Jedna od najvrijednijih lokacija u srcu Podgorice uz Moraču, na kojoj je trebalo da se grade samo javni i kulturni sadržaji, nedavno je prešla u vlasništvo firme ABC Ventures i mogla bi biti devastirana intezivnom gradnjom, što dozvoljavaju izmjene i dopune PUP-a Podgorice koje novim investitorima daju široke mogućnosti gradnje - hotela, restorana, konferencijskih i drugih objekata, iako su se građani i aktivisti borili protiv toga

Andrea PERIŠIĆ

Vlasništvo nad jednom od najatraktivnijih parcela u centru Podgorice, zemljištem nekadašnje Kasarne Morača iznad obale rijeke, nedavno je preuzela firma ABC Ventures, čiji je izvršni direktor Vlado Vuković, a vlasnik Anton Jurovicki. Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice iz avgusta 2025. godine koeficijent izgrađenosti na ovoj parceli drastično je povećan i data joj je namjena “centralne djelatnosti“, koja, pored javnih sadržaja, omogućava i komercijalnu gradnju hotela, restorana, konferencijskih i drugih objekata.

Takvo plansko rješenje ostavlja širok prostor za interpretaciju i razne investitorske projekte, pa je opravdano pitati se da li će, umjesto da bude javno dobro, prostor Kasarne Morača na kraju ipak biti narušen i pretvoren u beton.

Radi se o prostoru za koji su se građani, aktivisti i dio stručne javnosti godinama zalagali da  služiti javnom interesu, kao zelena površina, gdje će biti institucije kulture, a ne lokacija za stambeno-poslovnu komercijalnu gradnju. Taj koncept bio je i javno prihvaćen tokom mandata gradonačelnice Glavnog grada Olivere Injac.

,,Nevjerovatno da se nakon punih osam godina borbe za Kasarnu Morača građani i građanke opet moraju boriti za taj prostor. I to poslije završenog Međunarodnog konkursa i sjajnih idejnih rješenja za izgradnju Muzeja savremenih umjetnosti (MSU), Kuće arhitekture i Prirodnjačkog muzeja i opšteg društvenog konsenzusa da taj prostor mora biti sačuvan za objekte javnog karaktera, danas opet moramo da se borimo protiv ovih novih štetnih planova”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Luka Rakčević,koji se godinama u podgoričkom parlamentu ispred Građanskog pokreta URA, ali i kao građanin Podgorice zalagao za to da Kasarna Morača bude prvenstveno prostor namijenjen građanima, kroz kulturne sadržaje, javne objekte i zelene površine.

Konkurs je raspisan 2023. godine i bio je dio šire vizije transformacije nekadašnjeg vojnog kompleksa u javni, kulturni prostor. Prvu nagradu osvojio je italijanski arhitektonski tim “A-fact” (Architecture Factory), a nakon izbora bilo je najavljeno da će se pristupiti razradi projektne dokumentacije i faznoj realizaciji.

Kako se može vidjeti na Portalu javnih nabavki, Ministarstvo javnih radova Crne Gore je u decembru 2025. raspisalo tender za izradu glavnog projekta za objekte Muzeja savremene umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja, Kuće arhitekture i Parka kulture i umjetnosti. Rok za podnošenje ponuda bio je do 19. januara 2026. godine, a naručilac traži usluge projektovanja u oblasti arhitekture i urbanizma za kompletan kompleks. Ali, to je samo jedan dio priče.

Firma ABC Ventures, koja je sada vlasnik dijela ovog zemljišta, parcele 2211/9 u KO Podgorica II, od 17 hiljada kvadrata, planiraja izgradnju poslovnog, odnosno komercijalnog objekta  gdje, kako kažu za CIN-CG, neće biti stambene gradnje. U odgovoru na naša pitanja su naveli i da će sve biti u skladu sa važećom planskom dokumentacijom.

,,U skladu sa PUP-om, konkretno arhitektonsko-urbanističko idejno rješenje za predmetnu lokaciju biće definisano kroz javni konkurs. Podnijeli smo inicijativu MPPUDI Crne Gore za raspisivanje javnog konkursa međunarodnog karaktera za izradu urbanističko arhitektonskog idejnog rješenja“, kažu još iz ABC Ventures za CIN-CG.

,,Važno je podsjetiti da je prostor Kasarne Morača jednom već bio zamalo isplaniran tako da se iz njega izvuče najveća moguća novčana korist, bez obzira na efekat koji bi to imalo po kvalitet samog prostora i širi javni interes. Početkom 2018. godine vodila se javna rasprava o Urbanističkom projektu (UP) 'Kasarna Morača' koji je predviđao rušenje postojećih objekata i izgradnju guste stanogradnje i poslovanja, po modelu sličnom City kvartu“, podsjeća za CIN-CG istraživačica na Univerzitetskom institutu u Lisabonu (ISCTE-IUL) i članica organizacije Ko ako ne arhitekt (KANA) Sonja Dragović.

,,Tada smo, zajedno sa drugim organizovanim građanima i građankama Podgorice, reagovali: pozvali javnost na raspravu, predali opsežne primjedbe, a kroz peticiju koju je tada pokrenula URA prikupljeno je preko osam hiljada potpisa za planiranje i izgradnju javnih sadržaje na ovom prostoru. Nakon tako snažne reakcije građana, i nakon brojnih kritika izrečenih na javnoj raspravi (inače, i dalje jednoj od najmasovnijih centralnih javnih rasprava o nekom planskom domumentu u Podgorici), UP koji je predviđao betonizaciju Kasarne Morača nadležni više nijesu pominjali. Upravo taj snažni građanski angažman otvorio je prostor da se na dijelu lokacije koji je ostao u javnom vlasništvu kasnije planiraju i konkursom predvide muzejski i kulturni sadržaji, što danas predstavlja rijedak i vrijedan iskorak ka javnom interesu u centru Podgorice“, navodi Dragović.

,,Međutim, u postupku Izmjena i dopuna PUP-a 2025, i pored zahtjeva Glavnog grada i dijela javnosti da se cjelina zaokruži isključivo javnim i kulturnim sadržajima, u konačnom rješenju je zadržana namjena 'centralne djelatnosti' na privatnim parcelama. Uz to, izmjene i dopune plana napuštaju ideju izrade UP i predviđaju „direktno sprovođenje“ iz PUP-a, uz obavezan javni konkurs. U praksi, to znači da se ključne odluke o formi i intenzitetu gradnje pomjeraju u manje javno vidljive i teže razumljive kanale, dok se javnosti ostavlja narativ o 'konkursu' kao garanciji kvaliteta. Konkurs može da poboljša arhitektonski izraz, ali ne rješava suštinsko pitanje: zašto se na obali Morače, u samom centru Podgorice i u neposrednoj kontaktnoj zoni budućeg muzejskog centra, uopšte ostavlja prostor za komercijalnu gradnju, koja očigledno i izričito odgovara privatnom interesu“, pita se Dragović.

Ona navodi da je postojala i politički sasvim realna alternativa: da se prostor, koji je decenijama bio javni, vrati u javno vlasništvo kroz otkup, eksproprijaciju ili razmjenu, i da se kompletna lokacija planira kao javna cjelina sa sadržajima kompatibilnim muzejima i zelenom koridoru Morače, kao što su kultura, obrazovanje, nauka, administracija i drugi javni programi.

,,To bi zaokružilo novu javnu kulturnu infrastrukturu u gradu i spriječilo da se privatni interes ugnijezdi u sred buduće javne zone kroz planske parametre koji omogućavaju intenzivnu gradnju i doslovno osiguravaju značajan profit za privatnog investitora. Zato ključno pitanje ostaje: kako je, na osnovu čega, u usvojenim Izmjenama i dopunama plana zadržana namjena 'centralne djelatnosti', kada je kroz više zahtjeva tokom javne rasprave traženo da ovaj prostor dobije javnu namjenu? Odgovor na to objasnio bi zašto sada, umjesto logičnog i sasvim lako ostvarivog opredjeljenja za cjelinu koja bi bila novi kulturni koridor, imamo plansko rješenje koje privatnom vlasniku omogućava da stekne novu kvadraturu na obali Morače“, objašnjava Dragović.

Omogućena znatno intezivnija gradnja

Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice došlo je do ozbiljnog povećanja dozvoljene izgrađenosti na prostoru “Kasarne Morača“. Koeficijent izgrađenosti je povećan sa 0,6 na čak 1,4, iako takva promjena nije bila tražena nijednom primjedbom dostavljenom tokom javne rasprave.

,,Sama činjenica da je od 'javne rasprave' do konačnog usvajanja Izmjena i dopuna PUP-a Podgorice obrađivač plana povećao koeficijent izgrađenosti za 'Kasarnu Morača' sa 0.6 na 1.4 najbolje potvrđuje da su Glavni grad na čelu sa gradonačelnikom Mujovićem, resorno ministarstvo i Vlada svjesno podržali devastaciju prostora 'Kasarne Morača' i pomogli investitorima da započnu agresivnu gradnju, a da pritom apsolutno niko u primjedbama sa javne rasprave takvo podizanje koeficijenata nije ni tražio“, navodi Rakčević.

Iz Glavnog grada do objave teksta nijesu odgovorili na upite CIN-CG-a.

Iz MPPUDI za CIN-CG objašnjavaju da je Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice prostor nekadašnje “Kasarna Morača“ podijeljen na dvije cjeline ukupne površine oko 81,5 hiljada kvadrata. Jedan dio, kako navode, ostaje namijenjen kulturi, a drugi je predviđen za centralne djelatnosti (poslovne i javne sadržaje). Kako kažu, na prostoru čija su namjena “centralne djelatnosti” planirana je gradnja na osnovu smjernica iz plana, uz obavezan javni konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje.

,,Na površinama centralnih djelatnosti mogu se planirati objekti poslovnih, administrativnih, komercijalnih i uslužnih djelatnosti ili slični sadržaji u funkciji poslovanja, ugostiteljski objekti i objekti za smještaj turista tipa hotel 5* (bez mogućnosti kondo ili sličnih modela poslovanja), multifunkcionalni centar ili konferencijski centar, poslovne zgrade, objekti kulture, rekreativni sadržaji sa jedinstvenim pejzažnim izrazom u dijelu prema rijeci Morači, objekti i mreža infrastrukture, parkinzi i garaže za smještaj vozila zaposlenih, korisnika i posjetilaca. U okviru ove namjene nije dozvoljeno planirati objekte za stanovanje“, navode iz MPPUDI.

Dragović objašnjava da su u Nacrtu izmjena i dopuna PUP-a Podgorice, koji je stigao na javnu raspravu za dio B lokacije Kasarna Morača, površine 30 891 55 metara kvadrata, bili jasno postavljeni restriktivniji urbanistički parametri. ,,Indeks zauzetosti maksimalno 0,2 i indeks izgrađenosti maksimalno 0,6, uz naglasak da se prostor dalje razrađuje kroz detaljniji planski dokument, uz usklađivanje sa konkursnim rješenjem kontaktne zone kulturnih objekata i pejzažnim uređenjem obale Morače“.

,,U usvojenoj verziji plana, ti parametri su značajno podignuti: indeks zauzetosti povećan do maksimalnih 0,4, a indeks izgrađenosti do maksimalnih 1,4, što je promjena koja direktno povećava obim dozvoljene gradnje i investicionu vrijednost lokacije”, upozorava Dragović.

,,Na ovoj površini, dakle, ovom izmjenom se se maksimalna dozvoljena zauzetost tla udvostručuje (sa oko 6 178 na oko 12 357 metara kvadratnih), a potencijalna bruto građevinska površina raste sa približno 18 535 na 43.248 metara kvadratnih – radi se o povećanju od oko 24 700 metara kvadratnih, dakle o tome da ovdje sad može biti izgrađeno više nego 2,3 puta više kvadrata nego što je bilo predviđeno Nacrtom izmjena i dopuna PUP-a“, objašnjava ona.

Ističe i da problem nije samo to ogromno povećanje dozvoljene izgrađenosti, nego i način na koji se to dešava. ,,Prema javno dostupnim informacijama o toku i rezultatu javne rasprave, ovakvo povećanje niko nije tražio, niti je javnosti dato ikakvo obrazloženje zašto se od Nacrta odstupilo upravo u dijelu koji presudno određuje intenzitet gradnje na obali Morače, u kontaktnoj zoni budućih muzejskih sadržaja i zelenog koridora. No, građani koji pokušavaju da se kroz javne rasprave zalažu za javni interes u prostornom planiranju u Podgorici neće, nažalost, biti iznenađeni, ovdje se samo još jednom pokazuje da se procedure svode na formalnost, dok se ključne odluke o kvadraturi i profitu donose mimo javno vidljivih i razumljivih kanala“.

Od NLB banke do Coinis-a

Prema podacima Poslovne mreže, vlasnik ove vrijedne parcele 2211/9 je kompanija ANEKRETNINE D.O.O. PODGORICA, koja je godinama bila u vlasništvu NLB banke. Tu firmu je, zajedno sa zemljištem, prije nekoliko godina kupila kompanija Čelebić, u periodu kada se radio Urbanistički projekat “Kasarna Morača“, kojim je bilo planirano čak oko 150 hiljada metara kvadratnih stambeno-poslovne gradnje.

Nedavno je došlo do nove promjene vlasništva: Čelebić, koji je imao 100 odsto vlasništva u firmi ANEKRETNINE prodao je 82 odsto udjela kompaniji ABC Ventures.

Prema podacima Poslovne mreže o vlasničkoj strukturi, firma ABC Ventures je povezana sa kompanijom Coinis (radi se o sestrama preduzećima) čiji su vlasnici ujedno i vlasnici ABC Ventures-a. Za izvršnog direktora ANEKRETNINE imenovan je Vlado Vuković. Zanimljivo je i da je adresa firme ANEKRETNINE promijenjena i da je sada registrovana na istoj lokaciji na kojoj posluje Coinis.

Coinis je domaća IT i digitalna kompanija koja je u javnosti već dovođena u vezu sa spornim urbanističkim projektima u centru Podgorice - rekonstrukcijom i uređenjem Kuće Vujovića u Bokeškoj ulici, objekta sagrađenog u prvoj polovini 20. vijeka koji je od velike kulturno-istorijske vrijednosti za Podgoricu. Na ovom prostoru firma Coinis izgradila je, u u saradnji sa firmom Corner Construction, novi poslovni objekat od pet spratova. Ovaj posao izazvao je velike polemike i negodovanje stručnjaka, zbog intervencija koje su odstupale od prvobitnog plana.

U okviru projekta trebalo je da se gradi i garaža, a iz Coinisa su tada obećavali da će sačuvati prepoznatljivu fasadu stare Kuće Vujovića. Međutim, tokom izvođenja radova fasada nije sačuvana, a objekat je maltene u potpunosti srušen. Iz Coinisa su tada rekli da su sve radili u skladu sa zakonom i projektnom dokumentacijom i da je Kuća Vujovića bilaruševina koja je predstavljala opasnost za prolaznike. Oni su tvrdili da su svi stručnjaci bili saglasni da nije bilo bezbjednog načina da se kuća sačuva i uklopi u novi objekat po važećem planskom rješenju.

Sporne izmjene i dopune PUP-a Podgorice

Tokom izrade Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, na javnoj raspravi iz decembra 2024, koje, kako je CIN-CG već pisao, nije faktički ni bilo, samo je simulirana, zvanično su dostavljeni komentari u ime Glavnog grada sa jasnim zahtjevom da se na prostoru nekadašnje “Kasarne Morača“ isključi mogućnost stambeno-poslovne gradnje i da se ta lokacija zadrži za sadržaje od javnog interesa.

Rukovoditeljka izrade plana Aleksandra Tošić Jokić je u jednom dijelu tekstualno uvažila te primjedbe, naglašavajući da ovaj prostor treba da se razvija u skladu sa ranijim konkursnim rješenjem i kulturnim sadržajima.

Međutim, u konačnoj verziji plana ipak zadržana je namjena “centralne djelatnosti“, što je planska kategorija koja, pored javnih i kulturnih sadržaja, omogućava i izgradnju stambeno-poslovnih objekata. Time je, uprkos formalnom prihvatanju primjedbi, praktično ostavljena otvorena mogućnost za komercijalnu stanogradnju na ovoj parceli.

U primjedbama dostavljenim tokom javne rasprave o Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice, tadašnji predstavnik Glavnog grada tražio je da se za lokaciju nekadašnje “Kasarne Morača“ precizno definiše isključivo javna i kulturna namjena, imajući u vidu da su na katastarskoj parceli 2211/9 i kontaktnim parcelama ranije planirani Muzej savremene umjetnosti, Prirodnjački muzej i Kuća arhitekture, za koje je već bio sproveden međunarodni konkurs i opredijeljena značajna sredstva u budžetu.

U primjedbi je naglašeno da bi zadržavanje opšte kategorije “centralne djelatnosti“ moglo otvoriti prostor za stanogradnju i komercijalne sadržaje, pa je predloženo da se planskim dokumentom izričito propiše da su dozvoljeni isključivo objekti kulture, školstva ili administracije od javnog interesa. Takođe je ukazano na potrebu da Vlada Crne Gore i Glavni grad razmotre modele otkupa ili razmjene parcela sa privatnim vlasnicima, kako bi se obezbijedilo da prostor ostane u funkciji javnog dobra.

U odgovoru Tošić Jokić navedeno je da su u smjernicama već definisani sadržaji koji se mogu graditi na tom prostoru, uz uvažavanje konkursnog rješenja i da će detaljna razrada biti predmet drugih planskih dokumenata. Istaknuto je da su “viši objekti i objekti kulture“ prepoznati kao mogući sadržaji i da planom ne postoje smetnje da se takvi objekti realizuju.

Kako namjena “centralne djelatnosti“ nije izmijenjena, time je formalno ostavljena mogućnost izgradnje komercijalnih sadržaja, što u praksi znači da prostor nije zaštićen isključivo kao javni kulturni kompleks.

Zanimljivo je i da je firma ANEKRETNINE D.O.O. PODGORICA tokom javne rasprave uputila primjedbu kojom je osporila plansko rješenje. Kako se vidi iz primjedbi dostavljenih tokom javne rasprave o Izmjenama i dopunama PUP-a Podgorice naveli su da lokacija “nije precizno definisana i usklađena“, te da “nijesu precizno iskazane površine za kulturu i centralne djelatnosti”.

Predložili su i da se parcela 2211/3 isključi iz lokacije B jer, kako su naveli, zbog udaljenosti “ne može predstavljati ni fizički, niti funkcionalno cjelinu“ sa ostatkom prostora.

Ukazali su i na to da plan nije jasan, jer se na jednom mjestu navodi da su pravila gradnje već određena na osnovu međunarodnog konkursa, a da na drugom tek treba da se radi poseban urbanistički projekat.

,,Planom je predviđeno da se dio lokacije namijenjen kulturi realizuje prema smjernicama datim u okviru sprovedenog međunarodnog konkursa što je neprihvatljivo, jer nama kao vlasnicima nije data mogućnost da se izjasnimo u odnosu na sadržaje planirane konkursnim rješenjem“, naveli su tada iz ove firme.

U odgovoru rukovoditeljke izrade plana Tošić Jokić navedeno je da se primjedba firme ANEKRETNINE D.O.O. PODGORICA “djelimično prihvata“, uz objašnjenje da je planom definisano da se prostor “planira u skladu sa smjernicama ovog plana, a shodno zakonu, putem javnog konkursa”.

