Da su premije osiguranja koje uplaćuju poslodavci male pokazuje i slučaj u kojem je sud naložio kompaniji da porodici stradalog isplati osam puta veći iznos. Radnici na crno, kakvih je trećina u građevinarstvu, praktično su bez zaštite

Poslodavci za radnike u crnogorskim građevinskim kompanijama za obavezno osiguranje od povreda najčešće uplaćuju minimalne premije od jedan i po do dva eura mjesečno, pa u slučaju smrti njegova porodica može dobiti obeštećenje od osiguravajuće kuće u iznosu do 6.200 eura. Ako radnik ako zadobije potpuni i trajni invaliditet najvišeg stepena može računati na dvostruki iznos do - 12.400 eura.
To pokazuje podaci iz istraživanja Sindikata građevinarstva i industrije građevinarskog materijala, djelatnosti u kojoj se dešava najviše smrtnih slučajeva i teških povreda na radu, odnosno oko 40 odsto od ukupnog broja.
Predsjednik ovog granskog sindikata Nenad Marković kazao je za razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je ovaj način osiguranja potrebno mijenjati, jer ne obezbjeđuje nikakvu socijalnu sigurnost radniku i naročito njegovoj porodici u slučaju smrti ili trajne invalidnosti i dalje radne nesposobnosti nosioca domaćinstva.

Poslodavci štede i na osiguranju

Marković je u rekao da se ovo odnosi na legalno zaposlene radnike za koje poslodavac plaća obavezno osiguranje od povreda na radu. Oni koji su angažovani “na crno” nemaju bilo kakvo osiguranje. To je, kaže, slučaj sa svakim trećim radnikom u građevinarstvu, koji su posebno ugroženi. Oni i njihove porodice za eventualne naknade moraju privatno da tuže poslodavca i dokazuju da je bio angažovan i da je nezgodu imao na takvom radnom mjestu.
”Zakon o zaštiti i zdravlju na radu u Crnoj Gori obavezuje poslodavce da na njihov teret kolektivno osiguraju zaposlene od povreda na radu i profesionalnih bolesti. To u praksi znači da poslodavci u građevinarstvu šteda i na ovome i da osiguravaju zaposlene na minimalne naknade - premije od 1,5 eura po zaposlenom. Ovaj dio se odnosi samo na privredna društva koja legalno posluju, dok je veliki broj u neformalnoj ekonomiji koji ne osiguravaju zaposlene, gdje ne postoje ugovori o radu ili drugi radno-pravni ugovori”, kazao je Marković.

Za trajni invaliditet 12.400 eura

On je naveo primjer jedne građevinske kompanije koja osigurava radnike od povreda radu na premiju od dva eura mjesečno.

”Prema ovom iznosu premije i ugovorenim uslugama osiguranja isplaćuje se: za smrt usljed nezgode 6.200 eura, smrt usljed bolesti 3.100 eura i u slučaju potpunog invaliditeta 12.400 eura”, kazao je Marković.
On navodi primjer građevinske kompanije koja je bila kriva za nezgodu na gradilištu u kojoj je poginuo njihov zaposleni. Njegova porodica tužila je ovu firmu za naknadu štete.
”U odnosu na stvarnu štetu, koja podrazumijeva materijalnu i nematerijalnu, usljed povrede na radu sa smrtnom posljedicom, porodici stradalog radnika je po pravosnažnosti presude od ovog poslodavca isplaćen iznos od 50.000 eura. Očito je nesrazmjeran i veliki raspon između suma koje u slučaju nezgoda isplaćuju osiguravajuće kuće i dosuđuju nadležni sudovi. U Evropi, poslodavci zaposlene osiguravaju na adekvatne iznose, tako da u slučaju nesreće na poslu ili bolesti, ne trpe njihova preduzeća, a oštećeni radnici i njihove porodice imaju odgovarajuću materijalnu satisfakciju”, kazao je Marković.
Iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu naveli su da je crnogorskim Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu definisano: “Poslodavac je dužan da zaposlene obavezno osigurava od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom. Premije za osiguranje iz stava 1 ovog člana padaju na teret poslodavca, a određuju se u zavisnosti od nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom”.

Zakon nije definisao minimum

Njihova iskustva su da većina poslodavaca tek nakon inspekcijskog nadzora i angažovanja stručnih lica ili ovlašćenih organizacija za poslove zaštite na radu, kontaktiraju osiguravajuća društva i dogovaraju polise kolektivnog osiguranja za radnike.
”Ovo se odnosi na sve poslodavce, pa samim tim i na one iz oblasti građevinarstva. Cijenu osiguranja određuje osiguravajuće društvo, ali po našem saznanju one su simbolične od jedan do najviše pet eura mjesečno. Samim tim su i premije za povrede i povrede sa smrtnim ishodom simbolične, od par stotina do deset hiljada eura. Nismo do sada imali zahtjev osiguravajućih društava za konsultacije o određivanju ‘nivoa rizika od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom’, već to oni rade po njihovim metodama”, saopštili su iz ovog stručnog udruženja.
Koliko je njima poznato, ne postoji zakonski minimum iznosa za kolektivno osiguranje od povreda na radu zapolenih, a osiguravajuće kuće, što se isplate tiče, poštuju ugovorene iznose.
U Udruženju smatraju da je zakonski status kolektivnog osiguranja od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom u Crnoj Gori vrlo loš, kao i da je slično i u zemljama Zapadnog Balkana.

Premije osiguranja da idu u neprofitni državni fond

”Mišljenja smo da kolektivno osiguranje radnika ne treba da bude povjereno osiguravajućim društvima koja tržišno posluju, već da se treba ugledati na Njemačku, Italiju i druge napredne zemlje Evropske unije, gdje postoje potpuno posebna osiguravajuća društva samo za osiguranje od povreda. Ona su pod državnom kontrolom i neprofitna su, odnosno sva uplaćena sredstva se ulažu u liječenje, rehabilitaciju povrijeđenih radnika, kao i prevenciju povreda na radu. Takva osiguravajuća društva se ozbiljno bave prevencijom zaštite na radu, rehabilitacijom povrijeđenih radnika, zbrinjavanjem bračnim drugova i djece poginulih radnika. Sigurno je to kompleksan put za našu državu, ali kada već takva praksa postoji u zemljama EU, zašto da i Crna Gore ne krene istim putem”, saopštili su iz Udruženja zaštite i zdravlja na radu.
Izvršni direktor Nacionalnog biroa osiguravača, institucije koja okuplja sve osiguravajuće kompanije u Crnoj Gori, Boris Šaban kazao je da Zakon o zaštiti i zdravlju na radu propisuje da je svaki poslodavac, bez obzira na djelatnost kojom se bavi, dužan da osigura zaposlene od nezgode/povrede na radu, profesionalnih i bolesti u vezi sa radom, pa bi i građevinske kompanije, ako zakonito posluju, morale to da rade.

Premija zavisi od rizika

”Zakon ne definiše minimalni iznos, odnosno osigurane sume za pojedine rizike osiguranja na koje je potrebno zaključiti osiguranje već on zavisi od poslodavca i ugovora koji postigne sa osiguravajućom kućom. Iznos premije, odnosno cijene polise zavisi najviše od odabranih osiguranih suma za pojedine rizike”, kazao je Šaban.
Kolektivno osiguranje zaposlenih od posljedica nesrećnog slučaja, kako je kazao treba da pokriva sve zaposlene prema kadrovskoj evidenciji i to uglavnom 24 sata bez prostornog i vremenskog ograničenja pri i van obavljanja redovnog zanimanja.

”Ugovorom o osiguranju određuju se osigurane sume i shodno procjeni rizika odgovarajuće premije osiguranja, odnosno cijena osiguranja. Ukoliko dođe do nezgode, nakon završenog liječenja oštećenik sa prikupljenom ljekarskom i ličnom dokumentacijom predaje zahtjev za naknadu iz osiguranja nakon čega osiguravač, odnosno ljekarska komisija utvrđuje procenat trajnog invaliditeta. Procenat invaliditeta koji odredi ljekarska komisija se primjenjuje na unaprijed definisanu sumu osiguranja i na taj način se određuje naknada iz osiguranja po osnovu rizika invaliditeta. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za invaliditet 15.000 eura a utvrđeni procenat invaliditeta je 20 odsto oštećeniku se isplaćuje 3.000 eura. U slučaju smrti, zakonskim nasljednicima se isplaćuje unaprijed definisana suma. Na primjer, ukoliko je osigurana suma za smrt usljed nezgode 15.000, nasljednicima se isplaćuje ta suma “, rekao je Šaban.
Pored rizika smrti i trajnog invaliditeta, poslodavci mogu, kako kaže Šaban, zaključiti osiguranje i za dodatna pokrića kao što je dnevna naknada, troškovi liječenja, mjesečna naknada za nezgodu i slično.

U prosjeku - malo

Šaban navodi da iznos premije osiguranja od povrede na radu koju poslodavac dogovara sa osiguravajućom kućom zavisi od djelatnosti kojom se firma bavi, izabranih rizika osiguranja, osiguranih suma, broja zaposlenih, prethodnih štetnih događaja i slično.
”Građevinarstvo, kao djelatnost, spada u rizičnije grupe poslova, te je i premija osiguranja uglavnom veća. Međutim, kako se pojedini parametri koji utiču na premiju, ugovaraju direktno sa poslodavcem, premija osiguranja se može prilagoditi specifičnosti pojedinog ugovora. Za industriju građevinarstva nemamo izdvojene podatke, ali prosječna premija koju poslodavci plaćaju po zaposlenom u Crnoj Gori iznosi oko 10 eura na godišnjem nivou uzimajući u obzir sve djelatnosti”, naveo je Šaban.

Goran Kapor

U posljednjih pet godina odgovorni na gradilištima, kojima je suđeno zbog pogibije ili teških povreda radnika, prošli su sa uslovnim, oslobađajućim presudama, kućnim zatvorom, ili samo novčanim kaznama

Zbog nepravilno vezanog tereta, neispravne dizalice i neobezbijeđenih zaštitnih sredstava za rad, u novembru 2016. godine, na gradilištu u Kotoru jedan radnik je poginuo, a drugi je povrijeđen. 

Za ove nepravilnosti znali su izvođači radova - poslovođa, brigadir i rukovalac kranom, koje je kotorsko Osnovno tužilaštvo optužilo za teško djelo protiv opšte sigurnosti sa zaprijećenom kaznom od jedne do osam godina zatvora i za izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu za koje je propisano i do tri godine robije.

Oni su proglašeni krivim za ovu nesreću i osuđeni na uslovne kazne. Da su narednih godinu i po počinili novo djelo išli bi u zatvor po pet mjeseci.

Ovo je epilog jednog od krivičnih postupaka pokrenutih u Crnoj Gori u posljednjih pet godina zbog pogibije ili teških povreda radnika na gradilištima, koji su, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG-a) - svi završeni uslovnim osudama, oslobađajućim presudama, kućnim zatvorom ili čak novčanim kaznama za poslodavce.

Ovakve kazne i očigledno ustanovljena sudska praksa, prema nalazima CIN-CG, ne samo što nemaju  preventivnu funkciju i ne podstiču poslodavce da brinu o bezbjednosti radnika, već su prepreka naporima nadležnih da oblast zaštite na radu podignu na viši nivo.

Prema podacima CIN-CG dobijenim na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, u svim postupcima, šefovi gradilišta, izvođači i inžinjeri koji zaduženi za bezbjednost su optuživani za krivična djela za koja je, prema Krivičnom zakoniku, zaprijećena kazna od jedne do osam godina zatvora, ukoliko je došlo do pogibije radnika, a do četiri ili tri godine, ako je zaposleni teško povrijeđen, ali nijedan nije dopao zatvora.

U svim obrazloženjima odluka piše da je sud odlučio da osuđenima ublaži kazne, zbog toga što imaju djecu i što su izrazili kajanje.

U jednom postupku u Kotoru je čak direktor preduzeća koje je izvodilo radove na spajanju Bulevara od Budve do Bečića, iako je ranije osuđivan za ubistvo, dobio novčanu kaznu od 2.500 eura, za teške povrede koje je zadobio njegov radnik, kada je rukovao nepravilnim crijevom za beton. 

U istom gradu je, takođe, direktor preduzeća koje je izvodilo radove na gradilištu u Svetom Stefanu, kada je poginuo radnik zbog nepravilno postavljene skele, dobio kućni zatvor od šest mjeseci.

Osim toga, ima i nekoliko postupaka u kojima su radnici pukom srećom završili sa lakšim tjelesnim povredama, ili je pričinjena materijalna šteta, koji su za odgovorne osobe završeni novčanim kaznama ili je nastupila zastara.

Tako je u Ulcinju izvođač radova, iako ranije takođe uslovno osuđen za pogibiju radnika na gradilištu, ovog puta dobio novčanu kaznu od 5.000 eura, kada je zbog nepravilnog izvođenja radova na mostu, zaposleni zatrpan obrušavanjem potpornog zida i nasipa.

Samo u jednom postupku je izvođač radova koji je već ranije osuđivan za ugrožavanje sigurnosti, ovog puta dobio uslovnu osudu, zbog lakše povrede radnika radnika prilikom pada sa nepravilno postavljene radne platforme.

Sindikat traži oštrije kazne 

Predsjednik Sindikata građevinarstva Nenad Marković je za CIN CG ocijenio da to što se izriču najblaže kazne je odraz ukupne politike prema oblasti zaštite na radu.

„Gleda se da se zaštiti poslodavac, a ne radnik“, istakao je on.

Marković kaže da Sindikat sprema inicijativu koju će ubrzo poslati Vladi, kojom će između ostalog, tražiti da poslodavci odgovaraju zatvorskim kaznama za pogibiju radnika na gradilištima, jer se to olako shvata, a radi se o životima ljudi.

On je dodao da Sindikat sprema i Deklaraciju o bezbjednim i zdravim radnim mjestima, koju će poslati Svjetskom sindikatu građevinarstva.

„Borimo se na globalnom nivou da zaštita na radu bude temeljno radno pravo“, naglasio je on.

Prema evidenciji Inspekcije zaštite i zdravlja na radu, kako je CIN-CG ranije objavio, od 2015. do 2019. godine, poginulo je osam građevinskih radnika i registrovano 27 teških i dvije kolektivne povrede na radu.  U posljednjih godinu i po bila su još četiri smrtna slučaja. Statistika o povredama na radu, gdje nije bilo pogibije, prilično je nepouzdana, s obzirom da, kako procjenjuje Sindikat građevinarstva, trećina zaposlenih u građevini "radi na crno". 

Pad sa visine zbog neispravne skele, nepravilno postavljene radne platforme, nepropisnog prenošenja tereta i uopšte neobezbjeđivanja mjera zaštite na radu je, prema podacima iz pokrenutih i presuđenih postupaka u posljednjih pet godina, bio razlog teških povreda i smrti radnika na gradilištima.

Investitori najčešće potpisuju ugovore, prema kojima su izvođači zaduženi za kontrolu i primjenu mjera zaštite na radu, pa oni najčešće i odgovaraju pred sudom, kada dođe do nesreće.

Najviše postupaka pokrenulo je kotorsko Osnovno tužilaštvo, a presudio sud u tom gradu. Svi optuženi su, takođe, uslovno osuđeni, kažnjeni novčano ili oslobođeni.

U Herceg Novom su u posljednjih pet godina pokrenuta tri postupka, od koji je jedan završen izricanjem uslovne osude. 

U Podgorici su podignute samo dvije optužnice, od čega je jedna vezana za povredu na radu prilikom izvođenja građevinskih radova. Postupci nijesu pravosnažno okončani. 

U posljednjih pet godina, osim toga, donijete su i dvije presude u podgoričkom Osnovnom sudu, od kojih je jednom direktor preduzeća za eksploataciju šuma takođe uslovno osuđen za pogibiju radnika, a u drugom, u kome je pala fasada i oštetila okolne automobile Uprave policije, optužba je odbijena zbog zastare.

I ostala tužilaštva su pokrenula po jedan ili dva postupka, koja nijesu bila vezana samo za povrede na gradilištima, dok tužilaštva u Beranama, Plavu, Ulcinju i Cetinju, prema podacima koje su nam dostavili, nijesu imala takvih slučajeva.

Iz iz Sudskog savjeta su za CIN-CcG dostavljene informacije o četiri presude iz Ulcinja i dvije sa Cetinja u posljednjih pet godina.

U Ulcinju je, osim dvije novčane kazne odgovornim osobama za lake tjelesne povrede koje su zadobili radnici na gradilištima, bile i dvije uslovne osude rukvodiocima gradilišta zbog pogibije radnika, jer nijesu bili pravilno zaštićeni prilikom rušenja nelegalno izgrađenog objekta i pada sa ploče čije je izlivanje bilo u toku.

Na Cetinju su dvojica odgovornih za nepridržavanje mjera zaštite na radu takođe uslovno osuđeni za teške povrede koje su radnik, ali i slučajni prolaznik, zadobili na gradilištima u tom gradu.

Za kobne greške, bez posljedica

U decembru 2016. godine podignuta je optužnica protiv petoro rukovodilaca na gradilištu u Kotoru, zbog nepropisne zaštite na radu, zbog čega je, u februaru 2014. godine, radnik pao sa visine od preko 10 metara i preminuo.

I u ovom postupku četvorica optuženih su osuđeni uslovno na po pola godine, dok je jedan oslobođen optužbi. 

U februaru 2018. godine izvršni direktor i glavni inžinjer izvođača radova na gradilištu hotela u istom gradu, optuženi su zbog smrti radnika koji je u aprilu 2016. godine pao sa visine od 13,6 metara, jer mu nijesu obezbijedili uslove i zaštitu za rad na skeli, koja je bila neispravna. 

Jedan od optuženih je uslovno osuđen, a drugi oslobođen.

U decembru 2019. godine optužnica je podignuta protiv glavnog inžinjera i njegovog zamjenika na gradilištu hotela u Kotoru, zato što su u septembru te godine dozvolili korišćenje nebezbjedne i nepravilno izvedene radne platforme. Gradilište nije bilo ograđeno zaštitnom ogradom, pa je jedan radnik pao sa radne platforme i zadobio teške tjelesne povrede od kojih je narednog dana preminuo. 

I oni su uslovno osuđeni na po osam mjeseci zatvora, u koji neće ići ukoliko tokom tri godine ne počine novo krivično djelo.

U istom gradu izvođač radova je osuđen uslovno na osam mjeseci, zbog pogibije radnika koji je pao sa visine od 14,8 metara, jer mu poslodavac nije obezbijedio pojas za vezivanje, zaštitnu mrežu, ali ni druge uslove potrebne za rad na visini.

Zbog pogibije jednog i teškog povređivanja drugog radnika koji su zatrpani na gradilištu u Kotoru zbog neobezbijeđenih zaštitnih mjera, šef gradilišta je dobio uslovno godinu dana.

