanja životinja vrše veterinanrski inspektori, a njih je u UBH-u svega šest.

“Svi su bliže penziji nego početku karijere”, objašnjava Blečić.

U Crnoj Gori ima 27 mljekara odobrenih za rad, koje inspektori kontrolišu prema godišnjem planu.

“Važno je obići najmanje četiri puta svaki objekat”, kaže Blečić.

Veterinari su zaduženi i za kontrolu muznih grla na gazdinstvima koja prodaju mlijeko mljekarama. U tim slučajevima najvažnije je uspostaviti sistem kontrole zdravlja muznih grla, objašnjava Blečić.,,Jednom godišenje muzna grla se testiraju na zarazne bolesti koje se putem mliječnih proizvoda prenose na ljude, tuberkulozu, brucelozu i zonozu’’, objašnjava Blečić.

Postoje i dodatni monitorinzi, kontrole na muže, na transporte do mljekare, kvalitet tokom prerade, pa onda iz prodavnice itd. Osim svih gazdinstava i mljekara, veterinarski inspektori treba da kontrolišu sve ugostiteljske objekte, pogotovo tokom ljetnje turističke sezone kada su rizici od zaraznih bolesti najveći, vrše nadzor nad životnjskom hrnom, i objektima u kojima se proizvodi.

Uvoz sirovog mlijeka kontrolišu inspektori za bezbjednost hrane na graničnim prelazima, a na svakom prelazu radi samo po jedan inspektor, ukupno njih sedam.

“Oni imaju opremljene prostorije, i upriličene laboratorije gdje se rade odrđene fizičke kontrole, ono što se može registrovati čulima”, objašnjava Blečić.

Ono što ne može da se provjeri na licu mjesta, šalje se u laboratorije, kaže ona.

Nijesu međutim dostavljeni podaci koje je CIN-CG tražio koliki je broj uzoraka mlijeka koji se provjerava na graničnim prelazima, niti godišnji plan kontrole mljekara.

Na pitanje kako je moguće da tako mali broj inspektora u sektoru kontroliše cijelu državu, Blečić tvrdi da je moguće organizovati kontrolu.

Blečić objašnjava da veterinarska inspekcija ne kontroliše one neregistrovane proizvođače mliječnih proizvoda poput sira i kajmaka, ali da oni nemaju zakonsko pravo da prodaju proizvode na pijaci. Na pitanje da li ipak postoji rizik da takvi proizvodi završe na pijaci, Blečić tvrdi da inspektori rade sve što je u njihovoj moći da spriječe tako nešto.

“Naročito su tokom korone bili aktivni i obilazili sve pijace u zemlji”.

Ipak, kako kaže, bilo ih je samo dvoje na terenu, što definitivno ukazuje na problem kapaciteta u tom sektoru.

Ovaj će se problem nastaviti jer novi, mladi kadar veterinara nije zainteresovan za državnu službu, već se radije odlučuju za rad u privatnom sektoru, što je isplativije. Problem predstavlja i što u Crnoj Gori nema fakulteta za veterinu.

A ukoliko se proces integracija intenzivira, biće mnogo stroži zahtjevi i trebaće mnogo ozbiljniji i planovi i ljudi, kako bi se odgovorilo na stroge standarde u ovoj oblasti.

Pad broja kontrola na aflatoksine u konzumnom mlijeku

U poređenju sa 2022. tokom 2023. je značajno opala kontrola konzumnog mlijeka na aflatoksine. Tako je 2022. CETI pregledao 142 uzorka, a 2023. svega 41. Od kontrolisanih uzoraka 2022. bilo je pet njih koji su imali povišen nivo aflatoksina, među kojima su i proizvođači iz regiona: Imlek iz Srbije, Milkland i MiggNatura iz BiH. Iz UBH kažu za CIN-CG da su sve problematične serije tada povučene. Prošle godine problematično je bilo isključivo kozije mlijeko.

Prije desetak godina regionom je vladala velika panika, kada je objavljeno da su nivoi aflatoksina u mlijeku u regionu pet puta viši od EU standarda. Aflatoksin je toksin koji u mlijeku ostaje i nakon pasterizacije i termičke obrade. Tada, 2013. kada je aflatoksin bio veoma visok u uvoznom mlijeku, Crna Gora je povukla iz upotrebe više linija. Međutim BBC je prošle godine pisao da je dozvoljeni nivo aflatoksuna u mlijeku u Srbiji i dalje pet puta viši od EU standarda, što je trebalo da se promjeni od 2024. U Crnoj Gori se kupuje velika količina uvoznog mlijeka, naročito iz Srbije i BiH.

Evidencija do koje je došao CIN-CG pokazuje da je turski državljanin, uprkos invaliditetu i samopovređivanjima, stabilnog zdravstvenog stanja, kao i da nema uvjerljivih dokaza o političkom progonu u Turskoj, iako se tim razlozima pravda njegovo neizručivanje

Istraživački tim CIN-CG

Crvena potjernica za turskim državljaninom Binali Camgozom i dalje je na snazi, iako je ministar pravde u Vladi Crne Gore Andrej Milović odlučio da ne izruči Turskoj tog njenog državljanina. To je urađeno uprkos presudama četiri crnogorska suda, koji su zaključili da ga treba izručiti i odbiti njegov zahtjev za azil, i uprkos ranijem obećanju crnogorske strane turskoj o ekstradiciji kada budu iscrplena sva pravna sredstva koja je koristila Camgozova odbrana. Samo nekoliko sedmica ranije, nakon sastanka ministra Milovića sa turskim ambasadorom, u saopštenju Ministarstva pravde ističe se unapređenje saradnje sa Turskom, posebno kada je u pitanju ekstradicije.

Milović je svoju iznenadnu odluku obrazložio humanitarnim razlozima: mogućim progonom turskog državljanina zbog njegove etničke pripadnosti kurdskoj zajednici, ali i pitanjima vezanim za njegovo zdravlje, navodeći da u turskim zatvorima Camgoz ne bi imao adekvatno liječenje.

U Turskoj bolji uslovi za liječenje

Zatvori u Turskoj prema više međunarodnih izvještaja, imaju adekvatan sistem liječenja zatvorenika, a zdravstvena zaštita u toj zemlji na mnogo je višem nivou od one u Crnoj Gori, o čemu svjedoči činjenica da se brojni pacijenti iz naše države upućuju na liječenje u Istanbul i druge turske gradove.

Tačne su tvrdnje ministra Milovića da Camgoz ima ozbiljne zdravstvene probleme. On je 2008. godine ranjen vatrenim oružjem i od tada je nepokretan, ali njegovo ukupno stanje je stabilno, što potvrđuje medicinska dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Zdravstvenim službama u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), Camgoz se javio 8. novembra 2022, nekoliko mjeseci nakon što je uhapšen zbog optužbi da je falsifikovao lična dokumenta. Razlog njegovog javljanja u Ortopedsko-traumatološku ambulantu Urgentnog centra bio je pad sa stolice prilikom kupanja u zatvoru, ali srećom povrede nijesu bile ozbiljne. Drugi put policijska pratnja dovodi ga u Hirušku ambulantu KCCG 10. jula 2023, zbog problema koji takođe nijesu zahtijevali ozbiljno liječenje. Dva dana kasnije, Camgoza opet dovode u KCCG, radi kontrole i otpušta se bez zadržavanja u KCCG.

Od tada do decembra prošle godine, Camgoz nije tražio medicinsku pomoć u KCCG. Međutim, krajem prošle godine i početkom ove, kada je donijeta pravosnažna odluka da mu se odbije azil i u jeku odlučivanja o ekstradiciji u kabinetima crnogorske Vlade, ovaj čovjek češće posjećuje KCCG.

On je 27. decembra primljen u Gastroenterološku ordinaciju KBCG, zbog bolova u stomaku. U medicinskoj dokumentaciji navodi se da pacijent štrajkuje glađu i da već duže vrijeme samovoljno odbija hranu. Tog dana odbio je i terapiju, koju mu je propisao specijalista interne medicine.

Desetak dana kasnije, 7. januara, pacijent je primljen u pratnji policije u Hirušku ambulantu Urgentnog centra KCCG radi, kako piše u dokumentaciji, samopovređivanja. Urađena je uspješno hitna intervencija, odstranjeno je strano tijelo iz želuca, a pacijent je dobio određenu terapiju.

Nedugo nakon ovog slučaja, pošto je izašao iz zatvora i nalazio se u Prihvatilištu za strance, preciznije 17. januara, pacijent je opet primljen u Hirušku ambulantu Urgentnog centra, u pratnji policije kao bezbjednosno interesantna osoba. I ovaj put radilo se o samopovređivanju. U dokumentaciji se kaže da je pacijent to uradio da bi naudio sebi. Pacijent u početku odbija intervenciju, ali na kraju ljekar specijalista za gastroskopiju uspješno vrši odstranjivanje stranog tijela i pacijentu se daje određena terapija. Istovremeno, Camgozu se nudi i psihijatrijska pomoć, međutim on je, kako piše u dokumentaciji, “rezulantno odbija”.

Sud: Azil tražio tek nakon hapšenja, nema straha od progona

Drugi razlog koji je motivisao ministra Milovića da odbije izručenje Camgoza je njegova pripadnost kurdskoj etničkoj zajednici i šiitskoj muslimanskoj religiji. Tvrdi se da je zbog toga politički progonjen i da su turski organi krivi za smrt Camgozovog maloljetnog sina.

Više međunarodnih organizacija ima obimnu dokumentaciju koja potvrđuje da Turska ima probleme sa ljudskim pravima, progonom kurdske zajednice, ali i političkih oponenata predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Stoga bi argumenti ministra Milovića mogli imati smisla, ali samo ako postoji dokumentacija koja potvrđuje ove nalaze, to jest da je Camgoz zaista progonjen zbog svog etničkog porijekla, religijske pripadnosti i političkih stavova.

Činjenica da Binali Camgoz nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu prilikom ulaska u Crnu Goru i da je zatražio azil tek nakon hapšenja, ponašanje je koje jasno ukazuje na nedostatak straha od progona ili na rizik od ozbiljnog progona.

Ovo je zaključak vijeća Upravnog suda koje je, krajem prošle godine, odbilo Camgozovu tužbu za dobijanje azila, čime je taj postupak pravosnažno okončan.

“Da je kod tužioca postojao opravdan strah od progona u državi porijekla, isti bi bez odlaganja izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite i to učinio prilikom ulaska u Crnu Goru”, piše u odluci Upravnog suda.

Camgoz, međutim, ne da nije zatražio azil prilikom ulaska u Crnu Goru, već je pokrenuo biznis, tako što je falsifikovanim pasošem pod lažnim imenom u Budvi osnovao kompaniju “LION DOO”, koja se, prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), bavi izgradnjom nekretnina.

Vijeće Upravnog suda Ane Perović Vojinović, Tatjane Krpović i Lidije Novović je pravosnažnu odluku o odbijanju azila donijelo nakon što je i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) dva puta odbijalo Camgozov zahtjev za azil.

U presudi Upravnog suda se ističe da i činjenica da Binali Camgoz ne ispunjava uslove iz Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, koje se odnose na smetnje iz razloga bezbjednosti (opasnost za nacionalnu bezbjednost ili javni poredak Crne Gore), predstavlja dovoljan razlog za odbijanje njegovog zahtjeva za dobijanje međunarodne zaštite.

U presudi piše da je Agencija za nacionalnu bezbjednost još u februaru 2023. godine dala mišljenje da za Crnu Goru postoji rizik za nacionalnu sigurnost, ukoliko se Binaliju odobri azil.

Prema tumačenju ministra Milovića, datom ranije dnevniku “Vijesti”, razlozi nacionalne bezbjednosti nijesu od odlučujućeg značaja prilikom odluka kadae u pitanju izručenje, te da bi izručenje ovog turskog građanina moglo skupo koštati Crnu Goru ako bi se on žalio Strazburu.

Međutim, praksa suda u Strazburu ne govori u prilog ovoj tvrdnji. U predmetu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (ECHR) “Saidani protiv Njemačke”, utvrđeno je da je odluka o protjerivanju Saidanija u Tunis zbog nacionalne bezbjednosti Njemačke opravdana, te da su prethodno njemačke vlasti od Tunisa dobile takozvano diplomatsko obezbjeđenje (diplomatic assurance) da se prema njemu neće izvršiti smrtna kazna na koju je bio osuđen u toj zemlji.

Prema informacijama koje posjeduje CIN-CG, crnogorske vlasti nijesu tražile diplomatsko obezbjeđenje protiv progona Camgoza, niti se oko toga razgovaralo sa turskom stranom.

Takođe, prije odluke Upravnog suda, u posebnom postupku za njegovo izručenje, donijete su i tri presude Višeg, Apelacionog i Ustavnog suda da ga treba izručiti Turskoj.

I odobrenje potjernice dokaz da nema političkog progona

Nijesu samo naši sudovi saglasni da Camgoza kući ne čeka politički progon. Sjedište Interpola u Lionu nastoji da nacionalne zahtjeve za međunarodne potjernice, u čijoj je osnovi politički progon, ne odobri. U Lionu je u isto vrijeme kada je Camgozova potjernica potvrđena, čak 800 zahtjeva za međunarodne potjernice od strane Turske odbačeno.

Prema izvorima CIN-CG, odluka ministra pravde je zatekla zvaničnu Ankaru i zbog toga što je samo nekoliko dana prije toga navodno sve bilo dogovoreno, a crnogorska strana je prema ovim izvorima čvrsto bila obećala Ankari da će izručiti Turčina kojeg u njegovoj zemlji terete za umiješanost u više ubistava, otmice, pljačku. Navodno, prema turskim organima gonjenja, Camgozova kriminalna grupa organizovala je u Istanbulu i izvršila ubistvo jednog od vođa škaljarskog klana Jovice Vukotića, u jesen 2022.

Upravo u vrijeme kada je došlo do ovog ubistva, Camgoz se zbog optužbi za falsifikovanje isprava nalazio u zatvoru u Spužu, sa pripadnicima kavačkog klana, koji se sumnjiče da su naručili Vukotićevu likvidaciju. Navodno je Camgoz poznavao Vukotića i bio sa njim u prijateljskim odnosima.

“Moglo bi se raditi o progonu na osnovu etničke i vjerske pripadnosti, jer je on pripadnik kurdske zajednice i šiitski musliman, čiji je sin preminuo usljed postupanja bezbjednosnih organa Turske, što je utvrđeno presudom tamošnjeg Ustavnog suda”, saopštilo je Ministarstvo pravde nakon donošenja odluke da se ne izruči.

Prema izvorima CIN-CG, turska strana podnijela je crnogorskoj i drugu obimnu dokumentaciju, koja potvrđuje da su tvrdnje Camgoza i njegovih advokata o političkom progonu neutemeljene.

I u interpretacijama našeg pravosuđa, kako se tvrdi odlukama Apelacionog i Ustavnog suda, piše da pred pravosudnim organima Turske nije dokazana bilo čija odgovornost za smrt Binalijevog sina, pa ni policijskih službenika koji su se teretili za njegovo ubistvo.

Camgoza Turska potražuje zbog optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, nanošenja povreda, prijetnji, kršenja zakona o oružju, razbojničke krađe, pokušaja ubistva…

Camgoz je još u julu 2022. uhapšen u Crnoj Gori po potjernici Interpola.

Međutim, od tada traje kontroverzna priča o njegovom izručenju Turskoj, na koju je ministar pravde nedavno odlučio da stavi tačku.

Njegovi politički protivnici ga optužuju za korupciju, navodeći da je jedino objašnjenje za njegov postupak da je uzeo novac da ne izruči Comgoza Turskoj. Milović negira sve te tvrdnje i upire prst u bivšu Vladu Dritana Abozivića, koja je navodno uzimala novac u nekim drugim spornim slučajevima oko ekstradicije.

Specijalno državno tužilaštvo ispituje slučaj Camgoza.

Osnovno državno tužilaštvo ispituje i da li je Camgoz prijetio ministru javne uprave Marašu Dukaju. Policija je protiv Camgoza podnijela dvije krivične prijave zbog falsifikovanog pasoša.

Crna Gora “slobodna luka za kriminalce”

Turske vlasti sa crnogorskim organima pregovaraju već duže oko ekstradicije ne samo Camgoza. Pored njega, sa prošlom Vladom Dritana Abazovića, bila je intenzivna aktivnost i oko izručenja Volkana Recbera, koji se takođe potražuje zbog optužbi za kriminal. Međutim, izručenje Recbera je na kraju otpalo, pošto je Apelacioni sud Crne Gore donio presudu da nema uslova za to. A Abazovićeva Vlada se pravdala turskoj strani da nije mogla izručiti Camgoza, jer su sudski procesi u vezi sa njegovim slučajem još bili u toku, i čekali su se ishodi.

“Iako nam nije jasna odluka Apelacionog suda, mi smo razumjeli da Vlada Crne Gore nije mogla izručiti Recbera, jer nije mogla protiv odluke svog suda. Nije nam, međutim, jasno kako je došlo do ovoga da uprkos odlukama više sudova koji su odbili Camgozov zahtjev za azil, ministar pravde donosi odluku koja šalje poruku da je Crna Gora slobodna luka za kriminalce”, kaže za CIN-CG jedan izvor iz turske administracije, koji je želio da ostane anoniman.