Jedna od posljednjih velikih zelenih površina uz Moraču

,,Ukoliko ima Ustavnog suda, PUP Podgorice i takva rješenja moraju pasti, najmanje i ne samo zbog ‘Kasarne Morača’, a ukoliko rukovodstvo Glavnog grada (koje je takav PUP podržalo) misli da ćemo nijemo posmatrati njihovo usvajanje plana nižeg reda kojim će uništiti ‘Kasarnu Morača’ - grdno su se prevarili. Kada smo ‘Kasarnu Morača’ 2018. godine zaštitili od tada svemoćnog DPS-a, sigurno ćemo je zaštititi i od današnjih rukovodilaca koji nastavljaju DPS-ove prakse i sa jednakim žarom uništavaju sve čega se dotaknu”, smatra Rakčević.

Prostor nekadašnje “Kasarne Morača“ jedan je od najljepših i najvrijednijih u Podgorici, smješten uz samu obalu rijeke i na nekoliko minuta hoda od užeg centra Podgorice. Jedan je od posljednjih velikih neizgrađenih kompleksa u ovom dijelu grada.

Nastala kao vojni kompleks u periodu socijalističke Jugoslavije, “Kasarna Morača” je decenijama bila zatvoren, ograđen i javnosti nedostupan prostor, svojevrsni “grad u gradu“. Nakon prestanka vojne funkcije, ostao je ogroman urbani potencijal: više od 17 hiljada kvadrata zemljišta sa postojećim objektima, zelenilom i direktnim kontaktom sa rijekom Moračom.

Upravo su tu lokaciju brojni građani, aktivisti i aktivistkinje i stručna javnost godinama doživljavali kao priliku da Podgorica dobije veliki javni park, kulturni kvart ili jednostavno prostor za različite sadržaje gdje bi se ljudi okupljali i družili.

Mediji u Crnoj Gori sve češće susrete sa mrkim medvjedom opisuju kao “najezdu“, ima i lažnih vijesti, a senzacionalistički naslovi podstiču strah i vrši se pritisak na institucije da dozvole njihov odstrijel, iako niko ne zna tačan broj ovih životinja

Andrea Perišić/Đurđa Radulović 

Kada se u crnogorskim medijima pojavi riječ medvjed, gotovo je izvjesno da će je pratiti naslovi koji sadrže riječi “strah“ i “užas“. Takav jezik, koji se često koristi u novinarskim tekstovima, stvara utisak da su ljudi u stalnoj opasnosti od medvjeda i da se situacija sa množenjem broja jedinki ove zaštićene divlje životinje otela kontroli, iako za to nema naučnih dokaza. Analiza dostupnih podataka o napadima i susretima sa medvjedima pokazuje da je stvarnost znatno složenija, ali i manje dramatična od onoga kako se predstavlja u medijima. 

Prema podacima o napadima i susretima sa medvjedima za 2025. godinu Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u svim zabilježenim slučajevima riječ je o materijalnoj šteti i napadima na imovinu, a ne o napadima na ljude. U 2024. zabilježen je jedan napad na lovca.

U lanjiskoj godini su se navodno dešavali napadi na pčelinjake u Lepencima kod Mojkovca i u Gosliću kod Nikšića, kao i na domaće životinje. Usmrćeno je, priča se, ždrijebe u Petrovim Dolima i više od deset ovaca. Napadnuta je navodno i krava, u selu Štitari kod Nikšića. Međutim, ovi slučajevi se uglavnom baziraju na pretpostavkama lokalnog stanovništva, a ne na potvrdama veterinara ili drugih relevantnih insitucija, što može predstavljati još jedan aspekat neetičkog izvještavanja. 

Nijedan od ovih narativa ne potvrđuje tvrdnje o “direktnoj prijetnji stanovništvu“ koji dominira u medijskim izvještavanjima. 

Uprkos tome, jedan od tekstova koji se odnosi na ove događaje nosi naslov “Sela pod opsadom“. Pojam opsade koristi se za situaciju u kojoj je medvjed napao košnice i stoku. Takav izbor riječi služi da promijeni percepciju događaja i da širi strah i paniku. Opsada podrazumijeva dugotrajno, sistematsko nasilje i nemogućnost normalnog života, dok zvanični podaci govore o izolovanim incidentima u ruralnim i planinskim područjima koja su decenijama dio prirodnog staništa ove vrste. 

Analiza sadržaja medijskih tekstova iz 2025. godine pokazuje još jedan obrazac: izjednačavanje svih vrsta kontakta sa medvjedom pod terminom “napad“. Napad na košnice, napad na ovce i potencijalni susret sa čovjekom tretiraju se kao ista kategorija opasnosti. Time se brišu ključne razlike između ponašanja životinje u potrazi za hranom i onih u kojima bi postojala stvarna prijetnja ljudskoj bezbjednosti. Takvo pojednostavljivanje pogoduje senzacionalizmu, ali ne doprinosi razumijevanju problema.

Posebno je problematično što se gotovo ni u jednom tekstu ne problematizuju uzroci problema. Nema pitanja o upravljanju otpadom, koji često privlači divlje životinje, niti objašnjenja konteksta o klimatskim i ekološkim promjenama koje utiču na dostupnost hrane u prirodnim staništima. Umjesto toga, medvjed se predstavlja kao “zvijer koja se spušta do kuća“. 

,,Jedan od najčešćih uzroka spuštanja medvjeda u sela je nesavjesna ljudska aktivnost“, objašnjava u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Crvendać Marija Iković, biološkinja iz CZIP-a. ,,Neobezbijeđene deponije i kontejneri, ostavljen organski otpad blizu imanja, pčelinjaci bez adekvatne zaštitne ograde, leševi stoke na otvorenom i praksa ostavljanja iznutrica u prirodi poslije odstrijela najčešći su uzroci posjeta medvjeda ljudskim naseljima“, kaže Iković.

Mrki medvjed (Ursus arctos) je najveći kopneni predator i jedina vrsta medvjeda koja živi u Crnoj Gori. Iako djeluje zastrašujuće, riječ je o inteligentnoj, opreznoj i veoma plašljivoj životinji koja izbjegava ljude. Pretežno je biljojed, a sukobi sa ljudima najčešće nastaju kada mu ponestane prirodne hrane ili kada je zbog nesavjesnog ponašanja čovjeka hrana lako dostupna. Zbog snažnog čula mirisa, dobrog pamćenja i ustaljenih migracionih ruta, promjene u prostoru snažno utiču na njegovo ponašanje, pa se njegovo prisustvo u blizini naselja više može povezati sa nesavjesnim odnosom čovjeka prema prirodi nego sa agresijom medvjeda.

Pozivi za odstrijel bez pokrića 

Narativi o opasnosti medvjeda po ljude u Crnoj Gori naročito su poprimili senzacionalističke razmjere nakon što je medvjed napao lovca u Pivi u novembru 2024. i nanio mu teške tjelesne povrede. Ovo je jedini zabilježeni napad medvjeda na čovjeka u Crnoj Gori u skorije vrijeme. 

Lovačka udruženja u Crnoj Gori su, nedugo potom, počela da predlažu odstrijel medvjeda. Međutim, mrki medvjded je u Crnoj Gori zaštićena vrsta i ubijanje medvjeda je zakonom zabranjeno. Ipak, zbog pritiska lovaca, ali i mještana Crne Gore koji su u strahu uglavnom zbog senzacionalističkih tekstova, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Vladimir Joković, kazao je da će taj resor razmotriti odobrenje odstrijela mrkog medvjeda. 

Joković je za CIN-CG naveo da za sada ipak nije u planu odstrijel. 

Tome su doprinijeli i medijski izvještaji u kojima se pojavljuju zahtjevi stočara i mještana za odobrenje za odstrijel. Iako su ekonomski gubici zbog djelovanja medvjeda ozbiljni, način na koji su predstavljeni u javnosti stvara atmosferu u kojoj se odstrijel nameće kao jedino rješenje, bez ozbiljne rasprave o preventivnim mjerama, nadoknadi štete ili dugoročnom upravljanju populacijom divljih životinja. Bez pouzdanih podataka o brojnosti, kretanju i stvarnom uticaju medvjeda na ljude i imovinu, nemoguće je odgovorno tvrditi da je eliminacija jedino ili nužno rješenje.

Danas je glavna i prihvaćena metoda procjenjivanja veličine populacije pojedine vrste putem genetičke analize prikupljenih uzoraka (obično izmeta). U Crnoj Gori se to pokušalo dva puta, jednom na teritoriji Opštine Plužine, što je prošlo uspješno, a jednom na teritoriji cijele Crne Gore, ali tada nije prikupljeno dovoljno uzoraka. Sve ostale metode su zasnovane na samom nagađanju“, kaže Iković.

Početkom 2026, kaže ona, pokrenut je projekat Life DinPin Bear koji u saradnji sa CZIP-om sprovodi Agencija za zaštitu životne sredine (EPA). ,,U sklopu tog projekta realizovaćemo aktivnost prebrojavanja populacije mrkog medvjeda na cijeloj teritoriji Crne Gore“, navodi još Iković.

U Crnoj Gori je lov na mrke medvjede zabranjen, objašnjava ova biološkinja. ,,Tek kada uradimo validno prebrojavanje moći ćemo da napravimo Akcioni plan gazdovanja mrkim medvjedom koji će na održiv način upravljati populacijom“, kaže Iković.

,,Tradicionalno su se medvjedi 'brojali' skupljanjem podataka lovačkih organizacija, što se nikako ne može koristiti kao relevantan podatak“, upozorava za CIN-CG Đuro Huber, veterinar koji je cijeli svoj radni vijek posvetio izučavanju mrkog medvjeda. 

,,Pristupanjem Evropskoj uniji (EU) svaka zemlja dužna je potpisati i Direktivu o staništima, a po kojoj postoji i obaveza izvještavanja o stanju populacije“, ističe on.  

Za zemlje EU postoji obaveza prema Direktivi o staništima da se populacije ne dovode u gore stanje od zatečenog i za kršenje toga postoje sankcije. ,,Ekološka uloga medvjeda je pomaganje u opštoj stabilnost ekosistema. Poznato je da su medvjedi uspješni raznosioci sjemenki biljaka koje pojedu, a ne probave potpuno“, objašnjava još ovaj ekspert. 

Rezultati monitoringa ključni za dalje odluke

Ključni preduslov za odstrijel je poznavanje tačnog broja populacije mrkog medvjeda, o čemu u Crnoj Gori ne postoji tačan podatak. Naučno utemeljeno prebrojavanje ove vrste još uvijek nije sproveden. Zbog toga se u javnosti barata procjenama i pretpostavkama, a ne provjerenim činjenicama. Podaci CZIP-a jasno pokazuju i geografsku koncentraciju incidenata - u nikšićkoj i mojkovačkoj opštini, planinskim i ruralnim područjima. 

,, Za lovno upravljanje populacijom mora postojati pouzdan monitoring i dokaz da planirane mjere ne ugrožavaju vrstu. Interventni odstrijel problematične jedinke je posebna stvar i mora se sprovoditi po jasno utvrđenom protokolu. Takve slučajeve treba rješavati brzo i dosljedno, jer u suprotnom rastu rizici, širi se negativan stav prema medvjedu i povećava vjerovatnoća ilegalnog odstrijela”, upozorava Huber. 

Neodgovoran ili naučno neutemeljen odstrjel mrkog medvjeda nosi višeslojne posljedice - od poremećaja ekosistema do direktnih finansijskih gubitaka za državu i lokalne zajednice, upozorava Iković. ,,Medvjed je krovna vrsta ekosistema a takodje i prioritetna vrsta na Direktivi o staništima, što dovoljno ukazuje na važnost ove vrste i govori koliko bi štete nanijelo ugrožavanje njene populacije“, objašnjava ova ekspertkinja. 

Huber objašnjava da na osnovu podataka monitoringa treba odrediti sposobnost populacije za prirodni rast i  prihvatljivi mortalitet izazvan djelovanjem čovjeka. ,,To uključuje kvotu za odstrijel, interventno uklanjanje, stradanje u prometu i ilegalno ubijanje. Tako se, na primjer, u Hrvatskoj računa da je prihvatljiva godišnja smrtnost 16 odsto, u Sloveniji nešto iznad 20 odsto, a u Švedskoj i dijelovima Kanade, i u SAD do sedam odsto. Stalnim motrenjem kvotu treba redovno prilagođavati“, navodi Huber. 

Informisanost umjesto straha 

,,Medvjed je svaštojed i privlači ga nedovoljno čuvana stoka na paši, usjevi na neograđenim poljima, voćnjaci, dostupna spremišta jestivih proizvoda, i posebno, neosigurani organski otpad“, kaže Huber.

,,Na jesen kad urod ploda bukve, hrasta ili kestena u prirodi izostane, može se očekivati češće i povećano približavanje medvjeda naseljima. Tada treba dodatno osiguravati ljudske izvore hrane. Ženka koja u proljeće vodi mladunčad rođenu te zime može se približavati ljudskim naseljima, jer je tamo sigurnija od dominantnih mužjaka koji bi mogli ubiti njenu mladunčad. To nije znak 'prekobrojne' populacije, ali i takvoj ženki treba onemogućiti da dolazi do hrane iz ljudskih izvora“.

Električne ograde (čobanice) su, navodi još on, vrlo efektne i praktične, ali moraju biti ispravno postavljene sa dovoljnom visinom i brojem žica i potom redovno održavane. ,,Klasične ograde (noćni tor, skladište hrane) moraju biti čvrste, visoke i dobro ukopane u tlo. Treba uvježbavati pse za čuvanje od medvjeda, inače mogu više štetiti nego pomoći. Lokalno stanovništvo treba da ukloni sav organski otpad iz dohvata medvjeda, a ako se medvjed negdje u daljini pojavi, treba ga potjerati  bukom“, objašnjava ovaj ekspert.

Uloga medija u ovakvim situacijama trebalo bi da bude da razdvoje činjenice od straha. Da jasno naznače šta se dogodilo, kolika je stvarna opasnost, i koje su mjere na raspolaganju. Umjesto toga, dominira model izvještavanja koji kratkoročno donosi klikove i komentare, ali dugoročno proizvodi nepovjerenje, paniku i pritisak da se donose ishitrene odluke. 

,,Prilikom pojave mrkog medvjeda koji izaziva probleme  potrebno je preduzeti mjere odvraćanja medvjeda od nepoželjnih oblika ponašanja: uklanjanje izvora hrane, sprečavanje pristupa i pokušaji tjeranja odnosno plašenja. Pri tome treba konsultovati lokalnog člana interventnog tima i stručnu službu korisnika lovišta, odnosno zaštićenog područja”, objašnjava Iković. 

Ako medvjed nastavi s problematičnim ponašanjem i predstavlja opasnost, može se odobriti interventni odstrijel problematične jedinke, posebno u slučaju napada medvjeda na čovjeka, objašnjava Iković. ,,U tom slučaju potrebno je da član interventnog tima prikupi što detaljnije podatke o okolnostima napada i sačini izvještaj o tome. Zahtjev za interventni odstrijel medvjeda podnosi korisnik lovišta ministarstvu nadležnom za poslove lovstva u pisanom obliku s pratećom dokumentacijom: tačnim opisom mjesta i vremena pojavljivanja problematičnog medvjeda, opisom problematičnog ponašanja, kao i preduzetim mjerama za promjenu ponašanja problematičnog medvjeda. Potrebno je priložiti i mišljenje člana interventnog tima“, kaže ova naučnica.

Kako se druge države suočavaju sa problematičnim narativima 

U Japanu su se susreti s medvjedima posljednjih godina pretvorili u ozbiljan javni problem, ali japanske vlasti su pristupile ovoj krizi znatno sistematičnije nego što je to slučaj u Crnoj Gori. Tokom jeseni 2025. stanovnici brojnih oblasti prijavili su veliki broj bliskih susreta s medvjedima, a u prethodnom periodu događali su se i napadi na čovjeka, što je dovelo do toga da vlada dozvoli korišćenje vatrenog oružja za “hitno odstranjivanje” životinja čak i blizu urbanih sredina pod određenim uslovima. U jednom od novinarskih tekstova na portalu Nippon.com objašnjava se da su ove mjere rezultat dugogodišnjih promjena. Tako su nedostatak prirodnih izvora hrane (naročito žira i drugih orašastih plodova), širenje naselja, kao i demografske promjene koje su ostavile planinska područja manje nadgledanim, primorali medvjede da traže hranu bliže ljudskim zajednicama. 

Japanske vlasti pristupile su rješenju oprezno: dozvolile su hitne intervencije u situacijama neposredne ugroženosti, ali razmatraju i dugoročne strategije poput naučnih studija o populaciji, kreiranja zaštićenih zona, upravljanja hranom u prirodi i revitalizacije šumskih staništa kako bi se smanjila potreba medvjeda da ulaze u naselja.

Postoje konkretni, dokumentovani primjeri u svijetu koji pokazuju da senzacionalističko medijsko izvještavanje o medvjedima može imati ozbiljne i dugoročne posljedice, a jedan od takvih slučajeva dolazi iz pokrajine Trentino u sjevernoj Italiji. U toj regiji je kroz EU-projekat sprovedena reintrodukcija mrkog medvjeda, koja je godinama bila ocjenjivana kao uspješna, sve dok rijetki incidenti nijesu postali centralna tačka medijskog narativa. Istraživanja koja su analizirala stotine medijskih tekstova pokazala su da su lokalni i nacionalni mediji dominantno koristili dramatičan i konfliktni jezik, fokusirajući se gotovo isključivo na incidente, uz termine poput “opasnost“, “gubitak kontrole“ i “prijetnja po ljude“, dok su stručna objašnjenja biologa, ekologa i institucija ostajala u drugom planu. 

Takvo izvještavanje je, prema naučnim analizama, značajno doprinijelo izazivanju panike u javnosti, iako su stvarni susreti ljudi i medvjeda ostajali rijetki. Nakon jednog tragičnog smrtnog slučaja 2023. godine, mediji su pojačali politički pritisak, što je dovelo do odluka o uklanjanju i odstrijelu pojedinih jedinki, uprkos snažnom protivljenju dijela naučne zajednice i organizacija za zaštitu prirode. 

Taj primjer se danas u akademskim i ekološkim krugovima navodi kao ilustracija kako medijski proizvedena panika može nadjačati struku, oblikovati javno mnjenje i rezultirati mjerama koje nijesu zasnovane na sistemskim podacima, već na strahu, što je upozorenje koje je posebno relevantno za sredine poput Crne Gore, gdje precizni podaci o brojnosti medvjeda još ne postoje.

U julu 2025. godine buldožeri su ušli u Tet, ruralno područje u opštini Skadar, i u roku od nekoliko dana su, u akciji koju su vlasti opisale kao „uspostavljanje pravnog reda“, srušili više objekata u srcu „Albanskih Alpa“.

Samo godinu ranije, tokom kampanje za parlamentarne izbore 30. juna, premijer Edi Rama ohrabrivao je stanovnike da se vrate na selo, investiraju i pretvore svoja zemljišta u razvojne prilike. Obećao je i da će oni koji su generacijama koristili državna zemljišta konačno dobiti vlasničke listove i da će tzv. „Planinski paket“ (zakon koji uređuje razvoj planinskih područja) biti instrument za prosperitet.

„Oprostićemo sve kazne za bespravnu gradnju na ovom području. Gradili ste bez dozvola jer niste imali mogućnost da dobijete vlasnički list koji vam pripada“, odgovorio je Rama na zabrinutost stanovnika Teta, najavljujući i planove za usvajanje zakona.

„Rekli su nam da investiramo. Vratite se, gradite! I gradili smo lakše nego bilo koje druge godine jer je bilo vrijeme izbora“, kaže 27-godišnji Kristijan Gura.