U optužnici iz decembra 2019. godine izvršni direktor preduzeća i inženjer na gradilištu u gradu pod zaštitom UNESCO, terete se da godinu ranije nisu obezbijedili uslove za bezbjedan rad zaposlenih na gradilištu. Radnik, koji je pao sa trećeg sprata nezaštićene terase objekta sa visine oko 13 metara je preminuo. Postupak u sudu još nije okončan.

Prema optužnici podgoričkog tužilaštva, u glavnom gradu se u junu 2020. godine urušila zemlja deponovana na ivici iskopa jednog gradilišta i usmrtila pomoćnog građevinskog radnika. Optuženi su šef gradilišta i njegov saradnik za teško djelo protiv opšte sigurnosti za koju je zaprijećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Postupak je u toku pred podgoričkim Osnovnim sudom.

U Nikšiću je, u maju 2019. godine, podignuta optužnica protiv rukovodioca radova na izgradnji čelične konstrukcije na gradilištu. On je, uprkos tome što mu je inspekcija privremeno zabranila rad zbog neispunjavanja obaveza iz oblasti zaštite na radu, zaposlio neobučenog radnika za postavljanje čelične konstrukcije na krovu. Nije mu obezbijedio propisanu zaštitu na radu, zbog čega je radnik u septembru 2017. godine, usljed nepropisnog vezivanja, prenošenja i podizanja tereta pao na betonsku podlogu i polomio desnu nadlakticu i desnu karličnu kost, te nagnječio pluća.

Ovom rukovodiocu se takođe pred nikšićkim Osnovnim sudom, sudi za teško djelo protiv opšte sigurnosti.

U februaru 2016. godine, u bjelopoljskom tužilaštvu, podignuta je optužnica protiv izvođača građevinskih radova koji je podizao pregradne zidova na jednoj zgradi. Tereti se da radnika nije osposobio za bezbjedan rad, niti mu obezbijedio sredstva zaštite, pa je ovaj u martu 2015. godine pao sa visine od 8,5 metara i zadobio teške tjelesne povrede. Suđenje je obustavljeno, jer je okrivljeni u međuvremenu preminuo.

U decembru 2020. godine hercegnovsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv osnivača i direktora izvođača građevinskih radova u tom gradu, koji su, kako piše u optužnici, angažovanjem nestručnog lica, kako bi smanjili troškove, pola godine ranije doveli do njegove smrti na gradilištu.

„ Pokojni R.B. stojeći na terasi prvog sprata, kada je metalnim pajserom počeo da skida drvenu oplatu sa terase na drugom spratu, izgubio je ravnotežu i pao sa visine od oko 7,5 metara na betonski put ispred objekta, jer terasa na kojoj je stajao nije bila ograđena, a on nije imao zaštitni pojas za cijelo tijelo kojim bi bio vezan, kojom prilikom je od pada, a usljed razorenja glave i mozga ubrzo preminuo“, piše u optužnici.

I oni su optuženi za teško djelo protiv opšte sigurnosti, a postupak još nije okončan.

U Baru je u martu ove godine podignuta optužnica protiv šefa firme koja je izvodila radove na privatnoj kući zato što je u julu 2018. godine čovjek koji nije radio na gradilištu uzeo da pere neispravnu mješalicu i poginuo od strujnog udara. Suđenje je u toku. 

Uslovno je osuđen i izvođač na gradilištu u tom gradu jer nije obezbijedio radniku uslove za rad, pa je ovaj pao sa visine od pet metara i zadobio teške tjelesne povrede. Drugi postupak u kome je zbog nepravilno izvođenih radova došlo do urušavanja zemljišta sa značajnom materijalnom štetom za obližnje kuće, obustavljen je zbog zastare.

U Kolašinu su odgovorni za izvođenje radova oslobođeni zbog pada metalne konstrukcije prilikom rada na tunelu u Platijama, kada je jedan od radnika poginuo.

 Za dlaku izbjegli smrt, kazna za poslodavce opet uslovna

U oktobru 2017. godine, u kotorskom tužilaštvu, podignut je optužni predlog protiv poslovođe i dizaličara, zato što na gradilištu hotela u tom gradu, u aprilu 2014. godine, nijesu sproveli potrebne mjere zaštite na radu, pa je drvena korpa za prenošenje građevinskog otpada udarila radnika koji je zadobio tešku tjelesnu povredu. 

Osuđeni su na uslovne kazne od po tri mjeseca.

U junu 2017. godine podignut je još jedan optužni predlog protiv šefa gradilišta u Kotoru, zato što je u novembru 2013. godine, njegov radnik prilikom šalovanja na trećem spratu propao kroz skelu, pao na zemlju i zadobio teške tjelesne povrede. Iako je optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti i za izazivanje opasnosti neobezbjeđenjem mjera zaštite na radu, osuđen je samo na četiri mjeseca uslovno.

Uslovna osuda od mjesec dana dosuđena je i zbog teških tjelesnih povreda radnika koji je upao kroz nezaštićen otvor za lift na gradilištu u Kotoru.

Još jedan poslovođa na gradilištu u tom gradu osuđen je uslovno na mjesec dana, zbog pada radnika sa visine od 11 metara, koji je pukom srećom izbjegao smrt.

Barsko tužilaštvo je u oktobru 2020. podiglo optužni predlog protiv izvođača radova na gradilištu hotela u tom gradu, gdje su teško povrijeđena dva radnika u januaru iste godine. U optužnom predlogu piše da radnici nijesu bili osposobljeni za rad, da im nije obezbijeđena zaštitna oprema, pa su pali sa nepravilno postavljene skele. Izvođaču radova je na teret stavljeno krivično djelo protiv opšte sigurnosti sa zaprijećenom kaznom do četiri godine zatvora, ali je osuđen uslovno na šest mjeseci.

Hercegnovsko tužilaštvo je, u oktobru 2019. godine, podnijelo optužni predlog protiv predstavnika podizvođača na gradilištu u gradu pod Orjenom, jer je, između ostalog, zbog neadekvatno postavljene skele, došlo do njenog urušavanja. Radnik koji je bio na njoj je pao sa oko šest metara visine i zadobio teške tjelesne povrede. Postupak još nije okončan.

Potpredsjednik Udruženja zaštite na radu Branislav Šebek kaže da bi osuđujuće presude sa strožim kaznama svakako uticali na javno mnjenje, pa bi se više vodilo računa o poštovanju mjera zaštite i zdravlja na radu u praksi.

On, međutim, podsjeća da je rad sudskih organa nezavistan, tako da stručna javnost, pa ni ovo Udruženje, ne može da utiče na njihove odluke.

Šebek je ocijenio i da bi bilo korisno organizovati seminar, na kom bi, osim stručnjaka iz oblasti zaštite na radu i predstavnika Vlade i inspekcije, bili pozvani i sudski vještaci koji se bave ovom oblašću, jer od njihovog mišljenja u značajnoj mjeri zavisi sudska presuda.

“Stručnjaci iz oblasti zaštite na radu su često začuđeni mišljenjima sudskih vještaka kada su u pitanju “uzroci” i “izvori” povreda na radu , uključujući i one sa smrtnim ishodom. Stručnjaci su većinom iz prirodnih nauka , a sudski procesi su pravne prirode, te stoga  često dolazi do međusobnog nerazumijevanja”, naglasio je Šebek.

Uslovna kazna i za povratnika

U martu 2017. godine hercegnovsko tužilaštvo je podnijelo optužni predlog protiv podizvođača koji je postavljao krovnu konstrukciju na hotelu u tom gradu i glavnog inžinjera na gradilištu. Optuženi su da nijesu obezbijedili radnicima uslove za bezbjedan rad i da nijesu postupili po izvještajima kontrole, koja im je predočila da postoji velika opasnost od povrede radnika usljed pada sa visine. 

U aprilu 2016. godine jedan od radnika je pao sa krova sa visine od 8 metara i zadobio tešku tjelesnu povredu opasnu po život. 

Optuženima je na teret stavljeno da su počinili teško djelo protiv opšte sigurnosti. Njih dvojica su, u martu 2018. godine, osuđeni na uslovne kazne po šest mjeseci zatvora.

Iako je, kako se vidi iz presude hercegnovskog suda, da je radnik umalo preminuo, a optuženi inžinjer je već jednom ranije osuđivan, doduše za drugo djelo, sutkinja je odlučila da mu da još jednu šansu.

Presuda nema nikakvo obrazloženje, zato što su se, kako piše, „stranke odrekle prava žalbe i ne zahtijevaju pisani otpravak presude“. 

I sađenje cvijeća bilo je pogubno

Vođeno je i nekoliko postupaka zbog povreda na radu koje nijesu vezane za gradilišta, ali su i oni završavani uslovnim osudama ili kućnim zatvorom.

U decembru 2019. radnica kotorskog komunalnog preduzeća optužena je da je ne postupajući po mjerama potrebnim za zaštitu na radu kriva za smrt radnika koji je pao sa visine od oko četiri metra kada je sadio ukrasne biljke u žardinjerama ispred crkve u tom gradu. Postupak nije završen.

U novembru 2020. godine u kotorskom tužilaštvu podignut je optužni predlog protiv radnika u magacinu koji je u februaru iste godine sjeo u električni viljuškar kako bi spustio paletu sa police magacina i pored upozorenja da to ne čini. Kako nije znao da ga koristi, naglo ga je okrenuo, udario upravo kolegu koji ga je upozoravao i teško ga povrijedio. Uprkos zaprijećenim kaznama od osam i tri godine, on je dobio nanogicu da je nosi mjesec dana, odnosno kućni zatvor.

U Kolašinu su podignute dvije optužnice u decembru 2016. i 2019. godine, obje zbog nesreća prilikom eksploatacije šuma, u kojima su dva neobučena radnika i bez predviđene zaštite poginuli sječući stabla. Oba su završena izricanjem uslovnih osuda.

U Nikšiću je šef proizvodnje u mašinskoj preradi dobio uslovnu osudu zbog teške povrede radnika, dok je direktor preduzeća oslobođen krivice. Jedan radnik je zadobio teške tjelesne povrede prilikom eksploatacije šume, a njegov šef je oslobođen, dok presuda objavljena na sajtu nema nikakvo obrazloženje.

U junu 2019. u Podgorici je poginuo radnik od strujnog udara, jer u auto servisu nijesu bili postavljeni uređaji za zaštitu od električne energije. Postupak nije završen.

U Pljevljima je, u avgustu 2020. godine, podignuta optužnica zbog udara strujom, kada je poginuo radnik, a dežurni rukovalac električne komande optužen za teško djelo protiv opšte sigurnosti. Postupak nije pravosnažno okončan.

Maja BORIČIĆ

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju  i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su kaže i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru, nego šire. Lutam od granice do granice, a kozica nema. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu'', kaže Vujičić u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Monitor.   

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra. 

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste. Uzaludne su i žalbe ribara da zbog bušenja more više nije izdašno kao ranije. Ali, zato, posao teče uz blagoslov aktuelne Vlade, koja je u ovom slučaju nastavila tamo gdje je prethodna stala.  

Ribe ni za gorivo

Iz Ministarstva kapitalnih investicija u izjavi za CIN-CG/Monitor, kažu da, prema informacijama koje imaju „istraživanja nafte i gasa koja su u toku ni na koji način nisu uticala na pomorski saobraćaj i rad Lučke kapetanije. Saobraćaj se odvija normalno i situacija je potpuno redovna’’. 

„Zabranjuju nam na priđemo u krugu od par kilometara do te platforme. A naše more je malo, ako ujutru kočom krenem od Ulcinja, eto me u Hrvatsku popodne'', kaže Vujičić koji je i predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Budve Sv. Nikola. 

Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Bara, smatra da je riba sa morskog dna, uključujući i kozice, počela da nestaje još sa prvim seizmičkim istraživanjima koja su prethodila sadašnjem bušenju.

 „Prije par godina rađena su seizmička istraživanja tokom kojih je stvaran pritisak na dnu od 3.000 bara. Tada je riba sa dna ubijena, ili je migrirala na drugu stranu gdje nije bilo tih ispitivanja – prema Albaniji i Boki'', kaže on.

Bajković je uvjeren da i sadašnje bušenje ima ozbiljne posljedice po ribare. 

„To pogađa Ulcinjane, Barane, sve do Čanja. Ljudi odu od ujutro do uveče, ostanu 10 -12 sati, i donesu minimalno ribe, da pokriju gorivo. Lovim plavu ribu i 29 puta sam izašao na more od decembra do jula – 10 puta puta sam bacio mreže, a 19 puta se vratio, jer riba neće. Neke vibracije postoje pod vodom od bušenja. Riba je kao divlja, nije mirna, bježi. Nešto je potpuno poremećeno. A dosta nas živi od ribanja'', .

Uoči početka bušenja sa predstavnicima udruženja ribara upriličen je sastanak u Ministarstvu kapitalnih investicija. 

„Ribari su im rekli da se ne raduju tom istraživanju, ali ako je država riješila da ide tim putem, moramo to prihvatiti“, kaže Milun Anđić, predsjednik Udruženja plivarica Crne Gore, posebnih brodova iz kojih se uglavnom ribari mrežom po površini. 

Na zahtjev ribara da se formira egalizacioni fond koji će pomoći razvoju ribarstva, Iz Ministarstva su im kazali da će zaživjeti čim počne eksploatacija nafte.

Vladi je sve u redu

„Podvukli smo da je veoma važna ekološka zaštita i dobili uvjeravanja da imaju četvorostruke sisteme. Objasnili su nam da je dubina na kojoj se vadi nafta 110 metara i da je pristupačna za ronioce, uređaje, ventile, tako da se odmah može sve zatvoriti u slučaju isticanja. Dali su garancije da su brodovi koji su posebno namijenjeni za slučaj curenja već spremni u italijanskim lukama, i da bi na poziv mogli da budu tu za 10 – 15 sati i da kupe naftu'', kaže Anđić. 

On ocjenjuje da ribari nisu imali izbora i da su prećutno prihvatili uvjeravanja da može ribarstvo i industrija nafte zajedno. 

Dosadašnja istraživanja ribljeg fonda i količine ribe, kaže Anđić, rađena su proizvoljno i na nevaljan način. Zbog toga su ribari uputili protest institucijama: ,,To istraživanje je izvedeno brodovima koji nemaju mogućnost da to urade. Nisu uzeti ribarski brodovi. Sve to su finansirali investitori''. 

I Bajković kaže da je investitor i Institut za biologiju mora tokom ove godine trebalo da utvrde početno stanje ribljeg fonda, kojeg, kako kaže, nema. 

,,Institut za biologiju mora  nije  radio studiju uticaja na ribarstvo. Radio je monitoring ribolovnih aktivnosti prije i nakon seizmike, odnosno analizu strukture ulova malog obalnog i velikog privrednog ribolova. U trenutne aktivnosti, vezano za platformu, nismo angažovani sa stanovišta monitoringa ribarstva. Moguće je da ćemo biti uključeni nakon završetka aktivnosti vezanih za platformu, kaže za CIN-CG/Monitor dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora. 

Uvertira u početak bušenja bili su protesti ekologa koji su isticali brojne ekološke rizike ovog posla, dok ih je nova vlast ubjeđivala da nema mjesta zebnji. Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je da je ugovor o koncesiji potpisan 2016. godine, rijetko dobra odluka prethodne vlasti. Ocijenio je i da je eventualni uticaj na životnu sredinu zanemarljiv. 

Ekološke organizacije i aktivisti protivili su se početku bušenja, dok je vladajuća URA, tražila referendum. Premijer je buku utišao tvrdnjom da bi raskidanje posla sa Eni-Novatekom koštalo državu oko sto miliona eura, a da bi referendum u uslovima korona krize bio tehnički neizvodljiv, uz trošak od oko dva miliona eura.

Da je ovo dobar projekat tvrdi i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je više puta ponovio da se potencijalne rezerve nafte i gasa mjere milijardama eura! 

Bojanić: Sve je o njihovom trošku

„Glavna karakteristike ugovora sa konzorciumom Eni – Novatek je da Crna Gora nije uložila ni jedan cent u istraživanje a da koncesionari snose sve troškove'', izjavio je za Monitor/CINCG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija. On objašnjava i da se Crna Gora obezbijedila garancijama,  „na obavezni radni program“,  te da su koncesionari neograničeno i solidarno odgovorni da nadoknade štetu i izgubljenu dobit državi kao i trećim licima u slučaju incidenta i najvažnije, da je država obezbijedila dobit između 62 – 68 odsto.

Lončar objašnjava da obavezni radni program na koji su se obavezali koncesionari Eni-Novatek obuhvata: 3D seizmička istraživanja, geološke i geofizičke studije i dvije bušotine od 6.500 i 1.500 metara. 

U slučaju da koncesionar ne ispuni obavezni radni program, prema objašnjenju Lončara, Crna Gora bi mogla da aktivira garanciju od 84 miliona eura koju je obezbijedila i da eventualno angažuje drugu kompaniju da nastavi rad.

Iz Bojanovićevog ministarstva ističu da, ukoliko se ne pronađu komercijalne rezerve ugljovodonika, cjelokupan trošak istraživanja pada na teret koncesionara, bez bilo kakve obaveze države da učestvuje u tome. 

„Riječ je poslu koji je neisplativ, rizičan i štetočinski po životnu sredinu i ekonomiju Crne Gore, prije svega turizam i ribarstvo'', kaže Mustafa Canka, novinar koji već decenijama piše o ovoj temi.  

On ističe da zvaničnici samo govore o finansijskim benefitima i procentima a neće javno da kažu da „u najboljem slučaju, u njihovoj najoptimističnijoj varijanti, godišnje možemo da zarađujemo oko 60 miliona eura. I to tek za nekoliko godina“. 

„Sad da se nađe nafta, treba još rupa da se buši, pa analize, u najboljem slučaju bi za tri godine počela eksploatacija. Do tada ćemo sve dovesti u pitanje, prije svega turizam od koga, kada je sezona dobra, zarađujemo zvanično nešto preko milijardu eura, a u sivoj zoni ostaje bar još trećina prihoda'', kaže Canka za CIN-CG/Monitor.

Romantična saga o kornjači

On se pita gdje je tu računica, ako uporedimo 1,3 milijarde sa 60 miliona. Podsjeća da gosti sa Zapada nijesu oduševljeni da se kupaju sa pogledom na naftne platforme. Napominje da se šteta koja se čini flori i fauni u moru nikada neće izračunati, kao i ona koju će pretrpjeti ribari.

U Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesu, međutim, zabrinuti zbog ovog projekta i njegovog uticaja na životnu sredinu. Pored obaveze da poštuju domaće propise koji regulišu oblast zaštite životne sredine, iz ovog ministarstva navode i da su ugovorom predviđena dva posebna mehanizma naknade eventualne štete. Prvi je Garancija krajnje matične kompanije koncesionara koja pokriva plaćanja svih obaveza iz ugovora u slučaju njihovog neizvršavanja, kao i i sve neugovorene obaveze prema trećim licima u slučaju direktne štete ili gubitaka nastalih u vezi sa ovim aktivnostima (uključujući zagađenja ili incidente).  Ova garancija, kako objašnjavaju u Ministarstvu, znači da koncesionari garantuju vrijednošću majke kompanije, a ne one registrovane u Crnoj Gori koja je neuporedivo manja. 