Milatović: Turska zabrinuta, sastaću se s Erdoganom

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je da je tokom razgovora sa ministrom vanjskih poslova Turske Hakanom Fidanom, turska strana izrazila zabrinutost zbog neizručenja Camgoza.

On je naveo i da je dogovorena njegova skora zvanična posjeta Ankari, na poziv predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana, kao i potpisivanje strateškog sporazuma o saradnji, što je “potvrda dobrih odnosa dvije zemlje”.

Iste interesne grupe i dalje kroje kulturnu scenu - mreža povezanih biznismena i zaposlenih u Opštini i Turističkoj organizaciji nastavlja da neadekvatno troši novac građana

Maja Boričić/Đurđa Radulović

Kulturno-umjetničke manifestacije u Budvi netransparentno se finansiraju i nakon smjene Demokratske partije socijalista (DPS), jer isti ljudi kulturom dominiraju više od dvije decenije.

U mnoge poslove opštinskih institucija i dalje je uključen budvanski biznismen Marko Kentera i sa njim povezana lica. Kenterini poslovni partneri i kompanije su tokom vladavine Svetozara Marovića i DPS-a zaradile milione učestvujući u organizaciji brojnih kulturnih događaja u Budvi. Neke od ovih poslova ispituje tužilaštvo.

Budvanska opština za ovu godinu budžetom je predvidjela transfere od preko četiri miliona eura za tri institucije - Muzeje i galerije, Biblioteku i Grad teatar Budva i druge manifestacije i projekte iz kulture.

Na festivale "Ćirilicom" i "Jadranske igre", prošle godine otišao je dobar dio opštinskog novca, a ključna figura tu je Kentera i sa njim povezana lica. Izvori Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističu da se ovim manifestacijama namjerava gurnuti na marginu Grad teatar, koji je prije više godina istisnuo Kenteru i iz poslova u ovoj manifestaciji, ali je on sa povezanim partnerima našao alternativne puteve da opet dominira kulturnom scenom i budžetima Budve.      

Kentera koordinator, selektor, autor izložbi, pisac

Opština iz više izvora finasira ovaj festival. Jedan izvor prihoda ide preko Turističke organizacije Budva. (TOB). Ona je za programe realizovane u 2023. izdvojila oko 368.000 eura da valorizuje kulturnu baštinu grada, po javnom konkursu. Od toga je samo za pozorišni dio festivala "Ćirilicom", koji je formalno sprovela Narodna biblioteka Budva, otišlo oko 54.000 eura.

Taj iznos dodijeljen je beogradskoj producentskoj firmi "Beoart", čiji je osnivač Boris Mišković, dugogodišnji saradnik Kentere i producent Grada teatra iz doba kada je o svemu u toj opštini odlučivao Svetozar Marović, kako se vidi iz dokumenta koje je CIN-CG dobio od biblioteke po slobodnom pristupu.

Festival "Ćirilicom" finansira se i iz drugih izvora. Tako je "Beoartu" Narodna biblioteka Budve dodijelila još 32.000 eura za organizaciju pozorišnog dijela festivala, a koordinator projekta je bio Marko Kentera. On je bio stvarni organizator, promoter, selektor, autor izložbi, dramskih predložaka i idejni tvorac predstava na festivalu. Prema ideji ovog diplomiranog ekonomiste i njegovim ''dramskim predlošcima'' realizovane su predstave: "Čovjek visine", "Brod", "Kosara i Vladimir" i "Zmaj sa Spasa", kao i plesni projekat "Zidanje Skadra".

U ugovoru se navodi da Kentera posao radio volonterski. Ali je kao volonter bio dužan da sačini narativni i finansijski izvještaj, a svaki pojedinac uključen u program morao je imati Kenterinu pisanu saglasnost.

Zatim, Opština je za ovaj festival finansirala dolazak nobelovke Olge Tokarčuk sa 60.000 eura. Ni ovaj posao nije obavila direktno Biblioteka, već izdavačka kuća ''Obodsko slovo'' na čijem je čelu Radomir Uljarević. On je i predsjednik ''Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore''. U ugovoru se navodi da je ''Ćirilicom'' autorsko djelo ovog nevladinog udruženja.

Sa dugogodišnjom direktoricom Muzeja i galerija Budva, Lucijom Đurašković, Kentera je i priređivač nekih prošlogodišnjih izložbi prikazanih u okviru festivala "Ćirilicom". On je i ko-autor knjige, izdate na tom festivalu "Madona in Punta", ko-autor priče "Zmaj sa Spasa", koja je takođe objavljena u izdavačkoj ediciji programa "Ćirilicom", po kojoj je postavljena i predstava.

Kentera je, prošle godine, bio i autor drugih projekata koje je finansirao TOB, mimo festivala "Ćirilicom". On je koautor izložbe ''stalne virtuelne-digitalne postavke'', ponovo sa Đurašković, što je projekat za koji je TOB izdvojio 31.000 eura. Njih dvoje su i autori izložbe budvanskog muzeja ''Digitalno obogaćenih fresaka'', što je projekat koji je TOB finansirao sa 28.000 eura. U najavama za sve ove umjetničke projekte, navodi se da su nastali ''uz pomoć vještačke inteligencije''.

Kentera je, prošle godine, bio involviran i u festival "Jadranske igre", koji takođe finansira TOB, što potvrđuje na svom profilu na mreži Linkdin, ističući da je i tu volonterski angažovan kao stručni saradnik.

"Nerazumljivo je da ustanove koje osnuje država ili grad da nešto organizuju, angažuju privatne firme ili lica da rade posao umjesto njih, a da se u tim firmama vrte imena istih ljudi koji nisu eksperti", kaže za CIN-CG sagovornik dobro upućen u kulturna dešavanja u Budvi, koji je želio da ostane anoniman.

U takvim situacijama može se pretpostaviti da nije riječ o javnom interesu.

Kentera nije odgovorio na pitanja CIN-CG o poslovima sa budvanskim institucijama, ali ni da li smatra da je u konfliktu interesa s obzirom na to da mu se kum Nemanja Kuljača nalazi na čelu TOB-a.

Milo Božović poslovni saradnik Kuljače i Kentere

Direktor TOB-a Nemanja Kuljača, koji je prema sudskoj presudi nezakonito izabran na tu funkciju, Kenterin je dugogodišnji saradnik u većini spornih poslova. Njih dvojicu povezuju firme "Multimedia grupa", "Kopirajt" i "Patent", od kojih su neke i sada aktivne. Preko pomenutih firmi oni su gotovo dvije decenije vršili različite marketinške i organizacione usluge za opštinu, u višemilionskim iznosima.

Kuljačina žena Sonja je na čelu Sekretarijata za finansije Opštine Budva, a njegova sestra Jelena Savić vodi opštinski Sekretarijat za privredu. Oba sekretarijata su zadužena za nadzor i finansiranje TOB-a.

Sa Kenterom i Kuljačom je poslovno povezan i gradonačelnik Budve Milo Božović, iz redova nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF), koji je trenutno u zatvoru zbog sumnji u umiješanost u organizovani šverc narkotika.

Prema podacima sa Poslovne mreže, još prije dvije decenije Kentera i Božović su vodili kompaniju Opštine Budva za upravljanje reklamnim prostorom "Mediteran reklame". Božović je bio član Upravnog odbora te kompanije, a obojica su bili zastupnici ove firme do 2005.

Božović je bio suvlasnik i zastupnik preduzeća "Patent" do februara 2010, a sada se u CRPS-u kao vlasnik tog preduzeća vodi Nemanja Kuljača.

Prema podacima iz srpskog registra privrednih subjekata, Božović i Marko Kentera su bili suvlasnici beogradskog preduzeća "Tipon", do decembra 2018. Sada je Kentera suvlasnik ove firme sa Petrom Milošem, javnosti poznatom po, do skoro, jedinoj trajno oduzetoj nekretnini u Crnoj Gori. Oduzimanje stana od 193 metra kvadratna od sina Svetozara Marovića, Miloša problematizovao je njegov bivši poslovni partner Petar Miloš, koji tvrdi da je mlađem Maroviću pozajmljivao novac, na osnovu kog je upisana hipoteka upravo na nekretninu koja je oduzeta.

Pored ovoga, prema podacima Poslovne mreže, Kentera je i suvlasnik budvanske firme "Agronom primorje". Dio vlasništva u toj kompaniji ima i Marko Radoman. Zanimljivo, Radoman je bio i izvršni direktor Kenterine "Multimedia grupe" do prije nekoliko mjeseci. On je bio i predstavnik konzorcijuma "Lovćen filma" i "Art Vista", koji su dobili sporni posao bioskopa u Budvi 2014, što sad ispituje tužilaštvo.

Radoman je inače mlađi brat Blaža Radomana, Kenterinog dugogodišnjeg poslovnog partnera, inače direktor Grad teatra iz doba Marovića.

"Kopirajt", "Multimedia grupa", "Tipon" i "Agronom-Primorje" su na Poslovnoj mreži predstavljene kao "sestre firme", što znači da su vlasnički povezane.

Prema srpskom registru, Kentera je poslovno povezan i sa sinom Svetozara Marovića, Milošem, preko firme "Family apple", koja se u Beogradu nalazi na lokaciji pored Kenterine kompanije "Tipon". Kenterin bliski rođak Mirko Kentera je od septembra 2021. suvlasnik preduzeća "Family Apple" sa Milošem Marovićem.

Obojica Marovića su u Beogradu, gdje su izmakli crnogorskom pravosuđu koje ih tereti za višemilionske malverzacije u Budvi.

Ne zna se kako je TOB trošio pare

Turistička organizacija Budve nije još predala finansijski izvještaj za 2022, te nije jasno kako su trošili sredstva od kada je Nemanja Kuljača došao na čelo ove institucije. Sud je u decembru 2023. i pravosnažno presudio da je Kuljača na tu funkciju nezakonito postavljen. Prije toga sud u Kotoru je utvrdio i da je bivša direktorka TOB-a Maja Liješević nezakonito razriješena. Međutim, Kuljača je nedavno opet izabran za direktora TOB-a.

Iz TOB-a nijesu odgovorili na pitanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) zašto nijesu postupili po pravosnažnoj presudi i zašto je Kuljača još uvijek na funkciji. Nijesu odgovarali ni na druga pitanja u vezi sa poslovanjem tog budvanskog preduzeća, pa ni zbog čega nije podnijet finansijski izvještaj za 2022, kako bi bilo jasno gdje su išla sredstva.

TOB nije odgovorio ni na pitanja CIN-CG koliko je novca potrošeno za festival "Jadranske igre". Iz finansijskog plana za 2023. godinu se vidi da je za to bilo predviđeno gotovo 200.000 eura. Međutim, nema podataka kako je novac trošen, jer još nema izvještaja za 2023.

Finansijski izvještaj za 2022. je trebalo da bude gotov do kraja marta 2023, nakon čega je gradonačelnik Budve, koji je po funkciji i predsjednik Skupštine TOB-a, trebalo da sazove sjednicu, na kojoj bi se izvještaj usvojio. Božović je uhapšen u aprilu 2023.

Prema statutu TOB-a, redovna sjednica Skupštine ove organizacije održava se jednom godišnje. U posljednje tri godine održana je samo jedna sjednica, kazala je za CIN-CG direktorka Nacionalne turističke organizacije (NTO) Ana Tripković Marković. Prema statutu, Skupština je imala pravo da zakaže sjednicu i bez prisustva predsjednika.

Da je interesnim grupama u Budvi veoma važno ko je na čelu TOB-a, potvrdila je ranije i smijenjena direktorica ove organizacije. Liješević je nakon razrješenja tvrdila da je problem njeno nepristajanje na pritiske i poslovne kombinacije sa raznim grupama i povezanim licima, koji su htjeli da nenamjenski troše novac TOB-a.

Liješević je za CIN-CG pojasnila da je smijenjena jer nijesu mogli da upravljaju nekim ko profesionalno obavlja posao, te da nije dozvoljavala da prolaze projekti koji nijesu iz oblasti djelovanja turističke organizacije ili nijesu bili u programu i planu rada organizacije što je zakonom obavezujuće, ne precizirajući koji su to projekti. Ona je navela i da je na nju prvenstveno vršen politički pritisak od strane tadašnje, ujedno i sadašnje vladajuće političke grupacije u Budvi.

"Nijesam član nijedne političke partije i to je bio zasigurno veliki problem", istakla je ona.

Njen advokat Siniša Gazivoda je potvrdio da je, uprkos pravosnažnoj odluci suda, Kuljača opet izabran na čelo TOB-a, te da je podnio novu tužbu za poništenje te odluke jer ponovo nijesu razmatrane kompetencije i kvalifikacije kandidata.

Opstanak najstarijeg festivala pod znakom pitanja

Neadekvatno finansiranje manifestacija, od TOB-a i Opštine Budva, moglo bi ozbiljno ugroziti najpoznatiji festival u tom gradu "Grad teatar", koji se održava od davne 1987.

Iz "Grad teatra" za CIN-CG poručuju da bi bilo prirodno da se svi pozorišni programi objedine u taj festival. Većina projekata koji se prikazuju na novim festivalima se rade sa nekadašnjim saradnicima "Grad teatra", a mnogi učesnici sa strane su u zabludi i misle da je u pitanju isti festival, jer se koriste iste scene i prostori, navode oni.

"Ako se zaista želi unaprijediti kulturni život, onda za taj novac kojim se pojedinačno finansiraju ovi festivali treba napraviti pozorište ili makar salu koju Budva do danas nema", zaključuju iz "Grad teatra".

Za vrijeme DPS-a, Kuljača i Kentera su vršili i brojne poslove za "Grad teatar".

Kentera je sa "Kopirajtom" preuzeo i naplatu dugovanja budvanske kompanije "Patent" Nemanje Kuljače, koja je 2013. zaključila ugovor o tehničkoj realizaciji festivala sa "Grad teatrom". Kentera je preko "Multimedia grupe", od 2007. do 2012. godine, imao ugovor sa "Grad teatrom" za realizaciju dramskog programa, u iznosu od 460.000 eura godišnje.

Samo od 2009. do 2015, firme "Kopirajt" i "Multimedia" ostvarile su finansijsku dobit od preko šest miliona eura poslovanjem sa Opštinom Budva.

Ali je to izgleda bilo malo, pa je nakon promjene vlasti u Budvi 2017. krenuo sa serijom tužbi protiv Opštine za povredu autorskih prava i naplaćivanje mjenica i raznih drugih potraživanja. Samo sudskim presudama Kentera je dobio više stotina hiljada eura na račun ranije saradnje sa opštinom.

Tužilaštvo i dalje izviđa Lovćen film

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) već duže ispituje poslovanje Kenterinog "Lovćen filma" a u vezi sa budvanskim bioskopom Cadmus Cinneplex. Iz SDT-a su za CIN-CG rekli da je izviđaj još u toku.

"Nakon što su prikupljena obavještenja od Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) i izvršen uvid u spise Privrednog suda, Specijalnom policijskom odjeljenju je podnijet zahtjev za prikupljanje dokaza, obavještenja i podataka potrebnih za odlučivanje", rekao je specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Posljednja prijava, po kojoj postupa SDT, podnijeta je u septembru 2022, protiv više lica - bivšeg gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, sadašnjeg osnivača i izvršnog direktora "Lovćen filma" Marka Kentere, osnivača tog preduzeća Vladana Sretenovića, direktora ''Art Viste'' Zorana Cvetanovića, kao i protiv preduzeća "Lovćen film" i "Art Vista", zbog davanja u dvadesetogodišnji zakup vrijedne opštinske imovine za bioskop. Oni su, prema krivičnoj prijavi, iza konzorcijuma "Budva Cinneplex konzorcijum" bili jedini ponuđači 2013. na tenderu Opštine Budva za najam prostora od 2.000 metara kvadratnih, u svrhu otvaranja budvanskog bioskopa. U ovom konzorcijumu "Lovćen film" je imao 95 odsto udjela.

Prostor je ponuđen bez određivanja minimalne cijene, a Opština je, po ugovoru, imala obavezu da obezbijedi podršku ne veću od 200.000 eura godišnje.

Međutim, konzorcijum je Opštini tražio i dodatnih 180.000 godišnje za organizovanje filmskog festivala, što je Rađenović prihvatio i potpisao 2014. godine. Po tom osnovu, "Lovćen Film" je od Opštine Budva, samo od januara 2015. do aprila 2018. godine, naplatio oko milion i po eura.

U prijavi se dodaje da je Rađenović, suprotno tenderu i bez odobrenja Skupštine, nametnuo da građani Budve plaćaju zarade, parking, struju, odvoz smeća, ali i održavanje zgrade, te reklamni prostor. Samo ovi troškovi Opštinu koštaju oko šest miliona eura. U ugovoru se nigdje ne pominje ni kolika je cijena zakupa, dodaje se u prijavi.