Kristijan vodi porodični biznis u Tetu više od deset godina. Počeo je s malim kafićem, a danas ima restoran i 16 soba za izdavanje, kojim izdržava porodicu i nekoliko sezonskih radnika. Najnovija investicija, namijenjena zimskom turizmu, finansirana je bankarskim kreditom od oko 100 hiljada eura, ali je srušena tokom julske akcije.

„Danas svaki mjesec plaćam kredit, a imam i kaznu. Stavio sam kuću u Skadru pod hipoteku jer ovdje nemam vlasnički list“, kaže on.

Njegov slučaj tipičan je za sjeverna područja Albanije, gdje se zemljišta nasljeđuju generacijama bez vlasničkih listova — istorijski problem koji institucije nikada nijesu riješile. „Planinski paket“, usvojen u Skupštini Albanije u martu 2025. godine, ima za cilj da otkloni blokadu i omogući stanovnicima da grade i razvijaju imovinu čak i bez jasnog dokaza o vlasništvu.

Međutim, akcijom rušenja, koja je sprovedena odmah nakon usvajanja zakona, ugroženo je upravo ono što ovaj „paket“ navodno pospješuje: investiranje stanovnika u planinskom području.

Istovremeno, podaci pokazuju da usvojeni zakon pogoduje razvoju velikih turističkih i energetskih investicija, ne izuzimajući ni Nacionalni park „Albanski Alpi“, ključno područje za prekogranične inicijative zaštite prirode, koji su dio Dinarida i Evropskog zelenog pojasa.

Štaviše, zakon otvara put otuđenju šuma, pašnjaka i livada, omogućavajući promjenu namjene zemljišta u urbanu ili industrijsku, što ne samo da slabi zaštitu prirodnih resursa već podriva i ekološku funkciju targetiranog područja. Stručnjaci upozoravaju da primjena albanskog zakona nosi rizik zbog nepovratnih posljedica po planinski ekosistem i da je u suprotnosti s principima održivog razvoja, dok odlučivanje na državnom nivou otvara prostor za korist onima koji nisu dio lokalne zajednice.

„Planinski paket“

Zakon, u albanskoj javnosti poznat kao „Planinski paket“, predstavljen je kao instrument pomoći stanovnicima planinskih područja koji su decenijama živjeli i investirali na zemlji, a da za nju nisu imali vlasničke listove. Omogućio bi razvoj ekološki prihvatljivih agroturističkih objekata, kao i zadržavanje porodica u područjima koja su vremenom opustjela.

Usvojeni zakon predviđa niz mehanizama koji, bar formalno, imaju za cilj da stanovnicima planinskih područja obezbijede pravnu sigurnost i razvojne mogućnosti. Omogućava onima koji posjeduju imanja bez vlasničkog lista da, uz ispunjenje određenih kriterijuma, kupe državno zemljište po simboličnoj cijeni od jednog eura, da ostvare poreske olakšice tokom deset godina i lakše dobiju građevinsku dozvolu.

Istovremeno, zakon omogućava i investitorima, registrovanim fizičkim i pravnim licima, da realizuju projekte u dogovoru sa korisnicima državnog zemljišta.

Pored toga, zakon otvara prostor za realizaciju velikih investicija iz oblasti turizma i energetike, a nadležni organ za odobravanje razvojnih i građevinskih dozvola biće isključivo albanski Nacionalni savjet za teritoriju i vode (KKTU). Prema Zakonu o prostornom planiranju i razvoju, KKTU, institucija kojom rukovodi premijer, nadležna je za odlučivanje o kompleksnim razvojnim projektima. Ovo tijelo odobrava dozvole za strateške projekte - od velikih turističkih kompleksa do energetskih i infrastrukturnih objekata. Zakonodavstvo, takođe, precizira da KKTU može da odobri građevinske dozvole samo za objekte više od šest spratova, što nema nikakve veze s agroturizmom ili porodičnim smještajem.

„Agroturizam, po definiciji, podrazumijeva male inicijative koje razvijaju porodice i koje su direktno povezane s ruralnom ekonomijom. To je model ruralnog turizma blisko povezan s poljoprivredom i seoskim životom, gdje turističke usluge podržavaju i dopunjuju postojeću poljoprivrednu djelatnost bez zamjene ili narušavanja tradicionalne funkcije prostora“, kaže Doriana Musai, profesorica arhitekture i urbanizma.

„U međuvremenu, investicije klasifikovane kao strateške dolaze s investitorima i kompanijama koje favorizuju visoko kapitalne projekte. Ukratko, agroturizam se koristi kao legitimni narativ državne politike, dok je stvarni rezultat intenzivni turizam odvojen od društvene i ekonomske strukture datog područja“, dodaje ona.

Turistički stručnjaci navode da „model velikih resorta nije u skladu s principima lokalnog razvoja i društvene inkluzije“.

„Može donijeti investicije i radna mjesta, ali postoji rizik da koristi budu koncentrisane kod investitora, a ne kod lokalnog stanovništva“, kaže Ardiola Alikaj, viša ekspertkinja za turizam u Albaniji.

Istovremeno, stručnjaci kritikuju zaobilaženje opština u donošenju odluka o razvoju na njihovoj teritoriji, iako prema važećem zakonu imaju nadležnost za objekte niže od šest spratova, uključujući agroturizam.

„Autonomija lokalnih vlasti i njihovi prostorni planovi se potkopavaju“, kaže Erjon Muharemaj, profesor i ekspert za međunarodno javno pravo, pravo zaštite životne sredine i proces integracija u EU.

Prema riječima profesorice Musai, „kada se odobravanje projekata sprovodi odozgo prema dolje, sa centralnog nivoa izvršne vlasti prema lokalnom nivou, krši se princip lokalnog razvoja i supsidijarnosti. Nacionalni savjet za teritoriju i vode, kao Vladino tijelo, trebalo bi da osigura koherentnost nacionalnog planiranja, a ne da mijenja lokalne vlasti u odlukama koje direktno utiču na zajednice i lokalni pejzaž“.

„Alpi“ kao razvojna zona

„Planinski paket“ se ne primjenjuje na cjelokupnu teritoriju planina, već samo na područja proglašena „prioritetnim zonama razvoja“, koja se biraju kroz posebnu proceduru koja počinje na lokalnom i završava na centralnom nivou.   

Opština prikuplja prijave stanovnika ili identifikuje teritorije sa „ekonomskim potencijalom“ i predlaže ih kao zone koje treba razvijati. Nakon toga, opštinski izvještaj se šalje ministru nadležnom za lokalnu samoupravu, koji odlučuje da li prijedlog ispunjava kriterijume za dalje razmatranje. Konačnu odluku donosi Savjet ministara, koji zvanično proglašava zonu, čime se otvara put za odobravanje projekata.

Cjelokupan proces već je završen za Opštinu Skadar, na čijoj teritoriji je odobreno pet prioritetnih zona razvoja, uključujući sela Tet i Nderljašaj, koja se nalaze unutar Nacionalnog parka „Albanski Alpi“, na granici s Crnom Gorom.

Interesovanje za gradnju unutar prioritetnih zona bilo je izuzetno veliko, prema podacima Direkcije za prostorno planiranje i razvoj Opštine Skadar. Do 9. decembra 2025. godine podnijeto je 649 prijava za pet oblasti: agroturizam, zelena energija, stočarstvo, socijalni projekti i kategorija „ostalo“, koja ostavlja prostor za bilo koju vrstu investicionog zahtjeva.

Većina prijava se odnosila na agroturizam (434), za kategoriju „ostalo“ pristiglo je 137 prijava, socijalne projekte 35, stočarstvo 29, a za zelenu energiju - odnosno izgradnju solarnih i vjetroparkova - 14 prijava.

Međutim, iako interesovanje uglavnom dolazi od lokalnih stanovnika i to za projekte agroturizma, zakon usmjerava proces ka mnogo većim investicijama koje zahtijevaju kapital i odobrenje centralne vlasti. Ova činjenica postaje još značajnija jer su takvi projekti planirani u zaštićenim područjima, unutar jednog od najosjetljivijih ekosistema na Balkanu.

Albanski Alpi i Prokletije u Crnoj Gori čine jedan od najvažnijih ekosistema u regionu, poznat po izuzetnoj biološkoj raznolikosti i krhkim staništima. Pored nacionalnog statusa zaštite, određene teritorije uživaju i međunarodno priznanje. Alpi su dio EMERALD mreže (Područja od posebnog interesa za očuvanje prirode u Evropi), Tet je prepoznat kao Područje od značaja za ptice i biodiverzitet (IBA) i Ključno područje biodiverziteta (KBA), dok je rijeka Gaši, koja je do 2022. bila strogi rezervat prirode, sada dio Parka Alpi i dio UNESCO Svjetske prirodne baštine.

Podaci Nacionalne agencije za zaštićena područja Albanije pokazuju postojanje velikog broja staništa koja su na listi Natura 2000, a koja su od značaja za očuvanje. Samo u Tetu i okolnim područjima identifikovano je oko 20 staništa, od kojih su četiri prioritetna. U području Vrmoša i dolini Lepuša–Budač identifikovano je oko 25 staništa, od kojih su četiri prioritetna; u dolini Valbone oko 26, od kojih su četiri prioritetna; dok je u dolini rijeke Gaši - Doberdolj identifikovano oko 14 staništa, od kojih su dva prioritetna.

Nacionalni park, takođe, obuhvata bogatu floru sa oko 1.500 biljnih vrsta, od kojih je 40% endemično za Albaniju, što ih čini posebno osjetljivim na promjene i moguće razvojne zahvate. Bukva, molika (makedonski bor), jela i joha samo su neke od biljnih vrsta prisutnih u ovom području.

Fauna je jednako bogata. Vodena staništa i okolna područja dom su rijetkim i ugroženim vrstama riba, vodozemaca i gmizavaca; zabilježeno je oko 155 vrsta ptica i više od 60 vrsta sisara, uključujući balkanskog risa, medvjeda, vuka, srnu, vidru, supa, zlatnog orla i tetrijeba gluhana. Mnoge od ovih vrsta imaju poseban pravni status zaštite prema zakonodavstvu Evropske unije.

Na crnogorskoj strani Prokletija identifikovano je više od 2.000 biljnih vrsta, od kojih je 60 zaštićeno, kao i 161 vrsta ptica. Prošle godine kamere zamke zabilježile su prisustvo risa, jedne od najugroženijih vrsta na Balkanu.

Ovaj planinski masiv funkcioniše kao jedinstveni ekološki čvor unutar Dinarida i Evropskog zelenog pojasa, što njegovu zaštitu čini regionalnim i evropskim prioritetom.

„Svaka intervencija u Albaniji ima uticaj i u Crnoj Gori i obrnuto“, kaže biolog i građanski aktivista Vuk Iković, podsjećajući da područje obuhvata i poznatu prekograničnu planinarsku stazu „Vrhovi Balkana“.

Međutim, uprkos široko dokumentovanoj ekološkoj važnosti ovog područja na nacionalnom i međunarodnom nivou, to nije spriječilo Opštinu Skadar i albansku vladu da ga uključe u prioritetne zone razvoja.

Istovremeno, izmjene uputstva kojim se definiše procedura za proglašavanje ovih zona pokazuju jasno udaljavanje od standarda zaštite životne sredine. Prvo uputstvo, iz juna 2025. godine, zahtijevalo je prikupljanje i analizu socio-ekonomskih, ekoloških i geografskih podataka. Međutim, samo četiri mjeseca kasnije, novo uputstvo ukinulo je sve ove kriterijume, svodeći proces isključivo na procjenu „ekonomskog, industrijskog ili turističkog potencijala područja“.

Profesor Erjon Muharemaj kaže da brza promjena i prelazak sa dokumenta od 70 članova na uputstvo od svega 30 članova otvara ozbiljna pitanja.

„Da bi se ukinuo tako važan akt nakon samo četiri mjeseca, morale su postojati fundamentalne promjene okolnosti. Ali čak i da je bilo razloga, uputstvo je trebalo izmijeniti, a ne potpuno ukinuti“, kaže on.

„Naknadna legislativa obično postaje detaljnija. Ovdje se dogodilo suprotno, što uglavnom ne ukazuje na volju za unapređenje zakonodavstva, već sugeriše druge razloge“, dodaje stručnjak.

Još jedan zabrinjavajući element zakona odnosi se na promjenu statusa prirodnih dobara. Po prvi put „Planinski paket“ otvara put otuđenju kategorija koje su do sada bile nedodirljive: šume, pašnjaci i livade. Član 8 zakona propisuje da se ova dobra više ne smatraju neotuđivom javnom imovinom, čime se omogućava njihov prenos u vlasništvo i uključivanje u razvojne procedure. To znači da te površine mogu da izgube svoj prirodni status i budu pretvorene u urbane, turističke ili industrijske zone, zaobilazeći ekološke filtere i svaki planski dokument.

„Kada se područja ili projekti proglase ‘strateškim’, često zaobilaze opšte lokalne planove i planove upravljanja zaštićenim područjima, jer je cilj ubrzati ekonomski razvoj pojednostavljivanjem administrativnih procedura i centralizacijom odlučivanja“, kaže Musai.

„Time se stvara paralelni sistem odlučivanja, u kojem dugoročno planiranje gubi težinu i svodi se na formalnost - više nije plan taj koji usmjerava razvoj, već obrnuto“, dodatno objašnjava.

Prema riječima Muharemaja, ova se dešavanja ne mogu razumjeti bez sagledavanja izmjena Zakona o zaštićenim područjima iz 2024. godine, koje su značajno oslabile zaštitu najviših kategorija prirode. Izmjene dozvoljavaju urbani razvoj i izgradnju turističkih objekata sa pet zvjezdica unutar nacionalnih parkova, čak i u centralnoj podzoni koja bi teoretski trebalo da bude strogo zaštićeno područje.  

„To su katastrofalne posljedice izmjena iz 2024. godine“, kaže on.

On, takođe, kritikuje odluku Ustavnog suda iz 2025. godine, koji je odbio zahtjev ekoloških organizacija za ukidanje tih izmjena.

„Ova regresivna odluka daje izvršnoj vlasti slobodne ruke da odobrava razvojne i građevinske dozvole u zaštićenim područjima“, navodi profesor.

Ozbiljne posljedice

Kombinacija prioritetnih razvojnih zona i slabljenja okvira zaštite životne sredine dovodi u pitanje ekološku budućnost Albanskih Alpa. Razvojni projekti dozvoljeni unutar nacionalnog parka, bez javnih konsultacija, strateških procjena uticaja na životnu sredinu ili provjere usklađenosti sa planskim i upravljačkim dokumentima, stvaraju realan rizik od fragmentacije staništa, promjene namjene zemljišta i gubitka prirodnih vrijednosti koje ovo područje čini jedinstvenim na Balkanu.

Situacija je dodatno zabrinjavajuća jer se oko 72% područja proglašenog za razvoj preklapa sa centralnom B podzonom Nacionalnog parka „Albanske Alpe“, direktno ugrožavajući ekološki integritet parka i očuvanje biljnih i životinjskih vrsta.

Potencijalni negativni uticaji nijesu ograničeni samo na administrativne granice parka, već pogađaju biodiverzitet, vrste i staništa od interesa za EU, vodene ekosisteme i prekogranične ekološke koridore, kao i ciljeve međunarodnih inicijativa poput Dinarida i Evropskog zelenog pojasa. U tom kontekstu, svaki nekontrolisani razvoj unutar Nacionalnog parka „Albanski Alpi“ može ugroziti njegovu ekološku funkciju u očuvanju biodiverziteta u regionu.

Na crnogorskoj strani, u Nacionalnom parku „Prokletije“ se upravlja pod strogim kriterijumima: gradnja je ograničena, a svaki projekat podliježe snažnim ekološkim i prekograničnim procedurama. U Albaniji, međutim, novi zakon otvara put velikim turističkim i energetskim projektima bez ikakve koordinacije s vlastima Crne Gore, iako je riječ o istom ekosistemu.

„Apsolutno nemamo nikakve informacije“, kaže predsjednik opštine Gusinje Sanel Balić.

„Sve što se dešava uz granicu trebalo bi da bude saopšteno Vladi Crne Gore i opštinama koje se graniče s tim područjem. Sve što se tamo izgradi može uticati i na nas“, naglašava on.

Marinela Đuretić, direktorica Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore, takođe, nije bila upoznata s tim da bi Prokletije na albanskoj strani mogle da se nađu pod pritiskom investitora. Smatra da je riječ o složenom pitanju koje zahtijeva uključivanje na državnom nivou.

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je nakon dva mjeseca od dobijanja naših pitanja odgovorilo da nema informaciju o planovima u Albaniji. Tvrde da će u slučaju gradnje u pograničnom području ili u blizini zaštićenih zona kontaktirati tamošnje nadležne organe.

„Ministarstvo će reagovati u skladu sa međunarodnim obavezama i bilateranim sporazumima. Takođe, Crna Gora ima mogućnost da o važnim pitanjima zaštite prirode informiše Evropsku komisiju i relevantne EU partnere, posebno imajući u vidu prekogranični karakter područja i usaglašenost standarda sa EU pravnom tekovinom“, saopštili su iz Ministarstva.

Za razliku od državnih organa, Marija Lekić iz NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upoznata je s dešavanjima u Albaniji. Iako obim projekata još nije poznat, Lekić naglašava da bi moglo doći do sječe šuma, izgradnje puteva i postavljanja dalekovoda - aktivnosti koje potpadaju pod Espoo konvenciju. Ističe da je Albanija, kao potpisnica konvencije od 1991. godine, obavezna da blagovremeno obavijesti susjedne države o projektima koji mogu da imaju prekogranični uticaj.

U Albaniji, Ministarstvo životne sredine i Nacionalna agencija za zaštićena područja nijesu odgovorili na zahtjev za komentar, ostavljajući nejasnim kako će nacionalni parkovi i ekološki koridori biti zaštićeni od intenzivnog razvoja.

U međuvremenu, Nacionalna agencija za životnu sredinu potvrdila je da nije dio procesa definisanja prioritetnih zona razvoja. U pisanom odgovoru navela je da njena uloga počinje tek kasnije, u fazi procjene uticaja na životnu sredinu za pojedinačne projekte.

Integracije i prekogranični projekti pod znakom pitanja

Dvostruki standard zaštite Dinarskih Alpa ne ugrožava samo prirodu, već i prekograničnu saradnju i pristup evropskim fondovima za zajedničke projekte. Direktorica crnogorskih nacionalnih parkova naglašava da Evropska unija ne podržava politike koje dozvoljavaju gradnju u zaštićenim područjima.

U Izvještaju Evropske komisije o napretku Albanije, takođe, je izražena zabrinutost uz ocjenu da zakon „Planinski paket“ „može imati značajne uticaje na korišćenje zemljišta na lokalnom nivou i na upravljanje životnom sredinom“.

Na osnovu ličnog iskustva i ove ocjene Evropske komisije profesor Muharemaj smatra da će „nedostatak volje za primjenu ekoloških standarda biti ozbiljna prepreka na putu ka članstvu u Evropskoj uniji“.

Stanovnici Teta, poput Kristijana Gure, ovu realnost posmatraju sa neizvjesnošću.

„Uvijek ima nečega čega se treba bojati… Više ne razumijemo šta se dešava. Stanovnici su neodlučni. Potrebne su investicije, ali ne u klimi u kojoj je sve nepredvidivo“, kaže on.

Osjećaj nesigurnosti na terenu poklapa se s upozorenjima stručnjaka s obje strane granice, koji strahuju od mogućih negativnih posljedica po životnu sredinu balkanskih Alpa i pozivaju na hitnu reakciju.

„Zvanična Podgorica mora reagovati“, kaže biolog i građanski aktivista Vuk Iković.