Drugi mehanizam je Obavezna sveobuhvatna polisa osiguranja za industriju nafte i gasa, koja obuhvata kompletne operacije koje izvodi operater Eni, uključujući i sve njihove podizvođače.

„Crna Gora je obezbijedila da u slučaju bilo kakve štete u životnoj sredini ima mogućnost nadoknade troškova, uključujući i štetu prema trećim licima. U konkretnom slučaju to, na primjer, znači da bi nadoknada eventualne štete bila plaćena i ribarima'', kažu iz resora koji se bavi i ekologijom. 

I iz Ministarstva kapitalnih investicija tvrde da „od velikog broja ekologa“ imaju pozitivan stan o projektu, kao i o svim urađenim studijama o zaštiti i očuvanju životne sredine. 

„Treba istaći posvećenost koncesionara prema životnoj sredini. Kao primjer navodimo da se tokom seizmičkih istraživanja ispred broda pojavila kornjača i da su operacije obustavljene sve dok se nije udaljila na bezbjedno odstojanje. Cijena troška čekanja ili stand by rate iznosila je oko 150 hiljada dolara. Samim tim ističemo da koncesionari imaju visoke standarde kada je u pitanju zaštita životne sredine'', kažu iz ovog MInistarstva.

Vježbali, ako procuri

U te standarde nije ubjeđena ekološka aktivistkinja iz Ulcinja Zenepa Lika, koja za Monitor/CIN CG tvrdi da je ovaj poduhvat rizičan. Ona objašnjava da se on oslanja na studiju procjene uticaja životne sredine koju je uradio investitor. 

„Agencija za zaštitu prirode je nekoliko puta vraćala dokument na doradu. Što znači da ENI nije poštovao naše zakonodavstvo. Koliko sam upoznata nema ni plana za vanredne situacije u slučaju izlivanja nafte, modelima i projekcijama za sanaciju'', tvrdi Lika

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su potvrdili da Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, čiji je nosilac Eni Montenegro, a koji su sačinili italijanski eksperti, nije bio urađen u skladu sa pravilima. Od nosioca projekta Agencija je u oktobru 2019. godine, kažu, tražila određene izmjene i dopune. Inovirani Elaborat je dobio saglasnost Agencije u decembru te godine. 

U Ministarstvu kapitalnih investicija tvrde da u slučaju vanrednih situacija planovi postoje: „Postoji plan reagovanja koncesionara, plan reagovanja crnogorskih institucija nadležnih za ovaj projekat kao i plan reagovanja u kooperaciji sa koncesionarom. Takođe, u junu je održana vježba PLATFORMA 21, u kojoj su učestvovali Uprava pomorske sigurnosti, policija, vojska, lučka kapetanija, uprava za ugljovodonike sa temom odgovora u slučaju izlivanja nafte u Jadransko more. Naravno, pored ovih planove postoje i drugi za reagovanje za sve predviđene incidentne situacije''.

Iz ovog resora tvrde i da je inspekcijski nadzor konstatan i da će tako biti tokom cijelog projekta. 

,,Inspektor za ugljovodonike kao i Agencija za zaštitu životne sredine, na bazi rezultata analiza CETI-ja, budno prate i kontrolišu ovaj projekat, kako na samom postrojenju tako i u logističkoj bazi. Za sada se proces odvija potpuno bezbjedno i sigurno kako za životnu sredinu i osoblje, tako i za sami odobreni projekat'', kazali su iz ovog ministarstva.

Početkom aprila, ulcinjski parlament je jednoglasno usvojio zaključke kojima se izražava velika skepsa prema bušenju morskog dna. 

„Opština poziva Vladu da na transparentan i kooperativan način učestvuje u pregledu odluka koje se odnose na istraživanje i eksploataciju nafte na moru, uzimajući u obzir stavove građana primorskih opština, ekološke i ekonomske aspekte demografskih podataka“, stoji u usvojenim zaključcima.

Lika kaže da je već od samog početka ovog, kako kaže, netransparentnog i nepoželjnog projekta, bivša, a nažalost i sadašnja vlast, kršila ustavno pravo građana primorskih gradova, a i šire, jer nijesu pravovremeno, dovoljno i razumljivo informisani. 

„Napominjem da su, recimo, Ulcinjani bili zatečeni kada su saznali da će se 'opet' istraživati nafta u našem moru. Takođe su uskraćeni za učešće na javnoj raspravi koja se organizirala u Baru. Istog dana u Ulcinju je održavana javna rasprava u Ulcinju o planu posebne namjene obalnog područja. Znači, prvi blokovi istraživanja su predviđeni na ulcinjskoj obali a građanima je onemogućeno da daju svoje mišljenje“, kaže Lika. 

Kao dodatni argument, iz Ministarstva ekologije ističu da industrija nafte i gasa nije nepoznanica u državama sa kojima dijelimo Jadransko more: „Do sada je u Jadranu izvedeno oko 1500 bušotina za potrebe kako istraživanja, tako i proizvodnje nafte i gasa''.  

Gorko iskustvo iz Albanije

U ENI-vom Elaboratu o uticaju na životnu sredinu precizira se da u Jadranskom moru postoji 1.440 bušotina (istražne, proizvodne i za druge namjene), od kojih je 1,350 izbušila Eni S.p.A, a da erupcija nije zabilježena ni na jednoj od njih.

„Susjedna Hrvatska proglasila je moratorijum na sva nova istraživanja nafte i gasa, čak i sami 'naftaši' iz Hrvatske se protive bušenju u Jadranskom moru. Smatraju da nafta i čisto more naprosto ne idu'', kaže Lika. 

Ona ističe da Albanija nema platforme na moru, već se eksploatacija obavlja na kopnu.  Upozorava da su poznate slike i snimci iz 2015. kada se desio veliki udes u selu Marinza na jugu Albanije, gdje je cijelo naselje, kako kaže, potopljeno naftom i ugroženo a građani primorani da se evakuišu, dok je strateški investitor iz Kanade, Bankers Petroleum, prosto smatrao da nije kriv za incident. 

Pozivajući se na albansko iskustvo istraživanja nafte i Canka kaže da „ono govori da apsolutno ne treba ulaziti u ovaj opasan posao“. 

„Od 1990. se vrše istraživanja velikih svjetskih kompanija na albanskom dijelu Jadrana, a konkretnih rezultata nema. Tek u nekoliko slučajeva otkrivena je nafta, ali se pokazala da je neisplativa eksploatacija'', ističe Canka, napominjući da su se i u toj zemlji tokom 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ,,Albanija pluta na nafti”.                                                                                                         

„Nakon tri decenije iluzije su se rasplinule po Jadranu i, eto, na našu nesreću, stigle do zvanične Podgorice'', kaže Canka. 

Crna Gora je počela bušenje Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju. 

Ministri finansija zemalja Evropske unije, su se u novembru 2019. godine saglasili da treba obustaviti finansiranje projekata koji uključuju naftu, gas i ugalj. Oni su tom prilikom pozvali Evropsku investicionu banku, Svjetsku banku i ostale finansijske institucije da prekinu sa davanjem kredita u te svrhe. Bilo je to prvi put da visoki funkcioneri evropskih vlada traže okončanje finansiranja svih fosilnih goriva, uzimajući u obzir održivi razvoj i energetske potrebe, te energetsku bezbjednost partnerskih zemlja.

Ekolozi podsjećaju da je Crna Gora potpisnica Pariskog sporazuma, kojim su se 200 zemalja obavezale da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora. 

„Ovim projektom kršimo sporazum i guramo eksploataciju fosilnih goriva iako znamo da ovakav vid eksploatacije utiče na klimatske promjene i sigurno na kvalitet našeg mora, koliko god se tvrdilo da to nije tako'', zaklučuje Lika. 

U okviru Zelenog dogovora za Zapadni Balkan, EU je opredijelila devet milijardi eura za inovativne i zelene ideje i projekte. Ekolozi smatraju da bi bolje bilo iskoristiti tu šansu za dugoročne ekološke i finansijske benifite, nego bušiti morsko dno. 

Akcije ekologa protiv bušenja podmorja kako najavljuje sagovornica CIN-CG/Monitor, biće nastavljene. 

„Mi nismo odustali od naših zahtjeva i tražimo obustavu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa. Izašli smo u susret turističkoj sezoni jer suosjećamo sa građanima i ne želimo da širimo još negativniji imidž naše zemlje'', kaže Zenepa Lika.

Malo treba za veliku štetu

Ako se nađe u moru, samo osam grama nafte dovoljno je da zagadi kubik morske vode. Jedan kubik ispuštene nafte, iscrpljuje kiseonik iz 400.000 kubika mora, tvrdi se u izvještaju Državne revizorske institucije koja je u aprilu objavila Reviziju efikasnosti upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru. 

Revizijom je utvrđena loša saradnja nacionalnih institucija, nepoštovanje ionako zastarelih strategija, te da nijedna primorska opština nema plan i procjenu rizika u slučaju iznenadnog zagađenja mora, kao i nemanje adekvatne opreme za reagovanje u slučaju zagađenja većeg obima... 

U dokumentu DRI navodi se i odgovor Uprave za ugljovodonike u vezi aktuelnih istražnih radova:  „Prije vršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara izvršena su mjerenja ulova ribe u zoni predloženih aktivnosti, što je takođe izvršeno i nakon izvršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara, u cilju upoređivanja podataka o izlovu ribe prije i nakon sprovođenja aktivnosti. Takođe, budući da su ribarske aktivnosti tokom vršenja geofizičkih istraživanja bile otežane, koncesionari su kompenzovali ribarska udruženja za ono vrijeme za koje su trajale aktivnosti vršenja geofizičkih istraživanja, u skladu sa mjerama iz elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.“

Predrag NIKOLIĆ

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), u partnerstvu sa NVO Expeditio, počeo je 11. juna 2021. godine sa realizacijom jednogodišnjeg projekta Osnaženo civilno društvo u borbi protiv devastacije prostora i zaštićenih područja. 

Cilj projekta je poboljšati proces planiranja, zaštititi kulturnu baštinu i životnu sredinu, ali i motivisati stručnjake/kinje i građane/ke da se uključe u proces planiranja prostora uz podršku civilnih organizacija i medija, čime bi se znatno smanjila devastacija kulturnih dobara i prirode. Projekat će poseban akcenat staviti na Boku.

Predviđeno je da se održi obuka za novinare/ke, sprovede i objavi više dubinskih istraživanja i tekstova, kao i uradi analiza ključnih problema koji ugrožavaju status Boke kotorske na Listi zaštićenih područja UNESCO-a i izradi studija. Nalazi analize biće predstavljeni kroz publikaciju i dokumentarni film, a na kraju implementacije projekta biće organizovana i konferencija u okviru koje će biti predstavljeni ključni rezultati do kojih se došlo nakon višemjesečnih istraživanja.

Projekt finasira Evropska unija, posredstvom Centra za građansko obrazovanje (CGO).

Cijene  bijelog hljeba će biti ograničene, a socijalno ugroženi će dobiti i besplatno dio namirnica i posebne vaučere za kupovinu, potvrđeno je Vijestima u Ministarstvu ekonomskog razvoja. Međunarodni monetarni fond procijenjuje da će, zbog posljedica pandemije, cijene hrane na globalnom nivou nastaviti da rastu

Vlada Crne Gore bi danas, na predlog Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) trebalo da ograniči maksimalne maloprodajne cijene pšeničnog bijelog hljeba.

Maksimalna maloprodajna cijena pšeničnog bijelog hljeba, gramaže od 500 do 600 grama, prema tom predlogu, iznosiće pedeset centi. Za hljeb od 300 grama do 400 grama maksimalna cuijena biće 40 centi.

Potvrđujući ovu informaciju, iz MER-a su za “Vijesti” rekli da se tako “stabilizuje maloprodajna cijena koja je u prethodnom periodu značajno fluktuirala, a sve u cilju osiguranja povjerenja potrošača u cijenu ove osnovne životne namirnice".

Iz MER-a kažu da je to jedna od prvih mjera koje bi trebalo da dovedu do regulacije snižavanja cijena osnovnih životnih namirnica. U vezi cijena ostalih životnih namirnica, najavljuju da će uskoro prezentovati zaključke sveobuhvatne analize i predložiti usvajanje preporuka o eventualnom ograničavanju trgovačkih marži, “naročito imajući u vidu da se na ove proizvode već obračunava sniženi PDV od sedam odsto, kao i činjenicu da se ovi proizvodi dominantno uvoze po preferencijalnim tarifama od nula odsto”.

"Od trgovaca očekujemo da usvoje preporuke i na taj način pokažu društvenu odgovornost, a sve u cilju održavanja stabilne kupovne moći potrošača, kažu u MER-u. Tržišna inspekcija će, kako su rekli, kontinuirano pratiti kako se poštuju ove preporuka, što bi Ministarstvu trebalo da omogući da u kontinuitetu prati i eventualno predvidii “drugačiji mehanizam kontrole cijena".

Vlada, kako je potvrđeno “VIjestima”, planira i pomoć za socijalno najugroženije stanovnike koji će dobiti besplatno ulje za domaćinstvo, posebne vaučere i niz drugih pogodnosti.

Od juna do juna 2,4 odsto više

U crnogorskim maloprodajama porasle su u posljednjih godinu dana cijene hljeba, brašna, ulja, šećera, mesa, jaja, mlijeka i to je, kako procjenjuju analitičari, posljedica rasta svjetske potražnje, kao i smanjenja proizvodnje suncokreta, žitarica i soje, što je izazvala pandemija koronavirusa.

Prema posljednjim zvaničnim podacima Monstata potrošačke cijene u junu 2021. u odnosu na isti mjesec prethodne godine, u prosjeku su više za 2,4 odsto.

"Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena usluga smještaja, goriva i maziva za motorna vozila, mesa, mlijeka, sira i jaja, usluga ishrane u ugostiteljstvu, šećera, džema, meda, čokolade i slatkiša, farmaceutskih proizvoda, hljeba i žitarica. Potrošačke cijene u periodu od januara do juna 2021. godine, u poređenju sa istim periodom prethodne godine, u prosjeku su više za 1,2 odsto", saopšteno je iz Monstata.

Iz MER-a kažu da u jeku evidentnog porasta cijena prehrambenih proizvoda na globalnom nivou kontinuirano prate stanje na crnogorskom tržištu, te da je utvrđeno da pojedine kategorije namirnica bilježe dvocifren, pa čak i trocifren procentualni rast u odnosu na prošlu godinu.

Na rast cijena, kako kažu iz ovog resora, uticali su mnogobrojni faktori koji su uzrokovani, prije svega, pandemijom koronavirusa, zbog čega je došlo do poskupljrenja transporta i neophodnih repromaterijala.

“Ministarstvo preko tržišne inspekcije prikuplja podatke i analizira marže u trgovini kako bi imali sveobuhvatan uvid u sve faktore koji utiču na formiranje cijene osnovnih životnih namirnica i u skladu sa tim efikasno djelovali na stabilizaciju. Potrebno je istaći da je Crna Gora do sada vodila neadekvatnu razvojnu politiku zbog čega se pretjerano naslanjamo na uvoz, čak i onih proizvoda koje domaće kompanije mogu da proizvode. U tom pogledu, zaključak ministarstva je da naslijeđene probleme našeg hroničnog trgovinskog deficita moramo rješavati kroz adekvatne razvojne politike čiji će cilj biti jačanje domaće proizvodnje i izvoznih kapaciteta domaćih proizvođača, uz poštovanje pravila slobodnog tržišta", istakli su u MER-u.

Uprkos tome što su mehanizmi kojima mogu da djeluju na anomalije na tržištu limitirani, iz ovog ministarstva su kazali da,  zajedno u saradnji sa drugim resorima spremaju više programskih rješenja kojima će reagovati na nagli skok cijena osnovnih životnih namirnica, . kako bi preduprijedili teže ekonomske i društvene posljedice.

Iz grupacije proizvođača pekarskih proizvoda su prošle sedmice poručili da zbog značajnog rasta cijena troškova proizvodnje, povećanje cijena hljeba je neminovnost koja zahtijeva temeljno preispitivanje poslovnih politika proizvođača, te razumijevanje i podršku trgovaca.

"Prosječna cijena osnovne vrste hljeba od 37 centi sa PDV-om, po kojoj ga pekare prodaju trgovcima, datira iz aprila 2019. godine, a u međuvremenu je došlo do značajnog rasta cijena energenata, brašna i ostalih repromaterijala. U maloprodajnim objektima cijena ovog hljeba iznosi 50 centi. Činjenica je da se povrat neprodatog hljeba vrši svaki dan, te ga pekare moraju prodavati po znatno nižim cijenama ili uništavati”, saopšteno je iz ove grupacije, dodajući da su lani imali gubitak prihoda od 11 miliona što je posljedica nedostatka turističke tražnje zbog pandemije, porasta cijena sirovina i ostalih inputa koji utiču na proizvodnju.

MMF zabrinut zbog poskupljenja

MMF je u analizi koju je objavio krajem prošlog mjeseca, objasnio da rastuće svjetske cijene hrane za proizvođače izazivaju zabrinutost javnosti. Najnoviji podaci, kako kažu, pokazuju umjerenost globalne inflacije cijena potrošačke hrane što bi bilo dodatak na poskupljenja koje su potrošači u mnogim zemljama već preživjeli prošle godine.

"Zbog različitih faktora, vjerovatno je da će efekat najviše osjetiti potrošači na tržištima u i ekonomijama u razvoju koje se još bore sa efektima pandemije", istakli su u MMF-u.

Iz ove međunarodne organizacije su kazali da je rast inflacije potrošačkih cijena hrane prethodio pandemiji koronavirusa, a da su rane mjere zaključavanja i poremećaji lanca snabdijevanja izazvali novi skok.

"Na početku pandemije, poremećaji lanca snabdijevanja hranom, prelazak sa prehrambenih usluga (kao što je ručavanje) na maloprodajne namirnice i zalihe potrošača pogurali su indekse cijena potrošačke hrane u mnogim zemljama”, ocijenio je MMF. Cijene su, prema ovoj organizaciji, bile na vrhunce u aprilu 2020.godine, a onda je taj trend ublažen “smanjujući inflaciju potrošačke hrane u mnogim zemljama”.

“S druge strane, proizvođačke cijene su nedavno porasle. Ali, treba najmanje šest do 12 mjeseci prije nego se na potrošačke cijene odraze promjene u cijenama proizvođača", objasnili su u MMF-u, dodajući da su troškovi transporta porasli dva do tri puta u posljednjih godinu dana što na kraju povećava inflaciju potrošačke hrane.