Dalje se ističe i sumnjiva umiješanost Kentere u cijeli projekat, jer u vrijeme potpisivanja ugovora nije zvanično bio dio konzorcijuma, ali je u vezi sa ugovorom, 2013. održao sastanak sa Rađenovićem, predstavnikom konzorcijuma, Markom Radomanom i tadašnjom menadžerkom opštine Milenom Marović Bogdanović, kćerkom Svetozara Marovića. Kentera je tek 2021. postao većinski vlasnik "Lovćen filma" sa udjelom od 90 odsto.

"Involviranost Kentere od početka projekta, njegovo neposredno učestvovanje u pregovorima i zakulisnim dogovorima, davanje projekta konzorcijumu u kojem Lovćen film kao tek osnovano pravno lice bez bilo kakvog iskustva donosi apsolutno sve odluke, vodilo je upravo preuzimanju tog pravnog lica od strane Kentere", piše u prijavi.

Da se radilo o kriminalnom planu koji je za cilj imao "namještanje posla", zaključuje se prijavom, koju je podnio tadašnji sekretar za zaštitu imovine Nikola Plamenac, potvrđuje i činjenica da je samo godinu prije raspisivanja tendera, od preduzeća "Mega kom film" stigla ponuda za učešće u realizaciji projekta bioskop za mnogo manja izdvajanja iz budžeta. Ta ponuda nije prošla, već je Opština posao prepustila konzorcijumu, koji je u februaru prošle godine, zatvorio bioskop.

Vlasnik "Kopirajta" nije odgovarao za višemilionske pronevjere

Firma "Kopirajt", u vlasništvu Marka Kentere je 2016. nagodbom priznala da je preko poslova sa Opštinom Budva nezakonito pribavila korist od preko dva miliona eura.

Tadašnji izvršni direktor "Kopirajta" Aleksandar Armenko nagodio se da kao član Marovićeve kriminalne grupe, robija pola godine, a preduzeće "Kopirajt" je uslovno kažnjeno. Armenko, koji je prije toga bio zamjenik direktora TOB-a, i sada radi u toj organizaciji. Interesantno, tužilaštvo je tada utvrdilo da u svim malverzacijama Armenko nikada nije pribavio materijalnu korist za sebe.

Iako osnivač i vlasnik preduzeća, Kentera ni na koji način nije odgovarao za višemilionske pronevjere preduzeća.

Taksista, konobar i ugostitelj u Savjetu Muzeja

U Savjet Muzeja i galerija Budve imenovani su konobar, recepcioner, taksi prevoznik... Na posljednjoj sjednici lokalnog parlamenta, krajem decembra prošle godine, bila je predviđena rasprava o razrješenjima i novim imenovanjima ovog Savjeta. Prema sajtu Skupštine opštine Budva, bilo je predviđeno da gotovo svi članovi Savjeta obnove mandat, samo što se za novog predsjednika umjesto dosadašnjeg konobara, predlaže privatni ugostitelj.

Međutim, predsjednik Skupštine Nikola Jovanović je odlučio da preskoči imonovanje članova Savjeta, iako se više odbornika protivilo tome.

Odbornik Ujedinjene reformske akcije (URA) Ivan Ivanović je istakao na sjednici da od 2019. nije usvojen izvještaj o radu Muzeja i galerije:

"Mi svake godine dajemo preko milion eura za tu instituciju, a nismo nikad dobili na razmatranje izvještaj".

Ivanović je naveo da javašluk u tom preduzeću vlada već godinama i da direktorica Đurašković "radi na svoju ruku šta želi". Pomenuo je i da je u mnoge poslove uključen Kentera.

Za nekoliko mjeseci vođenja društvenih mreža 30.000 eura

Kao jedan primjer upitnog posla, pretjerane vrijednosti, jeste i ugovor koji je 2017. "Multimedija grupa" potpisala sa TOB-om, a tiče se "kampanje na društvenim mrežama". Kao ovlašćena lica za tu javnu nabavku vode se Kuljača i sadašnji izvršni direktor Kuljačinog "Patenta" Nikola Mitrović, dok je Kentera izvršni direktor, vidi se iz odluke o izboru ''Multimedia grupe'' kao najbolje ponude

Obaveze "Multimedija grupe" iz ovog ugovora su da za nešto manje od 30.000 eura obezbijedi usluge promocije TOB-a na društvenim mrežama, i to samo od maja do novembra te godine. U odluci o najboljoj ponudi navodi se da je razlog odabira "Multimedija grupe" za ovaj projekat to što je sarađivala sa brojnim svjetskim influenseruma na socijalnim mrežama koji imaju preko milion pratioca.

Međutim, i gotovo sedam godina kasnije, Instagram stranice TOB-a ima oko 16.000 pratilaca, a na Fejsbuku 33.000.

• Zloupotrebe prilikom automatske raspodjele sudskih predmeta, presudili sudstvu u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini
• Sudstvo je temelj svake pravne države, ali čini se da je taj temelj u zemljama regiona, izvan EU, uzdrman "zemljotresom" visokog stepena prema Rihterovoj skali.
• Katastrofu nijesu uspjeli da spriječe ni visoki iznosi strane pomoći i domaćih ulaganja u digitalizaciju i neutralizaciju uticaja tokom donošenja sudskih presuda.

Evropski ispit

Automatizovani sistem za upravljanje sudskim predmetima (AKMIS) se sada zloupotrebljava više nego u vrijeme Nikole Gruevskog, rekao je ministar za pravdu u Vladi Sjeverne Makedonije Krenar Loga, u novembru prošle godine. Ova ocjena kao da nije uznemirila nikoga u sudskom establišmentu zemlje. Prošla je kao i da se nije desila, zato što je ovakav vid zloupotrebe javna tajna. Isto kao što je javna tajna i da je stanje u sudstvu dramatično u skoro svim državama našeg regiona.

Crna Gora je potrošila zadnje četiri godine razvijajući sudski softver koji se pokazao kao neupotrebljiv. Pouzdanost statističkih podataka u pravosuđu problem je koji ni nakon više od decenije nije otklonjen,a “pravosuđe bez papira” još je daleki cilj.

Evropska komisija (EK) iz godine u godinu u svojim izvještajima ponavlja da Crna Gora nije u potpunosti primijenila sve instrukcije za prikupljanje statističkih podataka u skladu sa standardima EK za efikasnost pravosuđa (CEPEJ) i da bi trebalo da modernizuje Pravosudni informacioni sistem (PRIS). Izvještaj Evropske komisije (EK) za prošlu godinu ističe da ostaje izazov da se u potpunosti implementiraju uputstva za prikupljanje statističkih podataka u skladu sa smjernicama CEPEJ-a.

“Sudski informacioni sistem (PRIS) se mora modernizovati i naći alternativna rješenja, kako bi se unaprijedila sudska statistika i povećala efikasnost i transparentnost pravosudnog sistema”, navedeno je u izvještaju EK.

Izvještajima EK je i ranije upozoravano da PRIS nije u potpunosti funkcionalan i konstatovano da je predviđena zamjena PRIS-a sa novim IT sistemom. PRIS je,između ostalog, sistem u kome se informacije o sudskim predmetima elektronski evidentiraju, a omogućava i izbor sudije na tzv. slučajan  način, bez uticaja ljudskog faktora.

Osim toga, Crna Gora se suočava i sa ozbiljnim problemom neažurnosti i neefikasnosti sudova. I iz EU naglašavaju da su rezultati istraga i krivičnog gonjenja u visokoprofilisanim slučajevima poboljšani, ali da ih ne prate efikasna suđenja, te da epiloga tih slučajeva i osuđujućih presuda gotovo da i nema.

Nezavisnost i nepristrasnost sudstva još je pod znakom pitanja i u BiH i nema značajnih poboljšanja u odnosu na prošlu godinu.

U izveštaju za BiH za 2023. godinu, Evropska Komisija je navela da loše funkcionisanje sudskog sistema i dalje podriva uživanje prava građana i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dodatno, Skupština Republike Srpske donijela je veliki broj neustavnih zakona i legalizovala je neprimjenjivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Evropska Komisija, između ostalog, još jednom je ukazala na neophodnost za sprovođenje hitnih mjera za jačanje integriteta i povratak poverenja javnosti u sudstvo. Jedini uočeni napredak odnosi se na usvajanje zakonskih promjena u Visokom sudskom i tužilačkom savetu (VSSK BiH) u vezi verifikacija finansijskih izveštaja sudija, tužioca i članova VSSK BiH.

Makedonsko sudstvo palo na evropskom ispitu

I Makedonija prethodne godine nije postigla nikakav napredak u ključnim oblastima – u sudstvu i borbi protiv korupcije. U zadnjem izvještaju, Evropska Komisija samo je potvrdila to što građani svakodnevno doživljavaju, korupcija buja, nekažnjivost guši svaku poru društva.

Najozbiljnije kritike dobio je Sudski savet, tijelo koje treba da bude čuvar integriteta svoje sopstvene profesije. I nakon jedne godine niko nije bio zainteresovan da dozna kakvi su politički pritisci prinudili eks-predsjednicu Sudskog savjeta Pavlinu Crvenkovsku da podnese neopozivu ostavku, a crveni alarm u Briselu bio je uključen i nakon kontraverznog razrešenja njene nasljednice Vesne Dameve.

Zajednički imenitelj za sve tri države je manipulacija sistemom za automatsku raspodjelu sudskih predmeta. Razlozi su jasni: Moćni akteri u sudskim postupcima imaju želju za određenim sudijama, odnosno da to bude onaj koji će im "dosuditi" pobjedu.

U Makedoniji, ovaj sistem je poznat kao AKMIS. Sedam godina nakon njegovog uvođenja, revizija je pokazala da skopski Krivični, Apelacijski i Vrhovni sud, nisu poštovali procedure AKMIS-a, odnosno umjesto kompjutera, predmete su dodeljivali predsjednici sudova. Osuđen je samo nekadašnji predsjednik skopskog Krivičnog suda Vladimir Pančevski. U 2020. godini, Pančevski je dobio tri i po godine zatvora, zato što je u periodu od 2013. do 2016. godine uspio da ručno podijeli oko 50 predmeta podobnim sudijama, od kojih dva predmeta i tadašnjem Specijalnom javnom tužilaštvu. Ali, i ova je presuda je šetala kroz sudske lavirinte. Apelacijski sud mu ja umanjio kaznu za jednu godinu, Vrhovni sud je ukinuo presudu Apelacijskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje, ali i u ponovljenom postupku Pančevskom je bila dosuđena zatvorska kazna od dvije i po godine, koju je počeo da izdržava u julu prethodne godine.

Ovo je zasada jedina sudska presuda zbog zloupotrebe AKMIS-a, iako Pančevski nije jedini koji je našao način da "nadmudri" sistem. Sudska presuda vjerovatno nije uplašila njegovu nasljednicu Tatjanu Mihajlovu, koja je zbog zloupotrebe primjene AKMIS sistema ostala samo bez svoje funkcije. Sudski savet razriješio je Mihajlovu u 2021. godini.

Komisija za nadgledanje funkcionalnosti AKMIS-a prošlog ljeta, nakon kontrole, utvrdila je ozbiljne zloupotrebe i u Kumanovskom sudu, ali ovaj izvještaj nije bio smetnja da Sudski savjet, samo tri mjeseca kasnije, dodijeli novi mandat Snežani Manevoj kao predsjednici suda.

Ova mala ilustracija stanja u Makedoniji, poslužiće nam kao uvod pri opisivanju katastrofe u sudstvu, koja se dešava i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Katastrofu nijesu uspjeli da spriječe ni visoki iznosi strane pomoći u cilju neutralizovanja uticaja tokom donošenja sudskih presuda.

Zastoj u Crnoj Gori

Nakon usvajanja tri strategije od 2011. godine, Crna Gora je u 2019. godini započela izradu novog informacionog sistema za sudove u vrijednosti od gotovo dva milliona eura, da bi firma koja je angažovana za posao, odugovlačila i na kraju dostavila rješenje za koje se ispostavilo da je neupotrebljivo.

Razvoj PRIS-a, koji se koristi i danas, je započet 2000. godine, a ova tehnologija smatra se zastarjelom sa većim brojem bezbjedonosnih nedostataka.

Novi jedinstveni informacioni sistem pravosuđa (ISP) treba da poveže četiri podsistema-Ministarstva pravde, sudova, Državnog tužilaštva i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS). Bilo je planirano da su uloži nešto preko sedam miliona eura u posljednje tri godine u taj sistem.

Iz Ministarstva pravde Crne Gore tvrde da nemaju tačan podatak koliko je novca potrošeno, ali da je dosad potrošeno oko polovine tog novca.

Podsistem za sudove trebao je da bude završen prošle godine. U izvještaju

Sudskog savjeta (SS) za 2022. piše da je proteklu godinu je obilježio zastoj na projektu uvođenja novog informacionog sistema za sudove (ISP) do kojeg je došlo zbog neispunjavanja obaveza od strane partnera na realizaciji projekta.

“Projekat je zaustavljen zbog nedovoljnih kapaciteta razvojnog tima izvođača”, piše u izvještaju.

Iz Ministarstva pravde Crne Gore  za "Samo prašaj" tvrde da je angažovana firma praktično odradila samo poslovnu analizu za godinu dana, a trebalo je cijeli posao da završi za dvije godine.

"Projekat je propao. Ugovor je istekao, moguća je arbitraža. Svakako, u narednih pet-šest godina možemo očekivati stabilnost sistema i povezivanje sa drugim institucijama",izjavio je Dražen Radonjić, direktor Direktorata za informacione tehnologije u Ministarstvu pravde.

Sada je u planu nadogradnja postojećeg PRIS-a, koja bi trebala da se završi u toku ove godine,kako navodi Radonjić, čime bi mogli dobiti sistem koji će ispuniti i zahtjeve Evropske Unije (EU).

Novac je potrošen, reforme ne postoje

Značajna finansijska sredstva su investirana i u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Godišnjeg izvještaja za 2022. godinu, u periodu od 2004. do 2022. godine, u BiH je bilo obezbijeđeno 120 miliona KM (oko 61 milion evra) za realizaciju projektnih aktivnosti u pravosudnim institucijama na svim nivoima vlasti. Najveći donator je EU sa 64,4 miliona KM (33 miliona evra). Novac je potrošen za nabavku kompjuterske opreme, softvera i drugu opremu za potrebe kompjuterizacije sudstva na svim nivoima vlasti, kao i za rekonstrukciju i opremanje zgrada pravosudnih institucija. Nakon toga, Kraljevina Norveška sa 15,8 miliona KM (8 miliona evra) i Kraljevina Švedska sa 10,4 miliona (5,3 miliona evra) i drugi donatori.

Iz budžeta institucija BiH, za navedeni period bili su izdvojeni 20,9 KM (10,6 miliona evra) za nabavljanje kompjuterske opreme, softvera i druge opreme u okviru Projekta za informatizaciju i pojačanje kapaciteta pravosudnih institucija u BiH, a radi održavanja sudskog informacionog sistema i drugih tekućih troškova za potrebe sudstva.

U odnosu na prvobitnu verziju Automatizovanog sistema za upravljanje predmetima u sudovima (CMS) i Automatizovanog sistema za upravljanje predmetima u tužilaštvima (TCMS), ona je bila razvijena iz projekta USAID-a. Ova je verzija bila donirana Visokom sudskom i tužilačkom savetu (VSKK) na kraju 2006. godine, od tada on nju razvija, održava i poboljšava koristeći svoje sopstvene resurse.

U Makedoniji, pak, rijetko koja institucija će vam dati odgovor – koliko novca je potrošeno za reformu sudstva. Prema podacima koje smo dobili iz Sudskog savjeta, u prethodne tri godine izdvojeno je 5 miliona evra, novac koji je u najvećoj mjeri bio namijenjen digitalizaciji, za nabavljanje novih servera radi besprekornog funkcionisanja AKMIS sistema, za renoviranje sudskih zgrada.

Ipak, ako napravimo kratko poređenje, ovaj novac je daleko manji od onog koji sudstvo dobija kao donacije.

Vjerovatno i zbog toga javnost ima utisak da reforme žive samo od donacija stranih ambasada, a ambasadori su najglasniji kritičari. Prije 17 godina, sa evropskim novcem bila je formirana Akademija sudija i javnih tužilaca, koja je trebala da podigne kvalitet sudstva.

"U prethodnim godinama, EU je potrošila milione za vladavinu prava u Makedoniji, ali razočarali ste nas", poručio je ambasador EU Dejvid Gir.

U naredne tri i po godine, ambasada EU uložiće i 10 miliona evra, kao podršku vladavini prava i pravosudnih institucija.

Ali, stanje u makedonskom sudstvu dovelo je i do ne toliko diplomatskih izjava i poteza od strane diplomata i stranih partnera. Holandija je stavila u stanje mirovanja milionski projekat za poboljšanje efikasnosti Sudskog savjeta, nakon otkrivanja serije skandala u najvišem sudskom tijelu u zemlji. Razočaranost ne kriju ni SAD, odakle Makedonija dobija najveću pomoć u sudskim reformama.

Zahvaljujući Ambasadi SAD, svih 25 sudnica u skopskom Krivičnom sudu imaju opremu za snimanje suđenja, renovirane su sudnice, kabineti sudija, sale za sastanke u više sudova u državi.