Za višu ekspertkinju za turizam Ardiolu Alikaj, „da bi se izbjegao scenario nepovratnih posljedica, potreban je pažljiv pristup koji u centar stavlja područje Albanskih Alpa, stvarno uključivanje lokalnih zajednica i ravnomjernije i održive modele turizma“.

„Sa standardnim resortima, lokalne tradicije i kulture se potiskuju, nestaju ili se iskrivljuju, pretvarajući se u instrumente turizma, a ne u generatore održivog modela“, zaključuje Musai.

Autori: Ola Mitre, Aida Ciro, Kristi Bašmili i Nemanja Živaljević

Istraživački tekst je podržala organizacija Journalismfund Europe.

Odnos vlasti prema vjerskim objektima zavisi prije svega od pojedinačnih političkih odluka, a ne od sistemskih pravila. Nepostojanje transparentnih i ujednačenih kriterijuma, u praksi ostavlja prostor za selektivnu primjenu pravila i neujednačen uticaj na javni prostor

Predrag Nikolić/Maja Boričić

Posljednjeg dana prošle godine Vlada je za dvije vjerske srednje škole opredijelila 1,6 milion eura. Medresa Mehmed Fatih i Gimnazija Sveti Sava dobile su po 800.000 eura.

Prema dostupnim podacima, koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) analizirao, ove dvije vjerske škole su, od 2019. do kraja prošle godine, dobile 7,4 miliona eura iz budžeta. Za Medresu je od 2019. uplaćeno 3,9 miliona eura, a pravoslavnoj gimnaziji, od 2022. do kraja prošle godine- 3,5 miliona.

Vlada ne štedi novac za vjerske srednje škole, iako Podgorici decenijama nedostaje druga državna gimnazija. Najavljeno je da će njena izgradnja konačno početi tokom ove godine, a predviđena cijena je 9,3 miliona eura.

Da su izdvajanja za vjerske škole suprotna odredbama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, upozorila je Državna revizorska institucija (DRI) krajem 2024. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je, na osnovu revizorskog izvještaja, podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv NN lica, zbog isplate 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola, od 2019. do 2023.godine. Prijava je odbačena, a Vlada se, u posljednjoj odluci o finansiranju, poziva na isti zakon, za koji je iz DRI konstatovao da je prekršen.

Podaci o ukupnim izdvajanjima za vjerske zajednice nijesu transparentni i pregledno prikazani u nekom zvaničnom dokumentu, ali se pojedini podaci mogu naći u nekim drugim bazama.

Tako je prema sajtu Mojnovac, Instituta alternativa (IA), od 2019. do kraja prošle godine, najviše novca iz budžeta pripalo Mešihatu islamske zajednice u Crnoj Gori - 5,2 miliona eura.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) je, u tom periodu, iz budžeta je dobila 3,9 miliona eura, od čega Mitropolija crnogorsko primorska 2,2 miliona, Eparhija budimljansko-nikšićka 1,6 milion, Eparhija zahumsko-hercegovačka 42.645 eura, Eparhija mileševska 85.000 eura.  

U istom sedmogodišnjem periodu, Biskupski ordinarijat Kotor od države je dobio 234.000 eura, a Nadbiskupski ordinarijat Bar 89.000 eura. Međutim, oko 1,5 miliona eura iz budžeta uplaćeno je katoličkoj humanitarnoj organizaciju Caritas. I to nešto preko milion eura za Caritas barske nadbiskupije, dok je za Caritas Crna Gora 357 000, a za Caritas kotorske biskupije 20.000 eura.

Prema dostupnim podacima, Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) je, u istom periodu, od države dobila nešto preko 300.000 eura.

Nema podataka koliko još novca vjerske zajednice dobijaju od opština, državnih preduzeća, raznih privrednika i slično. Ovdje nijesu uračunati ni milioni eura, koje su vjerske zajednice dobile kroz besplatno ustupanje javnih nepokretnosti, prije svega zemljišta.

CIN-CG je pitanja o dobijenom novcu iz budžeta i izgradnji vjerskih objekata uputio na više adresa tri najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori. Odgovori nijesu stigli.

Zavjet ćutanja kada su vjerske zajednice u pitanju karakterističan je i za institucije. Podatke koje je CIN-CG tražio nije htjelo da dostavi Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Na zahtjev koliko je nepokretnosti vjerskih zajednica upisano u katastar nije odgovoreno iz Uprave za nekretnine, a iz Poreske uprave takođe ćute na zahtjeve CIN-CG da se, između ostalog, dostave informacije o poreskim oslobođenjima ili umanjenjima, ali i zbirne podatke o poreskim dugovanjima vjerskih zajednica u Crnoj Gori.

Na zahtjev CIN-CG da dostave spisak svih izdatih urbanističko-tehničkih uslova, građevinskih dozvola i drugih odobrenja za izgradnju, rekonstrukciju ili dogradnju vjerskih, sakralnih ili religijskih objekata i eventualne odluke o oslobađanju od dažbina, nije dostavila nijedna primorska opština, ali ni Podgorica. Odgovorile su samo opštine sa sjevera države.

Crkve prave i na poljoprivrednom zemljištu i ne plaćaju komunalije

Dokumentacija, koju je CIN-CG dobio slobodnim pristupom informacijama od više lokalnih samouprava, pokazuje da odnos lokalnih vlasti prema vjerskim objektima zavisi prije svega od pojedinačnih političkih odluka, a ne od sistemskih pravila. Nepostojanje transparentnih i ujednačenih kriterijuma, u praksi ostavlja prostor za selektivnu primjenu pravila i neujednačen uticaj na javni prostor.

U Plužinama se dozvoljava gradnja crkvi i parohijskih domova van građevinskih zona, na zemljištu koje je po osnovnoj namjeni poljoprivredno, dok opštinske odluke o komunalnom opremanju uvode potpuno oslobađanje od naknade za vjerske objekte ili se ti objekti, od strane opštine, proglašavaju za objekte od “opšteg interesa”.

Tako je lokalna vlast Saborni hram u Plužinama proglasila za objekat od opšteg interesa i kaže da zato nije naplaćena naknada za komunalno opremanje građevinskog zemljišta. Iako ne dozvoljavaju uvid u odluke, navode da su vjerski objekti u više naselja Rudinicama, Goransku, Smriječnu i Bajovom Polju, oslobođeni plaćanja naknade za komunalno opremanje, uz obrazloženje da se parcele nalaze u zonama u kojima se ta naknada ne naplaćuje.

Prema opštinskoj odluci, dok je za ostale investitore predviđena naknada od 30 do 50 eura po kvadratnom metru, za vjerske objekte naknada se ne plaća.

U Danilovgradu je lokalni parlament još 2018.godine, Mitropoliju crnogorsko primorsku oslobodio plaćanja komunalne naknade od gotovo 25.000 eura, za izgradnju Sabornog hrama “Sveta Petka”.

Na Žabljaku urbanističko-tehnički uslovi omogućili su izgradnju Sabornog hrama velikih gabarita u centru grada, uz nedovoljno precizne kriterijume zaštite prostora i minimalna ograničenja, u planinskom gradu koji se planski definiše kao ambijentalno i turistički osjetljivo područje. Ne odgovaraju da li su oslobađali Mitropoliju crnogorsko-primorsku od plaćanja dažbina.

U Mojkovcu se, na opštinskom zemljištu Štitarići, dozvoljava izgradnja većeg broja pomoćnih objekata uz postojeću crkvu, pri čemu široko definisana namjena tih objekata od garaža, ostava, radionica, skladišta i objekata sa poslovnom funkcijom, čiji broj nije ograničen, omogućava i postupno formiranje kompleksa na tom opštinskom zemljištu. Nema odgovora o eventualnim finansijskim povlasticama.

U Kolašinu su urbanističko-tehnički uslovi takođe vezani samo za Srpsku pravoslavnu crkvu, za uređenje crkvenih kompleksa, manje pomoćne objekte i privremene objekte poput ograda. Gabariti su znatno manji u odnosu na Žabljak, a namjena preciznije definisana nego u Mojkovcu. Međutim, Opština Kolašin u odgovorima navodi da nije nadležna za podatke o građevinskim dozvolama i finansijskim povlasticama, jer su te odluke bile u nadležnosti državnih organa.

U Beranama su dozvolili Eparhiji budimljansko-nikšićkoj rekonstrukciju manastira Sv.Arhangela u Uroševici, izgradnju parohijskog doma i seosku crkvu u Petnjiku, ali ne odgovaraju da li su vjerske objekte oslobađali od plaćanja dažbina.

Za razliku od ovih opština, u Pljevljima dokumentacija pokazuje da komunalne naknade za vjerske objekte nijesu ukinute. U toj opštini je je kontinuirana izgradnja i rekonstrukciju objekata različitih vjerskih zajednica, uključujući rekonstrukciju i dogradnju objekata Islamske zajednice, izgradnju džamije, infrastrukturne i sanacione radove u Manastiru Svete Trojice, te izgradnju i rekonstrukciju više pravoslavnih crkvenih objekata, među kojima i Crkva Svete Petke. Komunalne naknade za vjerske objekte su ipak umanjene i do 80 odsto.

Šavnik je dozvolio rekonstrukciju crkve Svetog Jovana Krstitelja, koja ima status nepokretnog kulturnog dobra. Intervencije su ograničene na sanaciju, restauraciju i očuvanje autentičnosti, uz saglasnost nadležnih institucija zaštite, pa se jedino u ovom slučaju oslobađanje od komunalnih naknada može tumačiti kao dio politike zaštite kulturnog nasljeđa.

Petnjica je dozvolila gradnju jedne džamije, u mjesnoj zajednici Tucanje, još 2015. godine i tvrde da povlastica nije bilo, a Tuzi da gradnje vjerskih objekata nije bilo u periodu od 2015.do danas.

U Glavnom gradu planirana 22 nova vjerska objekta

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, potpisali su krajem januara ove godine ugovor o prenosu prava svojine, kojim Glavni grad Podgorica kao nosilac prava raspolaganja, bez naknade prenosi na Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori pravo svojine na građevinskom zemljištu površine 30.000 m², saopšteno je iz gradske uprave. Radi se o zemljištu na Ćemovskom polju, čija je tržišna vrijednost blizu sedam miliona eura.

Mjesec ranije, 24. decembra, Glavni grad je dodijelio zemljište Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za gradnju Crkve Svetog Vasilija Ostroškog na Koniku u Podgorici. Riječ je o četiri parcele ukupne površine 2,253 metara kvadratnih. Direkcija za imovinu Glavnog grada je 1. decembra 2025. godine procijenila vrijednost tog zemljišta na 473.130 eura ili 210 eura po metru kvadratnom. Saglasnost o poklanjanju zemljišta dala je Vlada Crna Gora odlukom od 10. decembra prošle godine.

U julu je pred odbornicima Glavnog grada došao zahtjev Vlade Crne Gore da se milionski vrijedno zemljište na Starom Aerodromu u Podgorici ustupi Vatikanu za izgradnju Apostolske nuncijature. Gradonačelnik Mujović je tada objasnio da su Vladin zahtjev da poklone zemljište prihvatili uz uslov da Vlada kroz finansiranje nekog od kapitalnog projekta obešteti Glavni grad, budući da se radi zemljištu čija vrijednost se procijenjuje na preko sedam miliona eura.

To nije sve, novim Prostorno urbanističkim planom  (PUP) Podgorica predviđena je gradnja 22 vjerska objekta-crkve, parohijski domovi, manastiri i džamije.

Najveći broj vjerskih objekata prema  PUP-u Glavnog grada, njih 18, gradiće Srpska pravoslavna crkva (SPC), jedan katolička, dva objekta planirana su za Islamsku zajednicu i jedan za Evangelističku crkvu.

SPC će graditi dva manastira u naselju Tološi i Kučima, planirana su tri Parohijska doma u Donjoj Gorici i Momišićima, kao i crkve i drugi vjerski objekti na Sadinama, Zagoriču, Veljem Brdu, Ćemovskom polju, Pod Goricom, Koniku…

Islamska zajednica će graditi džamiju u naselju Konik i Islamski centar na putu prema Tuzima.

Gradnja katoličke crkve je planirana na Fundini, dok će Evangelistička crkva Riječ Božija graditi hram u dijelu grada Preko Morače.

Marković: Po PUP-u Podgorica mi smo teokratska država

Prostorni planer mr Dragoljub Marković za CIN-CG ističe da se, u izmjenama i dopunama PUP-a Podgorica, odjednom pojavilo 20-ak lokacija za vjerske objekte, koje nijesu plod analiza i strateških opredjeljenja države.

On ocjenjuje da kada pogledate taj plan i vidite čemu to vodi, reklo bi se da smo mi teokratska država, u kojoj društvo organizuju vjerske zajednice, a ne država.

On problematizuje i to što u Pravilniku o sadržaju i formi planskih dokumenata piše da vjerski objekti mogu biti sve od proizvodnih pogona, smještajnih kapaciteta do bogomolja.

,,Tako da mi ne znamo kad pročitate namjenu u PUP-u, što to može da bude. Površina koja se prenamjenjuje za desetak tih objekata Srpske pravoslavne crkve iznosi oko 50.000 metara kvadratnih, čak i u Sadinama  na najplodnijem poljoprivrednom zemljištu”, ističe Marković.

Umjesto mjesnih zajednica, praviće se parohijski domovi, dodaje Marković.

,,Mi recimo u Donjoj Gorici nemamo mjesnu zajednicu, ali ćemo imati parohijski dom. Kada pogledate što je parohijski dom, to je kao mjesna kancelarija, mjesto okupljanja lokalnog stanovništva, pa se stiče utisak da smo mi društvo koje nije organizovano po opštinama i mjesnim zajednicama, nego po parohijama”, ocijenio je Marković.

Oni sada na tom prostoru, ističe Marković, sada mogu da grade šta hoće i prave paralelnu državu.

“Nemam ništa protiv izgradnje vjerskih objekata, ima par njih opravdanih, ali da se zna šta je i zašto to radimo. Opasnost postoji da se na ovaj način dođe do trajne fizičke promjene u prostoru, a efekat toga je da postajemo teokratska država”, upozorava prostorni planer.    

Prema podacima koje je CIN-CG dobio iz Ustavnog suda na odluke o donošenju izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada iz avgusta 2025. podnijete su dvije inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Plana. Prije toga, Ustavnom sudu su dostavljene četiri inicijative u odnosu na izmjene i dopune podgoričkog PUP-a iz 2021. godine.

,,Predmeti se nalaze u fazi ustavnopravne analize kod sudija izvjestilaca i ustavnosudskih savjetnika, ali ne možemo govoriti o rokovima kada bi predmeti mogli biti spremni za odlučivanje, jer to zavisi prvenstveno od drugih predmeta, koji su već u radu’’, kazali su iz Ustavnog suda za CIN-CG.

Dok se milioni javnog novca i privatnih donacija slivaju u izgradnju i održavanje vjerskih objekata, građani i dalje ostaju bez jasnog odgovora zašto država, po kojim pravilima i u čijem interesu zapravo tako obilato finansira vjeru u sekularnoj državi.

Opština Budva donirala crkvi milion eura

Opština Budva i Mitropolija zaključile su 11. novembra prošle godine sporazum o izgradnji Hrama Svetog Marka. Sporazum su u Cetinjskom manastiru potpisali mitropolit Joanikije i predsjednik Opštine Nikola Jovanović.

Opština Budva se sporazumom obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od milion eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu. Takođe, lokalna samouprava će učestvovati u finansiranju i izgradnji podzemnih garaža u okviru kompleksa budućeg hrama.

Nacrt urbanističkog projekta za kompleks pravoslavnog sabornog hrama u Budvi, početkom decembra 2023. utvrdila je Vlada na sjednici kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić.

Jedna od ključnih prigovora koji je na javnoj raspravi prihvaćen, je da prilikom izmještanja kapele, koja je vrijedno arhitektonsko djelo poznatog budvanskog arhitekte Slobodana Mitrovića,  treba raditi na osnovu projekta postojećeg stanja kapele. Arhitekta Mitrović se još prije četiri godine pismom obratio mitropolitu Joanikiju i tadašnjem glavnom državnom arhitekti Vladanu Stevoviću, upozorivši ih da bi izgradnja hrama na lokaciji sadašnje kapele predstavljala nastavak budvanske urbanizacije, u koju je, kako je naveo, sada ušla i crkva.

Prema posljednjim informacijama, gradnja sabornog hrama u Budvi ipak neće početi ove godine, jer u planovima još uvijek nije riješeno pitanje izmještanja gradske kapele.

Novim sporazumom Crna Gora otvara vrata investitorima iz UAE i u oblasti energetike, ali stručnjaci upozoravaju na povlašćeni položaj, moguću diskriminaciju i rizik od kršenja domaćih i evropskih zakona

Đurđa Radulović/Predrag Nikolić

Iako se odluka Ustavnog suda o Sporazumu o saradnji u oblasti nekretnina i razvoja turizma izmđu Vlade Crne Gore i vlade Ujedinjenih Arapskih  Emiratima (UAE) još uvijek čeka, Skupština Crne Gore će razmatrati još jedan sporazum sa ovom zemljom, koji na sličan način dovodi u pitanje poštovanje Ustava, ali i evropsku legislativu. 

Poslanici u Skupštini Crne Gore tek će raspravljati o Sporazumu o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade UAE koji su nedano potpisali naš ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović i ministar energetike i infrastrukture UAE Suhail Mohamed Al Mazrouei, u prisustvu predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića i predsjednika UAE Mohameda bin Zajeda Al Nahjana.

Sporazum predviđa zajedničko djelovanje na energetskim projektima od strateškog značaja za Crnu Goru, pošto je energetika uz turizam, ključna privredna grana države i jedna od rijetkih izvozno orjentisanih djelatnosti.

Kao i sporazum o saradnji u oblasti turzima i razvoja nekretnina, novi dokument predviđa suspenziju domaćeg zakonodavstva zarad investicija - državna imovina i resursi stavljaju pod kontrolu stranih kompanija, mimo zakonskih procedura, bez javnih tendera, parlamentarne kontrole i učešća javnosti.

U članu pet novog Sporazuma navodi se da ća Vlada Crne Gore ,,preduzeti sve neophodne mjere i radnje kako bi obezbijedila zemljište potrebno za sprovođenje Projekata (razvojna zona), gdje i ako je to dozvoljeno relevantnim zakonodavstvom Crne Gore, bez potrebe za sprovođenjem postupaka dodjele koncesija, javnih nabavki, javnih tendera i drugih postupaka predviđenih nacionalnim zakonodavstvom koje reguliše oblast državne imovine”.

,,Ova odredba je suprotna  članu 140 Ustava, koji izričito zabranjuje narušavanje i ograničavanje slobodne konkurencije, tj. ukidanje procedura u postupcima dodjele koncesija, javnih nabavki i javnih tendera. Ovakvim odredbama Sporazuma taj član se de facto ukida’’ kaže za CIN-CG stručnjak za međunarodno pravo i redovni profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović.

Konkurencija je jedan od temljnih principa EU, jer osigurava transparentnost, jednak tretman ponuđača i najpovoljniju vrijednost za javni novac, uz istovremeno smanjenje rizika od korupcije i političkog uticaja.

,,Nažalost bojim se da su neke sudije Ustavnog suda pod političkim uticajem partija koje su podržale njihov izbor u Ustavni sud, te da nijesu sasvim nezavisne od političkih uticaja. Obzirom da u konkretnom slučaju iza sporazuma sa UAE stoji Vlada Crne Gore, nijesam ubijeđen u nezavisnost sudija. Nadam se da griješim i da će me Ustavni sud demantovati odlukom u ovom slučaju'', kaže Pejović. 