Prema podacima MMF-a ​globalne cijene proizvođača hrane od njihovog najnižeg nivoa u aprilu 2020. godine, porasle su za 47,2 procenta dostigavši u maju 2021. rekordni nivo iz 2014. godine. Tako su između maja prošle i istog mjeseca ove godine cijene soje porasle za više od 86 odsto, a kukuruza za 111 procenata.

Iz MMF-a su procijenili da će inflacija potrošačkih cijena hrane ponovo porasti u ostatku 2021. i na kraju iznositi 3,2, a naredne godine 1,75 odsto.

Iz konsultantske kuće Fideliti su naveli da je indeks cijena hrane Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija pokazuje da je ona u maju 2021. godine skuplja za čak 39,7 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Ovaj indeks prati mjesečno kretanje međunarodnih cijena korpe prehrambenih proizvoda.

"Za 12 mjeseci je najviše poskupilo ulje i to čak 124 odsto, šečer 57 odsto, žitarice 37 odsto, miliječni proizvodi 28 odsto, dok je najmanje poskupilo meso svega 10 odsto", naveli su iz Fidelitija.

Iz ove konsultantske kuće su ukazali da je Crna Gora, nažalost, država koja ekstremno zavisi od uvoza hrane i na toj poraznoj činjenici posebno treba zahvaliti neoliberalnom ekonomskom modelu koji je brižljivo podržavala i nesebično promovisala nekadašnja vlast.

" Za izmjenu tog modela biće potrebno najmanje 10 godina pune ekonomske stabilnosti", ocijenili su u Fidelitiju.

Potrebne robne rezerve strateških proizvoda

Iz Privredne komore (PKCG) za "Vijesti" ukazuju da je na porast indeksa cijena hrane Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija, najviše uticalo poskupljenje biljnih ulja, šećera i žitarica, odnosno berzanske robe.

"Ohrabruje podatak koji je objavila ova organizacija da su u junu svjetske cijene prehrambenih proizvoda pale prvi put poslije dvanaest mjeseci uzastopnog rasta, te da je ovaj indeks iznosio 33,9 odsto u odnosu na jun 2020. godine", kazali su u PKCG.

Rast cijena je posljedica, kažu u ovoj organizaciji, smanjene proizvodne aktivnosti u periodu pandemije, kao i naglog rasta tražnje kada je došlo do obnavljanja i jačanja privrednih aktivnosti. Pored toga, na rast cijena hrane značajan uticaj je imalo povećanje transportnih troškova i cijena energenata.

"Budući da je došlo da rasta cijena osnovnih životnih namirnica Vlada Crne Gore bi, u cilju zaštite potrošača, trebalo da sačini paket pomoći za socijalno ugroženo stanovništvo. Uz to, u ovim situacijama postoji mogućnost interventnih nabavki, koje se primjenjuju u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. PKCG je upravo zbog ovakvih okolnosti, u više navrata ukazivala na neophodnost robnih rezervi strateških proizvoda", istakli su u PKCG.

U komori smatraju da prevazilaženje cjenovnih izazova u dugom roku podrazumijeva nastavak započetog restrukturiranja privrede, odnosno ulaganje u razvoj sektora u kojima postoje komparativne prednosti (prvenstveno održiva poljoprivreda i proizvodnja hrane, energetika, turizam, ICT...), kao i rasta obima ekonomskih aktivnosti.

"Jedan od mogućih pravaca koji može da stabilizuje domaće cijene većeg broja životnih namirnica je povećanje proizvodnje domaće hrane. S tim u vezi, bitna je podrška povećanju konkurentnosti privrede i jačanje sposobnosti izvoza. Drugi pravac je nastavak privlačenja stranih investicija i ulaganja u infrastrukturu kako bi se snizili pojedini ključni troškovi proizvodnje, ali i podstakao dalji razvoj proizvodnih sektora", zaključuju u PKCG

UPCG: Hitno smanjiti akcize na gorivo

U Uniji poslodavaca za "Vijesti" su kazali da od Vlade očekuju da što hitnije razmotri mogućnost smanjenja svog učešća u formiranju cijene goriva, odnosno da smanji akcize na promet goriva.

"Povećanje cijene goriva u aktuelnoj ekonomskoj krizi koju je izazvala pandemija koronavirusa je potez koji vodi daljem rastu cijena brojnih drugih proizvoda i usluga (hrane, odjeće i obuće koja se uvozi, transportnih usluga...), a posebno onih za kojima postoji "nužna tražnja". Sve to doprinosi pogoršanju standarda građana i dodatno usporava proces oporavka privrede", rekli su u UPCG.

U Uniji su kazali da efekti povećanja cijene bilo kog energenta, a posebno goriva, proizvode rast ostalih cijena i to često u procentu koji je veći i od samog stepena povećanja cijene goriva.

"Sve to dovodi do povećanja cijena ostalih proizvoda i usluga što predstavlja ekonomsku nužnost na koju su privrednici prisiljeni, jer im u suprotnom, zbog negativnog uticaja ovog troška (cijene goriva), slijede još veći gubici u poslovanju i veća nelikvidnost Dakle, u pitanju je posljedica koja je iznuđena", istakli su u UPCG.

Gorivo je od početka godine poskupljivalo deset puta. Posljednje poskupčjenje je bilo početkom ove sedmice. Litar benzina eurosuper 98 sada košta 1,42 eura, eurosupera 95 staje1,38 eura, eurodizela 1,21, a lož ulja 1,19 eura.

Socijalno ugroženima 70 tona ulja

Vlada Crne Gore odlučila je da 70.000 litara ulja, koje je nabavljeno istovremeno sa pšenicom iz uvoza, upiše kao državnu imovinu i podijeli socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva, kazali su iz MER-a.

"Pored programa socijalnog bona, koji je ranije najavilo Ministarstva finansija i socijalnog staranja, ovo je još jedna mjera socijalnog karaktera koju smo odlučili da primjereno implementiramo u cilju održavanja stabilnosti potrošačke moći", rekli su iz ovog resora, najavljujući mjere za “smirivanje“ tržišta.

"Na taj način bismo obezbijedili da zašitimo standard građana, a naročito najugroženijih socijalnih kategorija stanovništva, kroz stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica i kroz druge mjere socijalnog karaktera, a da pritom ne djelujemo represivno na tržište", poručili su iz ministarstva.

Ministarstvo finansija će u okviru projekata socijalni bon podijeliti vaučere vrijednost od 30,50 i 100 eura i njima će moći da se trguje u marketu koji bude izabran na javnom pozivu.

Prijave za obezbjeđivanje vaučera za trgovinu prehrambenih proizvoda za zainteresovana preduzeća traju do 24. jula, nakon toga će Ministarstvo finansija u roku od tri dana od završetka javnog poziva na internet stranici objaviti listu kompanija koje su ispunile uslove i zaključiti ugovore sa preduzećima

Marija MIRJAČIĆ

Crna Gora nema strategiju za borbu protiv lažnih vijesti i teorija zavjere. Građanima nije uvijek lako da razlikuju dezinformacije i tačne vijesti. Iz Vlade kažu da je samoregulacija medija za sada jedino rješenje, jer ne postoji  ni adekvatna evropska praksa

Dan uoči zasjedanja crnogorskog parlamenta, u maju kada su poslanici razmatrali izmjene i dopune zakona o zaštiti stanovništva od zarazne bolesti, jedan od korisnika Fejsbuka upozorio je da će "nova skupštinska većina pribjeći represivnoj metodi, kao što je navodno učinio i Aleksandar Vučić u Srbiji, te će na spisak obaveznih vakcinacija protiv zaraznih bolesti dodati i nove protiv koronavirusa".

Ovo je samo jedan od svakodnevnih primjera širenja lažnih vijesti koje je objelodanio portal za provjeru činjenica “Raskrinkavanje.me” - platforma Centra za demokratsku tranziciju (CDT) - a koje su u posljednjih godinu i po dana od izbijanja pandemije COVID 19 zapljusnule svijet.

Stara izreka, da laž obiđe svijet, dok istina ustane iz kreveta, dobila je novi smisao i naziv. Poplavu lažnih, ili obmanjujućih informacija koje mogu dovesti do rizičnih ponašanja i narušiti javno zdravlje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je "infodemijom”.

Crna Gora, kao i većina zemalja za sada nema pravi odgovor i strategiju za laži koje se raznim kanalima šire brže od virusa i otežavaju suzbijanje epidemije, ocjenjuje više sagovornika “Vijesti”.

Od izbijanja pandemije, bivša i aktuelna vlast nije sprovela stratešku kampanju u kojoj bi građane edukovali kako da prepoznaju obmanjujuće zdravstvene informacije i teorije zavjere.

Šture medijske kampanje, poput "od tebe zavisi" usmjerene su ka tome da se što više građana vakciniše, a ograničenog dejstva su ostali i brojni javni nastupi zdravstvenih radnika o potrebi poštovanja mjera za sprečavanje širenja bolesti, nužnosti vakcinacije, savjetima kako očuvati mentalno zdravlje...

Raskrinkavanje.me je za sada jedini servis koji analizom medijskih članaka i sadržaja na društvenim mrežama ukazuje na brojne lažne vijesti koje se šire o pandemiji. Sarađuju sa sličnim portalima u okruženju, a ponekad, zbog obima, i dijele posao.

Urednik portala "Raskrinkavanje.me" Darvin Murić kaže za "Vijesti" da je učinak vlasti u borbi protiv infodemije teško ocijeniti, jer ga zapravo i nema.

"Nije to slučaj samo tokom ove zdravstvene krize već, kako smo to više puta ponovili, država nema jasnu strategiju i nije preduzela konkretne korake u borbi protiv dezinformacija.Ta borba se obično svodila na reagovanje i lijepljenje etiketa lažnih vijesti, ali bez plana kako da se ova pojava preduprijedi”, istakao je Murić.

Da je pored uočljive usporene vakcinacije, kao i u većini drugih zemalja,  situacija sa infodemijom zabrinjavajuća, govore rezultati  istraživanja agencije Ipsos o tome da trećina građana Crne Gore vjeruje u teorije zavjere o koronavirusu. Među njima je značajan dio osoba s osnovnim i nižim nivoom obrazovanja.

Istraživanje je pokazalo da u teorije zavjere više vjeruju osobe koje su bile izložene velikom broju netačnih informacija o koronavirusu, kao i osobe koje navode da su imale sreće ako su uspjele da nađu željenu informaciju na ovu temu.

"Ovi podaci ukazuju na značaj medijske pismenosti za javno zdravlje, jer upravo ona omogućava ljudima da nađu informacije koje ih zanimaju, kao i da kritički sagledaju svaku informaciju i provjere je u pouzdanim, stručnim izvorima", saopštIo je Vladimir Raičević, izvršni direktor Ipsos-a u Crnoj Gori.

Ovo istraživanje je rađeno u periodu od 24.do 26.marta ove godine, a sprovedeno je uz pomoć Britanske ambasade i UNICEF-a. Nacionalno reprezentativni uzorak obuhvatio je 821 ispitanika starosti 18 ili više godina širom zemlje.

Infodemija hronično oboljenje javnog zdravlja

Iz Ministarstva zdravlja najavljuju nove kampanju u saradnji sa portalom “Raskrinkavanje.me”, dok iz Ministarstva javne uprave, digitalizacije i medija kažu da se u oblasti infodemije Crna Gora suočava sa istim problemom poput brojnih država EU, a da borbu protiv tog problema u ovom trenutku EK vidi u samoregulaciji platformi.

Ministarstva zdravlja je, tvrde iz ovog resora, u saradnji sa Institutom za javno zdravlje, Kliničkim centrom i Domom zdravlja Podgorica u kontinuitetu, strategijski, svakom prilikom apelovalo na poštovanje propisanih mjera, uz obrazloženje zašto je to nužno. Infodemija, kažu, nije „rođena“ pojavom korona virusa, već je hronično oboljenje koje je zahvatilo sve sfere, među kojima i oblast javnog i ličnog zdravlja.

"Ova oblast je ozbiljno zapuštena u crnogorskom zdravstvu, što dokazuje podatak da je skoro 90 odsto djece koja su rođena 2016. godine vakcinisano MMR-om, a da je obuhvat imunizovanih mališana koji su rođeni 2020. godine, nešto preko 20 procenata. To je samo jedan od slikovitih primjera koje navodimo", kažu u Ministarstvu zdravlja, bez odgovora na pitanje “Vijesti” šta planiraju da urade povodom tog zabrinjavjaućeg podatka.

Iz Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija rekli su za "Vijesti" da su izradom nacionalnog sajta za informisanje građana o aktuelnoj situaciji izazvanom pandemijom koronavirusa covidodgovor.me, te sprovođenjem konkursa za informisanje građana o epidemiološkim mjerama i imunizaciji u Crnoj Gori, preduzimali pravovremene aktivnosti u cilju tačnog i blagovremenog informisanja i sprečavanja širenja lažnih vijesti.

"Prepoznajući problem širenja lažnih vijesti o pandemiji, naročito proces vakcinacije, sarađivali smo i sa svim drugim institucijama kako bi se informacije pružile na razumljiv i pristupačan način i izbjegla pogrešna tumačenja i lažne informacije. Građani su zahvaljujući sajtu coviodgovor.me, ali i drugim komunikacionim aktivnostima u saradnji sa drugim institucijama (ministarstvima zdravlja i ekonomskog razvoja, Institutom za javno zdravlje, Upravom za inspekcijske poslove) informisani pravovremeno i precizno o svim dešavanjima u zemlji, kada govorimo o pandemiji", tvrde u Ministarstvu.

Na zvaničnom sajtu Vlade i na sajtu ”covidodgovor.me”, međutim, nema nijedne informacije o tome kako da građani prepoznaju infodemiju. Čak i da ima, analitičari koji prate posjećenost sajtova, kažu da je ona u slučaju coviodgovor.me veoma mala, što znači i da je njegov uticaj takav.

Doktor medicine i saradnik na Katedri za socijalnu medicinu i školu javnog zdravlja i menadžmenta u sistemu zdravstvene zaštite, Medicinskog fakulteta u Beogradu Stefan Mandić-Rajčević, koji je prošao obuku SZO o upravljanju infodemijom, objašnjava  za “Vijesti” da je ova organizacija na početku pandemije uočila da će širenje velikog broja informacija, od kojih su neke tačne, a neke netačne, predstavljati izazov.

Pouzdani izvori umjesto društvenih mreža

"Obuka za menadžment (upravljanje) infodemijom nastala je kao rezultat rada stručnjaka iz velikog broja oblasti, od epidemiologije, medicinske informatike, do medija, komunikacije i humanističkih nauka. Upravljanje infodemijom predstavlja oblik komunikacije rizika i saradnju sa zajednicom (angažovanje zajednice) na rešavanju javno-zdravstvenih kriza. Što se građana tiče, napravljen je most između nauke i preporuka relevantnih institucija u svakoj zemlji i realnih briga, nedoumica u vezi sa odlukom na koji način da zaštite sebe i svoju porodicu" kazao je Mandić Rajčević za"Vijesti".

Ta obuka je, kaže on, bila online trajala je četiri sedmice  preko telekonferencijskih platformi, i podrazumijevala samostalan i rad u grupama.

“Kako bi priprema za realni scenario bila što efikasnija, proces je podrazumijevao rješavanje problema infodemije u imaginarnoj zemlji koja se susreće sa problemom koronavirusa, a nema dovoljno PCR testova. Vijesti stižu sa različitih strana, nude se lažni ljekovi i preventivna sredstva, a uz to, u imaginarnoj zemlji, zajedno žive tri naroda koji se razlikuju po religiji, kulturi, shvatanju zdravlja, povjerenju u državu i medije. Mislim da je ovaj scenario svima nama dobro poznat. U prvoj obuci koja je organizovana prošle godine iz regiona je učestvovala samo još jedna koleginica iz Slovenije. Od 600 kandidata koji su prihvaćeni iz cijelog svijeta, 250 je uspešno završilo obuku”, kazao je Mandić- Rajčević.

U obuci koja se upravo završava, još su po jedan njegov kolega iz Srbije, Hrvatske i Makedonije.

Iz kancelarije SZO u Crnoj Gori nije odgovoreno na pitanja “Vijesti” o tome koje su njihove preporuke u borbi sa infodemijom, kako ocijenjuju aktuelnu borbu sa njom i da li se bilo ko iz ove države prijavio za obuku koju je prošao Mandić-Rajčević.

Kada postoje nedoumice, na koje nije odgovoreno na vrijeme i iz izvora koji se smatraju pouzdanim (ministarstva, instituti za javno zdravlje, državne agencije, stručnjaci u oblasti), Rajčević objašnjava da građani informacije često traže na internetu.

"Čak i kada ih ne traže, informacije pronađu njih putem poruka nepoznatog porijekla koje se šire u različitim grupama, objava na društvenim mrežama, pa i na tradicionalan način tokom kafe sa prijateljima. Ključna riječ za građane je „izvor“ – jedan pouzdan izvor vrijedi više nego hiljadu nepouzdanih", istakao je Mandić-Rajčević.

On je podsjetio na uspješnu reakciju na epidemiju velikih boginja u tadašnjoj Jugoslaviji prije gotovo pola vijeka, koja je pokazala kako država može da se okrene naopako za kratko vrijeme, ali i kako zajednički rad građana, zdravstvenih radnika i države može da dovede do rješenja problema.

“Republika Srbija je uspjela da obezbijedi veliki broj vakcina za veoma kratko vrijeme i omogući svojim, ali i građanima u regionu, da se vakcinišu i zaštite. Zdravstvene vlasti u regionu su koncentrisale svoje napore na obezbeđivanje ličnih zaštitnih sredstava, proširenje kapaciteta za lečenje obolelih i nabavku vakcina, ali je u drugi plan stavljena strategija komunikacije sa građanima i zdravstvenim radnicima, praćenje i blagovremeno reagovanje na njihove nedoumice, kao i ciljane intervencije u određenim starosnim grupama”, istakao je Mandić- Rajčević.

U Ministarstvu zdravlja ističu da prepoznaju maligni uticaj infodemičara, ali da imaju na umu i slobodu govora.

“Jasno je da infodemija ima žestoko korijenje i nećemo sjedjeti skrštenih ruku. Institut za javno zdravlje i CDT će kroz projekat „raskrinkavanje“ i uz pomoć konvencionalnih medija i uz snagu društvenih mreža kojom se antivakseri masovno služe, nastojati da razbije ključne mitove - poslije vakcinacije ne ostajemo sterilni, niti nam se mijenjaju geni, niti se u nas ugrađuju čipovi", kazali su u ovom resoru.

Fond za širenje istine

Murić kaže da je CDT inicirao i radi na osnivanju fonda za borbu protiv dezinformacija, kojim bi se pomoglo domaćim medijima da što manje podliježu neistinama.