"U zadnjih 30 godina, SAD su investirale pola milijarde dolara za obuku sudskih službenika i tužilaca, a u Makedoniji postoji epidemija korupcije", konstatovala je nedavno ambasadorka Andžela Ageler.

Sa donacijom SAD, svih 34 suda u državi su u 2010. godini dobili i automatizovani sistem za raspodjelu sudskih predmeta, poznat kao AKMIS. Ali ovaj sistem, koji je trebalo da isključi ljudski faktor i da riješi problem "namještenih predmeta", dosad je izigran više puta. Neki od aktera u ovim prevarama, kao što smo rekli na početku, dobili su zatvorske kazne, neki su prošli nekažnjeno, ali niko ne može da garantuje da se predmeti dodjeljuju bez subjektivnog uticaja.

Penzija "spasila" predsjednika suda u Brčkom

Takvi potresi desili su se i u sudstvu Bosne i Hercegovine. Izvršna direktorica Transparensi Internešenela BiH Ivana Korajlić, podsjeća da je Transparensi Internešenel BiH podnio prijavu protiv aktuelnog glavnog tužioca BiH Milanka Kajganića, zbog manipulacija sa automatskom raspodjelom predmeta. Ipak, još nije poznato jesu li pokrenuti neki postupci u vezi ovog slučaja.

"Aplikaciju smo podnijeli na osnovu informacija iz Tužilaštva BiH o broju predmeta dodeljenih izvan sistema za automatsku raspodjelu. Taj broj je ipak veoma značajan u odnos na ukupan broj predmeta u Tužilaštvu BiH, a to stvara indikator da uopšte nije prestala praksa samovoljnog dodjeljivanja predmeta",izjavio je Korajlić za Fokus.

Korajlić, takođe, ukazuje ka selektivnom pristupu u procesuiranju slučajeva visoke korupcije, veoma jasnih političkih pritisaka i korupcijskih afera u samom sudstvu, gde su ključni ljudi povezani sa organizovanim kriminalom i korupcijom.

"Sve je to dio jedne veoma loše slike koja se šalje građanima, a zbog toga oni imaju sve manje povjerenja u rad sudstva",kaže Korajlić.

Ovakva percepcija građana je pod uticajem i zloupotrebe sistema automatskog upravljanja predmetima (CMS/TCMS), na način koji predmete dodeljuje "podobnim" sudijama i tužiocima, a to dovodi u pitanje samu nepristranost. I Evropska komisija je identifikovala ovaj problem, a nekoliko visokih lica iz sudstva su bili sankcionisani zbog odstupanja od slučajne raspodjele predmeta.

Sudija Osnovnog suda okruga Brčko u Bosni i Hercegovini Nedeljko Tabaković, detaljno opisuje kako "zaobići" sistem, sa ciljem da predmeti budu podeljeni "podobnim" sudijama. O manipulacijama je svjedočio prije tri godine pred Privremenom istražnom komisijom Parlamenta BiH, ali postupak protiv predsjednika suda u Brčku Jadranka Grčevića, nije imao epilog, zato što se on penzionisao. Kao što kaže Tabaković, postupak je bio odugovlačen bez razloga, sve do trenutka kada se Grčević penzionirao.

"Sistem je dobro osmišljen radi izvođenja automatske elektronske distribucije predmeta bez ikakvog spoljašnjeg uticaja. Ali, postoje i zloupotrebe. Oni su urađeni na način da IT-tehničari povezuju samo sudiju kome žele da dodijele predmet, a sve druge sudije isključuju iz sistema. Nakon toga, oni ponovo uključuju sve sudije. Znači, slučaj dobija samo sudija koji je bio povezan",objašnjava Tabaković.

On ukazuje i na sporne slučajeve preraspodjele predmeta. Iako je precizno propisano u kakvim situacijama i pod kojim uslovima je moguće da se radi to, iskustva našeg sagovornika govore o sasvim različitoj praksi.

"Predsjednik suda mora da da razloge za svaku preraspodjelu predmeta. Ja, na primer, u jednom sam predmetu donio odluku, međutim, postupak je bio ponovljen i predmet je bio preraspodeljen drugom sudiji, bez obrazloženja. Nakon toga, predmet je bio ponovo poslat meni. I ovog puta bez obrazloženja i bez naredbe o preraspodjeli. Samo sam dobio papirić na fascikli na kojem je pisalo 'dokumenta za sudiju Tabakovića'", kaže on.

U oktobru 2021. godine, glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine Gordana Tadić bila je disciplinski sankcionisana i premještena sa ove funkcije na poziciju tužiteljice, zbog manipulacija sa raspodjelom predmeta. Zbog istog prekršaja, Visoki sudski i tužilački savet prebacio je Mahmuta Švraku sa funkcije glavnog tužioca na funkciju tužioca Javnog tužilaštva Republike Srpske. Utvrđena je i disciplinska odgovornost glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Bosansko-podrinskog kantona (BPK) Mirsada Bilajca, te je zbog toga premješten na funkciju tužioca.

Ne može bilo ko da sudi Vesni Medenici

U Crnoj Gori je bilo dosta sumnji u zloupotrebu softvera,ali još nije pokrenut nijedan postupak.

Ekspertkinja Evropske Unije (EU) Maja Grubišin je još 2017. pripremila izvještaj u kome navodi da je usljed stare tehnologije, nedokumentovanih promjena  baze podataka i strukture podataka „bilo nemoguće da se sprovede bilo kakav savremeni alat Poslovne inteligencije (PI)”:

„Crna Gora u rukama imala jedan od najboljih alata PI koji su raspoloživi na tržištu i uprkos tome, nije bila u mogućnosti da ga poveže sa PRIS bazom podataka, usljed velikih nedokumentovanih promjena koje su izvršene tokom određenog vremenskog perioda…”

Algoritam za dodjelu predmeta koristi se već duže od sedam godina. U praksi su se više puta dešavale sumnje u zloupotrebu slučajne dodjele predmeta. Pravosudna inspekcija MP je prije više od godinu dana izvršila vanredni inspekcijski nadzor u Višem sudu u Podgorici,koji sudi za najteža krivična djela, i provjerom je zaključeno da je slučajna raspodjela predmeta dovedena u pitanje uvođenjem prakse da predsjednik suda odlučuje o sastavu sudskog vijeća.

Ovi zapisnici inspekcije završili su u Specijalnom državnom tužilaštvu(SDT), ali nije poznato da li je tužilaštvo pokrenulo postupak provjere ovih sumnji.

Iz MP kažu da nemaju informacije šta je uradilo tužilaštvo, a iz SDT-a ne odgovaraju na naša pitanja da li je pokrenut izviđaj i u kojoj je fazi postupak.

Iz MP su prilikom nadzora ustanovili da je predsjednik suda izdavao usmene naloge svom stručnom saradniku koji je administrator PRIS-a, a koji na osnovu naloga ažurira plan raspodjele, što utiče na algoritam slučajne raspodjele.

Ministarstvo ističe da ovakav način ažuriranja plana raspodjele na osnovu naloga predsjednika suda, ostavlja mogućnost da se utiče na izbor određenog sudije ili da neki predmet ne bude dodijeljen određenom sudiji.

„Jedna od mogućih zloupotreba, odnosno primjer kada je isključena slučajna dodjela odnosi se i na formiranje vijeća u predmetu u kom je optužena bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica”, istakli su tada iz MP.

Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, ali i dugogodišnjoj šefici Tužilaštva Vesni Medenici sudi se zbog optužbi da je posredovala da se predmeti pred sudovima završe u korist privatnih firmi, te da je za to primala mito.

Izvještaj pravosudne inspekcije tada je dostavljen Vrhovnom sudu, koji je

konstatovao da propusta nije bilo. I predsjednik Višeg suda Boris Savić je negirao optužbe za zloupotrebu slučajne dodjele predmeta navodeći da je u pitanju nepoznavanje načina rada i funkcionisanja pravosudnog informacionog sistema.

Stručnjaci, međutim, već godinama tvrde da se ovaj sistem može zloupotrijebiti, između ostalog, i tako što se pojedini predmeti iz tužilaštva ne dostavljaju sudu onog dana kada je “nepoželjni” sudija prvi po redosljedu da zaduži predmet, ali i da se redosljed prispjeća predmeta može zamijeniti u sudu.Takođe, neki tvrde i da je ključ u izmjeni sudskog poslovnika, jer se time sužava mogućnost manipulacije.

Koordinator informacionog sistema Sudskog savjeta (SS) Nemanja Zvicer ocjenjuje da će se nadogradnjom PRIS-a konačno ispuniti zahtjevi međunarodnih partnera u pristupanju EU.

“Sudski savjet (SS) je u februaru prošle godine donio odluku da se radi na rješenju koje će dati rezultate i zadovoljiti sve što traži CEPEJ i EK,u poglavljima 23 i 24 u smislu kvaliteta podataka”, ističe Zvicer.

On u naredne dvije godine očekuje da sve bude završeno i sistem funkcionalan.

Neuspešna Pribeova misija

Javnosti u Makedoniji i u Bosni i Hercegovini dobro je poznato ime nekadašnjeg njemačkog sudije i nezavisnog eksperta Evropske komisije Rajnharda Pribea. On je prva ličnost koja je javno progovorila o namještanju sudskih predmeta u Makedoniji. U prvom izveštaju u 2015. godini, Pribeova grupa otvorila je pitanje o nepoštovanju AKMIS-a, sa upozorenjem da su makedonske sudije našle način kako da zaobiđu sistem. U drugom izveštaju iz 2017. godine, Pribe je pošao korak dalje, slikovito je objasnio i kako su "nepodobne" sudije prebacivali u različita odjeljenja. Pritom, on je preporučio duboku reviziju sistema.

Izveštaj sa crvenim alarmom, potpisan od strane Pribea, dobila je i BiH u 2019. godini. Izveštaj Pribea istraživao je različite aspekte vladavine prava u BiH, uključujući sudstvo, korupciju, borbu protiv organizovanog kriminala i druge relevantne sektore. Sa obzirom na specifičnost izveštaja, preporuke i zaključci mogli su da imaju značajan uticaj na reforme u sudskom sistemu i drugim oblastima ključnim za vladavinu prava u BiH. "Ovo nije ništa drugo osim propala mogućnost da bude postignut napredak", komentarisao je on dvije godine kasnije, u intervju za bosanski Fokus.

Ali, i domaći eksperti ne štede riječi da ukažu da je sudstvo odavno prešlo crvenu liniju. Nakon šamara koje je makedonsko sudstvo dobilo u najnovijem izvještaju Evropske komisije, Darko Avramovski iz Koalicije "Svi za pravedno suđenje" kaže da je 2023. godina bila jedna od najlošijih godina za makedonsko pravosuđe.

"Nijedan sistem nije savršen i moći ćete da ga zloupotrijebite ukoliko pođete sa intencijom da ga zloupotrebljavate. U našem sudstvu često susrećemo kadar koji umjesto da popunjava zakonske praznine sa dobrom praksom, eksploatišu ih i zloupotrebljavaju. Tačno je da AKMIS sistem bio uveden, ali moramo da imamo u vidu da se radi o kompjuterskom programu, a kompjuterska tehnologija ide naprijed geometrijskom progresijom koju ne možemo ni da shvatimo u datim trenucima, zato je neophodno da taj sistem bude održavan, da bude nadograđivan, čak – ako postoji potreba – da bude potpuno promijenjen, kako bi mogao da odgovara realnim stanjima i potrebama u praksi", kaže on.

U Makedoniji kruži sarkastični komentar da se "u zatvoru leži samo zbog ukradenih ćevapčića, a ako ukradete milione iz budžeta, veoma je vjerovatno da će vam država za to platiti i odštetu". Komentar potpuno korespondira sa povjerenjem koju javnost gaji prema makedonskom pravosuđu. U anketi američkog instituta IRI iz 2021. godini, samo 23 posto su izrazili povjerenje u pravosuđe, dok su sudije i javni tužioci prošlu godinu počeli sa povjerenjem od osam posto, a završili sa povjerenjem od četiri posto. Strmoglavi pad produžen je i ove godine. Najnovija anketa IRI-ja u julu je poražavajuća – pravosudnom sistemu vjeruje samo jedan posto građana. Makedonija može slobodno da ponese neslavni "trofej" u regionu, za zemlju sa potpuno urušenim sudstvom.

Zadnje istraživanje sprovedeno od Transparensi Internešenela u BiH, predstavljeno sredinom decembra na konferenciji koja je u Sarajevu bila održana povodom Međunarodnog dana za borbu protiv korupcije, pokazala je da tamošnji građani najviše vide korupciju u zdravstvu (53,9 posto) i u policiji (43,1 posto). Na trećem mjestu je sudstvo, sa procentom od 40,7 posto. Predsednik Visokog sudskog i tužilačkog saveta Bosne i Hercegovine Halil Lagumdžija, govoreći na ovoj konferenciji, ocijenio je da je "korupcija zlo koje je postalo model ponašanja u društvu Bosne i Hercegovine".

U Crnoj Gori,prema posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, podrška sudstvu opada,dok raste podrška tužilačkoj organizaciji. Povjerenje u pravosudni sistem ima manje od polovine punoljetnih građana, ali je taj broj u porastu u odnosu na raniji period, pokazalo je istraživanje Centra za monitoring i istraživanje (CeMI), urađeno prošle godine. Međutim, ovaj porast se suštinski odnosi na porast povjerenja u tužilaštvo, koje je zadobilo veću podršku javnosti nakon izbora glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. U njegovom mandatu, pokrenuto je više postupaka protiv visokih funkcionera u pravosuđu, ali su svi ovi postupci pred sudom ili na početku ili suđenje nije ni počelo.

Sudstvo je temelj svake pravne države, ali izgleda da je, u zemljama regiona, koje nisu u EU, taj temelj uzdrman "zemljotresom" visokog stepena prema Rihterovoj skali. Nade građana su da će približavanje ka Evropskoj Uniji umanjiti cunami od političkih i drugih uticaja ka sudstvu.

Ovu sadržinu izradio je Institut za komunikacijske studije.
Novinari: Sonja Kramarska, Despina Todorovska (Tv Sitel), Maja Boričić (CIN-CG), Dinko Dundić, Sanela Karaica (Fokus)
Snimatelj: Slaven Tomović
Montaža: Fani Goševska Živković

Terapija za liječenje heroinske zavisnosti godinama se preprodaje naročito onima koji su u krizi, jer ima slično dejstvo kao heroin i drugi opijati. Mnogi zbog stigme neće da se liječe, pa kupuju ovaj lijek na crno od onih koji ga primaju na recept

Đurđa Radulović

U vrijeme kada se terapija za bolesti zavisnosti dijeli pacijenitima, prostor ispred Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i nekih domova zdravlja postaju lokacije najvećeg ''open scene-a'' u Crnoj Gori, odnosno mjesta gdje se slobodno vrši kupoprodaja i konzumiranje droga.

U zaturenom ćošku dvorišta KCCG svakog dana u određenom terminu, grupa ljudi čeka nervozno da od osoba koje se liječe od zavisnosti i koje dobijaju ljekove na recept, kupi dozu ovih medikamenata i ublaži krizu. Slično je i pred Domom zdravlja (DZ) na Koniku, ali i u ustanovama u drugim gradovima Crne Gore u kojima se izdaje na recept lijek buprenorfin i drugi medikamenti.

"Pokupi se mnogo ljudi koji pate od bolesti zavisnosti i trguje se baš opušteno. Pored buprenorfina, ljudi nude ksalol, dijazepam, heroin'', opisuje za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Petar (ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta), koji je dugo patio od bolesti zavisnosti, uobičajenu situaciju ispred zdravstvenih ustanova u kojima se dijeli terapija za bolest zavisnosti - buprenorfin.

Atmosfera je napeta. "Većina onih koji dođu su u krizi i onda je mnogo nervoze, koja se prenosi i na osoblje", kaže Petar. Korisnici terapije čim izađu viču ''osmica'' ili ''dvojka'' u zavisnosti od gramaže lijeka koju primaju, objašnjava on. Petar je i sam kupovao, a kasnije i preprodavao buprenorfin na ovim lokacijama.

Lijek buprenorfin je tip opoidne supstitucione terapije (OST), koji je u crnogorskom zdravstvenom sistemu prisutan od 2017. Pored buprenorfina, u Crnoj Gori se kao vid OST-a daje i metadon od 2005. Međutim, mnogo je veći broj korisnika buprenorfina.

Crno tržište buprenorfina datira iz perioda kada ga u zvaničnoj upotrebi u Crnoj Gori nije ni bilo, objašnjava Petar. "I prije nego što se pojavio kao lijek, buprenorfin se mogao nabaviti pod imenom suboteks. Švercovali su ga iz Hrvatske'', kaže. On ga je nabavljao još prije deset godina po cijeni 50 eura po tableti. "Kupimo nas dvoje troje i podijelimo'', prisjeća se Petar.