Za usvajanje sporazuma koji sadrži odredbe suprotne Ustavu, trebalo je da glasa makar dvotrećinska većina, koliko je neophodno za promjene Ustav, smatra Pejović.

Ista argumentacija iznijeta je i 15. decembra prošle godine, kada je Ustavni sud organizovao javnu raspravu o sporazumu o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina  sa UAE, koju je pred Ustavnim sudom inicirao Đorđe Zenović.

ProfesorI ustavnog prava Vladimir Đurić iz Beograda i Đorđe Gardašević iz Zagreba, ocijenili su da je greška to što je Skupština do sada sve međunarodne ugovore ratifikovala prostom većinom, jer takav način odlučivanja nije dovoljan za promjene ustavnih principa.

Diskriminatorski odnos

Profesor Pejović tvrdi da se Crna Gora i u novom sporazumu o energetici stavlja u podređen i diskriminatorski položaj u odnosu na UAE. „Po tom sporazumu samo Crna Gora može biti tužena, dok se UAE ne može tužiti“.  Član četiri ovog  sporazuma navodi da UAE ,,neće biti predmet nijednog mehanizma za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između ovlašćenih tijela UAE i Vlade Crne Gore”.

,,Crna Gora je preuzela brojne obaveze prema investitorima iz UAE, i mogla bi da odgovora, ako npr. ne obezbjedi zemljište za projekat, izgradnju infrastrukture, izradu planske dokumentacije, neophodne dozvole i tako dalje'', objašnjava Pejović.

Pejović, dalje, tvrdi da se kao diskriminatorski može kvalifikovati i član pet, koji predviđa da će se projekti investitora iz UAE kvalifikovati  ,,kao investicije od posebnog značaja za nacionalnu ekonomiju i od strateškog i javnog interesa za Crnu Goru”.

,,Ovakva kvalifikacija omogućava ubrzane procedure i podršku za ove projekte, za razliku od projekata u kojima učestvuju domaći i drugi strani investitori'', naglašava Pejović.

Međutim, obzirom da sporazum o energetici sa UAE privileguje investitore iz ove zemlje, to isto pravo sada mogu zahtijevati investitori iz drugih država sa kojima je Crna Gora zaključila bilateralne sporazume koji sadrže klauzulu najpovlašćenije nacije, kao što su recimo Srbija ili Holandija. 

,,Kad se ovakvi dokumenti nađu pred Skupštinom, ključno pitanje je šta država preuzima kao obavezu, a šta je javni interes: da li postoji jasna procedura, ko odlučuje o projektima, da li ima tendera, kakve su garancije, rokovi, odgovornost i kontrola. U ovoj fazi javnost i dalje nema dovoljno informacija o tome kako bi se taj okvir u praksi primjenjivao i ko bi snosio rizik'', kaže za CIN-CG Dejan Milovac, dikretor istraživačkog centra MANS-a.

Pejović upozorava i na problem jezika na kojima je napisan sporazum, što takođe može biti rizično po Crnu Goru. ,,Navodi se da je sporazum u originalu na crnogorskom, arapskom i engleskom jeziku. Kada je neki ugovor sastavljan na dva ili više jezika, uvijek je preporuka da se naglasi koji će jezik imati prednost u slučaju sporova. Pravna terminologija je takva da može doći do različitih tumačenja na različitim jezicima, a pogotovo kad, kao u ovom slučaju, pripadaju različitim pravnim sistemima’’, objašnjava Pejović. 

Crna Gora je pri zaključivanju bilateralnih sporazuma trebalo da predvidi pravo da reguliše navedene oblasti bez odgovornosti za eventualnu štetu koja zbog toga može biti nanijeta investitorima, objašnjava Pejović. ,,Ta klauzula u bilateralnim sporazumima se obično zove 'pravo na regulisanje' (Right to regulate) u kojoj se navodi u kojim oblastima država zadržava suvereno pravo da donosi pravne propise, a da se to neće smatrati kršenjem bilateralnog sporazuma''.

,,Kao ilustracija se može navesti član 12 bilateralnog sporazuma između Indonezije i Švajcarske, koji daje prioritet zaštiti javnog zdravlja, socijalnih usluga, javnog obrazovanja, sigurnosti, okoline, morala, socijalne ili zaštite potrošača, privatnosti i zaštite podataka, kao i promovisanje i zaštita kulturne raznolikosti . Ako time bude nanesena šteta investitoru, uključujući gubitak očekivanog profiita, to se neće smatrati kršenjem bilateralnog sporazuma’’, objašnjava Pejović.

Bez konkretnih projekata

Novi sporazum predviđa izgradnju solarnih, vjetro i hidro elektrana, primjene baterijskih sistema za skladištenje energije i razvoja tehnologija za proizvodnju zelenog vodonika.

,,Sporazum ne definiše unaprijed pojedinačne projekte niti iznose ulaganja. On predstavlja strateški okvir koji omogućava da se u narednoj fazi identifikuju i razvijaju konkretni projekti. Država Crna Gora će imati aktivnu ulogu u prioritizaciji projekata'', kazali su za CIN-CG iz Ministarstva energetike i rudarstva.

Iako još uvijek nema konkretnih projekata iz Šahmanovićevog ministarstva navode da ,,posebno mjesto u ovom partnerstvu ima Elektroprivreda Crne Gore i saradnja sa kompanijom Masdar iz UAE. Svi projekti koji bi se eventualno realizovali u okviru ovog partnerstva'', navode iz ovog resora.  

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i emiratska kompanija Masdar potpisali su 14. januara 2026. Sporazum o saradnji, tokom Abu Dabi nedjelje održivosti. Cilj ove saradnje je prema odgovoru EPCG koji je dostavljen CIN-CG razvoj solarnih elektrana (na kopnu i plutajuće); vjetroelektrana; projekata sa baterijskim sistemima za skladištenje; isporuka energije iz obnovljivih izvora industrijskim potrošačima, centara za čuvanje podataka (data centri) i projektima zelenog vodonika.

,,EPCG je u svakom trenutku podržavala i nastaviće da podržava sve strane investitore koji su zainteresovani za razvoj projekata obnovljivih izvora energije (OIE) u Crnoj Gori.  Saradnja sa EPCG se može ogledati bilo u zajedničkom investiranju, bilo u čitavom nizu drugih usluga i proizvoda, kao što su pružanje sistemskih i pomoćnih usluga, usluga balansiranja ili sklapanje ugovora o otkupu električne energije po tržišnim principima sa budućim proizvođačima'', kazali su iz EPCG za CIN-CG.

Masdar, državna kompanija iz UAE,  je već prisutan na tržištu Crne Gore, kao suvlasnik crnogorske vjetroelektrane Krnovo. Firma osnovana 2006. bavi se razvojem projekata iz obnovljivih izvora energije  u preko 40 zemalja na svim kontinentima. Ubraja se u  najznačajnije svjetske kompanije u oblasti obnovljive energije. Ova kompanija sklapa strateška partnerstva sa vodećim energetskim kompanijama, među kojima su francuske TotalEnergies i ENGIE, španska Iberdrola i portugalske EDP grupe, što joj omogućava pristup različitim tržištima širom svijeta.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva tvrde da Crna Gora ne vezuje svoju energetsku budućnost za jednog partnera ili jednu državu, kako navode neki kritičari. ,,Sporazum sa UAE je jedan od instrumenata šire strategije, u okviru koje paralelno razvijamo saradnju sa državama članicama Evropske unije, poput Mađarske i Francuske, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama. Takav pristup obezbjeđuje dugoročnu stabilnost energetskog sektora'', kazali su iz Ministarstva energetike i rudarstva.

Pored energetske komanije iz Emirata, iz EPCG ističu za CIN-CG da je predviđena saradnja i sa EDF-om, nacionalnom elektroprivredom Francuske. Iz EPCG su prošle, 2025. godine, najavili saradnju sa ovom kompanijom na, kako kažu, najzrelijem projektu, hidro-eletrkana Komarnica. Međutim EDF je u dopisu CIN-CG to osporio, i u julu 2025. su iz ove francuske firme kazali da razmatraju isključivo projekat HE Kruševo. 

Energija za UAE data-centre? 

Poseban segment novog sporazuma sa UAE je u povezivanju energetskog sektora sa finansijskim tehnologijama i vještačkom inteligencijom, čime Crna Gora pretenduje da se pozicionira kao regionalni centar za inovacije, digitalnu transformaciju i energetsku tranziciju.

Predviđeno je i osnivanje Savjeta za FinTech i AI tehnologije Crne Gore, koji će raditi na razvoju inovativnih rješenja, privlačenju investicija i jačanju otpornosti domaće ekonomije kroz primjenu naprednih tehnologija.

,,Saradnja u oblasti finansijskih tehnologija i vještačke inteligencije prepoznaje činjenicu da se energetski sektor sve snažnije povezuje sa savremenim tehnološkim rješenjima. U ovoj fazi ne postoje unaprijed definisani projekti, ali se stvara okvir za buduće inicijative koje zahtijevaju pouzdanu i čistu energiju, poput data centara i digitalne infrastrukture'', objašnjavaju iz Ministarstva energetike i rudarstva.

Milovac problematizuje i ovaj dio Sporazuma: ,,Ono što dodatno zabrinjava je što se slični modeli ‘posebnih aranžmana’ u drugim sektorima redovno pretvaraju u zatvorene dogovore, a energetika je prevelika i preskupa oblast da bi se o njoj odlučivalo bez maksimalne javnosti i jasnih pravila'', kaže u razgovoru za CIN-CG.

Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za CIN-CG podsjeća da su iz Vlade već najavili izgradnju Data centra na Ćemovskom polju. Dodaje da su takvi centri među najvećim potrošačima električne energije.

,,Ovdje se stvara savršeno osmišljena prevara: kompanijama iz Emirata dozvoljavamo da uzurpiraju teritoriju Crne Gore, proizvode 'zelenu' energiju tehnologijama koje nijesu ekskluzivne već ih možemo graditi i mi, a i kompanije iz drugih krajeva planete ili EU, a zatim tu energiju koriste isključivo za sopstvene data centre. To nije održivi razvoj, nije strateški interes Crne Gore i nije ustavno. Sporazum dovodi kompanije iz Emirata u povlašćen položaj, dok domaće firme, kao i kompanije iz EU i drugih zemalja, stavlja u podređen položaj, čime se direktno narušavaju pravila konkurencije i proces evropskih integracija'', kaže Dragićević.

Evropska komisija već upozorila protiv spornih klauzula 

U poslednjem izvještaju Evropske komisije iz novembra prošle godine, pominje se raniji sporazum o saradnji u oblasti  turizma i razvoja nekretnina koji je Crna Gora potpisala sa Emiratima.

EK je u izvještaju upozorila da sprovođenje ovog i sličnih sporazuma ne smije biti u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama, niti da je zaobilazi. Način na koji će se sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi mora se pažljivo upravljati i biće pod pažljivim nadzorom EU, poručuje se u izvještaju.

,,Važno je naglasiti da sporazum o saradnji u oblasti energetike ni na koji način ne ugrožava evropski put Crne Gore. Naprotiv, on je sa njim u potpunosti usklađen. Član sedam Sporazuma izričito garantuje poštovanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, svih međunarodnih obaveza Crne Gore i pravnog okvira Evropske unije. Ne postoji konflikt sa EU integracijama, niti odstupanje od evropskih energetskih i tržišnih pravila'', naglašavaju iz Ministarstva.

Milovac, s druge strane, tvrdi da je novi sporazum o energetici problematičan jer, kao i onaj o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, zaobilazi pravila koja su srž pregovora sa EU – konkurenciju, državnu pomoć i javne nabavke.

,,Ako se kroz međudržavni okvir otvara prostor za dodjelu poslova bez tendera ili za posebne obaveze države prema investitoru, to direktno ulazi u zonu Poglavlja osam - konkurencija i standarda, koji EU traži u praksi, ne samo na papiru'', ističe Milovac.

Po njemu, sporazumi koji unaprijed stvaraju ‘poseban režim’ za jednog partnera nose rizik da se u Briselu protumače kao korak unazad – posebno sada, kada se bliži zatvaranje poglavlja i mjeri  stvarna primjena pravila. ,,Drugim riječima, pitanje nije samo da li će biti investicija u energetici, nego da li će se do njih dolaziti kroz pravila koja EU očekuje: otvorenu konkurenciju, provjerljive procedure, jasne kriterijume i kontrolu državnih obaveza. Ako toga nema, cijena može biti usporavanje ili komplikovanje pregovaračke dinamike u ključnim poglavljima'', zaključuje Milovac.

Ugrožena imovinska prava

,,Članovi  Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade EU  koji predviđaju eksploataciju privatnog zemljišta za izgradnju projekata  od  takozvanog  javnog  interesa  ugrožavaju  imovinska  prava  privatnih vlasnika'' , kaže za CIN-CG predstavnica NVU ,,Restitucija” Ambra Deklić Grandi.

U trenutku kada se Crna Gora nalazi u završnoj fazi pregovora sa Evropskom unijom, pravo na privatnu imovinu, kao jedno od temeljnih prava u okviru Poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava, suočeno je sa ozbiljnim prijetnjama, upozorili su iz ovog nevladinog udruženja.

Ocijenili su da sporazumi sa UAE u oblasti energetike, kao i sporazum u oblasti turizma i razvoja nekretnina, te najavljeni Zakon o strateškim investicijama dovode u pitanje evropske standarde zaštite imovinskih prava.

,,Prošla, 2025. godina, obilježena je teškim udarom na pravo na imovinu kroz Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE. Iako postojeća regulativa trenutno postoji samo 'na papiru'', njena potencijalna primjena mogla bi imati katastrofalne posljedice po privatnu imovinu, posebno u kontekstu eksproprijacije predviđene i nacrtom Zakona o strateškim investicijama”, upozorila je Deklić Grandi.

,,Ovakva rješenja predstavljaju drastično kršenje osnovnih ljudskih prava i u potpunoj su suprotnosti sa principima na kojima počiva članstvo u EU”, kazala je Deklić Grandi.

Inspekcije godinama bilježe teške nepravilnosti, miješanje opasnog infektivnog i komunalnog otpada, ali to ostaje nekažnjeno, jer nema pokretanja postupaka

Tijana Lekić/Maja Boričić

Više desetina zapisnika Ekološke inspekcije, u koje je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid, ukazuju na ozbiljne nepravilnosti jer zdravstvene institucije nijesu uspostavile sistem za adekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada što bi značajno moglo ugroziti javno zdravlje. U zapisnicima se navodi da se često medicinski otpad odlaže zajedno sa komunalnim, što je nezakonito i opasno.

Iako Zakon o upravljanju otpadom predviđa pokretanje prekršajnih postupaka i novčane kazne od 1.000 eura do 40.000 eura za miješanje različitih vrsta opasnih otpada, pa i opasnog i neopasnog, tokom petogodišnjih kontrola nijedna zdravstvena ustanova nije odgovarala uprkos ozbiljnim propustima.

Medicinski otpad predstavlja potencijalno jednu od najopasnijih vrsta otpada. Zbog visokog rizika od širenja infekcija i zaraznih bolesti, neadekvatno rukovanje i nepravilno zbrinjavanje medicinskog otpada mogu imati ozbiljne i dugoročne posljedice po javno zdravlje i životnu sredinu.

Teške nepravilnosti u upravljanju medicinskim otpadom konstatovane su u više privatnih ustanova na Žabljaku, Rožajama, Pljevljima, Nikšiću i Baru.

„Otpad koji nastaje odlaže se zajedno sa komunalnim otpadom“, navodi se u zapisniku kontrole stomatološke ordinacije u Žabljaku iz 2023. godine. Inspekcija je tada utvrdila da ordinacija sav medicinski otpad odlaže u komunalni, da nema ugovor sa ovlašćenom firmom za zbrinjavanje otpada i da ne vodi evidenciju. Ordinacija je osnovana krajem 2019. godine, što ukazuje da je takva praksa trajala godinama.

U kontroli stomatološke ordinacije u Pljevljima iz 2023. godine utvrđeno je da nije uspostavljen sistem upravljanja otpadom. „Prema riječima stranke, otpad koji nastaje u ordinaciji ne predaje nikome, već ga odlaže zajedno sa komunalnim otpadom“, navodi se u zapisniku. U istom dokumentu piše i da nijesu bili upoznati sa obavezom predaje medicinskog otpada ovlašćenom operateru, iako je ordinacija osnovana još 2015. godine.

Od preko 100 zapisnika inspekcije od 2020. do 2024., koje je CIN-CG dobio slobodnim pristupom informacijama, propusti u uspostavljanju sistema za adekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada su utvrđeni u gotovo svim kontrolama, najčešće u nevođenju evidencije o količini i vrsti proizvedenog otpada i u nedostatku planova upravljanja. Najviše nadzora, u ovih pet godina, obavljeno je u stomatološkim ordinacijama.

Međutim, propusti u odlaganju medicinskog otpada uočeni su i u javnim zdravstvenim ustanovama, uprkos tome što su kontrole ekološke inspekcije u javnom sektoru najčešće najavljene dan ranije.

Iz Ekološke inspekcije za CIN-CG navode da je njihov nadzor prvenstveno preventivne prirode, zbog čega se, umjesto kazni, donose rješenja za otklanjanje nepravilnosti. „U cilju otklanjanja nepravilnosti u upravljanju medicinskim otpadom subjektima nadzora su donešena rješenja o otklanjanju nepravilnosti po kojima su svi subjekti nadzora postupili“, kazali su za CIN-CG.

Potvrdili su i da prekršajne kazne nijesu izricane ni tokom 2025. godine.

U Ministarstvu zdravlja ne znaju za ove propuste i kažu za CIN-CG da “ukoliko su u zapisnicima ekološke inspekcije konstatovani propusti, riječ je o ozbiljnom kršenju zakonskih propisa”.

“Takvi nalazi ukazuju na slabosti u sprovođenju zakona i sistemu sankcionisanja, što zahtijeva dodatno jačanje inspekcijskog nadzora, preciznije

procedure i dosljednu primjenu kaznenih mjera”, kažu u Ministarstvu, kao da je to nečija tuđa nadležnost, a ne njihova.

Direktor Ekološkog pokreta OZON Aleksandar Perović upozorava da izostanak kazni i tolerisanje nepravilnosti obesmišljavaju sistem kontrole i šalju poruku da se zakoni ne moraju poštovati.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 20 do 25 odsto medicinskog otpada je opasan medicinski otpad, a najveći udio opasnog medicinskog otpada nastalog u državnim zdravstvenim ustanovama čini infektivni otpad-80 odsto.

“Ekomedika” ima monopol na obradu infektivnog otpada

Privatno preduzeće “Ekomedika” jedino u Crnoj Gori ima koncesiju na zbrinjavanje infektivnog i oštrog medicinskog otpada.

KCCG i Ministarstvo zdravlja za CIN-CG tvrde da, polovinom ove godine, ističe 15 godišnji ugovor između Ministarstva zdravlja i “Ekomedike”, a Klinički traži da preuzme upravljanje tom vrstom otpada.

Iz Ministarstva zdravlja za CIN-CG kažu da zajedno sa Ministarstvom ekologije razmatraju predlog KCCG da preuzme posao, ističući da bi preuzimanje zbrinjavanja ove vrste otpada od strane KCCG bila ogromna ušteda za državu.

Iz KCCG ukazuju za CIN-CG da su, od 2016. do 2024, samo oni predali oko 2,7 miliona kilograma infektivnog otpada Ekomedici.