"Ideja je da se iz fonda, koji bi osnovala država, podrže projekti medija koji su usmjereni na provjeru tačnosti činjenica u okviru redakcija, uključujući finansiranje novinara, obuku osoblja, uvođenje novih alata i tehnologija…Uz to, nezaobilazno je poštovanje novinarskih standarda koji se u Crnoj Gori često shvataju olako", objasnio je Murić.

On je rekao da od početka pandemije rade više nego ikada i da, kao i ostali portali za provjeru činjenica ne mogu stići da ukažu na sve dezinformacije koje se šire društvenim mrežama.

"Bavimo se svim manipulacijama vezanim za COVID-19, bilo da su u pitanju neistine o njegovom nastanku, načinu širenja, maskama, pa do vakcina, koje su odobravanjem za hitnu upotrebu postale glavna meta dezinformatora koji dolaze iz sve rasprostranjenijeg antivakcinaškog pokreta. Bavimo se i stvarima koje nekome izgledaju i zvuče banalno – poput tvrdnji da će nas čipovati", objasnio je Murić.

Trenutno je najpopularnija tema “lijepljenje” magneta na mjesta gdje je vakcina ubrizgana.

"Iako je dokazano da to nema nikakve veze sa vakcinom takvi snimci se masovno dijele mrežama. Jedna od opasnijih pojava je povezivanje svakog smrtnog slučaja i zdravstvenog problema sa vakcinacijom, bez ikakvih dokaza i utemeljenja, gotovo kao da niko ko je primio vakcinu ne smije umrijeti, a da gomila ljudi na mrežama ne pokuša da nas ubijedi da ga je ubila vakcina" naglasio je Murić.

Ovaj portal je pokrenuo kviz gdje se može provjeriti koliko se poznaju lažne vijesti u vezi aktuelne pandemije koji je postupan na linku https://www.kviz.raskrinkavanje.me/.

Urednica bosanskog  portala za provjeru činjenica “Raskrinkavanje.ba”  Tijana Cvjetićanin, takođe, smatra da u cijelom regionu nije bio adekvatnog odgovora vlasti na pojavu infodemije.

Ona je ukazala da su dezinformacije započinjale i od institucija, a za primjer je navela konferenciju za medije u Srbiji gdje je jedan od ljekara govorio o “najsmješnijem virusu u istoriji”, dok je iza njega stajao predsjednik države i smijao se.

“Upravo je ovo bilo pogodno tlo za teoretičare zavjere”, istakla je Cvjetičanin.

Regionalni portali za provjeru činjenica, kako kaže, zajednički su se borili da odgovore na  infodemiju i bili su zatečeni brzinom kojom se širila.

“Dok smo ranije imali neke objave koje su imale do 500 dijeljenja, infodemijom smo se suočili sa širenjem i do 10 puta više. Dešavalo se da su u nekim objavama koje su trajale i do sat vremena izrečene brojne neistine, pa smo međusobno dijelili šta će ko da uradi”, kazala je Cvjetićanin.

On-line komentari poligon za dezinformacije

Direktorica Instituta za medije Olja Nikolić je kazala da je pandemija bila veliki test za medije u Crnoj Gori, te da je bio izazov obezbijediti vjerodostojne informacije, a ne biti isključivo megafon za one koje vlasti označe vjerodostojnim.

“Mnoge vlade, pa i crnogorska su se odlučile da ograniče slobode, tako da su ključne informacije saopštavale putem konferencija za štampu, bez prisustva novinara i neprijatnih pitanja”, istakla je Nikolić.

Zdravstvena kriza je pokazala, objašnjava ona, značaj medijske pismenosti i kontinuirane edukacije građana, kako bi postali što otporniji na dezinformacije, laži i propaganda.

“Medijska pismenost ne smije i ne može biti alibi za pasivnost države, regulatora i velikih medijskih platformi. Institut za medije je tokom pandemije u kontinuitetu radio na medijskom opismenjavanju srednjoškolaca, nastavnika, studenata, predstavnika nevladinog sektora kroz radionice, vebinare, analize, članke stručnjaka različitih profila, ali i kroz projekte podrške profesionalizaciji medija”, navela je Nikolić.

Ona je ocijenila da su etablirani mediji u Crnoj Gori položili ispit i da su bili izvor provjerenih informacija i brana širenju dezinformacija i teorija zavjere.

“Prve sedmice pandemijske krize pokazale su da etablirani mediji u Crnoj Gori i sa smanjenim resursima, imaju potencijala za kredibilno informisanje. Recimo, odluka pojedinih portala da uklone potpuno komentare, ili da ih zabrane ispod nekih sadržaja, dio je dobrih samoregulatornih praksi”, istakla je Nikolić.

Ključni izvor neistina, kako je pokazalo jedno od istraživanja Instututa za medije, bile su društvene mreže i tabloidni portali iz Srbije koji su popularni među crnogorskim građanima, te mobilne aplikacije poput Vibera i Votsapa, ali i komentari čitalaca u onlajn medijima.

U Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija kažu da pitanje lažnih vijesti do sada nije bilo predmet medijske regulacije, jer ne postoje opšte prihvaćeni mehanizmi, niti jasne preporuke kojima se države mogu voditi, a da se tom prilikom ne ugrozi i naruši sloboda izražavanja.

“Crna Gora se suočava sa istim izazovima u oblasti infodemije, kao i sve države EU, a to je pronalaženje balansa između onoga što se dešava na portalima i društvenim mrežama na kojima se najviše plasiraju lažne vijesti i slobode govora. Evropska komisija (EK) prepoznala je lažne vijesti i problem širenja velikog broja dezinformacija novim kanalima komunikacije kao jedan od glavnih izazova demokratije današnjeg doba. Način borbe protiv tog problema u ovom trenutku EK vidi u samoregulaciji platformi, odnosno, proaktivnosti platformi u ograničavanju širenja lažnih vijesti”, kazali su iz Ministarstva.

U regulaciji ove oblasti, kako kažu u ovom Ministarstvu, trenutno nema evropskog pravnog nasleđa koje bi bilo uputno za zakonsku regulaciju novih kanala komunikacije, dok u domaćem medijskom zakonodavstvu ne postoje odredbe koje direktno upućuju na zabranu širenja lažnih vijesti i ne postoje kaznene odredbe za tu vrstu prekršaja.

Iz ovog Vladinog takođe ističu da je za borbu protiv širenja lažnih vijesti važna promocija digitalne i medijske pismenosti i podrška kvalitetnom novinarstvu, što je i standard Savjeta Evrope. Zato tvrde da će reformisani medijski zakoni i najavljena medijska strategija stvoriti osnov za ostvarenje tog cilja.

Ko povjeruje - zakasniće

Stefan Mandić-Rajčević je objasnio da postoji važna razlika između dezinformacija i pogrešnih informacija, a tokom ove krize smo imali jedno i drugo.

"Dezinformacija podrazumijeva određenu namjeru da se naškodi, dok širenje pogrešnih informacija to ne sadržI. Kada dođe do vanredne situacije kao što je javno-zdravstvena kriza izazvana pandemijom rješavanje problema i zaštita pojedinaca zavisi od poštovanja mjera. Na nivou populacije, nepovjerenje u zdravstvene vlasti i vjerovanje u alternativne mjere koje predlažu neprovjereni izvori dovodi do odlaganja rešavanja problema i produženog trajanja pandemije, zaraze većeg broja ljudi, punjenja bolnica, onemogućavanja pristupa zdravstvenoj zaštiti ostalih ljudi", ukazuje Mandić- Rajčević.

Individualno, nepoštovanje mjera, pojašnjava on, dovodi do zaraze i njenog širenja u porodici i okolini i do smrtnih slučajeva.

"Potrebno je istaći da su na gubitku obično osobe nižeg socijalno-ekonomskog statusa. Oni će kasnije obratiti pažnju na svoje simptome, javiti se ljekaru, dobiti odgovarajuću dijagnostiku i liječenje i imaće teže posledice po zdravlje, a možda i po život”, rekao je Mandić- Rajčević.

Izbjegavanje vakcine, put ka respiratoru

Epidemiolog Instituta za javno zdravlje Milko Joksimović je za “Vijesti” kazao da infodemija nije ništa manje opasna od pandemije, te da ono što su uočili crnogorski ljekari je istovjetno briga svih kolega u svijetu. To su građani koje muče dezinformacije i teorije zavjera artikulisane kroz brojne izjave – “vakcine su nedovoljno ispitane”,  “moj poznanik je primio vakcinu, pa se razbolio, možda da se nije vakcinisao ne bi”, “virus je napravljen da bi nam sad prodavali vakcine, čipovali nas i ko zna šta sve”, “neću da ostanem sterlian/na”...

“Ništa od ovoga nije istina. Vakcinacijom čuvamo zdravlje i vakcina nas drži dalje od bolnice. Izbjegavanjem vakcinacije protiv korona virusa približavamo se, u slučaju obolijevanja, respiratoru” naglasio je Joksimović.

On je poručio da građani treba da se vode principom “sve mogu da čitam, da se informišem i saznajem, ali kada treba da se liječim pozvaću i/ili direktno poći kod ljekara.

Marija MIRJAČIĆ

Crna Gora osam godina nije uradila geološka mjerenja kako bi precizno utvrdila koliki je nivo vode na granici sa BIH i da li će vještačko jezero prelivati i na Taru. Ekološka dozvola izdata na osnovu podataka starih osam godina

Dok crnogorske vlasti za osam godina nijesu utvrdile da li će se vještačko jezero koje bi nastalo podizanjem brane u Republici Srpskoj prelivati i na teritoriju Crne Gore, na rijeci Drini u okolini Foče nesmetano se priprema izgradnja “Buk Bijele”.

Crnogorska komisija za ocjenu Studije o procjeni uticaja na životnu sredinu je još, u aprilu 2013 godine, istakla da projektovana kota brane, normalnog uspora od 434 metra nadmorske visine (mnm) i kota terena na granici od 432,37 mnm, jasno pokazuju da bi se akumulacija HE “Buk Bijela” prelila i u tok Tare i zahvatala teritoriju Crne Gore, zbog čega su potrebna dodatna mjerenja.

Ona, prema nalazima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), do danas nijesu urađena.

Pripreme za gradnju nijesu usporene ni žalbama sudovima i međunarodnim instutucijama, pred kojima ujedinjeno nastupaju ekolozi s obje strane granice, zajedno sa crnogorskom državom, tvrdeći da se krše pravila i da će biti štetnog uticaja na okolinu.

Tara sa Pivom kod Ščepan Polja pravi Drinu, koja dalje, do Save, sakuplja vode rijeka crnomorskog sliva.

Izgradnja brane za elektranu snage 93 megavata (MW), za koju je početkom maja svečano postavljen kamen temeljac, koštaće oko 220 miliona eura, a finansiraju je elektroprivrede Srbije i Republike Srpske.

Potpredsjednica Vlade Srbije i ministarka rudarstva Zorana Mihajlović rekla je kako je planirano da se “Buk Bijela” izgradi za četiri godine, a ministar energetike i rudarstva Petar Đokić je najavio povećanje instalisane snage na 115 do 120 MW.

Nakon „Buk Bijele“, planirana je gradnja još dvije manje HE, Paunci i Foča, a cijeli projekat vrijedi oko 520 miliona eura.

Postojeća procjena uticaja iz 2013. godine je, kako ističu, rađena je na osnovu zastarjelih podataka, koji nijesu relevantni za sadašnje stanje. U žalbama crnogorske države i nevladinih organizacija se naglašava i da ni prekogranične konsultacije iz 2012. godine, kao ni one iz 2019. nisu sprovedene u skladu sa odredbama Konvencije, te da je obnovljena ekološka dozvola nevažeća.

Implementacioni Odbor Espoo Konvencije u Ženevi trebalo bi da odluči da li je Republika Srpska poštovala potrebne procedure, te da li je ovaj proces urađen u skladu sa evropskim pravilima, te da da preporuke. Prema posljednjem izvještaju Odbora iz maja, ova tema bi se mogla naći na sastanku u februaru sljedeće godine, nakon što se sakupe svi potrebni podaci i pojašnjenja iz Crne Gore i BIH.

Žalbu su, u maju prošle godine, zajedno podnijeli bosanske NVO Centar za životnu sredinu i Resurni Aarhus centar i crnogorske Green Home i Ozon. Pola godine kasnije, na inicijativu Green Home, pridružila se i država Crna Gora.

Nevladine organizacije iz Bosne i Crne Gore, prema saznanjima CIN CG-a, podnijele su krajem juna i žalbu evropskoj Energetskoj zajednici (EnCom) protiv Bosne i Hercegovine, zbog neispunjavanja preuzetih obaveza u izgradnji ovih HE.

U žalbi, u koju je CIN CG imao uvid, se naglašava da je BIH prekršila brojne direktive koje se odnose na energetiku i zaštitu životne sredine.

Resurni Aarhus centar je stigao i do Vrhovnog suda RS, tražeći da se poništi ekološka dozvola za gradnju, dok Ustavni sud BIH treba da odluči o zahtjevu 24 poslanika parlamenta Federacije, koji traže obustavljanje projekta.

Mada se bosanski entitet, u ovom slučaju ponaša prilično nezainteresovano, a komunikacije između Podgorice i Banjaluke o ovom projektu praktično nema, i centralne vlasti BIH se, takođe, protive gradnji, tvrdeći da RS ne može samostalno da donosi takve odluke.

Vlasti RS su, osim toga, 2017. godine potpisale memorandum prema kome će kineska firma China National Aero-technology International Engineering Corporation (AVIC ENG) graditi branu.  Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džo Bajden je početkom mjeseca ovu kinesku kompaniju stavio na crnu listu zabranjenih firmi u toj zemlji iz bezbjednosnih razloga.

Portparolka Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Gorjana Rosić za CIN-CG tvrdi da nema potrebe za novim procjenama, jer nije došlo do promjena uslova pod kojima je izdata prethodna dozvola iz 2013. godine, te da je Crna Gora o svemu obaviještena.

Korišćenje energije Pive započeto je još 1976. godine puštanjem u rad istoimene HE, instalisane snage 342 MW, kada je planirano da se izgrade još dvije elektrane, „Buk Bijela“ i „Komarnica“. Trebalo je da budu po oko četiri puta jače snage od sadašnjih projekcija.

Nakon usvajanja Deklaracije o zaštiti Tare 2004. godine u crnogorskom parlamentu, kojom se zabranjuju svi radovi u kanjonu pod zaštitom UNESCO, od zajedničke gradnje „Buk Bijele“, koju su planirale Crna Gora i Republika Srpska se odustalo. Sada je aktuelizovana izgradnja manjih HE u Gornjoj Drini u RS, ali i „Komarnice“ i „Kruševa“ u Crnoj Gori.

Obustaviti gradnju i uraditi novu procjenu uticaja

Savjetnica u Resurnom Aarhus Centru Nina Kreševljaković je istakla da jedino domaći organi i sud imaju pravo da zaustave projekat.

“Međutim, usvajanjem žalbi od strane Espoo-a i EnCom bi se utvrdilo da su Konvencija i Ugovor prekršeni odobravanjem projekta, te bi organi RS bili dužni da ponove postupak i izrade novu studiju, kako ne bi i dalje kršili svoje međunarodne obaveze”, pojasnila je ona.

Ova NVO i pred Vrhovnim sudom RS vodi dva postupka preispitivanja presuda Osnovnog suda u Banjaluci kojim su odbijene tužbe protiv ekoloških dozvola za HE Buk Bijela i Foča.

“Očekujemo da će Vrhovni sud cijeniti naše navode i donijeti odluku kojom će se poništiti sporne presude. Nažalost, postupci pred Vrhovnim sudom su prilično dugotrajni, te se nadamo da će konačne odluke biti donesene do kraja godine”, navela je Kreševljaković.

Njena koleginica iz crnogorskog Green Home Nataša Kovačević očekuje da će izgradnja HE biti obustavljena, dok se utvrde sve činjenice vezane za moguće negativne uticaje na životnu sredinu i biodiverzitet Tare, koja je, podsjeća, osim skupštinskom deklaracijom, zaštićena kao nacionalni park, UNESCO prirodna baština I potencijalno Natura 2000 područje.

U žalbi nevladinih organizacija se objašnjava da je razvoj projekta izgradnje HE „Buk Bijela“, u manjem kapacitetu, započeo tokom 2012.godine, kada je i vođen postupak procjene uticaja na životnu sredinu. Nakon što se tada zaključilo da projekat neće imati značajan negativan prekogranični uticaj, Crna Gora je pokrenula prekogranične konsultacije.

“Međutim, dalja razmjena informacija između dvije strane nije nastavljena. Nadležni organi u Crnoj Gori su došli do saznanja da je izgradnja projekta zaustavljena, dok nadležni organi u Republici Srpskoj nisu naknadno zahtijevali zvanični stav Crne Gore, niti su ih obavijestili o konačnim odlukama o projektu”, piše u žalbi nevladinog sektora.

U ovom dokumentu se, takođe, ističe da je period važenja ekološke dozvole određen na pet godina, te da je investitor bio dužan da podnese zahtjev o obnovi dozvole tri mjeseca prije njenog isteka. Međutim, dodaje se, zahtjev za obnovu dozvole podnesen je 20 dana kasnije. Ministarstvo RS, u maju 2018. godine, ipak je izdalo rješenje o obnovi ekološke dozvole. Da je prekršilo propise, potvrđeno je presudom Okružnog suda u Banjaluci u maju 2019. godine, pa je obnovljena ekološka dozvola poništena. To je jedan od postupaka koji vodi bosanski Arhus Centar.

Iako je Crna Gora izrazila svoju namjeru, dodaje se u žalbi, da učestvuje u novoj prekograničnoj proceduri kao potencijalno ugrožena strana, Ministarstvo RS je nastavilo postupak izdavanja ekološke dozvole, bez sprovođenja novog postupka procjene uticaja na životnu sredinu.

“Obaveza obavještavanja i pokretanja novog postupka procjene uticaja na životnu sredinu je neminovna. Protok vremena od 7-8 godina od izrade Studije uticaja na životnu sredinu datog postrojenja i izdavanja ekološke dozvole je neprihvatljiv”, ističe se u žalbi civilnog sektora Odboru Espoo Konvencije.

U međuvremenu je, pojašnjava se u žalbi, došlo do bitnih promjena - na samoj lokaciji projekta, u pravnom okviru, ali i promjene osnovnih ekoloških pretpostavki.

Studija o procjeni uticaja iz 2012. godine, kao i dokazi priloženi uz zahtjev o izdavanju ekološke dozvole iz 2019. godine, zaključuje se u žalbi, baziraju se na nepotpunim i zastarjelim informacijama kojima uticaj na floru i faunu nije u potpunosti obuhvaćen.

Studija koja je objavljena 2015. godine, takođe, naglašava značaj Drine i njenih glavnih pritoka, Lima i Tare, kao najdužeg staništa za ugroženu pastrmku “hucho hucho”, gdje obitava čak 30 odsto ukupne populacije te vrste ribe.