Ljudi koji su bili u problemu sa opijatima, koristili su suboteks ''na svoju ruku'', neki nadajući se magičnom izliječenju, objašnjava sagovornik. "Davalo nam je lažnu sliku da ćemo se lako skinuti sa heroina i da će bolest zavisnosti samo nestati''.

Kada je 2016. godine buprenorfin uveden u zdravstveni sistem Crne Gore, počela je i šira upotreba ovog lijeka ''na crno''. "Tada sam počeo da ga uzimam od dilera, najčešće od ljudi koji su bili na listi zdravstva kao korisnici buprenorfina, a zapravo su ga preprodavali'', kaže Petar. Cijena je bila znatno niža, 10 eura, što se smatralo povoljnim''.

Iz Crnogorske mreže za smanjenje štete LINK kažu da određeni broj korisnika buprenorfinske terapije preprodaje ovaj lijek na crnom tržištu. "Nije tajna da neki od korisnika buprenorfinske terapije koji su u zdravstvenom sistemu Crne Gore ne koristi ovaj lijek adekvatno, odnosno isključivo u terapijske svrhe", kažu za CIN-CG iz LINK-a. Većina lijek preprodaje se osobama koje su korisnici droga, uglavnom heroina, ali i samog buprenorfina, a nijesu na terapiji.

Od 2017. do 2021. broj korisnika terapije buprenorfinom je rastao iz godine u godinu. Broj korisnika 2017. bio je 819 da bi 2021. bio 1.390. Prvi put je 2022. broj korisnika pao na 1.191. Međutim broj izdatih miligrama nije značajno pao i obje godine bio je oko 550.000 miligrama, što se održalo i tokom 2023.

U ATMOSFERI DILOVANJA, TEŠKO DRŽATI SE TERAPIJE

Petar se nadao da će redovnom kupovinom buprenorfina na crnom tržištu uspjeti da se izliječi od bolesti zavisnosti, ali tako da ne bude evidentiran u zdravstvenom sistemu, objašnjava on.

Međutim, kada je shvatio da mu ne ide, prijavio se na program liječenja u Centru za mentalno zdravlje, DZ Podgorica, nadajući se makar redovnoj psihoterapiji. Ponuđen mu je samo buprenorfin, uz povremene konsultacije sa psihijatrom. "Bio sam očajan, pristao sam, ali nijesam vjerovao da mi mogu pomoći bez psihoterapije i ostalih elemenata oporavka, kao što su radna terapija i program resocijalizacije'', kaže on.

Naglašava da je ''pijaca droge'' ispred zdravstvenih ustanova jako nepovoljno okruženje za one koji hoće da održe disciplinu sa terapijom. "Tu se nudi bukvalno sve''. Ubrzo je i sam počeo da preprodaje buprenorfin, na svega par metara udaljenosti od mjesta gdje je uzimao terapiju. Novac je, kako kaže, koristio da kupi heroin, ili jednostavno da dobije ''deset eura dnevno''.

"Nijesam tražio veću dozu, ali iz priče drugih sam čuo da je dovoljno da se požališ da nije dovoljno, da se loše osjećaš da bi ti ljekar povećaju dozu. Mnogi to zloupotrebljavaju da bi prodali i zaradili više'', kaže Petar.

Upućeni izvor koji je želio da ostane anoniman kaže za CIN-CG da se na ovom crnom tržištu odvijaju stvari kao na berzi. "Buprenorfin je toliko tražen da je cijena ispred ustanova gdje se dijeli, u vrijeme dijeljenja četvrostruko manja nego par sati kasnije, uveče'', kaže on.

I ljudi koji nikad u životu nisu imali problem sa drogom, koriste sistem i vode se na terapiji bup-om, da bi ga preprodavali, kaže on. ''Za neke ljude postoji priča da im se i baba vodi na terapiji. Moguće da je šala, ali pokazuje koliko je pojava zloupotrebe zastupljena'', kaže ovaj izvor.

U publikaciji ''Zadovoljstvo korisnika/ica OST programima u Crnoj Gori'' (2022) LINK-a i navodi se da su korisnici uvjereni da zdravstveno osoblje vidi problem, ali da ne postoji zainteresovanost da se riješi.

"...Subota ujutru, ispred stoje korisnici/e terapije koji nude terapiju...neko traži da kupi, znači, odvija se otvorena i slobodna kupoprodaja terapije koju sestre, pa čak i doktorica moraju da primijete...Nekoliko puta sam se osjećao neprijatno jer sam pomislio kako je morala da me čuje sestra kako dogovaram prodaju 'bupova', ali oni jednostavno ignorišu takve stari'', navodi jedan od intervjuisanih korinika u publikaciji LINK-a i Juventasa.

Korisnici tolerisanje situacije od strane osoblja doživljavaju kao ''vid nebrige prema korisnicima/ama koji poštuju pravila, smatraju da zbog cijele situacije oni ''stradaju nevini''.

Najveći broj ispitanika navodi da bi za promjene nabolje bila najvažnija veća zainteresovanost zdravstvenog i socijalnog osoblja, jača kontrola programa OST, uvođenje discipline. Najveći broj predloga odnosi se na usluge pshiloška podrška, okupaciona terapija i pomoć pri zapošljavanju.

LJEKARI NEZAINTERESOVANI ZA RAD U OST PROGRAMU

"Trenutno je na buprenorfinskom programu u Domu zdravlja na Koniku preko 300 pacijenata od kojih njih 160 liječe tri psihijatra Centra za mentalno zdravlje, a 140 liječi dva psihijatra zaposlena u KCCG'', objašnjavaju za CIN-CG iz DZ Podgorica.

Osim pacijenata domova zdravlja, psihijatri KCCG-a su zaduženi za oko još 100 pacijenata koji lijek primaju u toj ustanovi.

Iz LINK-a objašnjavaju da u cijelom programu postoji otpor ljekara da rade u buprenorfinskom programu. U publikaciji LINK-a i Juventasa osoblje – ljekari, pshiholozi i socijalni radnici, koje radi sa ovim pacijentima izjasnilo se da ih ne odbija vrsta patologije, već uslovi rada. Smatraju da je potrebno osoblje na odgovorajući način stimulisati "ne samo materijalnim nadoknadama, već i drugim vrstama stimulacija - beneficirani radni staž, studijska putovanja, stručna usavršavanja i razmjena iskustava sa drugim programima'', navodi se u publikaciji.

Iz Centra za mentalno zdravlje pri DZ Podgorica navode da je buprenorfinski program od početka praćen mnogobrojnim problemima. "U prvoj fazi ljekari iz Doma zdravlja Podgorica nisu htjeli da rade taj program, tamo se vršilo samo izdavanje lijeka, a sa pacijentima su radili psihijatri iz KCCG-a''. Kažu da je dobro što više nije tako i što su se prije više od godinu uključila i tri ljekara iz Centra za mentalno zdravlje.

Iz KCCG-a su kazali za CIN-CG da su zdravstveni radnici svakodnevno suočeni sa velikim pritiskom, često verbalnim, a nije izuzetak ni fizički napad, od strane korisnika OST. Zbog toga je obavezno prisustvo obezbjeđenja, koji su po zakonu dužni da prijave i zloupotrebe kada primijete.

Zdravstveni radnici koje smo kontaktirali smatraju da bi trebalo izmjestiti odjeljenja za dodjelu buprenorfina iz ovih institucija i sve premjestiti u jedinstveni centar. Iz KCCG-a su već pokrenuli inicijativu da se ovaj način izdavanja terapije izmjesti iz te ustanove.

"Trajno rješenje bi bilo dislociranje prostora gdje se vrši distribucija buprenorfina van Dom zdravlja Konik. To bi bila cjelina koja bi bila dovoljno udaljena od škola i naselja, a u isto vrijeme adekvatno povezana sa javnim prevozom, kako bi pacijeni mogli uredno dobijati svoju terapiju. Odgovarajući pregovori su već obavljeni na ovu temu između menadžmenta Doma zdravlja Glavnog grada'', kazali su iz DZ Podgorica.

Iz zdravstvenih ustanova smatraju da je pojava crnog tržišta buprenorfina kompleksan problem, koji mora uključiti i druge relevantne državne institucije, kao što je Ministarstvo unutrašnjih poslova radi rješavanja bezbjedonosnih problema.

"Buprenorfinski program je vrlo zahtjevan, podrazumijeva postojanje kvalitetnih prostornih uslova kao i adekvatna kadrovska rješenja'', kazali su za CIN-CG iz DZ Podgorica.

ZLOUPOTREBA KONTROLNIH TESTOVA

Kontrola jednom mjesečno kod psihijatra sa negativnim testom je praksa koja omogućava pacijentima da ostanu u programu. Međutim, zloupotrebljavaju se i testovima.

Kada se uđe kod ljekara trebalo bi da se pokaže negativan test na droge i baci, ali pacijenti često proslijeđuju jedan drugom jedan pozitivni test, objašnjava jedan od intervjuisanih korinika u publikaciji LINK-a i Juventasa. "Testovi na droge se takođe prodaju, kupuju, dodaju, rade se razne malverzacije...uzme se jedan test pa se vrti pet, šest kontrola'', kaže.

Petru je poznata ova kako kaže ''kolegijalnost'' među pacijentima koji pate od zavisnosti. Test se radi u toaletu ustanove, pa se dešava da jedna osoba koja je čista na dan kad se rade kontrole ostavi u toaletu uzorke drugima. "Onda svi radimo test na taj uzorak i pokažemo negativan test", objašnjava Petar.

Navodi se u publikaciji Juventasa i da su mnogi pacijenti vratili upotrebi droga tokom pandemije, zbog manjka testiranja. "Ljudi mogu istovremeno da se drogiraju i podižu terapiju'', navodi jedan od korisnika. To naravno ima loše efekte kada je liječenje u pitanju.

STIGMATIZACIJA - GLAVNI UZROK CRNOG TRŽIŠTA BUPRENORFINA

Crno tržište razvilo se najprije zahvaljujući tome što postoji potražnja - odnosno potreba za buprenorfinom, ali i strah od stigme ukoliko osoba ''uđe u sistem'' kao pacijent. Međutim, i oni koji prodaju ovaj lijek su uglavnom socio-ekonomski ugrožene osobe, dakle žrtve sistema, objašnjavaju iz LINK-a.

"Jedan od razloga što ljudi prodaju buprenorfin je to što su korisnici droga teško zapošljiva kategorija'', kažu iz LINK-a. Prema podacima istraživanja "Zadovoljstvo korinika OSTprograma u Crnoj Gori'' iz 2022. svega 26,5 odsto korisnika imalo je neki vid radnog angažmana, najčešće nestalni ili sezonski posao. Mnogi korisnici intervjuisani u ovoj publikaciji LINK-a i Juventasa naveli su da je zapošljavanje važan preduslov za održavanje apstinencije i oporavka, te da im je potrebna pomoć u domenu resocijalizacije nakon ulaska u program.

Problem predstavlja i to što se buprenorfin dijeli obično tokom radnog vremena, kažu iz LINK-a. "Malo koji poslodavac će pristati da pusti pacijente da svaki dan izađu bez objašnjenja, nekad i na dva sata, u zavisnosti od reda čekanja na terapiju'', kažu iz LINK-a.

Zato je mnogim korisnicima intervjuisanim u publikaciji laknulo kada je počela epidemija i izdavanje lijeka prešlo sa svakodnevnog na dva puta nedjeljno. "Kažeš odoh u grad da završim nešto, ali bogami svaki dan - ne može'', kazao je jedan od intervjuisanih.

Iz LINK-a objašnjavaju da je strah od stigme i gubitka posla realan, te da je Crna Gora puna predrasuda, većina poslodavaca ne želi zaposlene sa problemom zavisnosti. Zato oni koji su na zvaničnoj listi zdravstvenog sistema često kriju od poslodavaca situaciju, i primorani su da nalaze izgovore za izostanak sa posla za vrijeme primanja terapije.

Dok god bude tako, buprenorfina ''na crno'' neće faliti.

IZOSTAJE SARADNJA ZDRAVSTVA SA USTANOVOM ZA REHABILITACIJU

"Ja sam u jednom momentu odlučio da budem bez droga, bez 'bupova'. Međutim moja psihijatrica nije to podržavala. Smatrala je da ću se, ako napustim program, vrlo brzo vratiti opijatima'', kaže Petar.

To ga je bacalo u očaj. "Nijesam imao osjećaj da postoji alternativa. Sistem ne radi na tome da se ti jednoga dana skineš'', kaže on.

Na kraju odlučio se na tretman oporavka u ustanovu za rehabilitaciju Kakaricka gora, gdje se ne uzima ni supstituciona terapija.

"Jedan od uslova prijema i početka tretmana jeste negativan test na prisustvo psihoaktivnih supstanci, uključujući buprenorfin ili bilo koju drugu terapiju'', kažu za CIN-CG iz Kakaricke gore."Apsolutno nam je poznato koliko je to zahtjevno za kandidate s toga uvijek sugerišemo da u komunikaciji sa psihijatrom koji izdaje supstitucionu terapiju idu na koncept smanjenja doza, a potom i ukidanja kao pripremu za početak tretmana'', navode.

Iz ove ustanove pokrenuli su više inicijativa ka zdravstvenim ustanovama koje rade sa bolestima zavisnosti. Navode da imaju Sporazum o saradnji sa bolnicom u Dobroti, koji omogućava upućivanje kandidata za detoksikaciju kao i pripremu i ukidanje supstitucione terapije za pacijente koji pokažu interesovanje za rehabilitacijom.

Ističu da se konsultuju sa psihijatrima o spremnosti potencijalnih kandidata za boravak u ustanovi, ali da to nije formalizovano, jer JU Kakaricka gora nije dio zdravstvenog sistema. "Ustanova je više puta inicirala sastanke sa Ministarstvom zdravlja kako bi dogovorili eventualnu podršku, ali još nemamo definisanih pomaka", kažu iz Kakaricke gore.

Prema planovima premijera Spajića, Crna Gora bi mogla biti raj za kripto zajednicu. Najavljuje se čak i uvođenje hidro obveznica, koje bi mogle da ugroze naše rijeke i prirodu
Tim CIN-CG


U Crnoj Gori nešto više od jedan odsto stanovništva posjeduje kriptovalute, njih 7053 prema podacima Triple-A, privatne kompanije za procjenu broja imalaca kriptovaluta na globalnom nivou.

Najpoznatiji vlasnik kriptovaluta u zemlji je premijer Milojko Spajić. On je u imovinskom kartonu, još dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja u 42. Vladi, naveo da posjeduje bitkoin. U posljednjem izvještaju, nakon što je preuzeo najznačajniju funkciju u državi, Spajić je prijavio da pored bitkoina posjeduje i druge kriptovalute – ETH (ethereum), BNB (binance), USDT (tether) i još neke kojima ne navodi naziv. Ni u jednom izvještaju nije precizirao kolika je vrijednost ovog digitalnog novca. Za razliku od njega, aktuelni ministar pravde Andrej Milović naveo je da njegove kriptovalute vrijede 30 hiljada eura, iako ne ističe koje su tačno.

Neke od valuta koje ima Spajić postale su ključni alati za pranje novca, upozorava Kancelarija za droge i kriminal Ujedinjenih nacija (UNODC). Ističu da je tether postao omiljeno sredstvo za prevare širom istočne i jugoistočne Azije.

Kriptovalutama su se navodno bavila još neka imena koja se pominju ovih dana u javnosti. Tako je bivši operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Duško Golubović, nakon što je MANS objavio istraživanje o višemilionskoj imovini njegove porodice, obznanio da je do dijela tih sredstava došao rudareći bitkoine. Tu su i Bojan i Dejan Petričević, graditelji sporne Lamele C, na Zabjelu, koja se trenutno ruši po nalogu ministra urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Janka Odovića. Petričevići su zbog rudarenja kriptovaluta bili i uhapšeni 2020. godine. Oni su osumnjičeni da su nelegalno napajali strujom čak 252 računara, preko kojih su dolazili do digitalnog novca. Za proces dolaženja do kriptovaluta, to jest rudarenja, neophodno je mnogo električne energije za napajanje specijalnih kompjutera, konstruisanih za ove poslove.

Nedavno je na graničnom prelazu sa Srbijom, Dobrakovo, državljaninu Srbije zaplijenjena neprijavljena oprema za rudarenje kriptovaluta, vrijedna skoro sedam hiljada eura.

Crna Gora bi, prema nekim ranijim izjavama premijera Spajića, trebalo bi da postane raj za kripto zajednicu. Tvrdio je da bi u industriji kriptovaluta u Crnoj Gori posao moglo da nađe desetak hiljada ljudi. Tokom 42. Vlade, pri Ministarstvu finasija i socijalnog staranja bio je formiran i Direktorat za blokčejn i kriptovalute, na čijem je čelu bio Andrej Milović. Direktorat je ukinut 2022, kada su smijenjeni Spajić i Milović, pošto je Građanski pokret URA ušao u savez sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) i dobio manjinsku podršku te partije za formiranje Vlade.

Dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja, Spajić je u Crnu Goru doveo jednog od najpoznatijih imena iz kripto svijeta - Vitalika Buterina, kanadsko-ruskog biznismena koji je napravio ogromno bogtstvo poslujući sa digitalnim novcem. Buterin je dobio i crnogorski pasoš, koji mu je dodijelio tadašnji premijer Zdravko Krivokapić, na inicijativu Spajića. Od tada je ovaj kanadski državljanin više puta boravio u Crnoj Gori, pa i nedavno, nakon što je Spajić preuzeo ključnu funkciju u državi.

Zanimljivo je da je u junu 2023. u Tivtu pronađen kriptomat (bankomat za kriptovalute gdje se one mogu zamijeniti za eure ili neku drugu digitalnu valutu) iako takva vrsta trgovine u Crnoj Gori još nije zakonski regulisana. Tadašnji ministar finansija Aleksandar Damjanović je, nakon sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost, saopštio da se kriptomat povezuje sa Džordžom Kotrelom, britanskim finansijerom i osuđivanim kriminalcem. Kotrel je, inače, pod istragom američkih istražnih organa. On je boravio u Crnoj Gori, i 2020. godine u Tivtu je osnovao kompaniju Private family office. Ratko Pantović, Kotrelov advokat, saopštio je da kriptomat nije njegovog klijenta, već vlasništvo kompanije Global Trust Limited čiji je osnivač Hon Kong Yong.

Da bi Crna Gora postala atraktivna za kripto zajednicu trebalo bi ispuni brojne preduslove. Prije svega legislativu, jer Evropska unija (EU) upozorava da se ova industrija mora urediti striktnim zakonskim rješenjima, da se ne bi dešavali ekonomski lomovi, zbog mogućih špekulacija i nesigurnosti valuta, ali i prevara kojih je do sada bilo mnogo. Pored toga, da bi se razvila ova industrija treba obezbijediti značajne količine električne energije, ali i vode.

Procjenjuje se, piše Forbes, da rudarenje samo bitkoina godišnje troši oko 127 teravat-sati struje, što je više od godišnje potrošnje električne energije u Norveškoj.

U tekstu Bitcoin's growing water footprint, objavljenom krajem prošle godine u časopisu Cell Reports Sustainability, finansijski ekspert Alex de Vries napisao je da bi rudarenje kriptovaluta moglo da utiče na količinu pitke vode u svijetu, ukoliko se sa tim nastavi bez mjera nadzora. De Vries navodi da se velika količina vode koristi za hlađenje termoelektrana na ugalj i plin koje daju energiju za rad računara u velikim data centrima. On procjenjuje da je rudarenje bitkoina 2021. godine potrošilo preko 1 600 gigalitara vode širom svijeta. Svaka transakcija, piše de Vries, na bitkoin blokčejnu koristi prosječno 16 hiljada litara vode, dovoljno da se napuni bazen.

Jedan od prvih sastanaka, nakon što je zauzeo poziciju prvog u Vladi, Spajić je imao u decembru prošle godine sa Ben Van Holom i Samsonon Mouom iz kompanije JAN3. Sastanku je prisustvovao i princ Filip Karađorđević. Oni su govorili o saradnji i mogućem uvođenju bitkoin hidro obveznica u Crnoj Gori.

Jedan od proklamovanih ciljeva kompanije JAN3 je da bitkoin postane službeno sredstvo plaćanja u različitim državama. Kao start up ova firma je bila aktivna u Salvadoru, koji je prvi u svijetu 2021. uveo kriptovalute kao zvanično sredstvo plaćanja. Tada je vrijednost jednog bitkoina bila preko 60 hiljada američkih dolara. Međutim, salvadorski eksperiment doživio je krah. Kriza usljed rata u Ukrajini, porast inflacije, odluke Federalnih rezervi SAD-a da povećaju kamatne stope, ali i prevare u kripto zajednici, uslovile su pad vrijednosti najpopularnije kriptovalute na svijetu, pa je bitkoin izgubio više od 50 odsto vrijednosti u 2022. godini. To je Salvador gurnulo u ekonomske probleme. Ranija upozorenja međunarodnih finasijskih institucija, prije svega Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke (SB), predsjedniku Salvadora Najibu Bukeleu, da će odluka o bitkoinu kao zvaničnoj valuti uticati na ionako nestabilne javne finansije, nijesu prihvatana, zbog čega je kasnije zemlja platila visoku cijenu, od koje se još nije oporavila, iako je vrijednost bitkoina u međuvremenu počela da se oporavlja.  

U Salvadoru su, uz dolar koji je je zvanična valuta, svi morali da prihvate i bitkoin. Predsjednik Bukele je tvrdio kako se, između ostalog, odlučio na uvođenje kriptovalute u platni promet zemlje, da bi Salvadorcima koji žive u inostranstvu omogućio da šalju digitalni novac kući bez provizije. Doznake iseljenika čine oko 20 odsto bruto domaćeg proizvoda te države. Predstavnici više međunarodnih finansijskih organizacija navodili su da bi baš zbog transakcija iz inostranstva bitkoin mogao da postane privlačna valuta siromašnijim zemljama, koje imaju brojnu dijasporu.

Pored Salvadora, kompanija JAN3 djelovala je i u zemljama Južne Amerike. Stručnjaci sa zapada upozoravaju da neke kompanije koje se bave poslovima vezanim za kriptovalute obično imaju strategiju da uđu u zemlje koje nemaju razvijene institucije i regulative, jer na neregulisanom tržištu mogu lakše da se “prodaju” mnogi nesigurni projekti.

Bitkoin hidro obveznice

Kako su iz kompanije JAN3 naveli na njihovom oficijalnom sajtu, premijer Spajić je sa predstavnicima te firme i princem Karađorđevićem razgovarao o mogućnosti da se putem hidro obveznica iskoriste bogati hidroenergetski resursi Crne Gore za rudarenje bitkoina, što bi, kako su još istakli, bili novi izvori prihoda za državu. ,,Premijer je ukazao na obilje rijeka u zemlji, ističući hidroelektrični potencijal…  Ideja o izdavanju hidro obveznica pokazala je inovativno razmišljanje koje bi moglo da otvori nove puteve za ekonomski rast“, piše još na sajtu JAN3.

Šta bi to podrazumijevalo, kako bi to uticalo na prirodu, rijeke, kakve bi se elektro postrojenja gradila i gdje, to nije objašnjeno nakon sastanka. 

Prema pojašnjenju na sajtu Bitcoin News, hidro obveznice bi se vezale za mrežu rijeka u Crnoj Gori, izgradnju hidroelektrana i prozvodnju električne energije. Na taj način, navodi se na ovom specijalizovanom sajtu nova energija bila bi upotrijebljena za stvaranje nove vrijednosti bitkoina.

I na sajtu Be in Crypto pisalo se o ovom slučaju. ,,Bitkoin obveznice zasnovane na obnovljivoj energiji mogle bi da budu sljedeća velika mašina za održiva ulaganja. Štaviše, Crna Gora bi mogla biti sljedeća zemlja koja će početi da ih izdaje“, navodi se na ovom portalu.

Zanimljivo, ovakav projekat je aktuelan u Salvadoru. U toj državi se, posredstvom JAN3, planiraju vulkanske obveznice kojima bi se za rudarenje bitkoina koristila energija iz vulkana Končagva, u čijem podnožju se planira i izgradnja bitkoin grada. Te obveznice bi trebalo da se izdaju početkom ove godine, a odobrene su krajem prošle, uprkos protestima zbog ove namjere u toj zemlji.

Kriptovalute su na udaru zelenih aktivista i regulatora i zbog povećavanja emisija ugljen dikosida. Ukupna emisija ugljen dioksida u globalnoj industriji bitkoina porasla je na 60 miliona tona, prema izvještaju Bank of America, što je jednako količini izduvnih gasova koje proizvede oko devet miliona automobila.

Finansijski savjetnik i bivši saradnik u Direktoratu za blokčejn i kriptovalute Novak Svrkota za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) ističe da rudarenje bitkoina nema ozbiljnog uticaja na zagađivanje životne okoline. ,,Troši se samo električna energija. Najekološkije je na Islandu, na primjer, gdje se ona izvodi iz geotermalnih izvora. Nema nekih klasičnih zagađenja, osim onih koja idu na izradu same opreme“, navodi on.

Svrkota ističe da je Crnoj Gori neophodna jedna opširna analiza prije pokretanja ozbiljnih projekata. ,,Rudarenje bitkoina zasnovano na hidropotencijalu koji imamo treba da prođe  detaljnu analizu. Potrebe za električnom energijom će eksponencijalno da rastu. Više je uzroka. Prije svega, povećana je upotreba baterija, ne samo u automobilskoj industriji, nego se dešava eksplozija broja svih uređaja koji koriste baterije. Električna energija je nova nafta, praktično. Tu je i pitanje vještačke inteligencije i super kompjutera, digitalizacije država. Sve to troši ogromnu količinu električne energije. To će biti resurs koji je potreban svima. Treba vidjeti i potencijal solarnih elektrana, šta ćemo sa tim viškom električne energije raditi, da li ćemo ga dati bitkoinu… Sve treba staviti na papir i uzeti u obzir“, kaže Svrkota.

Premijer Spajić je govorio o mogućnosti osnivanja bitkoin zajednice u zemlji, slično zajednicama kao što su Bitcoin Beach u Salvadoru i Jungle i Lake.

Iz Centralne banke Crne Gore (CBCG) su, dok je na njenom čelu bio Radoje Žugić, upozoravali investitore na rizike ulaganja u kriptoimovinu, jer još nema odgovarajuće zakonske regulative. Ti rizici odnose se na špekulativna ulaganja i činjenicu da neke kriptovalute nemaju pokriće. Pored toga, isticali su da uloženi iznos investicije nije osiguran, da ne pripada sistemu zaštite potrošača i da nije obuhvaćen sistemom osiguranja depozita. Navodili su i da nema ni nadležne institucije koja štiti od gubitaka uzrokovanih ulaganjem u kriptoimovinu.

Zemlje sa najvećim brojem vlasnika kriptovaluta su Indija (šest odsto od ukupne populacije), SAD (14 odsto), Vijetnam (21 odsto) i Pakistan (oko sedam odsto). Visoko se kotiraju i Rusija (sa oko šest odsto), Turska (pet odsto) i Ukrajina (10 odsto) – države iz kojih u posljednjih nekoliko godina brojni investitori borave u Crnoj Gori.

Kripto prevare: Amerika, Estonija, Velika Britanija, Srbija…

Jedna od poznatijih prevara u kripto svijetu je ona koju su počinile FTX i Celsius Network, kompanije čija su sjedišta bila na of šor rajevima - na Bahamima i Nju Džerziju. Osnivači ovih firmi, Sem Benkman-Frid i Aleks Mašinski su se 2022. našli pred američkim tužilaštvom zbog obmane klijenata. Benkman-Frid je osumnjičen da je pljačkao depozite klijenata FTX-a, kako bi platio dugove svog hedž investicionog fonda Alameda Research, te da je od tih novaca kupovao i nekretnine i donirao milione dolara za kampanje demokrata i republikanaca. Mašinski je optužen da je prevario investitore za milijarde dolara.

Policija u Estoniji uhapsila je 2022. Sergeja Potapenka i Ivana Turogina, zbog sumnje da su prevarili stotine hiljade ljudi, za oko 575 miliona dolara. Ova dvojica 37-godišnjaka navodila su klijente da ulože u lažno rudarenje kriptovalute HašFler i lažnu virtuelnu banku Polibijus.

Zanimljiv je i slučaj Ruže Ignjatove, 42-godišnjakinje Bugarke koju potražuje FBI zbog navodne umiješanosti u organizovanje i prevaru kriptovalutom po imenu OneCoin. Ignjatova se predstavljala kao izumiteljka kriptovalute ravne bitkoinu i ubijedila je ljude, mahom u Velikoj Britaniji, da ulože novac. Ispostavilo se da je OneCoin lažna valuta, te da nikada nije ni bila zaštićena blokčejn tehnologijom kao druge. U suštini, Ignjatova je koristila klasičnu piramidalnu šemu, pa je tako prevarila mnoge, za više od četiri milijarde dolara.

I u našem regionu bilo je prevara. Početkom januara 2023. godine, u Srbiji je uhapšeno 14 ljudi koji su osumnjičeni da su putem interneta obamanuli strane državljane i pričinili im štetu veću od dva miliona eura. U akciji je učestvovao i EUROPOL, kao i pravosudni organi Bugarske, Njemačke i Kipra. ,,Osumnjičeni su reklamama na društvenim mrežama mamili žrtve na sajtove kojima su tajno upravljali, i nudili naizgled izuzetne mogućnosti ulaganja u kriptovalute. Žrtve, uglavnom iz Njemačke, prvo bi uložile niske, trocifrene sume, a zatim su ih ubjeđivali da izvrše transfere većih iznosa”, naveli su tada iz EUROPOLA.

Slučaj Do Kvon

Jedan od najpoznatijih ljudi iz kripto svijeta, suosnivač singapurske laboratorije Terraform Labs, Južnokorejac Do Kvon, čije je puno ime Kvon do Hjung, trenutno je u pritvoru u Crnoj Gori. Njegovo izručenje su tražile Južna Koreja, kao i Amerika, gdje mu u Njujorku 25. marta ove godine slijedi suđenje koje je inicirala američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC). On se tereti za više krivičnih djela kao što su zavjera u cilju prevare “teške” 40 milijardi američkih dolara u vezi sa kupovinom, prodajom i manipulacijom kriptovalutama, to jest hartijama od vrijednosti, kao i za elektronsku prevaru.

Do Kvon je, prema pisanju portala Forkast, završio jednu od najprestižnijih privatnih srednjih škola u Južnoj Koreji, Daevon, u Seulu, a 2015. godine je diplomirao na čuvenom kalifornijskom Univerzitetu Stanford. Dobitnik je i Tjuringovih nagrada, za koju kažu da je kao Nobelova nagrada u računarstvu. U 2012. je proveo tri mjeseca na stažiranju za softversko inženjerstvo u kompaniji Apple Inc, a u 2015. još tri mjeseca u Microsoft Corp. Osnovao je 2016. telekomunikacionu kompaniju Anifi Inc.

Terraform Labs je pokrenuo u Singapuru 2018. sa Danijelom Šinom, takođe Južnokorejcem iz poznate porodice sa jakim političkim i biznis vezama. Njihova kompanija je u godini nakon osnivanja predstavila dvije digitalne valute - terraUSD (UST) i luna. Kasnije su iz Singapura sjedište firme prebacili u domovinu. Do aprila 2022. već su imali oko 230 hiljada štediša, pa je firma Terraform Labs tada vrijedila preko 40 milijardi dolara.

Međutim, u 2022. dogodila su se masovna povlačenja digitalnog novca iz njihovog protokola Anchor-a, što je destabilizovalo valute terraUSD i lunu koje su postale bezvrijedne, i firma koja je vrijedila desetine milijardi potpuno je propala.

Pravosuđe će tek utvrditi šta je prouzrokavalo ovaj lom i masovna povlačenja i kakva je uloga osumnjičenih osnivača bila u svemu tome, da li su oni povukli taj novac. Iz Terraform Labs-a su pokušali da se pravdaju da su žrtva napada konkurencije, ali nikada nijesu identifikovali koje, niti su predočili jasne dokaze za te tvrdnje.

Do Kvon i njegov patner su, prema pisanju Forkast portala, uništili stotine hiljada ljudi, od kojih su mnogi izgubili svoju životnu ušteđevinu. Policija u Južnoj Koreji je i neke slučajeve samoubistva povezala sa ovim kolapsom i procijenila da je ovaj slučaj prouzrokovao štetu u vrijednosti od 58 milijardi dolara za 280 hiljada ljudi u toj zemlji.

Slom Do Kvonovog Terraform Labs-a doveo je do krize na globalnom kriptotržištu i pada vrijednosti i drugih kriptovaluta. Tako su krajem 2022, i neki od najvećih i najpouzdanijih kripto projekata počeli da propadaju, a najpoznatija kriptovaluta - bitkoin je značajno izgubila na vrijednosti.

Kvon je u septembru 2022. u Južnoj Koreji optužen za prevaru i kršenje Zakona o tržištu kapitala. Tada je i INTERPOL za njim izdao crvenu potjernicu na zahtjev južnokorejskih vlasti. U oktobru iste godine, Do Kvon se pojavio u podcastu Unchained koji vodi novinarka specijalizovana za kriptovalute Laura Šin i kazao je da su neke greške napravljene, ali da se ne radi o prevari ili piramidalnoj šemi.

Ministarstvo spoljnih poslova Južne Koreje je u oktobru 2022. mislilo da se Kvon nalazi u Singapuru. Međutim, ubrzo su južnokorejski tužioci potvrdili da je on otišao u Evropu preko Dubaija. Prvo se sumnjalo da se naselio u Srbiju, jer je tu prijavio adresu. Onda je u martu 2023. uhapšen na podgoričkom aerodromu, odakle je, navodno, sa lažnim pasošem pokušao da se vrati za Dubai. Nije poznato kako je i zbog čega Do Kvon završio u Crnoj Gori.