Tom preduzeću je, samo iz javnih zdravstvenih ustanova, od 2013. do 2025, isplaćeno nešto malo manje od 10,5 miliona eura, vidi se iz podataka, koje je CIN-CG dostavio Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore. Osim javnih, i sve privatne zdravstvene ustanove ovu vrstu otpada predaju toj firmi, ali iz Ekomedike nije odgovoreno na pitanje koliko joj godišnje novca isplaćuju sve zdravstvene ustanove za usluge zbrinjavanja medicinskog otpada.

Ekomedika je 2011. potpisala koncesioni ugovor sa Ministarstvom zdravlja, odnosno Vladom Crne Gore.

U reviziji Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost upravljanja medicinskim otpadom, urađenoj u martu 2025, su problematizovana različita tumačenja Ministarstva zdravlja i Ekomedike u pogledu početka trajanja i isteka koncesionog ugovora, što, kako kažu, može imati određene pravne posljedice po državu Crnu Goru, ukoliko se ovo pitanje ne razriješi.

U reviziji DRI piše da je stav Ekomedike tada bio da je rok početka Ugovora o koncesiji 27.01.2014. godine.

Iz Ekomedike, ni nakon insistiranja novinarke CIN-CG, nijesu jasno odgovorili na pitanje kada oni misle da ističe koncesija.

„Što se tiče trajanja ugovora, on je definisan na 15 godina od dana dobijanja upotrebne dozvole i rješenja za objekte i opremu”, navode iz tog preduzeća, ne želeći da preciziraju datum.

Prema koncesionom ugovoru, Ekomedika ima pravo na potraživanje naknade štete u slučaju povrede ugovornih obaveza.

“Ugovorom o koncesiji je predviđeno da vlasništvo nad objektima, opremom i tehnologijom, po isteku roka važenja ugovora, prelazi u vlasništvo koncedenta, odnosno Vlade Crne Gore”, navodi se u reviziji DRI.

Iz Ekomedike za CIN-CG navode “da su kroz partnerski odnos rješavali sve izazove bez pravnih sporova i da bi uvijek iscrpili sve mogućnosti prije eventualnog ulaska u pravni spor, ukoliko bi za tim bilo potrebe”.

Iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, ni nakon više sedmica, nijesmo dobili odgovore na brojna pitanja vezana za upravljanje medicinskim otpadom.

I u KCCG odlagali infektivni sa komunalnim otpadom

Iako se infektivni otpad u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) najčešće pravilno razdvaja već u prostorijama gdje nastaje i predaje “Ekomedici”, ponekad se dešava nepropisno odlaganje. Novinarka CIN-CG je prilikom obilaska KCCG, u januaru ove godine, u kontejnerima za odlaganje komunalnog otpada, koji se nalazi pored “Ekomedike”, zatekla žutu kesu, u koju se smješta infektivni otpad, koji ne bi smio da se odlaže zajedno sa komunalnim.

Iz Ekomedike za CIN-CG tvrde da ukoliko se pojavi problem neodgovarajuće ambalaže i nepravilnog razvrstavanja, zatim prisustvo farmaceutskog ili hemijskog otpada u ambalaži za infektivni otpad, da se otpad vraća pošiljaocu radi ispravljanja nepravilnosti ili predavanja sertifikovanim sakupljačima tih vrsta otpada.

„Dešava se sporadično da padne oznaka sa kese, da dođe do curenja ili cijepanja kese, da neka igla završi u kesi umjesto u kantama za oštre predmete, ali su to veoma rijetki i nenamjerni propusti koji ne zahtijevaju dodatne radnje i procedure i koji su mogući u svakoj zdravstvenoj ustanovi”, navode iz Ekomedike.

Dok iz Ekomedike tvrde da se količine otpada precizno mjere i evidentiraju u zdravstvenim ustanovama prije preuzimanja, iz KCCG kažu da je infektivni otpad do sada mjerila isključivo “Ekomedika”, zbog čega su tek sada započeli izgradnju mjernih stanica sa elektronskim vagama u krugu Kliničkog centra.

„Uočili smo da su se u proteklom periodu količine infektivnog otpada mjerile isključivo prilikom prijema od strane ugovorenog koncesionara za zbrinjavanje otpada, što smatramo nedopustivim”, navode iz KCCG.

Nema pouzdane evidencije medicinskog otpada, ne poštuju preporuke DRI

U izvještaju DRI se napominje da Crna Gora nema nacionalnu strategiju za medicinski otpad, niti funkcionalan sistem evidencije i nadzora.

“Ministarstvo zdravlja vodi evidenciju u formi Excel tabela, i to isključivo za medicinski otpad koji preuzima Ekomedika, pri čemu se podaci vode zbirno, bez evidencije po pojedinačnim vrstama otpada”, ističe u reviziji senator dr Branislav Radulović.

U nedavno objavljenom izvještaju o realizaciji preporuka DRI se ističe da za gotovo godinu dana ništa nije urađeno da se sistem upravljanja otpadom popravi.

Od 30 preporuka DRI realizovano je samo pet. Najlošiji rezultat su imale bolnice u Baru i Nikšiću. Bolnica u Baru nije ispunila nijednu preporuku. Obje bolnice nijesu imenovale odgovorna lica, ni donijele propise na osnovu koji će upravljati medicinskim otpadom. Jedino je Dom zdravlja u Podgorici ispunio sve preporuke DRI.

Ministarstvo zdravlja je ocijenjeno kao vrlo slabo u realizaciji ključnih preporuka. DRI je od MZ tražila da uspostavi funkcionalan sistem monitoringa upravljanja medicinskim otpadom. Ministarstvo je prebacilo odgovornost na resor koji vodi Damjan Ćulafić i navelo da ne postoji novi plan upravljanja medicinskim otpadom. DRI ukazuje da je, u oktobru 2025. usvojen Državni plan upravljanja otpadom, te da to ne može biti izgovor.

Iz Ministarstva zdravlja najavljuju za CIN-CG da će informacioni sistem biti uveden do 2028, dok DRI ukazuje da je do sada “sve ostalo na nivou ideje i budućih planova”.

Revizor je zaključio da bez ovih mjera sistem upravljanja medicinskim otpadom i dalje funkcioniše bez pouzdanih podataka o količini, kretanju i načinu zbrinjavanja otpada.

Perović iz NVO OZON upozorava da nepostojanje pouzdanih podataka o količinama medicinskog otpada i nejasne nadležnosti ukazuju na nefunkcionalan i haotičan sistem i ostavlja ozbiljan prostor za zloupotrebe i ekokriminal. On dodaje da i ignorisanje nalaza DRI i drugih institucija predstavlja uvredu za javnost i potvrđuje institucionalnu nezainteresovanost.

Patronažni otpad se ne evidentira odvojeno

Inspekcija je utvrdila da domovi zdravlja ne vode propisanu evidenciju ni plan upravljanja otpadom, a poseban problem predstavlja patronažna služba.

Prema zapisniku inspekcije iz 2022. godine, infektivni otpad nastao tokom patronažnih kućnih posjeta ne evidentira se odvojeno, već se miješa sa ostalim medicinskim otpadom doma zdravlja, suprotno propisima.

U zapisniku se navodi da ne postoji jasan sistem kako se taj otpad vraća, evidentira i predaje ovlašćenoj firmi, zbog čega se patronažni otpad praktično „utapa“ u ukupni otpad doma zdravlja, bez mogućnosti da se utvrdi njegovo porijeklo, količina i način zbrinjavanja.

Iz MZ priznaju da postoji problem sa patronažnim službama, ali da će problem riješiti,takođe, do 2028.

“Upravo zbog toga novi informacioni sistem upravljanja medicinskim otpadom obuhvatiće i patronažne službe. Definisaće se jasni protokoli za odlaganje otpada nastalog u kućnim uslovima. Takođe, obezbijediće se i specijalne posude i transportna rješenja, a patronažne službe biće softverski povezane sa centralizovanom evidencijom otpada”, navode iz MZ.

Privatne apoteke neće da uzmu medicinski otpad od građana

Tri privatne apoteke koje su obišle novinarke CIN-CG nijesu htjele da uzmu ljekove sa isteklim rokom, dok je državna apoteka Montefarm uzela.

Građani bi trebali sve ljekove sa isteklim rokom ili koje ne koriste da vrate apotekama, a ne da odlažu u komunalni otpad.

Prema Zakonu o upravljanju otpadom od januara 2025.godine svi bi građani trebali da odvojeno sakupljaju opasan otpad koji nastaje u domaćinstvima.

Patoanatomski otpad kroz Zakon o komunalnim djelatnostima

Iz Ministarstva zdravlja navode da će probleme u upravljanju patoanatomskim otpadom riješiti novim nacrtom Zakona o komunalnim djelatnostima.

“Prvi put se jasno definiše patoanatomski otpad-dijelovi tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokom hirurških zahvata, placente i drugi anatomski materijal koji zahtijeva posebne uslove zbrinjavanja”, navode iz MZ.

Posmrtni ostaci se, kako dodaju, posebno razlikuju kao tijelo, dijelovi tijela umrle osobe ili pepeo nakon kremiranja.

“Zakonom je propisano da gradsko groblje mora imati posebno grobno mjesto

za patoanatomski otpad, čime se obezbjeđuje bezbjedno i trajno rješenje u skladu sa zdravstvenim i ekološkim standardima”, navode iz Ministarstva.

Međutim, oni, ali i ostali nadležni ćute na nalaze našeg ranije objavljenog istraživanja da se dio ovog otpada izvozi kao hemijski otpad.

I pored najave saradnje sa italijanskom Guarda di Finanza Crna Gora još nema pravni okvir za finansijsku policiju, dok oblast digitalne imovine ostaje djelimično regulisana

Tijana Lekić

Crna Gora još nije uspostavila zakonodavni okvir za osnivanje finansijske policije, iako državni zvaničnici godinama najavljuju formiranje službe po ugledu na italijansku Guardia di Finanza. 

Naime, Guardia di Finanza je italijanska finansijska policija pod nadležnošću Ministarstva ekonomije i finansija, koja se bavi finansijskim kriminalom i zaštitom javnih finansija, kombinujući policijska ovlašćenja, poresko-inspekcijske nadležnosti i finansijsko-obavještajne funkcije.

Premijer Milojko Spajić je u martu 2024. godine povodom sastanka sa delegaciom Guardia di finanza, na čelu sa generalom Vitom Đordanom, najavio da će uz njihovu podršku raditi na stvaranju crnogorske finansijske policije, koja bi trebalo da bude formirana po uzoru na poznatu italijansku instituciju. 

Iz Generalne komande Guardia di Finanza – II odjeljenja (Ured za međunarodne odnose) kazali su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da su institucije Crne Gore pokazale interesovanje za primjenu iskustava italijanske finansijske policije, ali nijesu odgovorili na pitanje da li su preduzeti konkretni koraci ka uspostavljanju te saradnje.

“Tokom posjete potpredsjednika italijanske vlade Antonija Tajanija Zapadnom Balkanu u septembru 2024. godine, dodatno je izražena politička spremnost Italije da pruži podršku u borbi protiv organizovanog kriminala, posebno kroz praćenje finansijskih tokova. Italija je izgradila efikasan sistem koji omogućava otkrivanje i najsloženijih prevarnih obrazaca, često sprovedenih kroz viještačke korporativne strukture. Takve kompetencije mogle bi biti od velike pomoći Crnoj Gori“, saopštili su za CIN-CG iz Guardia di finanza. 

U Vladinoj Fiskalnoj strategiji za period od 2024. do 2027. godine navodi se da će Ministarstvo finansija predložiti zakonsko rješenje kojim će se stvoriti formalne pretpostavke za formiranje finansijske policije. U istom dokumentu je navedeno da postoji prostor za saradnju sa Guardia di finanza kroz obuku budućih kadrova crnogorske finansijske policije.

“Imajući u vidu trenutnu decentralizaciju institucija koje vrše kontrolu u ovoj oblasti, Vlada Crne Gore smatra da bi formiranjem finansijske policije ovaj organ mogao znatno lakše da se bori, kako sa korupcijom na najvišem nivou, tako i sa svim vrstama finansijskih malverzacija”, piše u Fiskalnoj strategiji.

Međutim, još ne postoji zakonski okvir za uspostavljanje finansijske policije.

Finansijska policija na čekanju više od 10 godina  

Vlada Crne Gore još od novembra 2014. godine najavljuje formiranje finansijske policije čiji bi glavni zadatak trebala da bude borba protiv privrednog kriminala, korupcije i sive ekonomije. 

Usvajanjem Zakona o poreskoj administraciji iz 2015. i Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, Poreskoj upravi je dodat poseban sektor finansijske policije. Iako je tada najavljeno da će blisko sarađivati sa policijskim odsjekom za borbu protiv privrednog kriminala i Specijalnim državnim tužilaštvom, nijesu urađeni podzakonski akti o nadležnostima i ovlašćenjima Poreske policije niti je iko zaposlen.

Poreska policija je 2018. godine formalno izbrisana iz sistematizacije Poreske uprave.

Iz Poreske uprave kazali su za CIN-CG da krajem marta 2025. godine Pravilnikom o izmjeni i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji formiran je formlno Sektor za utvrđivanje i naplatu neprijavljenih prihoda fizičkih lica. 

“Nakon postavljanja zakonodavnog okvira, definisanja institucionalnih procedura, zakonskih ovlašćenja i mehanizama međuinstitucionalne saradnje možemo očekivati formiranje finanasijske policije po uzoru na italijansku”, saopštili su iz Poreske uprave. 

Međutim, Dragana Jaćimović iz Instituta alternativa upozorava da, osim najave formiranja finansijske policije, Vlada nije pružila dodatne informacije.

„Ministarstvo finansija je dostavilo jedino pojašnjenje da će predložiti zakonsko rješenje kojim će se stvoriti formalne pretpostavke za formiranje finansijske policije, uvažavajući praksu Guardia di Finanza. Jedan pasus u strategiji nije dobar način za uvođenje novih organa u institucionalni okvir za borbu protiv korupcije i teških oblika kriminala“, kazala je Jaćimović za CIN-CG.

„Takav pristup nije adekvatan način za uvođenje novog organa sa policijskim ovlašćenjima u već fragmentiran sistem borbe protiv korupcije i finansijskog kriminala“, dodala je ona. 

Ne pitaju Italijane za kripto-prevare

Iako italijanska Guardia di Finanza, između ostalog, ima razvijen operativni aparat za finansijske istrage i zloupotrebe kriptovaluta, u Vladinim strategijama se ne precizira da li bi se finansijska policija bavila digitalnom imovinom.

Naime, Guardia di Finanza ima razvijene jedinice za forenziku digitalnih finansija, analizu blockchaina i zapljenu digitalne imovine, a u praksi može blokirati račune i digitalne novčanike, zaplijeniti kripto-imovinu, servere i opremu i sprovoditi dugotrajne finansijske istrage uz tužilaštvo.

Tako se u izvještaju Guardia di Finanza navodi da su u periodu od januara 2023. do maja 2024. godine sproveli više od 1,5 miliona kontrola i 110 hiljada istraga, kao i da je zaplijenjeno više od 75 miliona eura u kriptovalutama, uključujući i rudarsku farmu za kovanje novih virtuelnih valuta. 

Iz Uprave policije su kazali za CIN-CG da sa italijanskom institucijom nijesu još sarađivali u oblasti kripto-imovine. 

Crna Gora nema posebni zakon koji reguliše oblast digitalne imovine, iako je Vlada još 2020. godine najavila izradu Zakona o kriptovalutama. Iz Ministarstva finansija je u septembru 2024. saopšteno da, u saradnji sa Centralnom bankom Crne Gore i Komisijom za tržište kapitala, rade na zakonu koji bi regulisao oblast digitalne imovine.

Istraživanje Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) ukazalo je na rast upotrebe kriptovaluta u Crnoj Gori, ali i regulatorne praznine koje kriminalne grupe koriste za transfere novca i djelovanje preko ilegalnih tržišta. U istraživanju se navodi da zbog regulatornog vakuma kriminalne grupe koriste kriptovalute za pranje novca, kao i da se veliki dio zamjena gotovine za kriptovalute odvija u sivoj zoni i bez nadzora.

Iz Poreske uprave tvrde da, zbog nepostojanja zakona o digitalnoj imovini, nijesu u mogućnosti da se bave kriptovalutama.

“Dok se ne donese poseban zakon koji reguliše kriptoimovinu i njeno oporezivanje, Poreska uprava nije u mogućnosti preduzimati bilo kakve radnje po pitanju oporezivanja kriptovaluta“, ističu iz Poreske uprave.

Oblast kriptovaluta djelimično je regulisana Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, uspostavljanjem Registra pružalaca usluga povezanih sa kriptoimovinom za koji je nadležna Komisija za tržište kapitala.

Iz te Komisije navode da je Registar uspostavljen krajem 2025. godine, ali da se obaveza upisa odnosi isključivo na one koji tek počinju sa pružanjem usluga povezanih sa kripto-imovinom, dok oni koji su se ranije bavili kriptovalutama nijesu obuhvaćeni tom obavezom.

„Komisija ne može retroaktivno postupati prema subjektima koji su djelovali prije uspostavljanja Registra, jer za taj period nije postojala zakonska osnova. Ako tokom nadzora otkrijemo lice koje pruža usluge bez upisa, možemo preduzeti zakonom predviđene mjere, uključujući prijavu nadležnim organima za neovlašćeno pružanje usluga“, kazali su iz Komisije za CIN-CG.

Kazne manje od profita

U izvještaju Komiteta eksperata za ocjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma (MONEYVAL), tijela Savjeta Evrope, navodi se da Crna Gora nema jasnu obavezu da unaprijed procjenjuje rizike novih tehnologija, kao i da kaznena politika prema kripto-provajderima nije ni srazmjerna ni dovoljno odvraćajuća. Upozorava se i da postoje slabosti u nadzoru i istražnim kapacitetima nadležnih organa.

„Nalazi MONEYVAL-a potvrđuju rizik da Crna Gora postane utočište za kripto kriminal. U trenutnoj situaciji za građane su najopasnije finansijske prevare i mogućnost da se kripto koristi kao kanal za organizovani kriminal“, kazao je advokat Veselin Radulović za CIN-CG.

U izvještaju MONEYVAL takođe se ukazuje i na slabosti u nadzoru, razmjeni informacija, kapacitetima za međunarodnu saradnju u finansijskim istragama vezanim za kriptovalute.

Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma predviđeno je da Finansijsko-obavještajna jedinica Uprave policije (FOJ) sprovodi istrage vezane za kriptovalute.

„Jedinica raspolaže softverima za analizu blockchaina i u istragama razmjenjuje podatke sa velikim međunarodnim kripto-platformama preko sistema FOJ. To znači da, kada se u nekom predmetu već pojavi sumnja na krivično djelo, mogu da prate tok novca preko stranih berzi i dobiju informacije o transakcijama i korisnicima“, kazali su iz Uprave policije.

Prema zvaničnim podacima, crnogorska policija i tužilaštvo do sada nijesu procesuirali nijedan slučaj oduzimanja kripto imovine, iako se u međunarodnim izvještajima upozorava da kriminalne mreže u regionu koriste digitalnu imovinu da prikriju tokove novca.

Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma predviđene su novčane kazne od 5.000 eura do 20.000 eura u slučaju neprijavljivanja transakcija kriptovaluta u vrijednosti od 1.000 eura. Te novčane kazne predviđene su za prikrivanje transakcija i podataka o pošiljaocu i korisniku kripto-imovine, kao i neprijavljivanje sumnjivih transakcija.

Advokat Radulović upozorava da su eventualne kazne za izvršioce znatno manje od profita koji se može ostvariti nelegalnim aktivnostima.