U studiji koju su radili prof. dr Stiven Weiss sa Univerziteta u Gracu i prof. dr Predrag Simonović sa beogradskog Univerziteta, zaključeno je da bi projekat izgradnje HE „Buk Bijela“ najvjerovatnije imao negativan uticaj na ekosistem kanjona rijeke Tare, unutar Nacionalnog parka Durmitor.

Tara je prepoznata kao jedan od šest glavnih staništa za “hucho hucho” na Balkanu, i jedna od tri najvažnije tačke na poluostrvu za ugrožene vrste riba uopšte.

Nalazi ove studije govore da kanjon Tare sam po sebi može da pruži jako malo staništa za mrijest i uzgoj nekih od najznačajnijih vrsta ribe, kao što su mladica, lipljen, pastrmka i skobalj… te zbog toga ribe moraju da migriraju van kanjona da bi dostigle pogodno mrijestilište i završile svoj životni ciklus.

Studija je rađena u okviru kampanje „ Spasimo plavo srce Evrope“, koju su pokrenule međunarodne ekološke organizacije 2012 godine, kako bi zaštitile najvrednije rijeke na Balkanu od gradnje više od 3.000 planiranih hidroelektrana.

Dilema kota na granici

I državni sekretar za ekologiju u Vladi Crne Gore Danilo Mrdak ističe da se mora uraditi precizno geodetsko mjerenje, kako bi se utvrdila tačna kota površine rijeke na granici, odnosno nivo obale na mjestu gdje se spajaju Tara i Piva.

On pojašnjava da, ako je 432 kota riječnoga dna na granici, gdje je dubina rijeke oko dva metra, onda ta kota 434 znači da voda dolazi do granice i neće potapati dalje.

“ Ako nije, onda će sigurno jezero moći da uđe nekih 100-200 metara”, pojašnjava on.

To se, dodaje, eventualno može dogoditi kada su velike kiše, kada je dotok vode na brani veći nego što može da primi.

“Tada bi dolazilo do prelivanja, to su ekstremni slučajevi, ali ja svakako ne želim da ostavim ni tu mogućnost”, rekao je Mrdak.

On dodaje da je to trebalo uraditi ranije, ali tvrdi da nije kasno ni sada, da su to jednostavna geodetska premjeravanja, koja traju dva - tri dana, te da će u dogovoru sa Vladom inicirati da se to uradi.

“Da se nedvosmisleno utvrdi koja je to kota koja nam garantuje da prilikom maksimalnih vodostaja prelivanja brana, jezero neće ući ni metar u našu teritoriju”, istakao je on.

„Ukoliko bi utvrdili da je tako, trebalo bi probati direktnom komunikacijom da vidimo da li može da se spusti nivo maksimalnog preliva, da se ti prozori spuste pola metra ili metar. To je najbolje dogovoriti sa komšijama“, ocijenio je Mrdak.

On pojašnjava da to hoće li snaga će biti 93 ili 120 MW ne mijenja ništa i ne utiče na Crnu Goru.

Mrdak, međutim, za razliku od kolega koji su radili pomenutu stuiju, kaže da vještačko jezero može samo dobro da utiče na ribe na crnogorskoj teritoriji, te da će im ono pružiti utočište i spas i da tu neće moći da se krivolovi, kao sada po Tari.

„Ribe će odatle da izlaze uzvodno kod nas da se mrijeste, to za nas ima pozitivan efekat. Može se desiti da bude veća količina ribe. Najbolji primjer je Plavsko jezero, gdje se oporavila kompletna populacija mladice i one sada izlaze u Lim da se mrijeste. Jezero će dobro da utiče na populaciju riba uzvodno, negativno će da utiče nizvodno, to je već stvar njihove procjene“, smatra Mrdak.

Kreševljaković navodi da, prema Studiji uticaja na životnu sredinu iz 2012. godine, maksimalna kota rezervoara će biti 434 metra nadmorske visine, tj. ista kao normalna kota, dok Crna Gora tvrdi da je nadmorska visina na međunarodnoj granici 432,37 m.

“To znači da bi akumulacija ipak obuhvatila dio teritorije Crne Gore”, naglasila je Kreševljaković.

Bez obzira na to, ona ističe da se svakako uticaj na kanjon rijeke Tare može očekivati, posebno na ribe koje žive u njemu, jer područje oko planirane elektrane najvjerovatnije služi kao mrijestilište i uzgajalište brojnih vrsta riba koje žive u kanjonu rijeke Tare.

Nataša Kovačević kaže da izgradnja hidroelektrane Buk Bijela donosi značajnu modifikaciju vode i degradaciju biodiverziteta u dužini 30 kilometara u BiH, dok nije jasno definisano i predstavljeno kolikih razmjera će biti ovaj uticaj na teritoriji Crne Gore.

Ona kaže da nisu procijenjeni uticaji na Crnu Goru u pogledu mogućih akcidenata (velika klizišta, odroni, indukovani zemljotresi dejstvom vodene mase, prelivanje voda drugih hidroelektrana, kvarovi ustava) i drugi kumulativni uticaji poput posljedica klimatskih promjena, ekstremnih voda slično.

“ HE Buk Bijela će dovesti do fragmentacije staništa mladice i drugih ugroženih vrsta riba, što dokazuje da bi projekat izgradnje HE „Buk Bijela“ najvjerovatnije imao negativan uticaj na ekosistem kanjona rijeke Tare, unutar Nacionalnog parka Durmitor”, ocijenila je Kovačević.

Podgorica i Banjaluka u igri gluvih telefona

U prigovoru države Crne Gore Espoo Odboru se navodi da ih Republika Srpska nije konsultovala u proceduri izgradnje HE “Buk Bijela”, te da je time prekršila odredbe Espoo konvencije. Smatraju da studija procjene mora biti dopunjena kako bi se dao konačan stav o uticaju izgradnje na Crnu Goru.

Rosić, međutim, ocjenjuje da su neosnovani navodi o nepotpunim i zastarjelim podacima o uticaju na floru i faunu tog područja, jer su, kaže, dobijeni od stručnih institucija. Kaže da su sproveli sve potrebne procedure, te da su za sadašnju izgradnju izdali novu ekološku dozvolu u decembru 2018. godine u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine.

“S obzirom na činjenicu da do podnošenja zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole nisu bile započete aktivnosti na izgradnji objekta, niti su se promijenili uslovi u pogledu lokacije i projekta, pristupilo se sprovođenju postupka izdavanja nove ekološke dozvole”, navodi ona.

Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole, kako tvrdi, dokazano je da se nisu promijenili uslovi pod kojima je izdata dozvola 2013. godine.

Rosić naglašava i da su, u postupku koji je sproveden 2012/2013., izvršene konsultacije sa Crnom Gorom i da je tim iz RS prihvatio da se održi javna rasprava, ali su je, kako kažu, nadležne institucije iz Crne Gore otkazale i nijesu zatražile ponovni termin.

“Takođe, nadležni organi iz Crne Gore nisu dostavili komentare u roku koji je bio ostavljen, nakon čega je postupak procjene uticaja na životnu sredinu nastavljen u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine. Zvaničan stav nadležnih organa Crne Gore nije dostavljen ni po isteku ostavljenog roka”, naglašavaju iz Ministarstva RS.

Rosić pojašnjava da, kako nijesu dobili zvaničan stav CG, nijesu ni bili u obavezi da dostave konačnu odluku Ministarstva iz postupka procjene uticaja na životnu sredinu.

S druge strane, iz crnogorskog Ministarstva ekologije, planiranja prostora i urbanizma naglašavaju da je neophodno uraditi novu procjenu uticaja na životnu sredinu da bi se mogao formirati stav koliki su i kakvi uticaji na životnu sredinu Crne Gore.

“Studije iz 2012. se ne mogu smatrati relevantnim, jer sadrže zastarjele podatke o stanju životne sredine, a izdavanje nove ekološke dozvole iz 2019.godine, predstavlja potpuno novi postupak, koji podrazumijeva sprovođenje prekograničnih konsultacija”, istakla je predstavnica Ministarstva Brankica Cmiljanović.

Cmiljanović pojašnjava da je na bazi mišljenja Komisije za ocjenu studija o procjeni uticaja na životnu sredinu, koja je bila formirana u Crnoj Gori, navedeno da će HE Buk Bijela, sa planiranom kotom normalnog uspora ulaziti u teritoriju Crne Gore. Takođe, tada je, dodaje, ukazano da ove studije iz 2012. godine treba da budu dopunjene.  Šta će raditi dalje, odlučiće, nakon odgovora Odbora za sprovođenje Espoo konvencije.

Mitrović: Raftinga će biti, kampovi u problem

Ekološki aktivista Milorad Mitrović tvrdi da će poremećaj mikroklime evidentno imati negativan uticaj i na područje Crne Gore, jer to ne određuju državne granice.

HE Buk Bijela će biti i manje snage i manjih gabarita, objašnjava, nego što je ranije planirano.

Gradovi Foča i Goražde, pojašnjava, nalaziće se između dvije velike hidroakumulacije i neminovno je da će se klima poremetiti i da će to uticati i na zdravlje stanovništva i na biodiverzitet.

„ Kako i u kojoj mjeri će se to odraziti i kakve će posljedice biti teško je predvidjeti. Moralo bi se uraditi neko značajnije istraživanje eminentnih stručnjaka “, ocjenjuje Mitrović..

On kaže da ne bi trebalo da brane imaju uticaja na rafting u Crnoj Gori, koji se obično završava na sastavcima. Međutim, biće problem za brojne kampove koji su napravljeni od granice sa RS do mosta na sastavcima.

„Tamo se nalazi na desetine već izgrađenih kampova za rafting, gdje će ljudi koji su splavarili i Tarom i Drinom biti uskraćeni. Znači, moći će da splavare Tarom do sastavaka i ispod brane 10 kilometara od Foče do Goražda, što znači da će im 50 odsto te teritorije uzeti HE “, pojašnjava on.

Predsjednik NVO Breznica nije siguran da bilo kakvi sporovi mogu zaustaviti ovaj proces, „jer se RS ponaša kao suverena i nezavisna država, koja raspolaže svojim resursima i teritorijom ne pitajući Federaciju ni na koji način“.

On podsjeća da je postavljanje kamena temeljca i izrada temelja za tu hidroelektranu urađena još početkom 70-tih godina prošlog vijeka. Tada je urađena i eksproprijacija velikog dijela zemljišta i počela gradnja puta i brojnih mostova i nadvožnjaka koji danas stoje kao spomenik namjere gradnje HE.

Mitrović navodi i da je NVO na čijem je čelu, 2004. godine došla u posjed dokumenta, koji su napravili Vlada RS i CG oko zajedničke gradnje HE Buk Bijela, gdje se CG obavezala da da dio svoje teritorije u dužini 16 do 18 kilometara potopi na najatraktivnijem dijelu Tare, da bi zauzvrat dobila pravo preče kupovine električne energije iz te HE po tržišnim cijenama.

Aktivisti „Breznice“ su bili aktivni učesnici protesta protiv te gradnje, nakon čega je i u parlamentu usvojena Deklaracija o zaštiti Tare.

EU: Moraju se poštovati Espoo pravila

Iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori su za CIN-CG, na pitanje o eventualnoj ugroženosti Tare i ekosistema,  istakli da su obje države potpisnice Espoo Konvencije, te da u slučaju potencijalnog štetnog uticaja izgradnje hidroelektrana države moraju da se obrate toj instituciji i da poštuju evropska pravila u tom procesu.

Đukanović: Uljepšaće životnu sredinu

Predsjednik Odbora Elektroprivrede Milutin Đukanović je za CIN CG rekao da u potpunosti podržava izgradnju ovih hidrocentrala u RS i da je u pitanju odličan projekat.

„Taj ko misli da će izgradnja ovih HE naškoditi rijeci Tari ili životnoj sredini nema pojma o ovom projektu, ja mislim da će to samo da uljepša životnu sredinu. Mislim da je ovaj projekat vrlo korektan, a razlozi protivljenja tome mogu da budu isključivo političke prirode“, ocijenio je Đukanović.

On dodaje da Crna Gora nije uključena u izgradnju i da nema direktne koristi od toga, ali da “ćemo mi raditi Komarnicu i Kruševo, koje će biti kompatibilne sa ovim HE na Drini, te da sa energetskog aspekta, kada bi radili sinhronizovano, od toga bi svako imao koristi”.

„ Struja se mora proizvoditi i treba iskorititi hidropotencijale, naravno ne na uštrb životne sredine“, rekao je Đukanović.

Odluke na čekanju

Iz Vrhovnog suda RS su za CIN CG-a rekli da još nijesu donijeli odluke u predmetima u kojima bosanska NVO vodi postupak protiv Ministarstva RS oko izdavanja dozvole za izgradnju brana “Buk Bijela” i “Foča”.

I u Ustavnom sudu BIH je u toku postupak koji su pokrenula 24 poslanika u toj zemlji, tražeći od suda da zaustavi gradnju ovih brana, jer je ta koncesija po njima nevažeća, zato što se takve odluke moraju donositi na nivou Federacije, a ne entiteta. Iz Ustavnog suda su za CIN CG rekli da još nijesu donijeli odluku u tom predmetu, ali ni privremenu mjeru, kojom je traženo da se zaustavi gradnja.

Maja BORIČIĆ

Raste suma kredita kod kojih privreda i građani kasne sa otplatom. Kamatne stope i dalje visoke, banke prepolovile dobit, a građani sve manje oročavaju štednju. Kriza ojačala elektronsko bankarstvo

Građani i privreda sve teže vraćaju kredite, a visoke kamatne stope tek simbolično padaju. Zbog krize izazvane virusom korona znatno je manje oročene štednje, a mobilni telefoni sve više zamjenjuju šaltere. 

Ove ocjene proizilaze iz analize uticaja pandemije na ekonomski i bankarski sistem koju je nedavno objavila Centralna banka Crne Gore (CBCG), tvrdeći da je sopstvenim mjerama i politikom u velikoj mjeri sačuvala stabilnost. 

Ukupan kapital banaka na kraju marta 2021. godine bio je 600,4 miliona eura i na godišnjem nivou bilježi pad od 0,9 odsto.

Depoziti na kraju marta ove godine su bili 3,45 milijardi i porasli su za godinu 94 miliona eura. Građani su na računima imali 1,77 milijardi, ili 51,28 odsto, a privreda 1,68 milijardi ili 48,72 odsto. U uporednom periodu prošle godine depoziti građana su bili 1,70 milijardi eura, a privrede 1,66 milijardi.

Prema podacima CBCG ukupno odobreni krediti na kraju marta su 3,26 milijardi eura od čega građanima 1,4 milijarde, a privredi 1,85 milijardi. To je rast od 104,6 miliona u odnosu na uporedni period prošle godine.

Banke su od marta do kraja 2020. godine odobrile 789 miliona eura novih kredita od čega više do 72 odsto privredi. Za prva tri mjeseca ove godine odobreno je 238,08 miliona eura kredita što je za 22,95 odsto više u odnosu na uporedni period prethodne godine. 

Krediti sa kojima se kasni u otplati dospjelih rata (NPL) su na kraju marta, prema podacima CBCG, iznosili 177,9 miliona eura, što je rast od 17,3 miliona ili 10,76 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine. U ukupno odobrenim kreditima udio ovih je 5,45 odsto. 

Na kraju marta ove godine građani su kasnili sa otplatom rata kod kredita vrijednih 63,5 miliona eura, a pravna lica usporeno vraćaju dug od 114,5 miliona.

“Podaci ukazuje da su banke dobro do sada podnijele ekonomske posljedice pandemije i da je sačuvana njihova stabilnost kao najznačajnijeg dijela finansijskog sistema”, tvrde za "Vijesti" u CBCG. 

Ekonomski analitičar Predrag Drecun, međutim, objašnjava  za “Vijesti”, da je logično da rastu krediti, jer se u kriznim periodima građani i preduzeća štite pozajmicama od nelikvidnosti, ali da taj rast sam po sebi, nije dovoljna premisa da se izvuče bilo kakav zaključak o zdravlju ekonomije. 

“Treba vidjeti čime je opravdan rast kredita, da li je nivo obezbjeđenja kvalitetan, da li rastu krediti rezidentima ili nerezidentima. Da li je rast kredita posljedica rasta dohotka građana ili je došlo do širenja baze zajmotražilaca. Logično je da rast kredita prati rast zaposlenosti. Međutim naš rast kredita prati rast nezaposlenosti. To znači da treba vidjeti ko se zadužuje, jer je logično da nezaposleni građanin ne može lako dobiti kredit”, ukazuje Drecun.

On je istakao da ako se pogledaju podaci CBCG uočava se da je rast kredita dominantno uzrokovan rastom kredita datih Vladi.

“Rast kredita 2019/2020 iznosi 97,4 miliona eura, a od toga se na rast kredita datih centralnoj vladi odnosi 45,5 miliona. Uočava se da krediti iz godine u godinu rastu, ali sve manjim iznosima. Vrlo je karakterističan podatak da je rast kredita za četiri mjeseca 2021. godine u odnosu na decembar 2020. godine značajan imajući u vidu trend iz posljednje četiri godine.  Došlo je do rasta kredita u iznosu od 136 miliona, ali taj rast je dominantno izazvan rastom kredita datim nerezidentnim pravnim licima u iznosu od 112 miliona. Dakle, priča CBCG o rastu kredita je vrlo upitna sa aspekta koristi za crnogorsku ekonomiju. Rezidentima je dodijeljeno svega 24 miliona eura više u odnosu na stanje kredita na kraju decembra prošle godine. Rast kredita stanovništvu je simboličan i iznosi jedva 1,4 miliona eura”, objasnio je Drecun.

On je rekao da depoziti pokazuju opasan trend po stabilnost sistema. Pad učešća oročenih depozita u ukupnim depozitima je, kako smatra, drastičan.

Prema podacima CBCG, kaže Drecun, oročeni depoziti (za koje se zna rok oročenja i kamata) su 2013. godine činili 70,99 odsto u ukupnim depozitima, u januaru prošle godine 39,46 odsto, a u aprilu ove godine 36,04 odsto. 

Depoziti po viđenju (bez roka oročenja) u januaru 2013.godine bili su 28,79 odsto, u januaru prošle godine  60,54 odsto, a na kraju aprila ove godine 63,96 odsto. 

“Likvidnost banaka je potencijalno ugrožena. Novčana sredstva banaka se kreću uglavnom u procentu od oko 90 odsto iznosa depozita po viđenju. To znači da su oročeni depoziti potpuno nepokriveni likvidnim sredstvima Depoziti su danas manji za oko 40 miliona u odnosu na kraj 2019. godine. CBCG opet svjesno lakira stvarnost time što rast upoređuje sa najgorim mjesecima i godinama, a ne sa najboljim”, kazao je Drecun, dodajući da su  uzrok promjene ročnosti depozita i niske kamate na štednju.

Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na štednju, prema podacima CBCG, na kraju marta ove godine je bila 0,41 odsto i na istom nivou je kao i u martu prethodne godine.

Iz CBCG, kojom rukovodi guverner Radoje Žugić, kažu da je minimalan pad ukupnog kapitala banaka najvećim dijelom posljedica računovodstvenog tretmana spajanja dvije banke (Podgoričke i CKB banke) u 2020. godini i nije uticao na agregatni koeficijent solventnosti koji je znatno iznad zakonom propisanog minimuma od 10 odsto.

Likvidnost banke podrazumijeva njenu sposobnost da u svakom momentu može izvršiti svoje dospjele obaveze. Nesolventnost nastaje kada visina njenih obaveza prevazilazi njena sredstva, odnosno kada ostvareni gubici premašuju njen dionički kapital.

“Taj koeficijent na kraju marta ove godine je bio 19,30 odsto. Njegov rast na godišnjoj osnovi iznosi 1,9 procentnih poena”, objasnili su iz CBCG.

U analizi je konstatovano da su klijenti suočeni sa padom prihoda, smanjenom likvidnošću i težim servisiranjem obaveza, što dalje vodi strožim uslovima banaka prilikom odobravanja kredita, dok je kao rizik istaknut rast neizvjesnosti u vezi mogućnosti budućih servisiranja kreditnih obaveza.

U Erste i NLB banci za "Vijesti" su kazali da očekuju dalji rast kredita kod kojih se kasni sa otplatom rata, dok u Crnogorskoj komercijalnoj banci (CKB) na ovo pitanje nijesu odgovorili.

"Očekujemo nastavak blagog rasta NPL plasmana, koji su prošle godine porasli sa 3,2 odsto na skoro 4,5 odsto, što je i dalje znatno ispod tržišnog prosjeka", rekli su u Erste banci.Iz NLB-a su istakli da značajan pad ekonomske aktivnosti neminovno dovodi do povećanja procenta nenaplativih kredita. 

"Prošlogodišnji izostanak turističke sezone smo osjetili najviše u segmentu prihoda od neto provizija i kroz veći trošak rizika, zbog pravovremenog prepoznavanja očekivanih kreditnih gubitaka. Udio NPL u ukupnim kreditima banke na kraju marta je bio 7,2 odsto", kazali su u NLB -u.

Prema procedurama CBCG banke imaju obavezu da za svaki odobreni kredit izdvoji obaveznu rezervu koja služi za pokriće u slučaju da se kredit ne vrati.

Ukupno izdvojena obavezna rezerva banaka kod CBCG na kraju marta 2021. godine bila je 182,2 miliona eura i bilježi rast od 1,2 miliona eura ili 0,7 odsto na mjesečnom nivou, dok u odnosu na mart 2020. godine bilježi pad od 74,2 miliona eura

Drecun objašnjava da je obavezna rezerva smanjena na oko 70 odsto nivoa iz 2019. godine.

“CBCG je saopštila da je svjesno smanjila obaveznu rezervu kako bi pomogla privredi sa oko 70 miliona eura. No, onda se ne može govoriti o realnom rastu kredita, jer to znači da je taj rast finansiran obaveznom rezervom u značajnom dijelu” objasnio je Drecun. 

Niže, ali ne i povoljne kamate

Podatak CBCG je da su se blago smanjili krediti sa kojima se kasni u otplati više od 90 dana i to sa 2,66 na 2,44 odsto što ukazuju, kako su objasnili, da su privremene mjere koje su uveli i koje se odnose na usklađivanje planova otplate sa očekivanim novčanim tokovima korisnika kredite bile adekvatne.

"Kada su u pitanju buduće projekcije kretanja NPL-a, bez obzira na njihov ograničen rast u odnosu na pretkrizni period, očekivati je da će ukidanje privremenih mjera dovesti do rasta ovih kredita, u prvom redu kod korisnika čije je poslovanje kao posljedica krize postalo neodrživo. Kako će se u narednom periodu kretati NPL zavisi od niza faktora, uključujući dužinu trajanja pandemije. Od toga zavisi cjelokupni makroekonomski ambijent u zemlji. Tu se prije svih, misli na efekte ovogodišnje turističke sezone koja će u najvećoj mjeri uticati na makroekonomske pokazatelje i kretanja u narednom periodu", rekli su u CBCG za “Vijesti”.

Statistika Centralne banke pokazuje da je u prethodnih godinu dana došlo do daljeg pada prosječne ponderisane efektivne kamatne stope na odobrene kredite, koja je na kraju marta ove godine bila 5,81 odsto, dok je godinu prije bila 5,93 odsto. Pritom, kamata na kredite odobrene građanima na kraju marta ove godine je bila 7,31 odsto, a privredi 4,35 odsto.

Drecun ističe da su kamatne stope nerealno visoke i da su one posljedica  bolesti crnogorske ekonomije i visokog spoljno-trgovinskog deficita.

“CBCG bi mogla da određenim mjerama koje bi se odnosile na adekvatnost kapitala utiče na sniženje kamata, jer je poznato da su visoke i zbog stroge regulative koje nameće bankama”, objasnio je Drecun.

Logično je, kaže on, ako privreda bude otežano vraćala kredite zbog lošeg poslovanja da se to može preliti i na vraćanje kredita građana koji rade u tim kompanijama.

Jedna od mjera CBCG za očuvanje bankarskog sistema u korona krizi je privremena zabrana isplata dividende akcionarima banke, osim u obliku akcija. To je urađeno da bi se povećati nivo kapitalizovanosti banaka. Banke su prošle godine ostvarile dobit od 22,7 miliona eura, što je znatno manje 2019. godine kada su bile u plusu 48,6 miliona eura.

Privremena zabrana isplate dividende vlasnicima banaka doprinijela je da, kažu u CBCG, poraste koeficijent solventnosti banaka na godišnjem nivou sa 17,40 na 19,30 odsto.

Iz Erste banke su kazali da je najuočljivija posljedica krize na poslovanje banaka iskazana kroz pad određenih prihoda, kao i dobiti od gotovo 60 odsto u 2020 godini.

"Najveći je uticaj rasta troškova rezervacija za potencijalne gubitke po kreditima zbog pandemije, a koji će ostati visoki i ove godine. Mi smo ojačali finansijsku poziciju u susret potencijalnom usložnjavanju situacije, pa je koeficijent solventnosti na kraju marta 2021. iznosio 24,4 odsto, znatno više od regulatornih 10 odsto. U ovim okolnostima fokus banke nije na traženju prilika za ostvarenje dodatnog poslovnog rezultata, već na podršku klijentima pogođenih krizom, uz očuvanje stabilnosti i zdravlja banke", kazali su u Erste banci,

Račun u mobilnom telefonu

Iz ove banke su naveli da su od početka pandemije aktivno radili na smanjenje negativnih uticaja krize na klijente, sproveli nekoliko moratorijuma, ukinuli određene naknade i tarife i obezbijedili povoljne kredite u saradnji sa međunarodnim finansijskim institucijama.

“Nastavljen je snažan rast broja korisnika elektronskog bankarstva, koji je iznosio 21,5 odsto u prošloj godini, kao i rast broja korisnika mobilnog bankarstva za skoro 33 odsto. Broj naloga bio je čak 86 odsto veći, dok je aktivnih kartica bilo oko devet odsto više", rekli su u Erste banci.

Iz CKB banke su kazali da je zbog smanjenja sveukupne ekonomske aktivnosti na tržištu, došlo do pada prihoda, kao i da je pandemija uslovila nove potencijalne kreditne rizike koji su u direktnoj vezi sa onim granama privrede koje su najviše pogođene krizom

"Zato smo izdvojili značajne troškove rezervisanja za potencijalne kreditne gubitke", istakli su u CKB-u.

Iz banke su kazali da su primijenili sve zvanično donesene mehanizme za pomoć privredi i građanima (moratorijum i restrukturiranje), kao i da su su imali " program zaštite klijenata".

Taj program, kako su objasnili, podrazumijeva da analiziraju svaki slučaj pojedinačno i nude rješenje koje najbolje odgovara mogućnostima klijenta. Iz banke su kazali da su zahvaljujući, između ostalog, tom programu izbjegli značajnije povećanje rasta nenaplativih kredita. CKB bilježe i rast od 25 odsto digitalno aktivnih klijenata u odnosu na raniji period.

NLB: Vidjećemo poslije turističke sezone

Iz NLB banke su kazali da su zadovoljni rezultatima u odnosu na „krizne“, dok su u odnosu na redovne ciljeve, znatno ispod planova.

"Prave efekte krize na klijente i naše poslovanje, očekujemo nakon izlaska većeg dijela kompanija iz moratorijuma i reprograma, te poslije efekata predstojeće turističke sezone", rekli su u ovoj banci.

Prema podacima NLB, građane i privredu podržali su prošle godine sa 165 miliona za moratorijum na otplatu kredita, dok je vrijednost kredita koji je privreda restrukturirala (definisanje povoljnijih uslova otplate) gotovo 20 miliona.

Iz banke kažu da nijesu usporili odobravanje kredite koji bilježe na kraju marta u odnosu na kraj 2020. rast od 2,7 odsto.

"Uprkos negativnim efektima pandemije 2021. godini nastavili smo u ovoj godini stabilno poslovanje uz neto dobit. Aktuelne okolnosti najviše su uticale na neto nekamatne prihode, koji bilježe pad u odnosu na uporedni period prethodne godine", rekli su u NLB-u.

Banka od izbijanja pandemije nastoji da stimuliše stanovništvo da koriste digitalne bankarske servise i u više navrata su, kažu, imali njihovo besplatno korišćenje, dok kod privrede su se fokusirali na obezbjeđenje novca za likvidnost i restrukturiranje kredita.

Privreda vapi za svježim novcem

Predstavnici privrede i sindikalnih organizacija za “Vijesti” kažu da su kamatne stope visoke i da bi trebalo da budu znatno niže da bi se brže sanirale posledice ekonomske krize.

U Uniji poslodavaca (UPCG) su kazali da kreditnu politiku banaka treba posmatrati u kontekstu u kome se trenutno nalazi privreda koja je duboko pogođena aktuelnom ekonomskom krizom.

"U tim uslovima privreda se našla u situaciji da ‘’vapi’’ za svježim novcem za održavanja tekuće likvidnosti, nastavka započetih investicija. Logično bi bilo da banke podrže privredu tako što će olakšati uslove za odobravanje novih kredita kroz smanjenje kamatnih stopa kako bi se ekonomiji ponovo dao zamajac rasta. Ali, pošto je i cilj banaka profit treba razumjeti da ne žele da se izlažu većem riziku od postojećeg. Kreditna politka je ostala na nivou iz 2019. godine, odnosno, nije došlo do značajnijeg pada kamatnih stopa. Naprotiv, banke su još obazrivije prilikom dodjele kredita privredi, iako imaju dovoljno svježeg novca na raspolaganju", ocijenili su u UPCG.

Iz ove organizacije kažu da su crnogorskoj ekonomiji potrebne niže kamatne stopa, ali pitanje je koliko je to realno u ovim uslovima.

U Privrednoj komori smatraju da su kamatne stope na kredite relativno visoke, da su i dalje ograničenje za dinamičniji oporavak privrede, te da bi trebale biti niže kako bi privreda što brže i lakše ušla u fazu oporavka.

"Tekuća politika kamatnih stopa pokazuje značajnu razliku u visini prosječne kamatne stope od skoro tri odsto na kredite građanima u odnosu na privredu. To se može objasniti povećanim rizikom kreditiranja stanovništva uzimajući u obzir povećani broj nezaposlenih, zatvaranje manjih biznisa, teškoće u isplati zarada, a sve kao posljedica pandemije. Privreda je relativno dobro sanirana u pogledu kreditnih obaveza sa do sada donijetim mjerama odlaganja otplata kredita. Dalji pad aktivnih kamatnih stopa je neophodan kako bi omogućio snažniji razvoj realnog sektora i stabilnije uslove oporavka i razvoja ekonomije" rekli su u PKCG.

Unija sindikata: Građani su drugog reda

Iz Unije sindikata su istakli da ne čudi podatak da je kamatna stopa za privredu osjetno niža u odnosu na građane, jer su građani već godinama sporedni.

"Privredi se pružaju brojne mogućnosti, kako kod banaka, tako i kod Investiciono razvojnog fonda. Građani u posljednjih desetak godina teže dolaze do povoljnih kredita nego ranije. Sada je često slučaj da efektivna kamatna stopa za stambeni kredit prelazi osam odsto, dok se za kamatnu stopu od 6,99 odsto može reći da je jedna od povoljnijih. Ne tako davno, nisu bili rijetki slučajevi kada su građani podizali stambene kredite po mnogo povoljnijim uslovima, te nominalnim i efektivnim kamatnim stopama čak i ispod tri odsto. Vjerujemo da je krajnje vrijeme da se politika kamatnih stopa vrati na period od prije 10 ili 20 godina, kada su se banke nadmetale za svakog klijenta i pružale brojne povoljnosti i relativno jako niske kamatne stope" kazali su u ovoj sindikalnoj organizaciji, dodajući da su banke i prošlogodišnji moratorijum iskoristile da dodatno uvećaju zaduženje klijentima.

Marija MIRJAČIĆ

Jedan avion koji može da leti, drugi na servisu i treći kome nema lijeka, kao i helikopter u planovima, oprema je na koju Direktorat za zaštitu i spašavanje može računati ove godine. Najviše požara izazivaju ljudi, malobrojni procesi dugo traju, a kazne su simbolične 

Vatrogasci i drugi iz službi spašavanja će i ove godine u protivpožarnoj sezoni više biti zagledani u nebo, nego u oskudnu opremu kojom raspolažu i koja se rijetko i nedovoljno obnavlja. 

Iako se Crna Gora ponosi činjenicom da aktuelni sistem zaštite i spašavanja nema ni jednu ljudsku žrtvu, ukupni gubici prirodnih resursa od požara su ogromni i mjere se stotinama miliona eura. 

Prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare, u Crnoj Gori svake godine u prosjeku strada više od 180 kilometara kvadratnih šume, a izuzetak nijesu ni zaštićena područja. To je znatno više od, na primjer, mnogostruko veće Francuske u kojoj plamen godišnje prosječno proguta oko 110 kilometara kvadratnih šume.  

Uprava za šume, tvrdi da je u protekloj deceniji vatrom zahvaćena površina ,,šume u državnom i privatnom vlasništvu” u Crnoj Gori upola manja, odnosno ukupno 901,39 kilometara kvadratnih. Uprkos ovoj razlici u brojkama i metodologiji sabiranja, u Crnoj Gori, koja važi za zemlju sa visokim procentom šuma, izvjesno je da požari, uz nelegalnu sječu, prijete da promijene ekosistem i mikroklimu u zemlji. 

Odbrana od stihija koje mogu, kao i ranije, da progutaju ogromna šumska prostranstva nije značajno bolje pripremljena nego prethodnih godina. Neće biti formirana ni posebna jedinica za intervencije na prostoru cijele države, kakve imaju neke zemlje u okruženju. 

Većinu požara podmeću ljudi, ali duge i nedjelotvorne istrage i mali broj uglavnom simboličnih kazni ne destimuliše piromane, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). 

U ovom, trenutku Crna Gora raspolaže jednim funkcionalnim avionom „air-tractor“ za gašenje požara. Od preostala dva koja posjeduje, Direktorat za zaštitu i spašavanje (DZS) može do početka protivpožarne sezone da računa na još jedan koji je na servisu u Njemačkoj. Treći je, prema riječima Zorana Miljanića, državnog sekretara MUP-a, neupotrebljiv, pa „će MUP sa Vladom Crne Gore pokrenuti pitanje nabavke višenamjenskog helikoptera u vrijednosti od 10 miliona eura”. 

„Dva helikoptera datiraju iz sedamdesetih, a „najmlađi“ je iz 1998. godine. Stoga će prvi cilj DZS pod novim rukovodstvom biti osposobljavanje zastarjele avio-helikopterske jedinice, rekaoo je Miljanić u razgovoru za CIN-CG.

Ipak, pojačanje se ne može očekivati ove sezone. 

„ MUP će tek nakon usvajanja budžeta predložiti Vladi nabavku helikoptera. Apliciraćemo i za inostrane donacije, što bi bila najbolja opcija za finansiranje.“, objasnio je Miljanić. 

On kaže da će se, kao i do sada, lokalne samouprave starati same o finansiranju ljudskih i materijalnih resursa službi za spašavanje. MUP i vojska će pomagati tokom sezone, kada se iscrpe resursi lokalnih službi, dok se na međunarodnu pomoć može računati, tek u slučaju kada kapaciteti države ne budu dovoljni.

Miljanić ipak najavljuje spremnost da, za početak, ,,saslušaju sve primjedbe i odgovore na probleme u nadležnosti DZS”.

Troškovi rasli, šteta još veća

Prema izvještaju o šumskim požarima Državne revizorske komisije šteta od požara u periodu 2012- 2018. godine iznosi više od šest miliona eura. Nevladina organizacija KOD, međutim, objavila je u svojoj brošuri o požarima rezultate samostalnog ispitivanja i prema procjeni koja se primjenjuje i u Evropi, tvrdi da je ukupna šteta u ovom periodu bila 700 miliona eura. 

Biolog Vuk Iković, član KOD-a, ovu razliku objašnjava metodologijom po kojoj se u Crnoj Gori zvanično računa samo direktna šteta, odnosno gubitak drvne mase, dok su indirektne neuporedivo veće. 

Štete od šumskih požara se klasifikuju kao direktne i indirektne, dok je ukupna šteta zbir obje, objasnio je Iković za CIN-CG. 

On kaže da šuma požarom dugoročno gubi osnovnu vrijednost za čovjeka - proizvodnju kiseonika, a mnoge vrste ostaju bez hrane i staništa. 

„Šuma se od požara obnavlja najmanje 40 godina. Požarom u trenu nestaje ono što se formiralo decenijama i vjekovima, a zemljište gubi biomasu i postaje trajno jalovo “, objasnio je Iković. 

Nusret Kalač, nedavno smijenjeni direktor Uprave za šume (UZŠ), kaže da oni nijesu bili dužni da vode računa o ekološkim gubicima od požara, već isključivo o ekonomskim.

Prema podacima KOD-a, budžet DZS-a se tokom posljednjih 10 godina uvećavao, a gubici od požara su rasli. 

„Budžet DZS-a 2012. godine je iznosio 1.962.389,27 eura, a 2019. godine 3.497.529,33 eura, a opožarena teritorija od 2011-2013 je manja u odnosu na period 2017- 2019 (564 prema 673 kilometra kvadratna)“ , navedeno je u dokumentu KOD-a.