Slučaj Do Kvon je, samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora 2023, tresao izbornu kampanju. Nakon što je uhapšen, Do Kvon je na više adresa crnogorskih zvaničnika poslao pismo u kom je navodno naveo da mu je Spajić tražio da se da se uključi u finansiranje njegove kampanje. On je navodno još tvrdio i da Spajića poznaje od 2018. Ovaj slučaj je u političke svrhe pokušao da iskoristi tadašnji premijer Dritan Abazović, sumnjičeći Spajića za veze sa Do Kvonom. Prema procjenama analitičara, ovo je donekle oštetilo izborni rezultat Pokreta Evropa sad (PES), ali još više samog Abazovića, koji je postao neprihvaljiv partner Spajićevoj partiji, koja je ipak dobila najviše glasova.

Spajić je demantovao sve optužbe. Naveo je da je Do Kvon uhapšen zahvaljujući njemu. ,,Do Kvon je prevarant koji je prevario milione ljudi, uključujući i moje prijatelje i kompaniju u kojoj sam radio, kada smo još rane 2018. investirali u projekat, zbog čega smo imali i posebnu satisfakciju da ga prijavimo čim smo saznali da se krije u Crnoj Gori, a da ga privatni avion čeka da ide u Dubai”, rekao je Spajić tada Vijestima. Kazao je i da se sa Do Kvonom sreo 2022, ali da tada nije mogao znati da li je na potjernici.

Do Kvonova firma Terraform Labs je nedavno podnijela zahtjev za zaštitu od bankrota na američkom sudu za stečaje u Delaveru. U zahtjevu se navodi da će prijava stečaja omogućiti kompaniji da “izvrši poslovni plan dok je u pravnim postupcima koji su u toku“.

Kakva je zakonska regulativa kripto industrije u svijetu

Zbog ovakvih i sličnih slučajeva, u brojnim razvijenim zemljama donešeni su zakoni kojima se nastoji regulisati oblast kriptovaluta. Iako države trenutno nemaju uticaj na samo tržište kriptovaluta, one mogu da uvedu porez na ovaj digitalni novac, a svjetska fiskalna struka pokušava da nađe načine da to učini. U Singapuru se, recimo, kriptovalute definišu kao usluga, u SAD-u kao kapitalno dobro, a u Njemačkoj kao privatni novac.

U junu 2022. su u EU uvedeni zakoni kojima se osigurava idenfitikacija i praćenje kriptoimovine kako bi se spriječila razna krivična djela. Na EU prostoru važi Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine - EU Markets in Crypto-Assets Act (MICA). Takođe, važeća je i 6AMLD Direktiva koja uređuje ovo pitanje sa stanovišta pranja novca i finansiranja terorizma. Tako se od firmi koje žele da se bave kriptovalutama zahtijeva ispunjavanje određenih uslova i dobijanje licenci.

U Hrvatskoj Zakon o porezu na dohodak kriptovalute tretira kao oblik investicije, a ovaj novac se definiše kao dohodak od kapitala. Ne oporezuje se posjedovanje kriptovaluta, već zarada ostvarena prodajom te imovine.

U Srbiji je 2021. stupio Zakon o digitalnoj imovini, kojim se, između ostalog, definišu pojmovi kao što su virutelne valute, digitalni tokeni, kriptomati. Osim što definiše ove osnovne pojmove, zakonom se uređuju oblast izdavanja, trgovine i pružanja usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Nadzorni organi za kriptovalute su Narodna banka Srbije i Komisija za hartije od vrednosti.

I u Crnoj Gori je u 2022. sličan zakon bio u pripremi tadašnjeg Direktorata za blokčejn i kriptovalute pri Ministarstvu finansija i socijalnog staranja. Međutim, taj predlog zakona nikada nije usvojen.

U pojedinim medijima navodili su da se planira donošenje zakonskog okvira za kriptovalute tokom ove godine. Iz Ministarstva finansija, do objavljivanja ovog teksta, nijesmo uspjeli da dobijemo odgovor oko zakonskog okvira.

U zemljama koje su pod sankcijama kriptovalute sve popularnije

EU je 2022, pooštravajući sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, zabranila Rusima pružanje usluga kriptovalutama i blokčejn transakcije. ,,Postojeća ograničenja za kriptoimovinu su pooštrena zabranom svih novčanika za čuvanje kriptoimovine, računa ili kastodi usluga, bez obzira na iznos sredstava u novčaniku”, piše u saopštenju za javnost koje je objavila Evropska komisija (EK).

To se dogodilo jer su kriptovalute, nakon što su gotovo sve ruske banke isključene iz najvećeg međunarodnog bankarskog sistema transfera SWIFT, a kompanije Visa i MasterCard napustile rusko tržište, Rusima postale jedan od najpopularnijih načina za vršenje transakcija.

Pitanje da li se kriptovalute mogu zloupotrijebiti i za zaobilaženje sankcija nametnulo se i zbog Irana, kada je 2022. visoki iranski zvaničnik Alireza Pejman-Pak na mreži X objavio da je Teheran prvi put koristio neidentifikovanu kriptovalutu da plati 10 miliona dolara za uvoznu robu jednom trgovinskom partneru čije ime nije navedeno. Najavio je i da će upotreba kriptovaluta povećati u spoljnoj trgovini. To je u EU shvaćeno kao poruka Irana da je pronašao način da zaobiđe međunarodne sankcije.

Šta su i kako su nastale kriptovalute i blokčejn

Iako ne postoji zvanično prihvaćena definicija, kriptovalute su alternativne digitalne valute nastale uz pomoć veoma složenih kodnih sistema koji pružaju bezbjednost prilikom transakcija, anonimnost i kontrolu.

Evropsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) kriptovalute definiše kao digitalni prikaz vrijednosti koji nije povezan s konvencionalnim novcem, ali ga fizička i pravna lica prihvataju kao sredstvo razmjene. Mogu se prenositi, čuvati i njima se može trgovati elektronskim putem, a njihova vrijednost se mjeri ponudom i potražnjom.

Vjeruje se da je Satoši Nakamoto 2008. razvio bitkoin, jednu od najpoznatijih kriptovaluta. Nakamoto je pseudonim osobe ili grupe osoba, a ni danas nije poznato ko stoji iza tog imena.

Vrijednost jednog bitkoina mijenja se na dnevnom nivou. U početku je vrijedio manje od eura, a u vrijeme kada je ovaj tekst nastao - 43. 047, 40 eura. Bitkoin je dostigao najveću vrijednost 2021, tokom karantina izazvanog pandemijom.

Glavni razlozi rasta vrijednosti bitkoina je što je broj ove valute ograničen - postoji samo 21 milion bitkoina i nikada neće postojati više, dok se količina ostalih valuta mijenja. Takođe, da bi neko rudario bitkoine mora da koristi ogromne količine električne energije i skupu opremu.

Porastu cijene bitkoina u prošlosti, piše magazin Moneyweb, doprinosio je i rizik od ekonomskog kraha izazvanog pandemijom COVID-19, kada su širom svijeta centralne banke masovno štampale novac.

Nakamoto je osmislio i prvu blokčejn bazu podataka koja sadrži informacije o svim transakcijama koje su ikada izvedene i ta baza ima ulogu “posrednika”, odnosno da obezbijedi sigurnost transakcije. Nju čine manje baze (blokovi) koji su međusobno digitalno povezani, a sadrže sve informacije o raznim digitalnim transakcijama – podatke iz knjige rođenih, vlasničke listove, ugovore… Kada se u blokčejn unese neki podatak, on se više ne može mijenjati.

I pored blokčejna, kada je jednom poslat, novac se više ne može vratiti, jer nema centralne institucije ili kompanije koja nadzire transakcije. Posljedica ovako uređenog sistema može biti prostor za brojne prevare.

Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ,,Ekološke mreže - ključ razvoja na temeljima očuvane prirode" koji realizuje NVO Crnogorsko društvo ekologa. Projekat je podržan je od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO), u okviru programa „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost NVO Crnogorsko društvo ekologa i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.

Za samo pola godine nikšićki biznismen zaradio je više od milion eura od prodaje upravne zgrade i zemljišta nekadašnjeg rudarskog giganta, koji mu je gotovo poklonila stečajna uprava. Radnici podnijeli krivičnu prijavu, a novca za isplatu zarada koje potražuju - nema

Biljana Matijašević

Nikšićka kompanija Roaming Montenegro, koja je iz stečaja kupila upravnu zgradu i zemljište nikšićkih Rudnika boksita za 872 hiljade eura, tu imovinu je samo koji mjesec kasnije prodala njemačkom lancu trgovina Lidl za oko dva miliona eura, saznaje CIN-CG.

Roaming Montenegro, u vlasništvu nikšićkog biznismena Dalibora Milovića, krajem 2021. godine kupio je upravnu zgradu Boksita površine 1.652 kvadratna metra i dvorište i građevinske parcele od oko 5,9 hiljada kvadrata. Imovinu Boksita, uz svoje parcele u blizini (oko 2,7 hiljada kvadrata), Milović je u julu 2022. prodao Lidlu, za ukupno 2,4 miliona eura, odnosno po cijeni od 278,42 eura po kvadratu, piše u kupoprodajnom ugovoru u koji CIN-CG ima uvid.

To bi, ako se izuzmu Milovićeve parcele, značilo da je nikšićki biznismen za imovinu Boksita dobio oko dva miliona eura, skoro dva i po puta više nego što je platio i da je za pola godine, sa ovom transakcijom zaradio više od miliona.

U ugovoru piše i da je ukupna cijena umanjena za troškove koji se odnose na ispunjenje uslova za primopredaju nepokretnosti.

Roaming Montenegro je u registru upisan kao preduzeće čija je djelatnost nespecijalizovana trgovina na veliko, ali je proširila biznis na građevinarstvo. Tako je u Nikšiću 2019. godine ta firma dobila posao rekonstrukcije zgrade Opštine Nikšić, a godinu ranije za izgradnju zgrade za zaposlene u Vodovodu Podgorica na Bulevaru Stanka Radonjića.

U centar pažnje javnosti ta firma je došla 2018. kada joj je sa poslovnog računa organizovana grupa na osnovu falsifikovane dokumentacije skinula oko 1,6 miliona eura.

Milović je sa predstavnicima bivše Vlade u oktobru prošle godine potpisao ugovor vrijedan skoro 1,8 miliona eura za adaptaciju pet zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori.

U vrijeme prodaje upravne zgrade na čelu Privrednog suda bio je Blažo Jovanić, kojem se sudi po optužbi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) za kriminalno udruživanje i malverzacije u stečajnim postupcima.

Privredni sud uveo je stečaj u Rudnike boksita Nikšić krajem 2013. godine, na zahtjev Crnogorske komercijalne banke (CKB), zbog duga od 1,59 miliona eura. Do tada je nikšićkom kompanijom upravljala Centralno-evropska aluminijumska kompanija (CEAC), u vlasništvu ruskog oligarha Olega Deripaske. Dio imovine Boksita iz stečaja je kupio Uniprom Veselina Pejovića 2015, nakon preuzimanja Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP).

IMOVINA BOKSITA PRODATA ISPOD TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI

Preostala imovina Boksita, zgrada i zemljište, prodata je na licitaciji u decembru 2021. godine kompaniji biznismena Milovića iz desetog puta, jer na prethodnim oglasima nije bilo zainteresovanih kupaca.

Na prvom oglasu u maju 2019. cijena te imovine bila je 1,55 miliona eura. Stečajni upravnik shodno Zakonu o stečaju, svaku sljedeću javnu prodaju može (ali ne mora) da sprovede sa umanjenjem najniže prodajne cijene. Stečajni upravnik Boksita tada je bio Mladen Marković, a stečajni sudija Blažo Jovanić.

Na prvom oglasu zemljište Boksita je bilo ponuđeno po 77,4 eura po kvadratu, a poslovna zgrada po cijeni nešto višoj od 662 eura po kvadratu.

Nepokretnosti su nakon devet neuspjelih pokušaja prodate ispod tržišne vrijednosti.

Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata zemljišta u središnjoj regiji kojoj pripada Nikšić je 2021. godine (kada je imovina prodata Miloviću za 870 hiljada) bila 42 eura, što znači da je na tržištu zemljište Boksita vrijedjelo oko 250 hiljada eura, a upravna zgrada barem milion eura, s obzirom na to da je prosječna cijena kvadrata stana u tom periodu bila oko 620 eura (Monstat), a u centru grada i duplo viša.

Milović je dobro naplatio imovinu Boksita od Lidla i uspio ono što stečajna uprava preduzeća nije - postigao je tržišnu cijenu za upravnu zgradu i zemljište Boksita i odlično zaradio.

Na deseti oglas ponudu je bio dostavio i mađarski povjerilac Vagonimpex, ali je stečajni upravnik odbio kao neispravnu jer, kako je obrazložio, nije sadržala dokaz o uplati depozita, dokaz o registraciji pravnog lica sa ovjerenim prevodom na crnogorski jezik i u skladu sa zakonom ovjereno punomoćje za podnošenje ponude. Vagonimpex je ponudio 800.000 eura.

"Navodi iz ponude da dokaz o uplati depozita u stvari predstavlja potraživanje koje ima ponuđač prema stečajnom dužniku u iznosu od 800.281,54 eura ne mogu se prihvatiti kao validan dokaz o uplati depozita jer takav vid prebijanja potraživanja u postupku prodaje imovine stečajnog dužnika nije dozvoljen i nije propisan Zakonom o stečaju", napisao je Marković u obrazloženju.

OD TREĆEG DO PRVOG ISPLATNOG REDA I NAZAD

Bivši radnici od uvođenja stečaja traže isplatu zaostalih potraživanja (zarade i druge naknade) od ukupno 2,1 milion eura. To obuhvata 15 zarađenih plata prije stečaja za oko 240 zaposlenih, odnosno razliku od minimalne zarade od 190 eura, koliko im je tada isplaćeno, do pune plate.

Oni su u martu 2021. godine uvršteni u prvi isplatni red, dok je na čelu Privrednog suda bio Jovanić, ali i pored toga nijesu dobili novac, jer su u drugom sudskom postupku vraćeni u treći isplatni red.

Kako je došlo do toga objasnio je Privredni sud koji je u aprilu prošle godine dobio novog predsjednika Mladena Grdinića, odgovarajući na pitanja CIN-CG.

"Novčanim sredstvima koja je uplatio Roaming Montenegro, po osnovu Ugovora o kupovini poslovne zgrade, namireno je potraživanje stečajnog povjerioca Vagonimpex KFT iz Budimpešte, utvrđeno pravosnažnom presudom Privrednog suda Crne Gore od 20. jula 2018. godine", navedeno je u odgovoru.

Kako su objasnili, nakon što je Roaming Montenegro uplatio novac, stečajni upravnik Mladen Marković je 21. januara 2022. godine donio odluku o deponovanju novca na račun Privrednog suda, do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj žalbi iz 2019. protiv presude u korist mađarske firme.

Protiv te odluke stečajnog upravnika, Vagonimpex je izjavio prigovor, koji je odbijen, nakon čega se mađarska kompanija žalila Apelacionom sudu. Taj sud je 13. aprila 2022. godine ukinuo rješenje Privrednog i vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

"U ponovnom postupku Privredni sud je 21. januara 2022. godine usvojio prigovor Vagonimpexa i naložio stečajnom upravniku da u cjelosti izmiri potraživanje ovog povjerioca. Shodno tome, stečajni upravnik je 20. aprila 2022. godine donio odluku o namirenju stečajnog povjerioca Vagonimpex", objasnili su iz suda.

Privredni sud je nakon toga 15. juna 2023. godine donio rješenje o ispravci konačne liste priznatih i osporenih potraživanja, tako što je potraživanja svih stečajnih povjerilaca - radnika, utvrđena kao potraživanja trećeg isplatnog reda, po osnovu neisplaćenih neto zarada, svrstao ponovo u prvi isplatni red - ali tada je novac već isplaćen mađarskoj firmi.

"Dakle, u momentu raspodjele sredstava ostvarenih prodajom upravne zgrade, zaposleni, kao stečajni povjerioci, nalazili su se u trećem isplatnom redu", pojašnjeno je.

Predstavnik bivših radnika Rašo Čivović je zbog prodaje upravne zgrade podnio krivičnu prijavu SDT-u.

"Čekamo poziv i prijem kod nove tužiteljke Nataše Bošković koja je zadužila predmet", rekao je Čivović za CIN-CG.

Bivši radnici Boksita su očekivali da će zaostale plate i druge naknade naplatiti prodajom upravne zgrade, koja je bila jedina preostala imovina preduzeća u koje je uveden stečaj prije deset godina.

Čivović smatra da je sve oko prodaje upravne zgrade "režirano", kako bi se "isplatili Mađari".

Mađarska kompanija je tužila Rudnike boksita tražeći naknadu izgubljene dobiti od 891 hiljadu eura sa kamatama, zbog jednostranog raskida ugovora o kupovini rude. Ugovor o kupovini rude je potpisan nekoliko mjeseci prije uvođenja stečaja u Boksite 2013, a raskinut nakon uvođenja stečaja.

Vagonimpex je registrovan u Mađarskoj 2006. godine kao preduzeće za prodaju raznih dobara. Ima jednog zaposlenog, direktora Andraša Racka, piše u mađarskim registrima.