„Zbog toga akteri gledaju na novčanu kaznu, ako budu otkriveni i procesuirani, kao trošak koji mogu da pokriju, a ne kao stvarnu sankciju. Institucije ne raspolažu adekvatnim pravnim okvirom, ali ni kadrovskim i tehničkim kapacitetima i prilično su inferiorne u odnosu na sofisticirane kripto strukture. To što je rizik mali, dobit velika a nadzor slab, ohrabruje kripto prevare, pranje novca i korišćenje prostora i jurisdikcije Crne Gore za ove kriminalne aktivnosti”, tvrdi Radulović.

Iz Vlade Crne Gore i Ministarstva finansija nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o procjeni rizika novih tehnologija i regulaciji kriptoimovine, kao ni o najavljenom formiranju finansijske policije.

Istraživanje CIN-CG pokazuje da sistem poreskih olakšica funkcioniše bez provjere rizika i porijekla novca

Andrea PERIŠIĆ

Sistem poreskih olakšica za donatore u inovacijama u Crnoj Gori je ranjiv na zloupotrebe zbog nedostatka nadzora, nejasno definisanih pravila i izostanka provjere rizika, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U nacionalnim strateškim dokumentimase konstatuje da država nema mehanizme za procjenu rizika novih tehnologija i poslovnih modela, zbog čega inovacioni subjekti, posebno oni povezani sa digitalnom imovinom, ostaju van radara nadzornih organa i predstavljaju visok rizik za pranje i sumnjive tokove novca.

Prema ranijem Zakonu o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija, investitori su mogli da ostvare poreske podsticaje kroz sticanje vlasničkih udjela u startap kompanijama.

U izmjenama Zakona o inovacionim djelatnostima iz maja 2025. godine navodi se da je startap mikro i malo privredno društvo koje nije starije od pet godina i koje još nije raspodijelilo dobit i nije nastalo spajanjem, a koje razvija i stavlja u upotrebu inovacije sa potencijalom brzog rasta.

„Imamo niz primjera zloupotreba gdje su se definicije novih tehnologija, posebno u oblasti kripto i IT startapova, koristile više kao paravan nego kao stvarna osnova za razvoj biznisa. Rezultat toga bilo je potpuno gubljenje sredstava, a često i obesmišljavanje samih tehnologija”, kazao je za CIN-CG stručnjak za kriptovalute i tvorac crnogorske digitalne valute Perper Ivan Joličić.

Prema njegovim riječima, osnivači startapova u Crnoj Gori slabo razumiju da njihova firma može biti zloupotrijebljena za pranje novca. On tvrdi i da je tokove novca, doduše, lakše prikriti kroz trgovinske lance, građevinske projekte ili sezonske ljetnje biznise.

,,To su provjereniji mehanizmi za pranje novca od ulaganja u starapove. Kriminalne strukture, zbog svoje povezanosti sa izvršnom i sudskom vlašću, nijesu ni imale potrebu da idu u sofisticiranije modele poput startapova. Drugim riječima, ili im to nije bilo potrebno ili nikada nijesu ozbiljnije razmišljali da na taj način plasiraju kapital”, kazao je Joličić za CIN-CG.

Novi Zakon o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija, koji se primjenjuje od 2025. godine, predviđa model donacija bez sticanja vlasništva, upravo radi smanjenja rizika od potencijalnih konflikata interesa i kružnih finansijskih tokova. Ovaj zakon takođe zabranjuje trošenje doniranih sredstava na angažovanje povezanih lica, uključujući osnivače, članove ili pravna lica koja su donatori ili sa njima povezana, kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe, prikrivanje tokova novca ili sukobi interesa.

Poreske olakšice za investitore

Prema podacima koje je Poreska uprava dostavila CIN-CG-u od 2021. do avgusta 2025. u Registar inovacione djelatnosti (RID) je bilo upisano 98 startapova, od čega je 20 obrisano prošlog avgusta nakon što im je istekao status startapa ili im je prestalo važiti rješenje o upisu.

U startapu Final Find, prema podacima Poslovne mreže, kao investitor upisana je kompanija Bemax, kao i firma Škorpion iz Herceg Novog. Bemax je suvlasnik i startapova Go4Adventure doo i Foodyness doo, dok je Škorpion suvlasnik u startapu DrKnight doo.

Ovi startapovi upisani su u RID, a u njihovom razvoju učestvuje i kompanija DigitalDen HUB, registrovana kao “drugi subjekat inovacione infrastrukture“. Prema podacima platforme Poslovna mreža, DigitalDen HUB ima udjele u 12 startapova upisanih u RID, dok je njen ovlašćeni zastupnik i suvlasnik Darko Ivanović u pojedinim od tih kompanija angažovan i u izvršnim funkcijama.

Ivanović za CIN-CG objašnjava da Digital Den HUB posluje kao venture studio i da startapovi u kojima ima udio funkcionišu kao potpuno odvojena pravna lica, sa sopstvenim računima, knjigovodstvom i upravljanjem, kao i da ne postoji preusmjeravanje sredstava ka investitorima ili povezanim licima. ,,To je jedina privatna kompanija te vrste u Crnoj Gori i regionu“, navodi Ivanović i ističe da su investicioni kapital i poreski podsticaji korišćeni isključivo za razvoj proizvoda i poslovanje startapova.

Prema njegovim riječima, Digital Den HUB omogućio je zaposlenje oko 30 ljudi i doprinio je razvoju proizvoda koji se koriste u Crnoj Gori i inostranstvu, uključujući hardversko-softverska rješenja, gejming projekte sa međunarodnim investicijama, aplikacije za digitalnu logopedsku podršku, kao i platforme za razvoj emocionalne inteligencije i mentalnog zdravlja.

U registru je trenutno upisano 79 donatora u inovacije među kojima se, osim Bemaxa i Škorpion doo, nalaze i građevinske i ugostiteljske firme kao što su Zetagradnja, Glosarij, Podcafe F&B, BIP hotels doo, Voli trade doo, Cungu & Co. doo, Tehnomax doo, Cerovo doo, SM&SM doo. Među donatorima su i brojne banke.

Zakon omogućava donatorima oslobađanje od dijela poreza na dobit i doprinosa na zarade za zaposlene na istraživačko-razvojnim poslovima. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija kazali su CIN-CG-u da je od 2022. do 2024. iznos poreskih olakšica donatorima bio oko sedam miliona eura, dok su iz Poreske uprave kazali da se primjena olakšica za donatore evidentira kroz redovne poreske prijave.

Iako je Zakon o podsticajnim mjerama za razvoj istraživanja i inovacija stupio na snagu 2020. godine, njegova praktična primjena je omogućena 2022. nakon donošenja podzakonskih akata i usklađivanja sa sistemskim zakonima.

Zbog toga su od 2022. do kraja 2024. godine, osim investitora, poreske olakšice koristila i inovaciona preduzeća koja su porez na dobit preusmjerila za razvoj vlastitih inovacija, kao i frilenseri koji su registrovani u Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS) kao preduzetnici.

Prema Zakonu iz 2020, pravno lice je moglo postati donator ako uloži pet hiljada eura dok je fizičko trebalo da uloži 2.500 eura. Izmjenama Zakona o podsticajnim mjerama iz juna 2025. godine pooštreni su uslovi pod kojima pravna i fizička lica mogu dobiti status korisnika podsticajnih mjera. Pravno lice taj status sada stiče ukoliko donira najmanje 15 hiljada eura startapovima ili spinofovima, odnosno najmanje 10 hiljada eura licenciranim naučnoistraživačkim ustanovama ili Fondu za inovacije Crne Gore (FICG). Fizička lica dobijaju status donatora ako doniraju najmanje pet hiljada eura.

Međutim, ni u novom zakonu se ne propisuje provjera porijekla novca koji se donira startapovima ili naučnoistraživačkim projektima.

Na upit CIN-CG-a o broju sprovedenih kontrola nad subjektima koji posluju u sektoru inovacija i informacionih tehnologija, iz Poreske uprave nijesu odgovorili, navodeći da za te privredne subjekte ne postoji posebna šifra djelatnosti. Kazali su i da su prilikom kontrola najčešće uočavali nepravilnosti kao što su pogrešno evidentiranje troškova istraživanja i razvoja, neblagovremeno podnošenje poreskih prijava i pogrešna primjena poreskih olakšica.

Država bez procjene rizika od pranja novca

U izvještaju Finansijsko-obavještajne jedinice objavljenom prošlog oktobra navodi se da je 2024. godine ta jedinica Uprave policije (UP) u 16 slučajeva sumnjala u krivično djelo pranja novca, kao i da su državnim tužilaštvima podnijete tri krivične prijave protiv jednog pravnog i četiri fizička lica za pranje novca u iznosu od 5.9 miliona eura. U izvještaju nije precizirano o kakvim se slučajevima pranja novca radi.

Iz UP nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG da li je u proteklih 10 godina bilo istraga ili postupaka vezanih za zloupotrebe u startap investicijama, navodeći da se radi o “tajnim podacima” koje, na osnovu zakona Sektor za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma “ne smije davati na uvid ili saopštavati trećim licima, uključujući medije”.

Vlada Crne Gore je u Akcionom planu za unapređenje sistema sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma za period od 2024. do 2025. godine upozorila da Crna Gora nema razvijene mehanizme za kontrolu rizika u sektorima koji se najbrže šire, uključujući inovacione subjekte, tehnološke kompanije i poslovanje sa virtuelnom imovinom. U tom dokumentu se navodi da država nema adekvatan pravni okvir za procjenu rizika kod novih proizvoda, poslovnih modela i digitalnih tehnologija.

,,Ne postoje zakonske obaveze za državu da identifikuje i vrši procjene rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u vezi sa novim proizvodima i poslovnim praksama. Nije vršena procjena rizika novih proizvoda i poslovnih praksi”, navodi se u Vladinom dokumentu.

U Akcionom planu se upozorava na visoki rizik u poslovanju sa virtuelnom imovinom i pružaocima usluga virtuelne imovine, naročito kada se ona koristi za kupovinu nekretnina ili sumnjive finansijske transfere. Navodi se i da Crna Gora ima slabosti u nadzoru pravnih lica, od provjera stvarnih vlasnika, pa do kontrole kompanijačije se glavno mjesto poslovanja razlikuje od mjesta registrovanja, a koje otvaraju račune i obavljaju transakcije bez realnog poslovanja.

Zakon o inovacionim djelatnostima, koji uređuje nacionalni inovacioni sistem, formalno prepoznaje startap, ali ne propisuje precizne kriterijume za njihovu procjenu, mehanizme nadzora ulaska kapitala u startapove, obavezu izvještavanja o rezultatima ili transparentnosti ulaganja.  

Sužen prostor za ulaganje u startapove

Stručnjak za kriptovalute Ivan Joličić tvrdi da crnogorsko tržište nije pogodno za ozbiljne investicije u startapove, upozoravajući i da je transparentnost kapitala vrlo upitna.

Iz Naučno-tehnološkog parka Crne Gore (NTPCG) tvrde da razvoj startapova u Crnoj Gori koče malo tržište, ograničen pristup rizičnom kapitalu u ranoj fazi, administrativne i regulatorne nejasnoće i nedostatak sistemskog povezivanja sa međunarodnim investitorima. Ističu i da razvoj startap zajednice usporava i nedostatak međunarodnih sistema plaćanja, kao što su PayPal i Stripe, upozoravajući da su za napredovanje potrebni međunarodni investitori.

,,Svaka investicija u startap scenu treba da bude zasnovana na maksimalnoj transparentnosti i potpunom poštovanju zakonskih, moralnih i etičkih načela. Osnivače uvijek podstičemo da budu maksimalno oprezni. Samo tako mogu zaštititi svoje poslovanje ali i doprinijeti zdravom i održivom razvoju startap scene u Crnoj Gori”, kazali su za CIN-CG-u iz Naučno-tehnološkog parka.

Joličić objašnjava da je u Crnoj Gori vrlo malo startapova koji su uspjeli da privuku značajniji strani kapital.

,,Iz mog iskustva i kontakata sa investitorima, jasno je da većina venture capital fondova funkcioniše ili potpuno kroz ofšor strukture, ili makar dijelom. To ne mora nužno biti povezano sa porijeklom kapitala, već prije svega sa regulativnim okvirima. Zbog kompleksnih procedura i visokih zahtjeva u pojedinim jurisdikcijama, investitorima je najlakše da posluju kroz ofšor firme i posrednike”, tvrdi Joličić.

Vlada Crne Gore je u junu 2021. osnovala je Fond za inovacije Crne Gore (FICG) koji sprovodi mjere i programe inovacione politike usmjerene na razvoj malih i srednjih preduzeća i transfer tehnologija sa naučno-istraživačkih institucija na privredu. FICG se finansira iz budžeta Crne Gore i iz međunarodnih i EU sredstava.

Prema podacima koje je FICG dostavio CIN-CG-u do oktobra 2025. godine je sa ukupno 1.2 miliona eura finansirao 37 projekata kroz Program podrške ranoj fazi razvoja startapova.

,,Broj prijava kontinuirano raste iz godine u godinu, što jasno pokazuje da postoji sve veće interesovanje i povjerenje inovativnih timova u programe fonda“, navode iz FICG.

FICG je prošle godine finansirao 11 projekata sa ukupno 355.789 eura, dok je 2024. za 12 projekata ukupno isplaćeno 388.573 eura. Tokom 2023. godine finansirano je 14 projekata sa ukupno 463.420 eura. Iz FICG nijesu mogli da odgovore koliki je broj zaposlenih u startap firmama u Crnoj Gori u 2025. i kako se taj broj mijenjao tokom godina, pojašnajavajući da su ti podaci u fazi prikupljanja i analize.

Iz NTPCG pojašnjavaju da se problematični investitori u startapove mogu prepoznati po neprepoznatljivoj ili složenoj vlasničkoj strukturi sa puno posrednika. Problematični investitori, kako navode, nemaju poslovnu istoriju ili imaju lošu reputaciju u drugim zajednicama.

,,Osnivačima preporučujemo pravnu i finansijsku provjeru prije prihvatanja ponude, jer ako

prihvate sumnjivu investiciju, posljedice mogu biti veoma ozbiljne. Prije svega govorimo o krivičnoj odgovornosti i zaplijeni sredstava, kao i o reputacionoj odgovornosti koja se tiče gubitka povjerenja investitora i partnera“, navode u NTPCG.

Joličić smatra da u Crnoj Gori gotovo nema institucionalne podrške za startap industriju, zbog čega ona opstaje u polusivoj zoni.

„Godinama izostaje ozbiljan pravni i podsticajni okvir za startapove, a ne postoji ni odgovarajuća pravna forma za tu vrstu biznisa. Nije iznenađenje što timovi i pojedinci koji pokušavaju da razviju startap redovno podršku traže van države“, tvrdi Joličić.

Tri nezavisna sistema za otkrivanje deepfake sadržaja nastalih putem vještačke inteligencije (AI) pokazala su da bi video poruke odbjeglog sina Vesne Medenice mogle biti autentične, uprkos tvrdnjama direktora Uprave policije 

Andrea PERIŠIĆ

Tri nezavisna online alata za detekciju deepfake i provjeru sadržaja nastalih putem vještačke inteligencije (AI) pokazala su nisku vjerovatnoću da su video snimci na kojima se pojavljuje odbjegli kriminalac Miloš Medenica generisani vještačkom inteligencijom. Nijedan od tri sistema za provjeru sadržaja napravljenih pomoću vještačke inteligencije (AI) nije označio aktuelne video snimke odbjeglog Miloša Medenice kao visoko rizične ili vjerovatno manipulisane.

Uprava policije (UP) je brzo nakon prvog snimaka Medenice postavljenog na profilu “Istina“ 1. februara 2026. godine, na društvenoj mreži X, saopštila da se radi o AI generisanom sadržaju.

Ubrzo nakon toga na istom profilu objavljeno je još nekoliko snimaka Miloša Medenice, na kojima se navodno on sprda sa čelnicima bezbjednosnog sektora Crne Gore, kojima je utekao iz kućnog pritvora na dan kad mu je izrečena presuda pred Višim sudom u Podgorici, 28. januara. 

Odbjegli Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice, prvostepeno je osuđen na više od 10 godina zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije u kojoj je i njegova majka.

,,Ovom prilikom želim da se zahvalim ministru Šaranoviću i direktoru policije Lazaru Šćepanoviću na velikom razumijevanju zbog sramne presude kojom sam nevin osuđen na veliku kaznu zatvora i što su mi omogućili da me sklone na sigurno, uz poruku - nema stresa i besa“, rekao je Medenica u prvoj video poruci.

U video poruci, postavljenoj tokom Šćepanovićevog gostovanja u emisiji “Načisto“ sa Petrom Komnenićem, Medenica Šćepanoviću obećava da će se predati ukoliko direktor UP podnese ostavku ili ukoliko ga smijene. 

I nakon toga na profilu “Istina“ nastavljene su gorke video šale na račun čelnika u policiji i Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). 

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) sproveo je analizu više snimaka Miloša Medenice sa mreže X i provukao ih kroz dostupne online alate za detekciju deepfake i AI sadržaja, kako bi provjerio autentičnost video poruka.

Prema rezultatima alata Hive Moderation, vjerovatnoća da su ovi video snimci lažni, to jest AI generisani sadržaji, iznosi manje od jedan odsto. Alati TruthScan i Deepfake Detection označili su snimke kao “likely real“, odnosno kao vjerovatno autentičan sadržaj, bez jasnih indikatora digitalne manipulacije. 

Analiza alata Deepfake Detection, nešto je opreznija, prvenstveno zbog kvaliteta snimaka, koji nijesu na visokom nivou, snimani su u tamnom ambijentu i slabe su rezolucije. 

,,Kvalitet videa je prilično loš, sa izraženom kompresijom i slabim osvjetljenjem, što značajno otežava preciznu detekciju eventualnog deepfake sadržaja. Iako su uočene određene suptilne nedosljednosti u crtama lica i osvjetljenju, zbog lošeg kvaliteta snimka teško je donijeti konačan zaključak”, piše u analizi alata Deepfake Detection. 

Ovaj alat, međutim, omogućava i zasebnu analizu isključivo audio snimka. Kada se u sistem unesen samo izdvojeni audio zapis glasa Miloša Medenice rezultat je pokazao 65 odsto vjerovatnoće da je riječ o autentičnom, odnosno stvarnom glasu, a ne o sintetički generisanom ili kloniranom audio-sadržaju. Iako taj procenat ne predstavlja apsolutnu potvrdu autentičnosti, ukazuje na to da indikatori vještačke manipulacije u analiziranom uzorku nijesu visoki.

Kada su kroz ista tri alata provučeni primjeri videa za koje je poznato da su napravljeni uz pomoć deepfake tehnologije, rezultati to i potvrđuju. CIN-CG je, između ostalog, ubacio deepfake video sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i teniserom Novakom Đokovićem, koji je ranije kružio internetom kao primjer manipulisanog sadržaja. U tim slučajevima, alat Hive Moderation pokazao čak 99,6 odsto vjerovatnoće da se radi o vještački generisanom sadržaju, tj. lažnim i manipulativnim materijalom proizvedenim putem AI. 

Svi alati koje je koristio CIN-CG funkcionišu na osnovu algoritamske analize obrazaca (pokreta lica, sinhronizacije glasa, kompresionih tragova i drugih tehničkih parametara). 

Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović izjavio je u emisiji “Načisto“ da su forenzičari sugerisali da su snimci Miloša Medenice AI generisani. 