Iz DZS-a su za CIN-CG, ne navodeći precizne stavke, kazali da je budžet trošen za zarade i druga lična primanja, doprinose, rashode za materijal i održavanje, razne transfere novca za koje nijesu naveli primaoce, te za takse za avio-helikoptersku jedinicu, kampanje o učešću u civilnoj zaštiti, nabavke opreme, nadogradnju sistema... 

Ekološki kriminal nije prepoznat

Kao najčešći razlog šumskog požara, Iković navodi ljudski faktor: paljenje zemljišta radi pečuraka, čišćenja, prenamjene zemljišta u urbanističko, kao i prikrivanja nelegalne sječe. 

Nedostatak pravnog okvira za procesuiranje šumskih požara, i za ekološki kriminal uopšte, prema njegovim riječima, značajno doprinosi velikom broju požara.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici kazali su za CIN-CG da se statistika o broju šumskih požara kao zasebnih predmeta ne vodi, već da su svrstani u slučajeve izazivanja opšte opasnosti. Iz ovog tužilaštva, za razliku od drugih, nijesu poslali podatke o broju predmeta o požarima na otvorenom. 

Dok informacije iz osnovnih državnih tužilaštava za period 2010- 2020 govore o veoma malom broju procesuiranja, Uprava za šume, tokom desetogodišnjeg perioda evidentirala je 1.001 slučaj požara na otvorenom. 

Tako su u Pljevljima bila čak 222 slučaja, a lokalno tužilaštvo je za deceniju imalo samo tri predmeta, od kojih nijedan nije okončan kaznom. 

Najveći broj predmeta o požarima na otvorenom u protekloj deceniji imalo je ODT u Bijelom Polju – osam. Dva su okončana službenom zabilješkom u kojoj se navodi da nema osnova za dalje postupanje, tri krivične prijave su odbačene, dva postupka su u toku, a jedan je fazi izviđaja. 

Ne računajući Podgoricu, ukupno je bilo samo pet zatvorskih kazni, dvije preporuke za psihijatrijsko liječenje i dvije uslovne osude. Najkraća zatvorska kazna iznosila je 40 dana, izrečene su i dvije od šest mjeseci, jedna od 10 mjeseci i najduža godinu dana. 

Ni koncesionari šumskog zemljišta ne vode računa o zaštiti od požara.

„Nijedan koncesionar na teritoriji Crne Gore nije donio preduzetni plan zaštite šuma od požara.“, navodi se u Izvještaju o reviziji uspjeha o zaštiti od šumskih požara DRI iz 2019. godine. Propisane kazne za ovo kreću se od 500 do 10.000 eura. Iz Uprave za inspekcijske poslove nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li su inspektori šumarstva kontrolisali koncesionare tokom 2020, da li je i koliko kažnjeno. 

I nacionalni parkovi u opasnosti

Razmjere nebrige za prirodne resurse pokazuje i neadekvatna zaštita u nacionalnim parkovima (NP), gdje, uprkos detaljnim planovima, često izbijaju višednevni požari.

Izvor CIN-CG-a, stručnjak upućen u zbivanja u nacionalnim parkovima kaže da je kanjon Tare u NP Durmitor gorio uzastopno 12 godina do 2019. što za posljedicu ima izmijenjen sastav šuma.

 „Tamo gdje je bio četinar, sada je lišćar, i obrnuto“, kazao je ovaj izvor. 

Sagovornik CIN-CG-a objasnio je da u kanjonu rijeke Drage, takođe NP Durmitor, nije bilo moguće obaviti sječu izgorele šume, jer bi to izazvalo eroziju, pa je ostala četinarska šuma koju je nemoguće obnoviti.

Iz JU Nacionalni parkovi kazali su za CIN-CG, da nakon 2017. nije bilo štete od šumskih požara, dok je obnovljiva površina oštećena požarom u periodu 2010.-2017. oko 3.390 hektara, a neobnovljiva 550 hektara. 

Iz Nacionalnih parkova nijesu dostavili podatke o površini gdje nije došlo do potpunog uništavanja šume, kao ni o ostalim opožarenim ekosistemima, poput močvara i makije.

U septembru 2020. godine, tokom četiri dana u NP Skadarsko jezero izgorjela je močvarna površina 12,13 kilometara kvadratnih. Iz Nacionalnih parkova, objasnili su da je riječ o nepristupačnom terenu, te da je trska lako obnovljiva vrsta i da zato nije bilo procjene štete. 

Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), kazao je CIN-CG da su močvare, poput šuma, veoma ugrožena staništa, od neprocjenjive važnosti za biodiverzitet. 

„ Močvare su čak u gorem položaju od šuma, upravo zbog generalnog stava da je to bezvrijedna teritorija - komarci i trska. One su nemjerljive u borbi protiv klimatskih promjena, posebno na Mediteranu, koji će biti teško pogođen”, objasnio je Zeković.

Vatrogasci bez osnovnih uslova

Više vatrogasaca-spasilaca sa CIN-CG podijelilo je svoje nezadovoljsto uslovima rada u operativnim jedinicama. 

„ Nespremni smo za sezonu. Imamo 10 naprtnjača u funkciji, a potrebno je najmanje 50.“, kazao je za CIN-CG Goran Tripković, operativac Službe zaštite spašavanja (SZS) Nikšić.

Ove godine su operativci SZS Nikšić, kako je rekao, prvi put nakon više od 10 godina dobili zaštitne maske i čizme za požare na otvorenom, a počela je nabavka novih uniformi, koje će biti spremne do juna. 

„Krpili smo se godinama sa uniformama starijim od 10 godina, koje se nijesu pravilno održavale, pa posjeduju visok nivo toksičnosti. Uniforme imaju ograničen rok, čak i pravilnim održavanjem, za koje u Crnoj Gori nema sredstava“, kazao je Tripković. 

Iako SZS Nikšić ima dva visoko kvalitetna kamiona za gašenje, Tripković kaže da su neupotrebljivi za crnogorski teren. 

„Dobili smo od DZS-a 2007. godine dva kamiona „mercedes unimog“, koji su prilagođeni njemačkim dobrim protivpožarnim putevima, a nama samo otežavaju posao.“, tvrdi on.

Iz DZS su negirali nepraktičnost ovih kamiona, i istakli njihove velike kapacitete za gašenje. Kamioni su, tvrde, nabavljeni u dogovoru sa tadašnjim regionalnim komandirima za zaštitu i spašavanje. 

Iz Opštine Nikšić kazali su CIN-CG, da je zbog prirode terena, početkom tekuće godine nabavljeno znatno manje vozilo „nissan navara“.  

„Ovo vozilo tek treba da se osposobi za šumske požare, ali ono nije dovoljno“, rekao je Tripković. 

Tokom požarne sezone cilj je zaštiti civile i imovinu, tvrdi Slavko Tadić, takođe operativac u SZS Nikšić. 

„U našim uslovima jedva i to uspijevamo. Čekamo da nam se dogode Kornati, pa da nas se neko sjeti“, kazao je on, podsjećajući na nesreću na hrvatskim otocima 2007. godine, kada je prilikom gašenja požara na otvorenom, u plamenu stradalo 12 vatrogasaca, a samo jedan preživio teške opekotine.

Tadić tvrdi da Crnoj Gori nedostaje operativna jedinica za gašenje šumskih požara. On je prije desetak godina učestvovao u jednom neuspješnom pokušaju DSZ da, u saradnju sa EU, formira takvu jedinicu. Cilj je bio, kaže, stvoriti tim koji će po svjetskim standardima gasiti teško dostupne planinske požare. Dodijeljena je i profesionalna oprema, kaže, koju niko nikad nije uzeo u ruke. 

„Operativni tim na kraju nije formiran. Prenosne pumpe, crijeva, razdjelnice, kruška za vodu koja se helikopterima doprema kao i raznovrsna specijalistička oprema za gašenje umskih pozara koja je dobijena  nikada nije upotrijebljena niti se zna gdje je“, kazao je Tadić.

Iz DZS-a su za CIN-CG izjavili da se ta oprema čuva kao dio obavezne rezerve u magacinima. Na pitanje, zašto operativni tim nikad nije formiran, kazali su da zbog nedostatka štaba za obuke Crna Gora nema operativne jedinice za različite vrste hazarda.

Lokalne službe za spasavanje muči i nedostatak ljudstva, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

Ratko Pejović, predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore, i pripadnik SZS u Pljevljima tvrdi da je 30 operativaca u toj službi premalo za velike šumske komplekse, koje ljeti često zahvata plamen. 

„Ostaju samo trojica da dežuraju u slučaju neke hitne intervencije.“, kazao je Pejović

Umjesto civilne zaštite - lomače

„Građani koji čiste imanja paljenjem samo treba da nas pozovu da bismo stražarili, u to vrijeme.“, kazao je za CIN-CG Predrag Milikić, operativac Službe zaštite spašavanja Podgorica, i predsjednik sindikata vatrogasaca pri Uniji sindikata. 

Iako iz SZS Podgorica apeluju svake godine, vlasnici imanja se često ne odazivaju pozivu i pale „na svoju ruku“, objašnjava Milikić.

Građani nisu svjesni kolika je važnost blagovremene intervencije, što se vidi i u nedostatku prijava požara, naročito, ako su daleko od kuća i imanja, kazao je on. 

Svega šest doborovoljnih vatrogasnih društava (DVD) u Crnoj Gori, i civilna zaštita samo na papiru, smatra on, govore o nedovoljnoj uključenosti građana u proces zaštite od požara. 

Iz DZS su na pitanje CIN-CG-a objasnili da su tokom posljednjih 10 godina propala dva pokušaja uspostavljanja funkcionalne civilne zaštite, najvećim dijelom zbog nedostatka finansiranja i nemogućnosti da se nađu odgovarajući članovi jedinice. 

Miljanić kaže da se na uspostavljanje civilne zaštite sigurno neće čekati i narednih 10 godina. 

„Veoma brzo ćemo odlučiti hoćemo li ukidati taj sektor ili ga konačno osposobiti “, kazao je on. 

Vazdušna pomoć- neadekvatna

Zlatko Ćirović, inženjer za zaštitu od požara i komandir Službe za zaštitu i spašavanje Herceg Novi kazao je za CIN-CG da se dobit pri gašenju iz vazduha tri crnogorska „air-tractora“, ne može porediti sa „kanaderima“, koje Crna Gora nema, ali su korišteni u bivšoj Jugoslaviji. 

„Kanaderi“ nose šest hiljada litara, a „air traktor“ tri. Osim toga, objasnio je on, „kanaderi“ su neuporedivo brži jer zahvataju vodu u letu. 

Iz DSZ su rekli da za sada ne razmišljaju o nabavci „kanadera“ jer su veoma skupi, uvijek se kupuju u paru, a održavanje mnogo košta. 

Milan Gazdić, inženjer šumarstva, i jedan od autora brošure KOD, kaže da „ako smo procjenili da je šteta od požara 700 miliona eura, onda „kanaderi“ nisu skupa opcija“. 

Tokom 2017. godine, kada je na teritoriji Herceg Novog od početka juna do septembra lokalna SZS zabilježila rekordni broj od 350 požara, prema tvrdnji Ćirovića, najveći doprinos dali su hrvatski „kanaderi“.

Ovo nije bilo dio internacionalne pomoći u organizaciji MUP-a, već su se Ćirovićevi prijatelji, kako kaže, iz dubrovačke službe odazvali njegovom pozivu. 

Ćirović je kazao da je vazdušna pomoć 2017. bila krajnje neorganizovana, i da se dešavalo da čeka avione cijeli dan. 

Iz DZS tvrde da je ljeta 2017. godine evidentirano 3.125 požara na otvorenom, i bilo je nemoguće tadašnjim sredstvima (jedan polu-funkcionalni i dva funkcionalna aviona) pokriti sve. 

„Prioriteti su se određivali u zavisnosti od složenosti situacije,“, naveli su. 

Bez dobre vazdušne opremljenosti, Crna Gora mora u krizama da računa na inostranu pomoć, koja ponekad nije adekvatna, poput pomoći ukrajinskog aviona, 2017. koji se nije pokazao vještim na crnogorskom terenu, tvrdi Ćirović.

Inostrana vazdušna pomoć 2017. godine, prema objašnjenju DSZ, sastojala se od dva aviona iz Izraela, helikoptera iz Bugarske, aviona iz Ukrajine, helikoptera iz Švajcarske sa oko tridesetak članova posade. Troškovi su iznosili oko 70.000 eura, pri čemu je tim iz Švajcarske sve realizovao o svom trošku.

Učiti od drugih iz EU

Gazdić tvrdi da je odgovornim i zajedničkim djelovanjem moguće značajno smanjiti posljedice od požara. On je na Sardiniji radio na zaštiti šuma od požara i kaže da je tamo „odgovoran rad institucija doveo do mnogostrukog smanjenja opožarene povrišine, dok je broj početnih požara ostao isti.

Prvi korak je procjena rizika i pravljenje detaljnjih planova. Potrebno je napraviti i bazu podataka o požarima, po uzoru na evropsku. 

„Ona obuhvata sve informacije o rizicima od požara i odgovara na glavna pitanja nastanka - ko, kako, gdje, kada. Mi nemamo ništa od takvih podataka“, tvrdi Gazdić.

Neophodna je, objašnjava, i modernizacija i uvođenje novih metodologija i tehnologija praćenja i prevencije šumskih požara. Potrebna je i saradnja više institucija: UZŠ, Uprave policije, sudstva, koncesionara, službi zaštite.

Gazdić je upozorio i na opasnost od klimatskih promjena i neophodnost prilagođavanja unapređivanjem sistema. 

„Na sjeveru Crne Gore već imamo vidne posljedice klimatskih promjena- zbog suše imamo stotine hiljada kubika suvih stabala. “, tvrdi Gazdić.

Pozovi 112

Iz Uprave za šume kažu da u zaštiti od požara računaju na 190 lugara, 80 osmatrača, a u eventualnom gašenju dužni su da priteknu i svih 130 inženjera i tehničara. Pored dvije cisterne od po deset kubika vode, raspolažu i sa 250 naprtnjača, 150 protivpožarnih metli, automobilima za transport ljudi i alatom. Na sastanku u Vladi 12. maja su, kažu, dogovorili da dostave spisak opreme koja im nedostaje. Upozorili su korisnike šuma na odgovorno ponašanje, organizovali dežurstva u područnim jedinicama i aktivirali sistem dojave koji se sliva u jedinstveni broj Operativno komunikacionog centra - 112. 

U Sloveniji kad treba svi su “gamsi”

Predsjednik profesionalnog udruženja vatrogasaca Slovenije Miran Korošak kaže za CIN-CG da je decentralizovani sistem neefikasan na teritoriji Crne Gore, zbog nedostatka ljudstva i neopremljenosti službi zaštite i spašavanja.

U Sloveniji, prema njegovim riječima, cijeli sistem funkcioniše pod upravom MUP-a, uključujući i dobrovoljna društva čije je djelovanje sinhronizovano. 

Broj dobrovoljnih vatrogasaca u Sloveniji je nevjerovatnih 165 hiljada, od čega 35 hiljada ispunjavaju kvalifikacije za profesionalne vatrogasce, kazali su za CIN-CG iz Udruženja dobrovoljnih vatrogasaca Slovenije. 

„Na šumski požar se izlazi u roku od pet minuta od početka - a cijelo stanovništvo je uključeno u njegovo sprečavanje.“, tvrdi Korošak. 

Profesionalne službe nabavljaju kamione svakih pet do sedam godina, nakon čega ih daju na korištenje dobrovoljnim jedinicama. Uniforme se nabavljaju svakih pet godina, a i ranije ako je potrebno.  

„Uniformama se bavi posebna firma, koja ispituje nivo kancerogenosti nakon svakog nošenja“, naveo je Korošak.

Za požare na nepristupačnim šumskim terenim, u Sloveniji djeluje specijalna jedinica Gamsi, što je slovenački naziv za divokozu. To govori o njihovoj spretnosti. Oni operišu pod punom opremom i ostaju danima na terenu, ako je potrebno, kazao je Korošak. 

Privatnici su pritekli u pomoć

„Takvu strahotu nisam do tada vidio. Na rtu Veslo 150- 200 turista opkoljeno vatrom, a ne može nikako da im se priđe“, prisjetio se za CIN-CG noći 17. jula. 2017. godine Zlatko Ćirović, komandir SZS Herceg Novi.

Kako je jedini put spašavanja bila evakuacija ljudi morem, Ćirović se obratio Pomorskoj sigurnosti i Vojsci Crne Gore za pomoć, tvrdi on. Međutim, adekvatna reakcija je izostala, zbog nespremnosti ovih organa da brzo odgovore. 

„Srećom, do tada se javio dovoljan broj ljudi sa privatnim plovilima koji su započelo evakuaciju na rtu Veslo“, tvrdi Ćirović.  

„Jedino što smo mi, služba za spašavanje, mogli da uradimo jeste da prenesemo poruku tim ljudima da stave marame preko lica, kao zaštitu od ugljen-monoksida.“   

Iz Pomorske sigurnosti su rekli za CIN-CG, da je tada njihovom plovilu trebalo duže da stigne, i da su svakako naložili svim privatnicima sa plovilima da učestvuju u akciji. Oni su objasnili da trenutno imaju samo jedno plovilo za gašenje, ali da rade na tome da se bolje opreme. 

Iz Vojne mornarice nijesu odgovorili na konkretno pitanje, već su naveli da su u jutarnjim časovima primili obavještenje, te da je vojska pomagala kasnije toga dana.

Ćirović tvrdi sa se DZS neodgovorno ponašao u vrijeme velikih požara na Luštici 2017. godine 

„Slali su spasioce iz drugih opština, bez finansiranja smještaja i hrane, tako da je sva organizacija pala na nas u trenutku najveće krize. Spavalo se i jela i suva hrana ispred kamiona, bez ikakvog organizovanog štaba za predah.“, tvrdi Ćirović.

Iz DZS-a su za CIN-CG kazali su da je troškove ispomoći vatrogasaca snosio MUP, ali ukoliko se ostajalo više od jednog dana, za troškove je bila dužna opština.

Ne postaje se stručnjak za šest sati

Zlatko Ćirović kaže da je odbio da svoju jedinicu iz Herceg Novog šalje na obuku DZS za opasne materije „od 9 do 15 časova“. 

„Jednodnevna obuka za opasne materije sa dvije pauze za kafu, sigurno neće nikog preobraziti u stručnjaka za opasne materije. Sjutra ako se neki hazard desi, treba da pošaljem svoje operativce, i da kažem da su obučeni. Opasnih materija je bezbroj, od hemijskih, nuklearnih, itd, a mi u Crnoj Gori nemamo ni zaštitnu opremu za tako nešto.“

Na pitanje o trajanju i sprovođenju ove obuke, iz DSZ su rekli su da u većini opština pripadnici  SZS nemaju adekvatnu ličnu i kolektivnu opremu, i da nedostaje adekvatna obuka koja bi se održavala u kontinuitetu.

Đurđa RADULOVIĆ