Čivović kaže da je Privredni sud trebalo da isplati radnike 2021. godine, kada je donio rješenja o njihovom vraćanju u prvi isplatni red.

Prema njegovim riječima problem je što na rješenjima nema pečata koji potvrđuje pravosnažnost (klauzula pravosnažnosti), što, kako tvrdi, dokazuje da je sve bila igra kako bi novac pripao "izvjesnima Mađarima".

JOVANIĆ PUŠTEN IZ PRITVORA

Bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, odlukom Apelacionog suda, pušten je početkom godine iz pritvora da se brani sa slobode. On je u pritvoru bio od maja 2022. godine.

Sud je 29. decembra prošle godine prihvatio predlog njegovog advokata Predraga Đolevića i potvrdio odluku Višeg suda u Podgorici o prihvatanju jemstva od 768.000 eura u nekretninama koje je ponudila njegova porodica.

Jovaniću se, između ostalog, stavlja na teret da je tokom 2015. godine organizovao kriminalnu organizaciju koja je djelovala na teritoriji Crne Gore sve do aprila 2022. godine, a čiji članovi su postali ostala okrivljena fizička i pravna lica i više drugih, zasada nepoznatih osoba čiji je cilj bilo "vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, radi sticanja nezakonite dobiti, a djelovanje kriminalne organizacije je planirano za neograničeni vremenski period i zasnovano na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova".

Po ovoj optužnici Jovaniću i ostalim okrivljenim sudi se pred Višim sudom u Podgorici. Sudski proces je počeo u junu 2023.

Kao predsjednik Privrednog suda Jovanić je istovremeno bio i stečajni sudija za najveća crnogorska preduzeća - Kombinat aluminijuma Podgorica, Rudnike boksita Nikšić, Radoje Dakić, Vektra Boka, Brodogradilište Bijela, Onogošt, Bjelasica Rada i dr.

SDT sumnjiči Jovanića da je koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda, kao i sudijsku funkciju, nezakonito povećavao troškove stečajnog postupka u čemu su mu pomagali određeni stečajni upravnici.

"Protivpravna imovinska korist se pribavljala tako što su se određena sredstva po nalogu Jovanića sa računa Privrednog suda avansirala na račun stečajnog dužnika, a navodno u cilju vođenja stečajnog postupka, a potom se taj novac prebacivao na račune članova ove kriminalne grupe prije zaključenja stečajnog postupka", navodi se u rješenju o određivanju pritvora dijelu ove grupe.

LIDL: UVIJEK SE PRIDRŽAVAMO VAŽEĆEG ZAKONA

Iz centrale Lidla u Njemačkoj nijesu željeli da komentarišu situaciju sa bivšim radnicima Boksita, poručujući da se u svim poslovnim aktivnostima uvijek pridržavaju važećeg zakona.

Nijesu odgovorili ni kada će otvoriti prodavnice u Crnoj Gori.

"Crna Gora je maloprodajno tržište na kojem Lidlov koncept ponude visokokvalitetne robe po najboljoj cijeni nailazi na visoku saglasnost potrošača. Stoga Lidl investira u moguće lokacije prodavnica i skladišta u Crnoj Gori. Molimo vas za razumijevanje, jer u ovom trenutku ne možemo da komentarišemo obim naših aktivnosti, moguće lokacije ili moguće datume otvaranja", kazali su za CIN-CG.

U Lidlu, kako su dodali, cijene transparentnu i pouzdanu komunikaciju i obavještavaće zaposlene i zainteresovane strane o narednim koracima.

U ugovoru koji je Roaming Montenegro potpisao sa Lidlom piše da se prodavac obavezao da u periodu od tri godine od zaključenja ugovora na svojim nepokretnostima u Nikšiću koja se nalaze u radijusu od 1 km od nepokretnosti neće izgraditi, obavljati djelatnost ili upravljati objektima trgovine prehrambenim proizvodima, supermarketa, samoposluga ili sličnih trgovina sa površinom prodajnog dijela preko 500 m2, niti će na predmetnim nepokretnostima dozvoliti trećim licima njihovu izgradnju, obavljanje takve djelatnosti ili upravljanje navedenim objektima.

"U slučaju povrede ove obaveze prodavac se obavezuje da kupcu isplati ugovorenu kaznu od 100.000 eura za svaku povredu pojedinačno i to ne isključuje pravo kupca na naknadu štete, uključujući i izgubljenu dobit", piše u ugovoru koji je CIN-CG dobio po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) putem MANS-ove platforme.

GDJE JE ZAVRŠILO DERIPASKINIH 17 MILIONA?

Rašo Čivović godinama kod državnih institucija pokušava da utvrdi gdje je završilo Deripaskinih 17 miliona eura, koje je navodno pozajmio Rudnicima boksita prije deceniju i koje sada ruski oligarh traži u sudskom postupku.

Čivović za CIN-CG kaže da je taj novac ušao u Rudnike boksita preduzeće ne bi bilo u stečaju, jer bi bilo novca za vraćanje duga CKB.

On je ovu informaciju tražio krajem godine od nove guvernerke Centralne banke (CBCG) Irene Radović. Međutim, CBCG je odbila njegov zahtjev, obrazlažući da su ovi podaci poslovna tajna.

Skupo zdanje u centru Podgorice kupljeno u posljednjim mjesecima Markovićeve Vlade za potrebe Monstata zjapi prazno. Istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj

Nemanja Živaljević

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) provjerava sumnjivi ugovor vrijedan skoro devet miliona eura koji je nekadašnja Uprava za imovinu, na čijem je čelu bio Blažo Šaranović, u ljeto 2020. potpisala sa kompanijom Koti nekretnine. Prostor je kupljen, između ostalog, i za potrebe Uprave za statistiku (Monstat) iako ne ispunjava standarde neophodne za tu instituciju, koja je još na staroj adresi.

Nekoliko mjeseci prije nego je prodat državi, krajnji vlasnik tih 5.600 metara kvadratnih u centru Podgorice bila je poznata firma Volvox, uključena u brojne građevinske poslove u zemlji. Pored Monstata, u zdanje koje još stoji prazno trebalo je da se useli i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava (MLJMP) i Kancelarija zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) saznaje da SPO od ljeta provjerava da li je prilikom ove transakcije zloupotrijebljen službeni položaj. Istražitelji SPO-a tim povodom posjetili su Upravu za katastar i državnu imovinu (UKDI), Monstata i Kancelariju zaštitinika i iz tih institucija preuzeli dokumentaciju o spornom poslu.

Izvori CIN-CG tvrde da se provjerava cjelokupna tenderska dokumentacija koja je prethodila sklapanju višemilionskog aranžmana i da istražitelji sumnjaju da je neko zloupotrijebio službeni položaj.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) ni nakon više od dvije sedmice nijesmo dobili odgovore na pitanja da li su pokrenuli postupak, u kojoj je fazi i za koja krivična djela.

Bivši direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG tvrdi da je tada sklopljen dobar posao za državu, iako je realizovan u vrijeme ekonomske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, u posljednjim mjesecima Vlade Duška Markovića.

"Mislim da je napravljen dobar posao za državu. Da su kupili prostor koji je u tom trenutku bio sigurno povoljan u odnosu na tržišne cijene", kazao je on.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove

No, iako su milionski računi plaćeni, u zgradi nijesu završeni ni unutrašnji radovi, a objekat ne zadovoljava stroge evropske standarde neophodne Monstatu, pa se Uprava za statistiku, kako saznaje CIN-CG, vjerovatno nikada neće ni useliti u nju.

Zgrada ne ispunjava neophodne tehničko-bezbjednosne uslove potrebne za ključnu instituciju za statistiku u državi, koja i dalje funkcioniše u neuslovnim prostorijima koje dijeli sa Privrednim sudom.

Kako nezvanično saznaje CIN-CG, u Upravi za katastar i državnu imovinu smatraju da kupljeni poslovni prostori ne odgovaraju specifikaciji koju je ta ustanova dostavila tadašnjoj Upravi za imovinu. Prema njihovim riječima, nema dovoljno prirodnog osvjetljenja, niti je moguće organizovati kancelarije, a da ne budu "open space" tipa.

Monstat je još 2015. godine tražio od Uprave za imovinu da im se obezbijedi odgovarajući prostor. Zahtjev su obrazložili, između ostalog, i tvrdnjom da im je to neophodno "kako bi obezbijedili uslove za čuvanje ličnih i povjerljivih podataka". Precizirali su da objekat mora da zadovoljava sve tehničko-bezbjednosne standarde EU za institucije ovog tipa.

Uprava za statistiku je tada Upravi za imovinu dostavila analizu kojom je utvrđeno, između ostalog, da je za 200 radnih mjesta u Monstatu neophodno obezbijediti 72 kancelarije na 2.500 metara kvadratnih. Precizirano je i da "kancelarije ne mogu biti karaktera 'open space' zbog rada sa ličnim podacima" i da moraju da imaju "prirodno osvjetljenje". Kasnije, 2018. godine, dopunom analize precizirano je da objekat može imati i do 3.500 kvadrata.

I u izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore naglašavana je potreba da se Monstatu obezbijede odgovarajući uslovi za rad.

Sumnjivi tender

Prvi tender raspisan tek 2018. je propao, a onda u junu 2020, u jeku krize koju je izazvala pandemija koronavirusa, Markovićeva Vlada usvaja informaciju Uprave za imovinu o kupovini prostora za Monstat. Ubrzanom procedurom, 26. juna te godine, se raspisuje tender. Njime se traži prostor od 5.600 kvadratnih metara, a procijenjena vrijednost može biti do devet miliona eura.

Ranijim tenderom za novu zgradu Monstata tražen je znatno manji i mnogo jeftiniji prostor: 2.000 kvadrata, bez tehničkih prostorija i garaža, vrijednosti do 3.300.000 eura. Dakle, gotovo tri puta manje novca nego u tenderu iz 2020.

Zanimljivo je da se u tekstu o pokretanju postupka javne nabavke 2020. naglašava da bi posao za potrebe Monstata trebalo brzo sklopiti: "Zbog neophodnosti rješavanja pitanja smještaja za potrebe Uprave za statistiku i prilagođavanja objekta njihovim potrebama najkasnije do kraja budžetske godine...".

Manje od dvije sedmice nakon objave tendera, napravljene su izmjene u dokumentaciji. Dodatno se precizira da je potreban prostor od 5.600 do 6.000 kvadratnih metara "sa zemljištem ispod objekta". Da "dio poslovnih prostora namijenjen za kancelarijsko poslovanje mora biti u tzv. 'sivoj fazi", te da on iznosi od 4.300 do 4.600 metara kvadratnih neto, a garažni i tehnički prostor 1.300 – 1.400 kvadrata (sa minimum 75 parking mjesta). Čak od prodavca "nije zahtijevano da se dostavi upotrebna dozvola s obzirom da je u pitanju prostor u 'sivoj fazi".

Na tako izmijenjeni tender su se javile dvije kompanije – The Old bakery Budva i Koti nekretnine. Obje povezane sa firmom Volvox.

Firme The Old bakery Budva koja je dio grupacije Volvox ponudila je za devet miliona eura objekat na Pobrežju u Podgorici, ali nije dostavila tenderskim pravilima tražena dokumenta: dokaz da ispunjava sve poreske obaveze prema državi; dokaz o vlasništvu; garanciju... Zato je njihova ponuda proglašena neispravnom.

Drugu ponudu dostavila je kompanija Koti nekretnine koja se do 13. maja 2020. godine zvala Poslovni centar Volvox. Ponudila je baš ono što se traži, kao da je tender pisan za njih: dio zgrade koja ima 4 313 kvadrata poslovnog prostora i 1.303 kvadrata garažnog i prostora za tehničke prostorije sa 80 parking mjesta. U tom trenutku zgrada nije imala upotrebnu dozvolu i bila je u "sivoj fazi". Dakle, osim prostornih kapaciteta, tenderskim zahtjevima su odgovarali i tehnički uslovi, pa je ponuda kompanije Koti nekretnine, vrijedna 8.735.100 eura prihvaćena mjesec dana nakon što je konkurs raspisan - 27. jula 2020.

Stručnjaci za javne nabavke koje je kontaktirao CIN-CG ističu da je tender morao biti poništen, jer su u toku procesa značajno mijenjani uslovi.

"Javni poziv tadašnje Uprave za imovinu, nedugo nakon objave, drastično je promijenjen, što je po tadašnjem Zakonu o javnim nabavkama predstavljalo osnov za obustavu kompletnog procesa i raspisivanje novog tendera", ocjenjuje Lazar Grdinić iz Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

"Pored toga, tehnička specifikacija prostora koji je država planirala da otkupi prilagođena je upravo karakteristikama zgrade koja je kasnije kupljena, i to se analizom ponude kompanije Koti nekretnine i pokazalo", kaže Grdinić.

Šaranović tvrdi da posao nije namješten

Tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović za CIN-CG kaže da nije tačno da je promjena na tenderu odgovarala kompaniji koja je dobila posao. Tvrdi da je u prvom tekstu tenderska komisija napravila grešku, koja je ubrzo ispravljena i da je sve urađeno u skladu sa zakonom.

"U pitanju je bila tehnička greška tenderske komisije koja je u dokumentaciju stavila 'sa sistemom ključ u ruke'. Ispoštovana je i zakonska procedura u kom roku se može mijenjati tenderska dokumentacija. Izmijenjena je u tom dijelu da se traži objekat u sivoj zoni", pojašnjava Šaranović.

Grdinić, sa druge strane, ukazuje na još jedan sporni momenat u cijelom procesu. Tvrdi da je drugi učesnik na tenderu – firma The Old Bakery morala da bude svjesna proceduralnih propusta, koje je učinila prilikom podnošenja dokumentacije.

"Ta firma je jasno, kroz kompleksnu osnivačku strukturu, povezana sa pobjednikom na tenderu, a obje firme su u mreži kompanija povezanih sa firmom i vlasnicima Novog Volvoxa. Sve navedeno jasno ukazuje da je kompletan proces bio osmišljen i pažljivo isplaniran", tvrdi Grdinić.

Šaranović i ove tvrdnje negira. Kaže je da je sve urađeno po propisima, odbacivši da je bilo kome namješten posao.

"Nema to nikakve veze. Ne može biti namješten, jer je u pitanju bio otvoreni postupak", naglašava za CIN-CG bivši direktor Uprave za imovinu.

Na kraju je taj postupak finalizovan, tako što je plaćen iz tri rate, od kojih je prvu ratu platila Vlada Duška Markovića 2020, a druge dvije nove vlasti, posljednju ratu 2022.

Sagovornik iz Uprave za katastar i državnu imovinu dodaje da kupljeni prostor nije funkcionalan i da ga je teško preurediti u operativan prostor. Zgrada ima ukupno 11 etaža od kojih je pet podrumskih, gdje je smješten parking prostor. Da bi se taj parking mogao koristiti neophodna je upotreba dva teretna lifta za automobile, što naš sagovornik problematizuje zbog nemogućnosti da zaposleni za kratko vrijeme parkiraju svoja vozila.

Pare potrošene usred krize izazvane pandemijom

Postupak kupovine zgrade za Monstat počeo je da se sprovodi u zemlji koja je dan ranije proglasila nove restriktivne mjere zbog koronavirusa i koja je ekonomski bila uzdrmana. Ali to nije spriječilo Markovićevu Vladu da uloži ogromni novac u zgradu koja ne ispunjava elementare uslove neophodne Monstatu.

U MANS-a smatraju da je zbog ugovorenog posla moralo da reaguje Tužilaštvo.

Grdinić pojašnjava da čak i ako bi Tužilaštvo reagovalo povodom kupovine poslovnih prostora da bi osumnjičene moglo da tereti samo za zloupotrebu službenog položaja, jer u Krivičnom zakoniku, kada je obavljen taj posao, nije postojalo krivično djelo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom.

Tužilaštvo je, dodaje Grdinić, svakako raspolagalo sa dovoljno dokaza da po službenoj dužnosti otvori istragu i jasno locira odgovorne.

"Za to što je Uprava za imovinu, za vrijeme ekonomske krize izazvane tadašnjom pandemijom, kupila zgradu za čak 8,7 miliona eura – koja zjapi prazna tri i po godine, i za koju će biti potrebna dodatna izdvajanja da bi se osposobila i u neko skorije vrijeme stavila u funkciju", podsjeća Grdinić.

Prema saznanjima CIN-CG, u taj će se prostor na kraju useliti jedino Ministarstvo pravde (MP), za koje se trenutno adaptira dio objekta.

Država kupila zgradu, ne i zemljište ispod nje

Zanimljivo da u listu nepokretnosti za kupljenu zgradu u centru Podgorice i dalje piše da je u vlasništvu kompanija Koti nekretnine.

Iz Kancelarije zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore pojašnjavaju da je Uprava za imovinu 2020. godine dala skoro devet miliona eura samo za objekat, ali ne i za zemljište.

Tako da ispada da je država Crna Gora vlasnik izgrađenih poslovnih prostora, a Koti nekretnine vlasnik zemljišta na kom se zgrada nalazi.