Na X nalogu “Istina”, za koji nije poznato ko ga vodi, objavljuju se sadržaji povezani sa aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, uključujući i interna policijska dokumenta, fotografije koje potiču iz policijskih pretresa, SKY prepiske i slično. Predmet interesovanja onoga ko vodi ovaj profil su, kako se može zaključiti iz objava, teme vezano za kriminalne klanove u Crnoj Gori, ali i političke prilike u zemlji. Objave na profilu “Istina“ uglavnom su veoma kritički nastrojene prema aktuelnim čelnicima bezbjednosnog sistema.  

CIN-CG se obratio Upravi policije za pojašnjenje na osnovu kojih konkretnih analiza, metoda ili forenzičkih vještačenja su zaključili da su aktuelni video snimci Miloša Medenice AI generisani, tražeći informacije o tome da li je sprovedena tehnička ekspertiza, ko ju je radio i da li postoji zvanični nalaz koji mogu dostaviti javnosti. Međutim, odgovore na ova pitanja nijesmo dobili ni nakon više od nedjelju dana od upućenog zahtjeva.

Optužnicu protiv Miloša Medenice podiglo je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) 2022. godine, zbog sumnje da je 2019. godine stvorio kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici bili bivša Vrhovna tužiteljka i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još devet osoba, kao i jedno pravno lice, sa ciljem vršenja krijumčarenja cigareta i protivzakonitog uticaja na sudsku vlast, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći.

Uprava policije je saopštila da je za Milošem Medenicom raspisana nacionalna i međunarodna potjernica, ali niko još nije preuzeo odgovornost za njegovo bjekstvo. 

Iako nijedan od ovih alata ne može sa stopostotnom sigurnošću potvrditi autentičnost nekog sadržaja i ne mogu biti konačan forenzički dokaz, ipak ove analize predstavljaju važan indikator, prema mišljenjima inostranih stručnjaka koji su novinare obučavali za korišćenje ovih tehnika. Kada više nezavisnih sistema daje sličan rezultat, onda je to osnov za detaljnu provjeru, a ne brzopleta zaključivanja. 

Iza sistema starateljstva zbog nemara i slabog nadzora krije se mreža propusta - uzurpirani stanovi, kuće koje propadaju, vlasništvo koje niko ne evidentira... Poslovna sposobnost oduzima se i neosnovano, zbog imovinske koristi 

Andrea PERIŠIĆ

Jedna porodica iz Podgorice godinama je sumnjala da je njihovog baš bliskog srodnika zlostavljao staratelj kojeg mu je još 2008. godine odredio Centar za socijalni rad (CSR) Bar. Riječ je o čovjeku koji, zbog zdravstvenog stanja, ne može sam da brine o sebi. Porodica vjeruje da mu je staratelj uzimao novac sa računa, zaduživao ga kreditima i zapostavljao njegovo liječenje, odnosno da mu nije redovno davao terapiju. Zbog svega toga, brat od čovjeka pod starateljstvom godinama se obraćao CSR Podgorica, koji je nadležan za ovaj slučaj nakon što se ovaj čovjek preselio u Glavni grad, i još 2018. godine tražio je da se starateljstvo nad njegovim bratom preispita i provjeri. 

Tek kada je, na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnika), Uprava za inspekcijske poslove Odsjeka za inspekciju socijalne i dječije zaštite 2019. izvršila nadzor, otkrivene su ozbiljne nepravilnosti: odluka o starateljstvu nije sadržala plan staranja, vrijedna imovina ovog čovjeka nikada nije popisana, niti procijenjena, katastar nije obaviješten da je on osoba pod starateljstvom, niti je donijeta odluka o predaji imovine na upravljanje staratelju. Iz uCSR Podgorica nikada nijesu vodili ni osnovnu evidenciju o ovom čovjekz i njegovoj imovini, što je obavezno prema Porodičnom zakonu.  

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR u Podgorici Suzana Milović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazala je da ne može da komentariše konkretan slučaj, ali je navela da, prema saznanjima tog centra, u Glavnom gradu nije bilo zloupotreba imovine osoba pod starateljstvom i da bi u takvim situacijama bili obaviješteni. 

Ipak Milović navodi da je: “bilo slučajeva u kojima su članovi porodice pokušavali da podignu novac sa računa osoba pod starateljstvom, jer banke iz određenih razloga nijesu imale evidentirano da se radi o osobama pod starateljstvom”. Kaže da su u tim situacijama “reagovali na vrijeme i spriječili eventualne zloupotrebe”. 

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, slučajevi zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom nijesu usamljeni, već su dio šireg i sistemskog problema zbog načina na koji se u Crnoj Gori vodi briga o njima i njihovoj imovini. 

Zloupotrebe imovine se kod osoba koje su lišene poslovne sposobnosti i stavljene pod starateljstvo često i lako dešavaju. O zloupotrebi oduzimanja poslovne sposobnosti, CIN-CG je već pisao.

Obimna dokumentacija do koje je došao CIN-CG pokazuje da se u gotovo svim opštinama u zemlji dešava da se značajna imovina osoba pod starateljstvom formalno daje na upravljanje centrima za socijalni rad, ali da se njome u praksi uvijek ne upravlja na zakonit, transparentan i odgovoran način. U brojnim slučajevima ta imovina je uzurpirana (koriste je osobe koje na to nemaju zakonsko pravo), bez adekvatnih odluka i nadzora ili se nalazi van faktičke kontrole centara za socijalni rad. Centri često nemaju ni podatke o vrijednosti imovine, jer ne vrše procjenu. 

,,Izrada procjena imovine za svaku osobu koja je pod starateljstvom, a koja posjeduje nepokretnosti ili drugu vrijednu imovinu, predstavlja značajan finansijski teret za sistem socijalne zaštite”, navodi Milović.

Prema njenim riječima, izrada procjene imovine u praksi podrazumijeva angažovanje ovlašćenih procjenitelja, sudskih vještaka i obimnu prateću dokumentaciju, što, prema tržišnim cijenama, često prelazi hiljadu eura po osobi. 

,,Riječ je o značajnim troškovima za centre za socijalni rad, posebno u sredinama sa velikim brojem osoba pod starateljstvom koje posjeduju nepokretnosti. Treba imati u vidu da je nepokretna imovina građana već evidentirana i procijenjena kroz poreski sistem države”, kaže Milović.

Brojne zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom širom zemlje  

Samo u Pljevljima, prema podacima do kojih je došao CIN-CG, od 242 popisane nepokretnosti osoba pod starateljstvom koje su sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama – čak 31 nepokretnost, uglavnom stanovi, uzurpirana je od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte. Ostale nepokretnosti, mahom zemljišta i tek poneka pomoćna zgrada i poslovni prostor, nijesu upotrijebljene. 

U 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula. U dva slučaja CSR u Pljevljima čak nije utvrdio ko koristi imovinu preminule osobe pod starateljstvom, iako se radi o vrijednim stvarima: jednom jednosobnom i jednom dvosobnom stanu, iako su ti stanovi sada vlasništvo CSR Pljevlja. 

U pet slučajeva nekretnine, uglavnom jednosobne stanove, koriste osobe koje za to nikada nijesu imale rješenje o dodjeli stana na privremeno korišćenje. U jednom od tih pet slučajeva, imovina se čak “nasljeđuje”: nakon što je osoba koja je nezakonito koristila stan preminula, njegov srodnik je nastavio da tu živi. 

U šest slučajeva osobe kojima je nepokretnost data na privremeno korišćenje zbog stanja socijalne potrebe nastavile su da koriste stanove i nakon što su riješile svoje egzistencijalne probleme. 

U jednom slučaju iz 2010, osoba koja se nezakonito uselila u stan koji je u vlasništvu CSR Pljevlja i nije, iako je to traženo, napustila stan i vratila ključeve. Pritom je iz stana u koji se nezakonito uselila izbacila stvari koje je tu pronašla, piše u dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid. Kolika je vrijednost tih stvari nije poznato, jer se obično ne popisuje pokretna imovina.

Slikovit primjer nemara i nebrige prema imovini osoba pod starateljstvom koja je data na raspolaganje državnim institucijama je slučaj montažnog objekta u Pljevljima koji je 2023. godine uništen usljed požara, a koji je izazvala osoba kojoj je data na privremeno korišćenje.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, u Nikšiću je u najmanje šest slučajeva uzurpirana imovina osoba pod starateljstvom. U svim slučajevima radi se o imovini koju je CSR Nikšić dao na korišćenje osobama koje su korisnici materijalnog obezbjeđenja, a koje su prestale da budu u stanju socijalne potrebe. 

U jednom slučaju stan “koristi“ porodica koja uopšte ne živi i ne radi u Nikšiću. U drugom slučaju, žena koja je dobila dvosoban stan na privremeno korišćenje nastavila je da ga koristi, iako se u međuvremenu zaposlila i naslijedila imovinu nakon smrti roditelja. 

Imovina osoba pod starateljstvom u praksi često nije zaštićena ni kada je riječ o zemljištu. Tako je u jednom slučaju, na parceli u selu Bukovica, koja sada pripada CSR Rožaje, više puta, godinama, nelegalno vršena sječa bukovih stabala. To se vidi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu koji je Uprava za inspekcijske poslove sačinila 2022. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid. 

Osim zloupotreba i slabih kontrola starateljstava, problem je i to što se dešava da propada imovina koja je data na upravljanje centrima za socijalni rad, iako bi država i ustanove socijalne zaštite morali da je održavaju. Tako je jedna kuća u naselju Stara Varoš u Podgorici oronula zbog neodržavanja, pošto se o njoj sistemski ne vodi briga. 

Na Cetinju tri porodične kuće, jedan stan i više parcela uopšte se ne koriste i jako su zapuštene, iako ih je tamošnji CSR dobio po osnovu ugovora o doživotnom izdražavanju više osoba. Kuće su trošne, ali bi se uz minimalna ulaganja (krečenje, čišćenje i sitnije popravke) neke od njih mogle osposobiti i dati na korišćenje onima kojima je stvarno potrebno. Stan, koji se nalazi u centru Cetinja, bez namještaja je i neuredan. To se vidi iz dopisa koji je CSR Cetinje poslao Ministarstvu rada i socijalnog staranja 2024, a u koji je CIN-CG imao uvid. 

Nadležni uglavnom tvrde da nema malverzacija 

Prema Porodičnom zakonu, centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, i imenovani staratelji imaju jasne i precizne obaveze kada je riječ o brizi o imovini osoba pod starateljstvom. Dužni su da odmah po uspostavljanju starateljstva sačine popis cjelokupne imovine štićenika, da tu imovinu čuvaju, održavaju i njome upravljaju odgovorno. Staratelj ne smije raspolagati imovinom, prodavati je, opterećivati, davati u zakup ili na drugi način umanjivati njenu vrijednost, bez prethodne saglasnosti centra za socijalni rad, dok je centar obavezan da vodi urednu evidenciju o imovini, prati način njenog korišćenja i redovno kontroliše rad staratelja. Pored toga, Porodični zakon propisuje obavezu podnošenja periodičnih izvještaja o upravljanju imovinom, kao i dužnost centra da reaguje u slučaju svake sumnje na nemar, zloupotrebu ili postupanje suprotno interesima štićenika, uključujući i razrješenje staratelja ako se utvrde nepravilnosti.

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sve centre za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom. 

Iz većine centara stigli su slični odgovori - da se starateljstva sprovode u skladu sa zakonom i važećim propisima, da se imovina osoba pod starateljstvom nadzire kroz interne procedure i da do sada nijesu imali slučajeve u kojima je staratelj razriješen zbog nebrige, nemara ili zloupotrebe imovine. 

Jedino su iz CSR koji je nadležan za Plav i Gusinje i CSR za opštine Bar i Ulcinj potvrdili da su u prethodnih 10 godina imali po jedan slučaj razrješenja staratelja. Iz CSR za Plav i Gusinje nijesu precizirali zbog čega je razriješen, dok su iz CSR za Bar i Ulcinj CIN-CG-u kazali da je staratelj razriješen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. 

Ovakvi odgovori centara otvaraju pitanje da li sistem nadzora zaista funkcioniše u praksi i da li se eventualne nepravilnosti uopšte prepoznaju i prijavljuju. 

Član 249 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG) jasno propisuje da svako ko zastupa tuđe imovinske interese ili se stara o tuđoj imovini, a pritom zloupotrijebi data ovlašćenja kako bi sebi ili drugome pribavio korist ili oštetio osobu o kojoj brine, čini krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Za ovakvu radnju propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ukoliko je šteta veća od tri hiljade eura, zatvorska kazna može biti i do šest godina, a ako šteta prelazi 30 hiljada eura, počinilac može biti kažnjen zatvorom i do osam godina. Posebno je važno što KZCG prepoznaje povećanu odgovornost staralaca i advokata: ako upravo oni počine ovo djelo, zatvorske kazne su značajno strože - od šest mjeseci do pet godina, kada je šteta veća od tri hiljade eura i do osam godina, a preko 30 hiljada eura - do 10 godina. 

Zaštitnik je u slučaju čovjeka pod starateljstvom sa početka teksta donio 2019. godine mišljenje da je postupanje institucija direktno ugrozilo njegova prava. ,,U periodu od 10 godina od dana stavljanja pod starateljstvo staratelj je dostavio samo jedan izvještaj o svom radu CSR Podgorica, 2010. godine, iako je bio dužan da to radi jednom godišnje”, navodi se u mišljenju Zaštitnika u koje je CIN-CG imao uvid. 

Iz CSR Podgorica su, kako se takođe može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, prije nego što je izvršen inspekcijski nadzor, Zaštitniku tvrdili da sve rade na zakonit način, da je čovjek pod starteljstvom bio zadovoljan, da staratelj uredno o svemu izvještava i da nema nikakvih problema. 

,,Zabrinjava činjenica da nadležni organ želi da ostavi Zaštitnika u uvjerenju da postupa u skladu sa propisima, a da inspekcijski organ nakon toga utvrdi niz nepravilnosti… Evidentno je da je tek nakon ukazivanja inspekcije, CSR Podgorica preduzeo određene mjere i radnje u cilju zaštite prava i interesa štićenika, kao i radnje koje je, shodno propisima, bio dužan da preduzme mnogo ranije”, piše još u mišljenju Zaštitnika. 

Goran Laković, otac djevojke sa autizmom, za CIN-CG govori o strahu i neizvjesnosti kada razmišlja o njenoj budućnosti, onda kada najbližih članova porodice više ne bude. ,,To nije apstraktni strah, već strah koji proizilazi iz iskustva i znanja o tome kako sistem funkcioniše i na koji način se u praksi vodi briga o osobama koje su, poput moje ćerke, potpuno zavisne od tuđe zaštite i podrške”, navodi on. 

Tokom godina, Laković, koji je inače aktivan u nevladinom udruženju Niste sami koje se zalaže za prava osoba sa autizmom, čuo je za brojne slučajeve u kojima je imovina osoba sa invaliditetom, umjesto da bude zaštićena i sačuvana, nestajala, bila zapuštena ili zloupotrijebljena. ,,To me dodatno brine, da sistem zapravo ne pruža stvarne garancije sigurnosti za one koji u njemu ostaju sami”. 

,,U praksi se nekada postupak lišenja poslovne sposobnosti pokrene zbog lišenja imovine i nasljedstva, onemogućavanja zasnivanja braka i porodice, smještaja u ustanovi zatvorenog tipa, upravljanja imovinom preko bankovnih računa, ostvarivanja materijalnih naknada koje je onda jedino moguće ili lakše ostvariti, tj. imovinske koristi, zloupotrebe pozicije, ograničavanja izbora i slično”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić. 

Osobe pod starateljstvom često ostaju bez stvarne kontrole nad svojom imovinom, umjesto da im se obezbijedi podrška u donošenju konkretnih odluka, kako to predviđa Strategija deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine, u kojoj se ističe potreba za modelima odlučivanja uz podršku, naročito u oblastima poput upravljanja imovinom.

Imovina najranjivijih obično ostaje bez stvarne zaštite, a institucije, iako tvrde da postupaju u skladu sa zakonom, u praksi reaguju tek nakon pritiska ili intervencije Zaštitnika i inspekcija. 

Ko štiti imovinu korisnika domova starih i Komanskog mosta 

Oni koji po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju imovinu daju centrima za socijalni rad najčešće su ranjivi, uglavnom stariji, bez bližih srodnika, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima kojima je potrebna stalna pomoć i njega, kao i ljudi koji žive sami, u siromaštvu ili socijalnoj izolaciji. Te osobe su obično smještene u neku socijalnu ustanovu, najčešće u dom za stare. 

Iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG objašnjavaju da je sistem smještaja u ustanove socijalne zaštite pun pravnih praznina i neujednačene prakse. Ukazali su na to da se dio korisnika smješta u domove starih, mimo odluke centra za socijalni rad, najčešće kroz neposredno ugovaranje sa ustanovama, pri čemu su centri često isključeni iz postupka, iako su po zakonu nadležni da odlučuju o pravima iz socijalne zaštite. To u praksi znači da se ne provjerava da li je osoba stvarno pristala na smještaj, da li je neko u njeno ime donio odluku zakonito i što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i ostavlja najranjivije bez zaštite.

,,Zapaženo je da svi domovi javne ustanove imaju tipske ugovore o smještaju u dom, koji u najvećem broju potpisuju dom i korisnik/ca usluge. Međutim, upitni su i nepotpuni ugovori koje ne potpisuje korisnik/ca, nego neka treća osoba, u kojima nema pojašnjenja iz kojih razloga ugovor potpisuje ta osoba, na osnovu kog akta, niti sadrži broj rješenja kojim je ta osoba određena za staratelja/teljku”, navode, između ostalog, iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG. 

Prema podacima iz Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine broj korisnika i korisnica sedam domova zdravlja u Crnoj Gori (u Risnu, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici, Nikšiću i dva doma u Danilovgradu) na kraju 2023. godine bio je 818, od čega su neposrednim ugovaranjem u te domove smještene 344 osobe. 

Od 818 korisnika i korisnica domova starih, ubjedljivo je najviše onih sa mentalnim i intelektualnim teškoćama - 217 je sa mentalnim teškoćama, a 57 sa intelektualnim. 

U JU Zavod “Komanski most” u Podgorici, ustanovi za smještaj odraslih i starih osoba s invaliditetom, u decembru 2023. godine bilo je 114 korisnika i korisnica (mladih osoba 12, a odraslih i starih 102). 

Od 114 korisnika i korisnica za petoro njih je rješenjem nadležnog osnovnog suda produženo roditeljsko pravo, za 49 staratelj je neko od članova porodice, dok njih 60 nema srodnike ili oni nijesu željeli ili nijesu bili adekvatni za obavljanje starateljske dužnosti, pa su u tim slučajevima za staratelje postavljeni stručni radnici nadležnih centara za socijalni rad.  

Zanimljivo je, međutim, da čak 38 osoba koje su smještene u JU Zavod “Komanski most” tokom 2023. godine niko od članova porodice, srodnika ili drugih značajnih osoba nije posjetio, niti se tokom tog perioda neko interesovao za njih. Sve ove osobe su pod starateljstvom nadležnog centra za socijalni rad kao organa starateljstva i svima im je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine samo jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika i korisnicu po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti. 

U Strategiji deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine Crne Gore kao problemi u pružanju usluga smještaja za odrasla i stara lica i odrasle i stare osobe s invaliditetom ističu se “nedostatak aktivnog učešća u zajednici, nedostatak programa podrške za samostalan život ili život uz podršku, nedostatak podržanog odlučivanja i integrativnog pristupa”. 

Ovakve prakse ne samo da dovode u pitanje zakonitost rada nadležnih institucija, već otvaraju prostor za sistemsku zloupotrebu imovine najranjivijih građana, koji zbog svog zdravstvenog stanja nijesu u mogućnosti da se sami zaštite, niti da kontrolišu način na koji se njihova imovina koristi.